Samuraji Ili Kamikaze??

Dugo je vremena Milan Bandić poput Golluma iz ˝Gospodara prstenova˝ čuvao kandidaturu za predsjednika kao svoje blago. I samo je jedan trenutak bio potreban ( konačna obajava te toliko očekivane kandidature ) da se od smješnog Golluma pretvori u samuraja koji jednim potezom odsjeca glavu Zoranu Milanoviću. I ne, nije Milan Bandić toliko jak, već je iznimno mudar ili iznimno glup čovjek ( to ćete morati procijeniti sami ) koji zna da svojom kandidaturom uvodi razdor u SDP-u koji bi mogao imati kudikamo dalekosežnije posljedice od toga da on postane predsjednik. Već se duže vremena priča da u SDP-u postoji razdor. Na jednu stranu vuku Komadina i Antunović, na drugu Bandić, na treću Milanović i njegovi pristaše, a vrlo vjerojatno postoji i neka četvrta opcija. Zoran Milanović poput Kasparova vuče poteze od kada je došao na čelo SDP-a. Igrati šah u stranci u kojoj se svi bore za svoje ideje kao akcijski junaci osuđeno je na propast. Za jedan pravi potez u šahu treba puno vremena, a njega Milanović nije imao od samog početka. Predsjednik SDP-a sada je stigao u slijepu ulicu. Ima dvije mogućnosti. Okrenuti se nazad i igrati se igre ˝kukavice˝ sa svojim stranačkim neistomišljenicima ili pokušati probiti taj zid pred kojim se nalazi izbjegavajući otvoreni sukob, ali nastavljajući svoj naum ( koji god on bio ). Ono što ne smije i ne može više raditi jest stajati ispred zida i čekati da ga spasi neki superjunak koji će preletjeti iznad tog zida i pružiti mu ruku spasa. U trenutku kada oporba ( a to je prvenstveno SDP, uz svo dužno poštovanje ostalim strankama, kao što je na vlasti HDZ uz jednako tako dužno poštovanje koalicijskim partnerima ) traži prijevremene izbore zbog nesposobnosti Jadranke Kosor i njenih suradnika da vodi ovu zemlju prilično je smješno gledati što se unutar te stranke događa. Kako da itko očekuje od Milanovića da vodi ovu zemlju u kojoj je više od četiri milijuna ljudi, ako evidentno nije sposoban smiriti strasti niti u znatno manjoj organizaciji kao što je to SDP? Međutim, uvijek postoji i druga strana priče. Možda su svi sukobi unutar SDP-a izmišljeni, možda je sve to igra medija, možda su to sve podmetanja. Ali zašto onda ne dolazi niti jedan konkretan demantij o takvoj situaciji već samo vješta migoljenja od odgovora. Može li si jedna tako velika stranka koja sutra očekuje voditi zemlju dozvoliti da se dva istaknuta člana te stranke ( Milanović i Bandić ) razilaze zbog, kako Željka Antunović kaže, ega. Ako u pitanju nije ego, nego neki drugi, mnogo ozbiljniji razlozi ( poput niza afera u koje Milan Bandić redovito upada ), zašto je Zoran Milanović, koji je u posljednjim izjavama koje daje evidentno bijesan na Bandića, dozvolio da se sve odvija bez ikakvog uplitanja stranke i pitanja zašto i kako jedan WC može koštati 11 000 eura po kvadratu ( a to je samo jedno malo pitanje koje se moglo postaviti ). Milanović i njegovi stranački kolege konstantno nas upozoravaju kako HDZ ( pogotovo u Sanaderovo vrijeme ) radi na zataškivanju afera i nezakonitih radnji koje naočigled rade pripadnici te stranke. Međutim, postavlja se pitanje po čemu je drugačiji Zoran Milanović? Ne trebamo istraživati neke druge afere protiv SDP-ovaca ( kojih vjerojatno ima, iako se ne mogu sjetiti neke u bližoj prošlosti ), dovoljno je spomenuti samo Milana Bandića. Zašto se od samog početka SDP nije ogradio od njegovih poteza. Ako razlog leži samo u strahu od gubitka vlasti u Zagrebu onda smo zbilja jadni kada nam je alternativa ljudima kojima je u većini slučajeva samo vlast na pameti potpuno jednaka.

Možda je Milanović vjerovao u Bandićevu nevinost i obavljanje svih poslova po pravilima i zakonu, ali to je malo vjerojatno s obzirom na dugotrajnu netrepeljivost između njih dvojice ( koja ako je početno i bila izmišljena od medija sada definitivno više nije ). I u kakvoj se mi danas situaciji nalazimo? Zemlja je u krizi, ljudi gube posao, u EU nećemo ući još neko vrijeme, sporimo se sa susjedima, bombardirani smo štrajkovima... U takvoj, ne baš bajnoj situaciji na vlasti imamo stranku izrešetanu aferama koju je napustio vođa, a koju polagano napuštaju ( ili su već napustili ) i oni koji afere više nisu mogli zataškivati. Nadalje, u toj stranci postoji unutarnji raskol koji se naravno demantira, ali sama najava Sanaderovog povratka taj raskol uvelike potvrđuje. Na čelu te stranke je osoba koja se trudi pkazati kako jedna žena može bolje upravljati zemljom nego pet muškaraca, koja je odlučila stati na kraj korupciji i svojevrsnoj anarhiji koja vlada u Saboru, pa i u zemlji. Ako je njena želja samo igra za javnost prije ili poslije će se otkriti i propasti će, a ako je njena želja uistinu riješiti rak ranu hrvatskog društva doći će je glave njeni stranački kolege kojima neće odgovarati njen entuzijazam. U svakom slučaju gubitna situacija. A u opoziciji je stranka kojoj je na čelu osoba koja prema svim pokazateljima nije spremna zagristi tako veliki kolač. Stranka u kojoj također vlada unutarnji raskol i u kojoj se istaknuti član ( bez obzira na sve Milan Bandić jest istaknuti član ) otvoreno okreće protiv stranke i nastavlja svoj put sam. Stranka koja unatoč svim pričama nema konkretan program kako voditi ovu zemlju ( ako i ima onda je on za širu javnost gotovo nevidljiv ) i koja je prema svim pokazateljima nespremna voditi ovu zemlju. Mislim da kao narod takvu politiku ne zaslužujemo. Sami smo ih birali, sa time se slažem, ali onda ih sami moramo i kontrolirati. Možda priča o prosvjedima nije trebala tako utihnuti, možda je baš sad pravo vrijeme za njih. Krajnje je vrijeme da se neke stvari u strankama koje vode ili žele voditi ovu zemlju drastično mijenjaju. Ako trenutni vođe za to nisu spremni možda je vrijeme da odstupe i prepuste tu ulogu nekome tko je za taj izazov kudikamo spremniji. Nije tajna ( a to se vrlo lako može isčitati iz gotovo svih mojih tekstova ) da sam više lijevo orijentiran. I jedan sam od onih koji vjeruju da Milanović nije bio loš odabir za šefa stranke, međutim imam osjećaj da se pomalo gubi. Još nije kasno da sredi stvari, ali vremena je sve manje i manje, a protivnika sve više i više. Što se tiče Jadranke Kosor, ako su događaji koji se događaju u posljednje vrijeme ( inzistiranje na riješavanju afera, pa čak i sporazum sa Slovenijom ) istina, a ne samo predstava za medije skidam kapu, međutim, uvjeren sam da nije dovoljno snažna da se odupre svim nezadovoljnicima, kako unutar, tako i izvan stranke. Njena pozicija je mnogo teža od Milanovićeve jer ona već ima vlast, a Milanović je još nije okusio.