Sveto Trojstvo

Aleksandar Trajkovski

SVETO TROJSTVO

Drugo, revidirano izdanje

Novi Travnik, 2011

© Aleksandar Trajkovski Izdavaè: Kršãanska baptistièka crkva Lektura: Amira Èejvan Korektura: Enisa Dediã Korice: Mario Kushner Štampa: Graforad, Travnik Tiraž: 300

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 27-144.89 TRAJKOVSKI, Aleksandar Sveto Trojstvo / Aleksandar Trajkovski. - 2. revidirano izd. - Novi Travnik : Kršãanska baptistièka crkva, 2011. - 108 str. ; 21 cm Bibliografija: str. 107-108 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst.

Ukoliko nije drugaèije naznaèeno, svi biblijski citati su iz Biblije u izdanju ''Kršãanske sadašnjosti'', Zagreb 1994. Za Novi Zavjet prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fuãka.

2

Pomoã ili ohrabrenje tokom pisanja knjige bili su: Stephen Etches, Mark Vanderwerf, Todd L. Price, Vladimir Kajiš, Tea i Pero Šapina, Radovan Trajkovski. Poboljšanju teksta drugog izdanja doprinijela je Katica Trajkovski.

3

4

Sadržaj Predgovor.......................................................................

7

Uvod................................................................................

9

1. Bog je jedan – Trojica su Bog ..................................

11

2. Trinitarni biblijski tekstovi ......................................

33

3. Djelo Trojice u Radosnoj vijesti...............................

43

4. Tumaèenje nauke o Trojstvu....................................

53

5. Bogoèovjek, Isus Krist ..............................................

65

6. Važnost nauke o Trojstvu.........................................

81

Zakljuèak........................................................................

87

Dodaci.............................................................................

89

I

Nauka o Trojstvu kroz povijest..............................

91

II O božanstvu Isusa Krista........................................

97

III Vjeèno postojanje Isusa Krista..............................

101

Bibliografija...................................................................

107

5

6

Predgovor U predgovoru knjige ''Mir s Bogom'', Billy Graham je primijetio da mnogi pisci knjiga vjerskog sadržaja pišu za druge pisce ili teologe. Malo je onih koji se obraãaju mnoštvu ili obiènom èovjeku. Knjiga koju imate u ruci pisana je za vas. Preciznije reèeno, napisana je za sve one koji vjeruju u Isusa Krista kao svoga Gospodara i Spasitelja, ali i za one koji ne vjeruju u Kristovo božanstvo (ovdje prvenstveno mislim na ''Jehovine svjedoke'' i sliène organizacije). Prvima želim da se ohrabre i uèvrste u istini Rijeèi Božije, a drugima da upoznaju Onoga koji je put, istina i život.

7

8

Uvod Kada spominjemo pojam Trojstvo, pod tim obièno mislimo da postoji jedan Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. U vezi s tim se pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od njih je: ''Odakle ideja da postoji jedan Bog u tri osobe?'' Mnogi bi dali razlièite odgovore. Cilj ove knjige je pokazati da je to nauk Svetog Pisma – Biblije, i šta Biblija o tome govori. Kroz povijest, pa sve do danas, postojale su mnoge rasprave o pitanju Trojstva. Neki su nauèavali da Trojstvo ne postoji. Po njima postoji samo jedan Bog, ali On nije u tri osobe, nego je samo Otac pravi Bog. Sin Božiji za njih nije pravi Bog, nego prvo stvoreno biãe, te je manji od Boga. Za Duha Svetog su, takoðer, rekli da nije Bog.1 Danas ovako uèe Jehovini svjedoci. Da li su oni u pravu? Kako Isus može biti Bog kad se On moli Bogu Ocu? Kako može biti jedan Bog, a tri osobe? Ne znaèi li to da postoje tri Boga? Nije li nauka o Trojstvu došla iz poganstva, a ne iz Biblije jer se rijeè Trojstvo u Bibliji i ne spominje? Na veãinu ovakvih ili sliènih pitanja ãu dati odgovor na temelju Biblije. Èvrsto vjerujem da svoju vjeru i život trebamo temeljiti na Božijoj Rijeèi, Bibliji. To je knjiga koju je sam Bog Stvoritelj dao èovjeku s odreðenim ciljem. Taj cilj je da èovjek može spoznati sebe: ko je on, kakav je, šta je svrha i smisao njegovog postojanja, ali prije svega i iznad svega da 1

Poznati zastupnik ove ideje bio je Arije u èetvrtom stoljeãu.

9

upozna svoga Stvoritelja i Spasitelja te ima zajedništvo s Njim. Biblija je, buduãi da joj je autor sam Bog, u izvornom tekstu lišena bilo kakvih grešaka. Sve što Biblija govori jeste apsolutna istina, bilo da govori o sadašnjosti, prošlosti, buduãnosti, vjeri ili bilo èemu drugome. Zato je važno da se naša vjera temelji na Bibliji. Sve ono što je suprotno Božijoj Rijeèi treba odbaciti. Tako i nauku o Trojstvu, ukoliko ona nije biblijska. Meðutim, istražujuãi ovu temu, vidio sam da je ona biblijska i kroz ovu knjigu to želim pokazati. Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnije upoznaju s naukom o Trojstvu kako bi se uèvrstili u vjeri u Isusa Krista, ali i da se uvjere oni koji ne vjeruju, te doðu do spasenja koje je samo i jedino u Kristu.

10

Prvi dio

Bog je jedan – Trojica su Bog Biblija uèi da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bogom

Na poèetku je važno primijetiti da Biblija jasno govori da je Bog jedan. Navest ãu nekoliko tekstova koji to pokazuju: "Èuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan." (Pnz 6:4-5) "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro èiniš!" (Jak 2:19) "Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema." (Iz 45:5) "Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi slièan nije." (Iz 46:9) Oèito je da postoji samo jedan Bog. Nema dva (jedan manji, jedan veãi) ili tri Boga, nego samo jedan. Biblija ustvari govori da ima mnogo lažnih bogova i idola, ali samo jedan pravi Bog. Meðutim, govoreãi o tri osobe, Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Biblija ih direktno i indirektno naziva Bogom (pravim Bogom). Tu ãu tvrdnju i pokazati iz Biblije. Jasno ãe se vidjeti da nauk o Trojstvu nije ljudska filozofija, nego Božije otkrivenje.

11

Bog Otac "Oèe naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!" (Mt 6:9) Biblija na mnogo mjesta govori o Bogu Ocu. On je Otac Isusa Krista ali i Otac vjernika. Nakon što je uskrsnuo, Isus je poruèio svojim uèenicima: "Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." (Iv 20:17) Navedeni tekstovi pokazuju i dokazuju potojanje i božanstvo Boga Oca. U Bibliji možemo vidjeti i to da se ime Otac ponekad upotrebljava opãenito za Boga, a ponekad samo za prvu osobu Trojstva. Ime Otac se koristi i za Krista koji je nazvan Otac vjeèni. Bog Sin Božanstvo Sina ãemo razmotriti kroz nekoliko taèaka. Tekstovi koji govore da je Sin Bog U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom. Pogledajmo neke: "Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleãima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni…" (Iz 9:5) Prorok Izaija Krista naziva Bog silni. Apostol Ivan u svom Evanðelju piše:

12

''U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše kod Boga i Rijeè bijaše Bog.'' (Iv 1:1) ''I Rijeè tijelom postala i nastanila se meðu nama.'' (Iv 1:14) Iz tekstova vidimo da je Rijeè, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao i èovjek) i nastanila se meðu nama, a to je Isus Krist. Vrlo jasno vidimo da Biblija Krista naziva Bogom. Kada je apostol Toma vidio uskrslog Krista izjavio je: "Gospodin moj i Bog moj!" Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji ãe vjerovati a da nisu vidjeli." Isus ovim odgovorom potvrðuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao nešto što nije istina, Isus to ne bi potvrdio, nego bi, vjerovatno, ukorio Tomu. Apostol Pavao pišuãi Rimljanima kaže: "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen." (Rim 9:5) Apostol Ivan piše: ''Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vjeèni.'' (1 Iv 5:20) Pisac poslanice Hebrejima pokušava vjernicima pokazati ko je Krist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i kaže: "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva." Tu pisac citira Psalam 45:7 i Krista naziva Bogom.

13

Otkuda, dakle, ideja da je Isus Krist Bog? Oèigledno je da je to uèenje Božije Rijeèi. Možda ãe neko pitati: ''Zašto onda neki ne vjeruju da je Isus Bog iako to Biblija jasno kaže?'' Oni koji ne žele vjerovati da je Isus Bog imaju svoja objašnjenja za tekstove koje smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, kažu da Isus jeste Bog silni, ali nije svesilni. Tako su, navodno, dokazali da Isus nije svemoguãi Bog. Za Rimljane 9:5 kažu da prije rijeèi Bog treba staviti taèku, tako da se rijeèi ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Na slièan naèin pokušavaju objasniti i druge tekstove. Takva objašnjenja bi površnog èitaoca mogla zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog istraživaèa Biblije. Da bismo dokazali da je Isus uistinu Bog blagoslovljen u vjekove, pogledat ãemo još mnoštvo biblijskih dokaza. Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem Oni koji se bore protiv Trojstva na gore navedene tekstove kažu da Sin jeste Bog, ali ne pravi – jednak Ocu, nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto, zaslužilo da se zove bogom (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji govore o jednakosti Sina s Ocem: "Buduãi da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva punina božanstva…" (Kol 2:9) Postavimo pitanje na gornji tekst: Koliko božanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina. "Jer Otac ne sudi nikomu, veã je sav sud dao Sinu, da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca." (Iv 5:23)

14

Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba poštivati Sina? Tekst kaže – kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je stvorenje, ne bismo Ga smjeli poštivati kao Oca. Štaviše, Rijeè kaže da je grijeh iskazivati štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimo da Krista štuju i On prima to štovanje, za razliku od Petra, Pavla i anðela (Dj 10:25-26; 14:13-15; Otk 22:8-9). Kako drugaèije objasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu? "Težite za onim za èime treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši slièan ljudima. Kad postade kao èovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena ..." (Fil 2:5-9) Ovdje vidimo Krista koji je božanske naravi. Trajno postoji kao Bog, to znaèi da je jednak i jedno s Bogom. Ali, On nije gledao samo na svoju korist, kao što to ljudi obièno rade, nego je mislio i na našu, pa je privremeno napustio nebesku slavu, te sišao na zemlju postavši èovjekom. Meðutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio u božansku slavu koju je imao i prije postanka svijeta (Iv 6:62; 17:5). Ovaj tekst jasno govori o Kristovoj jednakosti s Ocem. Prema navedenim tekstovima treba biti jasno da je Krist Bog, i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu. Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista U Bibliji postoje mnoga imena koja se koriste za Boga. Neka od njih su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), 15

Gospodar, Stijena, itd. Pogledajmo nekoliko detaljnije: Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve za sebe kaže da je "Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji". Znamo da mnoge osobe mogu imati ista imena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog. U Otkrivenju 1:8, Svemoguãi Bog je Alfa i Omega, a u 22:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grèkog alfabeta. To ustvari znaèi isto što i prvi i posljednji. Ja jesam (grè. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 (i Iz 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanðelju Isus koristi ovo ime kada se obraãa Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ãete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ãete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24) Sin Božiji. Ovo ime jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Može imati šire znaèenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi reagirali kada ga je Isus koristio. Kada su èuli da se Isus naziva Sinom Božijim i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi Bogom: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Oèeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – èovjek – sebe Bogom praviš.'" (Iv 10:32-33) Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Meðutim, vidimo šta je ime Sin Božiji znaèilo za prve slušatelje. Znaèilo je da je Isus Bog. U Ivanu 5:18 apostol je zapisao: ''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim 16

izjednaèujuãi sebe s Bogom.'' Vidimo da je i apostol Ivan zakljuèio da se Isus izjednaèava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. Dakle, imena Isusa Krista potvrðuju da je On Bog. Pojedini tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista U šestom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje viðenje koje je imao: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu neèistih usana prebivam, a oèi mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Dalje piše da je èuo glas Gospodnji kako mu kaže: "Koga da pošaljem i tko ãe nam poãi?" Izaija je odgovorio: "Evo me, mene pošalji!" Tada mu Gospod reèe: "Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al’ neãete razumjeti, gledajte dobro, al’ neãete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." Ovo je tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumaèi apostol Ivan u svom Evanðelju (Iv 12:37-43). Govoreãi o Kristu kaže da je èinio mnoga èudesa pred narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira gore navedeni tekst iz Izaije i tumaèi ga na sljedeãi naèin: "To reèe Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio." Iz konteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola Ivana Krist je Jahve, Bog Svemoguãi. U Psalmu 68:18 piše: "Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzaðe vodeãi sužnje, na dar si ljude primio pa i one što ne žele prebivati kod Boga." U poslanici Efežanima 4:717

11, apostol Pavao govori o Kristu koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao piše: "Ono ‘uzaðe’– što drugo znaèi nego to da je najprije i sišao u donji kraj zemlje? Sam koji siðe jest i onaj koji uzaðe iznad svih nebesa da ispuni sve." A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve. Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijeè neopoziva, da ãe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome ãe se svaki jezik zaklinjati.'' (Iz 45:22-23) Pavao, apostol, u poslanici Filipljanima 2:10-11 kaže: ''... da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki ãe jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca.'' Isus je taj Jahve pred kojim ãe se pokloniti svako koljeno. U Rimljanima 10:13, apostol Pavao govoreãi o Kristu kaže da ãe se spasiti ko god zazove ime Gospodnje. Prorok Joel piše da ãe oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Jl 3:5). Imaju li dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je Jahve. Šta reãi na ovo? Jasno je da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugi slièni primjeri. (Vidi Ps 8:2-3 i Mt 21:15-17; Ps 102:19-28 i Heb 1:10-12; Zah 11:12-13 i Mt 26:14-15; Iz 40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

18

Djela koja je èinio i èini Bog, èini i Krist Prva reèenica u Bibliji objavljuje da je Bog u poèetku stvorio nebo i zemlju. Poslanica Hebrejima 1:10, govoreãi o Kristu kaže: "Ti si, Gospodine, u poèetku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih." Taj Bog, koji je u poèetku stvorio nebo i zemlju, jeste Krist. Neki ãe reãi da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kaže tako. U knjizi proroka Izaije Bog govori: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i uèvrstio zemlju bez pomoãi ièije." (Iz 44:24) Vidimo da je Jahve Bog, bez ièije pomoãi, stvorio nebesa i zemlju, a vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju. Zakljuèujemo da je Krist Bog Jahve. Sljedeãe što ãemo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu objavljuje kao onaj koji istražuje srca i bubrege, što je prema Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao: ''I znat ãe sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i 'dat ãu' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23) Preko proroka Jeremije Jahve govori: ''Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.'' (Jer 17:10) Ovim Isus jasno kaže da je On taj starozavjetni Bog Jahve. Dalje možemo vidjeti da Isus prima i uslišava molitve. U Evanðelju po Ivanu Isus uèi svoje uèenike da mu se mole: 19

''Ako me što zaištete u moje ime, uèinit ãu." (Iv 14:14) Pisac poslanice Hebrejima, govoreãi o Kristu kao velikom sveãeniku, ohrabruje nas da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima apostolskim vidimo Stjepana koji se moli Gospodinu Isusu rijeèima: ''Gospodine Isuse, primi moj duh!'' (Dj 7:59) Postoje i drugi biblijski primjeri.2 Šta nam ovo govori? U Bibliji jasno stoji da Bog ne dozvoljava ljudima da se u molitvi obraãaju umrlim ljudima, anðelima i arkanðelima (ili bilo kojem drugom stvorenju). Oni koji su to èinili smatrani su idolopoklonicima. Upuãivati molitve Kristu nije ništa drugo nego smatrati Ga Bogom. Krist oprašta grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci to èuli rekli su: ''Tko može opraštati grijehe osim Bog jedini?'' Niko i ne može opraštati grijehe koje smo uèinili protiv Boga, osim Njega. Buduãi da Krist to èini, pokazuje da On jeste Bog. Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin Iz Biblije saznajemo da je Bog sveprisutan, bezgrešan, nepromjenljiv, sveznajuãi, svemoguãi, itd., ali i Krist takoðer. Bog je vjeèan, i Krist je. Pogledajmo to detaljnije. Prorok Mihej, prorièuãi Kristovo roðenje kaže: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji meðu kneževstvima Judinim, iz tebe ãe mi izaãi onaj koji ãe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeènih vremena." (Mih 5:1) Apostol Pavao u poslanici Hebrejima piše: "... za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje, Bože, postoji vjeèno'..." (Heb 1:8) Izaija Ga naziva Otac Vjeèni (Iz 9:5). Ova Kristova osobina govori da 2

Vidi Dj 1:24, 9:10-16, 1 Kor 16:22, 2 Kor 12:8, Otk 22:20, Ps 102 uz Heb 1:10-12

20

On nije stvoren3, nego je od vjeènosti, kao i Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog božanstva. Krist prima božansko štovanje Trebamo li Krista èastiti i štovati? Ako bi Krist bio stvorenje, bilo bi idolopoklonstvo štovati Ga. Rijeè Božija kaže da je potpuno pogrešno èastiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Božiji gnjev. Ali Biblija uèi da Krista treba èastiti i štovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da svi treba da èaste Sina kao što èaste Oca (Iv 5:23). U Otkrivenju vidimo primjer kako Krista štuju zajedno s Ocem: ''I zaèujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: 'Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i èast, i slava i vlast u vijeke vjekova!' I èetiri biãa ponavljahu: 'Amen!' A starješine padnu nièice i poklone se.'' (Otk 5:13-14) Jaganjac je Isus Krist. Oèito je da sva stvorenja slave Oca i Sina, a starješine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda ovaj tekst dokazuje da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, i u nebu nema niti ãe biti idolopoklonstva. Isus prima božansko štovanje kako i zaslužuje. U Evanðeljima i Djelima nalazimo mnoge primjere gdje se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od apostola i anðela, koji su odbili da im ljudi iskazuju štovanje, jer ono pripada samo Bogu. Bog i zapovijeda da se Krist štuje. U Hebrejima 1:6 kaže: ''A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: 'Nek pred njim nièice padnu svi anðeli Božji.'" Ne samo da Ga ljudi štuju, nego i anðeli. Još je Neki žele reãi da je Krist stvoren – prvostvoreno biãe. Ali vidjeli smo da je On od vjeènosti. Opširnije vidi u Dodatku III. 3

21

zanimljivije da su citati uzeti iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:434 u kojima se zabranjuje štovanje idola i poziva na štovanje Jahve. Na osnovu do sada reèenog, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist, ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin – jedno. Filip je zamolio Isusa: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Isus je odgovorio: "Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (…) Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?" Isus je u Ivanu 8:19 rekao: ''Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Može li ijedno stvorenje tvrditi da je upoznati njega isto što i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto što i vidjeti Boga? Trebalo bi biti jasno da to ne može tvrditi niko osim samoga Boga. Isus Krist je Bog. On nema poèetka ni kraja. On je sva punina božanstva, jednak Bogu Ocu. Osim što je Sin, Isus Krist – Bog, On je i èovjek. U prethodnom tekstu sam citirao Rijeèi iz poslanice Filipljanima gdje apostol Pavao kaže da se Krist jedno vrijeme lišio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge i postao èovjekom. Duh Sveti (Duh Božiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh Isusov, Duh Slave, Duh Istine, Duh posvetitelj, Duh milosni i molitveni, Duh vjeèni...) Ko je Duh Sveti? Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji, govore da je Duh Sveti neka neosobna sila. Drugi, da se radi 4

Apostol citira stari grèki prijevod Starog Zavjeta, Septuagintu (LXX).

22

o Muhamedu. Treãi govore o nekom stvorenom biãu. Ono što ãemo nedvojbeno vidjeti iz Biblije je to da je On osoba i to božanska osoba – Bog. Duh Sveti je biãe, osoba Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje može imati samo osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju: ''I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opeèaãeni za Dan otkupljenja!'' (Ef 4:30) Apostol Pavao piše zajednici vjernika u Efezu i opominje ih da ne žaloste Duha Svetog. U reèenicama prije i poslije ove, govori o raznim grijesima koje vjernici moraju odbacivati. Usred tog nabrajanja, upozorava ih da ne žaloste Duha Svetoga. Zakljuèujemo da vjernik grijehom žalosti Duha Svetog kojim je zapeèaãen za dan otkupljenja. Šta o Duhu Svetom možemo reãi na temelju ovog teksta osim da je On osoba koja posjeduje emocije (žalosti se) kao i svaka druga osoba? Zar pored ovakvog teksta možemo misliti da je Duh Sveti neosobna sila? Osim toga vidimo i druge osobine koje jasno pokazuju da je Duh Sveti osoba. Biblija kaže da Duh Sveti istražuje (1 Kor 2:10-11), govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post 6:3, Iv 16:8), nanovo raða, stvara, uèi, pomaže, posreduje, postavlja, šalje, daje duhovne darove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive s nekom neosobnom silom. Ako samo razmislimo o darovima koje daje Duh Sveti (1 Kor 12), jasno je da se radi o kompletnoj osobi. Kada bi Duh Sveti bio samo sila, ne bi vjernicima mogao dati ništa drugo osim možda silu. Meðutim, u navedenom tekstu vidimo da On daje mudrost, znanje, vjeru, dar ozdravljanja, uèiteljstva, apostolstva, itd. 23

Kako bi neosobna sila nekome mogla dati dar uèiteljstva, ili znanja? Tekst još kaže da to Duh daje po svojoj volji, svakome kako hoãe (1 Kor 12:11). Kako èovjek može biti tako nepošten i reãi da je Duh Sveti samo sila a ne stvarna osoba? Kako može reãi da su ovi tekstovi u Bibliji, koji o Duhu govore kao o osobi, samo slikoviti naèin izražavanja? Jedan teolog je dobro primijetio da, ukoliko bi Duh Sveti bio samo sila, neki tekstovi ne bi imali smisla. Npr.: ''Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom." (Dj 10:38) Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli prevesti: ''Isusa iz Nazareta Bog pomaza silom i silom.'' Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se o kakvoj osobi je rijeè? Ko je On? Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu Petar mu reèe: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoã prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odluèio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" (Dj 5:3-4) Petar u treãem stihu kaže da je Ananija slagao Duhu Svetom, a u èetvrtom: "Nisi slagao ljudima, nego Bogu." Za Petra je slagati Duhu Svetom, slagati Bogu.

24

''Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.'' (2 Kor 3:17-18) ''Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." (Iv 4:24) Rijeèi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedeãe: "Evo dolaze dani – rijeè je Jahvina – kad ãu s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – rijeè je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ãu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – rijeè je Jahvina: Zakon ãu svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ãu Bog njihov, a oni narod moj. I neãe više uèiti drug druga ni brat brata govoreãi: 'Spoznajte Jahvu!' nego ãe me svi poznavati, i malo i veliko – rijeè je Jahvina – jer ãu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neãu više spominjati." (Jer 31:31-34) Apostol u poslanici Hebrejima daje sljedeãe tumaèenje (citirajuãi gore navedeni tekst5):

5

Ponekad vidimo da se novozavjetni citat Starog Zavjeta (SZ) pomalo razlikuje od teksta koji je citiran. Razlog tome je što su NZ citati prijevodi hebrejskog teksta na grèki, jer je SZ pisan na hebrejskom jeziku, a NZ na grèkom.

25

''A to nam svjedoèi i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 'Ovo je Savez kojim ãu se svezati s njima nakon ovih dana', Gospodin govori: 'Zakone ãu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neãu više spominjati.'" (Heb 10:15-17) Jeremija tvrdi da je ovo rijeè Jahvina, a apostol objašnjava da je to Duh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i Sin i Duh Sveti. U knjizi proroka Izaije vidimo kako Gospod Jahve poziva Izaiju. "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' neãete razumjeti, gledajte dobro, al' neãete spoznati.' Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." (Iz 6:9-10) U Djelima apostolskim apostol Pavao piše: ''Nesložni tako meðu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reèe još jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima vašim: "Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ãete, slušati – i neãete razumjeti; gledat ãete, gledati – i neãete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim." (Dj 28:2527) U knjizi proroka Izaije stoji da je to rekao Jahve, a apostol Pavao bez ikakvog objašnjenja piše da je to rekao Duh Sveti. Šta reãi na ovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve? (Vidjeli smo da apostol Ivan ovo tumaèi i primjenjuje na Krista jer Jahve je Otac, Sin i Duh Sveti.)

26

Djela koja su èinili i èine Bog i Isus, èini i Duh Sveti Duh govori preko proroka. Kada Biblija govori o Božijim prorocima i njihovim porukama, kaže da je Bog govorio preko njih. Ono što su proroci govorili u ime Božije je nadahnuta Božija Rijeè. U poslanici Hebrejima apostol piše: ''Više puta i na više naèina Bog nekoã govoraše ocima po prorocima.'' (Heb 1:1) Sliène tvrdnje vidimo i na mnogim drugim mjestima. Meðutim, ista Biblija uporedo tvrdi da je i Duh Sveti govorio po prorocima. U prošlom poglavlju smo vidjeli da je Jahve govorio proroku Izaiji, dok apostol Pavao u Djelima apostolskim kaže da je to govorio Duh Sveti (Iz 6:9, Dj 28:25). Duh Sveti je stvarao. Biblija tvrdi da je Bog stvorio svijet i èovjeka na zemlji. Tvrdi i to da je Isus Krist stvorio nebo i zemlju (Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija kaže da je Duh Sveti stvorio svijet i èovjeka. Job izjavljuje: "Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene." (Job 33:4) U trideset i treãem Psalmu èitamo: "Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom6 usta njegovih sva vojska njihova." (Ps 33:6) Duh nanovo raða. U Evanðelju po Ivanu, Isus uèi Nikodema o nanovom roðenju od Duha Svetoga (roðenju odozgo) koje se dogaða po vjeri u Isusa Krista (Iv 3:1-21). Apostol Ivan, u svojoj prvoj poslanici, uèi da je onaj koji 6

Hebrejska rijeè ruah uglavnom se koristi za Duha Svetoga.

27

vjeruje da je Isus Krist, od Boga roðen. Da li to znaèi da se trebamo roditi i od Boga i od Duha Svetoga? Ne, to je jedno te isto. U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti. Biblija uèi da je vjernik hram Božiji (1 Kor 3:16). U 2 Korinãanima 6:16 kaže da je vjernik hram Duha Svetoga. Duh Sveti je Bog. U Evanðelju po Ivanu 14:23, Isus govori da ãe se On i Otac nastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17) da ãe Duh Sveti biti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog, onda bi ovo bila totalna zbrka. Osobine Duha su Božije osobine Èitajuãi Bibliju uoèavamo odreðene Božije osobine. Otkrivamo da je vjeèan, svet, sveprisutan, istina, ljubav, itd. Biblija pokazuje da te osobine važe i za Duha Svetog. Pogledajmo detaljnije: U Jeremiji 23:24, Bog kaže da On ispunja nebo i zemlju. Znaèi da je Bog svuda prisutan. S bilo kojeg mjesta u kosmosu možemo uputiti molitvu Bogu i On nas èuje. Sveprisutnost je istina i za Duha Svetog. U Psalmu 139:7, kralj i prorok David kaže: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?" Božija osobina je i vjeèno postojanje. On je bio, jeste i bit ãe. Isto je i s Duhom Svetim. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva "vjeèni Duh" (Heb 9:14). Biblija uèi da je Božija osobina i istinitost. Isus za sebe kaže da je On put, istina i život. Duh Sveti se u Bibliji naziva

28

Duhom Istine (Iv 16:13). Biblija dalje govori da je Duh svet, ljubav, milosni, itd. Jasno je da je Duh Sveti osoba, i to ne bilo kakva, nego vjeèni i istiniti Bog. Dodatni dokazi Novi Zavjet donosi još nekoliko znaèajnih dokaza u prilog božanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedeãi tekst besmislen: ''Doista, kažem vam, sve ãe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vjeènoga. Jer govorahu: 'Duha neèistoga ima.'" (Mk 3:28-30) Vidimo da postoji grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno, ljudi griješe huleãi na Njega. To pokazuje da je On osoba. Štaviše, kada èovjek griješi i huli protiv Sina, može naãi oproštenje, ali ako huli na Duha Svetoga, krivac je grijeha vjeènoga. Iz teksta se vidi da su neki za djelovanje Duha Svetog u Kristu govorili da je djelovanje neèistog duha. Zato im Isus i upuãuje ove rijeèi. Opasno je o Duhu Svetom govoriti ono što nije istina, tvrditi da je On samo sila ili stvorenje. Zašto bi bilo neoprostivo huliti na neku silu ili stvorenje? Još jedan znaèajan tekst stoji u poslanici Korinãanima: ''A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronièe, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u èovjeku osim duha

29

èovjeèjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.'' (1 Kor 2:10-11) Šta je duh èovjeèji? Teško je precizno reãi, ali svakako je to nematerijalni dio èovjeka, njegov unutrašnji život koji nije vidljiv izvana. Duh èovjeèji je nerazdvojan od èovjekove osobe. Apostol Pavao usporeðuje duh èovjekov i èovjeka s Duhom Božijim i Bogom. Duh èovjeèji zna sve ono što se dogaða u èovjeku, a tako i Duh Božiji zna ono što je u Bogu, jer On je jedinstven s Bogom i nerazdvojan, odnosno jednak Bogu. Iz ovoga proizlazi da je Duh Sveti sveznajuãi Bog, jer zna sve što je u Bogu. Zar bi išta drugo mogli zakljuèiti iz ovoga teksta? Razmišljajuãi dalje, vidimo još neke èinjenice. U Starom Zavjetu nalazimo da su proroci govorili u ime Jahvino. Kada bi prorokovali rekli bi: ''Ovako govori Jahve'', ili ''Rijeè je Jahvina''. Novozavjetni proroci koriste izraz: ''Ovo veli Duh Sveti...'' (Dj 21:11), ali i ''Krist govori u meni'' (2 Kor 13:3). Zar su ovo novi Bogovi ili se Jahve potpuno objavljuje kao trojedini Bog? Zakljuèak Ukratko ãu ponoviti ono što sam iznio u ovom poglavlju. Vidjeli smo da, bez ikakve sumnje, postoji samo jedan Bog. Istovremeno postoje i tri osobe koje Biblija naziva Bog: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Svaka od ovih osoba je u potpunosti Bog, sa svim osobinama božanstva, bez ikakve inferiornosti u odnosu na ostalu dvojicu. Ova Trojica su na neki èudesan naèin jedno, jer smo vidjeli da mnoge istine koje kažemo za jednoga, vrijede i za drugog i za treãeg. Kada o Trojstvu ne bismo rekli više ništa, ovo što je do sada

30

reèeno bilo bi dovoljno da pokaže i dokaže da je nauka o Trojstvu Božija objava. Važno je vidjeti da su božanske osobe samo tri. Ne dvije, ili èetiri ili pet, nego tri. One nisu Otac, Sin i majka, kako su mislili neki heretici, nego Otac Sin i Duh Sveti. U narednim poglavljima ãu iznijeti još biblijskih dokaza koji govore o trojiènosti osoba u Božanstvu, te objasniti i precizno definirati Trojstvo.

31

32

Drugo poglavlje

Trinitarni biblijski tekstovi U Bibliji postoje tekstovi koji direktno otkrivaju množinu osoba u Božanstvu

U ovom poglavlju promatramo biblijske tekstove koji govore o Bogu u množini. Postoje dvije osnovne vrste tekstova. Prvi nose ideju o trojedinom Bogu (Bogu u množini lica), dok drugi govore o zajednièkom djelovanju triju osoba. Osim tekstova u kojima se govori o sve tri osobe Trojstva, postoje i tekstovi koji ponekad govore o samo dvije osobe Božanstva. Oni su posebno interesantni u kontekstu Starog Zavjeta. Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u množini Stari Zavjet donosi nauku o Trojstvu samo što ona nije tako opširno objavljena kao u Novom Zavjetu. (Isto je i s mnogim drugim temama.) Stoga ne možemo tvrditi da je nauka o Trojstvu samo novozavjetna objava (kao što neki tvrde), jer ãemo vidjeti da se ona polako otkriva i kroz Stari Zavjet. U poèetku Bog ... Na samom poèetku Biblije, u prvom stihu, možemo primijetiti nešto neobièno. Rijeè Bog u hebrejskom tekstu je Elohim, a to je imenica muškog roda u množini. Iza imenice u množini stoji glagol (stvori) u jednini.7 Jeff Miller piše da ovakva konstrukcija reèenice zvuèi vrlo èudno, èak i površnom poznavaocu hebrejske gramatike. Dalje navodi da se pluralni oblik rijeèi Elohim, u Starom Zavjetu, koristi oko 2900 puta uz glagol u 7

33

Neki tumaèi nisu skloni da u ovom obliku imenice vide aluziju na Trojstvo, veã to, uglavnom, pripisuju hebrejskom naèinu izražavanja. Bilo kako bilo, interesantno je primijetiti èinjenicu o množini imenice Elohim. Posebno zato što u prvom poglavlju Biblije nalazimo još jednu množinu. Naèinimo èovjeka na svoju sliku ''I reèe Bog: Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji.'' (Post 1:26) Ne samo da su neke imenice u množini, nego sam Bog govori u množini. U Postanku 3:22 kaže: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas (...) " Šta ovo znaèi? Zašto Bog govori u množini? Mnogi tvrde da se radi o kraljevskom naèinu izražavanja. Naime, mnogo kasnije kraljevi i velikaši su govorili i pisali u množini (npr. "Mi, Gaj Julije Cezar."). Meðutim, u èitavoj Bibliji ne vidimo nijednog kralja da se tako izražava jer to uopãe nije bio obièaj u to vrijeme. Jedino Bog o sebi govori u množini.8 jednini. Po njegovom uvjerenju, nas se time želi podsjeãati na Božje jedinstvo i razlièitost, odnosno, prema kontekstu, na Božju trojstvenu narav (Jahve, Bog Svemoguãi, Zagreb, Duhovna stvarnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000). Robert Morey, govoreãi o Trojstvu u Starom Zavjetu, spominje korištenje imenica (Elohim, Adonaj), zamjenica, glagola i pridjeva u množini u odnosu na Boga (The Trinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press, 87-103). 8 Èak i kada Biblija kaže da je Jahve jedan (Pnz 6:4), koristi rijeè ehad koja se èesto odnosi na kolektivno jedinstvo. Npr., koristi se u Post 2:24 kada se kaže da muž i žena postaju jedno (ehad) tijelo. Ili kada se kaže da je narod postao kao jedan èovjek.

34

Drugi smatraju da se Bog obraãa anðelima. To je nemoguãe, jer u stvaranju èovjeka nisu uèestvovali anðeli. Ako ozbiljno shvaãamo Bibliju (kao što bismo i trebali), vidjet ãemo da je èovjeka stvorio Bog, Krist (Kol 1:16), i Duh Sveti (Job 33:4). Tako bi najbolje objašnjenje bilo da Bog govori u množini, jer je On množina osoba. Bog i Abraham U knjizi Postanka stoji zanimljiv izvještaj. Jahve se ukazuje Abrahamu. Biblija to opisuje ovim rijeèima: ''Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega.'' (Post 18:1-2) Je li beznaèajno to što je reèeno da se Jahve ukazao u obliku tri èovjeka? Imamo li na umu istine koje smo vidjeli u prvom dijelu, da su tri osobe Bog, to neãe biti ni beznaèajno ni èudno. Dalje èitamo o Abrahamovom razgovaru s Jahvom, te da na kraju jedan od trojice odlazi, a dvojica idu u Sodomu i Gomoru da je unište. Neki misle da ovo nije primjer Trojstva, jer tekst dvojicu koji idu za Sodomu naziva anðelima. Rijeè anðeo znaèi glasnik. Nekad se primjenjuje na stvorena duhovna biãa, a nekad i na obiène ljude (Post 32:4), ali i na Jahvu (Post 16:7-13, 31:11-13) i na Krista (Mal 3:1). Ako ova dvojica nisu Jahve, zašto onda u Postanku 18:21 Jahve kaže da ide u Sodomu da vidi šta se dogaða? Lot im se obraãa izrazom ''Gospodine'' (Adonaj). Zanimljivo je i to kako Biblija opisuje uništenje Sodome i Gomore: 35

"Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, i zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski."9 (Post 19:24) Rijeè ''Gospod'' u hebrejskom tekstu je Jahve. Vidimo kako je Jahve pustio dažd od sumpora i ognja – od Jahve s neba. Prema tome, govori se o Jahvi u množini. U Psalmima Psalmi sadrže nekoliko tekstova koji nose ideju o više osoba unutar Božanstva. "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva! Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova." (Ps 45:7-8) Ovo je mesijanski psalam, tj. govori o Mesiji koga naziva Bogom. U tekstu vidimo i Jahvu, Njegovog Boga. Hebreji su zasigurno morali znati da je samo jedan Bog i iz ovog teksta su mogli prepoznati Mesijino božanstvo. Slièna je situacija s još nekim psalmima i tekstovima koji govore o Mesiji. I oni sadrže ideju o Mesijinom božanstvu.

Prijevod je od Danièiãa i Karadžiãa, jer neki naši prijevodi ne donose potpun tekst, kao što je u izvorniku. 9

36

U Izrekama "Tko uzaðe na nebo i siðe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?" (Izr 30:4) Tekst govori o dvije osobe Božanstva – Ocu i Sinu. Mnogi tumaèi vide Krista i u tekstovima koji govore o mudrosti. Smatraju da je mudrost koja govori ustvari Krist. Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Šta reãi o viziji proroka Izaije? U šestom poglavlju Izaija opisuje viziju koju je imao. Vidio je Jahvu nad vojskama. Iznad Njega su stajali serafi (anðeoska biãa) i govorili: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!" Zanimljivost ove vizije je u tome što serafi tri puta ponavljaju "Svet". Zašto baš tri puta?10 U prvom dijelu ove knjige opazili smo da Novi Zavjet, tumaèeãi ovu viziju, rijeèi koje je rekao Jahve pripisuje Kristu (Iv 12:37-43), ali i Duhu Svetom (Dj 28:25). To još jaèe potvrðuje misao da serafi nisu sluèajno ponovili rijeè svet, nego da slave trojedinoga Boga. Možda je ovome dobra potvrda i to da sam Gospodin govori (kako neki tekstovi donose) u množini: "Tad èuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko ãe nam poãi?'" (Iz 6:8)

Neki smatraju da se ovim tekstom ne može potkrijepiti nauka o Trojstvu jer se radi o hebrejskom superlativu. Calvin piše da nema sumnje da se ovdje radi o Trojstvu, ali smatra da nije dobro koristiti ovaj tekst kao dokaz jer postoje drugi koji su puno uvjerljiviji (Commentary on Isaiah, sv.1). 10

37

Mnogi vide Trojstvo i u sveãenièkom blagoslovu u knjizi Brojeva 6:24, ali i u drugim tekstovima. Promotrimo tekstove koji govore o zajednièkom djelovanju osoba Trojstva. U stvaranju "Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih sva vojska njihova." (Ps 33:6) Vidimo Jahvu, Rijeè i Dah (heb. Ruah) kako zajednièki djeluju u stvaranju. (Rijeè, u Novom Zavjetu, je ime za Krista.) To ne bi trebalo zvuèati neobièno, jer smo do sada vidjeli da su samo Sveta Trojica uèestvovala u stvaranju svijeta. To i jeste u skladu s opisom koji nalazimo u prvom poglavlju Biblije. Susreãemo Boga, Rijeè i Duha koji lebdi nad vodama. U Radosnoj vijesti ''Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i osloboðenje sužnjevima...'' (Iz 61:1) U knjizi proroka Izaije stoji proroèanstvo o dolasku i službi Isusa Krista. U njemu prepoznajemo djelovanje sve tri osobe Božanstva. Sina, koji je poslan i pomazan; Jahvu koji šalje i pomazuje i Duha Svetog kojim se pomazuje. U Bibliji uèestalo susreãemo Oca, Sina i Duha Svetog u primjerima Božijeg djelovanja prema stvorenju. Možemo razmišljati i o drugim tekstovima, ali i ovi dovoljno pokazuju 38

da ideja o Trojstvu nije nešto što se pojavilo pod uticajem nebiblijskih uèenja, nego nauka koju otkriva sama Biblija poèevši veã od Starog Zavjeta. Smiješne su i lažne tvrdnje pojedinih da nauka o Svetom Trojstvu nije biblijska nauka. Novozavjetni tekstovi U Novom Zavjetu nalazimo nekoliko tekstova u kojima se otkriva trojstvena Božija priroda. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Vrlo važna istina o Bogu i Njegovoj naravi nalazi se u posljednjem govoru Isusa Krista, neposredno prije Njegovog uznesenja. Isus uèenicima daje nalog, koji danas poznajemo pod nazivom Veliko poslanje. "Poðite dakle i uèinite mojim uèenicima sve narode krsteãi ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uèeãi ih èuvati sve što sam vam zapovjedio!" (Mt 28:19) Uèenici trebaju biti kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Spomenute su tri osobe koje smo kroz dosadašnje prouèavanje prepoznali kao osobe Božanstva. Primijetimo da Isus ove tri osobe nabraja pod jednim imenom. On uèi da se krsti u ime (jednina), ne u imena (množina). Neki smatraju da Isus ovdje objavljuje novo Božije ime. Prethodno sam objasnio da imena u Bibliji nisu puke rijeèi, veã pružaju važne istine o njihovim nosiocima. Kako drugaèije shvatiti ovaj tekst osim da Isus njime otkriva trojstvenu Božiju prirodu?

39

S druge strane, ime u Bibliji podrazumijeva autoritet. Raditi nešto u ime nekoga znaèi s njegovim autoritetom ili ovlastima. Vidimo da se krštava s autoritetom ili ovlastima Svete Trojice. Time ih se stavlja u isti rang, odnosno isti položaj. Još nekoliko primjera Postoje još mnogi tekstovi u kojima se spominju tri osobe – Sveto Trojstvo u svom djelovanju. Kada èitamo o krštenju Isusa Krista, nailazimo na tri osobe: Oca koji govori s neba, Sina koji se krsti i Duha Svetoga kako silazi u obliku goluba (Mt 3:16-17). Pogledajmo još nekoliko tekstova: "Razlièiti su dari, a isti Duh; i razlièite službe, a isti Gospodin; i razlièita djelovanja, a isti Bog koji èini sve u svima." (1 Kor 12:4-6) "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!" (2 Kor 13:13) "Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, po predznanju Boga Oca, posveãenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!" (1 Pet 1:1) "Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrðuje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapeèati i u srca naša dade zalog – Duha." (2 Kor 1:21) "A vi, ljubljeni, naziðujte se na presvetoj vjeri svojoj moleãi se u Duhu Svetom, ušèuvajte se u ljubavi Božjoj, išèekujuãi

40

milosrðe Gospodina našega Isusa Krista za vjeèni život." (Jd 1:20) ''...kako li ãemo mi umaãi ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poèeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedoèio Bog znamenjima i èudesima, najrazlièitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.'' (Heb 2:3-4) U Novom Zavjetu postoje i tekstovi koji govore o odnosu izmeðu Oca i Sina, Sina i Duha Svetoga, te Oca i Duha. U prvom poglavlju sam naglasio da postoji jedan Bog, ali i da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog. U drugom poglavlju su predoèeni tekstovi koji govore o množini unutar Božanstva, odnosno tekstovi koji, govoreãi o Božijem djelovanju, spominju tri osobe. Vjerujem da je do sada jasno pokazano i dokazano da je Bog Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti. Možda ne vjeruješ da je Bog Trojstvo? Ne vjeruješ da je Isus Krist vjeèni Bog? Možda je to za tebe ludost? To je znak da nisi nanovo roðen. Duh Sveti ne prebiva u tebi. Biblija jasno kaže: "Naravan èovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuðivati." (1 Kor 2:14) Zato te potièem da pažljivo èitaš naredno poglavlje.

41

42

Treãe poglavlje

Djelo Trojice u Radosnoj vijesti Božija trojstvena narav otkrivena u djelu Evanðelja

U ovom poglavlju gledamo koja je, za nas, najznaèajnija djelatnost Svete Trojice. Ovdje mislim na Radosnu vijest, odnosno Evanðelje11. Promatrajuãi Božije djelo u Evanðelju, oèito je da je Bog Trojstvo. Pozadina Evanðelja Evanðelje je Radosna vijest. Zašto je radosna? Za koga je radosna? Koliko je znaèajna ta vijest? Da bismo ovo shvatili, vratit ãemo se na sam poèetak, na stvaranje èovjeka. Prisjetimo se da je Bog u poèetku stvorio èovjeka i ženu (Adama i Evu), i smjestio ih u Edenski vrt da ga èuvaju i obraðuju. Èovjek i žena su imali prisan odnos s Bogom. Ali Bog ih stavlja pred jedan test, da li ãe mu biti poslušni ili ne, da li ãe ubrati sa stabla spoznaje dobra i zla (što im je Bog izrièito zabranio) ili neãe. Èovjek i žena biraju neposlušnost. Proèitamo li pažljivo prvih nekoliko poglavlja knjige Postanka, vidjet ãemo da je grijeh prvih ljudi imao teške posljedice, èiju gorèinu osjetimo i mi danas. Biblija kaže da je po jednom èovjeku, Adamu, grijeh ušao u svijet, a po Rijeè Evanðelje ovdje se ne koristi kao da se odnosi samo na pisanja èetvorice evanðelista, nego u smislu cjelokupne nauke o Božijem naumu spasenja. 11

43

grijehu smrt, i ne samo to, nego grijeh prijeðe i na sve ljude (Rim 5:12). Rijeè smrt se u Bibliji koristi u trostrukom smislu. Postoji fizièka smrt – to je smrt tijela. Zatim duhovna smrt: grijeh je prekinuo èovjekov blizak odnos s Bogom, te vjeèna smrt, vjeèna propast – pakao. To znaèi vjeèno odvojenje od Boga. Plod grijeha nije samo smrt, nego i mnogi drugi problemi i nevolje koje vidimo i doživljavamo u životu. Nema nijednog èovjeka koji je izuzet od grijeha, buduãi da se veã raða grešan, s grijehom koji je naslijedio od Adama. Njegov životni put obilježen je grijehom: svaðom, zavisti, mržnjom, pohlepom, nemoralom, idolopoklonstvom, ubijanjem, pijanstvom, lažima, nepravdom, sebiènošãu, ohološãu, nemarom za Boga i Njegovu volju, i mnogim drugim zlodjelima (naravno, ne samo zlodjelima, nego ponekad i dobrim stvarima). Biblija kaže da su svi sagriješili i lišeni su slave Božije (Rim 3:23). Pravednog nema nijednog (Rim 3:10). Plaãa grijeha je smrt (Rim 6:23), i to trostruka smrt. Stanje èovjeèanstva je opasno, jer grijeh je poguban. Biblija nedvojbeno objavljuje da je èovjek nesposoban da promijeni ovakvo stanje, iako to (svjesno ili nesvjesno) pokušava. Religijama, dobrim djelima, žrtvama, i mnogim drugim izumima, èovjek pokušava doprijeti do Boga. Ti su pokušaji uzaludni. Biblija kaže: ''Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neãe platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.'' (Ps 49:8-10) Mnogi ne prepoznaju da je grijeh èovjekov najveãi problem. Misle da je problem u malim plaãama, malim penzijama, visokim cijenama, nezaposlenosti, manjku obrazovanja, 44

slaboj ekonomiji itd. To su samo simptomi, a uzrok je grijeh protiv Boga. Taj problem ne može riješiti moderna nauka, tehnologija, psihologija12, pedagogija, ni bilo koja druga spoznaja. Osvrni se oko sebe i vidjet ãeš dokaze tome. Ova dijagnoza èovjekovog stanja je žalosna, ali postoji i Radosna vijest – Evanðelje. To je radosna vijest za svakog èovjeka, jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje. Evanðelje u potpunosti odgovara na èovjekove najdublje potrebe. Ono se ne suoèava samo sa simptomima bolesti, nego rješava samu bit problema – èovjekov odnos sa Stvoriteljem. Evanðelje Isusa Krista, Radosna vijest o vjeènom spasenju koje se nudi svim ljudima bez razlike, jer su svi sagriješili, najvažnija je poruka svih vremena. Grijeh je najveãi problem èovjeèanstva, jer prekida odnos s Bogom i donosi mnoge posljedice, zato je Evanðelje najveãa èovjekova potreba. Djelo Boga Oca u Evanðelju Iako je èovjek sagriješio protiv Boga i odbacio Ga, odbacujuãi Njegovu rijeè, Bog nije prepustio èovjeka samom sebi. Bog Otac je iz ljubavi prema svijetu odluèio ponuditi adekvatno rješenje. Isus je dao sljedeãu izjavu: ''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni.'' (Iv 3:16) Bog Otac je odluèio, jer je ljubio svijet, poslati Sina Isusa da otkupi narod od grijeha njegovih. I to ne bilo kakvog sina, nego Jedinoroðenca u kome Mu sva milina. Kasnije On šalje i Duha Svetoga sa specifiènom zadaãom. 12

Nažalost, danas mnogi kršãani umjesto Kristu idu po pomoã ''Freudu''.

45

Ništa od ovoga se nije dogodilo odjednom ili nenajavljeno. Od samog poèetka Bog je objavljivao da ãe poslati Mesiju. Stari Zavjet je pun proroèanstava o Njemu. Veãina starozavjetnog zakona, bogoslužje u šatoru sastanka, a potom u jeruzalemskom hramu, slika su ili sjena stvarnosti koja je Krist. Žrtve koje su se prinosile za grijehe slika su Krista koji prinosi sebe kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Djelo Sina u Evanðelju Sin Božiji, Isus Krist, koji je vjeèni Bog, koji nema poèetka ni kraja svoga života (Heb 7:3), poslan je od Boga Oca da ispuni obeãanje dano preko proroka i izvrši djelo otkupljenja. U odreðenom trenutku povijesti dolazi na zemlju i utjelovljuje se, po Duhu Svetom, kroz djevicu Mariju. Sin Božiji postaje i èovjek; nastanjuje se meðu ljudima. To je èin Njegovog samoponiženja (Fil 2:8). Napušta nebesku slavu, postaje èovjekom u poslušnosti Ocu do smrti na križu. Na križu Isus Krist umire, razapet rukom bezbožnika. Svojom smrãu zauzima se za nas grešnike. Biblija koristi nekoliko izraza da opiše bogatstvo znaèenja Kristove žrtve. Razmotrimo neke: Zamjena ''A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.'' (Rim 5:6) Rijeèi ''za nas'' mogu se prevesti i sa ''umjesto nas''. Mi smo trebali biti kažnjeni zbog svojih grijeha, ali je Bog našu kaznu stavio na Krista. Kako to i prorok Izaija objašnjava:

46

''Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše."' (Iz 53:5) Smisao zamjene nije samo Kristova smrt umjesto nas, nego zamjena sa svrhom da mi više ne živimo za same sebe, nego za Njega. U poslanici Korinãanima apostol piše: ''Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.'' (2 Kor 5:14-15) Opravdanje ''Koliko li ãemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe.'' (Rim 5:9) Zbog Kristove žrtve grešnik može biti opravdan. Opravdati znaèi proglasiti nekoga pravednim. Mi smo bili krivi pred Bogom zbog grijeha. Prekršili smo Njegov zakon i zato je naš odnos s Njim narušen. Kristovo djelo na križu nam omoguãava opravdanje. To je uklanjanje krivice i proglašenje osobe pravednom. Opravdanje je usko povezano s pomirenjem i oproštenjem grijeha. Pomirenje Apostol Pavao objašnjava: ''Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.'' (Rim 5:1)

47

Pavao povezuje pomirenje s opravdanjem. Kada smo opravdani, odnosno kada je naša krivica (grijeh) izbrisana, onda imamo mir s Bogom. Pavao dalje nastavlja: ''Dièimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.'' (Rim 5:11) Bili smo neprijatelji Božiji, zbog svoga samovoljnog mišljenja i zlih djela (Kol 1:21), a Bog je odluèio da svijet pomiri sa sobom po križu Kristovu. Evanðelje èovjeku nudi pomirenje s Bogom po žrtvi Isusa Krista. Oproštenje grijeha Opravdanje i pomirenje ukljuèuju i oproštenje grijeha. Kristova žrtva je jedini naèin kojim možemo postiãi oproštenje grijeha. Ona je jedino rješenje èovjekovog najveãeg problema – grijeha. Apostol Petar je rekao: "Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." (Dj 13:43) Oèito je da se svojih grijeha ne možemo nikako riješiti osim da nam Bog oprosti. Meðutim, to oproštenje nije ''gledanje kroz prste'', odnosno Bog ne oprašta grijehe tako što zažmiri na njih. Nikako! Bog nije nepravedan. On krivca ne ostavlja nekažnjenog. Biblija kaže da bez prolijevanja krvi nema oproštenja (Heb 9:22). Može nam biti oprošteno samo zato što je neko poseban platio kaznu umjesto nas, a taj neko je Isus Krist. Oproštenje je skupocjeno plaãeno, i to krvlju Jedinoroðenog Sina Božijeg, ''nevina i bez mane Jaganjca''.

48

Otkupljenje ''Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja opravdani su besplatno, njegovom milošãu po otkupljenju u Kristu Isusu.'' (Rim 3:23-24) Posebno želim naglasiti rijeè otkupljenje. Znaèenje Kristove žrtve nije samo pomirenje izmeðu nas i Boga. Nije ni puka zamjena, niti samo opravdanje, nego i otkupljenje. Opravdani smo po otkupljenju. Bez njega nismo ni opravdani. Šta je otkupljenje? Govoreãi o otkupljenju, Novi Zavjet koristi nekoliko izraza. Kada ih razmotrimo zakljuèujemo sljedeãe: Krist je platio cijenu, a cijena je Njegova krv. On nas tom cijenom otkupljuje od: sile grijeha (Iv 8:32), kazne, prokletstva zakona (Gal 3:13) i ispraznog naèina života (1 Pt 1:18). Svojom krvlju nas kupuje za sebe. Pisano je ovako: ''On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oèisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.'' (Tit 2:14) Krist je platio cijenu – svoju krv, da nas kupi za sebe. To neminovno znaèi da Isus nije prolio svoju krv samo da nas opravda i spasi od pakla, nego da budemo Njegovi, da živimo za Njega, da Ga proslavimo svojim životom. Ne samo da je Krist na križu umro za naše grijehe, nego je i uskrsnuo treãi dan. Sada posreduje za nas pred Bogom (1 Tim 2:5). Vidimo li koliku ljubav prema nama ima Bog Otac i kakvo je djelo za nas uèinio Božiji Sin? Nije li Bog dostojan da kod Njega potražimo rješenje svojih problema? Zar nije uvreda prema Sinu Božijem da rješenje tražimo na nekom drugom mjestu? Kristova uloga u spasenju èovjeka je

49

nezaobilazna. Ime Isus je jedino ime dano ljudima po kojem se mogu spasiti. Jedini On je moãan da to uèini. Što se tièe Kristovog djela na križu, neophodno je naglasiti da se ono neãe automatski primijeniti na sve ljude, nego se ljudima nudi moguãnost odluke: Da li ãe vjerovati i prihvatiti Krista za svog Gospodara i Spasitelja ili neãe. Sjetimo se rijeèi Ivana Krstitelja: ''Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni život; a tko neãe da vjeruje u Sina, neãe vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.'' (Iv 3:35-36) Vjeruješ li u Sina Božijega? Priznaješ li da si grešan i da se nikako ne možeš opravdati ili iskupiti pred Bogom? Vjeruješ li da je križ Kristov jedini naèin da tvoji grijesi mogu biti oprošteni? Da li si Mu se obratio u vjeri priznajuãi Ga za Gospodara i Spasitelja? Ako da, onda imaš život vjeèni. Ako ne, onda gnjev Božji ostaje na tebi za svu vjeènost. Da bi to izbjegao, obrati Mu se sada. Jednostavno Ga zazovi da bude tvoj Gospodar, Spasitelj i Uèitelj. Isus je rekao: ''Svaki koga mi dade Otac doãi ãe k meni. A tko doðe k meni, sigurno ga neãu izbaciti van.'' (Iv 6:37) Djelo Duha Svetog Uloga Duha Svetog u Radosnoj vijesti je nezaobilazna. Duh Sveti pokazuje ljudima šta je grijeh, šta pravednost, šta osuda (Iv 16:8-9). Niko ne može priznati Krista kao Gospodina, osim po djelovanju Duha Svetog (1 Kor 12:3). Od Duha se nanovo raðamo (Iv 3:56). Bog nas peèati Duhom (Ef 1:13). Krist nas krštava Duhom (Iv 1:33). Duh se zauzima za nas u molitvi (Rim 8:26). Preobražava nas u lik 50

Isusa Krista (2 Kor 3:18). Uvodi nas u svu istinu (Iv 16:13). Ispunjava nas (Ef 5:17-20). Vodi nas (Gal 5:16-18). Proizvodi u nama plod (Gal 5:22). Pomaže nam u razumijevanju Biblije. Svjedoèi, zajedno s našim duhom, da smo djeca Božija, i tako dalje. Vidjeli smo koja je uloga Boga Oca i Boga Sina u spasenju grešnog èovjeka. Otac je poslao Sina, a Sin je umro umjesto nas. Svaki èovjek koji èuje Evanðelje, odgovoran je da vjerom prihvati Krista za svoga Gospodara i Spasitelja. Meðutim, èovjek, sam po sebi to nemože uèiniti, jer je duhovno mrtav. Zato je neophodno djelovanje Svetoga Duha. On djeluje na srce èovjeka i osposobljava ga da odgovori na Božiji poziv (Iv 16:8-11, 1 Kor 12:313). Kada grešnik povjeruje u Krista, odnosno kada Mu se pokori kao Gospodaru i Spasitelju, tada treãa osoba Trojstva dolazi da prebiva u vjerniku (Ef 1:13). Nanovo ga raða i èini novim stvorenjem. Želi da nadzire i upravlja njegov život oblikujuãi ga prema slici Gospodina Isusa Krista. Duh djeluje tako da vjernik ima moguãnost i potrebu da se okreãe od svakog grijeha prema poslušnosti Božijoj rijeèi (1 Iv 3:9). Duh Sveti u životu vjernika donosi blagoslov koji se zove plod Duha. Taj plod je: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost (Gal 5:22). Nije li to predivno? To možeš imati i ti. Važno je primijetiti da prièa o Evanðelju nije završena djelom Isusa Krista. Bez djela Duha Svetog ono nije praktièno primjenljivo. Sve blagoslove Evanðelja možemo iskusiti samo kroz djelovanje treãe osobe Svetog Trojstva. Da bi èovjek bio spašen od grijeha i njegovih konaènih posljedica neophodno je da prizna Krista za Gospodara. Sotona mrzi ovu (a i svaku drugu) istinu i trudi se da je izvrne, ismije i omalovaži, spreèavajuãi grešnika da uðe u kraljevstvo Kristovo. 13

51

Ovdje je još važno reãi da vjernik nije puki posmatraè djelovanja Duha, nego aktivno uèestvuje u Njegovom djelovanju uèeãi i slijedeãi pouke i upute zapisane u Bibliji.14 Naglasit ãu u zakljuèku da u ispunjenju Božijeg nauma spasenja uèestvuju sve tri božanske osobe. Spasenje nije zamislivo bez i samo jedne osobe Svetoga Trojstva. To je utoliko važnije jer u Starom Zavjetu èitamo da Jahve tvrdi da je On Spasitelj, i to jedini.

Potrebno je naglasiti istinu da èovjek bez Boga ne može ništa uèiniti, ali je isto tako neophodno znati da to nipošto ne oslobaða vjernika od odgovornosti da uloži svaki trud u ispunjenju Božije volje ( 1 Pt 1:3-11). 14

52

Èetvrto poglavlje

Tumaèenje nauke o Trojstvu Šta je Sveto Trojstvo i kako ga objasniti?

U ovom poglavlju ãu pobliže objasniti Trojstvo. Valja imati na umu da nas prvenstveno zanima otkriti èinjenice koje Biblija iznosi o ovom pitanju, a ne šta koji teolog misli o tome, iako ãemo koristiti saznanja i otkriãa do kojih su došli mnogi prouèavajuãi Božiju Rijeè. Pojam osobe Kada kažemo osoba, to ne znaèi da slijedimo moderne definicije osobe, nego na najprikladniji naèin pokušavamo izraziti ono što Biblija govori o Svetoj Trojici. Kada kažemo da je Bog jedan, i da su Trojica Bog, ne možemo reãi da su to tri Boga (iako Biblija sve tri osobe zove Bog), jer Bog je jedan. Niti možemo reãi da su to tri dijela Boga, kao da bi se Bog mogao rastaviti na dijelove. Ne možemo reãi ni da se Bog objavljuje u tri oblika ili u tri vida. Kao da se nekada objavljuje kao Otac, nekada kao Sin, a nekada kao Duh Sveti. Ni to ne bi bila istina, jer ponekad vidimo da sve tri osobe djeluju zajedno (Mt 3:16-17). Buduãi da je rijeè osoba15 najprikladnija da opiše božansku istinu, od davnina su je Božiji ljudi poèeli upotrebljavati. Pri korištenju ovog pojma trebamo imati na umu, kao što kaže biblijski rjeènik, da: ''osobnost kod èovjeka oznaèava neovisnost volje, postupaka i osjeãaja, vodeãi ponašanju specifiènom za 15

Grèka rijeè je hypostasis, što znaèi biãe.

53

osobu...''16 Ovo ne možemo direktno primijeniti na osobe Trojstva, jer one nisu samostalne i neovisne individue, nego su, iako Trojica, ipak jedan Bog. Jednakost osoba Da bismo precizno i nepogrešivo shvatili i objasnili Trojstvo, potrebno je utvrditi temeljne èinjenice. Biblija uèi da je Bog jedan, te da su tri osobe Bog. Bog je Otac, Sin i Duh Sveti. Nijedna od ovih osoba nije opisana s jednim dijelom božanskih osobina, odnosno kao jedan dio Boga, nego kao Bog u potpunosti. Tako je Otac u potpunosti Bog, Sin je u potpunosti Bog i Duh Sveti je u potpunosti Bog. Ali nisu tri Boga, nego jedan. Iskažimo to ovako:   

Tri osobe su Bog. Svaka osoba je u potpunosti Bog. Bog je jedan.

Ista je suština, ista je narav, isto je božanstvo triju osoba. Ne možemo reãi da je Sin Bog, ali malo manji, ne potpuno ravan Ocu. Ili da je drugaèije prirode nego Otac. To bi bilo potpuno suprotno Bibliji koja jasno kaže da je Sin jednak Ocu, da je Otac u Njemu i On u Ocu, te da su jedno. Isto važi i za Duha Svetog kojem se u Bibliji daju jednake osobine kao prvoj dvojici i stavlja Ga se na Njihov nivo (Mt 28:19). Nigdje ne vidimo nikakvu inferiornost u biãu bilo koga od Svete Trojice (u djelovanju, da, ali ne u biti ili božanstvu). Zato Svetu Trojicu moramo smatrati u potpunosti jednakim i u potpunosti Bogom. 16

J. D. Douglas (ur.), The New Biblie Dictionary, Grand Rapids, Eerdmans, 1977, str. 1300.

54

Razlièitost osoba Meðutim, meðu osobama Božanstva postoje razlike u njihovom podruèju djelovanja i redoslijedu. Obièno se kaže da su osobe Trojstva u Božanstvu jednake, jedino se razlikuju u njihovom odnosu prema stvorenju i u meðusobnom odnosu. Kada Biblija opisuje djelovanje božanskih osoba u njihovom odnosu prema svijetu, u prvom redu u stvaranju i otkupljenju, opažamo da postoje razlièite funkcije ili aktivnosti Trojice.17 To se najjasnije vidi u ulogama Oca, Sina i Duha Svetoga u spasenju èovjeka. Otac je poslao Sina na svijet da umre za naše grijehe. Otac i Sin su poslali Duha Svetog. Ne možemo reãi da je Sin poslao Oca, niti da je Duh poslao Sina ili Oca. Niti možemo reãi da je Otac umro na križu, ili možda Duh Sveti. Biblija tako ne kaže. Postoji (kako ponekad vidimo) jasno odreðena služba svake pojedine osobe. Sin je došao da vrši volju Oèevu, da objavi Njegovo ime ljudima, da umre na križu za grijehe svijeta. Duh Sveti je došao da proslavi Sina Božijeg, uvede uèenike u svu istinu, preobražava ih u lik Isusa Krista i daje im snagu za služenje. On daje duhovne darove. Dakle, postoje razlike u funkcijama Svete Trojice, ali nikako u njihovim osobinama odnosno božanstvu. Iako postoje razlièite funkcije u odnosu prema svijetu, ipak Trojica ne djeluju samostalno, neovisno jedan od drugoga. Na primjer, kada Duh Sveti upuãuje uèenike u svu istinu, Isus kaže da ãe to raditi tako što ãe uzimati od Njegovog i davati uèenicima, a ono što je Kristovo, to je i Oèevo (Iv 16:13-15). 17

Teolozi govore o ekonomskom Trojstvu.

55

Razmatrajuãi djelovanje Trojice, zapažamo i podreðenost meðu osobama. Vidimo da je Sin podreðen Ocu, a Duh Sveti Ocu i Sinu. Otac je poslao Sina, Otac i Sin Duha Svetoga. Otac djeluje kroz Sina, Otac i Sin kroz Duha. Iako su sva Trojica potpuno jednaki u božanstvu, ipak postoji red. Sveto Trojstvo ne vidimo samo u Božijem odnosu prema stvorenju, nego u samoj biti Božanstva vidimo tri razlièite osobe, tj. vidimo razlike u meðusobnom odnosu unutar Božanstva. 18 Trojica su bila, jesu, i bit ãe Bog je uvijek postojao kao Sveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. Nije bilo vrijeme kada je bio samo Otac, a ne i Sin i Duh Sveti. Sveto Trojstvo ãe uvijek i biti. Ovo jasno zakljuèujemo na temelju sljedeãih biblijskih tekstova: ''Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!'' (Mal 3:6) Stihovi pokazuju da je Božija osobina nepromjenljivost. Isto kaže i psalmista: Ovdje se govori o ontološkom Trojstvu, tj. Trojstvu u biti. Svetu Trojicu ne razlikujemo samo u njihovim funkcijama u odnosu prema svijetu (ekonomsko trojstvo), nego je Trojstvo u samoj biti božanstva (ontološko Trojstvo). Dakle, razlike meðu osobama Trojstva nisu u njihovom božanstvu, nego u njihovim funkcijama u odnosu prema svijetu, ali i u odnosu jednoga prema drugom. Otac je Otac (ili se odnosi kao Otac), Sin je Sin, a Duh Sveti je Duh Sveti. Ovdje je nemoguãe proniknuti u suštinu i razumjeti dubine Božije, nego samo opisujemo ono što zapažamo dok promatramo Božansko otkrivenje – Bibliju. Mnogi teolozi razlikuju osobe Trojstva po sljedeãim svojstvima: svojstvo Oca, neroðenost (ili oèinstvo), Sina roðenost, Duha ishoðenost. 18

56

''...ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.'' (Ps 102:28) Ako je Bog Trojstvo danas, to je uvijek bio i uvijek ãe biti. Neki nauèavaju da ãe u buduãnosti Trojstvo saèinjavati više osoba, èitava mnogoèlana obitelj. Takva ideja je kontradiktorna principu Božije nepromjenljivosti. Tekstovi koji govore o Božijem djelovanju prije postanka svijeta pokazuju da je Bog uvijek bio Trojstvo: ''Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.'' (Ef 1:3-4) Tekst pokazuje postojanje Oca i Sina prije stvaranja svijeta. Sin Božiji, Isus Krist, nije postao Sin kada se utjelovio kroz djevicu Mariju, nego je bio Sin i prije postanka svijeta. Kada Rijeè Božija govori o stvaranju svijeta, kaže da je Otac sve stvorio po Sinu. ''Više puta i na više naèina Bog nekoã govoraše ocima po prorocima; konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.'' (Heb 1:1-2) Prema tome, u Božanstvu razlikujemo tri osobe i prije stvaranja svijeta. Apostol Ivan, u svojoj prvoj poslanici, piše da je Bog ljubav (1 Iv 4:8). To je još jedan dokaz da Sveto Trojstvo postoji 57

kao takvo u vjeènosti. Kada ne bi bilo Oca, Sina i Duha Svetog, ne bismo mogli reãi da je Bog bio ljubav prije stvaranja duhovnog i materijalnog svijeta. Ljubav nije samo neki osjeãaj, nego kvaliteta koja karakterizira odnose izmeðu najmanje dviju osoba. Buduãi da je Bog nepromjenljiv, znaèi da je bio ljubav i prije stvaranja svijeta. Koga je ljubio kada nije bilo anðela, arkanðela, èovjeka ni životinja? Ljubav je postojala meðu osobama Trojstva. Otac ljubi, Sin ljubi, i Duh ljubi (Rim 15:30). Osobina Oca, Sina i Duha Svetog je i vjeèno postojanje. Tako znamo da su oni bili, jesu, i bit ãe zauvijek. Šta Trojstvo nije Da ne bi bilo zbunjenosti, potrebno je preciznije istaãi šta Trojstvo nije. Mnogi su pokušali da razumski dokuèe i objasne Trojstvo što je urodilo pojavom mnogih krivovjerja. I danas se mnogi bune i kažu da ne vjeruju u Trojstvo jer to za njih nije logièno, odnosno ne mogu da shvate svojim razumom. To koriste èak kao argument protiv nauke o Trojstvu. Gledajuãi realno, i zdravo razmišljajuãi, sasvim je normalno da ne možemo shvatiti i razumjeti Boga u Njegovoj punini. Bog kojeg bi èovjek mogao razumjeti i shvatiti, ne bi bio ništa veãi nego sam èovjek. Istinski Bog je daleko iznad našeg shvaãanja i razumijevanja. Evo kako to opisuje apostol Pavao: ''O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, 'tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?'" (Rim 1:33-34) 58

Iz toga slijedi da su smiješni i nerealni zahtjevi onih koji žele shvatiti i razumjeti Boga u potpunosti, ili shvatiti i razumjeti nauku o Trojstvu u njenoj punini, pa da bi onda vjerovali. Biblijski je naèin upravo suprotan, a to je: vjerovati da bi spoznao. Pogrešno je reãi da nije moguãe razumjeti nauku o Trojstvu. Možemo i trebamo razumjeti ono što Biblija govori o Trojstvu, ali svojim umom ne možemo u potpunosti shvatiti svu velièinu božanske istine. Zbog pokušaja svoðenja Boga na nivo ljudskog razuma, nastala su razna krivovjerja o Bogu i nauci o Trojstvu. Neki su rekli da je Bog jedna osoba koja se objavljuje u tri oblika. Prema njima, nemamo tri osobe, nego se jedna osoba pojavljuje sad u ovom sad u onom obliku. Ovakvo mišljenje možemo pobiti citirajuãi samo jedan tekst vezan uz Isusovo krštenje. Tu vidimo tri osobe koje se istovremeno pojavljuju. Otac govori s neba, Sin se krsti, a Duh Sveti silazi u obliku goluba. Pokušavamo li Trojstvo objasniti pomoãu primjera kao što je voda koja je jedna supstanca, ali se može naãi u tri oblika: teènom, èvrstom i gasovitom, ili kada kažemo da je jedan èovjek istovremeno i sin svome ocu, i otac svome sinu i muž svojoj ženi, naginjemo istom krivovjerju. To ne znaèi da ponekad ne treba koristiti ovakve primjere, ali treba biti svjestan njihovih manjkavosti. Drugi su na još lošiji naèin pokušali protumaèiti Trojstvo, tvrdeãi da je samo Otac pravi Bog. Sin je, po njima, neko stvorenje (arkanðeo), a Duh Sveti samo sila. U tom sluèaju nije problem shvatiti razumom, ali se onda javljaju nerješivi problemi kako to uskladiti s Biblijom.

59

Treãi su pokušali napraviti kompromis izmeðu Biblije i 'zdravog razuma', tvrdeãi da je Otac Bog, Sin takoðer, ali ne i Duh Sveti. Èetvrti su jasno vidjeli da Biblija uèi o božanstvu i Oca, i Sina, i Duha Svetoga, te 'logièno' zakljuèili da postoje tri Boga. Ovakvo mišljenje je izravna suprotnost Bibliji koja tvrdi da postoji samo jedan Bog. Zasigurno, Sveta Trojica nisu tri Boga, niti su tri dijela jednog Boga, nego tri osobe, od kojih je svaka u potpunosti Bog. Prvo spomenuto krivovjerje se zove modalizam ili sebelijanizam, drugo arijanizam (danas prisutno u uèenju Jehovinih svjedoka), a treãe macedonijanizam. Nauka slièna ovoj danas se može vidjeti u nauèavanju ''Opãesvjetske Crkve Božije''. Èetvrto se zove triteizam. Pored ovih osnovnih postoje i druga krivovjerja. Ovdje sam samo želio pokazati da je svoðenje Trojstva na nivo ljudskog razuma nemoguãe i da takvi pokušaji neminovno raðaju krivovjerja – hereze. Kako objasniti Trojstvo? Nakon što imamo jasnoãu vezano uz Trojstvo, pojavljuje se važno pitanje kako ga objasniti drugima. Naš cilj ne treba biti zadovoljiti ljudske težnje za logièkim razumijevanjem Božanstva, nego pokazati da je Trojstvo biblijska objava. Sama Biblija nikada ne pokušava dati neku definiciju koja ãe biti shvatljiva našem ogranièenom razumu, nego jednostavno iznosi tvrdnje o Bogu i Njegovoj trojstvenoj naravi. Zato i mi jednostavno trebamo pokazati da je Bog jedan, da su i 60

Otac, i Sin, i Duh Sveti objavljeni u Bibliji kao Bog (Bog u potpunosti), i da su Trojica razlièite osobe. Ili kao što sam u poèetku naglasio:   

Tri osobe su Bog. Svaka osoba je u potpunosti Bog. Bog je jedan.

Objasniti Trojstvo u biti nije komplikovano. Trebamo iznijeti biblijske èinjenice, kao što ova knjiga dovoljno detaljno i èini. Od ljudi ne trebamo tražiti ni oèekivati da razumiju Trojstvo u potpunosti, nego da vjeruju objavi Svete rijeèi – Biblije. Jedna kršãanska enciklopedija to postavlja ovako: ''Kada smo rekli ove tri stvari: da nema Boga osim jednoga; da je svaki, i Otac i Sin i Duh Sveti, Bog; da su Otac i Sin i Duh Sveti osobe – mi smo objavili doktrinu o Trojstvu u potpunosti.''19 Ovome treba dodati samo to da su sve tri osobe u potpunosti Bog. Prema tome, ako nekom želimo objasniti Sveto Trojstvo, onda mu na temelju Biblije pokažimo ove tri èinjenice. Vjerujemo da je Bog trojedin ne zato što u potpunosti razumijemo Boga, niti zato što je neki teolog rekao da je Bog trojedin, niti što je to ustvrdio neki koncil, nego što to Biblija objavljuje. Ovo bi trebalo nekako ilustrovati kako bismo pobliže shvatili Trojstvo. Problem je što ne postoji nikakav adekvatan primjer, ili nešto slièno u svijetu što bi u potpunosti oslikavalo Trojstvo, iako postoje ilustracije koje mogu pokazati kako troje može biti jedno. Neki daju primjer èovjekovog uma koji ima pamãenje, 19

James Orr (ur.). International Standard Bible Encyclopedia, Elektronsko izdanje, s.v. "Trinity".

61

razumijevanje i volju.20 Oni koji vjeruju da je èovjek duh, duša i tijelo21, a jedna osoba ili biãe, to koriste kao ilustraciju. Treba znati da ovi primjeri ne oslikavaju božansko Trojstvo u potpunosti, jedino prikazuju kako troje, na neki naèin, može biti jedno. Mislim da je Trojstvo bolje predstaviti nekom grafièkom ilustracijom22 kao npr.:

Krug predstavlja Boga. Tri osobe su odvojene isprekidanim linijama, što pokazuje da nisu podijeljene, ili samostalne, nego su jedna u drugoj i svakoj od njih pripada punina božanstva. Ako zamislimo da se isprekidane linije kreãu u pravcu strelica dobivamo jasniju sliku o jednoj božanskoj biti koja podjednako pripada Trojici. Naravno da ova ilustracija nije savršena, ali na neki naèin oslikava ono što je o Trojstvu reèeno.

20

St. Augustin, On the Trinity, knjiga X, poglavlje XII. Smatra se da èovjek, pošto je stvoren na Božiju sliku, nekako oslikava i Božije Trojstvo. 21 Vjerovatno su duh i duša sinonimi, odnosno rijeèi koje znaèe isto. 22 Dosta sliènu ilustraciju možemo naãi u knjizi Wayna Grudema, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, str. 255.

62

Mnogima neãe biti prihvatljivo biblijsko uèenje o Trojstvu. Vjerujem da istima nisu prihvatljive ni mnoge druge istine o kojima Biblija uèi. Naša namjera i nije da ljudima (bilo koje vjerske pozadine) objasnimo doktrinu o Trojstvu, nego da im objavimo Radosnu vijest – Evanðelje spasenja. Govoreãi im o Kristu, Sinu Božijem, koji je umro za naše grijehe, stavljamo ih pred odgovornost da vjeruju i priznaju Krista za Gospodara i Spasitelja, ili da ne vjeruju i odbace jedini put spasenja. Ivan Krstitelj je izjavio: ''Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni život; a tko neãe da vjeruje u Sina, neãe vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Iv 3:35-36) Zakljuèak U nastojanju da taèno i precizno objasnimo ili definiramo Trojstvo, moramo biti pažljivi da istaknemo tri temeljne èinjenice: Prvo, da je Bog samo jedan. On je savršen, jedinstven i nedjeljiv. Drugo, tri razlièite osobe su Bog. Razlikujemo ih prema njihovom djelovanju u odnosu prema stvorenju i prema njihovom meðusobnom odnosu. Treãe, svaka je osoba u potpunosti Bog, a ne jedan dio Boga. Iz toga slijedi da su Sveta Trojica tri osobe koje su èudesno jedinstvene na taj naèin da su samo jedan Bog, ali i svaka osoba u potpunosti Bog. Nije teško shvatiti šta se kaže o Trojstvu, ali je teško umom proniknuti u suštinu. To je nešto što je iznad moguãnosti našeg razumskog i logièkog shvaãanja, jer smo stvorena i ogranièena biãa. S druge strane, naša nemoguãnost potpunog shvaãanja i razumijevanja tajne trojedinog Boga je potpuno razumna i logièna, jer stvoreni, ogranièeni i nesavršeni èovjek ne može u cijelosti razumjeti vjeènog i savršenog 63

Boga, ali mu to nikako ne treba smetati da Ga slavi, hvali i obožava onako kako se On objavio, kao Otac, Sin i Duh Sveti.

64

Peto poglavlje

Bogoèovjek Isus Krist Isus Krist je savršeni Bog i savršeni èovjek, a ipak samo jedna osoba Dok èitamo daljnji tekst važno je da držimo na umu istinu da je Isus Krist vjeèni Bog jednak Ocu. Kada razmišljamo o Isusu Kristu i èitamo Evanðelja, možda u Njemu vidimo samo Boga? Ako je tako, onda je naše razumijevanje Krista samo polovièno. Osim što je Isus Krist vjeèni Bog, On je i èovjek. Biblija objavljuje da je vjeèni Bog Sin u jednom trenutku povijesti postao èovjek. Apostol Ivan je zapisao: ''U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog.'' (Iv 1:1) ''I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama...'' (Iv 1:14) Ili kako je Pavao pisao Filipljanima: ''On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik 'sluge,' postavši ljudima slièan; oblièjem èovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.'' (Fil 2:68) Biblija je puna tekstova koji govore o Kristu kao Bogu, ali i kao èovjeku. Pogledajmo Isusa kao èovjeka detaljnije.

65

Zemaljski život Isusa Krista Isus je roðen od žene, kao i svaki drugi èovjek. Nije roðen u slavi i bogatstvu, nego u poniženju i siromaštvu. Za Josipa i Mariju nije bilo mjesta u svratištu, u nekoj kuãi ili hotelu, bili su primorani da noã provedu u štali, gdje se Isus i rodio. Isus je živio, rastao i napredovao kao i ostala djeca. Evanðelist Luka piše: ''A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kod Boga i ljudi.'" (Lk 2:52) Uèio je zanat i postao tesar, kao i Njegov pooèim Josip. Živio je u židovskoj kulturi prema njihovim obièajima i zakonu. Bio je u potpunosti podložan zakonu koji je Bog dao preko Mojsija. Ljudi u Nazaretu, meðu kojima je Isus živio sa svojom obitelji, nisu na Njemu primjeãivali ništa neobièno što bi Ga razlikovalo od drugih (osim ako im je bilo neobièno to što je živio potpuno pravednim životom). Evanðelist Matej je zabilježio sljedeãe: ''Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I doðe u svoj zavièaj. Nauèavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: 'Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braãa Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve meðu nama? Odakle mu sve to?' I sablažnjavahu se o njega.'' (Mt 13:53-57) Njegove komšije nisu mogle shvatiti da je Isus prorok, èudotvorac i Mesija. Samo tri posljednje godine zemaljskog života Isus je proveo javno objavljujuãi svoje nebesko poslanje, svoju božansku prirodu i moã. 66

Na kraju je umro kao mnogi ljudi, nasilnom smrãu. Razapet je na križ s još dvojicom. Analiza Kristove ljudskosti Promatrajuãi Kristov zemaljski život, vidimo je da je u potpunosti imao sve osobine èovjeka (osim grijeha). Rodio se, rastao, živio i umro kao èovjek. Uèio je kao èovjek. Bio je gladan, žedan, umoran, tužan i radostan. Èak je bio i kušan kao èovjek. Kada su Božiji ljudi, od davnina pa do danas, analizirali biblijske izvještaje koji govore o Kristovom ljudskom životu, pronašli su da je On bio èovjek u potpunosti. Zakljuèili su da je imao ljudsko tijelo, duh i dušu.23 Posjedovao je ljudski um, osjeãaje i volju, kao i svaki drugi èovjek. Isus nije imao samo ljudsko tijelo, nego je bio kompletan èovjek. Kako znamo da je Isus imao ljudski um, osjeãaje i volju? Da je imao ljudski um, možemo zakljuèiti iz teksta u Lukinom evanðelju: ''A Isus 'napredovaše u mudrosti, dobi' i milosti 'kod Boga i ljudi.'" (Lk 2:52) Piše da je Isus napredovao u mudrosti, a to se može odnositi samo na Njegovu ljudskost. Kao Bog On je savršen u mudrosti, jer je Gospodar i Stvoritelj svega. Znaèi, samo kao èovjek je mogao napredovati u mudrosti, što jasno pokazuje da je imao ljudski um i da ga je koristio. Ili, kako kaže Kalcedonska definicija, imao je razumnu dušu. Kada bi Isus imao samo ljudsko tijelo, postavlja se pitanje da li bi On u potpunosti mogao izvršiti djelo otkupljenja èovjeka, jer èovjek nije samo tijelo, nego duh, duša, i tijelo (èini se da su rijeèi duh i duša u Bibliji sinonimi). Pisac je u poslanici Hebrejima napisao: ''Stoga je trebalo da u svemu postane braãi slièan.'' (Heb 2:17) 23

67

Da je imao ljudske osjeãaje, vidimo iz tekstova koji govore da je bio umoran, potresen, u muci i tjeskobi. Naravno da Isus kao Bog ima osjeãaje, ali ovi koje sam naveo teško da se mogu odnositi na Krista kao Boga, nego jedino na Njegovu ljudskost. Da je imao ljudsku volju vidimo iz primjera kada je bio kušan (Mt 4). Svakako da kao Bog nije mogao biti kušan, nego je kušan po svojoj ljudskoj prirodi. Tu su ukljuèeni ljudski um, osjeãaji i volja.24 Jedina razlika izmeðu Isusa i ljudi bila je ta da je bio bez grijeha. On se i rodio kao bezgrešan, za razliku od nas. Nije imao zemaljskog oca, nego je zaèet nadnaravnim djelovanjem Duha Svetoga. Nije imao grešnu prirodu kao ni Adam prije pada u grijeh. Isus nije bio èovjek samo za vrijeme svoga zemaljskog života, nego je nastavio biti èovjekom i nakon svog uskrsnuãa i uznesenja. Naravno, Isusovo tijelo više nije isto kao ono koje je imao na zemlji, nego je drugaèije, proslavljeno, kao što ãe vjernici imati proslavljena tijela, nakon što uskrsnu. Kada je Bog postao èovjek, nije prestao biti Bog, nego je, pored toga što je Bog, postao i èovjek. Kada je Bog uzeo ljudsko tijelo, to tijelo nije postalo nešto treãe, nego je ostalo obièno ljudsko tijelo.

24

Uèenje da je Isus imao samo jednu volju naziva se monoteletstvo.

68

Razlike Kristove ljudske i božanske naravi Vidjeli smo da je Isus bio potpuni èovjek, ali i potpuni Bog. Izmeðu Isusove ljudske i božanske naravi možemo istaãi neke razlike. Isusovo božanstvo je božanstvo u potpunosti, a Njegovo èovještvo je èovještvo u potpunosti, i zato ima sve osobine i Boga i èovjeka istovremeno. Bog ima mnoge osobine koje èovjek nema, a èovjek ima mnoga ogranièenja koja Bog nema. Možemo vidjeti da je Krist kao Bog vjeèan. Kao èovjek nije, nego se rodio u odreðenom trenutku povijesti. Luka piše da je imao oko trideset godina kada je stupio u javnu službu (Lk 3:23). Ali kao Bog je bio i ''prije Abrahama'' (Iv 8:58). Kao Bog Isus je bio (i jeste) svuda prisutan, a kao èovjek je mogao biti samo na jednom mjestu. Kao èovjek je napredovao u mudrosti i dobi (Lk 2:52), a kao Bog je savršen u mudrosti i znanju jer je Stvoritelj svega. Kao èovjek je mogao biti gladan, žedan, umoran, što kao Bog nije. Kao Bog Isus nije mogao umrijeti, jer je vjeèan i besmrtan. Zato je postao èovjek da bi mogao umrijeti za nas. Kao èovjek je bio kušan, što kao Bog nije mogao biti (Jak 1:13). Novi Zavjet otkriva Kristovo božanstvo, ali i Njegovu ljudskost. Isus je Bog sa svim božanskim osobinama, a ujedno èovjek sa svim ljudskim osobinama. Bogoèovjek je jedna osoba Iako ponekad u Evanðeljima Krista vidimo kao èovjeka sa svim ljudskim ogranièenjima (gladan, žedan, umoran), a ponekad kao Boga sa svim božanskim osobinama, On je samo jedno biãe i jedna osoba. Samo je jedan Gospodin naš i Spasitelj Isus Krist (1 Kor 8:6). Osim teksta iz poslanice 69

Korinãanima, postoji još nekoliko dokaza koji iskljuèuju moguãnost da je Krist više nego jedna osoba. Prvo, Biblija se ne ustruèava èovjeka Isusa nazvati Bogom, niti za Kristovu božansku prirodu koristiti ime koje nas asocira na Njegovu ljudsku prirodu, što znaèi da Ga ne razdvaja na dvije osobe. Postoje dvije prirode, ali ne i dvije osobe. Posebno su karakteristièni neki stihovi poput ovih koje je Pavao uputio efeškim starješinama: "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom." (Dj 20:28) Iako Krist kao Bog nema krv, nego samo kao èovjek, Pavao Njegovu krv naziva Božijom. Iako je Krist i Bog i èovjek, Pavao Ga ne razdvaja na dva dijela, nego i zemaljskog Krista zove Bogom. Pavao nije rekao da nas je Bog stekao krvlju zemaljskog Isusa, nego Božijom krvlju. Na drugom mjestu Ga zove Gospodinom slave: ''...a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.'' (1 Kor 2:8) Iako je Isus mogao biti razapet jedino kao èovjek, Pavao kaže da je razapet kao Gospodin slave, što se odnosi na Njega kao Boga. I ovaj tekst pokazuje da Krista ne možemo razdvojiti na dva dijela ili dvije osobe, jer iako su dvije prirode, jedna je osoba. Isus nije trpio za nas samo kao èovjek, nego kao Bogoèovjek. Kada je rimski stotnik vidio šta se desilo na križu, rekao je: ''Uistinu ovaj bijaše Sin Božji.''

70

Jedno ime koje je karakteristièno za Kristovu ljudsku prirodu je Sin Èovjeèiji. Isus ovo ime koristi i kada govori o svojim božanskim osobinama. U Ivanu 3:13 kaže da je Sin Èovjeèiji sišao s neba. Isus nije sišao s neba ljudskim tijelom, nego kao Bog. Isus ime Sin Èovjeèiji primjenjuje i na sebe kao Boga, jer je jedna osoba. Toma je uskrslog Krista, koji se oèitovao tjelesno, nazvao Gospodinom i Bogom. Pred Kristovim ljudskim tijelom je iskazao božansko štovanje, jer Bogoèovjek Isus Krist nije dvije, veã jedna osoba koja u potpunosti posjeduje božansku i ljudsku prirodu. On je Bog u tijelu. Drugo, imamo tekstove koji o Kristu govore kao jednoj osobi s dvije prirode. ''Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje Božje – koje Bog unaprijed obeãavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome (jedna osoba), potomku Davidovu po tijelu (ljudska priroda), postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju (božanska priroda) uskrsnuãem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu.'' (Rim 1:1-4) Pavao govori o Kristu kao o jednoj osobi s ljudskom i božanskom prirodom, a nikako o dvije osobe. Treãe, dokaz u prilog shvaãanja Krista kao jedne osobe je da u Bibliji nigdje ne vidimo dvije osobe u Kristu. Kada razmišljamo o Trojstvu, vidimo odreðenu komunikaciju izmeðu osoba. Vidimo kako se Otac obraãa Sinu; kako Sin govori Ocu; kako Otac šalje Duha; kako Duh proslavlja Sina, itd., a kod Krista toga nema. U Bibliji ne nalazimo da je

71

zemaljski Isus uradio ovo, a nebeski ono, nego se o Njemu uvijek govori kao o jednoj osobi. Prema tome, šta ovi tekstovi i dokazi govore? Iako je Isus Bog, On je uzeo na sebe i ljudsku prirodu. Time nije prestao biti u potpunosti Bog, niti je Njegova ljudska priroda postala izmijenjena, nego je ostala obièna ljudska priroda. Ali time što Krist ima dvije prirode, nije postao i dvije osobe. On je jedna osoba s dvije prirode. Jedan je naš Gospodin Isus Krist. Razmišljanja o nekim tekstovima U Bibliji, posebno u Evanðeljima, nalazimo mnoge tekstove koji istièu Kristovu ljudsku prirodu i položaj. Onima koji ne žele vjerovati u istinu o Isusu Kristu, neki od tih tekstova su služili i služe za pokušaj omalovažavanja Kristovog božanstva. Istina je sasvim suprotna: upravo ti tekstovi svjedoèe da je Isus Krist osoba s dvije prirode – ljudskom i božanskom, u potpunosti Bog i u potpunosti èovjek, i nipošto ne omalovažavaju Kristovo božanstvo. Navest ãu nekoliko oèitih primjera. Kada je umro Isusov prijatelj Lazar, Isus je otišao ožalošãenoj obitelji. Kada je došao u Betaniju, gdje su živjeli, veã je prošlo èetiri dana od Lazareve smrti. Prilikom njihovog susreta, apostol Ivan je primijetio sljedeãe: ''Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen upita: 'Kamo ste ga položili?' Odgovoriše mu: 'Gospodine, doði i pogledaj!' I zaplaka Isus.'' (Iv 11:33-35)

72

Neobièno je što ožalošãeni Isus pita pokojnikovu sestru: ''Kamo ste ga položili?'' Zar Isus, Svemoguãi Bog, ne zna gdje su sahranili Lazara? Ne kaže li Biblija da je On stvorio nebo i zemlju (Heb 1:10 )? Ne kaže li da je Isus Bog Silni (Iz 9:5)? Da On sve uzdržava svojom silnom rijeèi (Heb 1:3)? Petar je rekao da je Isus sveznajuãi (Iv 16:30, 21:17). Kako onda postavlja ovako banalno pitanje? Nije li Isus rekao Petru da ide i uhvati ribu, i da ãe u ustima prve ribe naãi novac (Mt 17:27)? Nije li rekao Natanaelu da ga je vidio pod smokvom, prije nego ga je Filip pozvao (Iv 1:48)? Kako da razumijemo Isusovo pitanje, osim da je to reakcija Isusove ljudske prirode, koja pokazuje Krista kao èovjeka? Drugi primjer je dogaðaj s neplodnom smokvom: ''Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišãa jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reèe smokvi: 'Nitko nikada više ne jeo s tebe!' Èuli su to njegovi uèenici.'' (Mk 11:12-14) Ovdje vidimo Isusa gladnog (kao Bog nije mogao biti gladan). Prilazi smokvi da uzbere plod. Marko jasno bilježi da nije bilo vrijeme smokvama. Kako može onaj koji je stvorio smokvu ne znati da još nije vrijeme smokvama? Pa to je mogao znati i kao èovjek. Nije li ovo razumljiva reakcija gladnog èovjeka? Možda ãe neki komentirati da je Isus želio uèenicima dati neku duhovnu pouku. Ali tekst jasno opisuje Njegovu namjeru: ''i priðe ne bi li na njoj što našao''. Ovdje jasno vidimo Isusov ljudski um, ili ljudsku prirodu. Dobro je da razmislimo i o sljedeãem tekstu:

73

''Èuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraãam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veãi od mene.'' (Iv 14:28) Oni koji odbacuju istinu uèe da ovaj tekst govori protiv Kristovog božanstva. Je li to istina? Je li Isus manji Bog nego što je Bog Otac? Apsolutno ne. Pogledamo li kontekst, odnosno nekoliko redaka prije, otkrit ãemo da Isus tvrdi da je onaj koji je vidio Njega, vidio i Oca. Ovim sebe izjednaèuje s Ocem. Kada u 28. retku kaže da je Otac veãi od Njega, ne misli da je Otac veãi po božanstvu, ili da je veãi Bog, nego je veãi po trenutnom položaju. Biblija nam kaže da je Krist manji i od anðela: ''Ti ga tek za malo uèini manjim od anðela.'' (Heb 2:7) Kako može biti da je onaj koji je stvorio anðele manji od njih? Manji je po položaju25, jer je u ulozi sluge, u obliku èovjeka.26 Prema tome, Krist je kao èovjek u poziciji koja je manja od Oèeve, ali je èak manja i od anðeoske. Krist je u toj poziciji bio jedno kratko vrijeme, tijekom svoga zemaljskog života. Biblija uèi da je On došao s pozicije Boga (jednakosti s Bogom) na poziciju èovjeka (Fil 2:6-8). Tako se odrekao nekih prava, ali ne i prirode. Ali On se vraãa Ocu u slavu koju je imao prije postanka svijeta. ''A sada ti, Oèe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.'' (Iv 17:5) Zakljuèak je taj da je Krist kao èovjek na zemlji u položaju koji je manji od onoga koji je imao prije utjelovljenja. Manji po poziciji, ali nikako po Neki tumaèe da se ovdje radi o položaju, odnosno podreðenosti unutar Trojstva. 26 Augustin je napisao: ''Sin Božiji je jednak Bogu Ocu po prirodi, ali je manji u 'obliku', jer u obliku sluge koji je uzeo On je manji od Oca, ali u obliku Boga, u kojem je bio prije nego što je uzeo oblièje sluge, On je jednak Ocu'' (St. Augustin, On The Trinity, knjiga I, poglavlje VII. NPNF). 25

74

božanstvu. Vidimo da govori uèenicima da se raduju, jer ide na veãu poziciju, kod Oca. Odlazi na najviši položaj, Ocu s desne strane. Prouèimo i ovaj tekst: ''Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeðu Boga i ljudi, èovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.'' (1 Tim 2:5) Protivnici Kristovog božanstva drže da Isus ne može biti Bog, jer je posrednik izmeðu Boga i ljudi. Smatraju da ovaj tekst govori protiv Kristovog božanstva. To, dakako, nije istina, jer tekst opisuje ulogu Krista kao Bogoèovjeka, odnosno razlog Njegovog utjelovljenja. Postao je èovjekom da bi mogao biti posrednik, i dati samog sebe kao otkup za sve. Jasno je da Bog ne može umrijeti. Zato je Bog Sin postao èovjekom, da bi kao savršen èovjek mogao umrijeti za nas. To ni najmanje ne negira Kristovo božanstvo, nego potkrepljuje biblijsko uèenje o utjelovljenju Rijeèi. Kada u Bibliji nailazimo na mjesta koja govore da je Isus bio gladan, žedan, umoran, zaèuðen, potresen, tjeskoban, sjetimo se da je Isus, osim što je vjeèni Bog, bio i savršen èovjek sa svim ljudskim osobinama (osim grijeha). Isus se molio Ocu jer je bio èovjek (i jer je Bog Sin). Isus je rastao, uèio, napredovao u mudrosti (Lk 2:52), iskustveno uèio poslušnost (Heb 5:8), jer je bio èovjek. Nazivao je Izraelce braãom (Ps 22:23), jer je bio èovjek. Ali ne samo èovjek, nego èovjek i Bog. Iz toga slijedi da biblijski tekstovi govoreãi o Isusovim ljudskim osobinama i položaju ni u kom smislu ne negiraju Njegovo božanstvo, nego pokazuju Njegovo èovještvo. 75

Kako ovo razumjeti Kako razumjeti da je Isus istovremeno u potpunosti Bog i u potpunosti èovjek, a opet samo jedna osoba? Kako razumjeti da Isusa u Novom Zavjetu ponekad vidimo kao obiènog èovjeka sa svim ljudskim ogranièenjima (gladan, žedan, umoran, raste, napreduje u mudrosti, plaèe, ne zna da još nije vrijeme smokvama, ne zna o zadnjem danu, u tjeskobi i muci), a istovremeno kao Boga sa svim božanskim osobinama (lijeèi bolesne, uskrisuje mrtvace, stišava oluju, ima svo znanje, stvorio je sve, postoji od vjeènosti, sveprisutan je), a ipak nisu dvije nego jedna osoba? Ovo uèenje u Bibliji nije teško vidjeti, ali je svakako teško umom proniknuti u bit ove tajne. Neki teolozi su (u devetnaestom i dvadesetom stoljeãu) razvili teoriju koja se zove kenozis. Rijeè kenozis dolazi od grèkog glagola kenoo, koji se koristi u Filipljanima 2:7, a prevodi se sa lišiti ili isprazniti. Ova teorija uèi da se Krist odrekao nekih božanskih osobina dok je bio na zemlji. Prema kenozis teoriji, Krist na zemlji više nije bio svemoãan, sveprisutan, sveznajuãi. On se dobrovoljno odrekao ovih osobina. Je li ova teorija ispravna? Kad bi bila, olakšala bi shvaãanje osobe Isusa Krista, posebno u periodu Njegovog zemaljskog života. Ne, ovakva teorija nije ispravna. Tekst iz poslanice Filipljanima ne govori da se Krist lišio svojih božanskih osobina, nego radije položaja i uloge. Postati èovjekom je za Krista znaèilo poniziti se na poziciju nižu od anðeoske. Ni drugdje u Bibliji ne vidimo ideju da se Krist lišio bilo kakvih osobina božanstva, stoga teoriju kenozisa27 moramo odbaciti. Neki teolozi koriste rijeè kenozis ne u smislu izvorne teorije, nego više u biblijskom smislu. To ne bismo trebali poistovjetiti s ovom teorijom. 27

76

Ne samo da ovakvu ideju ne vidimo u Bibliji, nego èinjenice govore upravo drugaèije. Dok u Evanðeljima Krista vidimo kao èovjeka koji ne zna da smokva nije rodila, istovremeno Ga vidimo i kao Boga koji sve zna. Tako neãemo imati jednostavnog rješenja za potpuno razumijevanje osobe Isusa Krista. Apostol Pavao je napisao: ''Po sveopãem uvjerenju veliko je Otajstvo pobožnosti: On, oèitovan u tijelu,...'' (1 Tim 3:16) Veliko je otajstvo ili tajna pobožnosti da je On28, tj. Bog (kako vidimo iz konteksta) oèitovan u tijelu. Pavao još kaže da je to po sveopãem uvjerenju tako. Iako nije tajna da znamo šta se i kako dogodilo, tajna je da to u potpunosti razumijemo. Prisjetimo se da nas to uopãe ne bi trebalo èuditi. Isus je ljudima mnogo puta rekao da ne razumiju Njegov nauk. Svojim je uèenicima jednom rekao: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaãate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?'' (Mk 8:17) Vidimo da apostoli ponekad nisu mogli razumjeti i puno jednostavnije stvari nego što je Božije utjelovljenje (Mt 15:16, 22:29, Mk 7:18, 8:21, 12:24, Iv 8:43). Zato nas ne treba zbuniti Božije biãe, koje je iznad našeg razumijevanja, nego nas treba potaknuti na slavljenje i strahopoštovanje. Ipak je dobro da pogledamo neke biblijske èinjenice koje ãe dodatno pomoãi u razmišljanju o Kristovoj osobi. Želim da primijetimo da Krist, za vrijeme svoga zemaljskog života, obièno nije koristio svoju božansku moã (iako je jasno da ju je imao), nego se jednostavno služio svojom ljudskom prirodom i sredstvima koja su mu bila na raspolaganju kao 28

Neki izvorni rukopisi ovdje imaju rijeè Bog.

77

èovjeku. Kada je bio gladan i žedan, nije glad utolio svojom božanskom moãi, nego je uzimao hranu i vodu kao i ostali. Buduãi da je Svemoguãi Bog, mogao je uèiniti da nikada ne bude gladan, ali nije. Kada je trebao putovati, skoro uvijek je išao pješice, laðicom, ili na magarcu, iako se mogao pojaviti sad ovdje sad ondje (jedan takav primjer imamo u Bibliji /Iv 6:16-21/). Putovao je i bio umoran, a nije koristio svoju božansku moã da to izbjegne. Osim toga, koristio je i svoj ljudski um, osjeãaje i volju, iako je mogao koristiti savršeni božanski um. Iako je bio Gospodar svega, živio je u ulozi sluge (sluga Jahvin), poslušan do smrti i to smrti na križu. Ipak, iako je živio kao èovjek, odnosno koristio svoju ljudsku prirodu, djelo i volju Božiju nije obavljao u ljudskoj snazi, nego u sili Duha Svetoga (Mt 12:28, Dj 10:38). Ove èinjenice ãe više pomoãi u shvaãanju Kristovog zemaljskog života, ali nam svakako neãe dati odgovore na sva pitanja. Jedan tekst u Starom Zavjetu glasi: ''Što je skriveno pripada Jahvi, a objava nama i sinovima našim da vršimo sve rijeèi ovog zakona.'' Zakljuèak Kakvo shvaãanje Isusa Krista je ispravno? Samo ono koje u Kristu vidi Boga i èovjeka. Potpunog Boga i potpunog èovjeka. Osobu s dvije razlièite prirode (ne izmijenjene i ne pomiješane), ali ipak jednu osobu. Ovakav pogled na Krista postavlja ispravan temelj za razumijevanje Biblije, te ispravan temelj za našu vjeru u Krista i èitav duhovni život. Apostol Ivan je bio jako zabrinut za ispravno shvaãanje Kristove osobe. Za one koji nisu vjerovali da je Isus Krist došao u tijelu, Ivan je rekao da imaju antikristov duh (1 Iv 4:2-3). Isto tako i za one koji nijeèu da je Isus Krist (1 Iv 2:23). Mnogi su vjerovali i 78

vjeruju da je Isus Krist èovjek, prorok, ili jedan od proroka, ali Isus je pohvalio Petra koji je rekao da je Isus Krist, Sin živoga Boga (Mt 16:16). Kada govorimo o Trojstvu, bitno je znati da je druga osoba Trojstva, Bog Sin, postao i èovjek. Tako možemo èvrsto stajati pred navalom Kristovih protivnika, koji citiraju tekstove koji govore o Isusovoj ljudskoj prirodi misleãi da time pobijaju Njegovo božanstvo. Ujedno ih budimo spremni uputiti u istinitu vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. Iako je ovo što sam rekao veoma bitno, ne bismo trebali zaboraviti ono na šta Biblija stavlja naglasak. Mislim da je Martin Luther to dobro primijetio: ''Krist se ne zove Krist zato što ima dvije naravi. Što je meni do toga? To što je on po prirodi i Bog i èovjek – važno je za njega samoga. Ono što mi daje utjehu i blagoslov leži u èinjenici da on svoju ulogu i svoju ljubav daje tako da postaje moj Spasitelj i Otkupitelj.'' 29 Možda se ne slažemo s naèinom na koji je Luther izrazio svoju misao, ali svakako treba imati na umu naglasak koji je postavio.

Citirano u knjizi Donald G. Bloesch, Osnove evanðeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, 1989. str 126. 29

79

80

Šesto poglavlje

Važnost nauke o Trojstvu Je li važno vjerovati u biblijsku nauku o Trojstvu? Zašto uopãe toliko prièe o Svetom Trojstvu? Nije li važno da vjerujemo u Boga, bilo na ovaj ili onaj naèin? Zašto bi trebali vjerovati da je Isus Bog, ili da je Duh Sveti Bog, ili uopãe da je Bog jedan? Važno je vjerovati u Boga onako kako Ga Biblija objavljuje. To je pitanje naše vjeènosti, da li ãemo je provesti u raju ili paklu. Važnost božanstva Isusa Krista Osvrnut ãu se na pitanje važnosti vjerovanja u božanstvo Isusa Krista. Zašto ne bismo mogli vjerovati da je Isus stvorenje? Neki uzvišeni anðeo ili arkanðeo? Važno je vjerovati da je Isus vjeèni, svemoguãi Bog koji se u Starom Zavjetu zove Jahve. Prvi razlog je što sam Isus hoãe da to znamo i vjerujemo. U knjizi Otkrivenje Isus je rekao: ''I znat ãe sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i 'dat ãu' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23) Prisjetimo se da se Isus ovdje poziva na Jeremiju 17:10, gdje Jahve sebe objavljuje kao onog koji istražuje srca i bubrege i koji plaãa prema djelima. Oèito Isus želi da sve crkve znaju da je On Jahve.

81

Drugi razlog zbog kojeg je neophodno vjerovati u božanstvo Isusa Krista je naše vjeèno spasenje. Isus je rekao: '''Umrijet ãete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ãete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24) Nadam se da smo svjesni da je Ja Jesam ime vjeènog Boga Jahve. Nevjera u Kristovo božanstvo osuðuje nas na vjeènu propast. Da bismo bili spašeni, nužno nam je prihvatiti Isusa Krista za svoga Gospodara i Spasitelja. Jedino ime po kojem se èovjek može spasiti od Božijeg gnjeva je Isus Krist. Biblija uèi da ãemo biti spašeni ako vjerujemo u Gospodina Isusa Krista. Primijetimo da Biblija ne kaže da vjerujemo u Boga, pa ãemo se spasiti, niti kaže da vjerujemo u Boga Oca, niti u Boga Duha Svetoga, nego u Isusa. On je centralna liènost našeg spasenja. Ako Isus nije Bog, onda nas spasava vjera u stvorenje, odnosno djelo nekog stvorenja. Je li to moguãe? Svakako da nije. Samo je Bog Spasitelj i samo On može spasiti, a nikako stvorenje, niti pokoravanje nekom stvorenju. Kljuèno je razumjeti da je Isus vjeèni Bog Jahve, jer u Njega trebamo vjerovati, Njemu se pokoriti, Njega slaviti, Njemu se moliti, a to možemo samo ako je On vjeèni Bog Sin. Iz svega slijedi da vjerovanje u Trojstvo odreðuje naše praktièno ponašanje i pobožnost, ali i naše vjeèno odredište. Važnost božanstva Duha Svetoga Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, onda bismo iz Biblije morali izbaciti mnoge tekstove, koje sam veãinom i citirao u ovoj knjizi. Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, nego samo sila, onda bi na zemlji bio veliki haos, jer bi oni koji su primili Duha 82

Svetoga mogli koristiti Njegovu silu u raznim situacijama, bilo pozitivno ili negativno, tj. samovoljno. Ljudi bi mogli upravljati Duhom Svetim (kao što neki i pokušavaju). Meðutim, Duh Sveti ne želi da se njime upravlja, nego On želi upravljati nama i voditi naš život. Trebamo rasti u svijesti da je Duh Sveti osoba, i to božanska. Važnost reda u božanstvu Spomenuo sam da u božanstvu postoji red. Iako su sva Trojica jednako i potpuno Bog ipak se zna ko je prvi, ko drugi, a ko treãi. Bog je odredio da postoji red u obitelji, crkvi, državi. Danas mnoge nije briga o Božijoj volji po ovom pitanju. Žena ne poštuje muža kao glavu obitelji. Djeca ne poštuju roditelje. Graðani ne poštuju vlasti. I ne samo da se ništa ne poštuje, nego se još time i hvali. Ali ne samo to, nego ni muževi ne ljube svoje žene, roditelji djecu, a vlasti iskorištavaju graðane. (I svi, naravno, imaju izgovore za svoje ponašanje.) Veliko je zlo što se ovo ne dogaða samo u svijetu, meðu onima koji ne mare za Boga, nego i meðu onima koji kažu da su vjernici i da vjeruju u Sveto Trojstvo. U Svetom Trojsvu osobe su potpuno jednake, ali ipak podložne jedna drugoj i meðu njima postoji uzajamna ljubav. Sin ljubi Oca i pokorava Mu se, ali i Otac ljubi Sina i sve je predao u Njegove ruke. Ako tvrdimo da smo vjernici, onda i nasljedujmo primjer koji imamo u Trojedinom Bogu. Neka u našim odnosima vlada red, ljubav i jedinstvo.

83

Važnost nerazumijevanja Svetog Trojstva Mislim da postoji blagoslov i u tome što ne možemo do kraja razumjeti Boga. To je posebno primjetno kada govorimo o Svetom Trojstvu i osobi Isusa Krista. Dobro se osjeãamo i radujemo kada nam Bog kroz Bibliju objavljuje mnoge istine. Èini se da nije veliki problem da ih razumijemo i umom dokuèimo. Ali kada nam Božija Rijeè objavljuje tajnu o jednom Bogu u tri osobe, ili o jednom Kristu s dvije prirode, tada naš razum kao da je zatajio. Nije nam jasno kako to može biti. Ove objave nas ne podsjeãaju na nešto što nam je veã poznato, odnosno ne možemo ih adekvatno usporediti sa stvarima koje su nam bliske. Naš razum se osjeãa nemoãnim, i baš tu leži blagoslov. Blagoslov je u tome što stojeãi pred tajnom trojedinog Boga shvaãamo koliko smo zapravo mali, koliko smo ogranièeni, nemoãni i ništavni. A ovakvo shvaãanje je veoma važno, jer je ono preduvjet za mnoge (bolje reèeno za sve) blagoslove. Savremeni èovjek se ponosno razmahuje svojim umom i sposobnostima, još uvijek nalazeãi ohrabrenje u veã zastarjeloj teoriji Charlesa Darwina, koja u èovjeku vidi mnoge potencijale i predviða mu briljantnu buduãnost. S druge strane, Biblija je kao hladan tuš, tvrdeãi da je èovjek palo biãe i da napreduje, ali prema vjeènoj propasti. Kao rješenje palom èovjeku, Biblija ne nudi više znanja, obrazovanja, religije i mistike, nego Krista i to razapetoga. Križ Kristov odbacuje svaku ljudsku pomisao da do vjeènog spasenja može doãi inteligencijom, sposobnostima, djelima ili trudom. Da bi èovjek došao do vjeènih blagoslova, neophodno mu je prepoznati i priznati beznadežnost situacije u kojoj se nalazi i poniziti se pred Isusom Kristom. Prihvatiti 84

Njega za Gospodara i Spasitelja, priznajuãi da je Njegova prolivena krv jedina nada èovjeèanstva. Možda se nekome ovo èini smiješno ili suludo, ali je istinito. Biblija kaže da je Kristov križ sablazan za Židove, ludost za pogane, ali za one koji se spasavaju sila je Božija. Kao što do vjeènih blagoslova ne možemo doãi uzdignute glave, isto ih tako ne možemo niti uživati. Trebamo se pokloniti licem do zemlje pred vjeènim Bogom Isusom Kristom. To možemo jedino ako razumijevamo i shvaãamo svoju ništavost i nedostojnost. Neka nam velièina tajne trojedinog Boga bude jedan od blagoslova koji ãe nam pomoãi da se vidimo u pravom svjetlu i klanjamo pred velièanstvom Svemoguãega. Važnost vjerovanja Rijeèi Božijoj Osim svega reèenog, važno je vjerovati u Trojstvo zato što je to nauka koju Bog objavljuje kroz Bibliju. Naša vjera u Boga mora se temeljiti na Bibliji, i samo takva vjera u naš život donosi potpuni i istinski blagoslov. Bog je jasno rekao po proroku Izaiji: ''Ovako govori Jahve: 'Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuãu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka naèinila i sve je moje' – rijeè je Jahvina. 'Ali na koga svoj pogled svraãam? Na siromaha i èovjeka duha ponizna koji od moje rijeèi dršãe.'" (Iz 66:1-2) Bog svraãa pogled na onog koji se boji Boga, koji dršãe od Njegove rijeèi. Ako je Njegova Rijeè objavila da je On tri (osobe), a jedan Bog, onda treba da dršãemo od pomisli da tu nešto mijenjamo i ne vjerujemo onako kako je objavljeno. 85

Moguãe je da nauka o Trojstvu ima još praktiènih važnosti od kojih sve ne možemo ni razumjeti.

86

Zakljuèak U ovoj knjizi smo detaljno razmotrili biblijsko uèenje o Svetom Trojstvu te vidjeli veãinu argumenata koji pokazuju i dokazuju nauku o Trojstvu. Neki dokazi nisu izneseni ili detaljno analizirani da se ne bi optereãivao tekst. Meðutim, ono što je izneseno dovoljno je da ispravno razumijemo nauku o Trojstvu i uvidimo da je to biblijska objava. Svi znaèajniji argumenti koji pokušavaju negirati nauku o Trojstvu su spomenuti i pobijeni. Pokazano je da su bezvrijedni i lažni. Neka manje znaèajna pitanja i diskusije u vezi definiranja same nauke nisu razmatrane, ali vjerujem da je izneseno dovoljno i jasno. Vidjeli smo da Biblija govori o Svetom Trojstvu. Jasno uèi da je Bog jedan, a istovremeno tri osobe naziva Bogom, stavljajuãi ih u isti rang ili položaj. Šta onda reãi za one koji govore da nauka o Trojstvu ne postoji u Bibliji, da su je ljudi izmislili na crkvenim koncilima, i da su ideju posudili iz paganizma? Oèito je da njihova prièa nije istinita. Potrebno je moliti za njih, ne bi li im Bog dao obraãenje, ali ne samo za njih, nego i za sve one koji svoj život nisu predali na upravljanje Isusu Kristu i rijeèi Njegove milosti – Bibliji. Trebalo bi biti jasno da se Bog objavio kao trojedini i u takvog Boga treba vjerovati. Ali nije dovoljno samo vjerovati u Trojstvo. Mnogi kažu da vjeruju, a žive po svojim požudama i samovoljnom mišljenju. Potrebno je, i neophodno, u vjeri se pokoriti Isusu Kristu i dopustiti Mu da On bude naš Uèitelj i Gospodar. Potrebno je biti nanovo 87

roðen od Duha Svetoga. Ne samo to, nego ako Isusa zovemo Gospodarom, trebamo vršiti ono što je zapovjedio. Vjera u Boga nije nešto èime se bavimo nedjeljom ili za vrijeme nekih vjerskih sveèanosti; ona je svakodnevni i stalni odnos sa živim Bogom. Vjera u Boga se ne smije temeljiti na našim mišljenjima, snovima ili ljudskim izmišljotinama, nego na Božijoj Rijeèi – Bibliji. Ona nas uèi da svoj život položimo u ruke Isusa Krista i tako postanemo Božija djeca, sada i za svu vjeènost. Neka bi ti ova knjiga pomogla uspostaviti ispravan odnos sa Stvoriteljem i bila blagoslov u duhovnom životu.

88

DODACI

89

90

Dodatak I Nauka o Trojstvu kroz povijest Odakle dolazi nauka o Trojstvu? Gdje su poèeci Trojstva? U poganstvu, crkvenim koncilima, ili u Bibliji? Svakako ni u jednom, ni drugom, ni treãem. Trojstvo nema poèetka, niti kraja. Postoji od vjeènosti, i to u onom obliku u kojem Ga i danas poznajemo. Objava nauke o Trojstvu poèinje prvim stihovima Biblije. Poèevši od prvih stihova, istina o Trojstvu se objavljuje sve detaljnije i vrhunac dostiže u Novom Zavjetu. Èini se suprotno mnogim mišljenjima, ali mi nemamo šta dodati niti oduzeti od novozavjetne objave Trojstva. Postavlja se pitanje koliko su ljudi kroz povijest shvatili da je Bog Trojstvo? Kada su poèeli jasno shvaãati Božiju trojstvenu prirodu? Veã Stari Zavjet objavljuje Trojstvo. Vidimo množinu u Božanstvu i upoznati smo s Mesijom i Duhom Svetim. Ali, da li su tamošnji vjernici ovo shvatili? Sa sigurnošãu možemo reãi da su poznavali istinu o jednom Bogu i da je postojala svjesnost o božanstvu Mesije (Mt 26:63-66) i Duha Svetog. 30

30

Kaiser navodi nekoliko rabina koji su, na temelju Jeremije 23:6, uèili da je Mesijino ime Jahve (Walter C. Kaiser, Jr., Toward Rediscovering the Old Testament, Grand Rapids, Zondervan, 1991, 108.) Morey navodi dokaze iz meðuzavjetne židovske literature koji pokazuju da je Mesija Gospodin, Sin Božiji, Bog nad bogovima, Jahve (Robert Morey, The Trinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press, str. 207-237).

91

Što se tièe konaènog razumijevanja Trojstva, veãina literature upuãuje na novozavjetni period. Jasno razumijevanje Božije trojstvene prirode vidljivo je kod novozavjetnih pisaca Biblije. Oni pišu o Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Njihovom djelovanju, prirodi, osobinama i odnosima. Meðutim, problemi nastaju kasnije kod tumaèenja ove objave. Nakon završetka Novog Zavjeta, veã u drugom stoljeãu, javljaju se krivovjerja o Trojstvu. (Suoèavanje s prvim krivovjerjima vidimo veã u vrijeme apostola.) Pojavljuje se nauka pod imenom monarhijanizam. Ona se razvija u dva pravca. Prvi se zove dinamièki monarhijanizam ili adopcijanizam. Oni koji su zastupali ovu herezu, u Kristu su vidjeli èovjeka koji je roðen od djevice i Duha Svetoga. Njega je na krštenju ispunila božanska snaga (grè. dunamis). Krist je prema tome posinjen, a ne izvorni Bog. Nauèavanje negira Kristovo božanstvo i jednakost Ocu. Èini se da je prvi predstavnik ovog nauèavanja bio Teodot iz Bizanta. On je 190. god. došao u Rim propovijedajuãi ovu nauku i zbog toga je izopãen iz crkve. Drugi pravac monarhijanizma je modalizam. Smatra se da je prvi zagovornik ovog krivovjerja Noet iz Smirne. On je tumaèio da je Bog jedan, ali i da je Krist istovjetan s Ocem, te je iz toga zakljuèio da je Otac postao èovjek i trpio na križu. Noet je iskljuèen iz crkve. Kasnije je herezu propovijedao Sabelije (po kome se i zove sabelijanizam), poèetkom treãeg stoljeãa. On je uèio da se Jedan Bog objavljuje nekad kao Otac, nekad kao Sin, a nekad kao Duh Sveti. Ne postoje tri osobe, nego jedna, koja se objavljuje u tri oblika (modusa). U ovom uèenju se prepoznaje da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog u potpunosti. Pogrešno je to što se ne priznaje da su Otac, Sin i Duh Sveti tri osobe, a ne jedna. 92

Modalizam je više bio prihvaãen od strane obiènih ljudi, koji su bili svjesni Božije jedinstvenosti, ali i potpunog Kristovog božanstva, dok je dinamièki monarhijanizam pristaše nalazio uglavnom u intelektualnim krugovima. Kod pitanja o Kristu (Logosu) tumaèenja se kreãu k ekstremnim shvaãanjima. S jedne strane, Krista se stavlja na nivo stvorenja, a s druge u potpunosti izjednaèava s Ocem do te mjere da se negira kao osoba. Znaèajnu ulogu u diskusijama o Trojstvu imao je Origen (roðen 185.), jedan od vodeãih liènosti Aleksandrijske teološke škole. Meðutim, njegova uloga i nije baš pozitivna jer on kao da utire put najveãoj herezi èetvrtog stoljeãa, arijanizmu. Origen je uèio o božanstvu Logosa (Krista) i Duha Svetoga, ali ih ne izjednaèava po božanstvu. Uèi da je Sin po svojoj biti jednak Ocu i da je od iskona, ali je samo Otac ''Bog od sebe'', dok je Logos ''drugotni Bog'', a Duh Sveti još manji od Sina. Smatra da je Sin Bog, ali ne u potpunosti jednak Ocu, nego nekako manji. Za njega Sin nije podreðen Ocu samo u službi, nego je inferiorniji u samom biãu. Ovakva hereza se zove subordinacionizam. Osim onih koji su držali krivovjerja, postojali su i oni koji su vjerovali biblijski. Sudeãi prema kasnijem razvoju dogaðaja može se zakljuèiti da nisu bili u manjini. Ovdje je zanimljivo spomenuti rasprave koje su se dogodile oko 260. godine. Naime, starješina Dionizije Rimski uputio je pismo Aleksandrijskoj opãini, jer je èuo da Dionizije Aleksandrijski piše o Kristu neispravno. U tom pismu podržava Sabelija, ali takoðer piše da je potrebno èvrsto vjerovati u Božiju jedinstvenost kao i u božansko Trojstvo, a kaže i to da je bogohulno govoriti o Kristu kao stvoru ili tvrditi da je bilo vrijeme kad nije postojao ili pak ''njegovo božansko i 93

neizrecivo raðanje'' nazvati stvaranjem. Želio je da Dionizije Aleksandrijski taènije izrazi svoje mišljenje. Dionizije Aleksandrijski piše, da bi se opravdao, da i on odbacuje odijeljenost Oca, Sina i Duha, ali ostaje pri tome da su to tri ''hipostaze'' (osobe), jer bi inaèe Trojstva nestalo.31 Naravno, sve ovo se dogaða prije koncila u Carigradu. To je bitno primijetiti jer neki koji pišu protiv Trojstva kažu da je nauka o Trojstvu nastala tek na koncilu u Carigradu. Ovo se dešava i davno prije Nicejskog koncila. Je li onda ispravno tvrditi da nauka o Trojstvu nije postojala, ili da je bila nepoznata u prvim stoljeãima crkve, prije Nicejskog i Carigradskog koncila? Svakako ne. Druga teološka škola onog vremena bila je u Antiohiji. Lucijan, koji se smatra osnivaèem ove škole, o Kristu je uèio subordinacijski. Iz iste škole izlazi Arije koji je u krivovjerju otišao puno dalje. On je uèio da Krist nije pravi Bog. Od Boga se razlikuje u biti, nije vjeèan, svemoãan, suveren. Za Arija je Krist stvoreno biãe. Možda je na njegovu nauku imao utjecaja gnosticizam, koji je uèio da je tijelo zlo. Zato je bilo teško prihvatiti Božije utjelovljenje (ovaj problem vidimo i u Prvoj Ivanovoj poslanici). Tako je Arije Isusa spustio na nivo stvorenja, ali je dozvolio da Ga se naziva Bogom. Uskoro su, na sinodi u Aleksandriji (318. god.), egipatski i libijski starješine izopãili Arija i još nekoliko propovjednika. Time problem nije riješen, jer je Arije nastavio djelovanje. Zbog ozbiljnosti problema koji su nastali, Konstantin saziva Prvi nicejski sabor 325. god. Na ovom saboru je sudjelovalo oko 300 crkvenih starješina iz cijelog kršãanskog svijeta. 31

Iz knjige Hubert Jedin, Velika povijest crkve, Zagreb, Kršãanska sadašnjost, 1972, sv. I, str. 288.

94

Nakon dugih i žestokih rasprava doneseno je i prihvaãeno tzv. Nicejsko vjerovanje. Arije i njegove pristaše su izopãeni i prognani. Nareðeno je da se njihovi spisi spale. Znaèajnu ulogu na Nicejskom saboru imao je ðakon Atanazije, koji je kasnije postao starješina. Meðutim, i nakon Nicejskog koncila vode se diskusije i polemike. Nicejsko vjerovanje kaže da je Sin istobitan (homoousios) s Ocem. Neki koji su se odvojili od strogog arijevstva (umjereni poluarijevci) žele izraz istobitan promijeniti u slièan (homoiousios). Godine 381. Teodozije saziva drugi opãi Carigradski koncil.32 Na njemu se potvrðuje Nicejsko vjerovanje i proširuje kratkim dodacima. To se zove Nicejsko ili Nicejsko-carigradsko vjerovanje i glasi ovako: Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguãega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroðenoga Sina Božijega, roðenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roðena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao èovjekom. Raspet takoðer za nas: pod Poncijem Pilatom muèen i pokopan. I uskrsnuo treãi dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet ãe doãi u slavi suditi žive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu neãe biti kraja.

32

Odnosno Prvi carigradski koncil.

95

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa èasti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu sveopãu i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I išèekujem uskrsnuãe mrtvih. I život buduãega vijeka. Amen. Kroz ovaj kratki pogled u prošlost djelimièno smo se upoznali s poviješãu nauke o Trojstvu u prvih nekoliko stoljeãa. Svrha ovih informacija je da nam pomognu primijetiti da je u crkvi drugog, treãeg i èetvrtog stoljeãa postojalo razumijevanje biblijske nauke o Trojstvu, te da se pravovjerje èvrsto branilo. Iako su napadi lažnih nauka bili jaki, pravi vjernici su ustali i jasno izrazili svoje vjerovanje u Sveto Trojstvo. Unatoè tome, nisu se riješili mnogih krivovjerja koja su postojala, i koja su ostala sve do danas.

96

Dodatak II

O božanstvu Isusa Krista ''U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše kod Boga i Rijeè bijaše Bog.'' (Iv 1:1) Pred sobom imamo vrlo jasan tekst koji Isusa Krista naziva Bogom. Meðutim, neki ne žele vjerovati da je On Bog, te ovaj i sliène tekstove žele nekako drugaèije protumaèiti i dati im drugo znaèenje. Naprimjer, Jehovini svjedoci tvrde da rijeè Bog treba prevesti malim slovom jer, navodno, neki ispravno prevode s "bog" ili "božanski" i sl., te to potkrepljuju svojim tumaèenjem grèke gramatike tvrdeãi da ispred rijeèi Bog (grè. Theos) ne stoji odreðeni èlan, te se ona može prevesti neodreðeno, ovisno o kontekstu. To što ispred rijeèi Theos nema odreðenog èlana, prema tumaèenju Jehovinih svjedoka, pokazuje da Isus nije Svemoguãi Bog, nego je božanski. Ovakvim tumaèenjem se želi reãi da ''bog'' ustvari znaèi stvoreno biãe. Šta odgovoriti na ovakvo ''tumaèenje''? Da li to što je rijeè Theos bez odreðenog èlana uistinu znaèi da Isus nije Bog, nego stvorenje? Prvo, primijetimo da Jehovini svjedoci prešuãuju èinjenicu da se imenica Theos èesto koristi bez odreðenog èlana i kada se odnosi na Jahvu (ili Jehovu). Zapazimo da se samo u prvom poglavlju Ivanovog evanðelja imenica Bog, bez odreðenog èlana, javlja još nekoliko puta. Èetiri puta se odnosi na Svemoguãeg Boga (Oca). Pogledajmo te stihove (iz prijevoda Jehovinih svjedoka):

97

''Pojavio se èovjek poslan kao Božji zastupnik: ime mu je bilo Ivan.'' (Iv 1:6) ''A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu Božja djeca.'' (Iv 1:12) ''...i oni nisu roðeni od krvi ni od tjelesne volje ni od èovjeèje volje, nego od Boga.'' (Iv 1:13) ''Ni jedan èovjek nikada nije vidio Boga; jedinoroðeni bog koji je od Oèevih prsa, on ga je obznanio.'' (Iv 1:18) Premda se u grèkom tekstu ispred imenice Bog (Theos), u ovim stihovima, niti jednom ne pojavljuje odreðeni èlan, ipak vidimo da su je Jehovini svjedoci s pravom pisali velikim slovom. Koliko onda vrijede njihova tumaèenja u vezi odsutnosti odreðenog èlana? I u sljedeãim tekstovima nalazimo rijeè Theos bez odreðenog èlana: Mt 5:9; 6:24, Lk 1:35, 78; 2:40; Iv 3:2, 21; 9:16, 33; Rim 1:7, 17-18; 1 Kor 1:30; 15:10; Fil 2:11, 13; Tit 1:1... U nekim od ovih stihova rijeè Bog se, bez èlana, ponavlja i dva puta. Postoje i primjeri gdje se rijeè Bog u istoj reèenici koristi jednom s odreðenim èlanom, a drugi put bez njega (Mt 12:28). Da li onda možemo, na temelju odsutnosti èlana u Ivanu 1:1, iskonstruirati tumaèenje kakvo su dali Jehovini svjedoci? Drugo, dobro je znati šta ustvari znaèi odsustvo èlana ispred rijeèi Theos u Ivanu 1:1. U knjizi Nele Horak-Williams, Grèki jezik Novoga Zavjeta, Zagreb, Kršãanska sadašnjost, 1999, str. 33., èitamo pravilo da ispred nominativa koji ima ulogu predikata u reèenici obièno ne stoji èlan. To znaèi da postojanje èlana ispred rijeèi Logos (Rijeè), a ne postojanje ispred rijeèi Theos (Bog), govori da je Logos subjekat, a Theos predikat (imenski). Tako bi ispravan prijevod glasio: 98

''Rijeè bijaše Bog'', umjesto ''Bog bijaše Rijeè''. Dakle, èlan nam ovdje pokazuje ko je subjekat, a ne odreðuje je li neko Bog ili nije. Treãe, istina je da se u drugim tekstovima u kojima se govori da je Isus Bog koristi odreðeni èlan (2 Pt 1:2, Heb 1:833). Èetvrto, da li nam kontekst govori da je Rijeè lažni bog, ili neko stvorenje? Ne, govori o tome da je Rijeè Stvoritelj i da je u Njoj život. Dakle, ni na temelju konteksta nemamo nikakvo opravdanje imenicu Bog prevesti malim slovom. Zanimljivo je i upitati se šta mogu znaèiti rijeèi ''božanski'' ili ''božanske prirode'', za koje Jehovini svjedoci kažu da bi trebale biti ispravan prijevod? Ako je Rijeè (Logos) božanske prirode, onda to ne može znaèiti ništa drugo nego da je Bog, odnosno da nije stvorenje. Obratimo pažnju na još nešto. Tekst kaže da ''Rijeè bijaše kod Boga''. Jehovini svjedoci tvrde da ''netko tko je kod neke druge osobe ne može biti isto što i ta druga osoba.''34 Tu su dobrim dijelom u pravu. Bog Otac i Bog Sin nisu iste osobe. Jedna je osoba Oca, a druga Sina, ali Oni su jedan Bog. Zato Ivan kaže: ''Rijeè bijaše kod Boga i Rijeè bijaše Bog.'' U Novom Zavjetu se nominativ èesto koristi kao vokativ (Mt 11:26, Lk 8:54, Mk 9:25 itd). Tekst je ispravno prevesti ovako: ''Prijestolje tvoje, Bože, postoji vjeèno'', a ne besmislenim prijevodom: ''Bog je tvoje prijestolje'' kako npr. prevode Jehovini svjedoci. (Šta bi znaèilo da je Bog Kristovo prijestolje, ako ne da je Krist veãi od Boga?) Dakle, vidimo da je Krist nazvan ho Theos, jer je oèito da se citat odnosi na Njega. Osim toga, jasno je da apostol citira Psalam 45:7, koji su i sami Jehovini svjedoci preveli ispravno. 34 Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y., Watchtower Bible and Tract Society, 1989, str. 27. 33

99

Nije potrebno dalje dužiti. Bilo kakav argumenat protiv Kristovog božanstva nema smisla. Pravi Jehovin svjedok je onaj koji poznaje Jehovu. On zna da je Isus Krist Jehova.

100

Dodatak III

Vjeèno postojanje Isusa Krista "On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroðenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu." (Kol 1:1517) U ovom dodatku ãu obraditi neke ''argumente'' koji se koriste da bi se ''dokazalo'' da Isus nije od vjeènosti, nego prvostvoreno biãe. Vidjet ãemo da su ti argumenti pogrešni. (Neãu ponavljati ono što je o vjeènom Kristovom postojanju reèeno u prvom poglavlju.) Tvrdi se da Biblija uèi da je Isus stvoren, odnosno da je prvostvoreno biãe.35 Ja to u Bibliji nisam vidio. Prigovara se, onima koji vjeruju u Trojstvo, da se rijeè Trojstvo ne nalazi u Bibliji. Kako onda oni mogu koristiti izraz ''prvostvoreno biãe'' koji uopãe ne postoji u Bibliji? Tvrdi se da izrazi ''Prvoroðenac svakog stvorenja'', zatim ''poèetak Božijeg stvorenja'', te ''Jedinoroðenac'', govore da Krist ima poèetak, odnosno da je prvostvoreno biãe. Pitajmo se da li ''Prvoroðenac'' i '' Jedinoroðenac'' znaèi stvoren? Ako je Krist stvoren, zašto to Biblija nigdje ne kaže? Ne samo da ne kaže da je stvoren, nego kaže da je od vjeènosti. Pogledajmo detaljnije znaèenje gore spomenutih izraza. Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y., Watchtower Bible and Tract Society, 1989, str. 14. 35

101

Prvoroðenac svakog stvorenja Grèka rijeè za ''prvoroðenac'' je prototokos, a hebrejska je bekôr. Rijeè prototokos dolazi od rijeèi protos (prvi) i tekein odnosno tikto (roditi). Da bismo otkrili jasno znaèenje nekih rijeèi u Starom ili Novom Zavjetu, potrebno je da vidimo kontekst u kojem se ona koristi, odnosno koje znaèenje joj pridaju pisci Biblije. Buduãi da su svi pisci Biblije Židovi (osim vjerojatno Luke), oni koriste rijeè u onom smislu koji ona ima u njihovoj kulturi. Pogledajmo kako se koristi rijeè prvoroðenac u Starom Zavjetu. Jedno od znaèenja koje vidimo je da se odnosi na èovjeka ili životinju koji se prvi raðaju (Izl 13:2). Èinjenica da je neko prvoroðenac znaèi da on ima posebno pravo u obitelji, da mu pripada dvostruki dio baštine (Pnz 21:15-17). On nasljeðuje imanje i vlast u obitelji. Meðutim, naziv prvoroðenac ponekad nema nikakve veze s raðanjem. Ovo jasno vidimo u Izlasku 4:22 gdje Jahve, govoreãi o izraelskom narodu, kaže: ''Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.'' (Izl 4:22) Znaèi li to da je izraelski narod prvi stvoren? Svakako da nije. Je li možda prvi roðen? Takoðer znamo da nije. Ovdje rijeè prvoroðenac znaèi da izraelski narod ima posebna prava ili privilegije. Oni su u posebnom odnosu s Bogom. Bog je izabrao Izraelce da budu Njegov narod, Njegova predraga svojina. Imali su poseban položaj u odnosu na druge narode. To nema nikakve veze sa stvaranjem ili roðenjem. Ovo je jasan dokaz da prvoroðenac ne znaèi i prvostvoren, niti mora znaèiti prvoroðen u smislu prirodnog raðanja. Spomenimo još neke tekstove. U Postanku 25:31 vidimo kako Jakov traži pravo prvorodstva od Ezava. Ezav prodaje Jakovu pravo 102

prvorodstva (isti dogaðaj se opisuje u Heb 12:16). Jasno je da to nema nikakve veze s roðenjem (niti sa stvaranjem), nego s privilegijom, položajem, pravom. U Jeremiji 31:9 Jahve kaže da je Efrajim Njegov prvoroðenac (prvenac). Da li je Efrajim prvi stvoren, ili prvi roðen? Jasno je da nije. Šta onda znaèi da je Krist Prvoroðenac svakog stvorenja? Svakako ne to da je prvi stvoren, niti prvi roðen, nego da ima pravo ili vlast nad svim stvorenjem. Sam tekst iz poslanice Kološanima 1:15-17 i tumaèi da je On Prvoroðenac jer je u Njemu sve stvoreno.36 Sve je stvoreno po Njemu i za Njega. On je baštinik svega (Heb 1:2). Za ovu svrhu nije potrebna daljnja analiza. Jedinoroðenac Jedinoroðenac je prijevod grèke rijeèi monogençs. Ova rijeè može dolaziti od rijeèi monos, što znaèi jedini, i rijeèi ginomai, koja ima široko znaèenje. Neka od znaèenja su: biti roðen, postojati, dogoditi se, izlaziti, ustanoviti, imati, pojaviti se u javnosti, itd. (ne mora uopãe imati znaèenje roðenja ili stvaranja).37 U Novom Zavjetu se rijeè jedinoroðenac koristi za jedino dijete (Lk 7:12), ali se koristi i kada se govori o Kristu. On je Jedinoroðenac od Oca (Iv 1:14). Šta znaèi da je Krist Jedinoroðenac? Da je stvoren? Svakako ne. ''Jedinoroðenac'' oznaèava Kristovu posebnost. Ako pogledamo poslanicu Hebrejima 11:17, vidjet ãemo da se kaže da je Abraham prinio jedinoroðenca Izaka. Jehovini svjedoci u prijevod teksta Kol 1:16-20 ubacuju rijeè 'drugo', koja ne postoji u grèkom tekstu. Oni prevode ovako: ''On je slika nevidljivog Boga, prvoroðenac svega stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno.'' Ubacivnjem ove rijeèi se želi dobiti smisao da je Krist jedan od stvorenja. 37 Takoðer može dolaziti od rijeèi genos koja može znaèiti vrsta ili sorta. 36

103

''Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca (monogençs) prikazivaše on koji je primio obeãanje.'' (Heb 11:17) Ko god redovno èita Bibliju sigurno zna da Izak nije bio jedini Abrahamov sin. Nije bio èak ni prvi, jer prvi je bio Jišmael. Ali Izak je bio poseban, jer nije bio sin sluškinje, i u vezi njega je Abraham dobio obeãanja. Izak je nazvan jedinoroðenac jer je bio poseban, a ne jedini roðen. (Hebrejska rijeè koja se upotrebljava u Post 22:2 i odnosi na Izaka je jahid. Ista rijeè se koristi u Psalmu 35:17, i prevodi kao ''jedino dobro'', a odnosi se na dušu. U Psalmu 66:7 se odnosi na napuštene odnosno usamljene.) Prema tome, kada se kaže da je Krist Jedinoroðenac, to se odnosi na Njegovu posebnost, na Njegov poseban odnos s Ocem (Iv 1:18), jer Biblija i nas vjernike naziva djecom Božijom ili sinovima, pošto nas je Bog usvojio u svoju obitelj i dao nam Duha Svetog. Krist se zato zove jedinoroðeni Sin, jer je poseban Sin, On je Bog Jahve, koji nema poèetka ni kraja. On je Stvoritelj, a ne stvorenje. On je Sin Božiji ''u smislu u kojem drugi nisu''. 38 Roðenje Poznato je da se rana crkva suoèila s pojavom Arijeve nauke. Arije je uèio da je Krist stvoreno biãe. Crkvene starješine su vidjeli da to nema veze s Biblijom, te su pouèavali da je Krist roðen a ne stvoren. Tako u Nicejskom vjerovanju stoji sljedeãe: 38

James Orr (ur.). International Standard Bible Encyclopedia, Elektronsko izdanje, s.v. ''Only Begotten''.

104

''Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguãega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroðenoga Sina Božjega, roðenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roðena, ne stvorena, istobitna s Ocem…'' Dakle, tvrdili su da Krist nije stvoren, nego roðen, i to ''prije svih vijekova''. Ovim je ustvari reèeno da Krist nema poèetka. Njegovo roðenje nije nešto što se dogodilo u vremenu, nego ima vjeèni karakter. Opisuje odnos Oca i Sina u vjeènosti. (Znamo da je Bog izvan vremena.) A. H. Strong je rekao da vjeèno roðenje Sina nije poèetak Njegovog postojanja nego vjeèni odnos prema Ocu, nikada nije bilo vrijeme kada Sin nije postojao.39 Meðutim, ne mora znaèiti da Biblija uèi o Kristovom (vjeènom) roðenju (ali svakako uèi o Njegovom vjeènom postojanju), jer smo vidjeli da nazivi jedinoroðenac i prvoroðenac ne moraju imati nikakve veze s roðenjem. Nazivi Otac i Sin jednostavno objašnjavaju odnos izmeðu dvaju osoba Trojstva i njihovu jednakost. Otac i Sin su jednaki i vjeènopostojeãi. ''Stvaranje'' mudrosti U Izrekama 8:22 govori se o mudrosti: ''Jahve me stvori kao poèelo svoga djela.'' (Prijevod Kršãanske sadašnjosti) 39

Augustus Hopkins Strong, Systematic Theology, London, Pickering & Inglis Ltd, str. 341.

105

Mnogi tumaèi misle da je ova mudrost Krist.40 Oni koji ne vjeruju u Kristovo božanstvo koriste ovaj tekst (prijevod) da pokažu kako je Krist stvoren. Hebrejska rijeè koja je ovdje upotrebljena je qânâh i znaèi: steãi, kupiti ili posjedovati. Tako je mnogi prevode sa ''Jahve me posjedovao''. I Jehovini svjedoci prevode stih ovako: ''Jehova me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakog vremena.'' Nema smisla koristiti ovaj stih da bi se ''dokazalo'' da je Krist stvoren. Poèetak Božijeg stvorenja U Otkrivenju 3:14 piše da je Isus ''Poèetak Božijega stvorenja''. Da li to znaèi da je On stvorenje, ili da je prvi stvoren? Grèka rijeè za poèetak je arhç. Ona izmeðu ostaloga znaèi: izvor, podrijetlo, uzrok, upravljanje, vlast, vladanje, itd. Koristi se u Lk 12:11 za poglavare, u Lk 20:20 za vlast, u Rim 8:38 za poglavarstva, i na još mnogo mjesta u istom smislu. Zato su prevodioci poznatog prijevoda Biblije na engleski (NIV) izraz, u Otk 3:14, preveli kao ''vladar Božijeg stvorenja''. Iz svega slijedi da poèetak jednostavno znaèi da Krist ima vlast nad stvorenjem. Može se odnositi i na to da sve stvari u Njemu imaju poèetak, jer je On stvoritelj. Oèito je da ni ovdje ne piše da je Krist stvorenje. Nema govora o nekakvom stvaranju Krista, i oèigledno se ne može (na temelju ove ili bilo koje druge rijeèi) govoriti o nekom vremenu kada Krist nije postojao.

Èini se da to i nije najbolje tumaèenje (vidi Wayne Grudem, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, str. 229). 40

106

Bibliografija Amerl, Rudolf, Grèko-hrvatski rjeènik Novoga zavjeta, Zagreb, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000. Augustin, St., ''On the Trinity'', u Schaff, Philip (ur.), Nicene and PostNicene Fathers, Grand Rapids, Christian Classic Ethereal Library, http://www.ccel.org/ccel/schaff/npnf103.html, serija prva, sv. III. Berkhof, Louis, Systematic Theology, Edinburg, Banner of Truth Trust, 1939-76. Berkhof, Louis, The History of Christian Doctrines, Grand Rapids, Baker, 1988. Bloesch, Donald G., Osnove evanðeoske teologije, Novi Sad, Dobra vest, 1989, 2 sv. Bowman, Robret. M., Jr., Why You Should Believe in the Trinity: An Answer to Jehovah's Witnesses: Grand Rapids, Baker, 1989. Brown, Colin (ur.), The New International Dictionary of New Testament Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1981, 3 sv. Calvin, John, Beveridge, Henry, Institutes of the Christian Religion, Oak Harbor, Logos Research Systems, Inc. Domaèeviã, Stjepan, Sustavna Teologija, Beè, TBA, 1998. Douglas J. D. (ur.), The New Biblie Dictionary, Grand Rapids, Eerdmans, 1977. Erickson, Millard J., Christian Theology, Grand Rapids, Baker, 1991. Etches, Stephen, Povijest Crkve, revidirano izdanje, Krapina, UTBP, 2001. Franzen, August, Pregled povijesti Crkve, Zagreb, Kršãanska sadašnjost, 1996. Goluža, Božo, Povijest Crkve, Mostar, Teološki institut, 1998. Grudem, Wayne, Systematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994. Hammond, T.C., Uvod u Teologiju, Osijek, Izvori, 1993. Horak-Williams, Nela, Grèki jezik Novoga Zavjeta, Zagreb, Kršãanska sadašnjost, 1999. Jedin, Hubert (ur.), Velika Povijest Crkve, Zagreb, Kršãanska sadašnjost, 1972, sv. I. Kaiser, Walter C., Jr., Toward Rediscovering the Old Testament, Grand Rapids, Zondervan, 1991.

107

Keener, Craig S., The IVP Bible background commentary: New Testament, Downers Grove, IVP, 1993. Martin, Walter, Klann, Norman., Jehovah of the Watchtower, Minneapolis, Bethany, 1981. Miller, Jeff., Jahve, Bog Svemoguãi, Zagreb, Duhovna stvarnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000. Morey, Robert, The Trinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press. Orèiã, Stjepan, Sistematska Teologija, Novi Sad, Baptistièka teološka škola, 1976. Orr, James (ur.), International Standard Bible Encyclopedia. Owen, John, Brief Declaration and Vindication of The Doctrine of the Trinity, http://www.ccel.org/ccel/owen/trinity.titlepage.html Raleviã, Simo, Ko je Isus Hristos, Peã, Dom molitve, 1996. Raleviã, Simo, Sveto Trojstvo, Peã, Dom molitve, 1993. Strong, Augustus Hopkins, Systematic Theology, London, Pickering & Inglis Ltd. Vine, W.E., Expository Dictionary of New Testament Words, elektronsko izdanje. Ovdje je prikazana osnovna literatura pogodna i za vaše daljnje prouèavanje.

108