Suspension 1

Podešavanje ovjesa Nedjelja, 01 Svibanj 2005

Kada sam ja počeo voziti motore je sve bilo jednostavno. Tvrdo podešen ovjes je značio sportski motor, a mekano turistički. Mogučnosti podešavanja ovjesa su bile male. Stražnji amortizer je imao tri položaja: mekano, srednje i tvrdo podešenje. U prednju vilicu sam stavljao distancne pločice kako bi, bar sam tako tada mislio, otvrdnuo prednji kraj. Da tomu nije tako će mo vidjeti kasnije. Danas situacija izgleda potpuno drugačije. Ekstremno stabilni okviri, gume sa nevjerojatnim gripom i snažne mašine zahtjevaju moderan ovjes. Proizvođači nisu spavali. Mogućnosti podešavanja novih ovijesa su neograničene. Usudio bi se reci da se u podešavanjima ovjesa sakrivaju veće rezerve za brze runde na stazi nego u friziranjima mašina. Ali kako to “frizirati”ovjes? Slijedece upute su zamisljene kao osnovica za fina podešenja koja još morate doraditi na stazi ili cesti. Prije promjena na vašem motoru se morate pridržavati određenih pravila: 1. Zapišite sva trenutačna podešenja, kako bi se mogli vratiti na početak ako zalutate. Početno stanje će te izmjeriti na taj način da kompresiju i dekompresiju na vilici i amortizeru zatvarate (okrećete u smjeru kazaljke na satu), te brojite okretaje ili klikove do potpunog zatvaranja. Za mjerenje podešenja opruga pojedini motori na vilicama imaju oznake (ringove), kod drugih to morate izmjeriti u milimetrima. Kod stražnjeg amortizera možete brojati navoje koji su preostali do potpunog opuštanja opruge ili pak amortizeri imaju utore po kojim se možete orijentirati. 2. Sve komponete ovjesa moraju biti ispravne (ne savinute od padova) i ispravno ugrađene. To je posebno važno kod prednjeg kraja, pošto prečvrsto zategnuti mostovi spriječavaju ispravan rad vilice. Vijci na doljnjem mostu USD vilica se zatežu na samo 15 Nm. 3. Ulje u ovjesu mora biti na radnoj temperaturi. Zato u svijetu ne postoje samo grijači guma, već i grijači ovjesa. Kod vas je dovoljno da se prije podešavanja dobro provozate. 4. Motori prilikom podešavanja moraju biti potpuno neopterećeni. Znači nije dovoljno dignuti motor prvo na stražnji i onda na prednji “štender”. Ovjes se kod auta, a tako i kod motora dijeli u dva različita sustava. Opruge spriječavaju da motor nakon neravnina izgubi kontakt sa cestom i počne poskakivati, te odlučuju o udobnosti motora, dok amortizeri spriječavaju brzo “stiskanje” i “rastezanje” opruge. Na koji način to funkcionira će mo se osvrnuti malo kasnije kod podešavanja kompresije i dekompresije na prednjoj vilici i amortizeru. Pošto se ovdje radi o dva različita sustava, vrlo ih je lagano i pojedinačno ugraditi, što je kod auta uobičajen slučaj. Kod motora (čast iznimkama) se većinom upotrebljavaju komponetne kod kojih su oba sustava objedinjena. Ovo sam opisao tako detaljno zbog toga što se kod podešavanja mora razlikovati da li podešavamo opruge ili amortizer. Svako podešavanje ovjesa počinje sa podešavanjem opruga. Prvo se kod vilice i stražnjeg amortizera mjeri takozvani “negativni hod opruge”.

Podešavanje opruga: 1. Dignite stražnji kraj motora u zrak. Stražnji kraj mora biti potpuno rasterećen. To možete napraviti na taj način da motor objesite sa remenima za vezanje motora na neku prečku (pripazite da imate dosta jake remene). Nakon toga izmjerite razmak ismeđu osovine i jedne fiksne točke na pomočnom okviru ili sjedalu motora. Isti postupak je i kod prednje vilice. Zabilježite izmjereni razmak. Uzmimo da je u nasem slucaju 600 mm. 2. Spustite motor na zemlju te se sjednite na njega sa punom opremom (kožno odjelo, kaciga i čizme). Neka vam mehaničar pritom lagano pridrži motor, a netko treći opet izmjeri razdaljinu izmedđu prijašnje dvije točke. Uzmimo da taj razmak sada iznosi 550 mm. Razlika izmedju dva mjerenja (50 mm) se naziva statički negativni hod opruge. On kod ispravnog podešenja mora iznositi trećinu ukupnog hoda opruge. Uzmimo da ukupni hod opruge kod vaseg motora iznosi 120 mm ( informacije o tome možete naći kod tehničkih podataka o vašem motoru), to bi značilo da negativni hod kod vas mora iznositi 40 mm. U gornjem slučaju to znači da opruga nije dovoljno zategnuta pa je morate dotegnuti. Negativni hod opruge je zadužen za optimalan kontakt stražnje gume sa cestom prilikom naglih kočenja, ili prednje gume prilikom naglih ubrzavanja. Ostatak ukupnog hoda opruge od dvije trećine (pozitivan hod) služi za savladavanje neravnina na cesti i prelaženja raznih kompresija do kojih dolazi prilikom vožnje.

Na koji način možete utvrditi da li opruge kod vas imaju dovoljnu čvrstoću? (Proizvođači amortizera nude niz opruga različite čvrstoće za prednji i stražnji ovjes). Nakon što ste izmjerili i podesili negativni hod opruge sa vozačem, napravite isto bez vozača. To znači sa opterečenjem samoga motora. U tom slučaju razlika između izmjerenih vrijednosti (rasterećenog motora i opterećenja samo sa motorom) mora iznositi između 5 i 15 posto ukupnog hoda opruge, što bi u našem slučaju značilo između 6 i 18 milimetara. Ukoliko je taj razmak manji imate pretvrdu, a ako je već imatei premekanu oprugu. Podešavanje prednje vilice je uvjek malo teže, pa kod nje možete napraviti i dinamički test. Stavite na cijev prednje vilice oznaku, pa nakon par naglih kočenja izmjerite dužinu od zaštitne kape vanjske cijevi do oznake. Kod hoda opruge od 120 mm bi razmak trebao iznositi oko 112 mm. Preostali hod od 8 mm sluzi kao rezerva za neočekivana opterećenja do kojih dolazi kada prilikom jakih kočenja naletite na neravnine na stazi. Jedna od najvažnijih stvari prilikom podešavanja opruga je da prednji i stražnji kraj rade ujednačeno. To možete isprobati na taj način da nekoliko puta za redom pritisnete motor sa obje ruke i pogledate kako na to reagira.

Da bi motor u svim situacijama ostao stabilan morate, nakon što ste odabrali ispravne opruge, te ih podesili tako da se negativni i pozitivni hod opruge nalaze u ispravnom omjeru, podesiti i kompresiju i dekompresiju amortizera i prednje vilice. U protivnom bi prilikom kompresije motor prebrzo tonuo, a opruge bi “probijale”, ili bi prilikom dekompresije motor nastavljao sa gibanjem. U unutrašnjosti amortizera se nalazi klipić koji se prilikom kompresije pokreće u ulju. Na njemu se nalazi podešavajući ventil. Energija koja nastaje prilikom tog kretanja se pretvara u toplinsku energiju i na taj način pridonosi kontroliranom spuštanju prednjeg kraja. Ukoliko je ventil podešen na pretvrdo, vilica ne radi dovoljno senzibilno, a kod premekanog podešenja može doći do probijanjanja i prebrzog tonjenja prednjeg kraja. Prilikom dekompresije dolazi do usporavanja izvlačenja (Rebound-a) prednje vilice. Mehanizam koji je za to zadužen se nalazi također u gore opisanom klipiću. Bez njega bi vilica prebrzo “izašla” iz federirajućeg stanja i nastavila sa gibanjem. Na slici ispod možete vidjeti primjere loše podešenog ovjesa:

1. Preslabo zategnuta kompresija i dekompresija. Nefederirajuce mase (kotaci) nastavljaju sa gibanjem nakon neravnina. 2. Kod precvrsto zategnuta kompresij i dekompresije nefederirajuce mase ne slijede konturi izbocina vec dolazi do poskakivanja kotaca. 3. Kotaci kod ispravno podeseneog ovijesa slijede neravnine na cesti te uvjek imaju kontakt sa asfaltom. Odmah nakon neravnina dolazi do smirivanja kotaca i cijelog motora. Prilikom promjena podešenja, bilo na vilici ili stražnjem amortizeru, obavezno zapišite trenutačno stanje. Kao što sam gore napisao postepeno zatvarajte kako kompresiju tako i dekompresiju te brojite okretaje ili klikove. Podešavanje dekompresije na prednjoj vilici: 1. Potpuno zatvorite povratne (Rebaund) ventile koji se nalaze gore na vilici, a kompresiju, dolje na vilici potpuno otvorite. 2. Nakon toga stisnite vilicu u federe, te promatrajte na koji način se ona vraća. Ispravno podešenje za cestu je kada vilica izađe iz federa te se zaustavi na minimalno višem položaju od onoga koji je bio u mirujućem stanju. 3. Ispravno podešenje za stazu je kada vilica ostane na istom položaju kao u mirujućem stanju. Ukoliko to nije slučaj, lagano popuštajte povratni ventil te pritom brojite klikove, ili ako ih nemate četvrtine okretaja. 1. Podešavanje dekompresije prednje vilice 2. Podešavanje opruge u prednjoj vilici 3. Podešavanje kompresije prednje vilice

Podešavanje kompresije na prednjoj vilici: 1. Podešavanje kompresije na prednjoj vilici zahtjeva dosta iskustva te je moguće samo u vožnji. Najbolje je da prvo odaberete podešenje koje se preporučuje u uputama za vaš motor. Ukoliko vam izgleda da vilica prilikom kočenja prebrzo tone postepeno zatvarajte kompresioni ventil koji se nalazi dolje na vilici. U slučaju da počnete osjećati neravnine na cesti ste otisli korak predaleko. Pretvrdo podešenje se najbolje primjećuje u jakom trzanju upravljača na neravninama ili trzanja upravljača prilikom dizanja prednjeg kotača u zrak. Promjena količine ulja u vilici mjenja rezervu zračnog prostora, što utječe na progresiju prilikom krajnjeg opterećenja. Ukolko vam je vilica usprkos dobrom podešenju još uvjek premekena možete si pomoći i sa drugim viskozitetima ulja. Podešavanje dekompresije na stražnjem amortizeru: Nakon što ste zapisali početno stanje otvorite potpuno kompresiju zadnjeg amortizera (nalazi se na spremniku plina gore na amortizeru). Nakon toga stisnite zadnji kraj motora u feder (prilikom toga vam netko mora držati prednji kraj motora) i promatrajte kako se stražnji kraj vraća u prvobitni položaj. Vrijeme koje bi trebalo proći dok se motor vrati u prvobitnu poziciju iznosi 1 sekundu. Ukoliko se motor vraća sporije morate dolje na amortizeru postepeno otvarati, a ukoliko se vrati brže zatvarati dekompresioni ventil na amortizeru. 1. Kompresija Low Speed 2. Kompresija High speed

Podešavanje kompresije stražnjeg amortizera: Podešavanje stražnje kompresije je također bolje napraviti u vožnji. Zbog toga se i ovdje prvo ravnajte po uputama proizvođača za vaš motor. Novi amortizeri, kao Wilbersov na slici, posjeduju dodatnu mogućnost podešavanja Low i i High speed područja. Oznaka na "poluzi" amortizera (“Kabelbinder”) vam i ovdje pokazuje da li amortizer usprkos ispravno podešenoj opruzi na neravninama dolazi do svojih granica. Ukoliko je to slučaj možete lagano zatvarati kompresiju. Oprez. I ovdje važi zlatno pravilo. Samo korak po korak. Prejako zategnuta kompresija prouzrokuje nemirnost upravljača i smanjuje komfor prilikom vožnje.

Na slici dole možete vidjeti zadnji amortizer sa njegovim dijelovima:

o o o o o o o o

1. Otvor za doljnje pričvršćivanje amortizera 2. Podešavanje dužine cijeloga amortizera 3. Podešavanje dekompresije 4. Opruga 5. Hidraulični prigušivač 6. Hidraulično podešavanje opruge 7. Spremnik za plin 8. Podešavanje kompresije

o

9. Otvor za gornje pričvršćivanje amortizera.