Vasilije Veliki - Post

SVETI VASILIJE VELIKI POST Post je mnogo cijeni dar Božji. Ustanova prastara, koja se očuvala kao otačko nasljeđe i stigla do naših dana. Primite post sa radošću. Primite siromašni svoga prijatelj. Primite sluge vaš odmor. Primite bogati njega koji vas spašava od opasnosti prejedanja i koji čini ukusnim ono što od stalne upotrebe postaje bezukusno. Bolesnici primite majku zdravlja. Zdravi osiguranje vašeg zdravlja. Upitajte ljekare, i reći će vam kako ništa nije toliko sumnjivo i nesigurno kao zdravlje. Zbog toga savjesni pomoću posta nastoje da sačuvaju svoje zdravlje i da se izbave od razrušavajuće težine ugojenosti tijela. Ne tvrdi kako ne možeš da postiš, navodeći kao izgovor bolest ili tjelesnu nemoć, pošto, s druge strane, cijelog života svoga mučiš tijelo svoje sa proždrljivošću. Znam vrlo dobro kako ljekari mnogo češće nalažu bolesnicima oskudnu dijetu i post nego raznovrsnost i obilnost hrane. Uostalom, što je lakše za tijelo, da provede noć sa jednom lakom večerom ili da legne u krevet opterećeno mnogojedenjem? Može li tako da se odmori ili će se svu noć okretati pretovareno i namučeno? Kojim brodom jedan kapetan može lakše da upravljati da ga spasi u morskoj buri, onim koji je pretovaren ili onim koji nosi normalan teret? Onaj pretovareni neće li potopiti i sasvim mala bura? Tako i tijela, kada se muče od mnogo hrane, lako podležu bolestima. Dok kada se hrane lako, održavaju svoje dobro zdravlje. Pogledajmo povijesno pitanje posta, da vidimo kako je poštovan od strane Svetitelja i kolika je dobra donio. Bogovidac Mojsije poslije posta od četrdeset dana usudio se da se popne na vrh gore Sinaja i da primi od Boga ploče sa deset zapovjedi. Ne bi imao tu smjelost da se približi vrhu, koji se dimio od božanskog prisustva, da se nije bio naoružan postom. Postio je, i tako je mogao da razgovara sa Bogom. Prorok Samuilo bio je plod posta. Njegova majka Ana, pošto je postila, pomolila se Bogu: "Gospode sila, pomiluj me i podari mi dijete, pa ću ga posvetiti Tebi". Kod velikog junaka Sampsona, što je bilo ono što ga je činilo nepobjedivim? Post! Preko posta je začet u utrobi majke svoje. Post ga je rodio. Post ga je odojio. Post ga je odhranio. Onaj post kojeg je odredio anđeo: "Dijete koje ćeš roditi, ne treba da okusi ništa od plodova vinograda. Neće piti vina niti bilo koje drugo opojno piće". Dok je Sampson živio sa postom, pobjeđivao je na tisuće Filistejaca, rušio vrata utvrđenih gradova, zadavio rukama lava. Međutim kada je napustio post i Dalilda ga navela na pijanstvo i u blud, bio je zarobljen, oslijepljen i ismijan od svojih neprijatelja. Post rađa Proroke. Ojačava moćne. Umudruje zakonodavce. Naoružava junake. Vježba borce. Odbija iskušenja. Stanuje zajedno sa trezvenošću i čistoćom. U ratovima čini podvige a u vrijeme mira uči tihovanju. Osvećuje posvećene i usavršava svećenike. Nitko ne može da se približi Žrtveniku i da završi božansku Liturgiju, a da prethodno nije postio. Poslije posta od četrdeset dana udostojio se prorok Ilija da se sretne sa Gospodom licem u lice. Poslije posta uskrsnuo je umrlo dijete i pokazao se jačim od smrti. Poslije posta zatvorio je nebo da ne pada kiša za tri i po godine. To je učinio da bi omekšao tvrdokornost srca Izraelaca koji su se bili predali razvratu i bezakonju. Tako je izazvao prinudni post u cijelom narodu, dok se ne pokaju i isprave svoje grijehe, koji su proistekli od udobnog i raznježenog života. Prorok Danijel, koji za dvadeset dana nije okusio kruha niti pio vode, poučio je čak i lavove da poste. Gladni lavovi nisu ga rastrgli, kao da je imao tijelo od kamena ili bakra ili nekog drugog tvrdog materijala. Post je ojačao tijelo Proroka i učinio ga nepovredivim za zube zvijeri, kao što boja čini željezo nepovredivim za hrđu. Post pojačava molitvu. Postaje krilo njeno na putu k nebu. Post je majka zdravlja, učitelj mladima, ukras staraca, on je suputnik putnika i sigurnost onih koji žive zajedno. Muž nimalo ne sumnja u supružansku vjernost svoje žene, kad je vidi da druguje sa postom. Žena ne kopni od ljubomore, kada vidi svoga muža da posti. Tko je ikada pretrpio štetu od posta? Proračunaj

1

ekonomski stanje kuće svoje za jedan dan posta. A izračunaj i za jedan običan dan. Tako ćeš se lako uvjeriti, koliko veliku dobit imaš od posta. Pomisli da i poreznici ostave poreske obveznike da malo vremena žive mirno i ne ometani. Neka dozvoli dakle i tijelo jedan mali predah ustima. Neka učini jedno malo primirje ono, koje kada se najede, mudruje nešto oko uzdržanja, a kad gladuje, zaboravlja ono što je ranije primilo. Onaj koji posti nema potrebe za pozajmicom. Niti je prinuđen da plaća kamatu. Post postaje razlog da se čovjek veseli. Jer kao što žeđ čini slatkim piće i glad prijatnom trpezu, tako i post čini jela ukusnim. Ako hoćeš, dakle, da ti trpeza bude prijatna, prihvati promjenu koju donosi post. Ako si, pak, uvijek okružen bogatim jelima, činiš nepravdu sebi, jer uništavaš prijatnost neumjerenim uživanjem. Ništa nema, što ne dosadi stalnom upotrebom. Dok, nasuprot, često želimo ona jela, koja rijetko okušamo. Stoga nam je i Tvorac naš izmislio raznovrsnost u našem životu, tako da bi smo osjetili prijatnost od svih blaga Njegovih. Pogledaj što se događa u prirodi: Sunce zar nije svjetlije poslije noći? San zar nije slađi poslije bdijenja? Zdravlje zar nije više poželjno poslije stradanja od bolesti? Tako i trpeza biva prijatnija poslije posta. Ovo dabome važi za sve. I za bogate, koji imaju obilje jela. I za siromahe, koji raspolažu oskudnijom hranom. Da se sjećaš i da se bojiš primjera onog bogataša iz evanđeoske priče. Stalna uživanja odvela su ga u vječni oganj. Ovaj bogataš nije bio osuđen za bilo kakvu nepravdu. Međutim zbog komfora i raznježenosti koju je uživao, kao i zbog njegove ravnodušnosti za siromaštvo Lazara, kažnjen je tako teško. Nasuprot tome, post i trpljenje u stradanju zar nisu bili, ono što je darovalo pokoj Lazaru? Priča ne govori za njega (neke) druge vrline, do samo za ove navedene. One (post i trpljenje) uzdigle su ga i uspokojile u naručju Abrahama. Pazi, dakle, i ti, možda, dok sada piješ različita pića i odvraćaš se od vode, kasnije ćeš zaželiti jednu kap njenu, kao onaj bogataš. Nikome ništa nije bilo što je pio vodu. Nitko se nije opio. Nitko nije osjetio glavobolju i vrtoglavicu. Dok, nasuprot, loše varenje, koje nužno prati neumjerene i luksuzne večere, stvara strašne boleštine. Život Časnog Ivana Krstitelja bio je jedan neprekidni post. Nije imao ni kreveta, ni trpeze, ni imanja, ni stoke, ni skladišta hrane, niti bilo što drugo od onoga što se smatra neophodno za život. No upravo zbog toga Gospod je posvjedočio da je on "najveći od rođenih od žene". Post je podigao do trećeg neba i apostola Pavla. Njega čak ubraja u nevolje i stradanja koja je podnio u svome misionarskom radu za slavu Božju i spasenje ljudi. Međutim, za sve vrline, za vrhunski primjer i obrazac imamo samoga Gospoda. Gospod Isus Krist, dakle, poslije četrdesetodnevnog posta počeo je svoje djelo na zemlji. Prvo je utvrdio i naoružao tijelo, koje je primio nas radi, postom, a zatim dopustio kušanja od strane đavola. Slično i mi, postom da se pripremimo i uvježbamo u našoj borbi protiv duhovnih neprijatelja. U jednom sumnjivom ratničkom sukobu, prisustvo nekog saveznika uz stranu jednoga, dovodi do poraza drugoga. Dakle, duh i tijelo nalaze se u stanju (stalnog) sukoba. Kome ćeš biti saveznik? Ako si saveznik tijelu, oslabit ćeš duh. Dok, ako si saveznik duhu, podčinit ćeš tijelo. Ukoliko želiš da ojačaš svoj duh, kroti tijelo postom. Apostol Pavle piše: "Ukoliko se naš vanjski čovjek (dakle tijelo) raspada, toliko se unutrašnji (dakle duh) obnavlja". Mojsije da bi po drugi put primio tablice zakona, morao je ponovo da posti. Ninevljani, da nisu postili i oni sami i njihova stoka, ne bi izbjegli katastrofu. Ali i Isav, što je bilo ono što ga je unizilo i učinilo slugom brata njegova? Nije li to bilo jedno jelo? Eto, za njega je i prodao svoje prvenstvo. Koji su, opet, ostavili svoje leševe po pustinji? Nisu li ih ostavili oni koji su tražili meso da jedu i udobni život Egipta? Dok su dakle Izraelci bili zadovoljni samo sa manom, pobjeđivali su svoje neprijatelje i nitko se od njih nije razbolio. Međutim, kada su se sjetili lonaca sa mesom i poželjeli ponovo ropstvo egipatsko, kažnjeni su. Pomrli su u pustinji i nisu se udostojili da vide zemlju obećanu. Zar se ne bojiš i ti toga primjera? Zar ne misliš da ćeš možda zbog mnogojedenja ostati ispred zaključanih vrata nebeske zemlje obećane? Prorok Danijel ne bi vidio božanska viđenja, da nije očistio dušu svoju postom. Uživanje obilne i mrsne hrane stvara u duši isparenja, koja, kao neki gusti oblak dima, smetaju umu da vidi

2

sijanje Presvetoga Duha. Post je moćno oružje protiv demona. "Ovaj rod (demonski) ne izgoni se ničim drugim, do samo molitvom i postom", rekao je Gospod povodom đavoimanog mladića. Nasladom, pijanstvom i raznim spremanjima zapaljuje se i svaka vrsta razuzdanosti. Trka za uživanjima pretvara ljude u "pastuve". Pijanstvo izaziva i strašne izopačenosti, postaje uzrokom da razvratinici traže ženu kod muškarca i muškarca kod žene (to jest da padaju u muželoštvo i lezbejstvo). Post regulira i bračni život. Sprječava raspusnost i nameće usuglašeno uzdržanje, da bi se supružnici posvetili molitvi. Ne ograničavaj, međutim vrlinu posta samo na ishranu. Istinski post nije samo odricanje od različite hrane, nego odricanje od strasti i grijehova: Da nikome ne učiniš nepravdu. Da oprostiš bližnjemu svome za uvredu koju ti je nanio, za zlo što ti je učinio, za dug što ti je dužan. Inače, ne jedeš meso, ali jedeš samoga brata svoga. Ne piješ piće, ali unižavaš drugoga čovjeka. Sveto Pismo navodi: "Teško onima koji se opijaju bez vina". Takvo pijanstvo je, primjera radi, gnjev, koji navodi dušu da prezire. I strah također, koji paralizira razum. Uopće, svaka strast koja pomračuje um, je pijanstvo. Gnjevljiv čovjek se opija svojom strašću. Ne misli koga ima ispred sebe. Kao da se bori u noći, grabi što stigne, spotiče se o svakoga. Ne zna što govori, psuje, udara, prijeti, proklinje, više... Ako, dakle, hoćeš da stvarno postiš, treba da izbjegavaš svaku strast. Pazi i još nešto: Da sutrašnji post ne bude povod za bančenje danas. Ne uništavaj današnjom raspusnošću sutrašnje uzdržanje. Nitko, kada želi da se oženi zakonitom i čednom ženom, ne prima najprije u svoju kuću lica sumnjive moralnosti. Jer čedna i poštena žena ne pristaje da stanuje zajedno sa osobama izopačenim i nemoralnim. Tako dakle i ti. Sa očekivanjem posta, ne primaj razvratno pijanstvo, koje je majka bestidnosti, prijateljica sramotnih šala, spremno na svaku nemoralnost. Post i molitva neće htjeti da stanuju u duši koja je uprljana bančenjem. Gospod prima u božanske obitelji onoga koji posti. A gnuša se pijanca kao bogohulnog i grješnog. Ako, dakle, sutra dođeš ovdje i zaudaraš na vino, kako da smatram za post tvoje bančenje? Gdje da te postavim? Među pijance ili među uzdržljivce? Bančenje koje je prethodilo, pokazuje te kao pijanicu, dok uzdržanje koje si počeo, kao postnika. Sa ostacima pijanstva, od tvog posta nema koristi. Post ne vrši utjecaj samo na pojedince. Utiče i na cijelu zajednicu. Usuglašava i umiruje brzo sve ljude. Nameće tišinu neartikuliranim glasovima i vici, izgoni svađe i prepirke, udaljuje (od ljudi) osuđivanje i ogovaranje. Prisustvo kojeg učitelja zaustavlja tako brzo nered i viku djece? Čim se pojavi post, svaki nemir u gradu automatski prestaje. Tko može da nastavi lumperaj i zabavu u vrijeme posta? Tko može da spoji post i razvratne igre? Nedoličan smijeh, bludne pjesme i neuračunljive igre, udaljuju se od grada, čim stigne post kao neki strogi sudija. Kada bi svi poslušali savjete posta, vladao bi savršeni mir u čitavom čovječanstvu. Ne bi ustajala jedna država protiv druge. Ne bismo imali ratne sukobe niti proizvođače oružja. Ne bi postojali sudovi niti zatvori. Pusta mjesta ne bi držala zločince, niti gradovi klevetnike, niti mora gusare. Kada bi vladao post, naš život ne bi bio prepun uzdaha. Jer on bi naučio sve ne samo ograničenju rasipničkog života, nego uklanjanju i od mnogih drugih zala. Naučio bi ih potpunom izbjegavanju i uklanjanju od srebroljublja i gramzivosti, slavoljublja i slastoljublja. Ako se oslobodimo svega ovoga, živjet ćemo u miru i svetinji. Ako nam, dakle, takva dobra daruje ova carica vrlina, primimo je bez ikakve namrštenosti, bez ikakvog gunđanja. Svi vatreno ispoštujmo duhovnu trpezu koju nam postavlja post, čisteći nas i pripremajući nas za vječnu božansku radost u raju. Amen.

3