Seminar Vile I Patuljci.docx

FILOZOFSKI FAKULTET TURKOLOGIJA/BOHEMISTIKA 2017./2018.

Iva-Mila Brigljević

Vile i patuljci Seminarski rad

Indoeuropska mitologija

Zagreb, 2018.

Sadržaj 1. Uvod………………………………………………………………………………………………………………………….2 2. Etimologija…………………………………………………………………………………………………………………2 3. Vile i patuljci kroz mitologije……………………………………………………………………………………..5 3.1. Grčka mitologija…….……………………………………………………………………………………………5 3.2. Keltska mitologija……………………………………………………………………………………………….6 3.3. Nordijska mitologija……………………………………………………………………………………………7 3.4. Slavenska mitologija…………………………………………………………………………………….…….8 3.5. Indijska mitologija………………………………………………………………………………………………9 4. Zaključak………………………………………………………………………………………………………………….10 5. Literatura…………………………………………………………………………………………………………………11

1

1. Uvod

Kroz povijest u svih je naroda bilo rasprostranjeno vjerovanje u nadnaravna bića i pojave. Jedna od tema koje se provlače kroz sva ta vjerovanja su vile i patuljci. Vile su opisivane kao humanoidna bića iznimne ljepote s magičnim moćima, najčešće veoma sitna, ali ponekad i veličine odraslog čovjeka ili djeteta. U nekim mitologijama one se pojavljuju s krilima, životinjskim udovima, u nekima zavode muškarce pjesmom, pomažu ili odmažu ljudima te mogu živjeti u rijekama, planinama, šumama, oceanima pa i oblacima. Njima relativno slična bića su patuljci. To su čovjekolika bića veoma niskog rasta koja žive većinom u šumama ili ispod zemlje te im se ponekad pripisuje čuvanje određenog blaga ili rudnika, sitne krađe i ples. Obje navedene vrste mitoloških bića karakterizira neobična povezanost s prirodom. U ovom seminaru pokušat će se obraditi osnovne odrednice tih bića kroz sve relevantne indoeuropske mitologije i navesti etimologiju u svrhu komparacije. Odgovor na pitanje je li postojala proto-indoeuropska religija iz koje su se neka vjerovanja proširila na ostatak svijeta ostavljajući za sobom maglovite tragove koje pokušavamo pratiti do ishodišta još uvijek ne znamo, ali poklapanja su ponekad zabrinjavajuće česta i ukazuju na pozitivan odgovor. Kod ovih bića je važno primjetiti kako nerijetko nema neke lingvističke povezanosti između njihovih imena kroz razne jezike, ali njihov koncept ipak je relativno konstantan. Oni nikada nisu smatrani bogovima, ali ni ljudi nisu predstavljali nikakav ekvivalent. Ponekad bi ih se izjednačilo s demonima, ali evidentno je da ne spadaju ni u tu kategoriju. Tko su zapravo vile i patuljci?

2

2. Etimologija Víla Od psl. *vila: bug. vila, mak. vila, sln. víla. U Slavena vile su čarobne djevojke koje žive u gori, imaju raspuštene kose i krila, odjevene su u čarobnu odjeću. Liječe i proriču, vladaju vodama izvora i jezera. Nisu besmrtne. Ako vila ostane bez krila, postat će obična žena. Ako netko vili otme odjeću, tomu se ona podvrgne. Praslavenska riječ *vila sadrži vi- od ie. *wei- „poći prema nekome, ići; dostizati, goniti“: av. vayeiti „goni“, stisl. veiđr ž. „lov“, lit. výti „slijediti, goniti“, vajòti isto. Bit će da je prvotno riječ *vila označavala personifikaciju silovitosti.1 Nîmfa Posuđeno, možda preko njem. Nymphe i lat. nympha, númphē, iz grč. νύμφη 1. 'nimfa, božica nižeg reda'; 2. 'mladenka, zaručnica; mlada žena'. Grčka je riječ možda postala od ie. *snewbh-, v. snubiti (-μ- nije objašnjeno), a možda je i nepoznatoga grčkoga podrijetla.2 Fairy Engleski fairy i francuski izraz fée (koji je označavao ženu vještu u magiji, gatanju i ljekovitom bilju) razvili su se od lat. fatum (sudbina ili usud), od lat. fata nastala je i provansalska riječ fada (šašavo) a od nje su se razvile riječi fadet (vražić) i farfadet (patuljak), i napokon starofrancuski izraz faerie koji se odnosio na magične moći vila.3

Apsara Korijen ove riječi je u skt. अअअअअअअ apsaras što u jednini glasi अअअअअअअअ apsarās ili अअअअअअ apsarāh ako stoji samo za sebe, to postaje अअअअअअ apsarā u Hindiju iz

1

Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik (August Cesarec Zagreb, 1993.), str. 670 Ranko Matasović et al., Etimološki rječnik hrvatskoga jezika (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2016.), str. 716 3 Thomas Keightley, The Fairy Mythology, Illustrative of the Romance and Superstition of Various Countries (George Bell & Sons, York st., Covent Garden, and New York, 1892.), str. 5 2

3

čega je vjerojatno nastao oblik apsara u većini ostalih jezika. अअअ + √अअ 'odlaženje u vodu ili između voda oblaka'.4

Patúljak Gen. –ljka m (Bella, Stulić, , Belostenec, >>dalmatinska riječ<<, Ston) prema f na –ica patùljica >>kepec, pigmej<<. Pridjev patuljast. Deminutiv na –ić patuljčić. Nalazi se još u slov. patulek. Maretić pomišlja na vezu sa pàticvr̄k (Vuk, Srijem) >>mala ptica, kepec<<. Upor rum. pitic >>Zwerg<<, s brojnom leksikologijskom porodicom piticenie, a pitici, piticos, pițigăia, pițigoiu >>parus<<, pițingău, piciu.5

Gnôm m 'demonsko biće, patuljak (bradati starac) koji čuva podzemna blaga (u sjevernoeuropskoj mitologiji)' TVORBA gnòmskī Posuđeno iz njem. Gnom. Dublje je podrijetlo nejasno. Riječ je prvi put zabilježena kod Paracelsusa (1493. – 1541.), gdje se pojavljuje samo u množini i označuje duhove elemenata – vatre, vode, zraka i zemlje.6

Dwarf Eng. dwarf dolazi od staronordijske riječi dvergar (kojom se označavala rasa patuljaka), skt. dhvaras (vrsta ženskih demona, tako da bi patuljci u tom kontekstu bili nešto poput “demonskih bića”). Drugi autori povezuju dwarf s antičkom perzijskom

rječju drwa (sićušni

ili

deformirani),

kao

i

s

letonskim

glagolom drugti (smanjiti se) pa bi s obzirom na to patuljci prije svega bili mala i deformirana stvorenja.7

Leprechaun 4

Sir Monier Monier-Williams, Sanskrit-English Dictionary (Oxford University Press; Revised edition, 1992), str. 174 5 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1972.), str. 624 6 Ranko Matasović et al., Etimološki rječnik hrvatskoga jezika (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2016.), str. 278. 7 Eric Partridge, Origins: A Short Etymological Dictionary of Modern English (Routledge & Kegan Paul Ltd, 1958.), str. 901

4

c. 1600, iz irskog lupracan što je metateza staroirskog luchorpan 'veoma malo tijelo', iz lu 'mali, sićušan' (iz PIE korijena *lewgh- 'netežak, onaj koji ima malo težine') + corpan što je deminutiv od corp 'tijelo', iz lat. corpus 'tijelo' (iz PIE korijena *kwrep'tijelo, forma, izgled').8

Pigmej Pigmej 'član slavne rase patuljaka' koju su opisali Homer i Herodot, navodno su živjeli na području Egipta ili Etiopije i Indije, iz lat. pygmaei (sg. Pygmaeus), iz grč. pygmaioi, pl. od pygmaios 'Pigmej', što je imenični oblik pridjeva koji je značio 'patuljast', doslovno 'duljine Pigmeja', iz pygme 'šaka', odnosno duljina od lakta do šake što je povezano s lat. pugnus 'šaka' (iz PIE korijena *peuk- 'ubosti').9

3. Vile i patuljci kroz mitologije 3.1. Grčka mitologija Nimfe su grčka verzija vila. One igraju važnu ulogu u grčkoj mitologiji, religiji i običajima. Povezuje ih se s morem, rijekama, izvorima, drvećem, planinama i špiljama. Morske nimfe, Nereide, razlikuju se od ostalih nimfi između kojih je teže pronaći bitne razlike.10 Bilo ih je 50, a otac im je bio morski starac Nerej. Štitile su mornare i ribolovce, sa svojim ocem živjele su na dnu Egejskog mora. Opisane su kao prelijepe mlade djevojke (kao i sve ostale vrste nimfi) koje bi nerijetko bile u društvu dupina. Naziv Nereide znači 'kćeri Nereja', ali i 'one koje su mokre' od grč. nêros što znači mokar.11 Planinske nimfe imaju blisku vezu s planinskim drvećem. One im pomažu da rastu ili se čak i rode i umru s njima. Prema tome, one nisu besmrtne, ali vode zaista duge živote. Nimfe se najčešće okupiraju plesom i pjevanjem, a one najpoznatije uz koje se vežu mnogi kultovi i priče su vodene nimfe. Smatralo se da su dobre i prijateljski nastrojene te

8

https://www.etymonline.com/word/leprechaun https://www.etymonline.com/word/pygmy?ref=etymonline_crossreference 10 M.L. West, Indo-European Poetry and Myth (Oxford University Press, 2007.), str. 301 11 Sir William Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Volume 2 (C.C. Little and J. Brown, 1846), str. 1160 9

5

da promiču plodnost i rast. S druge strane, znale su i ukrasti djecu ili lijepe mladiće te učiniti čovjeka ludim. Kult grčkih nimfi rano se proširio i na Italiju, a njihova mitologija i ideologija rado je prihvaćena od strane rimskih pjesnika.12 Stvorenja najsličnija onome što poznajemo kao 'patuljci' su Pigmeji. Pigmeji su, prema Homeru, svakog proljeća morali voditi rat protiv ždralova na nasipu Oceana. Vjerovalo se da potječu od Pygmaeusa, Dorusovog sina i Epaphusovog unuka. Kasniji pisci ih obično smještaju blizu izvora Nila, gdje su ždralovi navodno migrirali kako bi zauzeli zemljišta Pigmeja koji su bili ješti poljoprivrednici. Kada je Heraklo došao u njihovu zemlju popeli su se ljestvama na rub njegovog kaleža da bi iz njega pili, a kada su napali heroja cijela njihova vojska pokušala je onesposobiti njegove ruke. Aristotel nije vjerovao u slavne anegdote ovog patuljastog naroda, nego je smatrao da su bili pleme u Gornjem Egiptu koji su jahali neobično male konje i živjeli u špiljama. Kasnije su postojale priče i osjevernim Pigmejima koji su živjeli na području današnjeg Grenlanda, opisani su kao maleni, kratkog životnog vijeka naoružani malim kopljima. Osim njih, spominju se i indijski Pigmeji koji u živjeli ispod zemlje na istočnoj obali rijeke Ganges.13

3.2.

Keltska mitologija U keltskoj mitologiji vile su također zauzimale bitan dio u narodnom vjerovanju Kelta. Postojale su mnoge njihove regionalne varijacije, ali i mnoge sličnosti među vilama na području Irske, Škotske, Walesa i Cornwalla. Neki smatraju da su vile degradirane verzije drevnih bogova, i keltskih i onih što su im prethodili. Druge teorije su da su vile izblijedjelo sjećanje na tamošnje domorodačko stanovništo koje je zamijenjeno

12

M.L. West, Indo-European Poetry and Myth (Oxford University Press, 2007.), str. 302

13

Sir William Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Volume 3 (C.C. Little and J. Brown, 1846), str. 607

6

kasnijim imigrantima ili su elementalni duhovi prirode. Fizički su bile niske, visine oko 1 metra, i crvenokose. Većina vila bila je lijepa te su imale jako dugu kosu poput svile. Smatralo ih se besmrtnima, a njihova je zemlja prikazana kao mjesto gdje bol i smrt ne postoje. Nisu bile zavidnog morala, krale su oženjene muškarce i žene i previše voljele alkohol, a kažnjavale one koji nisu htjeli pristati na njihove zahtjeve. U isto vrijeme su ih se bojali i poštovali ih. Zvali su ih ili vilama ili Tuatha Dé Danann. Bojeći se njihove moći, dali su im i imena kao što su Daoine Maithe (Dobri Ljudi), Áes Sídhe (Ljudi Vilinskih Brežuljaka) te Daoine Uaisle (Viši Stalež). Njihova zemlja nalazila se na plutajećem otoku u zapadnom oceanu ili ispod travnatog brežuljka. Postojali su portali između ljudskog i njihovog svijeta kroz koje su redovno prolazili i ljudi i vile. Jedina je razlika bila što je za ljude to najčešće bio jednosmjeran put jer se iz Vilinskoga svijeta skoro nitko nije vraćao.14 Mali ljudi, još zvani patuljcima koje je moguće pronaći u svim keltskim zemljama zapravo su imigranti iz Skandinavije ili Njemačke gdje su bili česti mitološki likovi koji su sličili trolovima. U izvornom irskom vjerovanju patuljci su ili vrsta vila ili jednostavno niski ljudi poput harfista Fionna Maca Cumhailla. Vjeruje se da su živjeli pod zemljom i bavili se rudarstvom. Postojali su još i Cnú Deréil, ali oni nisu bili patuljci u nadnaravnom smislu riječi, nego jednostavno niski ljudi u usporedbi s prosječnom visinom čovjeka. Neke od ovih keltskih legendi o patuljcima inspirirale su Jonathana Swifta da napiše poznatu knjigu Guliverova putovanja u kojoj je glavni lik bio „div“ među sićušnim Liliputancima.15

3.3.

Nordijska mitologija

14

Patricia Monaghan, The Encyclopedia of Celtic Mythology and Folklore (Facts On File, Incorporated, 2008), str. 185 15 Patricia Monaghan, The Encyclopedia of Celtic Mythology and Folklore (Facts On File, Incorporated, 2008), str. 159

7

U nordijskim vjerovanjima pojavljuje se pojam Dísir. To je ime za duhove predaka koji se donekle može poistovjetiti s općeprihvaćenom definicijom vila. Oni su pazili na svoje potomke, odnosno obiteljsku liniju i većinom bi se vezali za određenu kuću. Bili su promjenjive prirode, nekad zlobni nekad dobronamjerni. Misli se da su bili nokturalna bića te da su izgledali poput žena nalik na duhove. Ponekad bi se svojim potomcima ukazali u obliku životinje čiji bi karakter odgovarao osobi kojoj se ukazuje. Na primjer, moguće je da moćni vođa ugleda medvjeda ili bika, dok će spretan i lukav čovjek ugledati lisicu. Dísire su štovali čak i dosta dugo nakon uvođenja kršćanstva.16 Festival zvan Dísablót u jesen se održavao njima u čast ili početkom zime, a karakteriziralo ga je prekomjerno opijanje. Tijekom festivala prinosila bi se žrtva, ali o obliku žrtve se jako malo zna. Ono što je zanimljivo jest da su ti festivali bili više privatni nego javni. Prema Víga-Glúms Sagi mnogi bi se skupili u jednoj kući da bi slavili, ali to su mahom bili prijatelji i rodbina vlasnika kuće. Ovo ukazuje na to da su bile zašititničke božice vezane za jednu kuću, susjedstvo pa čak i jednog čovjeka. Najčešće bi bile obučene u crno, a unekim pričama su spomenute i one koje nose bijelo. Pojam Dísir ponekad bi se miješao s pojmom fylgjur koji je označavao duhove koji također štite pojedinca ili klan, ali ne spadaju u njegove ili njihove pretke. Filolozi polemiziraju oko toga je li riječ dís jednaka staroengleskoj i starovisokonjemačkoj riječi ides i itis (žena). Zbog toga riječ itisi, odnosno žene koje su bacale čari na ratnike, ne moraju biti isto što i Dísir.17 Patuljak je postojao u nordijskoj mitologiji, ali nema dokoza da je bio bitna figura. Prvenstveno su zapamćeni kao zanatlije, pjesnici i stvaratelji skupih blaga. Nerijetko, kada bi išli nekome predati blago, stavili bi na njega kletvu. Postoji priča da je zlato koje je Sigurd trebao uzeti od zmaja Fafnira je zapravo uzeo Loki od jednog patuljka, a kletva koje je bila na 16

Theresa Bane, Encyclopedia of Fairies in World Folklore and Mythology (McFarland & Company, Inc.,2013.), str. 106 17

Gabriel Turville-Petre, Myth and Religion of the North (Praeger, 1975.), str. 131

8

njemu je uzrokovala tragedije Volsungara i Niflungara. Patuljci su bili i čuvari mudrosti, a mudrost im je bila toliko velika da je sam Thor držao patuljka u zatočeništvu te s njim razgovarao do noći kako bi shvatio tajnu njegove mudrosti. Žive pod zemljom ili pod kamenjem. U slučaju da izađu na površinu učinit će to noću jer bi ih svjetlo pretvorilo u kamen.18

3.4.

Slavenska mitologija Kao što već znamo, vila je riječ slavenskog podrijetla. One su zamišljene kao duhovi prirode koji u njoj i žive, a ponekad bi živjele i u oblacima. Mislilo se da su to duhovi žena koje su tijekom svog ljudskog života bile neozbiljne i nisu imale neku svrhu pa stoga sad lutaju između ovog i zagrobnog života. Nerijetko se pojavljuju u obliku labuda, zmije, konja, ždrala ili vuka jer imaju sposobnost mijenjanja svog oblika, ali češće se pojavljuju u obliku prelijepih djevojaka koje su ili gole ili obučene u bijelo s dugom raspuštenom kosom. Kaže se da ako se vili iščupa jedna vlas kose ona umire istog trena. Čovjek je imao mogućnost preuzeti kontrolu nad vilom tako da joj krade pera iz krila. Glasovi vila lijepi su baš poput i njih samih, a onaj tko ih čuje na nekoliko dana izgubi potrebu za hranom, pićem i snom. Usprkos njihovom ženstvenom šarmu, one su hrabre ratnice. Imaju moć iscjeljivanja i gledanja u budućnost te su nekad čak i voljne pomoći ljudima. Poznate su bile po tome što su mamile mlade muškarce da plešu s njima, što je prema njihovom raspoloženju moglo završiti i dobro i loše. Jašu na konjima ili jelenima te love lukom i strijelom, a kaznit će svakog čovjeka koji im se odupre ili prekrši svoje obećanje. Često su im se prinosili darovi koji bi se sastojali od kolača, vrpci, svježeg voća, povrća i cvijeća te bi se ostavljali kod svetog drveća, bunara i vilinskih špilja. U sjevernim slavenskim zemljama vodene vile su se nazivale Rusalke.19

18 19

Gabriel Turville-Petre, Myth and Religion of the North (Praeger, 1975.), str. 135 Garry Green, Slavic Pagan World (Allison & Busby, 2009.), str. 67.

9

Domovoi i Polevoi su bile dvije vrste patuljaka. Oni nisu bili snažan dio mitologije, no ipak su postojali. Domovoi su bili duhovi predaka koji su osnovali neko kućanstvo. Živjeli su u štednjaku, središnjem mjestu svakog ruskog kućanstva te su se brinuli za dobrobit tog kućanstva. Njihov naziv dolazi od riječi dom (kuća, dom). Imali su i svoju žensku verziju koja se zvala domovikha. Ona je živjela u podrumu ili kokošinjcu te dobrim ženama kućanstva pomagala oko svakodnevnih poslova, dok bi loše žene provocirale buđenjem njihove djece usred noći. Domovoi su opisani kao patuljasti i stari s dugačkom bradom i svilenim krznom. Tijekom danjeg svjetla ostajali su skriveni ili bi iskoristili svoje moći preobražaja pa bi se pretvorili u životinju i tako izlazili. Polevoi su bili duhovi polja, patuljastog rasta čiji je izgled varirao prema geografskoj lokaciji. U nekim pričama imaju kosu umjesto trave, a ponekad kožu boje zemlje. Putnici i pijanci koji bi zaspali na njihovim poljima bili bi napadnuti ili ubijeni jer su polevoi smatrali da je njihovo polje sveto.20

3.5.

Indijska mitologija Apsare su vrsta vila koja kao vrsta nije bitno spomenuta u Vedama, iako su neke Apsare poput Urvasi spomenute imenom. U djelu Instituti Manua kaže se da su one stvorene od strane Sedam Manua, predaka čovječanstva. U epskim pjesmama o njima se saznaje više. Ramayana njihovo podrijetlo pripisuje valovima oceana, a puranski izvori se s time slažu. Misli se da kada su izašle iz vode ni bogovi ni asure ih ne bi ženili pa su postale obično vlasništvo obje klase. Dijele se na dvije vrste: daivika'božanstvene' i laukika 'svjetovne'. Božanstvenih je navodno deset, a svjetovnih trideset i četiri, one su nebeske zavodnice koje su fascinirale heroje. Kāsi Khand navodi da ih četrdeset i pet milijuna, ali da ih je samo tisuću i šezdeset glavnih. Opisane su kao žene predivnog izgleda i putene

20

Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Russian and Slavic Myth & Legend (Mike Dixon-Kennedy, 1998.), str. 74, 226

10

kože koje su bile ljubavnice Ghandarvi. Imaju sposobnost preobrazbe u druge životne forme te mogu donijeti sreću onome kome žele.21 Patuljci kao vrsta u indijskoj mitologiji ne postoje. Postoji samo inkarnacija Višnua kao patuljka do koje je dolazilo u slučaju krize kako bi vratio kozmičku ravnotežu tako što bi na kreativne načine pobijedio kralja Mahabalija koji je dobio neproporcionalnu moć nad svemirom u odnosu na one koji tu moć trebaju imati.22

4. Zaključak Kršćanskim su utjecajem mnoga znanja i vjerovanja o duhovima prirode izblijedjela. Nastojalo se izbrisati sve ono što pripada „poganskom vremenu“. Tako su mnoge osobine i uloge duhova prirode bile prenesene na vraga. Primjerice, više nije „malik“ taj koji izvodi nepodopštine oko mlina, već sam vrag. Ne boravi vodenjak u vodi, već je to vrag koji nosi zelenu odjeću i živi na dnu mora. Vile su proglašene vješticama. Žene koje su posjedovale znanje o ljekovitim biljkama i koje su pričale da komuniciraju s vilama mogle su biti proglašene vješticama. Usprkos tome, tragovi štovanja duhova prirode progovaraju kroz mnoge običaje, nazive mjesta, biljaka. Mitovi i legende tvrde da dok su vile hodale svijetom bile su plodne žetve i u svijetu je vladala sreća. To se doba naziva „zlatno doba“. Nekada se vjerovalo da iza svakog prirodnog fenomena stoji neki duh prirode. Ljudi ih nisu samo štovali, već su kako kažu predaje, komunicirali i surađivali s njima. Prema nekim predajama čovjek se otuđio od prirode, počeo ju je zloupotrebljavati i iskorištavati, a mržnja između ljudi postajala je sve jača pa su se duhovi prirode udaljili od čovjeka i tako je nestalo „zlatno doba“.

5. Literatura 21 22

W.J. Wilkins, Hindu Mythology, Vedic and Puranic (Thacker, Sink & Co, 1900.), str. 181 W.J. Wilkins, Hindu Mythology, Vedic and Puranic (Thacker, Sink & Co, 1900.), str. 64

11

Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik (August Cesarec Zagreb, 1993.) Eric Partridge, Origins: A Short Etymological Dictionary of Modern English (Routledge & Kegan Paul Ltd, 1958.) Gabriel Turville-Petre, Myth and Religion of the North (Praeger, 1975.) Garry Green, Slavic Pagan World (Allison & Busby, 2009.) https://www.etymonline.com/word/leprechaun https://www.etymonline.com/word/pygmy?ref=etymonline_crossreference Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Russian and Slavic Myth & Legend (Mike DixonKennedy, 1998.) M.L. West, Indo-European Poetry and Myth (Oxford University Press, 2007.) Patricia Monaghan, The Encyclopedia of Celtic Mythology and Folklore (Facts On File, Incorporated, 2008) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1972.) Ranko Matasović et al., Etimološki rječnik hrvatskoga jezika (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2016.) Sir Monier Monier-Williams, Sanskrit-English Dictionary (Oxford University Press; Revised edition, 1992) Sir William Smith, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, Volume 3 (C.C. Little and J. Brown, 1846) Theresa Bane, Encyclopedia of Fairies in World Folklore and Mythology (McFarland & Company, Inc.,2013.) Thomas Keightley, The Fairy Mythology, Illustrative of the Romance and Superstition of Various Countries (George Bell & Sons, York st., Covent Garden, and New York, 1892.) W.J. Wilkins, Hindu Mythology, Vedic and Puranic (Thacker, Sink & Co, 1900.)

12