Skripta 15.v.2009.

str 6 PROGRAM ZA PETAK 15.5.2009. -

Petak 15.05.2009., Rijeka OČITOVANJE O ZAHTJEVIMA

14:30 - Boran Berčić Tolerancija - PREDAVANJE

Pravo na obrazovanje je javno dobro, a ne roba i kao takvo mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima. Stoga tražimo pravo na besplatno obrazovanje kroz zakonsko osiguranje potpunog javnog financiranja obrazovanja na svim razinama visokog obrazovanja.

17: 00 - Natalija, Ana i Vojko Astro radionica ispred Fakulteta

< http://blog.autonomnistudenti.com>

> 1. Uredba kojom se nadležno ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10. > 2. Pokretanje procedure za donošenje novih zakona te izmjene i dopune postojećih relevantnih zakona kojima bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. > 3. Zahtijevamo da se rješenja donose transparentno, vođena demokratskim načelima i to na državnoj, sveučilišnoj i fakultetskoj razini u kojoj će aktivno i ravnopravno sudjelovati studenti, visoka učilišta i nezavisni stručnjaci uz otvaranje javne rasprave. Također zahtijevamo da princip javne rasprave i aktivne participacije navedenih sudionika bude obvezujući pri donošenju novih zakona te pri izmjenama i dopunama postojećih zakona koji reguliraju visokoškolsko obrazovanje. > 4. Unutar javne rasprave tražimo izmjene i dopune Zakona o studentskom zboru te uvođenje modela studentskog predstavljanja nastalog za vrijeme blokade nastavnog procesa. Tim će se modelom ujedno regulirati predstavljanje studenata u javnim raspravama o visokoškolskom obrazovanju.

str 2

16:00 - Bojana Culum Pisanje projekata - RADIONICA (u sklopu radne skupine za daljnje djelovanje)

PISMO PODRŠKE STUDENTIMA OD PROFESORA FILOZOFSKOG FAKULTETA U RIJECI

12:00 - Phillip Middleton (Ferris State University) Lee Ray Jones (African-American Literature) PREDAVANJE

SK RIPTA

Studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, naši studenti, krenuli su u blokadu nastave 23.4.2009. Cilj blokade je bolno jednostavan i potpuno opravdan – kao i njihovi kolege u Zagrebu, Helsinkiju, Zadru, Kopenhagenu, Osijeku ili Splitu – i naši studenti zahtijevaju pravo na besplatno obrazovanje. Mi, njihovi nastavnici dali smo im bezrezervnu podršku.

Dana 14. svibnja održana je 21. sjednica Plenuma Nezavisne inicijative studenata za pravo na besplatno obrazovanje Rijeka. Glavni je zaključak Plenuma nastavak blokade Filozofskog fakulteta za naredna 24 sata, kada se održava sljedeći Plenum. Na jučerašnjem je Fakultetskom vijeću, održanom u 12 sati, dekan Filozofskog fakulteta dr.sc. Elvio Baccarini ponudio svoju ostavku koju je Vijeće prihvatilo. Dr.sc. Baccarini nije naveo studentsku blokadu kao razlog svoje ostavke. Također, izglasan je novi vršitelj dekanske dužnosti, dr.sc.Branko Rafajac. Između ostalog, na Vijeću je šestoro pročelnika odsjekâ Fakulteta osudilo medijske reakcije prema kojima ih prozivaju za sabotiranje dislocirane nastave. Profesor Rafajac prisustvovao je na sinoćnjem Plenumu gdje se očitovao dugim govorom u kojem je podržao studente u njihovom cilju, no ne i metodi (blokadi nastavnoga procesa). Popraćena je i akcija “Potrubi za besplatno obrazovanje”, održana u 16 sati istoga dana na riječkim ulicama. Akcija je trajala sat vremena, a studenti s natpisima pokrili su uži centar grada, od Jadranskog do Jelačićeva trga. Važno je istaknuti da je akcija protekla uredno; stvorena je velika buka, a pozdravljena je od strane većine građana, što govori o njezinoj uspješnosti. Tijekom dana sakupljeno je oko 800 potpisa za peticiju, što pridodano ostalim potpisima prikupljenima u Rijeci čini približno 17 500 potpisa, odnosno više od 70 000 na državnoj razini.

U danima i tjednima koji su uslijedili bili smo svjedoci besprijekorne organiziranosti, discipline i odgovornosti; studenti su ne samo preuzeli fakultet već su se u svako doba dana i noći za njega i brinuli. Pokrenuli su brojne aktivnosti - tribine, radionice, koncerte, performanse, seminare, alternativna predavanja - u kojima su i sami sudjelovali. Bili smo impresionirani, ali ne i iznenađeni. To su naši studenti; mi ih poznajemo, mi im predajemo, čitamo njihove seminarske radove, vodimo diskusije, ispisujeme ocjene u indekse, hvalimo ih i kudimo.

Izvještaj s 21. Plenuma (14.5.2009.)

Zajedno sa studentima sve ove dane željno smo iščekivali da im se obrati ministar Primorac, da s njima krene u raspravu,

str 5

Kao i naši studenti, umorni smo od čekanja, želimo da se stvari normaliziraju i da se što prije nastavi s predavanjima. Ojađeni smo što ministar nije napravio ništa da nam u svemu tome pomogne; umjesto očitovanja, dojma smo da je stigla naredba, koju su imali izvršiti dekani, s jasnim ciljem: da se blokada prekine. Iz svakog je studentskog postupka jasno da iza njihove akcije ne stoje političke stranke. Bilo kakva insinuacija da su naši studenti izmanipulirani samo je jedna u nizu uvreda koju im, osim šutnje, upućuju oni koji ih niti žele niti umiju slušati. A što je to toliko čudno i nesvakidašnje u govoru naših studenata: oni ne lažu, ne boje se govoriti ono što misle, iskreni su i izvan su mreža interesnih grupa. A, čini se, baš taj govor lišen laži i manipulacija politici je stran i samim time nerazumljiv. da se očituje, da im bar pokuša objasniti kako stoje stvari. Naime, potpuno je bjelodano da blokada nije usmjerena protiv ministra, ni protiv vlade, ni rektora, ni dekana; riječ je naprosto o pokušaju da se izbori pravo na besplatno obrazovanje. Studenti su itekako svjesni svoje odgovornosti. Oni znaju da, ako se njihova generacija izbori za to pravo, da će ono pravo ostati u naslijeđe i budućim generacijama. Ukoliko bi se bilo koji ministar ponašao na način Dragana Primorca, njemu bi se danas obratili na isti način i s istom osudom. Potonji bi bio suočen s istim zahtjevom.

str 3

Pišemo ovo pismo u nadi da će naši studenti smoći snage da usprkos svemu nastave sa studijem i vjerujemo da će u isto vrijeme ustrajati u svojoj borbi za besplatno obrazovanje. Mi im u tome, kao i do sada, stojimo na raspolaganju. U ovom času kad je sasvim jasno da neće biti očitovanja, mi potpisnici ovog pisma osuđujemo CILJEVE i METODE Ministarstva. U CILJU da razjedini studente, da ih ponizi i demoralizira ministar sve vrijeme koristi METODU šutnje i iscrpljivanja.

str 4

Osvrt Instituta za razvoj obrazovanja vezan za studentske blokade na hrvatskim visokim učilištima

Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju? Ne bi trebalo svoditi cijelo pitanje o jednakom pristupu visokom obrazovanju isključivo na temu „besplatnog obrazovanja”. Držimo da besplatno obrazovanje, ograničeno samo na ukidanje školarina, samo po sebi neće ukloniti osnovne financijske prepreke u visokom obrazovanju, bez da se sustavno reformira hrvatski sustav studentske potpore. Institut za razvoj obrazovanja (IRO) pozdravlja i podupire akciju Nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje kao nedvojbeno legitiman i demokratičan oblik zagovaranja javnih politika koji ima kao cilj poštivanje ljudskog prava na visoko obrazovanje u Hrvatskoj. IRO također pozdravlja visoku razinu organiziranosti i promišljenosti inicijative, koja očito nije vođena namjerom „opstrukcije obrazovnog procesa” nego namjerom otvaranja rasprave o politikama visokog obrazovanja te pružanja alternativnih i kritičkih obrazovnih sadržaja tijekom blokade. Budući da je tema jednakog pristupa visokom obrazovanju do sada bila iznimno slabo i nekvalitetno zastupljena u raspravama o reformama i javnim politikama visokog obrazovanja u Hrvatskoj kao i u medijima, ova inicijativa zaslužuje pohvalu zbog toga što je uspjela osigurati da rasprava zaživi na nacionalnoj razini. No istovremeno, kao nevladina i neprofitna organizacija koja već 10 godina radi u području razvoja javnih politika visokog obrazovanja te koja zagovara jednakost pristupa visokom obrazovanju za sve društvene skupine u Hrvatskoj - a koja je upozorila na brojne financijske prepreke visokom obrazovanju (primarno putem kampanje Pravo na obrazovanje) - želimo dati i doprinos zahtjevima Nezavisne studentske inicijative u širem kontekstu pristupa visokom obrazovanju, kao i doprinos prijedlozima danima i od strane Nezavisne inicijative, te od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa i Rektorskog zbora visokih učilišta RH, za rješavanje navedenih problema. Zahtjev za besplatnim visokim obrazovanjem Poznata je činjenica - navedena u brojnim priopćenjima IRO-a u zadnje dvije godine - da brojna hrvatska visoka učilišta idu u smjeru komercijalizacije putem uvođenja školarina (i povećanja broja studenata koji plaćaju školarine). U razdoblju od 1991. do 2004. godine ukupan broj studenta u Hrvatskoj povećao se za 82 posto, a broj onih koji sami (su)financiraju studij porastao je za čak 814 posto. Danas 56,7 studenata plaća neku vrstu školarine (što je oko 40 posto redovnih studenata), dok je 1991. godine 88 posto studenata studiralo uz potporu nadležnog ministarstva. Od tada su se i školarine drastično povećale - maksimalni iznos školarine za preddiplomske studije trenutno se, ovisno o studiju, kreće od 5.500 do 10.000 kuna. Za onih 40 posto redovnih studenata koji moraju platiti školarine, zabrinjavajući je podatak da su maksimalne školarine u Hrvatskoj među najvišima u Europi. U EU, samo se u Nizozemskoj, Engleskoj i Latviji naplaćuju veći iznosi školarina nego u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Zahtjev da se ukinu školarine u visokom obrazovanju je sam po sebi nedvojbeno legitiman, a zapravo nije ni primjer „traženja nemogućeg”. Naime, usprkos globalnom trendu uvođenja školarina, postoje brojni primjeri zemalja u Europi koje još uvijek ne naplaćuju školarine to su između ostalih: Češka, Danska, Finska, Irska, Mađarska, Norveška, Poljska, Slovenija, Švedska i Škotska. Među tim zemljama, postoje čak i primjeri zemalja koje su ukinule školarine nakon njihovog prvotnog uvođenja (Škotska, Irska, Mađarska). U tom smislu IRO se slaže i s izjavom Nezavisne inicijative da „pitanje postojanja novca za besplatno obrazovanje za sve nije prvenstveno knjigovodstveno, nego političko pitanje”. IRO podržava ukidanje školarina, ukoliko postoji demokratski konsenzus za takvu politiku među svim dionicima (studenti, profesori, donositelji odluka na visokim učilištima i na državnoj razini te šira javnost). U slučaju odabira takve javne politike, to bi predstavljalo jasan znak da država, povećanim investiranjem javnih sredstava u sustav visokog obrazovanja, prepoznaje važnu ulogu visokog obrazovanja u stvaranju „društva znanja” te da namjerava sustavno riješiti problem nedovoljnog broja visokoobrazovanih građana (18 posto populacije između 25 i 64 godine, prema izjavama MZOŠ-a, dok je prosjek u EU između 25-35 posto). Ovime bi država također pokazala da prihvaća obrazovanje primarno kao javno dobro (kao što je naglašeno u sklopu

Bolonjskog procesa u Praškom priopćenju), a ne samo kao privatno dobro. Budući da se Nezavisna inicijativa pozicionira unutar rasprave o ljudskom pravu na obrazovanje i jednakom pristupu visokom obrazovanju (a ne samo unutar diskursa borbe protiv neoliberalizacije društva), onda treba postaviti sljedeće pitanje: osigurava li besplatno obrazovanje zaista jednak pristup obrazovanju? Drugim riječima, je li besplatno obrazovanje samo po sebi dovoljno za jednak pristup visokom obrazovanju? Odnosno, je li besplatno visoko obrazovanje zaista preduvjet jednakog pristupa visokom obrazovanju? Problem 1: Brojne druge financijske prepreke Prvi problem na koji se Nezavisna inicijativa samo djelomice osvrnula u svojim izjavama jest da postoje brojni drugi troškovi za studente osim školarina. Kada je riječ o troškovima studiranja, često se zaboravlja da se u međunarodnim raspravama govori o tri različite kategorije troškova: - troškovi studija (koji uključuju ne samo školarine, nego knjige, opremu i druge radne materijale) - administrativni troškovi (upisnine, naknade za studentske obrasce, obranu diplomskog rada, seminarske radove, itd.) - životni troškovi (smještaj - za studente koji ne žive s roditeljima, prehrana, prijevoz, zdravstveno osiguranje i ostali životni troškovi). U zemljama u kojima postoji „tradicija” istraživanja trendova u visokom obrazovanju, postoje detaljni izračuni svih ovih troškova. U Hrvatskoj, nažalost ne postoje niti okvirne procjene. No čak iz grubih procjena troškova hrvatskih studenata može se jasno zaključiti da kombinacija administrativnih troškova i životnih troškova predstavljaju puno veći trošak nego što je godišnji iznos školarine. I to usprkos činjenici da neki studenti (8 posto) imaju subvencioniran smještaj i prijevoz, te da gotovo svi imaju subvencioniranu prehranu i besplatno zdravstveno osiguranje. Roditelji određenih studenata ili sami studenti (posebno oni koji ne dolaze iz sveučilišnih gradova) stoga trebaju godišnje minimalno osigurati između 14.000 kn (ako žive u domu) i 30.000 kn (ako ne žive u domu, što je slučaj za 92 posto studenata i za 50 posto studenata koji ne dolaze iz sveučilišnih gradova), i to za svoje osnovne potrebe - bez da uključimo troškove kompjutora, odjeće, telefona, itd. U tom kontekstu, čak uz potpuno besplatno visoko obrazovanje postoji opasnost da si potencijalni studenti ne mogu priuštiti studiranje zbog nedostatka financijskih sredstava. Dakle, ako govorimo o financijskim preprekama i o jednakosti pristupa - školarine su samo dio problema. Stoga je nužno osigurati adekvatne mehanizme financijske potpore za studente nižeg socio-ekonomskog statusa ako želimo uistinu osigurati da visoko obrazovanje ne postane samo privilegij određenih društvenih skupina nego pravo koje mogu realizirati svi pojedinci isključivo na temelju sposobnosti i bez obzira na njihov materijalni status. .......... Problem 2: Socio-ekonomski status i hrvatski sustav studentske potpore Prema (slabo) dostupnim podacima i istraživanjima u Hrvatskoj, postoje jasni pokazatelji da nemaju svi jednak pristup visokom obrazovanju, te da su neki pojedinci od samog početka indirektno diskriminirani zbog svojih životnih prilika unatoč možda istim potencijalima kao i kod ostalih studenata koji su uspješno upisali visoko obrazovanje. Naime, utvrđena je jasna korelacija između većeg prihoda obitelji i veće šanse sudjelovanja u visokom obrazovanju te je također utvrđeno da su za 18 posto kućanstava troškovi studiranja previsoki u odnosu na njihov dohodak. Koliko je trenutni sustav studentske potpore adekvatan u kontekstu ovih potreba, te koliko je on zapravo ciljan na osiguranje jednakosti pristupa? Odgovor je da trenutni sustav studentske potpore i stipendiranja u Hrvatskoj ne udovoljava stvarnim potrebama studenata, posebno ne u kontekstu socijalne osjetljivosti. Istina je da država izdvaja puno sredstava za studentski standard, i to primarno za prehranu (subvencioniranje 80 posto troškova obroka u studentskim menzama) i prijevoz, te donekle i za stipendije i smještaj. No osnovni problem je da je ovaj sustav nije uopće ciljan prema rješavanju nejednakosti, nego funkcionira na temelju općih prava (subvencije troškova svih, uključujući i najbogatije) i na temelju nagrađivanja izvrsnosti. Socijalna dimenzija financijske potpore gotovo i da ne postoji. U području stipendiranja, imamo situaciju u kojoj na preko 130,000 hrvatskih studenata ide samo 10,000 državnih stipendija, a od kojih se njih oko 70 posto dodjeljuje na temelju kriterija izvrsnosti (rezultati na prijemnim ispitima ili prosjek ocjena), a tek 30 posto na temelju potrebe (na osnovi prihoda obitelji). Sam iznos stipendije, od 500-800 kn mjesečno, je naravno nedostatan za održavanje studenata. Dodjela studentskih domova se

također najviše temelji na izvrsnosti i postignuću, a kriterij potrebe je samo sekundaran. Nagrađivanje izvrsnosti je pohvalno samo po sebi. Na prvi pogled bi se moglo čak i činiti kao pravedan pristup za financijsku potporu. Ali problem je da nagrađivanje izvrsnosti podrazumijeva i „kažnjavanje neizvrsnosti”, što ima posebno loše implikacije ako konstatiramo da prema brojnim istraživanjima uspjeh u osnovnom i srednjem školstvu uvelike ovisi o socio-ekonomskom statusu pojedinca. S politikom stipendiranja koja se temelji isključivo na kriteriju izvrsnosti, stipendije će dobiti studenti višeg imovinskog stanja, iako svi građani doprinose putem poreza i izdvajaju za visoko obrazovanje. Tu treba naglasiti da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nije jedino koje snosi odgovornost za takve politike, nego i sama sveučilišta. Linearni sustav školarina, na primjer, je također pokazao socijalnu neosjetljivost: što niže ocjene dobivate, više plaćate i to bez obzira na socio-ekonomski status ili druge kriterije. Također, činjenica je da je samo nekoliko fakulteta uvelo oslobađanje plaćanja školarina na temelju socijalnog statusa (i opet, često uz kriterije izvrsnosti). .......... Problem 3: Ostale (nefinancijske) prepreke pristupu visokom obrazovanju IRO je tijekom svog rada, a posebice u zadnje 4 godine, upozorio na ozbiljne prepreke pristupu visokom obrazovanju za ranjive društvene skupine te naglašavao kako jednakost pristupa visokom obrazovanju očito nije trenutno prioritet u politikama državnih institucija i visokih učilišta u Hrvatskoj. U svom radu IRO je također naglasio i potrebu uklanjanja svih oblika financijskih prepreka, i to posebno zagovaranjem povećavanja broja programa stipendiranja u Hrvatskoj. U tom procesu, koji je uključio brojne rasprave između predstavnika visokih učilišta, ministarstava, profesora, studenata i stručnjaka iz instituta i organizacija civilnog društva, donesen je jedan važan zaključak: ne može se ozbiljno govoriti o pravu na visoko obrazovanje samo u kontekstu financiranja visokog obrazovanja, nego se to pitanje mora razmotriti u puno širem i integriranom okviru. Naime, većina međunarodnih istraživanja pokazuje da nefinancijski faktori, poput obrazovanja roditelja, kulturnog i socijalnog kapitala obitelji, obrazovna postignuća potencijalnih studenata u osnovnom i srednjem obrazovanju, te sudjelovanje u predškolskom odgoju imaju često presudan utjecaj na mogućnost i/ili odlučivanje pojedinaca o upisivanju visokog obrazovanja. .......... (cjeloviti tekst moguće je pronaći na stranicama Instituta za razvoj obrazovanja: http://www.iro.hr/hr/razvoj-visokog-obrazovanja/kolumna/ besplatno-obrazovanje) KODEKS PONAŠANJA ZA VRIJEME STUDENTSKE KONTROLE NAD FILOZOFSKIM FAKULTETOM

1. Za vrijeme studentske kontrole nad Filozofskim fakultetom, s početkom u ponedjeljak, 20.travnja 2009., ulaz u prostor Fakulteta ostaje slobodan za sve po svim pravilima koja na Fakultetu vrijede i u redovno vrijeme. Nitko ni na koji način ne smije ometati pravo zaposlenika na Fakultetu na dolazak na njihovo radno mjesto. Jedina je aktivnost koju će se blokirati bez iznimke nastavni proces. Profesorima Fakulteta onemogućit će se održavanje predavanja, seminara i kolokvija. S druge strane, u svojim kabinetima slobodno će moći držati konzultacije, ispite, itd. 2. Svi aktivni sudionici preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom kao i ostali posjetitelji i zaposlenici istog odnosit će se jedni prema drugima te prema osoblju i imovini Fakulteta s maksimalnim poštovanjem i truditi se da ih se ni na koji način ne ugrozi. 3. Jedina je skupina koja ima pravo fizički spriječiti nekoga u njegovu/njezinu naumu studentska redarska služba, ali i te intervencije moraju proći u maksimalnom trudu da se sve riješi mirno i bez nasilja. Tek kad predstavnici redara zaključe da sami ne mogu kontrolirati odreñenu situaciju, na njihov poziv u pomoć im se mogu pridružiti i ostali. 4. Svi bez pogovora slušaju naputke redara. Sloboda kretanja na Fakultetu za vrijeme će ove akcije biti smanjena, ali svi moramo biti svjesni da je za njezino uspješno provoñenje to nužno. 5. Svi zakoni Republike Hrvatske i pravilnici Filozofskog fakulteta kojima se zabranjuje konzumiranje droge i alkohola te pušenje na Fakultetu u potpunosti će se poštivati bez ikakvih iznimki. 6. Svi koji primijete da netko krši zadana pravila pozvani su dotičnu osobu na to upozoriti. Ukoliko se s kršenjem pravila nastavi, dužnost im je prijaviti ga najbližem redaru koji će dalje postupiti u skladu sa svojim ovlastima. 7. U slučaju policijske intervencije na prostoru Fakulteta pruža se pasivni otpor. Na mjestu na kojem ih je intervencija zatekla svi sjedaju na pod i ne uzvraćaju nasiljem, ni fizičkim, ni verbalnim, bez obzira na vrstu provokacije. S druge strane, jedini način da ih se odstrani s te lokacije jest da ih se doslovno odnese. 8. Sve odluke koje se tiču daljnjeg funkconiranja studentske kontrole Fakulteta, njezina daljnjeg trajanja ili prekida, unošenja odreñenih promjena u program, kodeks ponašanja i dr. donose se na svakodnevnim plenumima odlukom većine svih prisutnih. Sudjelovati na plenumu imaju pravo svi zainteresirani - bili oni studenti Filozofskog fakulteta ili ne. Rasprava prije glasovanja na plenumu odvija se u pristojnom i tolerantnom tonu po pravilima koja postavlja moderator plenuma. Odluke donešene na plenumu obvezujuće su za sve.