09-16-09 Xx Ozon Prilog 1

Otrovni kisik koji čuva život na Zemlji Posebni prilog Večernjega lista u povodu 16. rujna, UNEP-ova Međunarodnog dana očuvanja ozonskog omotača

Slično na način na koji vodu poznajemo kao tekućinu, vodenu paru i led, a još sličnije različitim oblicima u kojima se pojavljuje ugljik, kao čađa, grafit ili dijamant, postoje i različiti oblici kisika. Kisik kakav na razini mora poznajemo i neophodan je za svaki oblik života, sačinjava 20,9 posto mješavine plinova koju zovemo – zrak koji dišemo. U najčešćem obliku u kojemu je kisik kao čist element satojak atmosfere pojavljuje se kao dva atoma vezana u molekulu. Kemijska mu je formula O2. Upravo on u

tijelu “spaljuje” ugljikove spojeve, daje mu energiju. Rezultat je ugljikov dioksid koji izdišemo, a biljke ga potom fotosintezom ponovno pretvaraju u ugljikohidrate i tako neophodan kisik.

Na visinama gdje žive ljudi ozon je znak onečišćenja, a u stratosferi on sve štiti od UV zraka. Nezgoda je što “prizemni” ozon ne može dospjeti u stratosferu.

Ozon nije zdrav!

Smog neće u stratosferu

Ozon je kemijski mnogo nestabilniji. Manje čvrstim vezama po tri se atoma vezuju u njegovu molekulu, čija je kemijska formula O3. Te, manje čvrste veze koje molekulu drže na okupu, taj plin čine izrazito agresivnim. Kisik teži da se iz te veze izvuče spajanjem s

I dok je smog ozonska kapa nad gradovima znak da je zrak zagađen, jer nastaje djelovanjem sunca na proizvode nastale izgaranjem, on je na visinama od 15 do 60 kilometara on zemlju štiti od opasnog ultraljubičastog zračenja. Nevolja je jedino što ozon iz zagađenih gradova ne može dospjeti do te visine. U meteorološkim kovitlacima on brzo postaje “običan” kisik. A na visini ga uništavaju

Ozon je kemijski iznimno agresivan, svaki atom teži da se iz veze s druga dva atoma veže za bilo što drugo u stabilniji spoj, a time ga oksidira. Zato je i iznimno otrovan.

turi od -112 °C, a na -193 °C oblikuje se u ljubičasto-crnu krutu tvar.

bilo kojim drugim elementom u stabilniji spoj – i oksidira ga. Suprotno mnijenju mnogih, na visinama planeta koje nastava čovjek, on je zbog te svoje agresivnosti izrazito otrovan, a posebno razara dišne putove ljudi i životinja. Ima oštar mi-

ris koji podsjeća na klorni izbjeljivač. Čovjek ga nanjuži već kad čini 0,01 atom na milijun atoma “ostatka” zraka. Otkriven je sredinom XIX. stoljeća i kemičari su ustanovili da se taj plavičasti plin kondenzira u plavkastu tekućinu pri tempera-

plinovi koji onamo mogu dospjeti i k tome se još teško razlažu. Stratosferski ozon ondje i nastaje te se jedino ondje prirodnim putem može obnoviti. Kada su otkriveni pogubni učinci industrijskih plinova na stratosferski ozon, a njegovo nestajnje iz atmosfere na ljudsko zdravlje, UN-ov program za okoliš UNEP pripremio je Sporazum o zaštiti ozonskoga omotača. Prva ga je skupina zemlja potpisala 16. rujna 1987. i taj se datum obilježava kao Međunarodni dan ozonskoga omotača. Od 196 članica UN-a potpisalo ga je 195 zemalja.