Prijevod

3. Etiologija i patofiziologija(patogeneza) ** za ove gore prijevode nisam 100% siguran, ali ako je Aetiology ili Etiology „znanost“ koja proučava razloge oboljonja/zaraza onda je to valjda to; a ovaj drugi pojam valjda označava mehanizam kojim određeni etiološki faktor uzrokuje zaraza! Sad neznam da li je za to bolje koristiti patogenezu ili patofiz.... odluči sam! Teorije vezane uz etiologiju i patogenezu poremećaja u prehrani impliciraju sve razine biološke pishosocijalne organizacije. 3.1. Biološke teorije Predloženo je nekoliko bioloških uzročnika. Osim nekoliko špekulatvnih (nesigurnih, sumnjivih) teorija (raznih poremećaja raspoloženja, genetski nasljeđenih slabosti i sl.), glavni biološki utjecaji u patogenezi simptoma poremećaja prehrane su oni povezani s gladovanjem/izgladnjivanjem i lošom ishranom. Studije s izgladnjivanjem dobrovoljaca su pokazale da mnogi psihopatološki, kao i fizički znakovi i simptomi poremećaja prehrane se mogu pripisati upravo izgladnjivanju. Još zanimljivije, sa patogeneskog pogleda psihopatologije, je zapažanje da su izgladnjeli dobrovoljci/volonteri postajali deprimirini, razdražljivi i zaokupljeni hranom. Dokazano je da mnogi čudni i bizarni psihološki simptomi, uključujući nagonske rituale/običaje i narušene/poremećene značajke osobnosti, mogu biti rezultat, prije nego uzrok, ozbiljnog izgladnjivanja. 3.2. Psihološke teorije Hipoteze glede mogućih psihološki faktora u etiologiji i patogenezi su izvedene iz klasičnih, operacijskih(nisam siguran), kognitivnih i socijalnih teorija. Prema tome, misli se da poremećaj prehrane može biti rezultat slijedećih procesa: a) Neprilagođene naučene reakcije koje se temelje na klasičnim načelima, koje smanjuju depresivnost. Kod pacjenata s anoraksijom te reakcije mogu zauzeti formu fobije od hrane ili težine. Kod pacjenata s bulimijom, unutarnja napeta stanja mogu biti umirena prekomjernim jelom. Odmah nakon toga, tjeskoba/depresija zbog srama, krivnje i gubitka samokontrole se može olakšati „čišćenjem“. b) Kognitivni poremećaji koji se razviju kod napora da se smanji i kontrolira depresija kod socijalno „zaostalih/neprilagođenih“ i osjetljivih adolescenata. Te krivo upućene i pogrešne vlastite izjave (monolozi) imaju običaj loše utjecati na njihovo mišljenje o sebi i fizički izgled. Na primjer neki od takvioh monologa su „Ako dobijem 1kg, svi će primjetiti koliko sam debeo i ružan.“ ili, „Kad bih samo mogla nosti uže hlače bila bi puno ljepša i atraktivnija.“. c) Poremećaj sposobnosti zapažanja. Ispitivanja s fotografijama, tj. distorzijom slika i vedeosnimaka, podržava ideju da pacjenti s poremećajem prehrane imaju čest običaj krivo zapažati svoja tijela. Oni također imaju veće probleme od ostalih u određivanju njihovih unutarnjih stanja/potreba kao što su glad i sitost, te također u određivanju njihovih vlastitih emocionalnih stanja. d) Nekoliko teza sugerira da djeca koja imaju predispozicije za poremećaje u prehrani pati od niskog mišljenja o sebi, odnosno nedostatka samopouzdajna, odnosno mišljenja da su manje vrijedni. S jednog stajališta, te slabosti proizlaze iz neuspjeha roditelja da se prema djetetu ponašaju kao jedinstvenoj osobi koja ima svoja prava (na vlastitio mišljene itd.). Umjesto toga, roditelji uzimaju dijete „zdravo za gotovo“ i nagrađuju samo njegovo dobro ponašanje. Tako, dijete pokušava zadovoljiti potrebe

roditelja za njegovim postignućima, u čemu ono može imati zapravo vrlo malo pravog zadovoljstva. Te unutarnje slabosti mogu biti vrlo evidentne u npr, pretjaranoj boježljivosti i nemirnosti djeteta koje se uvijek drži svoje majke i koje teško napreduje u pishološko-socijalnom razvoju. Takva struktura karaktera može biti rezultat temeljnih faktora kao i roditeljskog stila odgoja. Ponekad su slabosti dobro sakrivene ispod obrambene osobnosti koja se može činiti snažnom, upornom iodlučnom, ali joj nedostaje adaptivna fleksibilnost stvarno snažne osobnosti. e) Pod e pišu neke gluposti koje se nedaju doslovno prevesti, a nekužim baš poantu da opišem pa preskačem. f) Obiteljski faktori/činitelji. Treba imati na umu da neke obitelji imaju veće šanse od drugih da odgoje dijete s poremećajem u prehrani. Kod takvih obitelji ne postoje predispozicije samo za poremećaje u prehrani već se vjeruje da uzrokuju i druge vrste problema i mogućnost za pogoršanjem tijeka bolesti kod djece koja već imaju i druge bolesti, poput astme. Obitelji za koje se vjeruje da će vjerorajtno odgojiti dijete s poremećajem u prehrani ukljućuju one u kojima je roditelj previše emocionalno vezan uz dijete, one u kojima postoji otvoren sukob izmođu roditelja, a dijete se zanemaruje, itd. 3.3. Socijalni i kulturološki faktori/činitelji Nekoliko faktora upučuje na jak socijalan i kulturološki utjecaj kod pojave poremećaja u prehrani. Prvo, pojavnost tih poremećaja se znatno povećala posljednjih nekoliko dekada (moreš napisati i godina). Pojavnost poremećaja u prehrani povećana promjenama stajališta društva prema ljapoti i modi (npr. Vitak dječački izgled, modeli, itd.). Zbog kopleksnosti i raznovrsnosti ljudske prirode, odgoja i načina obiteljskog života, dovoljno je da možemo reči kako se ni jedna od navedenih teorija etiologije i patogeneze ne čini univerzalno točnom, ali nilaze na podršku u kliničkim promatrnjima, i svaka od njih je bila osnova kod pojedinih vrsta intervencija.