Pravni-vjesnik-2000-1-2.pdf

UDK - 34

ISSN 0352-5317

PRAVNI VJESNIK GOD. 16 BR. 1 - 2 2000.

Osijek, sije~anj - lipanj 2000.

SADR@AJ

TABLE OF CONTENTS

PRAVNE ZNANOSTI

LEGAL SCIENCES

Dr. sc. Ivan Mecanovi}, redoviti profesor,

D.Sc. Ivan Mecanovi}, Full Professor,

PRAVA DJETETA I NJEGOVA ZA[TITA (Ombudsman za za{titu prava djece) (izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . 7

CHILD’S RIGHTS AND THEIR PROTECTION (OMBUDSMAN FOR THE PROTECTION OF CHILDREN’S RIGHTS) (Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 7

Dragan Zlatovi}, diplomirani pravnik, OVR[NOPRAVNA PITANJA U NOVOM

Dragan Zlatovi}, L.L.B.,

HRVATSKOM PRAVU

LEGAL ISSUES OF EXECUTION

INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA

URT ORDERS IN NEW CROATIAN LAW

(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 29

ON INTELLECTUAL

OF CO-

PROPERTY

(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 29 Dr. sc. Marinko \. U~ur, redoviti profesor, POSTUPAK U MIROVINSKOM OSIGURANJU

D. Sc. Marinko D. U~ur,

– PRAVNA SIGURNOST ILI ZAPREKA U

PROCEDURE IN PENSION INSURANCE –

OSTVARIVANJU PRAVA

LEGAL SECURITY OR AN OBSTACLE IN

(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 51

THE REALIZATION OF RIGHTS (Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . . 51

Dr. sc. Ivan Feren~ak, izvanredni profesor, dr. sc. Antun [undali}, docent i

D. Sc. Ivan Feren~ak, Associate Professor; D.Sc.

dr. sc. Goran Marijanovi}, docent

Antun [undali} and D.Sc. Goran Marijanovi},

PRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ – NEKE

Assistant Professors,

POSLJEDICE

PRIVATIZATION IN CROATIA - SOME

(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

CONSEQUENCES (Review Article) . . . . . . 67

Dr. sc. Ivan Mecanovi}, redoviti profesor,

D. Sc. Ivan Mecanovi}, Full Professor,

SPORT U MALIM DR@AVAMA (Ekonom-

SPORTS IN SMALL STATES

sko-pravna analiza)

(ECONOMIC AND LEGAL ANALYSIS)

(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

(Review Article). . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

Dr. sc. Vlado Belaj, izvanredni profesor

D.Sc. Vlado Belaj, Assistant Professor,

PRAVO GRA\ENJA KAO ^IMBENIK

THE RIGHT OF CONSTRUCTION AS A FAC-

UBLA@AVANJA STAMBENE KRIZE

TOR OF ALEVIATION OF THE HOUSING

(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 97

CRISIS (Original Scientific Article) . . . . . . . 97

Mr. sc. Ljiljana Mileti},

M.Sc. Ljiljana Mileti},

ANALIZA NASTAVE INFORMATIKE I

ANALISYS OF TUITION IN INFORMATICS

PRIJEDLOG ZA NOVE NASTAVNE

AND PROPOSAL FOR NEW COURSES OF

PROGRAME INFORMATIKE NA PRAVNOM

STUDY AT THE FACULTY OF LAW AND

FAKULTETU I UPRAVNOM STUDIJU NA

THE STUDY OF ADMINISTRATIVE LAW AT

VELEU^ILI[TU U PO@EGI

THE COLLEGIATE INSTITUTE IN PO@EGA

(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . 113

(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . 113

Dr. sc. Anto Milu{i}, redoviti profesor,

D. Sc. Anto Milu{i}, Full Professor,

TEMELJNA OBILJE@JA IZBORNOG SUSTAVA

FUNDAMENTAL CHARACTERISTICS OF

ZA HRVATSKI SABOR U NJEGOVOME

THE ELECTION SYSTEM FOR CROATIAN

IZBORNOM REDU IZ 1918. GODINE

SABOR IN ITS ELECTORAL ORDER OF 1918

(izvorni znanstveni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . 123

(Original Scientific Article) . . . . . . . . . . . . 123

UDK - 34

ISSN 0352-5317

PRAVNI VJESNIK GOD. 16 BR. 1 - 2 2000.

Osijek, sije~anj - lipanj 2000.

Dr. sc. Ivan Rom{tajn, redoviti profesor,

D. Sc. Ivan Rom{tajn, Full Professor,

O NEKIM PROBLEMIMA VANJSKIH TRO[KOVA

ON SOME PROBLEMS OF EXTERNAL

I ZAKR^ENOSTI PROMETNOG SUSTAVA U

EXPENSES AND THE CONGESTION OF THE

NAS I U SVIJETU

TRAFFIC SYSTEM IN CROATIA AND IN THE

(stru~ni ~lanak). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

WORLD (Professional Article) . . . . . . . . . . 151

Mr. sc. Rajko Odoba{a, predava~ i dr. sc. Josip Vrbo{i}, izvanredni profesor, OSWALD SPENGLEROVA

filozofija povijesti i

proricanje propasti zapadne kulture: nagovje{tavaju li procesi dana{nje gospodarske globalizacije ispunjenje proro~anstva? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

M.Sc. Rajko Odoba{a, Lecturer and D.Sc. Josip Vrbo{i}, Associate Professor OSWALD SPENGLER’S PHILOSOPHY OF HISTORY AND THE PROPHECY OF THE DECLINE OF WESTERN CULTURE: DO THE PROCESSES OF THE PRESENT DAY ECONOMIC GLOBALIZATION ANNOUNCE THE FULFILLMENT OF THE PROFECY?

Mirela Peternai, apsolventica prava, PRAVNI ASPEKTI ZA[TITE BIOLO[KE

(Review Article) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

RAZNOLIKOSTI

Mirela Peternai, Apsolvent at the faculty of Law,

(pregledni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

LEGAL ASPECTS OF THE PROTECTION OF BIOLOGICAL DIVERSITY (Review Article)

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Dr. sc. Ivan Balta, docent, KOLONIZACIJA U SLAVONSKIM VELIKIM

D. Sc. Ivan Balta, Assistant Professor,

@UPAMA 1941.-1945. GODINE

COLONIZATION IN SLAVONIAN COUNTIES

(prethodno priop}enje). . . . . . . . . . . . . . . . 205

FROM 1941 TO 1945 (Preliminary Communication) . . . . . . . . . . . 205

Stevo Hmura, na~elnik Op}ine Podgora~, O NEKIM PROBLEMIMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA NA PODRU^JU BIV[E OP]INE NA[IE (stru~ni ~lanak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

Prijevod s njema~kog na hrvatski jezik: Dr. sc. Branko Babac, redoviti profesor i mr. sc. Ljubica Kordi}, vi{i predava~: O BITI I ZNA^ENJU GOSPODARSKOG STREMLJENJA PREMA USPJEHU - PRILOG SOCIOLOGIJI GOSPODARENJA, 63/1930, pp. 449. - 512 . . . . . . . . . . . . . 245

PRIKAZ

Stevo Hmura, Prefect of the Commune of Podgora~, ON SOME PROBLEMS OF ROAD TRAFFIC SAFETY ON THE TERRITORY OF THE FORMER COMMUNE OF NA[ICE (Professional Article) . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 TRANSLATION (from German into Croatian): D. Sc. Branko Babac, Full Professor and M. Sc. Ljubica Kordi}, Senior Lecturer, KARL MANNHEIM, FOLGSSTREBENS,

Archiv für Sozialwissenschaft

und Sozialpolitik 63/1930, pp. 449-512 . . . . . . 245

REVIEW D. Sc. Marinko \. U~ur, Full Professor, Review of the book

Dr. sc. Marinko \. U~ur, redoviti profesor, pisac je prikaza knjige “POMORSKO PRAVO” autora dr. sc. Dragana Bolan~e, docenta Pravnog fakulteta u Splitu· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 289

Dr. sc. Silvija Petri}, docentica, pisac je prikaza knjige “POSLOVNO PRAVO U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU”, autora Vilima Gorenca i Vjekoslava [mida, sveu~ili{nih profesora · · 291

ÜBER DAS WESEN UND

DIE BEDEUTUNG DES WIRTSCHAFTLICHEN ER-

Law),

Pomorsko pravo

(Maritime

written by D. Sc. Dragan Bolan~a, Assistant

Professor at the Faculty of Law in Split . . . 289

D. Sc. Silvija Petri}, Assiastant Professor, Review of the book ugostiteljstvu

Poslovno pravo u turizmu i

(Business

ring Industry),

Law in Tourism and Cate-

written by university professors

Vilim Gorenc and Vjekoslav [mid . . . . . . . 291

PRAVNE ZNANOSTI

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

7 UDK 342.7:351.91 Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 28. kolovoza 1999.

Dr. sc. IVAN MECANOVI], redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVA DJETETA I NJEGOVA ZA[TITA (Ombudsman za za{titu prava djece) Premda je Deklaracija o pravima djeteta donesena jo{ 1959. godine, efikasnoj za{titi prava djeteta pristupa se organizirano u zadnjih desetak godina. Problemu za{tite djeteta organizirano se pristupa u Hrvatskoj jo{ za vrijeme Domovinskog rata, a posebno nakon 1995. godine kada se pri Saboru organizira Radna grupa Odbora za obitelj, mlade` i {port kojoj je jedan od osnovnih ciljeva stvoriti pravnu podlogu za efikasan sustav ostvarivanja i za{tite prava djeteta. U tom pravcu potrebno je promatrati i prijedloge zakona i donesene zakone koji se odnose na probleme djelovanja obitelji i za{tite djece u obitelji, kaznene odgovornosti za povrede prava djeteta, socijalne skrbi i sl. Klju~ne rije~i: Ombudsman (pravobranitelj) prava djeteta, povreda prava, vladin program, mre`a za za{titu prava djeteta.

UVOD U pojedinim dr`avama za{tita prava djeteta povjerena je me|u ostalim organima i posebnim ombudsmanima za djecu. Na konferenciji u @enevi - VI. me|unarodnoj konferenciji internacionalnog ombudsman instituta - raspravljalo se i o djelovanju Europskih pravobranitelja za djecu (1996.). Europska mre`a ombudsmana za djecu (ENOC) otvorila je pitanje osnivanja institucije ombudsmana za djecu ili sli~ne organizacije u svim europskim dr`avama. Ovim prijedlogom bavili su se u Hrvatskoj i stru~ne udruge, pojedini resori i na kraju Vlada koja je usvojila i Program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj (1999.), prihva}aju}i na odre|eni na~in i uvo|enje pravobranitelja prava djeteta.

U zadnjih dvadesetak godina razvija se institucija ombudsmana u ~itavom svijetu. Osnivanje ove institucije govori o ugro`enosti ljudskih prava. Ljudska prava treba {tititi i kroz sustav zakonodavstva, ali i kroz posebne organizacijske oblike - ombudsmane. Normalno, {to su subjekti ~ija se prava treba {tititi slabiji, a najslabija su djeca, njihova se prava treba sna`nije {tititi, pa je i razumljiva potreba za stvaranjem posebne organizacije pravobranitelja prava djeteta. Stvaranje europske mre`e ombudsmana za djecu (ENOC) te `elja i organizacija i pojedinaca koji se profesionalno ili volonterski bave pravima djece (u okviru skrbi o djeci), otvorilo je pitanje: "na koji na~in je najbolje prenijeti europska iskustva u Hrvatsku, a glede ostvarivanja i za{tite prava djece?" To se

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

8 pitanje posebno postavlja nakon susreta ENOC u Trondheimu 1997. godine.1 Ve} se i ranije, dodu{e, formira i u Hrvatskoj me|uresorni odbor, odnosno radna skupina koja djeluje pri Odboru za ljudska prava Zastupni~kog doma Sabora Republike Hrvatske, a koja pokre}e brojne aktivnosti u pravcu sagledavanja problema za{tite djece te stvaranja mre`e institucija za za{titu, uz utvr|ivanje prava i nositelja za{tite djece. To daje mogu}nost institucionalizacije za{tite, dono{enja zakonskih odrednica u zakonima iz domene socijalne skrbi, kaznenog prava, zdravstvene za{tite i sl. te stvaranja povoljnog ozra~ja za ukupnost ostvarivanja i za{tite prava djeteta. Normalno, pri tome je potrebno slijediti Konvenciju UN o pravima djece, kao {to je potrebno stvoriti mre`u institucija koje }e pru`ati organiziranu za{titu djece te voditi skrb o tome da se u nizu drugih institucija ne dovode u pitanje prava djeteta, bez obzira radi li se o {koli, u~eni~kom domu, {portskom dru{tvu ili u krajnjem slu~aju i o roditeljskom domu. Normalno je da se osje}a potreba za stvaranjem institucije kojoj }e biti osnovni zadatak briga i kontrola svih onih koji se bave neposrednim radom s djecom, ali i preventivna za{tita same djece, odnosno ostvarivanje njihovih prava i njihove za{tite. Zbog toga se donosi i Vladin program za djecu. Ukupnost institucionalne organizacije subjekata koji vode brigu o djeci osigurava s jedne strane dugoro~ne efekte (socijalne, ekonomske, obrazovne i sl.) kojima se osigurava sretno i zdravo djetinjstvo, a s druge strane tra`i i kratkoro~ne zahvate kojima se {tite povrije|ena prava pojedinog djeteta, skupina djece, pa i ~itave populacije. To mo`e tra`iti i dodatna sredstva, ali dugoro~no daje povoljne rezultate.2 1

Citirano prema Innocenti digest No. 1. Ombudswork for children, UNESCO 1997. i Dijete, list radne skupine za prava djeteta, Zagreb 1997.

2

Ovakav bi stav mogla potkrijepiti svaka analiza u kojoj se valoriziraju dugoro~ni efekti. O metodama analize vidi: Mecanovi}, I. Ekonomika dru{tvenih djelatnosti, Informator Zagreb 1984.

Uz stvorene organizacijske oblike koji se bave odgojem i obrazovanjem, skrbi o djeci, njihovom zdravstvenom i drugom za{titom te djelovanje obitelji, pojavljuje se i potreba za uvo|enjem posebne institucije koja se mo`e supsidijarno pozabaviti svim pitanjima ostvarenja prava djeteta i njegove za{tite. To bi mogao biti PRAVOBRANITELJ PRAVA DJECE.3 Jasno je da bi se moglo ustrojiti i staviti u funkciju i niz drugih organizacijskih oblika koji mogu obaviti iste zadatke, ali se danas u svijetu prihva}a za ostvarivanje prava gra|ana institucija ombudsmana, pa se po analogiji ovaj ustrojbeni oblik mo`e primijeniti i na ostvarivanje i za{titu prava djece. I kod ustroja pravobraniteljstva za prava djece, mogu}e su razli~ite varijante: 1. Povjeravanje funkcije pravobranitelja prava djece jednom od zamjenika pu~kog pravobranitelja, 2. Ustrojstvo posebnog pravobraniteljstva za ostvarivanje prava djece i njihovu za{titu kao posebne dr`avne institucije, i 3. Stvaranje, u okviru udruga i nevladinih (a i vladinih) organizacija, funkcije pravobranitelja prava djece, kao nedr`avne, ali visoko autoritativne institucije ili pojedinca. U svakom slu~aju, potrebno je zakonskim tekstom utvrditi i ustrojstvo i djelokrug rada, kao i situacije u kojima je mogu}e, odnosno potrebno intervenirati kako bi se {titila prava djece. Pri izboru je modela, normalno, potrebno konzultirati i na{u postoje}u praksu, kao i iskustva pojedinih dr`ava i ENOC-a, dakle komparativna rje{enja te praksu rada pu~kog pravobranitelja koja djeluje u pravcu za{tite prava gra|ana i nadzora nad radom pojedinih institucija te sagledavati socijalne uvjete i socijalnu patologiju koja djeluje na povrede prava djeteta u na{im specifi~nim uvjetima.4 Pomo} 3

U ovako sro~enom nazivu sa~uvao se je dio naziva pravobranitelj (ombudsman), dok smatram da je u duhu jezika bolje govoriti o pravobranitelju prava djece, nego o pravobranitelju djece.

4

Ako uzmemo u obzir socijalnu situaciju u na{oj zemlji, mora se voditi ra~una i o velikom broju nezaposlenih s ve}im brojem djece, zatim postojanju jo{ uvijek velikog broja izbjeglica i povratnika {to u svakom slu~aju uslo`njava probleme vezane uz za{titu prava djece. Me|utim, ~injenica je da u mnogim obiteljima s ovim i sli~nim problemima djeca imaju sretnije djetinjstvo od nekih obitelji koje `ive u blagostanju.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

pri ostvarivanju prava djece te pokretanje postupaka protiv onih koji povre|uju prava djece pravobranitelj (ili drugi organizacijski oblik za{tite) provodi u okvirima postoje}eg pravnog sustava. Osnovnu skrb za sretno i zdravo djetinjstvo normalno vode: {kole, dje~je institucije, obitelj te pojedine dr`avne ili nevladine institucije, ali i one mogu zakazati. Tako|er je potrebno locirati mjesta na kojima dolazi do najve}ih devijacija u odnosu prema djeci i njihovim pravima. Normalno, pri tome je limitiraju}i ~imbenik socijalna situacija u zemlji, ali i volja dominantnih struktura za rje{avanje pitanja za{tite djece.5 Prava djece ne bi smjela biti u zna~ajnoj korelaciji s razinom standarda u dru{tvu. Prava se djece mogu {tititi u okviru ni`eg op}eg standarda, ali se s op}im podizanjem nivoa standarda mogu stvarati povoljniji okviri za ostvarenje prava djeteta. Jasno je da je socijalna politika sastavni dio op}e i gospodarske politike neke dr`ave. Hrvatska kao "socijalna dr`ava"6 mora arbitrirati u korist socijalno ugro`enih, a u mnogim su situacijama to djeca i mlade`. Pri tome se mora voditi ra~una i o ~injenici da djeca i nisu nositelji pravne osobnosti, pa se i formalno pravno ne mogu pojavljivati kao tra`itelji pravne za{tite. A njihova prava mogu kr{iti i oni koji bi ih trebali {tititi, kao {to su roditelji, {kole, udruge gra|ana ili pak pojedinci. Propusti se mogu odnositi i na svjesno kr{enje prava djece ili na inertnost i nezainteresiranost u radu ili na postojanje patolo{kih pojava (djelovanje ulice, droga i sl.) kojima se ugro`ava i `ivotna i socijalna sigurnost djece. Potrebno je stvoriti instituciju koja putem zakonski utvr|enih subjekata, ali i samostalno, mo`e staviti dru{tvo na potrebnoj razini odgovornosti i djelokruga u funkciju pa i onda kada pojedini subjekti ne djeluju ili djeluju na krivi na~in. Takvoj instituciji, smatram da treba

9 dati zna~ajnija prava od onih koja ima pu~ki pravobranitelj. Takvoj instituciji potrebna je pomo} javnosti. Stoga je njezin zadatak o uo~enim pojavama, ali i djelovanju pojedinih institucija, pa i pojedinaca, konstantno obavje{avati javnost, kao i Zastupni~ki dom, vladine resore te nevladine organizacije. Jasno je da pri tome treba {tititi dignitet djeteta. U takvoj sprezi s javno{}u mogu}e je osigurati i preventivno djelovanje institucije, kao i iniciranje postupaka, a u krajnjoj situaciji i represivno djelovanje (uz pomo} represivnih organa), uz davanje uputa i naloga za rje{avanje pojedinih situacija. Zbog toga pravobranitelju prava djece treba dati vi{e prava od onih koje danas ima pu~ki pravobranitelj.7 Da bi se osigurala funkcija preventivnog, u pravilu supsidijarnog, te izuzetno kurativnog djelovanja, potrebno je na~initi analizu: postoje}e organiziranosti subjekata koji se bave brigom o djeci i njihovim pravima, mogu}e patologije i povreda djece koje se javljaju u na{em dru{tvu, analizirati postoje}i sustav pu~kog pravobranitelja te na~initi komparativnu analizu ustroja koje nudi ENOC. Normalno, rezultat toga mogu biti i teze za zakonsko rje{enje ustroja pravobranitelja prava djeteta. KOMPARATIVNA ANALIZA USTROJBENIH OBLIKA U POJEDINIM DR@AVAMA KOJE DJELUJU U ZEMLJAMA ENOC-A I PU^KOG PRAVOBRANITELJA U REPUBLICI HRVATSKOJ U brojnim dr`avama Europe, pa i svijeta, postoje organizacije koje imaju funkcije pravobranitelja za prava djece. U nas se ovim poslovima mo`e baviti i pu~ki pravobranitelj. 7

5

U svakoj je situaciji, ako postoji politi~ka volja, za rje{enje problema za{tite prava i realne skrbi o djeci mogu}e na}i na~ine da se problemi rije{e.

6

Ustavna definicija iz ~l. 1. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

U razli~itim dr`avama ombudsmani imaju razli~itu razinu prava. U ve}ini prevladava izvorni oblik prava koji je razvijen u [vedskoj kroz gotovo 300 godi{nju praksu. U davanju zna~ajnijih prava ombudsmanu smatram da je najdalje oti{la Poljska. Vidi Letopis Pravnog fakultete N. Sad.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

10 No da bi se mogle sagledati prednosti pojedinih sustava, poku{at }emo ih analizirati te sagledati njihove prednosti i nedostatke, odnosno primjenjivost u okviru ustavnopravnog sustava Republike Hrvatske. Ustavom Republike Hrvatske uvedena je institucija pu~kog pravobranitelja, slijede}i {vedski model ove institucije. Dodu{e, sam Ustav i ne govori mnogo o samoj instituciji. ^lankom 93. Ustava utvr|eno je samo da je pu~ki pravobranitelj opunomo}enik Sabora koji {titi prava gra|ana predvi|ena Ustavom i zakonima u postupku pred dr`avnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Zakonom o pu~kom pravobranitelju utvr|uje se djelokrug i na~in rada pu~kog pravobranitelja. Ovako definiran polo`aj (opunomo}enik Sabora), predmet djelovanja (za{tita ustavnih i zakonom predvi|enih prava gra|ana) te djelovanje pred organima dr`avne uprave i tijelima s javnim ovlastima, otvorio je mogu}nost da se Zakonom o pu~kom pravobranitelju mogu dosta slobodno utvr|ivati detalji njegovog rada. Sam je Ustav definirao da je osnovna nadle`nost za{tita gra|ana pred organima dr`avne uprave i tijelima s javnim ovlastima {to je i logi~no kod tropodjele vlasti. Logi~no je da pu~ki pravobranitelj ne mo`e zastupati gra|ane u postupku pred sudbenim vlastima premda u svijetu postoje i rje{enja u kojima je i to mogu}e. Jasno je da, {tite}i ustavna i zakonska prava gra|ana, pu~ki pravobranitelj mo`e {tititi i prava djece koja su predvi|ena Ustavom, zakonima i me|unarodnim dokumentima koje je prihvatila Hrvatska. Prema tome, mogu}e je da se {tite i takva prava ili direktnim anga`manom samog pu~kog pravobranitelja ili pak jednog od njegovih zamjenika koji bi se mogao specijalizirati za za{titu prava djece. Interpretacijom se Ustava, prema kojem sve što nije izravno zabranjeno Ustavom, mogu na osnovi zakona stvarati i drugi oblici koji su sli~ni instituciji pu~kog pravobranitelja. Dakle mogu}e je i stvarati zakonom utvr|ene oblike i institucije koje smo nazvali pravobraniteljem prava djece. Teoretskim pri-

stupom o javnim ovlastima, koje se mogu prenositi s dr`avnih organa na tijela i organizacije u javnom sektoru8, smatramo da je mogu}e na osnovi zakona otvoriti mogu}nost stvaranja izvandr`avne i nevladine organizacije pravobranitelja prava djece koja bi imalo pravo za{tite prava djece kao izvedenice iz javne ovlasti upravnog i stru~nog nadzora nad radom tijela s javnim ovlastima. Dodu{e, bilo bi vrlo nategnuto dati pravo upravnog i stru~nog nadzora i nad organizacijama dr`avne uprave,9 iako je i to mogu}e. Prema tome, Ustav Republike Hrvatske omogu}ava sve tri mogu}e varijante ustroja pravobranitelja prava djece, a Zakonom bi se o pu~kom pravobranitelju ili nekim drugim zakonom trebao definirati oblik institucije, njezino mjesto u pravnom sustavu, ovlasti i sl. Zakon je o pu~kom pravobranitelju donesen 1992. godine, kao i Ustav, prihvatio {vedski model postojanja jedinstvene institucije pu~kog pravobraniteljstva (na razini ~itave Republike). Pu~ki je pravobranitelj u svom radu samostalan i neovisan, a djeluje u okviru Ustava, zakona, morala i pravi~nosti, kao eti~ke kategorije. On mo`e tra`iti i mora dobiti stru~nu pomo} znanstvenih i stru~nih institucija. Djelokrug rada pu~kog pravobranitelja utvr|en je ~l. 5.-12. Zakona o javnom pravobranitelju. Prema Zakonu pu~ki pravobranitelj - razmatra pojedine slu~ajeve ugro`enosti prava gra|ana koje u~ine organi dr`avne uprave i tijela s javnim ovlastima prilikom vr{enja poslova iz nadle`nosti tih organa i tijela, a na zahtjev samih gra|ana ili na osnovi drugih izvora saznanja, 8

O javnim ovlastima i njihovoj funkciji, na~inu prijenosa i sl. vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I. Pravni fakultet Osijek 1995. godina.

9

Svaka ustanova, trgova~ko dru{tvo ili udruga gra|ana, ako joj se zakonom omogu}i, mo`e vr{iti i upravni i stru~ni nadzor nad tijelima u javnom sektoru. Normalno, ne bi se mogao provoditi nadzor nad organima dr`avne uprave. U tom pravcu posebno je pitanje nadzora nad radom centara za socijalnu skrb koji su u isto vrijeme i tijela javne slu`be, ali i dr`avni organi. Smatram da se nad njima mo`e provoditi nadzor samo putom tijela dr`avne vlasti.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

- predla`e pokretanje stegovnih i kaznenih postupaka protiv pojedinaca koji djeluju u dr`avnoj upravi i javnom sektoru, a koji su u~inili, prema mi{ljenju pu~kog pravobranitelja, delikte koji se mogu okarakterizirati kao potvrde pravnih normi, - daje upozorenja, obavje{tenja, prijedloge, preporuke i izvje{}a u svezi s uo~enim problemima koje su du`ni nadle`ni objaviti te na njih i reagirati, - ima u svakom trenutku pravo pregleda kazneno-popravnih domova i drugih institucija u kojima se ograni~ava sloboda kretanja te od nadle`nih tra`iti da uo~ena stanja (ukoliko su suprotna zakonu i sl.) odmah poprave, odnosno da ih svedu u zakonom i moralom utvr|ene granice. Pu~ki se pravobranitelj u pojedinim slu~ajevima ne mo`e uklju~ivati u predmete u kojima je upravni ili drugi postupak u tijeku (~l. 6. Zakona). O eventualno nepoduzetim mjerama o kojima je upozorio nadle`ne izvje{}uje Zastupni~ki dom ~iji je opunomo}enik. U ovako utvr|enom djelokrugu rada pu~kog pravobranitelja u Zakonu postoje, u svakom slu~aju, slabosti koje bi se trebale ispraviti. One se odnose na poziciju pu~kog pravobranitelja koji u su{tini vrlo te{ko mo`e stvarno pomo}i gra|anima ako nema pravo da se na osnovi vlastitog saznanja o nepravilnostima tijekom postupka ne mo`e uklju~iti u njega kao ovla{teni umje{a~, posebno ukoliko se radi ve} o `albenom postupku, odnosno drugostepenom upravnom ili postupku koji se vodi pred Upravnim sudom. U tom pravcu smatram da je potrebno, bez obzira na za{titu prava djece, zakonom promijeniti poziciju pu~kog pravobranitelja. Ima rje{enja u pojedinim ustavima i zakonima o pu~kom pravobranitelju, odnosno u pojedinim dr`avama (Poljska, npr.) u kojima ombudsman ima znatno aktivniju ulogu, s pravom da se umije{a u upravni spor ili pravo na samostalnu `albu ili pak u slu~aju potrebe pokretanja pred sudovima kaznenih postupaka kada ima status dr`avnog odvjetnika. Zbog toga {to

11 nema samostalna prava, ve} samo upozoravanje, predlaganje, preporu~avanje i sl., ova institucija nema u nas onaj ugled koji bi trebala imati.10 Tako|er se postavlja pitanje bi li se trebala organizirati slu`ba pu~kog pravobranitelja i na terenu `upanija ili vi{e `upanija jer se na terenu i doga|aju povrede prava gra|ana. Tako|er, postoje dr`ave u kojima je sustav ombudsmana deta{iran.11 Sva ova pitanja, vezana uz poziciju pu~kog pravobranitelja, trebaju se uklopiti u okvir - za{tite prava djeteta. Smatram da sada{nji djelokrug rada pu~kog pravobranitelja, njegova prava, kao i prava u okviru postupka ne mogu osigurati efikasnu za{titu prava djece kakva se tra`i kroz djelovanje pravobranitelja prava djece. Zbog toga je, bez obzira na izbor modela, potrebno, bilo Zakonom o pu~kom pravobranitelju, bilo posebnim zakonom o pravima djece i re`imu za{tite tih prava, omogu}iti na{em ombudsmanu slobodnije i samostalnije djelovanje, jasno u okviru pozitivnog sustava, dok isti funkcionira, a samostalno u situaciji kad je evidentno da se ne osiguravaju zakonske odrednice, pravila struke i djelovanje pravi~nosti u okviru za{tite djece. U okvirima izvje{}a o sastanku ENOC-a u @enevi u lipnju 1996. definirani su osnovni ciljevi i na~ela12, ustroj i du`nosti ombudsmana za prava djeteta. 10

Ovaj se zaklju~ak name}e npr. stavom Vrhovnog suda koji svojom okru`nicom zabranjuje davanje tra`enih dokumenata pu~kom pravobranitelju te stavovima Vlade u pojedinim slu~ajevima kada je pu~ki pravobranitelj predlagao pojedina rje{enja koja Vlada nije prihvatila. No, kako se radi o relativno novoj instituciji za nadati se da }e se prekinuti takva praksa.

11

Kad govorimo o deta{iranju, onda ne promatramo stanje u pojedinim federativnim dr`avama, ve} u zemljama u kojima postoji mogu}nost djelovanja ombudsmana i na ni`im razinama. Kod federacija suvremeno shva}anje govori u prilog postojanju ombudsmana i na razini federalnih jedinica, bez obzira na njihovu veli~inu. Takav je primjer u Federaciji Bosne i Hercegovine gdje je na osnovi Daytonskog sporazuma uveden sustav ombudsmana i u kantone.

12

Prema ~asopisu Dijete, Zagreb 1997.

12 Na~ela su na kojima se temelji rad ombudsmana: - samostalnost u odre|ivanju zadataka i prioriteta, uz pravo na kritiku dr`avnih organa i institucija javnog sektora, - pravo nadzora i upozorenja na kr{enje prava djece, - kontrola primjene Konvencije o pravima djeteta te rad u skladu s Konvencijom, - omogu}avanje nesmetanog rada u okviru mandata na koji je izabran, uz izbor po parlamentu ili imenovanjem po {efu dr`ave, - dislokacija na ni`oj razini institucije ombudsmana, bilo stvaranjem deta`iranih ureda, bilo izborom ombudsmana na ni`oj razini, - pravo na pomo} svih relevantnih tijela, - osiguranje na osnovi zakona niza pravnih odluka i ovlasti koji su mu potrebni kako bi mogao u postupcima pred dr`avnim organima braniti prava djece, - pravo da se neposredno obra}a tijelima i izvan dr`ave, posebno Europskoj komisiji za prava ljudi, kao i Me|unarodnom sudu ako se pred doma}im tijelima ne mogu rije{iti konkretna pitanja prava djece i sl. Ciljevi su koji se, prema mi{ljenjima iz ENOC-a, trebaju ostvariti: - vlast i politi~ke stranke moraju biti svjesni postojanja gra|ana mla|ih od 18 godina koji s obzirom da nisu bira~i, nisu u fokusu interesa, a sami ne mogu djelovati neposredno na vlast, - dovesti vlast u situaciju da vodi brigu o interesima i pravima djece, - osiguravati me|uresornu suradnju pojedinih organa vlasti i subjekata u javnom sektoru, odnosno stvoriti ~vorno mjesto u objedinjavanju rada subjekata koji parcijalno vode brigu o djeci, - pove}avanje gra|anskih prava djece i to kao konkretnog prava,13 uz otvaranje mogu}nosti 13

Pojam konkretno pravo proizlazi iz sistematizacije ljudskih prava, a prema teoriji ustavnog prava. Konkretno je ljudsko pravo ono pravo koje dr`ava {titi svojim mehanizmom, a osobe koje povrijede ovo pravo ka`njava po slu`benoj du`nosti. Vidi: Mecanovi}, I. Ustavno pravo I. Pravni fakultet Osijek 1978.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

davanja i glasa~kog prava mlade`i u svezi s dr`avnim aktivnostima na lokalnoj i nacionalnoj razini, a vezano uz vladine programe, odnosno regulaciju prava i aktivnosti vezanih uz djecu, - mehanizam prigovora i pomo}i svakom djetetu ako su njegova prava povrije|ena. Ustrojstvo tijela koja pru`aju pomo} djeci u ostvarenju njihovih prava mo`e biti razli~ito: - pravobranitelji prava djece mogu biti vladine ili parlamentarne institucije (nevladine) - pravobranitelji mogu biti u okviru ombudsmana za ljudska prava ili specijalizirani samo za za{titu prava djece - pravobranitelji mogu biti centralisti~ki ili lokalno ustrojeni. Du`nosti pravobranitelja za prava djece, prema citiranom izvje{}u, mogu se svrstati u sljede}e skupine: - analiza konkretne politike prema djeci i njihovim problemima u zemlji, uz prijedlog mjera u svezi ostvarivanja Konvencije o pravima djeteta, - djelovanje na dono{enje zakona i drugih propisa, op}eg i specijalisti~kog zna~enja, uz predlaganje tekstova te sudjelovanja u raspravi glede tekstova koji se dostavljaju zakonodavcu, - komunikacija s djecom i mlade`i, kao dvosmjerna komunikacija, uz mogu}nost djece i mlade`i da se neposredno obra}aju pravobranitelju, kao {to se pravobranitelj mo`e neposredno obra}ati i komunicirati s djecom i mlade`i, - istupanje u funkciji glasnogovornika djece i mlade`i, u funkciji obavje{tavanja javnosti o problemima djece, podizanja dru{tvene s vijesti o poziciji djece u okviru konkretnog sustava, uz poja~avanje glasa djece kako bi se ~ulo njihovo mi{ljenje o ostvarivanju i razini prava djece, - povezivanje i ostvarenje suradnje izme|u vladinih i nevladinih organizacija, udruga gra|ana, {kola i ostalih ustanova u kojima

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

se ostvaruju interesi i prava djece, a u funkciji zadovoljavanja prava, potreba i interesa djece, - osiguravanje dostupnosti zdravstvenih, obrazovnih i inih slu`bi, uz pra}enje rada takvih ustanova i udruga te utvr|ivanje nedostataka i predlaganje odgovaraju}ih rje{enja kako bi se otklonili nedostaci, - istra`ivanja povodom konkretnih slu~ajeva povreda prava i pritu`bi, uz pru`anje pravne pomo}i tijekom postupka, bez obzira na eventualne tro{kove takvih postupaka. Premda se radi samo o Izvje{}u ENOC-a, dakle pravno neobavezuju}em dokumentu, iz njega se mo`e zaklju~iti: - sna`no opredjeljenje u nizu dr`ava u pravcu stvaranja institucije pravobranitelja prava djece, - opredjeljenje za stvarnu za{titu, a ne samo za sagledavanje i upozoravanje drugih na problem, - potreba op}e povezanosti svih subjekata koji djeluju na sektoru ostvarivanja interesa, potreba i prava djece, - potreba za stalnim unaprje|ivanjem zakonodavstva te njegovog provo|enja u pravcu za{tite djece, - postojanje potrebe pravne pomo}i djeci u okviru njihovog prava i njegovih ostvarivanja, - postojanje potrebe za kontrolom rada institucije u okviru kojih djeca `ive, rade i ostvaruju svoje potrebe i interese, - postojanje potrebe za kritikom vladaju}ih struktura i njihovih politi~kih i drugih programa glede ostvarivanja deklariranih na~ela i njihovih stvarnih ostvarenja, uz upoznavanje javnosti o uo~enom. Jasno je da ovako postavljena na~ela, ciljevi, ustrojstvo i du`nosti koje se postavljaju pred pravobranitelja prava djece tra`e da se - sagledaju stvarna stanja pozicije djece u dru{tvu, povrede prava djece, razina djelovanja pojedine institucije, uz kontrolu even-

13 tualnih povreda prava djeteta i sl., u okviru ~ega je bitna istra`iva~ka i kontrolna funkcija koju pravobranitelj prava djece treba imati, a {to nije u skladu s pravima pu~kog pravobranitelja u Ustavnom sustavu Republike Hrvatske, - omogu}i pravobranitelju prava djece da poma`e u okviru postupka pred nadle`nim organima, u konkretnim slu~ajevima, pojedinom djetetu, uz poduzimanje pravnih radnji u ime djeteta bez obzira tko je druga strana u sporu (roditelji, socijalne institucije, {kole ili pojedinci koji su povrijedili samo dijete), uz najavu `albe ili drugih pravnih lijekova u okviru upravnog ili sudbenog spora; ni ova mogu}nost ne postoji u okviru Zakona o pu~kom pravobranitelju, ali davanje ovakve mogu}nosti nije suprotno (bez obzira na izabrani model) ustavnoj poziciji institucije pu~kog pravobranitelja, - sudjeluje prilikom izrade zakona, uz mogu}nost iniciranja dono{enja zakona. Obra}anje je javnosti, kritika vlasti i pojedinih vladinih i nevladinih institucija op}e poznata metoda u djelovanju ombudsmana u gotovo svim dr`avama u kojima postoji ova institucija, no u Hrvatskoj se ona odnosi samo na za{titu ustavnih i zakonskih prava gra|ana, a ne i na ustroj i djelovanje pojedinih institucija i sl. U okviru ENOC-a, s definiranim statusom ombudsmana za prava djece, danas djeluju takve institucije u desetak dr`ava. Prema ve} citiranom izvje{}u (objavljenom u ~asopiosu Dijete br. 4/97) mo`emo u~initi komparativni pregled organizacije i djelovanja institucije u nekoliko dr`ava u kojima su ve} organizirane institucije ombudsmana za prava djece. Austrija U Austriji je 1989. godine Zakonom o dobrobiti djece i mlade`i odre|en polo`aj pravobranitelja za djecu u svih devet pokrajina. Pravobranitelji imaju zakonom zajam~en sta-

14 tus, ali se sredstva kojima raspola`u razlikuju od pokrajine do pokrajine, ovisno o politi~kim prioritetima. Ve}ina pravobranitelja imenuje se u posebnom postupku koji uklju~uje javni natje~aj i/ili javna predstavljanja. Mandat traje pet ili {est godina. Temeljem posebne ustavne povlastice ne smije biti nikakvog uplitanja u njihov rad od strane politi~ara ili dr`avnih slu`benika. Dje~ji pravobranitelj u Salzburgu, primjerice, ima ~etvero~lano osoblje: odvjetnika, psihologa, socijalnog radnika i tajnicu. Uz rad na pojedina~nim slu~ajevima - od 600 do 700 godi{nje - ovaj je ured uspostavio grupe za dugoro~ne zadatke za pitanja kao {to su seksualno zlostavljanje, djeca izbjeglice bez pratnje, politika sigurnosti u prometu i sni`enje dobne granice za bira~ko pravo. Tako|er se odabiru godi{nji prioriteti i provode se kampanje za obuku i podizanje svijesti. Finska Finski pravobranitelj za djecu po~eo je djelovati 1981. u Mannerheimskom savezu za dobrobit djece kao jaki, neovisni branitelj prava djece. Mannerheimski savez je velika nevladina udruga s lokalnim dru{tvima u svakoj op}ini te okru`nim uredom u svakoj pokrajini. Zadatak pravobranitelja je da intervenira kad su povrije|ena ljudska prava djece, s osobitim naglaskom na onu djecu koja imaju pote{ko}a u dobivanju pomo}i od vlasti. U mnogim slu~ajevima ova djeca su bila seksualno zlostavljana ili `rtve drugog fizi~kog napada. Pravobranitelj je, tako|er, uklju~en u me|unarodnu suradnju u pogledu dje~je pornografije i prostitucije. Posao obavljaju pravni stru~njaci, a usredoto~en je na pet podru~ja: pravnu pomo} u pojedina~nim slu~ajevima, javno raspravljanje o nedostacima u pogledu zakonskih prava djece, zakonodavstvo i lobiranje, educiranje i me|unarodnu suradnju. Godi{nje se pravobranitelju upu}uje oko 300 slu~ajeva, od ~ega 50-70 uklju~uje ozbiljne povrede dje~jih prava. Postoji i telefonska slu`ba savjetovanja za djecu kroz koju

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

se godi{nje ostvari 40.000 kontakata. Pravobranitelj je tri slu~aja proslijedio Europskoj komisiji za ljudska prava. Odbor direktora Mannerheimskog saveza utvr|uje politiku koja usmjerava rad pravobranitelja, a nadzor je osiguran putem parlamentarnog pravobranitelja i Udru`enja finskih pravnika. Norve{ka Prvi pravobranitelj za djecu u svijetu imenovan je u Norve{koj 1981. Njegov sada{nji ured zapo{ljava deset ljudi, koji se prije svega bave savjetovanjem djece i odraslih, rje{avanjem pojedina~nih slu~ajeva te odnosima s javno{}u i radom s medijima. Godi{nje se tom tijelu samo putem telefonske slu`be "Dje~ja linija" obra}a oko 10.000 djece. Norve{ke nevladine udruge pru`aju sli~nu pomo} putem sli~nih linija namijenjenih posebnim problemima tako da se ovim telefonskim linijama ukupno slu`i vi{e od 100 tisu}a djece i odraslih. Dodatno je pravobranitelj za djecu potaknuo stvaranje posebne usluge na Internetu kako bi se olak{ao dijalog s djecom i izme|u djece. Kao posljedica smanjivanja bud`eta i reformi poduzetih u norve{kim socijalnim programima aktivnosti pravobranitelja za djecu znatno su se preusmjerile prema politi~koj areni. On je uklju~en u rad na novom ustroju {kolskog sustava te se posvetio problemima djece izbjeglica. Pravobranitelj, tako|er, nastoji odr`avati stalnu suradnju s privatnim poslovnim sektorom. Kona~no, on trenutno planira razvoj mre`e u koju }e biti uklju~ena djeca i mlade` u razli~itim norve{kim gradovima i op}inama, koja }e vr{iti funkciju dje~jeg pravobranitelja na lokalnoj razini. [panjolska [panjolska ima sustav regionalnih pravobranitelja gra|ana koje biraju regionalni parlamenti. Iz tog je razloga odlu~ila da ne uspostavi posebnu ustanovu pravobranitelja za djecu, nego da pitanja dje~jih prava integrira u postoje}i ustroj. Trenutno se vodi rasprava

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

o tome da se uspostavi tre}a funkcija u uredu saveznog pu~kog pravobranitelja namijenjena zastupanju prava i interesa djece. Tu }e zada}u preuzeti jedan od postoje}ih pomo}nika pravobranitelja. Pravobranitelj nastoji izbje}i uplitanje u obiteljske razmirice i umjesto toga nastoji utjecati na tijela vlasti glede provo|enja postupaka i dono{enja odluka na dobrobit djece te ujedno podupire rad drugih udruga za pomo} djeci. [vedska [vedsku pravobraniteljicu za djecu imenovala je 1993. godine vlada na razdoblje od 6 godina. Njen prvenstveni cilj je pra}enje i pomaganje u primjeni odredaba Konvencije o pravima djeteta u [vedskoj. Zajedno s 14 zaposlenih bavi se djecom i mlade`i u dobi do zaklju~no 17 godina. Njen ured je smje{ten pri Ministarstvu zdravlja i socijalne skrbi. Od pravobraniteljice za djecu o~ekuje se da u interesu dje~jih prava utje~e na stavove i odluke vladinih tijela, poslovnih i drugih institucija. Takva nastojanja uklju~uju, primjerice, sustavno prosu|ivanje {vedskog zakonodavstva sa stajali{ta njegove uskla|enosti s na~elima sadr`anim u Konvenciji o pravima djeteta ili davanje savjeta lokalnim zajednicama u pogledu politike prema djeci. Daljnje djelatnosti pravobraniteljice usmjerene su na rad s medijima, edukaciju i odnose s javno{}u kako bi se podigla razina javne svijesti o dje~jim pravima. I kona~no, ona sebe vidi kao glasnogovornicu djece i mlade`i. U tom svojstvu organizira razne skupove na kojima sudjeluju i djeca. Njen ured, tako|er, pru`a pravnu pomo}, psiholo{ko savjetovanje i telefonsku uslugu - "Dje~ji pravobranitelj izravno". Dje~ji pravobranitelj zadu`en je i za uskla|ivanje istra`ivanja o polo`aju djece i prikupljanje statisti~kih podataka o djeci i mlade`i. Sljede}e teme predstavljaju najzna~ajnije podru~je interesa u radu pravobranitelja za djecu: pote{ko}e u vezi sa {kolom, gradovi i op}ine - prijatelji djece, uklju~ivanje i smje{tanje djece izbjeglica.

15 Njema~ka - prijedlog ^etiri njema~ke udruge za pomo} djeci, me|u njima i Njema~ki odbor za UNICEF, iznijele su nacrt prijedloga za utemeljenje ustanove pravobranitelja za djecu (savezni povjerenik za djecu). Najva`niji elementi prijedloga su da savezni povjerenik za djecu treba biti biran u zakonodavnom tijelu obi~nom ve}inom na razdoblje od pet godina te da ga imenuje savezni predsjednik, s mogu}no{}u jo{ jednog mandata. Ured pravobranitelja trebao bi imati podr{ku jednog dr`avnog slu`benika vi{eg ranga i dodatnog osoblja. Bud`et bi se planirao kao dio bud`eta Ministarstva obitelji. Povjerenik }e nastojati osigurati da se u svim zakonodavnim i administrativnim postupcima vodi ra~una o interesima djece. Povjerenik }e podr`avati i razmatrati napore koji se ula`u s ciljem primjenjivanja odredaba Konvencije o pravima djeteta u Njema~koj i promicat }e odgovaraju}u suradnju izme|u savezne vlade, dr`ava i lokalnih jedinica. Ured }e pripremati izvje{}a i iznositi preporuke za pobolj{anje uvjeta `ivota djece, te sura|ivati s raznim udrugama za djecu i mlade`. Savezni povjerenik za djecu imat }e pravo pristupa spisima i izvje{tajima vladinih tijela, a dr`avne slu`be }e mu biti du`ne pomo}i u izvr{avanju obveza. Iz komparativne analize ustroja institucije ombudsmana u citiranim zemljama Europe mo`e se zaklju~iti: 1. Da udruga ENOC preferira osnivanje institucije posebnog PRAVOBRANITELJA PRAVA DJETETA, normalno, uz otvaranje mogu}nosti da se i postoje}em uredu ombudsmana povjeri i ovaj zadatak ili da nevladine udruge same imenuju ombudsmana za prava djeteta. 2. Da se radi o novoj instituciji koja treba, na osnovi iskustva u radu ombudsmana za prava gra|ana, utvrditi principe rada te postaviti organizaciju kako bi mogla ostvarivati ciljeve koji su u za{titi prava djeteta specifi~ni.

16 3. Da se treba raspraviti dilema trebaju li ombudsmani za prava djeteta ulaziti u pojedine slu~ajeve kada je u~injena povreda prava djeteta ili kada je potrebno preventivno djelovati kako ne bi nastupila povreda prava djeteta ili trebaju ostati na razini op}e, principijelne za{tite, stimuliraju}i rad drugih institucija u za{titi prava djeteta. 4. Da postoji sna`na tendencija stvaranja sustava ombudsmana u zemljama koje se `ele priklju~iti Europskoj zajednici pa je stvaranje institucije ombudsmana, pa i onog za prava djeteta, od interesa za dr`ave koje se `ele uklju~iti u Europsku zajednicu. 5. Da je djelovanje pu~kog pravobranitelja, kao i eventualno pravobranitelja prava djeteta, od interesa i za domicilnu za{titu djece u Hrvatskoj. Zadaci su ombudsmana za djecu mo`da najbolje definirani u {vedskom modelu. Prema Zakonu o utemeljenju Ureda ombudsmana za djecu 1993., osnovni su zadaci {vedskog ombudsmana za djecu: - pra}enje svih pitanja koja se odnose na za{titu prava djece, - pratiti uskla|enost domicilnih zakona i Konvencija UN o pravima djece i drugih me|unarodnih dokumenata, uz predlaganje intervencija u domicilno zakonodavstvo ukoliko je u suprotnosti s me|unarodnim normama o pravima djece, - obavje{tavanje lokalnih i drugih organa socijalne skrbi o povredama prava mlade`i (do 18 godina), - briga da se ne smanjuju bud`etska sredstva za rad organizacija koje se bave pitanjima za{tite i skrbi o djeci, - analiza stanja djece koja su u posebno te{kim uvjetima `ivota (obiteljske prilike, bolest, retardiranost i sl.), - obavje{tavanje mlade`i o njihovim pravima, o Konvenciji o pravima djeteta i domicilnih

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

zakona i drugih propisa kojima se definiraju prava, - analiza stradavanja djece u {koli, obitelji i ulici, - analiza `ivota i prilika u kojima `ive djeca izbjeglica i sl. Ombudsman za prava djeteta sura|uje s drugim socijalnim ustanovama i vladinim i nevladinim organizacijama koje se bave problemima djece. O uo~enim pojavama izvje{}uje Vladu, uz predlaganje mjera koje smatra potrebnima. Tako|er, informira javnost o problemima prava djece i njihovoj za{titi. S obzirom na specifi~ni polo`aj Vlade u [vedskoj, koja je odvojena od dr`avne uprave pa predstavlja samo izvr{nu vlast (a ne i upravu), pozicija ombudsmana za prava djeteta nije umanjena ~injenicom da podnosi izvje{}a Vladi, a ne Parlamentu. Iz raspolo`ive je literature i Zakona o utemeljenju ureda ombudsmana evidentno da se u [vedskoj nije neposredno utvrdilo pravo ombudsmana za djelovanje u pojedina~nim slu~ajevima, no op}e se djelovanje uvijek, ipak, zasniva na uo~enim tendencijama koje su vidljive iz pojedina~nih slu~ajeva. Tako|er je vidljivo da je u formalno-pravnom smislu pozicija pravobranitelja prava djeteta (ombudsmana) razli~ita od pozicije ombudsmana za prava gra|ana te da se radi o razli~itoj, pravno samostalnoj instituciji koja ima sli~nu logiku djelovanja, ali i razli~it sadr`aj, kao i poziciju u ukupnom pravnom sustavu. Ombudsman je za prava djeteta vezan uz izvr{nu vlast, a samo posredno uz parlament. POJAVNI OBLICI POVREDE PRAVA DJECE Dijete je vrlo osjetljiv subjekt koje je mogu}e povrijediti na razli~ite na~ine, u razli~itim situacijama i po brojnim subjektima. U Hrvatskoj je, za vrijeme Domovinskog rata te ratova na teritoriji biv{e Jugoslavije, kao i nakon rata, bilo mnogo primjera stra-

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

danja djeteta i povrede njegova prava. Prema podacima UN14 u zadnjih je deset godina u ratovima poginulo vi{e od dva milijuna, ranjeno vi{e od ~etiri milijuna, a ostalo bez domova vi{e od 12 milijuna djece. Postoji velik broj djece (ispod 15 godina) koja se koriste u ratnim sukobima kao borci. Sve je to bilo prisutno i u na{oj zemlji. Mrtva i ranjena djeca, djeca bez roditelja i doma, u izbjegli{tvu i prognani{tvu, razlog su pove}anoj brizi za djecu u Hrvatskoj. Zbog toga je stvoren i velik broj institucija i udruga za pomo} djeci te skrbi o djeci i njihovim pravima. Od me|unarodnih organizacija UN-a, UNESCO-a, razli~itih svjetskih udruga te doma}ih institucija i udruga stvoren je sustav koji djeluje. U ratnim je i poratnim uvjetima briga o djeci i njihovim pravima briga svih, a ne samo pravobranitelja. U mirnodopskim uvjetima smatram da je potreban pravobranitelj. Skrb se ombudsmana treba odnositi na svu djecu koja se nalaze na teritoriju odgovaraju}e dr`ave, bez obzira radi li se o gra|anima ili izbjeglicama, prognanicima ili djeci u bijegu. Potrebe za{tite djece u mirnodopskom okru`enju ne treba podcjenjivati. Djecu se mo`e zlostavljati i zanemarivati i u - obitelji, - {koli - na ulici, - u nizu posebnih dje~jih ustanova i sl. Obiteljsko zlostavljanje i zanemarivanje odnosi se na tjelesno zlostavljanje, psiholo{ko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i grubo i obi~no zanemarivanje. Pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece u Hrvatskoj ima oko 3000 slu~ajeva godi{nje15, barem onih koje statistika evidentira, dakle kojima su se bavile slu`be socijalne za{tite i sudovi. 14

Citirano prema podacima s TV Dnevnika od 26. VIII. 1999.

15

Vidi: Ajdukovi} M. i dr. Zlostavljano dijete, Zbornik radova "Obitelj i zdravlje" Zagreb, [kola narodnog zdravlja Andrija [tampar 1995.

17 Jasno je da se radi samo o "vrhu sante" jer u praksi ima vjerojatno mnogo vi{e stvarnih slu~ajeva. Kod obiteljskog zlostavljanja i zapostavljanja radi se u pravilu o pojedina~nim slu~ajevima jer je malo obitelji koje ne mogu ili ne `ele u okviru svojih mogu}nosti pru`iti maksimum svojoj djeci. No {to je s onim obiteljima koje s obzirom na svoju dru{tvenu poziciju zanemaruju djecu bez `elje da zanemaruju, ve} iz objektivnih okolnosti: te{kog materijalnog i socijalnog polo`aja. U takvim se slu~ajevima zlostavljanje i zanemarivanje i ne otkriva. S druge strane i postoje}e socijalne institucije te{ko otkrivaju ove pojave, a vjerojatno bi bilo isto i s pravobraniteljem prava djece. No, ba{ zbog te{ko}a u otkrivanju potrebno je stvoriti mehanizam u kojem se mogu vr{iti ispitivanja i ovakvih pojava. Jasno je da je potrebno kod zanemarivanja i zlostavljanja u obitelji osigurati preventivnu za{titu, konkretnu za{titu kada se pojedini slu~aj dogodi te posteriornu za{titu djeteta. Zlostavljanje djece mo`e se doga|ati i u okviru {kola, kroz sustav ka`njavanja, u~eni~kim domovima i drugim institucijama koje se bave zbrinjavanjem, odgojem i obrazovanjem djece. Normalno je da se vr{i stru~na kontrola rada takvih ustanova, kao redoviti nadzor (ne samo pedago{ki, ve} i onaj glede po{tivanja prava djeteta) {to bi u svakom slu~aju trebalo povjeriti pravobranitelju prava djece. Mnogo su prisutnija zlostavljanja djece "na ulici", posebno ona koja su klasificirana u okviru kaznenog zakonodavstva kao djela protiv li~nosti i morala, a koja dovode u pitanje ne samo prava djece, ve} uvjetuju trajnije fizi~ke i psihi~ke probleme. Kako se ovakvi delikti gone po slu`benoj du`nosti, pravobranitelju prava djece potrebno je zakonom osigurati: mogu}nost pokretanja postupka pred redovnim sudom kako bi mogao imati ovlasti dr`avnog odvjetnika, normalno supsidijarno, uz mogu}nost aktivnog sudjelovanja u takvim sporovima ako ih vodi dr`avni odvjetnik, kao davatelja pravne pomo}i o{te}enom djetetu.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

18 Posebno je potrebno osigurati za{titu prava djece u institucijama za delikventnu djecu. Pravobranitelj bi trebao vr{iti kontrolu nad radom takvih institucija glede ostvarivanja, ili ne, prava djece. Povrede prava djece kroz patologiju droge, devijantnog pona{anja, maloljetni~kog kriminaliteta i sl. tra`i da se stvori sredi{nja institucija koja }e se baviti svim aspektima prevencije, ali i pokretanjem postupaka protiv dilera, organizatora npr. iskori{tavanja djece za pro{enje u gradovima, maloljetni~kog kriminaliteta, prodaje nikotinskih i drugih opojnih sredstava. To treba biti supsidijarna odgovornost pravobranitelja prava djece.16 IZBOR EVENTUALNOG MODELA USTROJA PRAVOBRANITELJSTVA PRAVA DJECE Polaze}i od stava da }e i Hrvatska, prema primjerima zemalja ~iji ombudsmani ~ine ENOC, pristupiti ustroju pravobranitelja prava djece, mo`emo unaprijed teorijski razmotriti mogu}e modele koji bi se mogli pri tome pojaviti s njihovim prednostima i manama. Ve} je ranije izvjesno da mogu postojati u su{tini tri osnovna modela: - model u kojem postoje}i sustav pu~kog pravobranitelja, uz promjene u Zakonu o pu~kom pravobranitelju, preuzima i funkciju pravo branitelja prava djece, - model u kojem se zakonom povjerava funkcija za{tite prava djece posebnom samostalnom organu - pravobranitelju prava djece, - model u kojem se prijenosom javnih ovlasti na nevladine organizacije, a na osnovi zakona omogu}ava tim organizacijama da one imenuju pravobranitelja za prava djece. a) Model u kojem postoje}i sutav pu~kog pravobranitelja preuzima funkcije za{tite prava djece U okviru Ustava Republike Hrvatske ne postoje nikakve zapreke da se pu~kom pravobranitelju, odnosno jednom od njegovih zam-

jenika povjeri funkcija pravobranitelja prava djece. Djeca su, uostalom, i sama gra|ani pa je i u sada{njem sustavu mogu}a za{tita njihovih prava po pu~kom pravobranitelju ili jednom od njegovih zamjenika. To je, uostalom, prihvatio i Program djelovanja za djecu u kojem se na ve}em broju mjesta govori o du`nostima pu~kog pravobranitelja i njegovog zamjenika zadu`enog za prava djece. Dodu{e, govori se i o pravobraniteljima prava djece na `upanijskoj razini {to je u koliziji sa Zakonom o pu~kom pravobranitelju ili se govori o tome da je mogu}e stvoriti i posebnu organizaciju pravobranitelja prava djece. U slu~aju da se, shodno Nacionalnom programu djelovanja za djecu, funkcija pravobranitelja prava djeteta povjeri jednom od zamjenika pu~kog pravobranitelja, smatram da bi se trebale u~initi izmjene i dopune Zakona o pu~kom pravobranitelju te Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi. Osnovne izmjene mogle bi biti: - konstatacija da je jedan od triju zamjenika pravobranitelj prava djece;17 - utvr|ivanje veze izme|u pravobranitelja prava djeteta i Vije}a za djecu, kao koordinativnog tijela koje osniva Vlada, a u kojem prema Programu djelovanja za djecu i zamjenik pu~kog pravobranitelja ima status ~lana; - omogu}avanje pu~kom pravobranitelju da mo`e postupiti, ako se radi o povredama prava djeteta, i u predmetima u kojima se vodi upravni ili drugi postupak; zamjenik pu~kog pravobranitelja koji brani prava djeteta treba u svakom slu~aju imati pravo na samostalno poduzimanje radnji tijekom prvostupanjskog postupka kada se radi o povredi prava djeteta, kao {to bi trebao imati pravo na samostalno najavljivanje `albe, odnosno tu`be Upravnom sudu; - davanje prava pu~kom pravobranitelju (odnosno zamjeniku), ako na njegov zahtjev 17

16

Detaljnije "Dijete" 4/1997.

U nastavku je tekst dopuna Zakona o pu~kom pravobranitelju u kurzivu.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

nadle`ni organi ne pokrenu postupak, da mo`e samostalno pokrenuti i kazneni i upravni postupak pred nadle`nim sudom, imaju}i u takvom slu~aju sve ovlasti dr`avnog odvjetnika; - davanje prava zamjeniku pu~kog pravobranitelja na pregled ustanova, odnosno domova, u okviru kojih se ostvaruju ili ograni~avaju prava djeteta. Ovim izmjenama, koje bi (po mojem mi{ljenju) bile i primjerene djelovanju pu~kog pravobranitelja u ostvarivanju prava gra|ana, a koje bi osiguravale kvalitetno djelovanje zamjenika pravobranitelja za prava djeteta, oja~ala bi se u cijelosti institucija pu~kog pravobranitelja. U Zakonu o lokalnoj upravi i samouopravi bilo bi potrebno razviti ideju iz Programa djelovanja za djecu glede ostvarivanja i organizacije institucije pravobranitelja prava djeteta na `upanijskoj razini. b) Model osnivanja nove institucije pravobranitelja prava djeteta Osnivanje nove institucije pravobranitelja prava djeteta preferira ENOC, a omogu}ava na{ Ustav. Osnivanje takve, nove, institucije tra`i da se donese novi zakon kojim bi se definiralo: - ciljevi koji se `ele posti}i djelovanjem pravobranitelja prava djeteta, - na~ela na osnovi kojih se osniva nova institucija, - ustrojstvo institucije, - djelokrug i na~in rada nove institucije, - prava pravobranitelja prava djeteta, - postupak u ostvarivanju prava djeteta te utvr|ivanje nepravilnosti u radu drugih institucija, ustanova, udruga i pojedinaca, i - na~in izbora i razrje{enja pravobranitelja prava djeteta. Ciljevi i na~ela koje je preporu~io ENOC u svakom su slu~aju prihvatljivi, a mo`e ih se

19 vrlo jednostavno preto~iti u odrednice zakona. Glede ustrojstva institucije potrebno se je opredijeliti o alternativi: ili imati centraliziranu instituciju (poput pu~kog pravobranitelja) ili prihvatiti ideju (iz Programa djelovanja za djecu) o postojanju pravobranitelja na razini `upanija. Djelokrug bi nove institucije u svakom slu~aju morao sadr`avati sve ono {to imaju pravobranitelji u dr`avama ENOC-a, uz rije{eno pitanje prava pokretanja postupka pred sudovima i organima uprave i javnih slu`bi na osnovi vlastite inicijative. Prava pravobranitelja prava djeteta moraju se uskladiti s potrebama za{tite djece u svakodnevnim situacijama, podjednako ukoliko ih ugro`avaju: obitelji, {kole, druge ustanove, poduze}a, organi dr`avne uprave ili pojedinci. Glede postupka smatram da pravobranitelj djeluje po vlastitoj inicijativi ili na osnovi zahtjeva organa socijalne skrbi ili udruga koje se bave pitanjima prava i za{tite djeteta. U funkciji za{tite pokre}e samostalno postupke pred sudbenim, upravnim i drugim organima i tijelima, uz pravo podizanja `albi i tu`bi (u tom slu~aju sa statusom dr`avnog odvjetnika). Sam postupak kojim se pokre}e za{tita prava djece treba biti besplatan. Ukoliko postoje pravobranitelji na razini `upanija, oni imaju ista prava, a pravobranitelj je na razini Republike samo prvi me|u jednakima. Izbor pravobranitelja prava djeteta vr{io bi se na prijedlog resornog ministarstva na osam godina, a razrje{enje bi se provodilo na prijedlog Vlade (ili resornog ministarstva). Jasno je da osnivanje posebnog Pravobraniteljstva za prava djeteta mo`e dovesti u pitanje djelovanje pu~kog pravobranitelja. c) Model u kojem funkciju pravobranitelja djece preuzima osoba koju izaberu na tu funkciju nevladine organizacije i udruge koje se bave za{titom prava djece i socijalnom skrbi o djeci Smatraju}i da je rje{enje osnivanja pravobranitelja prave djece najte`e rje{ivo u okviru ovog modela, no kako je i on jedna od

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

20 mogu}ih varijanti, dajemo nekoliko osnovnih teza za eventualno prihva}anje ove varijante. Pravobranitelj kojeg bi izabrale nevladine organizacije, udruge ili ustanove mogao bi imati javne ovlasti samo ako bi mu takve ovlasti dao zakonodavac zakonom.19 U protivnom slu~aju on bi mogao samo prihva}ati zahtjeve pojedinaca koji smatraju da su im prava povrije|ena te ih upu}ivati nadle`nim organima. Stvarni status pravobranitelja prava djece ovisio bi u tom slu~aju isklju~ivo o osobnom autoritetu osobe koja obna{a funkciju. Ako bi se otvorila zakonska mogu}nost imenovanja pravobranitelja prava djece, kao izabranika nevladinih organizacija, tada bi se moralo definirati: - koje se javne ovlasti prenose na tako izabranog pravobranitelja (u svakom slu~aju smatram da bi se trebala prenijeti ovlast upravnog i stru~nog nadzora, te normiranja u okviru nadle`nosti),20 - na~in izbora ili imenovanja te davanje suglasnosti na izbor ili imenovanje koje bi moglo davati ili resorno ministarstvo, Vlada ili nadle`ni dr`avni organ za skrb o djeci, kao i uvjeti razrje{enja, - aktivnosti koje mo`e provoditi, a koje mogu biti: predlaganje pojedinih rje{enja, stru~na pomo} pojedincima ili udrugama, izvje{tavanje o uo~enom uz obavje{tavanje javnosti o nepravilnostima i pojavama ili o pojedinim slu~ajevima, - eventualno osnivanje posebne ustanove (koju osnivaju nevladine organizacije) koja bi mogla pru`ati pomo} u ostvarivanju prava djece, a na osnovi statuta koji usvajaju na skup{tini osniva~i,21

19

Vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I. i II. Pravni fakultet Osijek 1995. - 1996.

20

Glede javne ovlasti vo|enja upravnog i stru~nog nadzora u socijalnoj skrbi vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora II.

21

Vidi: Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I

- na~in financiranja aktivnosti, uz definiranje izvora sredstava, a uz nagla{enu neprofitabilnost u radu, - koji dr`avni resor provodi nadzor nad radom pravobranitelja prava djece, i sl. U okviru ovog modela prednost je stvaranje "~vorne to~ke" za za{titu prava djece, a nedostaci su u ~injenici da i dalje ne postoji ~vr{}a mogu}nost sustavnog pru`anja pomo}i u za{titi prava djece, ve} se organizira tijelo koje mo`e samo koordinirati u pru`anju pomo}i, ali (zapravo) ne mo`e djelovati mimo dr`avne uprave i javnih slu`bi. Premda se je (neizravno) kroz model Programa... Vlada Republike Hrvatske opredijelila za model pod a), ipak preferiramo model pod b). Slabosti modela a) mogu se vidjeti analizom Programa djelovanja za djecu. Kako bi se sagledala i mogu}nost rje{enja kroz model b), u prilogu dajem jednu od mogu}ih varijanti Zakona o pravobranitelju prava djece (djeteta). NACIONALNI PROGRAM DJELOVANJA ZA DJECU U REPUBLICI HRVATSKOJ Vlada je Republike Hrvatske, nakon duljih priprema, usvojila 1. 10. 1998. zaklju~kom Nacionalni program djelovanja za djecu.22 Sam program sadr`i: - ocjenu stanja u za{titi i skrbi o djeci u Republici Hrvatskoj, - program djelovanja, s proklamacijom mjera, za pobolj{anje kvalitete zadovoljavanja potreba djece u svim podru~jima `ivota, uz 22

Zaklju~ak Vlade Republike Hrvatske glasi: 1. Donosi se Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj. 2. Zadu`uju se nositelji izvr{enja pojedinih zadataka iz Nacionalnog programa da svake godine, u okviru svojih prijedloga potrebnih sredstava iz dr`avnog prora~una, iska`u sredstva i za izvr{enje zadataka iz Nacionalnog programa. 3. Zadu`uje se Ministarstvo prosvjete i {porta da predlo`i najpogodnije na~ine i oblike sudjelovanja djece u pra}enju Nacionalnog programa i izno{enju prijedloga za njegovu {to u~inkovitiju provedbu. Zagreb, 1. listopada 1998.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

osiguranje povoljnijih uvjeta za rast i razvoj djece u iznimno te{kim okolnostima i posebnu skrb za talentiranu djecu, - definirane nositelje pojedinih zadataka u ostvarivanju prethodnih zadataka, - potrebu osnivanja Vije}a za djecu, kao koordinacijskog tijela koje }e djelovati pri Dr`avnom zavodu za za{titu obitelji, materinstva i mlade`i. Nacionalni program predstavlja, po mojem mi{ljenju, nesistematiziranu materiju koja je sadr`ana u relativno velikoj knjizi23 koja u su{tini predstavlja pregledni materijal za stvarni program mjera kakav se donosi u europskim dr`avama.

21 davanja i sl. kojima se pobolj{avao socijalni polo`aj takvih obitelji, a kroz to i djece, - odgoj i {kolovanje od pred{kolskog (koje obuhva}a 32% djece pred{kolskog uzrasta), osnovnog obrazovanja koje se odvija u cca 2500 osnovnih {kola, a koje poha|a 98% populacije, srednje obrazovanje sa 55% obuhvatom populacije; {kolstvo je u "Domovinskom ratu" bitno o{te}eno, a najavljuje se daljnja reforma; tako|er postoji poseban program {kolovanja darovite djece, - odgoj i obrazovanje djece s pote{ko}ama u razvoju kojim su obuhva}ena: djeca s o{te}enim vidom i sluhom, s motori~kim o{te}enjima, mentalnom retardacijom i sl. te djeca s poreme}ajima u pona{anju,

Ocjena stanja u za{titi i skrbi o djeci u Republici Hrvatskoj

- odgoj i {kolovanje pripadnika etni~kih i nacionalnih zajednica i manjina,

Uz op}enite statisti~ke podatke o demografskoj strukturi stanovni{tva Hrvatske te broja obitelji i djece u njima u ocjeni se stanja analizira posebno: - posljedice rata i tranzicije za poziciju, pa i stradanja djece; konstatira se da je u ratu poginulo 303 djeteta, da je ranjeno 1280 djece, a da je nestalo 35-ero djece (stanje sa 17.04.97.),

- {kolovanje odraslih (?!)

- gospodarsko stanje uz ratna razaranja, smanjenje BND zbog rata {to je dovelo i do izravnih i neizravnih posljedica po kvalitetu `ivota djece (nezaposleni roditelji, {tete od rata u obitelji, niske i neispla}ivane pla}e, optere}enost prora~una i sl.), - zdravstveno stanje, uz za{titu maj~instva, rije{eno je zakonski na zadovoljavaju}i na~in, dok u praksi postoje uvijek i odgovaraju}i problemi na koje upozorava Program..,

- infrastruktura s kojom se ostvarivao program u za{titi i skrbi. U teorijskom i prakti~nom smislu smatram da je ocjena stanja bila potrebna, ali ne kao dio Programa, ve} samo kao dokumentacija uz Program. Djeca u iznimno te{kim okolnostima U okviru Programa, kao njegov poseban dio analizira se pozicija djece u iznimno te{kim okolnostima: - djeca `rtve rata,23 23

Djeca stradala u ratu - podaci iz Nacionalnog programa Poginuli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303 (04. 04. 1997.) Ranjeni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.280 (04. 04. 1997.) Nestali i zato~eni. . . . . . . . . . . . . . . . . 35 (04. 04. 1997.)

- uloga obitelji u podizanju i odgoju djece, uz stvaranje institucija za pomo} obiteljima, majkama i samoj djeci, ukoliko do|e do problema u obitelji,

Djeca nestalih roditelja . . . . . . . . . . . 900 (04. 04. 1997.)

- problemi siroma{nih obitelji kojima dr`ava daje pomo}, ali koje jo{ uvijek djeluju na granici egzistencije, uz razli~ita socijalna

Djeca izbjeglice iz BiH . . . . . . . . 46.305 (16. 12. 1996.)

Djeca jednog poginulog roditelja. . 4.455 (04. 04. 1997.) Djeca obaju poginulih roditelja . . . . 131 (04. 04. 1997.) Djeca prognanici . . . . . . . . . . . . . 36.053 (16. 12. 1996.) Djeca povratnici. . . . . . . . . . . . . . 11.279 (16. 12. 1996.) Izvor: Nacionalni program djelovanja za djecu... str. 55.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

22 - zanemarena i zlostavljana djeca, - djeca bez roditeljske skrbi, - tjelesno i mentalno o{te}ena ili psihi~ki bolesna djeca kojoj je potrebna skrb u posebnim ustanovama,24 - djeca s poreme}ajima u pona{anju kojih je evidentirano preko 7000 u Republici Hrvatskoj,25 kao i djeca i mlade` evidentirana po policiji, kojih je evidentirano u vi{egodi{njem prosjeku oko 4000, i sl.

Skrb o djeci koju provode lokalne zajednice, ustanove, Vladine i nevladine organizacije i skupine gra|ana Na podru~ju Hrvatske djeluju brojne organizacije, ustanove i lokalne zajednice koje se bave problemima skrbi o djeci, njihovim pravima, a i za{titom ovih prava. To su - gradovi i op}ine - u okviru inicijative "Gradona~elnici - branitelji djece", a i u okviru svojih ustavnih obveza (~l. 128. st. 2. Ustava), - centri za socijalnu skrb, - vjerske i karitativne organizacije, - hrvatski Crveni kri`, - UNICEF, - pojedine udruge gra|ana. U okviru se Programa ne govori, dakle o pu~kom pravobranitelju u dijelu u kojem se nabrajaju organizacijski oblici ili pak o pravobranitelju prava djeteta. No, tu se radi samo o nabrajanju postoje}ih organizacija.

24

25

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi u 1997. godini pokrenut je postupak i izre~ene mjere oduzimanja prava ~uvanja i odgoja u 200 slu~ajeva. Roditeljskih prava li{ena je 71 obitelj. U centrima za socijalnu skrb evidentiran je 1.071 slu~aj zlostavljanja djece i zanemarivanja roditeljske du`nosti i sl. Izvor Op. cit. stranica 62.

Vidi Program str. 68 i dalje.

PROGRAM DJELOVANJA U okviru se Programa konstatira: - posve}ivanje osobite pozornosti polo`aju djece {to proizlazi iz zakonodavih rje{enja, strategije demografske obnove Hrvatske i brojnih aktivnosti koje se provode, a koje se odnose na svu djecu, - ratno je stanje snizilo razinu zadovoljavanja potreba i skrbi o djeci. Zbog toga je cilj Nacionalnog programa i djelovanja na osnovi njega: - pobolj{anje kvaliteta zadovoljavanja potreba djece u svim podru~jima `ivota, - osiguranje uvjeta za primjeren rast i razvoj djece u iznimno te{kim okolnostima i - omogu}avanje darovitoj djeci ostvarivanja sposobnosti i talenta.26 U realizaciji takvog programa navode se prijedlozi djece u razli~itim podru~jima: a) u gospodarstvu: - osigurati besplatnu i zdravu hranu, - osigurati zdravu vodu, - razviti industriju odje}e i obu}e, hrane i potrep{tina, a iste proizvode osloboditi poreza, - urediti u gradovima i naseljima pje{a~ke i biciklisti~ke staze, - urediti zelene povr{ine, sportske terene i kontejnere za otpatke, - osigurati primjerene uvjete stanovanja, - izgra|ivati {kole, vrti}e i vjerske objekte, - ka`njavati zapo{ljavanje djece na crno, - pove}ati dje~ji doplatak i sl.27 b) u zdravstvu: - pove}ati broj zdravstvenih institucija za djecu, - uvesti besplatnost u zdravstvenu za{titu djece, 26

Vidi Program... str. 76.

27

Vidi Program... str. 79.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

- osigurati u zdravstvenim institucijama posebne prostore za djecu, - poticati preventivu kroz {port i tjelovje`bu, - osnivati klubove i zajednice za lije~enje mladih ovisnika, - smanjiti potro{nju alkohola, duhana i sl., - posve}ivati pa`nju kroni~no bolesnoj djeci, - osigurati da svaka {kola ima psihologa, pedagoga ili osobu koja }e voditi ra~una o psihi~kom zdravlju djece, - pobolj{ati prehranu djece, uz detaljan sanitarni i higijenski nadzor nad hranom.28 c) u prehrani: - pove}ati broj pravilno uhranjene djece za 20% (prema 1996.), - smanjiti slabokrvnost, - smanjiti broj nedono{~adi, - pove}ati broj `ena koje hrane djecu vlastitim mlijekom, - pobolj{ati prehranu djece u {koli.29 d) u slobodnom vremenu: - osposobiti i izgraditi bazene i sportska igrali{ta, - u svim {kolama opremiti informati~ke u~ionice, - u svim {kolama pokreniti radionice klasi~nog i modernog plesa, - pomo}i kulturno zabavni `ivot i rad, - osigurati {kolske ekskurzije, - omogu}iti dru`enje s djecom iz drugih zemalja, - iz TV programa izbaciti nasilje i pornografiju, - ukinuti doma}e zada}e tijekom vikenda, - urediti izleti{ta i kampove i sl.30, e) u odgoju i obrazovanju: - dje~ja se prava moraju po{tovati u {koli, bez obzira na nacionalnost, vjeru i socijalni status, 28

Vidi Program... str. 82.

29

Vidi Program... str. 84. - 85.

30

Vidi Program... str. 88.

23 - u {koli mora postojati me|usobno uva`avanje i tolerancija u~enika i u~itelja, - osigurati infrastrukturu za bavljenje kulturnim, {portskim i zabavnim sadr`ajima, - organizirati klubove i druge udruge za animaciju slobodnog vremena i sl.31 - {kole kvalitetno opremiti, - pove}ati broj sati tjelesne kulture, - u~initi obrazovanje stvarno besplatnim, - pove}ati brigu za darovite u~enike, - kontrolirati buku u gradovima (promet, disco-klubovi i kafi}i), - pove}ati broj stru~njaka koji rade neposredno (van nastave) s djecom i sl. f) u podru~ju osobnih prava i socijalne za{tite - djeca imaju pravo na besplatnu posjetu kulturnim institucijama te predstavama za djecu, - dje~ji je doplatak pravo sve djece, - besplatna je hrana u {koli pravo sve djece, - pravo na {kolske klubove te sli~ne institucije u naseljima, - u svakoj `upaniji treba osigurati pravobranitelja prava djece, - u svakoj {koli treba roditelje upoznati s Konvencijom o pravima djece, - djeci treba osigurati ve}u sigurnost u gradovima, - poticati osnivanje terapeutskih grupa koje bi radile s djecom progranicima (povratnicima), ovisnicima i s djecom s poreme}enosti u pona{anju, - zaposliti odgovaraju}i broj psihoterapeuta koji bi pru`ali pomo} djeci, - uvesti - "Otvoreni telefon" za potrebe djece i sl.32 31 32

Vidi Program... str. 118 U okviru za{tite osobnih prava, sudionici savjetovanja i Plana djelovanja za djecu ratom zahva}enih podru~ja Sl. Brod 22. - 24. studeni 1996. pojavljuje se ideja o `upanijskim pravobraniteljima prava djece. Sama je po sebi ova ideja prihvatljiva, ali ona tra`i bitne promjene u postoje}em zakonodavstvu.

24 Subjekti koji bi trebali ostvariti Program djelovanja za djecu U okviru Vije}a koje treba koordinirati sve aktivnosti na ostvarenju Programa... trebaju djelovati: - Ministarstvo rada i socijalne skrbi, - Ministarstvo zdravstva, - Ministarstvo prosvjete i {porta, - Ministarstvo obnove i razvitka i niz drugih ministarstava, - Dr`avni zavod za za{titu obitelji, materinstva i mlade`i, - zamjenik pu~kog pravobranitelja (zadu`en za za{titu prava djece) - predstavnici nevladinih udruga, - zastupnici u Saboru, - istaknuti stru~njaci i sl. U samom Programu stoji i sljede}e: "Radi ostvarivanja svih prava djeteta predvi|enih ovim programom djelovanja i Konvencijom o pravima djeteta funkcionalno }e se osna`iti djelovanje pu~kog pravobranitelja na na~in da se jedan od njegovih zamjenika zadu`i za za{titu prava djece te da se oja~a njegova uloga u za{titi dje~jih prava." (Program str. 114.). Prema tome Vije}e za djecu postaje prema programu tijelo u kojem se koordiniraju aktivnosti gotovo svih resora Vlade na ostvarenju djelovanja za djecu. No, velik broj subjekata i vrlo nekonsistentan Program mo`e biti i zapreka za stvarnu skrb o djeci, njihovim pravima i potrebama. S druge strane iz teksta Programa proizlazi izbor Vlade da se pu~ki pravobranitelj (odnosno njegov zamjenik) bave za{titom prava djece. Normalno, ovakav bi zadatak pu~kom pravobranitelju trebalo pretvoriti u zakonski stiliziranu obvezu, jer on nije slu`benik Vlade ve} povjerenik Sabora. No, ostavimo se "formalnosti". Ovakav stav zna~i da je stav mjerodavnih u Republici Hrvatskoj da se prihvati varijanta za{tite prava, po zamjeniku pu~kog pravobra-

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

nitelja. Svi drugi subjekti trebaju voditi ra~una o skrbi, potrebama i interesima djece, a zamjenik pu~kog pravobranitelja o za{titi prava djece i od onih koji nedovoljno skrbe o realizaciji Programa i Konvencije. Jo{ jednom nagla{avam da smatram sâm Nacionalni program vrlo neadekvatnim dokumentom. U njemu se susre}e: - pro{lost (opis stanja), - `elje djece, - deklarativni stavovi Vlade, uz prela`enje nadle`nosti (glede pu~kog pravobranitelja), - uo~ena potreba za zakonskim prijedlozima kojima }e se osigurati realizacija Programa i sl. Zbog toga smatram da bi se o svim ovim pitanjima trebala utvrditi stru~na i znanstvena stajali{ta, a zatim provesti Saborska rasprava uz dono{enje zakonskih propisa kojima bi se utvrdila i definirala ova materija. Zbog toga i u Prilogu dajem svoje vi|enje eventualnog Zakona o pravobranitelju prava djeteta. Pri tome znanstvena i stru~na iskustva pravobranitelja prava djece (a posebno iskustva iz [vedske) mogu poslu`iti kao dobra osnova. Prilog TEZE ZA IZRADU ZAKONA O PRAVOBRANITELJU PRAVA DJETETA (Model b.) Teza 1. Pravobranitelj je prava djece povjerenik Sabora za za{titu prava, potreba i interesa djece. Pravobranitelj je prava djece neovisan i samostalan u svom radu. Pravobranitelj prava djece djeluje u okviru ustavnih i zakonskih odredbi, me|unarodnih pravnih akata kojima se utvr|uju prava djece, a koje je prihvatila Republika Hrvatska. Pravobranitelj je prava djece u svom radu du`an po{tovati na~ela pravi~nosti, morala te pravila struke koja se odnose na rad s djecom i mlade`i.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

Teza 2. Pravobranitelja prava djece bira i razrje{ava Zastupni~ki dom na razdoblje od 8 godina, a na prijedlog ministarstva u ~ijem je djelokrugu socijalna skrb. Pravobranitelj prava djece bira se i razrje{ava kvalificiranom natpolovi~nom ve}inom. Teza 3. Pravobranitelj prava djece ima do 4 zamjenika koje bira i razrje{uje Zastupni~ki dom na prijedlog pravobranitelja djece. Zamjenici se biraju na razdoblje od 8 godina, a razrje{uju se na prijedlog pravobranitelja prava djece. Zamjenici pravobranitelja prava djece mogu biti ujedno i voditelji izdvojenih ureda pravobranitelja na terenu. Teza 4. U obavljanju poslova iz svog djelokruga, pravobranitelj prava djece mo`e tra`iti pomo} znanstvenika i stru~njaka iz podru~ja rada s djecom, kao i ustanova i udruga gra|ana koji se bave za{titom djece. U svom radu pravobranitelj sura|uje obvezatno s centrima socijalne skrbi. Teza 5. Pravobranitelj prava djece: - razmatra pojedine slu~ajeve ugro`avanja prava djece koje u~ine organi dr`avne uprave, ustanove i druge organizacije u javnim slu`bama, osobe koje se bave odgojem i skrbi o djeci te u slu~ajevima u kojima smatra da su povrije|ena prava djeteta pokre}e postupke radi za{tite prava djeteta, - upozorava nadle`ne organe i institucije o propustima koje je uo~io ili za koje je doznao, daju}i im smjernice za uklanjanje uo~enih nepravilnosti, - kontrolira rad ustanova koje se bave socijalnom skrbi i za{titom djece, odgojem i obrazovanjem djece i mlade`i te djecom i mlade`i devijantnog pona{anja,

25 - upozorava na uo~ene tendencije vezane za ostvarivanje ili povrede prava djece i mlade`i, - obavje{tava javnost o uo~enim pojavama, - obavje{tava resorna ministarstva o uo~enim pojavama, daju}i im sugestije za djelovanje u pravcu uklanjanja eventualnih propusta, kako u praksi, tako i u normativnoj aktivnosti, - obavje{tava, ako je to potrebno, me|unarodna tijela o povredama prava djece ako upravni i sudbeni organi ne poduzmu potrebne mjere za za{titu prava djece, - izvje{tava Zastupni~ki dom Sabora Republike Hrvatske najmanje jednom godi{nje o uo~enim pojavama, a po potrebi i ~e{}e. Teza 6. Ako pravobranitelj prava djece utvrdi da se radi o povredi prava s elementima kaznene ili stegovne odgovornosti, mo`e predlo`iti pokretanje kaznenog, prekr{ajnog ili stegovnog postupka. Ako nadle`ni organ dr`avne uprave i tijela s javnim ovlastima ne pokrene postupak u roku 30 dana, mo`e ga pokrenuti sam pravobranitelj prava djece. Ako se pri tome radi o kaznenom djelu, pravobranitelj prava djece u slu~aju iz stavka 2. ovog ~lanka ima status dr`avnog odvjetnika u konkretnom predmetu. Teza 7. Pravobranitelj prava djece mo`e inicirati Zastupni~kom domu Sabora Republike Hrvatske dono{enje i izmjene zakona koji se odnose na za{titu prava djece i mlade`i. Kod dono{enja zakona i njihove izmjene pravobranitelj prava djece ima pravo sudjelovati u svim fazama izrade zakonskih tekstova. Teza 8. Pravobranitelju prava djece du`ni su svi dr`avni organi i institucije u javnom sektoru staviti na uvid svu dokumentaciju koja se od-

26 nosi na pitanje iz djelokruga za{tite prava djeteta i to u roku od 30 dana, kao i pru`iti svu potrebnu pomo}. Pravobranitelj prava djece du`an je po{tovati propise koji se odnose na eventualnu tajnost dokumenata i saznanja do kojih su do{li u obavljanju svoje funkcije. Teza 9. Pravobranitelj prava djece poduzima potrebne radnje zbog ispitivanja pojedina~nih povreda prava djece, propusta i nepravilnosti u radu organa uprave, ustanova i udruga gra|ana koje se bave skrbi o djeci, na svoju inicijativu ili na zahtjev gra|ana ili tijela dr`avne uprave ili javnih slu`bi. O zahtjevima zainteresiranih u pravcu pokretanja postupka pravobranitelj prava djece samostalno odlu~uje ho}e li se zahtjev ili pritu`bu uzeti u postupak. Na pritu`be upu}ene pravobranitelju prava djece ne pla}a se taksa. Teza 10. Kad pravobranitelj prava djece dovr{i postupak pokrenut na zahtjev gra|ana obavje{tava o tome podnositelja pritu`be koji tada mo`e pokrenuti upravni postupak samostalno ili zajedni~ki s pravobraniteljem. Pravobranitelj prava djece na osnovi zahtjeva gra|ana ili na osnovi samostalne odluke mo`e: upozoriti organe uprave i javnih slu`bi o uo~enom, preporu~iti na~in rje{avanja ili pokrenuti upravni postupak u svezi s konkretnim predmetom. Teza 11. Pravobranitelj prava djece mo`e u svako doba pregledati ustanove koje se bave poslovima u svezi sa skrbi i pravima djece, kao i udruge koje se bave pomo}i u svezi sa skrbi o djeci. Nakon obavljenog pregleda pravobranitelj prava djece po potrebi sa~injava izvje{}e koje dostavlja organima koji provode upravni i stru~ni nadzor nad institucijom. U njemu

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

izvje{tava o uo~enim nepravilnostima te daje prijedloge za ispravljanje negativnosti. Ako nadle`ni organi za nadzor ne postupe u skladu s izvje{}em u roku od 30 dana, pravobranitelj mo`e pokrenuti upravni ili tra`iti pokretanje kaznenog postupka ako se radi o nepravilnostima koje imaju kvalifikaciju kaznenog djela. Ukoliko dr`avni odvjetnik ne prihvati pokretanje kaznenog postupka, isti mo`e pokrenuti i pravobranitelj prava djece. U tom slu~aju pravobranitelj ima sva prava koja pripadaju dr`avnom odvjetniku. Teza 12. Za pravobranitelja prava djece mo`e biti izabran gra|anin Republike Hrvatske s najmanje 15 godina rada na poslovima u svezi s radom na poslovima socijalnog rada s djecom i mlade`i te sa zavr{enim pravnim fakultetom, psihologijom ili studijem socijalnog rada. Iste uvjete mora ispunjavati i zamjenik pravobranitelja prava djece. Pravobranitelj prava djece i njegovi zamjenici pola`u zakletvu u zakonom propisanom tekstu koji se odnosi na dr`avne du`nosnike. Teza 13. Pravobranitelj prava djece ima svoj ured s odgovaraju}im brojem slu`benika i namje{tenika. O opsegu ureda odluku donosi sam pravobranitelj prava djece, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Pravobranitelj prava djece mo`e, zbog uo~enih povreda prava djece na odgovaraju}em teritoriju, osnivati podru`nice u velikim gradovima ili teritoriji gdje postoji utvr|ena opasnost za prava djece. Na ~elu podru`nica mo`e biti zamjenik pravobranitelja prava djece. Teza 14. Pravobranitelj prava djece mo`e biti razrije{en i prije isteka roka:

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

27

1. na osnovi ostavke koju prihva}a Zastupni~ki dom ili u roku od 6 mjeseci nakon proteka od ostavke ako se u tom roku o ostavci ne izjasni Zastupni~ki dom, 2. uslijed gubitka hrvatskog dr`avljanstva, 3. odlukom Zastupni~kog doma Sabora Republike Hrvatske.18

4. Dijete - list radne skupine za prava djeteta, Zagreb 4 / 1997.

U definiranom prijedlogu zakona zastupljeni su osobni stavovi autora te njegovo opredjeljenje za ~vr{}u poziciju i prava pravobranitelja prava djece. Normalno je, ukoliko bi se tako definirala pozicija pravobranitelja prava djece, on bi imao zna~ajnije ovlasti od pu~kog pravobranitelja, dodu{e u mnogo u`em segmentu djelovanja. Tako|er, u tom slu~aju bi iz nadle`nosti pu~kog pravobranitelja trebalo izuzeti za{titu djece {to je u svakom slu~aju teorijski dvojbeno ili prihvatiti postojanje paralelnog rada {to bi se moglo i neposredno, operativno urediti. Zbog toga bi se, po mojem mi{ljenju, trebalo redefinirati i nadle`nost pu~kog pravobranitelja. U svakom slu~aju teze za zakon sastavljene su na osnovi Izvje{}a ENOC-a, a uz konzultaciju Zakona o pu~kom pravobranitelju.

7. Hrvatska kao socijalna dr`ava, Zbornik radova (urednik V. Puljiz) Centar za industrijsku demokraciju SSSH, Zagreb 1997.

5. Ba~i}, A. Ustavno pravo Republike Hrvatske, Pravni fakultet Split 1997. 6. Globalizacija i socijalna dr`ava, Zbornik radova (urednik S. Zrin{ak) Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu i Savez samostalnih sindikata Zagreb 1998.

8. Lauc, Z. O Ustavu Republike Hrvatske, Pravni fakultet Osijek 1991. 9. Ljudska prava - Osnovni me|unarodni dokumenti, [kolske novine Zagreb 1990. 10. Mecanovi}, I. Pu~ki pravobranitelj u pravnom sustavu Republike Hrvatske, Pravni vjesnik 14 / 1991. 11. Mecanovi}, I. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora, Pravni fakultet Osijek 1995. (knjiga I) i 1996. (knjiga II.). 12. Meeting of European Network of Ombudsman for Children 8-9 June 1997. Trondheim, Norway - Summary Report. 13. Ombudswork for Children, Innocenti digest No. 1. Unicef, Florence Italy 1997.

14. Program skrbi o djeci u Republici Hrvatskoj, Zagreb 1997.

LITERATURA 1. Ajdukovi}, M. (1997.) Nasilje u obitelji pravni, psiholo{ki i socijalni aspekt, Zbornik radova "Na{a obitelj danas" Zagreb, Ministarstvo rada i socijalne skrbi. 2. Ajdukovi}, M. i dr. Zlostavljano dijete, Zbornik radova "Obitelj i zdravlje", [kola narodnog zdravlja Andrija [tampar" 1995. 3. Babac, B. (1995.), Neka razmatranja o odrazu rada pu~kog pravobranitelja na djelovanje vlade s motri{ta {kodljivosti za gra|ane procijenjuje ~ine ili propuste javne vlasti, Pravni vjesnik Osijek 1-4 / 1995.

18

Ponu|eni nacrt teza predstavlja samo jednu od mogu}nosti rje{avanja pozicije pravobranitelja prava djece. Pri njegovoj izradi koristio sam sistematizaciju Zakona o

15. Sokol - Smerdel, Ustavno pravo, Zagreb, Informator 1998. 16. Zbornik radova sa savjetovanja o ombudsmanima, Novi Sad 1990. 17. Zakon o udrugama Republike Hrvatske, N. novine 70/1997. 18. Zakon o socijalnoj skrbi, N. novine 73/1997. 19. Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj, izdava~ Nacionalni odbor za izradu nacionalnog programa djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj, Zagreb 1999.

28

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Prava djeteta i njegova za{tita Pravni vjesnik 16 (1-2): 7-28, 2000.

D. Sc. IVAN MECANOVI], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek CHILD’S RIGHTS AND THEIR PROTECTION (OMBUDSMAN FOR THE PROTECTION OF CHILDREN’S RIGHTS) SUMMARY The development of the institution of ombudsman raises the question of existence of more than one system of ombudsman. In my opinion, in Croatia, except for the ombudsman and his office, special ombudsman for specific areas of human life and activities could be established by corresponding laws because of possible violations of rights of citizens and groups of citizens in these areas. Juridical foundation for this can be found: 1) in the fact that laws could regulate issues of some offenses not exclusively prohibited by the Constitution, 2) in the fact that, in conformity with the Constitution, all international conventions, contracts and other documents adopted by the Sabor have the power above law. Thus, in my opinion, it is legally possible and socially justified to introduce an ombudsman for children’s rights. This could be achieved in several ways, but the necessary precondition is always the enacting of a special law on ombudsman for the rights of children. The first way is the introduction of a separate institution in the form of a Sabor’s incumbent. The second is giving the possibility to some governmental and non-governmental organizations for protection of children to establish and appoint one ombudsman as performer of public competencies, and the third way is that of opening the possibility to appoint one of the deputies of the ombudsman specially for the rights of children and for the protection of those rights. Key words: ombudsman for the protection of children’s rights, violation of law, government’s program, network for protection of the rights of children

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

29

UDK: 347.778 (497.5) Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 12. listopada 1999.

DRAGAN ZLATOVI], dipl. pravnik, [ibenik

OVR[NOPRAVNA PITANJA U NOVOM HRVATSKOM PRAVU INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA

Intelektualno vlasni{tvo danas postaje predmetom ne samo interesa me|unarodnih asocijacija i nacionalnih zakonodavstava, ve} sve vi{e i promi{ljenim elementom intelektualnog kapitala suvremenog poduzetni{tva i ~imbenik poslovnog tr`i{nog uspjeha. Republika Hrvatska neizostavno je zainteresirana postati ~lanicom svjetskih i europskih integracija, a posebice Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation – WTO), za {to je bilo potrebno da, izme|u ostalog, i svoje zakonodavstvo na ovom podru~ju harmonizira sukladno me|unarodnopravnim rje{enjima, odnosno na podru~ju intelektualnog vlasni{tva Sporazumu o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva (TRIPS), {to je i u~injeno dono{enjem novih zakona odnosno noveliranjem ranijih propisa. U sklopu novina na ovom podru~ju autor u ovom radu obrazla`e ovr{nopravna pitanja koja impliciraju zakoni iz oblasti intelektualnog vlasni{tva, posebice problematiku privremenih mjera u sustavu gra|anskopravne za{tite na ovom podru~ju, a kojima se stvaraju pretpostavke za brzu i u~inkovitu za{titu titulara i njihovih ugro`enih, odnosno povrije|enih prava. Klju~ne rije~i: intelektualno vlasni{tvo, ovr{no pravo, industrijsko vlasni{tvo, privremene mjere prava, vladin program, mre`a za za{titu prava djeteta. I. UVOD Intelektualno je vlasni{tvo na cijeni kao nikad do sada. Na podru~ju biotehnologije, informatike, telekomunikacija, umjetni~kog djelovanja, naklade zvuka i slike i drugim srodnim podru~jima, pojava brojnih novih, individualiziranih produkata zahtijeva brzu i u~inkovitu za{titu od svih oblika opona{anja i povreda.

U vrijeme uspostavljanja, na tr`i{tu, kontinuiranih interakcija u prometu konkurentnih roba i usluga, uspostavljanje kvalitetnog i svrhovitog sustava za{tite je condicio sine qua non po{tenog tr`i{nog natjecanja i ja~anja intelektualnog kapitala poduzetnika kao klju~nog preduvjeta uspje{nog poslovanja. I dok se jo{ donedavno ovom pravnom podru~ju posve}ivala nedovoljna pa`nja, danas se pravo intelektualnog vlasni{tva smatra

30

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

sve zna~ajnijom granom pravnog poretka. U na{oj pravnoj teoriji ipak jo{ bez posebne argumentacije prevladava podjela na pravo industrijskog vlasni{tva i autorsko i srodna prava, umjesto da ih se izu~ava u okvirima jedinstvene i samostalne pravne discipline prava intelektualnog vlasni{tva.1 Iako je iznimno te{ko prona}i jednostavan generi~ki naziv za niz posebnih prava o kojima je ovdje rije~, ipak dr`imo termin "intelelektualno vlasni{tvo" najpogodnijim, to vi{e {to isti ne samo u me|unarodnim razmjerima2 nego i kod nas3 prodire u legislativnu uporabu. 1

2

3

Dok se pod pravom industrijskog vlasništva ili industrijske zaštite razumijevaju prava koja proizlaze iz patenata, `igova, modela i uzoraka te oznaka porijekla robe, pravo intelektualnog vlasništva šire se odre|uje tako da ga uz prava industrijskog vlasništva ~ine i autorska i srodna prava (pravo izvo|a~a, pravo proizvo|a~a fonograma i organizacija za radio difuziju, nakladni~ko pravo, pravo proizvo|a~a televizijskih emisija i dr.), oplemenjiva~ko pravo, poslovna tajna, znanstvena otkri}a, planovi rasporeda integriranih sklopova i zaštita od nelojalne utakmice. Pojam intelektualnog vlasništva šire je prihva}en u zemljama common law-a i to prvenstveno u pravnoj literaturi, dok zakonodavstva uklju~uju}i i naše i dalje izbjegavaju jedinstvenu kodifikaciju propisa iz ovog podru~ja tako da se donose specijalni zakoni za pojedine vrste prava intelektualnog vlasništva. Za o~ekivati je da se barem u okvirima redovitih pravnih dodiplomskih i poslijediplomskih studija ova materija izu~ava kao jedinstvena i zasebna disciplina, kako bi se poja~ala svijest o va`nosti ove problematike koju mnogi još, unato~ jasnoj privatnopravnoj pripadnosti, tretiraju kao "javno dobro" neovlašteno koriste}i rezultate intelektualnog napora i rada titulara tog prava. Usp. Cornish: Intellectual Property, third edition, Sweet & Maxwell, London, 1996. i Marett: Intellectual Property Law, Sweet & Maxwell, London, 1996. Kao u nazivu organa Ujedinjenih naroda, World Intellectual Property Organization (WIPO) i u Agreement on Trade - Related Intellectual Property Rights including Trade in Counterfeit Goods (TRIPS). Vidi ~l. 28. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i dr`avnih upravnih organizacija ("Narodne novine", broj 48/99) kojim se regulira djelovanje Dr`avnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kao organizacije koja obavlja upravne i stru~ne poslove koji se odnose na zaštitu industrijskog vlasništva; izume i znakove razlikovanja- modela i uzoraka, robnih i uslu`nih `igova te oznaka podrijetla proizvoda; informacijsko-dokumentacijske poslove koji se odnose na prikupljanje, sre|ivanje i stavljanje na uvid patentne dokumentacije zainteresiranim subjektima i druge oblike diseminacije informacija iz podru~ja intelektualnog vlasništva; poslove me|unarodne suradnje s odgovaraju}im dr`avnim institucijama drugih zemalja, kao i s

Republika Hrvatska neizostavno je zainteresirana postati ~lanicom svjetskih i europskih integracija, a posebice Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organization WTO)4, za {to je bilo potrebno da izme|u ostalog i svoje zakonodavstvo na ovom podru~ju harmonizira sukladno me|unarodnopravnim rje{enjima, odnosno na podru~ju intelektualnog vlasni{tva Sporazumu o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva (TRIPS).5 Podru~je patenata, `igova, modela i uzoraka te oznaka podrijetla proizvoda bilo je donedavno ure|eno preuzetim Zakonom o za{titi izuma, tehni~kih unapre|enja i znakova razlikovanja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republi~ki Zakon ("Narodne novine", broj 53/91), a koji je u me|uvremenu u vi{e navrata revidiran ("Narodne novine", broj 19/92, 61/92 i 26/93) te je promijenio naziv u Zakon o industrijskom vlasni{tvu (dalje: ZIV). S obzirom da je preuzeti ZIV bio kodifikacija razli~itih prava industrijskog vlasni{tva i tako nedostatno jasan i primjenjiv, odnosno da datira u svojim temeljnim rje{enjime|unarodnim organizacijama, posebice sa Svjetskom organizacijom za intelektualno vlasništvo (WIPO/ OMPI); poslove koji se odnose na pripreme, zaklju~ivanje i izvršavanje me|unarodnih ugovora iz podru~ja intelektualnog vlasništva te obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na autorska i srodna prava i sl. 4

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) rezultanta je Urugvajske runde pregovora u okviru Op}eg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), uz proširenje svoje aktivnosti i na dva druga nova podru~ja - trgovinu uslugama i intelektualno vlasništvo (TRIPS).

5

"Cilj ugovora TRIPS-a jeste me|unarodna zaštita tvorevina ljudskog uma, koje uklju~uje prava umno`avanja, patente, industrijski dizajn, robne i trgova~ke znakove. TRIPS propisuje jedinstvene minimalne standarde i razdoblja u kojima se mora jam~iti zaštita intelektualnog vlasništva. Zemlje ~lanice, nadalje, ne smiju razli~ito tretirati strane i svoje dr`avljane u pogledu dobivanja, obujma i odr`avanja prava na zaštitu autorskog vlasništva (primjena na~ela najpovlaštenije nacije i nacionalnog tretmana). Ugovorom se, tako|er, tra`i od nacionalnih zakonodavstava uspostava odgovaraju}eg nadzora nad primjenom mjera za zaštitu intelektualnog vlasništva." Cit. i šire Mimica: Republika Hrvatska i Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Informator br. 4728, od 30.6.1999.,str. 1. i dalje.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

ma iz biv{eg sustava te da stoga nije primjeren stanju hrvatskog gospodarstva i postignu}ima hrvatskog inventivnog rada, bilo je potrebno izvr{iti zakonodavnu reviziju na ovom podru~ju te novim propisima uskladiti doma}e pozitivno pravo s pravilima europskih i me|unarodnih sustava, uz uva`avanje posebnosti i sada{njeg gospodarskog trenutka Hrvatske. Tako su na zasjedanju Sabora Republike Hrvatske od 30. lipnja 1999. godine doneseni Zakon o patentima (dalje: ZOP), Zakon o `igu (dalje: ZO@), Zakon o industrijskom obli~ju (dalje: ZOIO), Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga (dalje: ZOZPPU), te Zakon o za{titi planova rasporeda integriranih sklopova (dalje: ZOZPRIS). Ovim je zakonima Republika Hrvatska posebno zakonski uredila pojedina prava industrijskog vlasni{tva i stvorila novi jedinstveni sustav industrijskog vlasni{tva, na na~in kako je ova problematika ure|ena u drugim zemljama tr`i{nog gospodarstva, a ~ime su ispunjeni zahtjevi u odnosu na odre|ene me|unarodne sporazume i ugovore {to u kona~nici zna~i pribli`avanje europskim i svjetskim integracijama te stvaranje boljih preduvjeta gospodarskog razvitka i uklju~enja u procese globalizacije. Nadalje je u "Narodnim novinama", broj 76 od 19. srpnja 1999. godine objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu (u daljnjem tekstu: Novela ZAP-a) koji sadr`i niz novih odredaba koje su stupile na snagu dana 27. srpnja 1999. godine i u kojima se postoje}i Zakon o autorskom pravu ("Narodne novine", broj 53/91 i 58/93, dalje: ZAP) uskla|uje s modernim autorskopravnim porecima, posebice priznavanjem i ure|ivanjem posebnih subjektivnih prava proizvo|a~ima fonograma, proizvo|a~ima videograma i organizacijama za radiodifuziju.6 6

Detaljnije kod Gliha: Hrvatski autorskopravni poredak, Informator, broj 4695, od 6. 3. 1999. i Rado~aj: Pred donošenjem smo izmjena i dopuna hrvatskog zakona o autorskom pravu, Contus - glasilo HDS, broj 101, lipanj 1999.

31

Kada se ovome dodaju izmjene carinskih, poreznih i inspekcijskih propisa, dono{enje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, ure|ivanje tzv. oplemenjiva~kog prava i brojni drugi zakonski i podzakonski akti, onda se mo`e zaklju~iti da je Republika Hrvatska izgradila cjelovit sustav prava intelektualnog vlasni{tva. U sklopu }e se novina na ovom podru~ju na{a pa`nja ovaj put zadr`ati na ovr{nopravnim pitanjima koja impliciraju zakoni iz oblasti intelektualnog vlasni{tva, a kojima se stvaraju pretpostavke za brzu i u~inkovitu za{titu titulara i njihovih ugro`enih, odnosno povrije|enih prava. II. ODNOS OVR[NOG PRAVA I PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA Sigurnost gospodarskog prometa i pravnog poretka uop}e zahtijeva da se sudbenim postupkom pru`i svekolika za{tita onome ~ija su prava povrije|ena i koji je uslijed toga pretrpio odre|enu {tetu. U tom pogledu vrlo va`nu ulogu ima ovr{no pravo ~iji se gospodarsko socijalni zna~aj danas sve vi{e isti~e i koji odre|uje njegovu konstrukciju i sadr`aj s obzirom na specifi~ne potrebe vremena. Koneksitet prinudne ovrhe odnosno osiguranja i ekonomskih odnosa jednog dru{tva svakim danom postaje sve o~itiji te se tako ovr{ni postupak javlja kao iznimno bitan ~imbenik glede privrednog prometa. 7 Ratio je novog ovr{nog prava i postupka8 u tome da se povrije|enom u pravu odnosno o{te}eniku pru`i maksimalna satisfakcija, da bude {to efikasnije odnosno da odgovara zahtjevima hitnosti, ekonomi~nosti, savjesnosti i socijalnosti, te da ujedno te`i k tomu 7

Vidi kod Triva - Belajec -Dika: Sudsko izvršno pravo, Op}i dio, II. izdanje, Informator, Zagreb, 1984., str. 3 i dr.

8

Novim Ovršnim zakonom ("Narodne novine", br. 57/96) hrvatsko je ovršno pravo u bitnim odrednicama novelirano, sve u cilju osiguranja kvalitetnijeg polo`aja vjerovnika, zbog ~ega je ovršni postupak simplificiran i omogu}ena njegova ve}a efektnost, uz uvo|enje niza novih instituta posebice u dijelu mjera osiguranja.

32

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

da se mjerilom interesa pravne sigurnosti i dru{tvene sredine u cjelini na|e mogu}nost za koordinaciju svih interesa, koji se javljaju u postupku ovrhe. Ovo se poglavito manifestira u pro{irenoj mogu}nosti uporabe pravnih sredstava osiguranja, u cilju {to potpunije i {to stvarnije za{tite prava i otklanjanja opasnosti za kona~nu ovrhu sudske rje{idbe.9 Paralelno s ovom revizijom hrvatskog ovr{nog prava, u ovo vrijeme uspostavljanja brojnih interakcija u povodu roba i usluga na tr`i{tu, koje ~esto me|usobno konkuriraju, predmetom sve nagla{enije za{tite intelektualnog vlasni{tva postaju patenti, korisni modeli, industrijski dizajn, trgova~ke marke, uslu`ne marke, trgova~ka imena, oznake ili imena podrijetla, suzbijanje nepo{tene tr`i{ne utakmice, autorska i srodna prava koja bivaju u bespo{tednoj tr`i{noj konkurenciji izlo`ena brojnim i ~estim povredama.10 Sredstva osiguranja u postupku po sporovima povodom povrede prava intelektualnog vlasni{tva od osobitog su zna~enja kada se ima na umu priroda ovog prava.11 Kod povrede patenta, uzorka ili `iga, kao i tvrtke, oznake podrijetla proizvoda i lojalne gospodarske utakmice, svrha postupka mora biti u tome da se {to prije sprije~i i ukloni povreda tog prava, da se suzbije nepo{tena utakmica i da se onemogu}i {teta koja bi do kona~ne sudske odluke mogla nastati kako za titulara povrije|enog prava, tako i za gospodarsko socijalne interese te sredine i pojedince.12 9

Vidi kod Dika: Novo ovršno pravo - neki temeljni instituti (dalje Dika I), u Dika (ur.) i dr.: Novo ovršno i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1996., str. 1 i dr.

10

Detaljnije kod ^izmi}: Ogledi iz prava industrijskog vlasništva, Split, 1998. (dalje: ^izmi} I) i Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996.

11

Usporedi kod Verona: Pravo industrijskog vlasništva, Informator, Zagreb, 1978., str. 3 i dalje.

12

Identi~no i na podru~ju autorskih i srodnih prava gdje se uz zaštitu nositelja autorskog prava štiti i ukupni pravni poredak. Usp. Henneberg: Nositelji autorskog prava, Informator broj 4314-4315, od 12. i 15.7.1995.

Ovo je potrebito naro~ito stoga {to je kod imaterijalnih imovinskih prava, kao {to je pravo industrijskog vlasni{tva, te{ko dokazivati nastalu {tetu i izgubljenu dobit koja ~esto mo`e biti i nenadoknadiva. Do sada je kod na{ih sudova postupak kako po kaznenim, tako i po gra|anskim sporovima o povredi prava industrijskog vlasni{tva13, u ve}ini slu~ajeva du`e trajao jer sudovi nemaju jo{ prakti~nog iskustva u ovoj materiji, kao i zbog toga, {to su naj~e{}e u pitanju tehni~ka i specijalisti~ka stru~na problematika koja tra`i konzultaciju vje{taka ili stru~njaka ili pribavljanje mi{ljenja nadle`nog upravnog organa14 ili kona~no {to se ~eka na prejudicijalna rje{enja ovog upravnog tijela po sporovima koji se ~esto kod njega paralelno vode o poni{tenju registriranih prava, ~ija je povreda u pitanju. Za to pak vrijeme, koje mo`e trajati godinu i vi{e, onaj kome su prava povrije|ena odnosno o{te}enik i dalje trpe povredu i {tetu, ~ekaju}i na ovr{nu sudsku odluku, dok je tu`eni u mogu}nosti, koriste}i se tu|im pravom industrijskog vlasni{tva i ~ine}i djela nelojalne utakmice, posti}i svoj cilj, ugroziti egzistenciju o{te}enoga i kona~no potpuno onemogu}iti krajnju efektizaciju presude. Iz tih razloga, a kako bi se otklonila daljnja {teta i osigurali zahtjevi o{te}enog korisnika odnosno nositelja prava, potrebno je i sasvim opravdano prigodom svake povrede prava industrijskog vlasni{tva poduzeti sudskim putem mjere osiguranja i odrediti sve {to je nu`no da se povreda prava zaustavi i dalje ne obnovi te sprije~i nastanak {tete. U ranije va`e}em ZIV-u, za razliku od ZAP-a, nije bilo specijalnih odredbi o sredstvima osiguranja te su se u tom pogledu isk13

O oblicima imovinskopravne zaštite prava industrijskog vlasništva opširnije kod ^izmi}: Tu`be zbog povrede i osporavanja prava iz podru~ja industrijskog vlasništva, "Informator", broj 4546, od 1.10.1997., str.7. (dalje ^izmi} II) i Zlatovi}: Postupak u parnicama povodom zaštite prava na `ig, " Vladavina prava ", Zagreb, 1998., god. II, br. 5, str. 133-165.

14

U Republici se Hrvatskoj radi o Dr`avnom zavodu za intelektualno vlasništvo sa sjedištem u Zagrebu.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

lju~ivo koristili op}i propisi o mjerama osiguranja sadr`ani u citiranom Ovr{nom zakonu. Naime, nije bilo mjesta tra`enju preventivne zabrane na temelju propisa ~lanka 117. ZIV-a koji je govorio samo o tu`benom tra`enju o{te}enog titulara prava koje se ima raspraviti u sporu pred nadle`nim sudom, a koja odredba nije govorila o pravu o{te}enog na zabranu, pa ni preventivnu, ve} je predvi|ala utvr|ivanje postojanja povrede prava, zabranjivanje njegova daljnjeg vrije|anja te naknadu u~injene {tete. Upravo na{e novo zakonodavstvo na podru~ju intelektualnog vlasni{tva unosi posebne odredbe o privremenim mjerama koje uz op}e odredbe OZ-a stoje na raspolaganju o{te}enom nositelju prava odnosno ovla{tenom korisniku. U nastavku }emo se prvo osvrnuti na me|unarodnopravna rje{enja koja su uvjetovala ovu novinu u na{em pozitivnom pravu intelektualnog vlasni{tva te na temeljne razloge koji su utjecali na takva stajali{ta na{eg zakonodavca. III. ME\UNARODNOPRAVNA RJE[ENJA Izgradnja novoga pravnog sustava industrijskog vlasni{tva u Republici Hrvatskoj, sa strate{kim priklju~cima na europsko okru`enje, name}e se kao imperativ.15 Vlada Republike Hrvatske pohranila je 28. srpnja 1992. godine u Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasni{tvo (WIPO) instrument kojim se smatra stranom ugovarateljicom, me|u ostalima, sljede}ih me|unarodnih akata i to: Konvencije kojom se osniva Svjetska organizacija za intelektualno vlasni{tvo, Pari{ke konvencije za za{titu industrijskog vlasni{tva, Madridskog sporazuma o me|unarodnoj registraciji `igova, Ni~anskog sporazuma o me|unarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju `igova te 15

Vidi kod ^izmi}: Aktualnosti na podru~ju prava industrijskog vlasništva u pravu Republike Hrvatske, "Informator" broj 4516/97.

33

Lokarnskog sporazuma o me|unarodnoj klasifikaciji industrijskih uzoraka i modela te Bernske konvencije o za{titi knji`evnih i umjetni~kih djela16, a tako|er je u primjeni i Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952. s Protokolima 1., 2. i 3.17, Strasbour{ki sporazum o me|unarodnoj klasifikaciji patenata i Budimpe{tanski ugovor o me|unarodnom priznavanju depozita mikroorganizama za potrebe patentnog postupka. Time je Republika Hrvatska osigurala kontinuitet ~lanstva u nare~enim konvencijama i sporazumima, polaze}i od zate~enog stanja ~lanstva biv{e SFRJ, a temeljem odredaba me|unarodnog prava o sukcesiji dr`ava glede ugovora i vlastitih pozitivnih propisa. U cilju ostvarivanja visokog stupnja za{tite i {tovanja industrijskog vlasni{tva te postizanja preduvjeta za svekoliku gospodarsku i kulturnu suradnju s visoko razvijenim zemljama, aktivnosti Republike Hrvatske usmjerene su daljnjem uskla|ivanju prava industrijskog vlasni{tva pod okriljem WIPO-a te pristupanju Svjetskoj organizaciji za trgovinu (GATT/WTO), a time i Ugovoru o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva, tzv. TRIPS-u.18 U ovom ugovoru, uz brojne odredbe kojima je cilj smanjiti zapreke me|unarodnoj trgovini i promicati u~inkovitu i primjerenu za{titu prava intelektualnog vlasni{tva, nalaze se i odre|ene odredbe procesnopravne naravi, posebice zaseban razdio posve}en isklju~ivo privremenim mjerama.19 16

Naknadno je Republika Hrvatska prihvatila i potvrdila Ugovor o suradnji na podru~ju patenata - PCT ("Narodne novine" - me|unarodni ugovori br. 3/98) te Pravilnik prema Ugovoru o suradnji na podru~ju patenata ("Narodne novine" - me|unarodni ugovori, broj 10/98).

17

Vidi kod Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994., str. 186.

18

Ovaj ugovor donesen je 15. travnja 1994. godine, a stupio je na snagu 1. sije~nja 1995. godine. Ina~e kod nas je u izvorniku i u prijevodu na hrvatski jezik objavljen u ^izmi} I: op. cit. str. 146-163.

19

Tako i Gliha: Autorska prava i GATT, Informator, broj 4326-4327, od 23. i 26.8.1995., str. 8.

34

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

Prema ~lanku 50. TRIPS-a sudbene vlasti ovla{tene su u postupku ostvarivanja prava intelektualnog vlasni{tva nalo`iti hitne i djelotvorne privremene mjere: a) radi sprje~avanja nastanka povrede bilo kojeg prava intelektualnog vlasni{tva i poglavito radi sprje~avanja ulaza robe u trgova~ke kanale u njihovoj nadle`nosti, uklju~uju}i uvoznu robu odmah nakon carinskog postupka; b) radi o~uvanja relevantnih dokaza glede navodne povrede prava. Sudbene su vlasti ovla{tene, kad je to prigodno, primijeniti privremene mjere bez saslu{anja druge stranke, poglavito u slu~ajevima kada bi odlaganje imalo za vjerojatnu posljedicu nenadoknadivu {tetu za nositelja prava ili u slu~ajevima kada postoji o~igledna opasnost od uni{tavanja dokaza (~l. 50. st. 2. TRIPS-a). Tako|er su iste ovla{tene tra`iti od predlagatelja osiguranja neka pru`i razumno dostupne dokaze kako bi se u dovoljnoj mjeri uvjerile da je predlagatelj nositelj prava i da je predlagateljevo pravo povrije|eno ili postoji neposredna opasnost od povrede te nalo`iti predlagatelju da polo`i kauciju ili odgovaraju}e osiguranje dovoljno za za{titu tu`enog i sprje~avanje zlouporabe. Kada su privremene mjere odre|ene bez saslu{anja druge stranke, doti~ne stranke bit }e obavije{tene najkasnije odmah nakon izvr{enja mjera. Preispitivanje }e se, uklju~uju}i pravo na saslu{anje, obaviti na zahtjev tu`enoga u razumnom roku nakon obavijesti o mjerama, zajedno s odlukom ho}e li se mjere izmijeniti, ukinuti ili potvrditi (~l. 50. st. 4. TRIPS-a). Od podnositelja zahtjeva mo`e se tra`iti da snabdije tijelo koje }e izvr{iti privremene mjere i drugim obavijestima potrebnim zbog identifikacije doti~ne robe. Na izlo`eni se na~in poduzete privremene mjere mogu na zahtjev tu`enika ukinuti ili se na drugi na~in mo`e prekinuti njihove u~inke ako postupak za dono{enje odluke o meritu-

mu spora nije pokrenut unutar razumnog roka odre|enog od sudbene vlasti koja je donijela odluku o takvim mjerama kada je to prema pravu ~lanice ovog Ugovora dopu{teno ili, u nedostatku te odredbe, u roku ne du`em od 20 radnih dana ili 31 kalendarskog dana koji god je dulji (~l. 50. st. 6. TRIPS-a). U slu~aju kada se ukidaju privremene mjere ili kada one prestaju zbog kojeg ~ina ili propusta predlagatelja ili kada se naknadno ustanovi da nije bilo povrede ili opasnosti od povrede prava intelektualnog vlasni{tva, sudbene su vlasti ovla{tene nalo`iti predlagatelju, na zahtjev tu`enika, da plati tu`eniku prikladnu naknadu zbog {tete nanesene ovim mjerama. IV. RAZLOZI ZA SPECIJALNE OVR[NOPRAVNE ODREDBE U PROPISIMA NA PODRU^JU PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA Kao posljedica razvijene me|unarodne normative na ovom podru~ju, kao i bogate gospodarske i sudske prakse u tuzemstvu, o~ekivano se pristupilo sveobuhvatnoj reviziji i dono{enju novih pozitivnih propisa iz ove oblasti. Pri tome je trebalo novelirati postoje}a rje{enja i na planu za{tite prava intelektualnog vlasni{tva i to ne samo u svezi materijalnopravnih rje{enja, nego i postupovnih pravila. Ovu je reviziju trebalo provesti kako u okviru dono{enja specijalnih propisa za pojedino pravo, i to kao zasebnih akata, tako i prilikom promjena OZ-a kao lex generalis ovr{nog prava. Dr`imo potrebitim ukazati na neke razloge koji su utjecali na novine koje su na{le mjesta u kona~nim prijedlozima navedenih usvojenih legislativnih izmjena i dopuna. Republika Hrvatska ima strate{ki politi~ki i gospodarski interes pristupiti u ~lanstvo GATT / WTO-u, a time i ve} spomenutom Ugovoru o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasni{tva, tzv. TRIPS-u. Navedeni

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

ugovor sadr`i i odredbe procesnopravne naravi u ~lancima 42.-50. koje je trebalo respektirati u svjetlu pristupa ovoj organizaciji i uskla|ivanju doma}eg zakonodavstva s obvezuju}im odredbama me|unarodnih ugovora. Radi se o odredbama koje se odnose na po{teno i jednako su|enje u odnosu na obje parni~ne strane, teret dokazivanja, tu`beni zahtjev (nalog za obustavu vr{enja povrede, naknadu {tete i ostale vidove - npr. povla~enje roba iz prometa ili uni{tenje), obvezi tu`enika da pru`i informacije o tre}im osobama koje na bilo koji na~in sudjeluju u radnjama povrede odre|enog prava, a posebice na ovlasti sudbene vlasti glede privremenih mjera. Da ne bi bilo sumnje u mogu}nost i na~in primjene mjera osiguranja, nadalje dr`imo potrebitim, ve} u specijalnim propisima prava industrijskog vlasni{tva, rije{iti neka pitanja izdavanja privremenih mjera u ovim postupcima. Uz supsidijarnu primjenu odredbi OZ-a, morale su se taksativno nazna~iti mjere koje sud mo`e odrediti u ovakvim slu~ajevima, a kojima se privremeno oduzimaju ili isklju~uju iz prometa proizvodi odnosno drugi predmeti koji slu`e u svrhu povrede prava koji su nastali kao posljedica povrede prava ili kojima se povre|uje pravo, odnosno kojima se zabranjuje poduzimanje radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda ili radnji kojima se povrje|uje pravo, odnosno osiguravaju dokazi u postupku. Tako|er je trebalo precizirati rok u kojem bi predlagatelj morao podnijeti tu`bu ako se privremena mjera odre|uje prije podno{enja tu`be. Kako bi ovakav propis u svemu bio potpun, trebalo mu je jo{ dodati op}u klauzulu o recepciji ostalih propisa o mjerama osiguranja iz OZ-a.20 20

Sli~no rješenje sadr`i i njema~ki Markengesetz iz 1994. Kod o~itih povreda prava na `ig nositelj `iga ima pozivom na ~l. 19. st. 3. navedenog zakona pravo tra`iti da se o tome dostave podaci mjerom odre|enom sukladno civilnom procesnom zakonu. O tome kod Berlit: Das neue Markenrecht, 3. Auflage, Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1999., str. 125. i Giefers: Markenschutz, 4. AuflageRudolf Haufe Verlag, Freiburg i.Br.,1995.,str. 141. i 150.

35

Za primjenu projektiranog propisa bit }e potrebne odre|ene formalne i materijalne pretpostavke. Formalne pretpostavke bile bi sljede}e: 1) da postoji odre|ena osoba koja se s dovoljno razloga sumnji~i za povredu prava industrijskog vlasni{tva i 2) da je protiv te osobe podnijeta gra|anska tu`ba zbog povrede prava intelektualnog vlasni{tva po kojoj jo{ nije izre~ena presuda, ili da u pomanjkanju tu`be da postoji slu~aj opasnosti za otklanjanje dalje {tete povrije|enog i osiguranje njegovih zahtjeva. Materijalna se pak pretpostavka sastoji u tome da povrije|eni doka`e da ima odre|eno pravo intelektualnog vlasni{tva, koje je ve} povrije|eno i da bi se bez zahtijevane mjere osiguranja {teta koja prijeti te{ko dala nadoknaditi. Kao dokaz o vlasni{tvu izvjesnog prava industrijskog vlasni{tva poslu`it }e isprava, izvod iz registra ili uvjerenje Dr`avnog zavoda za intelektualno vlasni{tvo o patentu, uzorku, modelu ili `igu, odnosno izvod iz trgova~kog registra o upisu tvrtke trgova~kog dru{tva, a kod djela nelojalne utakmice to mo`e biti primjerice potvrda nadle`ne gospodarske komore ili strukovnog udru`enja. Ipak, bojimo se da }e u ve}ini slu~ajeva biti potrebno povredu u objektivnom smislu dokazati sudskim vje{ta~enjem ili sudskim uvi|ajem {to bez sumnje mo`e ote`ati i usporiti postupak. Privremene mjere osiguranja sastojale bi se, uglavnom, u uzap}enju i ~uvanju predmeta kojima se vr{i povreda tu|eg prava intelektualnog vlasni{tva i u zabrani vr{enja i obnavljanja daljnjih povreda.21 Kao takvi pred21

Za rješenja talijanskog prava konzultirati VanzetidiCataldo: Manuale di Diritto Industriale, seconda edizione, Giuffre Editore, Milano, 1996., str. 212 i 384-385.; Sena: Il Nuovo Diritto dei Marchi,seconda edizione, Giuffre Editore, Milano, 1998., str.213-218.; te Barbuto: Misure cautelari in materia di marchi e brevetti: superamento dei contrasti giurrrisprudenzialicon gli accordi Trips, in Atti del Convegno di Milano del 16 aprile 1996 sull'adeguamento della legislazione nazionale agli accordi Trips e procedimenti cauterali in materia di proprieta industriale, Milano 1996, 25.

36

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

meti dolaze u obzir sami predmeti izra|eni po patentu, uzorku ili modelu, etikete i alati obilje`eni `igom, zatim predmeti izra|eni po odre|enom patentiranom postupku, roba opremljena tu|im `igom, nelojalna reklama, natpisi tvrtke, fonogrami i videogrami, ra~unarski programi, kao i oru|e i sprave koje slu`e isklju~ivo za izradu predmeta kojima se vrije|aju tu|a za{ti}ena prava. Zabrana suda za vr{enje i obnavljanje daljnjih povreda sastojala bi se od naloga protivniku predlagatelja osiguranja da ne smije dalje izra|ivati patentirane predmete, primjenjivati patentirani postupak, pu{tati u promet robu obilje`enu za{ti}enim znakom razlikovanja itd.22 V. O MJERAMA OSIGURANJA U SKLOPU ZA[TITE PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNI[TVA 1. Op}enito o mjerama osiguranja Stupanjem na snagu novog Ovr{nog zakona23 omogu}ena je i pro{irena uporaba pravnih sredstava osiguranja i kod povreda prava intelektualnog vlasni{tva. U svom tre}em dijelu (~l. 253. - 307.) novi Ovr{ni zakon predvi|a kao oblike osiguranja u naj{irem smislu, radi osiguranja neposredne i potpune efektizacije: 1) osiguranje prisilnim zasnivanjem zalo`nog prava na nekretnini; 2) sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje na temelju sporazuma stranaka; 3) sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva na stvari i prijenosom prava; 4) osiguranje prethodnom ovrhom; 5) osiguranje prethodnim mjerama te 6) privremene mjere. 22

23

Da je trebalo odredbe o privremenim mjerama osiguranja unijeti u specijalne propise industrijskog vlasništva razvidno je iz utvr|enja da su iste odredbe postojale u posebnim propisima koji ure|uju materiju drugih prava intelektualnog vlasništva. O tome vidi raniji ~l. 97. Zakona o autorskim pravima ("Narodne novine", broj 53/91 i 58/93); Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb,1994., str.62. i Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996., str.142. Novi Ovršni zakon stupio je na snagu 12. kolovoza 1996. godine.

Neki od navedenih oblika osiguranja (gore navedeni pod 1., 2., 3. i 5.), zbog svojih posebnosti i naravi prijepora nisu prikladni za za{titu nositelja predmetnih prava, iako je njihova aktualnost u ovim vremenima posebice nagla{ena.24 Da bi osigurao tu`beni zahtjev nositelja prava ili drugog ovla{tenika sud mo`e na temelju odredaba ovr{nog postupka, po prijedlogu i ako smatra opravdanim, dozvoliti osiguranje prethodnom ovrhom na temelju presude doma}eg redovnog suda u parni~nom postupku u imovinskopravnom sporu o povredi prava intelektualnog vlasni{tva kada ovakva presuda jo{ nije ovr{na zato jer jo{ nije protekao rok koji je u presudi odre|en za ispunjenje.25 Ovdje }e sud dozvoliti samo radi osiguranja nenov~ane ovrhe {to je upravo slu~aj kod za{tite prava industrijskog vlasni{tva i to kada predlaga~ odnosno ovrhovoditelj u~ini vjerojatnim da postoji opasnost da bi se zbog odgode ovrhe do ovr{nosti presude onemogu}ila ili znatno ote`ala ovrha i kada polo`i primjereno osiguranje za {tetu koja bi za ovr{enika mogla nastati uslijed ove ovrhe. Sud je du`an prije odluke o takvom predmetu odr`ati ro~i{te radi rasprave o prijedlogu i osiguranju, te da u nedostatku sporazuma stranaka odredi visinu osiguranja koje treba prethodno polo`iti, te rok za polog, jer se radi o bitnom uvjetu za provedbu ovrhe.26 Za prijedlog osiguranja ove vrste nadle`an je onaj sud koji bi bio nadle`an za ovrhu na temelju ovr{ne isprave. 24

O tome kod Dika: Sudsko i javnobilje`ni~ko zalo`nopravno osiguranje tra`bina na temelju sporazuma stranaka (dalje Dika II), i Barbi}: Sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava, oba rada u Dika (ur.) i dr.: op. cit., str. 75.-136.

25

Detaljnije o ranijim rješenjima instituta osiguranja prethodnom ovrhom, koji nije imao konstantno mjesto u sustavu ovršnog prava na ovim prostorima, primjerice kod Brn~i}: Zbirka obrazaca za sudske podneske i sudska rješenja po Zakonu o izvršenju i obezbje|enju, Zagreb, 1937.

26

Vidi podrobnije u ~l. 281. i 282. OZ-a.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

Osiguranje prethodnim mjerama, osiguranje prisilnim zasnivanjem zalo`nog prava na nekretnini, sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje na temelju sporazuma stranaka, te sudsko i javnobilje`ni~ko osiguranje prijenosom vlasni{tva na stvari i prijenosom prava, odnose se isklju~ivo na nov~ane tra`bine te u sporovima o povredi prava intelektualnog vlasni{tva izravno ne dolaze u obzir. U nastavku }emo se op{irnije osvrnuti na osiguranje privremenim mjerama koje nas ovdje poglavito interesiraju.

2. Privremene mjere u postupcima povodom za{tite industrijskog vlasni{tva Privremene mjere mo`emo definirati kao sredstva vremenski ograni~enog osiguranja budu}eg ostvarenja tra`bina predlagatelja osiguranja koja se mogu odrediti prije pokretanja ili u tijeku sudskog ili upravnog postupka te nakon okon~anja tih postupaka sve dok ovrha ne bude provedena, pod uvjetom da predlagatelj osiguranja u~ini vjerojatnom svoju tra`binu i opasnost da }e se ina~e ostvarenje tra`bine sprije~iti ili znatno ote`ati, ili kojima se osigurava stvarno privremeno stanje u pogledu nekog spornog pravnog odnosa radi sprje~avanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive {tete. 27 S obzirom na specifi~nost sporova radi za{tite prava industrijskog vlasni{tva i refleksije ~injenja povrede tog prava na tr`i{tu i u sferi materijalnih i moralnih prava ovla{tenika istog prava, privremene su mjere u ovim sporovima onaj procesni instrument kojim se oja~ava ukupna pozicija vlasnika odnosno otkri}e povrede ve} u ranoj fazi, ne ~ekaju}i relativno dug sudski postupak eliminiraju odre|eni {tetni efekti povrede prava indu27

Usporedi Dika: Privremene mjere osiguranja, "Informator", broj 4257-4260/94-95. (dalje Dika III); Ru`djak: Privremene mjere, u Dika (ur.) i dr.: op.cit., str.142.

37

strijskog vlasni{tva i u mnogome onemogu}ava {tetnik u daljnjem vr{enju povrede.28 Privremene mjere iako mogu anticipirati, dodu{e samo privremeno, kona~nu sudsku odluku o meritumu stvari kada se ista odre|uje prije pokretanja sudskog postupka, ipak ne mogu i ne smiju prejudicirati kona~nu odluku. Kako cilj privremene mjere nije ostvarenje nego osiguranje tra`bine, ne mo`e se istom iscrpiti sadr`aj tra`bine vjerovnika odnosno predlagatelja osiguranja. Unato~ nekim situacijama koje predstavljaju iznimku od navedenog pravila, u parnicama radi za{tite prava industrijskog vlasni{tva privremene mjere ne smiju biti odre|ene kao mjere realizacije, ve} isklju~ivo kao mjere osiguranja. Kada bi privremene mjere glasile identi~no tu`benom zahtjevu odnosno dijelu istog zahtjeva, tada bi po tu`bi tu`itelja postalo bespredmetno raspravljati o tim dijelovima tu`benog zahtjeva jer su sadr`ani u odre|enoj privremenoj mjeri. Stoga ovakve zahtjeve za odre|ivanje privremene mjere treba odbiti jer privremena mjera ne mo`e zamijeniti presudu, a provo|enje bi takve privremene mjere imalo za posljedicu kona~nu ovrhu sudske odluke (v. rje{enje Trgova~kog suda u Splitu, br. XVP1272/97, od 5. rujna 1997.). U ovim se slu~ajevima u na~elu radi o privremenim mjerama radi osiguranja nenov~ane tra`bine iako ni zahtjev za odre|ivanje privremene mjere radi osiguranja nov~ane tra`bine nije isklju~en u slu~ajevima kada se uz zabranu daljnjeg vr{enja povrede prava industrijskog vlasni{tva tra`i naknada 28

Mogu}nost predlaganja i odre|ivanja privremenih mjera u stranim zakonodavstvima, konkretnije u ~lanku 65. talijanskog Trademark Law, Royal Decree No. 929 of June 21, 1942, as last amended by Legislative Decree No. 198 of March 19,1966., odnosno ~lanku švicarskog Federal Law on the Protection of Trademarks and Indications of Source, of August 28, 1992, as last amended on December 16, 1994, "Industrial Property",1996. 06., koji nadovezuju}i se na temeljne odredbe civilnih procesnih zakona preciziraju posebnosti donošenja tih mjera u `igovnim sporovima,

38

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

{tete zbog neovla{tenog kori{tenja istog ili sli~nog prava, odnosno ostvarivanja dobiti dovo|enjem u zabludu krajnjih korisnika na {tetu titulara prava.29 Kako smo ve} naveli, za razliku od ranije kodifikacije prava industrijskog vlasni{tva ZIV-a, novi zakoni u ovoj oblasti sadr`e posebne odredbe o privremenim mjerama. Tako se u sklopu odredbi o gra|anskopravnoj za{titi patenta u ~lanku 79. stavak 1. odre|uju tri privremene mjere koje tu`itelj mo`e zahtijevati od suda i to kumulativno ili pojedina~no po izboru. Te su mjere: a) privremena mjera prestanka obavljanja radnji kojima se povre|uje patent ili radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda patentu, b) privremena mjera oduzimanja odnosno isklju~enja iz prometa proizvoda koji su nastali ili pribavljeni povredom patenta i predmeta (pribora i alata) prete`no upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povre|uje patent, c) privremena mjera osiguranja dokaza o povredi patenta. Dakle, proizlazi da se privremena mjera mo`e odnositi i na jo{ nezapo~etu radnju povrede patenta ako je ista po prirodi stvari i okolnostima slu~aja takva da je mogu}a povreda patenta. Odre|ivanje privremene mjere mo`e tu`itelj predlagati u samoj tu`bi odnosno i prije podno{enja tu`be pod uvjetom da tu`bu podnese u roku od 15 dana od dana podno{enja prijedloga za odre|ivanje privremene mjere. U svakom slu~aju privremenu mjeru sud mo`e odrediti tako da ista vrijedi do pravomo}nosti presude o glavnoj stvari30, s time da istu odre|uje bez prethodne obavijesti drugoj stranci ako postoji opasnost od nastanka nenadoknadive {tete ili opasnost da bi 29

Detaljnije o privremenim mjerama radi osiguranja nov~anih tra`bina vidi u Triva-Belajec-Dika: op. cit., str. 389. i dalje.

30

Vidi ~l.79. st. 2. ZOP-a.

kasnije izvo|enje dokaza o povredi patentnog prava moglo biti ote`ano ili ~ak onemogu}eno. ZOP sadr`i i klauzulu kojom se na ostala pitanja koja nisu u svezi s ovom materijom regulirana istim zakonom, primjenjuju odgovaraju}e odredbe OZ-a. Predlaganje izdavanja privremenih mjera u `igovnom pravu rezervirano je samo za nositelja `iga31, za slu~ajeve povrede odnosno opasnosti od povrede njegova prava32 s te{ko nadoknadivim {tetnim posljedicama tako da se, tako|er, mogu od suda tra`iti tri privremene mjere, bilo kumulativno, bilo pojedina~no predlagane i to: a) privremena mjera zabrane obavljanja postupaka kojima se vrije|a pravo nositelja `iga, b) privremeno oduzimanje predmeta protupravno obilje`enih `igom ili njihovo isklju~enje iz prometa, c) mjere za osiguranje dokaza o predmetima protupravno obilje`enih `igom i mjere za o~uvanje postoje}eg stanja. I ZO@ poznaje mogu}nost tra`enja izricanja privremene mjere i prije podno{enja tu`be, bez ekspliciranja razloga za takvo tra`enje, uz uvjet da se tu`ba podnese u roku od 20 radnih dana ili 31 kalendarskoga dana, ovisno o tome koji je rok dulji. Ukoliko nositelj `iga - predlagatelj privremenih mjera ne podnese tu`bu u nare~enom roku, sud mo`e na temelju zahtjeva tu`enika postupak obustaviti i ukinuti zahtijevane mjere. Zakon predvi|a i sankcije za predlagatelje neutemeljenih privremenih mjera i to u vidu naknade {tete drugoj stranci, odnosno 31 32

Vidi ~l. 53. ZO@-a. Tu`ba u povodu zaštite `iga mo`e se pokrenuti i prije nego što je došlo do stavljanja roba ili usluga ozna~enih spornim `igom u promet, odnosno ve} kada postoji namjera takvog neovlaštenog ponašanja. Postoji stajalište ranije sudske prakse da se u ovom slu~aju ne mo`e tra`iti osiguranje nenov~ane tra`bine koja još ne postoji, ve} samo postoje indicije koje upu}uju da bi tra`bina mogla nastati in futurum (vidi PSH, Pz-2101/90,od 18.9.1990., PSP47/220).

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

pologa odgovaraju}eg iznosa kod suda radi osiguranja osobe protiv koje se izri~e privremena mjera.33 Novi ZOIO predvi|a u ~lanku 52. stavak 1. mogu}nost nositelja industrijskog obli~ja da u slu~aju povrede ili opasnosti od povrede njegovog prava zbog ~ega mu prijeti te{ko nadoknadiva {teta predlo`i izricanje privremene mjere zabrane obavljanja radnji kojima se vrije|a pravo nositelja industrijskog obli~ja i/ili privremenog oduzimanja predmeta koji protupravno sadr`e, ~ine ili u bitnome opona{aju industrijsko obli~je odnosno njihovog isklju~enja iz prometa te osiguranja dokaza o prijepornim predmetima odnosno o~uvanja postoje}eg stanja. Ovaj zakon sadr`i jednaka rje{enja kao i ZO@ u odnosu na mogu}nosti, uvjete i ovla{tenja suda glede izricanja privremenih mjera prije podno{enja tu`be, odnosno glede naknade {tete i osiguranja druge stranke zbog neutemeljenih mjera. Na kraju i ZOZPPU, u okviru odredbe o gra|anskopravnoj za{titi,34 sadr`i op}u nerazra|enu odredbu po kojoj sud mo`e, na prijedlog tu`itelja, odrediti privremenu mjeru u skladu s OZ-om ako bi odga|anje uzrokovalo te{ko nadoknadivu {tetu ili kada postoji opasnost od uni{tavanja dokaza. Da bi privremenu mjeru sud odredio, predlagatelj osiguranja mora u smislu odredbi ~lanka 298. OZ-a odnosno odgovaraju}ih odredbi posebnog zakona35 u~initi vjerojatnim postojanje tra`bine i opasnost da }e bez odre|ivanja tra`ene mjere protivnik osiguranja sprije~iti ili znatno ote`ati ostvarenje tra`bine (v. odluku Visokog trgova~kog suda RH, P`-3104/97, od 15. 1. 1998., Informator br. 4593 od 14. 3. 1998.). Primjerice ta se vjerojatnost mo`e dokazati prilaganjem rje{enja Dr`avnog zavoda za intelektualno vlasni{tvo 33

Vidi ~l. 54. ZO@-a.

34

Vidi ~l. 30.st.3. ZOPPPU-a.

35

Vidi ~l. 53. ZO@-a i ~l. 52. ZOIO-a, za razliku od ~l. 79. ZOP-a.

39

o priznanju doti~nog prava, odnosno dokaza da je u prodaji zate~en proizvod kojim se vrije|a pravo vlasnika ~ime se ukazuje na mogu}nost nastanka nenadoknadive {tete koja se u ovom slu~aju sastoji od stvaranja zablude kod kupaca i mogu}ih promjena tr`i{nih odnosa. Ne postoji vjerojatnost tra`bine kao jednog od uvjeta za izdavanje privremene mjere ako se ne u~ini vjerojatnim da je, primjerice kod `igova, znak du`nika identi~an ili sli~an sa za{ti}enim `igom vjerovnika.36 Ne treba, s obzirom na procesnu i materijalnopravnu poziciju tu`enika odnosno ovr{enika, posebno elaborirati stajali{te da ove pasivne strane u postupku ne mogu zahtijevati odre|ivanje privremenih mjera u njihovu korist i to stoga {to isti nemaju tra`bine (v. OS Split, G`-3041/82,od 17. 10. 1982., PSP-22/204). Da bi se u~inila vjerojatnom druga pretpostavka za odre|ivanje privremene mjere opasnost sprje~avanja ili znatnog ote`anja ostvarenja tra`bine - dovoljno je ukazati na objektivnu opasnost odnosno potrebu da se sprije~i nastanak nenadoknadive {tete koja prijeti. Ukoliko se tra`bina ima ostvariti u inozemstvu, tada ne treba dokazivati opasnost jer se radi o apsolutnoj i neoborivoj presumpciji, a i u slu~aju tuzemne tra`bine neovla{tena uporaba tu|eg prava u gospodarskom prometu u pravilu dovodi do nazna~ene opasnosti odnosno znatne {tete za predlagatelja osiguranja. Relativno povoljan polo`aj predlagatelja osiguranja mo`e biti pod odre|enim uvjetima limitiran odre|ivanjem davanja osiguranja, kako to predvi|aju ~lanci 300. i 301. stavak 2. OZ-a odnosno ~lanak 53. ZOIO i ~lanak 53. ZO@-u. Kako ovakve mjere osiguranja mogu duboko zadirati u interesnu sferu i ugroziti egzistenciju osobe prema kojoj se primjenjuju, 36

Ovdje se termini "du`nik" i "vjerovnik" rabe u materijalnopravnom smislu.

40

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

a ~esto se na kraju spora mogu pokazati i kao neumjesne, opravdano su u izvjesnim slu~ajevima u~injene zavisnim od deponiranja kaucije za osiguranje {tete koja bi mogla nastati za protivnika ovrhovoditelja. Koliko god novi ovr{ni postupak zastupa potrebu za {to potpunijim osiguranjem izvr{enja, isto toliko on vodi ra~una o potrebi o~uvanja savjesnosti i normativnosti putem preventivnih odnosno represivnih mjera. Tako predlagatelj osiguranja, a i sam protivnik osiguranja mo`e skoro svaku mjeru osiguranja zamijeniti polaganjem izvjesne svote novca od strane protivnika osiguranja (~l. 300. OZ-a). Sud mo`e, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti privremenu mjeru i kad ovaj nije u~inio vjerojatnim postojanje tra`bine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za {tetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odre|ivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u odre|enom roku, sud }e odbiti prijedlog za osiguranje.37 Nadalje je sudu dana i mogu}nost da prema danom slu~aju dozvolu privremene mjere uvjetuje polaganjem osiguranja, ~ak i ako je ovrhovoditelj svoj zahtjev u~inio dovoljno vjerojatnim. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u odre|enom roku, sud }e obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.38 Osiguranje se odre|uje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja mo`e u postupku osiguranja zatra`iti naknadu {tete. Kako neovla{teni korisnik prava industrijskog vlasni{tva ~esto i pored privremene mjere nastavlja s ~injenjem povrede tog prava u gospodarskom prometu, za titulara je prava povoljno {to se zahtjev za ovrhom pri37

Usp. Ru`djak: op. cit., str. 154.

38

Ovo op}e ovršnopravno rješenje dr`imo boljim rješenjem u odnosu na rješenja iz ZO@-u i ZOIO-u po kojima sud reagira tek na tra`enje druge stranke.

vremene mjere radi sprje~avanja nastupanja nenadoknadive {tete mo`e ponavljati na temelju iste odluke sve dok se ista odr`ava na snazi jer je svrha takvog zahtjeva osuje}enje svake daljnje aktivnosti ili propu{tanje du`nika kojom bi bila dovedena u pitanje svrha izdavanja privremene mjere. Tako|er, sud mo`e, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produ`iti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera odre|ena, s tim da se to mora zatra`iti u tijeku vremena za koje se odre|uje privremena mjera. Sredstva osiguranja, koja sud u ovim slu~ajevima odobrava, mogu biti razna, a prema svrsi koja se `eli u svakom pojedinom slu~aju posti}i. U odredbi ~lanka 299. OZ-a nalazimo samo, primjerice, navedena sredstva osiguranja nenov~anih tra`bina od kojih bi za ovu vrstu sporova, koji su predmet obrade u ovom radu, mogli izdvojiti privremenu mjeru zabrane protivniku osiguranja glede poduzimanja radnji kojima se mo`e nanijeti {teta predlagatelju osiguranja. Ipak, tuma~enjem navedenih privremenih mjera u citiranoj zakonskoj odredbi u obzir pri povredi prava industrijske za{tite mogu do}i i sljede}e mjere: a) ~uvanje pokretnina koje se nalaze kod ovr{enika, kao npr. predlagateljevih patentiranih sprava ili predmeta izra|enih po njegovim patentima, uzorcima ili modelima, etiketa i ambala`e ozna~enih predlagateljevim za{ti}enim `igom, kao i alata i sprava koje isklju~ivo slu`e za izradu predmeta kojima se vrije|a njegovo za{ti}eno pravo industrijskog vlasni{tva, a na koje je upravljen zahtjev titulara prava; b) prinudna uprava pokretnih ili nepokretnih stvari ili prava; c) sudska zabrana otu|ivanja i pu{tanja u promet ovih stvari ili njihovog optere}ivanja u javnim knjigama; d) ovla{tenje predlagatelju da protivnikove stvari koje se kod njega nalaze i na koje se zahtjev odnosi, a ~ije se osiguranje tra`i,

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

zadr`i sve do pravomo}ne odnosno ovr{ne odluke o tom zahtjevu; e) nalog ovr{eniku da izvr{i izvjesne radnje kako bi se sa~uvale stvari navedene pod a) i odr`alo sada{nje stanje stvari; f) zabrana protivniku predlaga~a da ne ~ini izvjesne {tetne radnje ili promjene na naprijed navedenim stvarima. Kako dakle OZ ne nabraja taksativno sva sredstva osiguranja nenov~anih tra`bina privremenom mjerom, ostavlja se tako sudu mogu}nost da prema prijedlogu vjerovnika odredi i druge mjere39 i to one kojima se posti`e svrha osiguranja, a prvenstveno one navedene u posebnim zakonima na podru~ju prava industrijskog vlasni{tva. Tako u sporovima radi za{tite od povrede `iga mogu biti predlo`ene i odre|ene privremene mjere kojima se mo`e odrediti skidanje i uni{tavanje kori{tenog `iga, odnosno znaka, posebice povla~enje iz prodaje svih koli~ina proizvoda obilje`enih za{ti}enim znakom, uz zabranu svake daljnje prodaje (v. rje{enje TS Zagreb br. P-11801/94). Nadalje, kao privremena mjera mo`e egzistirati i odre|enje zaplijene etiketa, memoranduma, promotivnih i drugih materijala na kojima se nalaze sporni znak odnosno etiketa, uz posebno odre|enje da se iste zaplijenjene stvari imaju ~uvati po sudu (v. rje{enje Trgova~kog suda u Splitu br. XVP-1272/97, od 5.9.1997.). Valja naglasiti da se tra`bina ne mo`e osigurati tako da se protivniku osiguranja onemogu}i obavljanje djelatnosti koja je predmet njegova poslovanja (v. PSH P`765/92,od 31. 3. 1992.,PSP 52/187), pa tako otpada mogu}nost da se ovr{eniku zabrani daljnja proizvodnja npr. bezalkoholnih pi}a 39

Osim navedenog sud mo`e ovršeniku privremenom mjerom nalo`iti da u~ini ili propusti odre|ene radnje ili promjene, npr. da odmah skine odre|enu nelojalnu reklamu, odstrani tu|i zašti}eni `ig sa svoje robe, da prestane s izradom i puštanjem u promet predmeta izra|enih po patentiranom postupku, da s predmeta proizvedenih namjernom povredom predlagateljevog prava industrijskog vlasništva skine znakove povrede, ili onaj dio koji sadr`i povredu itd.

41

koje je etiketirao spornim znakom (v. cit. rje{enje TS Split). Ovo se ograni~enje naslanja na odredbe ovr{nog postupka koje reguliraju za{titu djelatnosti pravnih osoba, osim ako se ne radi o zahtjevu temeljem ~lanka 71. OZ-a. Trajanje privremene mjere odre|uje sud u rje{enju o odre|ivanju privremene mjere, a sukladno okolnostima slu~aja. Za o~ekivati je da se u predmetnim pravnim stvarima privremene mjere odre|uju tako da stupaju na snagu odmah po dono{enju, a da ostaju na snazi do pravomo}nog okon~anja spora u svezi povrede `iga.40 Na kraju treba navesti da }e u slu~aju odre|ivanja privremene mjere prije pokretanja parni~nog postupka radi za{tite industrijskog vlasni{tva, sud istodobno odrediti i rok u kojem predlagatelj osiguranja mora pokrenuti sudski postupak radi opravdavanja mjere, a sve u smislu odredbe ~lanka 303. stavak 1. OZ-a i specijalnih propisa. U odnosu na ranije ure|enje ovrhe u hrvatskom zakonodavstvu, novinu predstavlja i odredba ~lanka 299. OZ-a po kojoj sud mo`e privremenom mjerom privremeno urediti sporni odnos me|u strankama kada je to nu`no zbog otklanjanja nastupa nenadoknadive {tete. Prijedlog za izdavanje privremene mjere mora sadr`avati to~no ozna~enje: 1) vrste ove mjere; 2) za koje se vrijeme predla`e; 3) zahtjeva koji pripada predlagatelju i 4) istinitih ~injenica na kojima se prijedlog temelji. U pomanjkanju isprave, ove se ~injenice moraju sudu u~initi vjerojatnim. Kona~no, ako se pravomo}no utvrdi da pravno ne postoji zahtjev za ~ije je osiguranje bila dozvoljena privremena mjera ili ako je ona bila neopravdana ili ako predlagatelj osiguranja propusti da u stavljenom roku podnese tu`bu, onda }e sud, a na temelju prijedloga ili po svojoj ocjeni, nalo`iti visinu naknade {tete koju }e predlagatelj privremene mjere 40

Usp. Crni} - Grubi}: Izvršni postupak u praksi, Informator, Zagreb, 1994.

42

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

morati isplatiti odnosno prethodno kod suda polo`iti svome protivniku. Kada se analiziraju sve pozitivnopravne odredbe ovr{nog prava, bilo iz op}ih ili posebnih izvora ovr{nog prava, mo`e se zaklju~iti da postoji dovoljno normativnih pretpostavki za u~inkovito kori{tenje instituta privremenih mjera u sporovima radi za{tite povrije|enih ili ugro`enih prava industrijskog vlasni{tva. Tome posebice pogoduju moderna op}a ovr{nopravna rje{enja iz novog hrvatskog ovr{nog prava {to se ne mo`e bez rezervi i kriti~kih opaski kazati za posebne odredbe koje sadr`e novi zakoni s podru~ja industrijske za{tite. Naime, glavna se primjedba u svezi s ure|ivanjem instituta privremenih mjera u novom hrvatskom pravu industrijskog vlasni{tva ogleda u nejedinstvenom pristupu ovoj problematici odnosno razli~itim rje{enjima u svakom od posebnih zakona iako za to nema razloga, posebice u posebnostima materije za{tite svakog od za{ti}enih prava. Tako ZOP i ZOZPPU ne sadr`e odredbe o naknadi {tete odnosno o obvezi pologa nositelju prava kao modaliteta za{tite osobe protiv koje se izri~e privremena mjera od neutemeljenog pona{anja titulara, koje ZO@ i ZOIO eksplicitno reguliraju. Nejednaka su rje{enja i glede rokova u kojima titular pojedinog prava kao predlagatelj izricanja privremene mjere prije utu`enja mora podnijeti tu`bu ~ime se stavljaju pojedini nositelji prava u nejednak polo`aj, a razli~ita rje{enja u sli~nim pitanjima dovode i do slabljenja pravne sigurnosti ovla{tenika prava iz ovog podru~ja odnosno do nevaloriziranog rangiranja pojedinih prava41 po kojima bi se za nositelje patenata u odnosu na titulare ostalih 41

Iako su ta rješenja u okviru zadanog intervala iz ~l. 50. st. 6. TRIPS-a ne vidimo ni logi~no ni usporednopravno objašnjenje takvih solucija po kojima je kod patenata taj rok 15 dana od dana podnošenja tu`be (ne navodi se radi li se o radnim ili kalendarskim danima - op. aut.), dok je kod `igova i industrijskih obli~ja taj rok odre|en alternativno kao u citiranoj odredbi TRIPS-a, a kod oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga nema niti spomena o ovoj mogu}nosti a kamoli slova o predmetnim rokovima.

prava osiguravala br`a za{tita uslijed kra}ih rokova u ovoj stvari.42 Nadalje kod ZOP-a se ne tra`i da tu`itelj u~ini vjerojatnim da je njegovo pravo povrije|eno ili ugro`eno kao kod ZO@-a i ZOIO-a, ali to ne zna~i da to u takvom sporu nije potrebno jer ipak na takvo pona{anje i potrebu dokazivanja tu`itelja upu}uju op}a rje{enja iz OZ-a. ZO@-a, ZOIO-a i ZOZPPU-a ne sadr`e odredbe o mogu}nosti suda da, kad je to prigodno, primijeni privremene mjere bez saslu{anja druge stranke, poglavito u slu~ajevima kada bi odlaganje imalo za vjerojatnu posljedicu nenadoknadivu {tetu za nositelja prava, ili u slu~ajevima kada postoji o~igledna opasnost od uni{tavanja dokaza, koju predvi|a i preporu~a ~l. 50. st. 2. TRIPS-a. Novi ZOP predvi|a takovu mogu}nost, ali propu{ta utvrditi rok u kojem je sud obvezan obavijestiti o izre~enoj privremenoj mjeri prethodno nesaslu{anu drugu stranku te preispitati utemeljenost izre~ene privremene mjere.43 Tako|er ZOP propu{ta utvrditi tko ima aktivnu legitimaciju za podno{enje prijedloga za odre|ivanje privremene mjere, dok ZO@ i ZOIO to pravo rezervira za nositelje `iga odnosno industrijskog obli~ja44. Novi zakoni nisu usugla{eni ni normativno-terminolo{ki 42

Primjerice, francuski Loi No 91-7 du 4 janvier 1991 relative aux marques de fabrique, de commerce ou de service (Journal officiel de la Republique francaise, January 6,1991) u ~lanku 21. st. 3. predvi|a u francuskom `igovnom pravu rok od 15 dana u kojem se mora podnijeti tu`ba radi zaštite `iga.

43

Takav naputak sadr`i ~l. 50. st. 4. TRIPS-a po kojem kada su privremene mjere odre|ene bez saslušanja druge stranke doti~ne stranke bit }e obaviještene najkasnije odmah nakon izvršenja mjera, dok }e se preispitivanje, uklju~uju}i pravo na saslušanje obaviti na zahtjev tu`enika u razumnom roku nakon obavijesti o mjerama, zajedno sa odlukom ho}e li se mjere izmijeniti, ukinuti ili potvrditi.

44

Iako to nije predmet ovog rada za primijetiti je da kod ZO@ i ZOIO pravo na gra|anskopravnu zaštitu pripada samo nositeljima prava što je po nama rješenje koje su`ava zaštitu u odnosu na dosadašnji ZIV jer ne vodi ra~una o pravima i zaštiti legitimnih stjecatelja prava (korisnik isklju~ive licence i sl.). O tome detaljnije kod Zlatovi}: Postupak u parnicama povodom zaštite prava na `ig, Vladavina prava br. 5/98, str. 147 i dalje.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

tako da jedni govore o "odre|ivanju privremene mjere" (ZOP i ZOZPPU) dok drugi rabe sintagmu "izricanja privremene mjere" (ZO@ i ZOIO). Dr`imo da se trebalo upotrebljavati terminologiju op}eg ovr{nog prava gdje se rabi kombinacija "odre|ivanje privremene mjere" (~l. 293. i sl. OZ-a). U cijelosti neprihvatljivim dr`imo rje{enje sastavlja~a ZOZPPU-a koji nudi jednu uop}enu upu}uju}u odredbu u ~l. 30. st. 3. po kojoj sud mo`e na prijedlog tu`itelja odrediti privremenu mjeru sukladno s OZ-om ako bi odga|anje uzrokovalo te{ko nadoknadivu {tetu ili kada postoji opasnost od uni{tavanja dokaza. Razumijevaju}i `urbu zakonodavca u dono{enju ovih zakona radi ispunjavanja uvjeta za prijam Republike Hrvatske u WTO, ne mo`emo ne ukazati na povr{nost i nedore~enost u sastavljanju odredbi ovih zakona kada je u pitanju problematika sudske za{tite prava industrijskog vlasni{tva odnosno njihova me|usobna neuskla|enost iako je sastavlja~ zakonskih prijedloga bila ista institucija Dr`avni zavod za intelektualno vlasni{tvo {to samo govori da u izradi novog zakonodavstva nije bilo dovoljno koordinacije odnosno nisu se tra`ila, a ni akceptirala mi{ljenja pravne teorije i prakse niti su se u cijelosti unijele i razradile odredbe me|unarodnih akata, posebice TRIPS-a. Na ovaj je na~in opet nezahvalan zadatak prepu{ten sudskoj praksi da svojim rje{idbama kreira zakone i ispravlja legislativne propuste. 3. Privremene mjere u sklopu za{tite autorskih prava Za razliku od ranije va`e}ih propisa na podru~ju prava industrijskog vlasni{tva koji nisu sadr`avali posebne odredbe o privremenim mjerama, ZAP je kao modalitet ubla`avanja posljedica dugotrajnosti autorskih sporova uveo mogu}nost dono{enja privremenih mjera prije dono{enja pravomo}ne presude.45 45

Za slovensko autorsko pravo vidi kod Kocbek:Pravo intelektualne lastnine, Maribor, 1992., str.156.

43

Tako je prema odredbi ~l. 97. ZAP-a bilo propisano da na zahtjev tu`itelja koji u~ini vjerojatnim da je njegovo autorsko pravo povrije|eno, sud mo`e i prije dono{enja presude narediti: - da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz prometa predmeti kojima bi se mogla izvr{iti povreda autorskog prava te - da se zabrani nastavljanje zapo~etih radova kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava.46 Ovakvo rje{enje razumijevalo je dono{enje ove mjere ne samo u slu~aju ve} izvr{ene povrede autorskog prava, nego i kada postoji opasnost da do te povrede tek do|e.47 Dono{enjem je Novele ZAP-a citirana odredba u cijelosti izmijenjena. Precizirano je tko sve mo`e tra`iti odre|ivanje privremene mjere u autorskom sporu, pa tako prema ~l. 12. Novele ZAP-a isto mo`e predlo`iti autor, drugi nositelj autorskog prava, njihove udruge ili druge pravne osobe specijalizirane za ostvarivanje autorskih prava i to samo ako u~ine vjerojatnim da je autorsko pravo povrije|eno ili prije nastupa povrede ako postoji neposredna opasnost od povrede prava. Tako sud mo`e odrediti48: a) da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz prometa predmeti odnosno sredstva

46

O kona~noj stipulaciji ove odredbe vidi kod Feldman Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994., str. 118.

47

Isto i Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996., str.142.

48

Pri tome se napominje da sud mo`e, s obzirom na okolnosti slu~aja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno. Ako je u pojedinom slu~aju mogu}e odrediti više privremenih mjera, sud je du`an odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud odre|uje onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

44

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

- kojima se povrje|uje autorsko pravo49 ili - koja slu`e za povredu autorskog prava ili, - koja su nastala kao posljedica povrede autorskog prava ili - koja mogu slu`iti kao dokazi o u~injenoj povredi autorskog prava; b) da se zabrani - nastavljanje zapo~etih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskom pravu ili - nastavljanje radnji kojima se povrje|uje autorsko pravo.50 Pri tome }e sud odrediti odgovaraju}e mjere i bez prethodne obavijesti drugoj strani u sljede}im situacijama: - ako postoji opasnost da bi kasnije izvo|enje dokaza o povredi autorskog prava moglo biti ote`ano ili onemogu}eno ili - ako postoji opasnost od nastanka te{ko nadoknadive {tete ili - ako postoji opravdana opasnost da privremene mjere odre|ene sukladno ~l. 97. st. 1. noveliranog ZAP-a ne}e biti u~inkovite. 49

U tom smislu iz starije sudske prakse: "Prema odredbi ~l.97. ZAP-a, na zahtjev tu`itelja koji u~ini da je njegovo autorsko pravo povrije|eno sud mo`e i prije donošenja presude narediti da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz prometa predmeti ili da se zabrani nastavljanje zapo~etih radova kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava. Prema nala`enju ovog suda, tu`itelj je u~inio vjerojatnim da je njegovo autorsko pravo na iskorištavanje pojedinih autorskih doprinosa djela povrije|eno na taj na~in što je ta ista autorska djela tu`enik objavio u svom ~asopisu pod naslovom "S". Naime, iz dokumentacije spisa proizlazi da je upravo tu`itelj imao isklju~ivo pravo na iskorištavanje tih autorskih djela, doprinosa za ~asopis. Osnovano tu`itelj isti~e da nije tra`io izdavanje privremene mjere kojom bi se tu`eniku zabranilo izdavanje ~asopisa pod nazivom "S", ve} je privremenom mjerom tra`ena zabrana raspolaganja i raspar~avanja samo broja i magazina "S" od 13.5.1994., pa nije za takvu privremenu mjeru bilo odlu~no tko je nositelj prava na izdavanje ~asopisa pod naslovom "S", ve} je bilo odlu~no tko ima pravo na iskorištavanje autorskih djela, tj. doprinosa koji su objavljeni u ~asopisu tu`enika. Prema nala`enju ovog suda, tu`itelj je u~inio vjerojatnim da je imao ovlaštenje za iskorištavanje autorskih djela koja su uvrštena bez dozvole autora u tu`enikov magazin od 13. 5. 1994." VTS RH, P`-2437/94, od 15. 11. 1994., cit. po Gliha: Autorsko pravo - sudska praksa, prilog lista Informator br. 4450-4451 od 30. 10. i 2. 11. 1996., godina VI., broj 24, rješidba br. 135., str. 11.

Kako bi se osigurala primjena na~ela ekonomi~nosti sudskog postupanja odnosno provo|enje postupka bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, postupak je po prijedlogu za odre|ivanje privremenih mjera hitan. S obzirom na okolnosti {to povreda autorskog prava dovodi do negativnih pojava koje brzo dovode do te{ko otklonjive {tete, o~ekivano je da se ovim propisivanjem hitnosti postupka odre|ivanja privremenih mjera kod autorskog spora oja~a pozicija nositelja autorskog prava. Novela ZAP-a, za razliku od novog zakonodavstva industrijskog vlasni{tva, sadr`i i op}u klauzulu o recepciji odgovaraju}ih odredbi OZ-a. U~inkovitost se i prvenstvenost ovih mjera u odnosu na druge modalitete za{tite ogleda u tome da se njezinom primjenom posti`e trenutno zaustavljanje nezakonite uporabe autorskog djela {to je i osnovni cilj sudskog postupka, a ~ime se postupak naknade {tete ne dezavuira nego mu se pridaje sekundarno zna~enje.51 U sklopu za{tite tzv. srodnih prava52 u ~l.18. Novele ZAP-a primijenjena su identi~na rje{enja odre|ivanja privremenih mjera radi za{tite autorskih prava i kod za{tite prava umjetnika izvo|a~a.53 Analiziraju}i citirane odredbe, zaklju~ujemo da je u postupku gra|anskopravne za{tite autorskih prava odre|ivanje privreme50

Stariji propisi autorskog prava koji su va`ili na ovim prostorima, in concreto ~l. 60. st. 2. Zakona o zaštiti autorskog prava iz 1929. godine predvi|ali su jednu posebnu mjeru osiguranja. Naime u onim slu~ajevima kada se vršila povreda autorskog prava uz naplatu od strane posjetitelja, tako kod protupravno odr`anih predavanja, izvo|enja ili izlaganja, povrije|ena osoba mogla je tra`iti da se zaplijene svi prihodi, te da joj se dosude u presudi. Cit. po Šuman: Komentar Zakona o zaštiti autorskog prava i me|unarodnih propisa, Beograd, 1935., str.304.

51

Tako i Vukmir u Feldman - Vukmir: op. cit., str. 56.

52

O srodnim pravima detaljnije kod Besarovi}: Pravo industrijske svojine i autorsko pravo, NIO Poslovna politika, Beograd, 1984., str. 307.

53

O zaštiti izvo|a~kih prava opširnije kod Urem: Pravo izvo|a~a knji`evnih i umjetni~kih djela, RTZ i "Mladost" Zagreb, Zagreb, 1969.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

nih mjera zavisno od materijalnih pretpostavki. Materijalna pretpostavka ogleda se u tome da o{te}ena odnosno povrije|ena osoba doka`e svoje autorsko pravo na odre|enom djelu i da u~ini vjerojatnim da je njegovo pravo ve} povrije|eno ili da postoji neposredna opasnost od povrede.54 Privremene mjere odnose se kako na predmete povrede, tako i na sredstva povrede.55 Pod predmetima se povrede, primjerice, razumijevaju protupravno izra|ene reprodukcije, portreti i primjerci djela, dok se pod sredstvima razumijevaju alati i sprave koje slu`e isklju~ivo protupravnom umno`avanju (npr. tiskarski slog, oblici, valjci, plo~e, vrpce i sl.). Od suda odre|ena privremena mjera mo`e se naknadno u postupku njezinog preispitivanja, iniciranom od protivnika predlagatelja - eventualnog povreditelja autorskog prava, pokazati neutemeljenom. To obi~no biva kada se civilni postupak pravomo}no zavr{ava odbijanjem tu`benog zahtjeva. Poka`e li se da je odre|ena privremena mjera neosnovana, predlagatelj te mjere mora nadoknaditi protupredlagatelju svaku imovinsku {tetu koja je prouzro~ena odre|ivanjem zahtijevane privremene mjere. Iznos visine naknade utvr|uje sud na temelju prijedloga po slobodnom uvjerenju. Kako bi se sprije~ilo izdavanje neutemeljenih i {ikanoznih privremenih mjera, predvi|ena je mogu}nost suda da predlagatelj privremene mjere osigura protivniku {tetu koju ovaj mo`e trpiti uslijed zahtijevane mjere. Ovo osiguranje obavlja se polaganjem odre|enog nov~anog iznosa (kaucije). 54

55

Sud mo`e, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti privremenu mjeru i kad nije u~inio vjerojatnim postojanje tra`bine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati odre|ivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj ne da osiguranje u odre|enom roku, sud je du`an odbiti prijedlog za osiguranje. Usp. Gorenc i dr.: Rje~nik trgova~kog prava, Masmedia, Zagreb, 1997., str. 403. Isto i Šuman: op. cit., str. 302.

45

U rje{enju kojim se odre|uje privremena mjera koja ima u~inak rje{enja o ovrsi, odre|uje se i njezino trajanje, s tim da u slu~aju nepromijenjenih okolnosti u odnosu na vrijeme odre|ivanja mjere sud produ`uje trajanje privremene mjere ako predlagatelj u tom smislu podnese sudu prijedlog do isteka vremena va`enja privremene mjere. Za razliku od odredbi koje reguliraju ovu materiju kod izvjesnih prava industrijskog vlasni{tva, ~lanak 12. Novele ZAP-a ne odre|uje mo`e li se odre|ivanje privremene mjere izvr{iti prije utu`enja, ako ta mogu}nost postoji u roku u kojem predlagatelj mjere mora podnijeti tu`bu i koje su sankcije za nepostupanje predlagatelja, a sve sukladno odredbama TRIPS-a koje se u identi~nom tekstu odnose na sva prava intelektualnog vlasni{tva, bez iznimke. 4. Nadle`nost sudova u postupku odre|ivanja privremenih mjera Ti sporovi u Republici Hrvatskoj pripadaju stvarnoj nadle`nosti trgova~kih sudova. Naime, prema ~lanku 18. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94,100/96 i 131/97) trgova~ki sudovi po kauzalnom kriteriju u prvom stupnju sude i u sporovima koji se odnose na za{titu i uporabu izuma, znakova razlikovanja i tehni~kih unapre|enja, pravo na uporabu tvrtke i u sporovima iz autorskog prava, ako posebnim znakom nije druga~ije odre|eno. Kako druge zakonske odredbe o tome nema, u sporovima je radi za{tite intelektualnog vlasni{tva stvarna nadle`nost trgova~kih sudova isklju~iva i neprijeporna, bez obzira na svojstvo stranaka (v. Rje{enje VSJ, R16/67 od 27. velja~e 1967., ZSO, Knj. XII, Sv.I, 1967.). 56 56

Detaljnije o nadle`nosti trgova~kih sudova kod Dika: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova u parni~nom i izvršnom postupku, "Pravo u gospodarstvu" broj 7-8/94 (dalje Dika IV) i Erakovi}: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova, "Informator" broj 4170/94, odnosno karakteristi~no za sporove radi zaštite industrijskog vlasništva kod Zlatovi}: Gra|anskopravna zaštita prava na `ig u Republici Hrvatskoj,"Pravo u gospodarstvu" broj 3/98

46

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

Stvarna nadle`nost sudova u ovr{nom postupku osiguranja ure|ena je Zakonom o sudovima glede stvarne nadle`nosti uz primjenu odredbi Ovr{nog zakona glede mjesne nadle`nosti.57 Ovr{ni postupak i postupak osiguranja isklju~ivo su u sudskoj nadle`nosti, izuzev odre|enih postupaka osiguranja koje mogu provoditi i javni bilje`nici.58 Trgova~ki sudovi, sukladno odredbi ~lanka 19. to~ka 5. Zakona o sudovima, rje{avaju i provode izvr{enje odluka koje su donijeli u prvom stupnju, dok provo|enje ovrhe na nenov~anim sredstvima ovr{enika mogu povjeriti op}inskom sudu. Kako smo prethodno naveli, primjena je odre|ivanja privremenih mjera u postupcima radi za{tite prava intelektualnog vlasni{tva vrlo ~esta i u~inkovita s obzirom na gospodarsku funkciju tih prava i utjecaj njihove neovla{tene uporabe na tr`i{te te imovinska i moralna prava njegova titulara. Odredba ~lanka 19. to~ka 5. Zakona o sudovima sadr`i redakcijski propust jer ne odgovara eksplicitno na pitanje nadle`nosti trgova~kih sudova u odre|ivanju i provo|enju osiguranja tra`bina vjerovnika, nego samo utvr|uje nadle`nost trgova~kih sudova glede provedbe osiguranja dokaza za postupke za koje su ina~e nadle`ni.59 Kada se ima u vidu da su raniji propisi izri~ito rje{avali ovo pitanje, ovu bi stipulaciju citirane zakonske odredbe trebalo tuma~iti ekstenzivno tako da bi sintagma "provedba osiguranja dokaza" podrazumijevala kako ovla{tenje trgova~kih sudova radi odre|ivanja i provo|enja osiguranja u stvarima iz nadle`nosti istih sudova tako glede osiguranja dokaza u tim stvarima. Ovr{ni zakon donosi pravila o isklju~ivoj mjesnoj nadle`nosti u postupcima osiguranja 57

Usp. Dika I: op. cit., str. 6-10.

{to zna~i da stranke nemaju pravo odre|ivanja i ugovaranja nadle`nosti nekog drugog suda (v. PSH Pz-18/92,od 21.1.1992., PSP 52/185). U slu~aju da se privremena mjera odre|uje prije pokretanja sudskog postupka radi za{tite `iga, mjesno je nadle`an za odlu~ivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom onaj sud koji bi bio nadle`an za odlu~ivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu je privremene mjere mjesno nadle`an sud koji bi bio mjesno nadle`an za provedbu ovrhe (~l. 292.st.1.OZ). Ukoliko se dono{enje privremene mjere tra`i u tijeku sudskog postupka, nadle`an je za odre|ivanje privremene mjere sud pred kojim traje sudski postupak o meritumu stvari, uz mogu}nost da se prema specifi~nostima slu~aja mo`e kao nadle`an pojaviti i sud ina~e nadle`an za odlu~ivanje o prijedlogu za ovrhu (~l.292. st. 2. OZ). VI. OSTALA OVR[NOPRAVNA PITANJA 1. Ovrha na pravima industrijskog vlasni{tva Predmet su ovrhe, prema ~l. 4. st. 2. OZ-a, ovr{enikove stvari i prava na kojima se mo`e provesti ovrha radi ostvarenja odre|enog ovrhovoditeljevog potra`ivanja ili njegovog osiguranja odnosno radi se o objektu pravnih radnji koje imaju zna~enje sredstva ovrhe.60 Me|u druga imovinska odnosno materijalna prava koja dolaze kao predmet ovrhe, OZ u odredbi ~l. 199. st. 1. navodi i patente i tehni~ka unapre|enja, ali ne i druga prava industrijskog vlasni{tva. Tu prazninu op}eg propisa upotpunjuju sada novi zakoni iz prava industrijskog vlasni{tva, tako da predmetom ovrhe mogu biti i `ig61 i industrijsko obli~je62, a s tim provedba

58

Tako javni bilje`nici mogu sudjelovati u postupcima zalo`nopravnog osiguranja tra`bina na temelju sporazuma stranaka i osiguranja prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava. O tome detaljnije kod Dika II i Barbi}: op. cit. str. 75-98 i 99-136. 59 Usp. Dika I: op. cit., str. 9.

60

Vidi kod Triva - Belajec - Dika: Sudsko izvršno pravo, Op}i dio, Informator, Zagreb, 1984., str. 167. i dr.

61

Vidi ~l.32.st.1 ZO@-u.

62

Vidi ~l. 37. st.1. ZOIO-u.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

ovrhe ima u~inak prema tre}ima tek nakon upisa u odgovaraju}i registar. Nadalje u ~l. 202. OZ-a regulirano je da se ovrha protiv pravne osobe koja obavlja djelatnost radi stjecanja dobiti mo`e odrediti izme|u ostalog i na patentima, tehni~kim unaprje|enjima i drugim pravima, bez ograni~enja.63 Za odlu~ivanje je o prijedlogu za ovrhu na patentu, tehni~kom unapre|enju ili nekom sli~nom ovr{enikovu pravu i za provedbu te ovrhe mjesno nadle`an sud na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te ovr{enika, a ako ovr{enik nema prebivali{te u Republici Hrvatskoj, nadle`an je sud na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te ovr{enika, odnosno u slu~aju se ovr{enika pravne osobe nadle`nost suda odre|uje prema sjedi{tu iste. Sredstva su ovrhe ovr{ne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tra`bina prisilno ostvaruje odnosno metode kojima sud prinudno ostvaruje ovrhovoditeljevo potra`ivanje.64 Ovrha se na patentu, tehni~kom unaprje|enju ili nekom sli~nom ovr{enikovom pravu prema ~l. 200. OZ-a provodi pljenidbom toga prava, njegovim unov~enjem, sukladno odredbama o prodaji pokretnih stvari, i kona~no samim namirenjem ovrhovoditelja.

karaktera, po kojoj se ovrha na autorskom pravu ne mo`e izvr{iti protiv bilo kojeg nositelja autorskog prava66, a ne samo protiv autora i njegovih nasljednika. Samo imovinske koristi67, koje potje~u od autorskog djela i koje nositelji autorskog prava vuku iz autorskog djela, mogu biti predmetom ovrhe (~l. 99. st.2. ZAP-a). Ova se imovinskopravna ovla{tenja mogu sastojati od primjerice: a) dobiti koju izvla~e nositelji autorskog prava iz svog autorskog djela 68; b) autorske naknade kao imovinskopravni zahtjevi koji izlaze iz autorskog prava odnosno iz iskori{tavanja autorskog djela 69; c) tra`bine na ime naknade {tete zbog povrede autorskog prava; d) stvari kao materijalne podloge na kojoj je djelo fiksirano70. Prema tome, autorska prava moraju u postupku ovrhe ostati intakta, dok se ovrha mo`e provoditi samo na imovinskim ovla{tenjima nositelja autorskog prava. Pri tome, kako to odre|uje ~l. 99. st. 3. ZAP-a i ~l. 128. OZ-a ne mogu biti predmetom ovrhe: 66

O kategoriji nositelja autorskog prava detaljnije kod Henneberga: Nositelji autorskog prava, I-III, Informator, br. 4310 od 28.6.1995., br. 4314-4315 od 12. i 15.7.1995. i 4318-4319 od 26. i 29.7.1995.

67

Ovrha se ne mo`e vršiti na autorskim moralnim ovlaštenjima (pravo objave djela, pravo na povla~enje djela iz prometa, na priznanje autorstva, na poštovanje cjelovitosti djela, pravo na ~ast i ugled autora).

68

Kao npr. knji`evnika iz objavljenog knji`evnog djela, skladatelja iz tiskanih nota odnosno iz javnog izvo|enja njegove skladbe, filmske ku}e iz javnog prikazivanja filma, slikara iz prodaje ili javnog prikazivanja svojih za prodaju prire|enih slika i sl.

69

Kao npr. zahtjevi iz nakladnog ugovora, ugovora o prikazivanju ili filmskog ugovora, ugovora o radio-difuzijskom emitiranju djela i sl.

70

Ovo samo pod uvjetom da se radi o djelu koje je dovršeno i objavljeno. U njema~kom autorskom pravu ovrha na izvornom primjerku autorskog djela mo`e se odrediti ako se dobije prethodni pristanak autora, izuzev izvornog djela arhitekture ili ranije objavljenog djela likovne umjetnosti. Cit. po Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996., str.3.

2. Ovrha u autorskom pravu Za razliku je od ovih prava intelektualnog vlasni{tva kod autorskih prava situacija sasvim druga~ija. Naime, autorsko pravo kao cjelina eo ipso ne mo`e biti predmetom ovrhe upravo zato jer se radi o pravu osobnopravnog karaktera {to je izri~ito propisano odredbom ~l. 99. st. 1. ZAP-a.65 Naime, radi se o odredbi op}eg 63

O specifi~nostima ovrhe nad sredstvima pravne osobe i mogu}im ograni~enjima ovrhe detaljnije kod [epi}: Ovrha na imovini pravnih osoba, u Dika (ur.) i dr.: op. cit., str. 64.

64

Usp. kod Triva-Belajec-Dika: op. cit., str. 162.

65

Ranije zakonodavstvo nije sadr`avalo tako izri~ito odre|enu odredbu. Naime ~l. 20. Zakona o zaštiti autorskog prava iz 1929. godine regulirao je ovakvu zabranu kao izuzetak, odnosno da autorsko pravo samo po sebi ne mo`e biti predmetom ovrhe protiv autora i njegovih nasljednika.

47

48

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

a) nedovr{ena autorska djela; b) neobjavljeni rukopisi71 te c) predmeti koji su nu`ni autoru koji samostalno u obliku zanimanja obavlja umjetni~ku ili koju drugu profesionalnu djelatnost da dovr{i odnosnu vrstu djela (pisa}i pribor, boje, kistovi, filmski pribor, knjige, kiparski pribor i sl.); d) osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi te obiteljski portreti. Dakle, sve dok autor svoje intelektualno djelo nije uklju~io u svoju imovinu, ovrha u svezi s tim pravom nije mogu}a. Upravo sadr`aj autorskog moralnog prava ~ini i pravo da po svojoj volji tim autorskim pravom disponira, odnosno da ga po svom izboru prika`e, objavi ili na drugi na~in u~ini pristupa~nim javnosti odnosno da ga povu~e iz javnosti. Kako slijedom navedenoga nositelj autorskog prava ima isklju~ivo pravo svoje djelo u~initi dostupnim javnosti, to je pravo vjerovnika po svojoj snazi iza ja~eg prava autora da objavi svoje djelo. Naime, vjerovnik ne mo`e tra`iti od autora da objavi svoje jo{ neobjavljeno djelo odnosno da dovr{i svoje jo{ nedovr{eno djelo, kako bi se potom namirio ovrhom na imovinskoj koristi koja proizlazi iz tog objavljenog odnosno dovr{enog djela. Dok autor ili drugi nositelj autorskog prava nije sukladno vlastitoj dispoziciji slobodnom voljom objavio djelo odnosno istim se koristio u pravnom prometu, vjerovnik nema mogu}nosti ovr{nopravnih zahtjeva u tom pravcu. VII. ZAKLJU^AK U ovom smo radu poku{ali ukazati na va`nost i rje{enja pitanja o mjerama osiguranja povodom povrede prava industrijskog vlasni{tva, kako u novom Ovr{nom zakonu tako i u novim legislativnim rje{enjima materije prava intelektualnog vlasni{tva te ukaza71

Iako autorsko pravo nastupa s dovršenjem djela, za ovrhu djela bitno je da isto bude i objavljeno odnosno na odgovaraju}i na~in u~injeno dostupno javnosti.

ti na specifi~nosti i razlike koje se javljaju kod pojedinih prava industrijskog vlasni{tva i autorskih prava. Zbog navedenih zamjerki na rje{enja u propisima iz prava industrijskog vlasni{tva, mo`emo zaklju~iti da Novela ZAP-a uz primjenu odgovaraju}ih odredbi OZ-a sadr`i optimalna i kvalitetnija rje{enja kada su u pitanju zakonske pretpostavke za kori{tenje instituta privremenih mjera u sklopu za{tite autorskih prava. Stvar je zainteresiranih da se u svrhu za{tite svojih prava ovim odredbama koriste, a zadatak suda da s dosta znanja i puno takta primijeni propise, koordiniraju}i potrebu za {to potpunijim osiguranjem tra`bine s potrebom o~uvanja savjesnosti i normativnosti putem preventivnih odnosno represivnih mjera pravnog sustava odnosno ovr{nog postupka. LITERATURA 1. Barbuto: Misure cautelari in materia di marchi e brevetti: superamento dei ontrasti giurisprudenziali con gli accordi Trips, in Atti del Convegno di Milano del 16 aprile 1996 sull'adeguamento della legislazione nazionale agli accordi Trips e procedimenti cauterali di proprieta industriale, Milano, 1996. 2. Berlit: Das neue Markenrecht, 3.Auflage, Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1999. 3. Besarovi}: Pravo industrijske svojine i autorsko pravo, NIO Poslovna politika, Beograd, 1984. 4. Brn~i}: Zbirka obrazaca za sudske podneske i sudska rje{enja po Zakonu o izvr{enju i obezbje|enju, Zagreb, 1937. 5. Cornish: Intellectual Property: Patents, Copyright, Trade Marks and Allied Rights, third edition, Sweet & Maxwell, London, 1996. 6. Crni} - Grubi}: Izvr{ni postupak u praksi, Informator, Zagreb, 1994. 7. ^izmi}: Tu`be zbog povrede i osporavanja prava iz podru~ja industrijskog vlasni{tva, "Informator", broj 4546/97. 8. ^izmi}: Ogledi iz prava industrijskog vlasni{tva, Split, 1998.

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

9. ^izmi}: Aktualnosti u podru~ju prava industrijskog vlasni{tva u pravu Republike Hrvatske, "Informator", broj 4516/97. 10. Dika: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova u parni~nom i izvr{nom postupku, "Pravo u gospodarstvu", broj 7-8/94. 11. Dika: Privremene mjere osiguranja, "Informator", broj 4257-4260/94-95. 12. Dika (ur.) i dr.: Novo ovr{no i ste~ajno pravo, Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1996. 13. Erakovi}: Stvarna nadle`nost trgova~kih sudova, "Informator", broj 4170/94. 14. Feldman - Vukmir: Zakon o autorskom pravu, Leges, Zagreb, 1994. 15. Giefers: Markenschutz, 4. Auflage, Rudolf Haufe Verlag, Freiburg i. Br., 1995. 16. Gliha: Autorska prava i GATT, Informator, br. 4326-4327, od 23. i 26.8.1995. 17. Gliha: Hrvatski autorskopravni poredak, Informator, br.4695, od 6.3.1999. 18. Gliha: Autorsko pravo - sudska praksa, Informator, br. 4450-4451, od 30.10. i 2.11.1996. 19. Gorenc (ur.) i dr.: Rje~nik trgova~kog prava, masmedia, Zagreb, 1997. 20. Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996. 21. Henneberg: Nositelji autorskog prava, I-III, Informator, br. 4310 od 28.6.1995., 4314-4315 od 12. i 15.7.1995. i 4318-4319 od 26. i 29.7.1995. 22. Kocbek: Pravo intelektualne lastnine, Maribor, 1992.

49

23. Marett: Intellectual Property Law, Sweet & Maxwell, London, 1996. 24. Mimica: Republika Hrvatska i Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Informator, br. 4728, od 30.6.1999. 25. Puhari~ i dr.: Zakon o industrijski lastnini s komentarjem, ^Z Uradni list Republike Slovenije, Ljubljana, 1994. 26. Rado~aj: Pred dono{enjem smo izmjena i dopuna hrvatskog zakona o autorskom pravu, Cantus - glasilo HDS-a, Zagreb, br. 101, lipanj 1999. 27. Sena: Il Nuovo Diritto dei Marchi, Marchio nazionale ie marchio comunitario, seconda edizione, Giuffre Editore, Milano, 1998. 28. [uman: Komentar Zakona o za{titi autorskog prava i me|unarodnih propisa, Beograd, 1935. 29.Triva-Belajac-Dika: Sudsko izvr{no pravo, Op}i dio, Informator, Zagreb, 1984. 30. Urem: Pravo izvo|a~a knji`evnih i umjetni~kih djela, Radio-televizija Zagreb i "Mladost" Zagreb, Zagreb, 1969. 31. Vanzetti - Di Cataldo: Manuale di Diritto Industriale, seconda edizione, Giuffre Editore, Milano, 1996. 32. Verona: Pravo industrijskog vlasni{tva, Informator, Zagreb, 1978. 33. Zlatovi}: Gra|anskopravna za{tita prava na `ig u Republici Hrvatskoj, "Pravo u gospodarstvu", broj 3/98. 34. Zlatovi}: Postupak u parnicama povodom za{tite prava na `ig, "Vladavina prava", Zagreb, broj 5/98.

50

DRAGAN ZLATOVI]: Ovr{nopravna pitanja u novom hrvatskom pravu intelektualnog vlasni{tva Pravni vjesnik 16 (1-2): 29-50, 2000.

DRAGAN ZLATOVI], L.L.B. LEGAL ISSUES OF EXECUTION OF COURT ORDERS IN NEW CROATIAN LAW ON INTELLECTUAL PROPERTY SUMMARY Intellectual property is today becoming an issue not only of interest for international associations and national legislations, but it is also more and more turning into a well-thought element of intellectual capital of modern entrepreneurship and a factor of business success on the market. The Republic of Croatia is unreservedly interested in becoming a member of global and European integrations, especially of the World Trade Organization (WTO). This requires from Croatia, among other things, to bring its legislation into harmony with the solutions of the international law and, respectively, to coordinate the law regulating intellectual property with the Agreement on marketing aspects of intellectual property (TRIPS), which Croatia has complied with by passing new laws and amending some of the already existing ones. The author of this paper explains – as some of the novelties in this field of law – the issues of the Law on Execution of Court Orders implied by the laws regulating intellectual property, especially the problems of transitional arrangements in the system of civil legal protection of intellectual property – arrangements that provide necessary prerequisites for a quick and efficient protection of the legal owners and of their imperiled or violated rights. Key words: intellectual property, Law on the Execution of Court Orders, industrial property, transitional arrangements.

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

51

UDK 368.4 (497.5) Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 20. studenoga 1999.

Dr. sc. MARINKO \. U^UR, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci

POSTUPAK U MIROVINSKOM OSIGURANJU – PRAVNA SIGURNOST ILI ZAPREKA U OSTVARIVANJU PRAVA

1. sije~nja 1999. godine zapo~eo se realizirati novi mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj i to samo u prvom stupcu: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Primjena Zakona o mirovinskom osiguranju “N.N.” 102/98, zahtijeva velika sredstva, kadrove i postupke. Uz uva`avanje svake norme navedenog propisa i njihove konzistentne veze i me|uovisnosti, u ovom radu se izdvajaju one kojima je ure|en postupak stjecanja prava iz mirovinskog osiguranja. Republika Hrvatska je socijalna dr`ava. Socijalna je pravda jedna od najve}ih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom. Svi su pred zakonom jednaki. Za ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja primjenjuje se Zakon o op}em upravnom postupku i posebni postupci utvr|eni Zakonom o mirovinskom osiguranju (i drugim propisima u oblasti mirovinskog osiguranja). To je strog, precizan, slo`en i kompliciran postupak rokova, radnji i ovlasti koji je ~esto zapreka ostvarivanju prava. Klju~ne rije~i: mirovinsko osiguranje, sredstva, postupak, socijalna pravda, posebni postupci.

I. UVOD Novi mirovinski sustav, ure|en pravnim normama u Republici Hrvatskoj, zapo~eo se realizirati 1. sije~nja 1999. godine. Prelomili su se odnosi koji su bili ure|eni propisima iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja i koji su formirali brojne socijalno-pravne odnose identificiranih subjekata tih odnosa do 31. prosinca 1998. godine. “Sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj ~ine: 1) obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, 2) obvezno mirovinsko osiguranje za sta-

rost na temelju individualne kapitalizirane {tednje, 3) dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane {tednje”.1 Odre|ivanje osnovnih prava (socijalnih prestacija) u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, kako je to uredio Zakon o mirovinskom osiguranju, dugo je najavljivano, i, bez obzira {to nije predmetom ovoga rada, daleko je restriktivnije nego {to je bilo. Restriktivniji su i 1

Zakon o mirovinskom osiguranju "N.N" 102/98 : ~l. 1.

52

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

uvjeti za stjecanje tih prava, a ostvariti je pojedino pravo put prepun rokova, radnji i tijela, ure|en Zakonom i provedbenim propisima, ali i brojnim aktima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Subjekti su mirovinskog sustava u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti: osiguranik, ~lanovi obitelji osiguranika, osigurane osobe i korisnici s jedne strane i brojni socijalno pravni organi s druge strane. Nije uputno “pamtiti” sve osiguranike u obveznom osiguranju. “Popis” je ekstenzivan, i u~injen metodom taksativnog normiranja. Jednostavno, treba ~itati odgovaraju}e odredbe Zakona i primjenjivati kada se rje{ava konkretni socijalnopravni odnos. Ovakvom rje{enju mo`e se uputiti dosta prigovora s nomotehni~kog aspekta, ali ni redaktori Zakona nisu na{li bolje rje{enje. Pitanje je jesu li jednaki (i ravnopravni) svi osiguranici u obveznom mirovinskom osiguranju kada je rije~ o uvjetima za sta` osiguranja jer “kada osiguranik sam pla}a doprinose za osiguranje priznat }e mu se sta` osiguranja ako su u cijelosti pla}eni doprinosi za mirovinsko osiguranje i obveze koje proizlaze iz neupla}enih doprinosa” (~l. 24. Zakona). Za primjenu pojedinih odredbi Zakona nu`no je imati i na odgovaraju}i na~in koristiti druge propise (o zapo{ljavanju, zdravstvenom osiguranju, o braku i dr.). Kada nastupi odre|eni rizik i kada budu ispunjeni uvjeti predvi|eni Zakonom, stvorena je osnova za stjecanje propisanih socijalnih prestacija. Njih je manje i te`e ih je ostvariti. Pored osnovnih prava utvr|ena su i supsidijarna prava. Utvr|en je re`im “ste~enih prava”, a izvr{eno je “~i{}enje” prava u mirovinskom osiguranju od onih koja “vi{e pripadaju socijalnoj skrbi”. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje da “u postupku rje{avanja o pravima iz

mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o op}em upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije druk~ije odre|eno” (~l. 9. st. 2.). ^injenica je da Zakon u brojnim odredbama odre|uje druk~ije, pa se mo`e govoriti o posebnom postupku za rje{avanje o pravima iz mirovinskog osiguranja. Izrazite su divergencije u postupku. Pojmovi su nedore~eni (nedefinirani) i brojni (priznavanje prava, osiguranje prava, neotu|ivost prava i drugi). Slo`enost postupka je ve}a kada se u postupak uklju~uju “ovla{teni vje{taci”, nadle`na slu`ba za zapo{ljavanje i tijela odre|ena propisima o zdravstvenom osiguranju. Postupak bi morao garantirati realizaciju na~ela mirovinskog osiguranja, ali i njihovo stjecanje, ostvarivanje i za{titu u slu~aju ukidanja ili ograni~avanja prava. Postupak za priznavanje i osiguravanje prava iz mirovinskog osiguranja ure|en je Zakonom o op}em upravnom postupku i Zakonom o mirovinskom osiguranju. Ono {to je i dalje poseban problem jesu autonomni akti Zavoda kojima se taj postupak ~ini slo`enijim, skupljim i manje poznatim. II. SUBJEKTI U MIROVINSKOM SUSTAVU II.1. Osnovni je subjekt u mirovinskom sustavu osiguranik. Ve} se u stavku 3. ~lanka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju taj pojam spominje, ali u vezi s obveznim mirovinskim osiguranjem za starost na temelju individualne kapitalizirane {tednje. Tim sustavom “bit }e obuhva}eni osiguranici mla|i od 40 godina `ivota”. Osiguranik je obvezno osiguran za (socijalni) slu~aj starosti i invalidnosti ili kako teorija socijalnog prava u~i ti slu~ajevi su pokriveni obveznim mirovinskim osiguranjem na temelju generacijske solidarnosti. ^lanovi obitelji osiguranika imaju zakonom odre|ena prava za slu~aj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine.

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

[iri je pojam korisnik materijalnog prava (~lanak 5. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju). Prava u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti imaju zaposlenici, poljoprivrednici, obrtnici i druge osigurane osobe (~lanak 6. Zakona o mirovinskom osiguranju). To su sve osigurane osobe. II. 2. Drugi je subjekt socijalno pravnih odnosa u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane {tednje (“za ostvarivanje prava zaposlenika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba utvr|enih zakonom...”) (javna ustanova) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (~lanak 6. Zakona o mir. osiguranju). Pored Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao “drugi subjekt” tih odnosa javljaju se Republika Hrvatska, jedinice lokalne uprave i samouprave, jedinice lokalne samouprave i poslodavci koji “stvaraju uvjete za provedbu prevencije invalidnosti” i osiguranja za{tite invalida rada, vojnih invalida i drugih osiguranih osoba glede njihova osposobljavanja za rad i zapo{ljavanje ... ~lanak 7). Invalidi su rada, vojni invalidi i druge osigurane osobe me|u subjektima “osiguranih osoba” u navedenim socijalno pravnim odnosima. III. OSIGURANICI Iz citiranih (i navedenih) odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju vidi se nedosljednost u kori{tenju pojmova vezanih za osiguranike. To je problem koji stvara nejasno}e u primjeni. Za “op}e odredbe” trebalo je koristiti samo pojam “osiguranik” i “osigurana osoba”. U glavi II. “Vrste osiguranja i osigurane osobe”, pod “A” “osiguranici” i “1. obvezno osiguranje” u ~lanku 10. i drugima, re~enice (stavci) po~inju neprecizno, umjesto da je napisano “Osiguranici u smislu ovoga Zakona su ...” i onda ih taksativno navesti. Redaktor

53

je, umjesto toga, prvo naveo osiguranike u “obveznom osiguranju”, a zatim u “2. produ`enom osiguranju” u ~lanku 17. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: Zakon). III. 1. Osiguranici u obveznom osiguranju su 1) zaposlenici i s njima, prema posebnim propisima, izjedna~ene osobe, 2) osobe koje su izabrane ili imenovane na du`nosti u tijelima dr`avne vlasti, jedinicama lokalne uprave i samouprave i jedinicama lokalne samouprave ako za taj rad primaju pla}u, 3) osobe koje se nakon zavr{enog {kolovanja nalaze na obveznom prakti~nom radu ili na dobrovoljnoj praksi (volonteri) ako rade punim radnim vremenom, bez obzira na to primaju li za taj rad pla}u, odnosno naknadu, 4) hrvatski dr`avljani koji su u Republici Hrvatskoj zaposleni kod stranih diplomatskih, konzularnih i drugih me|unarodnih predstavni{tava ili u osobnoj slu`bi kod stranih dr`avljana ako me|unarodnim ugovorom nije druk~ije odre|eno, 5) strani dr`avljani i osobe bez dr`avljanstva koji su zaposleni na teritoriju Republike Hrvatske ako me|unarodnim ugovorom nije druk~ije odre|eno. Nezaposlene osobe obvezno su osigurane pod uvjetima i u trajanju utvr|enim propisima o zapo{ljavanju.” (~lanak 10. Zakona)2 “Obvezno su osigurani: 1) obrtnici i trgovci pojedinci, upisani u odgovaraju}i registar, 2) osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost kao {to su odvjetnici, lije~nici, zubari, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori, prevoditelji, primalje i drugi, 3) vrhunski {porta{i i {ahisti, ako nisu osigurani po drugoj osnovi” (~lanaka 11. Zakona)3 2

Zakon o zapo{ljavanju "N.N" 59/96. ~l. 3. Pored ostalih su prava na koja su "svi zaposlenici u radnom odnosu obvezno osigurani za slu~aj nezaposlenosti" i pravo na zdravstveno osiguranje, pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatak za djecu po propisima koji ure|uju ta podru~ja ...". Sada je to Zakon o mirovinskom osiguranju u ~lanku 10. "vratio" propisima o zapo{ljavanju. Njih treba tuma~iti uzajamno: vidi ~lanak 31-35 Zakona o zapo{ljavanju.

3

Pored ostalih, vidi: Zakon o trgova~kim dru{tvima u "N.N" 111/93; Zakon o obrtu "N.N" 90/96, Zakon o odvjetni{tvu.

54

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

“Poljoprivrednici i ~lanovi njihovih ku}anstava, koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, obvezno se osiguravaju ako u trenutku podno{enja prijave na osiguranje ...” ispunjavaju uvjete utvr|ene u odredbi ~lanka 12. Zakona. “Obvezno su osigurani ~lanovi uprave trgova~kih dru{tava, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi” (~l. 13. Zakona). Osiguranici su u obveznom osiguranju sve}enici, redovnici, redovnice i ostali vjerski slu`benici za vrijeme slu`be za vjersku zajednicu ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi.” (~lanak 14.) i “roditelj koji obavlja roditeljske du`nosti u prvoj godini `ivota djeteta, a nije obvezno osiguran po drugoj osnovi”, pod uvjetima {to ih utvr|uje odredba ~lanka 15. Zakona. Posebnu kategoriju osiguranika u obveznom osiguranju ~ine oni osiguranici koji se osiguravaju “na osobni zahtjev” (hrvatski dr`avljani zaposleni u inozemstvu kod me|unarodnih organizacija i stranih poslodavaca ili na brodovima pod stranom zastavom ako nisu obvezno osigurani po stranim propisima i dr.) (~lanak 16. Zakona). III. 2. Osiguranici u produ`enom osiguranju su “osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje,” pod uvjetima i na na~in odre|en ~lankom 17. Zakona. III. 3. Osobe osigurane u odre|enim okolnostima Odre|ene osobe obvezno su osigurane na mirovinsko osiguranje, ali samo za slu~ajeve invalidnosti i profesionalne bolesti (~lanak 18. Zakona).4 4

Pojam invalidnosti odre|en je u ~lanku 3., 18. i 19. Zakona o mirovinskom osiguranju. Pojam tjelesnog o{te}enja odre|en je u ~lanku 18. i 19. ~l. 56. I 172) st..1. i ~l. 191. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ozljeda na radu: ~l. 18-19; 37, 39. st. 3., 52. st. 5. i 191. Zakona o mirovinskom osiguranju. Profesionalna bolest: ~l. 18; ~l. 19. st. 2., ~l. 34. st. 3; ~l. 38; ~l. 39. st. 3; ~l. 52 st. 5. i ~l. 191. Zakona o mirovinskom osiguranju.

III. 4. ^lanovi obitelji osiguranika ^lanovi obitelji osiguranika ili korisnika mirovine (starosne, prijevremene starosne ili invalidske) osigurani su u slu~aju smrti osiguranika ili korisnika mirovine (~l. 21. Zakona). ^lanove obitelji koji imaju ova prava i uvjete uz koje su oni osigurani odre|uje Zakon. III. 5. Uvjet za sta` osiguranja Samo “razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navr{ene 15. godine `ivota u obveznom mirovinskom osiguranju i produ`enom osiguranju” ra~una se u sta` osiguranja (~l. 23. Zakona). Kada osiguranik sam pla}a doprinose za osiguranje priznat }e mu se sta` osiguranja “ako su u cijelosti pla}eni doprinosi za mirovinsko osiguranje i obveze koje proizlaze iz neupla}enih doprinosa” (~l. 24. Zakona). Zakon o radu omogu}ava sklapanje ugovora o radu s punim, sa skra}enim i s radnim vremenom manjim od punoga radnog vremena. Svaki od tih oblika u mirovinskom osiguranju “tolerira” i Zakon o mirovinskom osiguranju. Naime, Zakon polazi od toga da je puno radno vrijeme 42 sata tjedno, ali i kra}e od toga ako je tako “utvr|eno posebnim propisima ili kolektivnim ugovorom” (st. 1. ~l. 25. Zakona), pa priznaje u to puno radno vrijeme i rad u skra}enom radnom vremenu u to~no odre|enim slu~ajevima (st. 2. ~l. 25.). Zakon “prera~unava” sve oblike nepunog radnog vremena na puno radno vrijeme “u sta` osiguranja u trajanju najvi{e 12 mjeseci za pojedinu kalendarsku godinu” (~lanak 25.: - kod jednog ili vi{e poslodavaca, rad u sezoni, rad invalida zbog profesionalne nesposobnosti za rad). Zakon posebno priznaje u sta` osiguranja “i razdoblja koje je osoba, odnosno osiguranik proveo 1) na bolovanju nakon prestanka zaposlenja ili dugog rada na osnovi kojega je bio osiguran, a za to razdoblje je primao naknadu pla}e, 2) na profesionalnoj rehabilitaci-

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

ji na koju je bio upu}en” (u odre|enom svojstvu) “bez obzira da li je prije toga bio osiguran” i 3) koriste}i se naknadom pla}e u svezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju” (~l. 26. Zakona). Odredbe ~lanka 27. Zakona mogu se tuma~iti samo uz pomo} “posebnih propisa”, propisa o zapo{ljavanju i o pravima roditelja (iz ovoga i drugih zakona), jer se “u sta` osiguranja ra~una ... i razdoblje koje je osoba (podvukao: U. M.) odnosno osiguranik proveo izvan zaposlenja na osnovi kojega je bio osiguran...”. IV. OSIGURANICI I PRAVA Prava u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane {tednje odre|uje Zakon. Tri su rizika (slu~aja) osiguranja: starost, invalidnost i smrt. Svaki od navedenih rizika (slu~ajeva) osiguranja (kada nastupi i kada su ispunjeni drugi zakonom odre|eni uvjeti) osnova je za stjecanje socijalnih prava (socijalnih prestacija): 1) osigurani rizik starosti, osnova je za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu; 2) osigurani rizik invalidnosti, osnova je za stjecanje prava na invalidsku mirovinu i profesionalnu rehabilitaciju s naknadom pla}e; 3) osigurani rizik smrti osnova je za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu. Neke su prestacije “zajedni~ke” za pojedine osigurane slu~ajeve. Tako je najni`a mirovina pravo za slu~aj starosti, invalidnosti i smrti, a osnovna mirovina za slu~aj starosti ako se zakonom o obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane {tednje i Zakonom o dobrovoljnom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane {tednje ne odredi druk~ije. Tjelesno o{te}enje nije individualnost. Pravo zbog tjelesnog o{te}enja koje je poslje-

55

dica ozljede na radu i profesionalne bolesti jest naknada zbog tjelesnog o{te}enja. Navedena prava, u odre|enim slu~ajevima i pod odre|enim uvjetima zahtijevaju i posebna (socijalne prestacije) koja se priznaju kao prava na naknadu putnih tro{kova u svezi s ostvarivanjem navedenih prava osiguranih prava). To je supsidijarno pravo uz jedno od navedenih osnovnih prava. Promjene su u~injene Zakonom o mirovinskom osiguranju radikalne, i po ukidanju prava koja su se priznavala do 31. prosinca 1998. godine.5 To, u pravilu zna~i da se ta “biv{a” prava vi{e ne mogu priznavati, ali je primijenjeno na~elo ste~enih prava u mirovinskom osiguranju do 31. prosinca 1998. Ste~ena prava na minimalnu mirovinu, za{titni dodatak uz mirovinu, nov~anu naknadu za tjelesno o{te}enje zbog bolesti i ozljede izvan rada te pravo na doplatak za pomo} i njegu, osiguravaju se i od 1. sije~nja 1999., priznata su u istom opsegu i uskla|uju se prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (kao i ostala prava: ~lanak 172. st. 1. Zakona). Izvr{eno je i “~i{}enje” mirovinskog osiguranja od prava koja po svojoj naravi pripadaju socijalnoj skrbi (doplatak za pomo} i njegu druge osobe i osposobljavanje za rad djece s te{ko}ama u du{evnom ili tjelesnom razvoju).6 Tvrdi se da }e pravo na najni`u mirovinu (~lanak 82. Zakona), koja se odnosi i na starosnu i na invalidsku i na obiteljsku mirovinu, biti “svojevrsna zamjena za minimalnu mirovinu i za{titni dodatak uz mirovinu”).7 5

Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republi~ki zakon "N.N" 53 26/83, 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 96/93., 44/94., 59/96., ; Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju individualnih poljoprivrednika "N.N" 26/83., 49/83., 57/83., 47/86., 40/90., 26/93.; Zakon o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika biv{e JNA "N.N" 96/93. i drugi.

6

Zakon o socijalnoj skrbi "N.N", 59/96.

7

[kember, A., Osnovni rizici i prava iz mirovinskog osiguranja, Zakon o mirovinskom osiguranju, Organizator, Zagreb, 1998. str. 104.

56

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2):51-66, 2000.

Korisnike “ste~enih prava” na temelju preostale radne sposobnosti Zakon “prevodi” po slu`benoj du`nosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.8 Ova kategorija korisnika prava u posebnom je polo`aju zbog odre|ivanja “novoga prava” i zbog odre|ivanja visine toga prava. Radi se, naime, o najnovijim ~etirima kategorijama “prija{njih korisnika”: korisniku koji nije zaposlen, za vrijeme zaposlenja (na drugom poslu), za vrijeme zaposlenja sa skra}enim radnim vremenom i skra}enim radnim vremenom na drugom poslu. “Prevo|enje” se provodi “bez ponovnog ocjenjivanja radne sposobnosti korisnika, a i iznos invalidske mirovine je posebno odre|en. Ina~e, kada je kod osiguranika utvr|ena profesionalna nesposobnost za rad, mo`e se ponovno utvrditi preostala radna sposobnost “ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, `ivotnu dob, naobrazbu i sposobnost, mo`e profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu” (~lanak 34. st. 4. Zakona). Kao {to se vidi nema vi{e u Zakonu upori{ta za profesionalnu rehabilitaciju da bi se radilo skra}eno radno vrijeme na bilo kojem poslu.9 IV. 1. Divergencije u postupku “U postupku rje{avanja o pravima iz mirovinskog osiguranja primjenjuju se odredbe Zakona o op}em upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije druk~ije odre|eno” (~lanak 9. stavak drugi Zakona). 8

Prema odredbi ~lanka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju: "Korisnicima prava na temelju preostale radne sposobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmijenjene radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su va`ili do 31. prosinca 1993., prevode se ta prava (podvukao N. N.) od 1. sije~nja 1999. po slu`benoj du`nosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama ovoga Zakona".

9

Profesionalna nesposobnost za rad (invalidnosti) postoji kada je kod osiguranika "zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti lije~enjem, radna sposobnost trajno smanjena za vi{e od polovice prema tjelesno i psihi~ki zdravome osiguraniku iste ili sli~ne naobrazbe i sposobnosti."(st. 1. ~lanak 34. Zakona o mirovinskom osiguranju)

Prava su iz mirovinskog osiguranja neotu|iva, osobna, materijalna, neprenosiva i ne mogu se naslijediti (ako se ne radi o dospjelim nov~anim primanjima koja nisu ispla}ena do smrti korisnika), nezastariva (osim dospjelih, a neispla}enih mirovina i drugih nov~anih davanja “u slu~ajevima odre|enim Zakonom”). “Ste~ena prava iz mirovinskog osiguranja, utvr|ena zakonom, mogu se ukinuti samo u slu~ajevima odre|enim ovim Zakonom“, kao i kori{tenje prava i njihovo ograni~avanje. “Primanja na osnovi mirovinskog osiguranja mogu biti predmet ovrhe i osiguranja u skladu sa zakonom.” (~lanak 5. Zakona) U postupku valja razlikovati priznavanje prava u mirovinskom osiguranju i osiguravanje prava. Tako }e pravo na profesionalnu rehabilitaciju priznati socijalnopravni organ odre|en Zakonom, a rehabilitaciju je du`an osigurati “poslodavac kod kojega je osiguranik bio zaposlen u vrijeme nastanka invalidnosti...” (~lanak 40. st. 1. Zakona). Postupak osiguravanja prava u ovom slu~aju nije upravni postupak, ve} postupak odre|en Zakonom o mirovinskom osiguranju. To se odnosi i na isplatu tro{kova profesionalne rehabilitacije. Poseban postupak predvi|en je u Zakonu i u slu~aju “prilago|ivanja invalida rada za rad na poslu na koji je premje{ten, odnosno upu}en nakon zavr{ene profesionalne rehabilitacije, kada je ono potrebno radi postizanja normalnoga radnog u~inka uz normalan napor” (~lanak 41. st. 2.) Manjkavosti su ovoga “rje{enja”, pored ostaloga, i u difuznim pojmovima (“normalni radni napor”, “ normalni radni u~inak”). U postupku se provo|enja profesionalne rehabilitacije invalida rada javljaju i ugovoreni elementi (obveznopravni), kao npr. ugovor o provo|enju profesionalne rehabilitacije kod poslodavca ili ugovor s ustanovom za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje invalida. Druga je strana ugovora Zavod (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje).

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

Slo`enost postupka ~ine i pregledi po “ovla{tenom vje{taku”.10 U postupku sudjeluje Zavod, korisnik prava, poslodavac i ovla{teni vje{tak. Prethodno je doneseno rje{enje o priznavanju prava na profesionalnu rehabilitaciju po Zakonu o op}em upravnom postupku, a koje mora postati pravomo}no.11 Pored navedenih, a nakon zavr{etka profesionalne rehabilitacije, javlja se (opet sada u funkciji socijalnopravnog organa) “nadle`na slu`ba zapo{ljavanja” (~lanak 47. st. 3. te ~l. 48. st. 2. Zakona), ali, i dok rehabilitacija traje, mo`e do}i do “naknadnog lije~enja” ili “medicinske rehabilitacije” kada se provodi postupak po propisima o zdravstvenom osiguranju (~lanak 49. Zakona). 12 Socijalno pravni odnos nastaje u pravilu inicijativom osiguranika, odnosno na zahtjev osiguranika (npr. u ~lanku 54. kada osiguranik podnosi zahtjev za invalidsku mirovinu ili u ~l. 32. st. 2. kada se podnosi zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu). Poseban je postupak kada se pojedino pravo ste~eno na osnovi invalidnosti mijenja i kada se stje~e novo pravo “zbog promjena u stanju invalidnosti”, odnosno kada se “utvr|eno pravo gubi” (~lanak 55. Zakona). Pojedina~nim rje{enjem (pojedina~ni upravni akt) utvr|uju se “u mjese~noj svoti” mirovine i ostala nov~ana primanja iz mirovinskog osiguranja. Ova primanja ispla}uju se unatrag (~lanak 87. st. 1. Zakona). Zakon odre|uje razloge kada se “dospjela primanja” mogu isplatiti unatrag (~l. 87. st. 2.), odnosno na~in isplate mirovina u inozemstvo (“u skladu s me|unarodnim ugovorom ili na temelju uzajamnosti” – ~l. 88. Zakona). 10

"Invalid rada s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, koji nije u roku od {est mjeseci od dana pravomo}nosti rje{enja o priznavanju prava upu}en na profesionalnu rehabilitaciju, Zavod upu}uje na pregled ovla{tenom vje{taku prema ovome Zakonu radi ponovne ocjene preostale radne sposobnosti" (~l.45. Zakona)

11

Zakon o op}em upravnom postupku "N.N" 53/91.

12

Zakon o zdravstvenom osiguranju "N.N" 1/97.

57

Posebna je pravna radnja u postupku “vlastiti izbor” samo jedne mirovine “ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili vi{e mirovina ...” (~l. 89. Zakona). IV. 2. Ponovno ostvarivanje, obustavljanje isplate i odre|ivanje nove mirovine Zakon o mirovinskom osiguranju razlikuje postupke koji se odnose na (1) stjecanje prava uz ostvarivanje prava, (2) odre|ivanje mirovine, (3) ponovno ostvarivanje prava, (4) obustavljanje isplate mirovine i (5) postupak primanja mirovine. U navedenim postupcima Zakon razlikuje pojmove osiguranika, korisnika prava i obveznika upla}ivanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koriste se podaci sadr`ani u mati~noj evidenciji (st. 1. ~l. 97.). U postupcima se koriste isprave izdane u skladu sa zakonom, a slu`e za utvr|ivanje svojstva osiguranika, mirovinskog sta`a, pla}e, osnovice i osiguranja, naknade pla}e i doprinosa. Postupak se, u pravilu vodi u nadle`noj podru~noj ustrojbenoj jedinici Zavoda gdje se vodi mati~na evidencija: (1) prema sjedi{tu poslodavca, (2) prema mjestu registracije, odnosno obavljanja djelatnosti, (3) prema prebivali{tu koje je osiguranik imao prije odlaska u inozemstvo, (4) prema sjedi{tu nadle`ne slu`be zapo{ljavanja, (5) prema sjedi{tu tijela nadle`nog za utvr|ivanje katastarskog prihoda od poljoprivrede, (6) ustrojbena jedinica Zavoda u kojem je osiguranik ostvario pravo iz mirovinskog osiguranja, odnosno ustrojbena jedinica Zavoda koja obavlja isplatu mirovinskog primanja, (7) prema mjestu prebivali{ta, (8) prema sjedi{tu trgova~kog dru{tva. IV. 3. Postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja O pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja donosi se rje{enje. U

58

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

prvom stupnju rje{enje donosi ustrojbena jedinica Zavoda na ~ijem je podru~ju osigurana osoba koja ostvaruje pravo, odnosno od koje se izvodi pravo bila posljednji put osigurana, a u drugom stupnju – sredi{nja ustrojbena jedinica Zavoda. O pravima iz mirovinskog osiguranja koja se ostvaruju primjenom me|unarodnih ugovora rje{ava u prvom stupnju – sredi{nja ustrojbena jedinica Zavoda, u drugom stupnju – nadle`no tijelo koje imenuje Upravno vije}e Zavoda (~lanak 105. st. 4. Zakona). IV. 3.1. Utvr|ivanje prava na osiguranje “Pravo na mirovinsko osiguranje utvr|uje se priznanjem svojstva osiguranika” (st. 1. ~l. 106. Zakona). Nadle`no tijelo Zavoda donosi rje{enje o priznavanju svojstva osiguranika. Nadle`no tijelo donosi rje{enje o prestanku svojstva osiguranika (~l. 107. st. 1.), u slu~aju kada to zahtijeva “osoba za koju obveznik pla}anja doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu osiguranja”, kao i u slu~aju “ako Zavod na temelju prijave na osiguranje ne prizna svojstvo osiguranika ili to svojstvo prizna po nekom drugom temelju ...” (~l. 108. Zakona). “Osiguraniku prestaje svojstvo osiguranika prestankom okolnosti na temelju kojih je stekao svojstvo osiguranika ...”, a poljoprivrednicima i ~lanovima njihovih ku}anstava, te sve}enicima, redovnicama i ostalim vjerskim slu`benicima “i u slu~aju stjecanja prava na mirovinu” (~l. 109. Zakona). IV. 3.2. Utvr|ivanje prava iz osiguranja “Prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu” (st. 1. ~l. 110), a “Postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokre}e se na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako ovim Zakonom nije druk~ije odre|eno” (st. 1. ~l. 111.) Dok traje zaposlenje “postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti pokre}e se i u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene za{tite (st. 2. ~l. 111. Zakona).

“Postupak radi kontrolnog pregleda (u slu~ajevima {to ih utvr|uje Zakon ...) pokre}e nadle`na ustrojbena jedinica slu`be Zavoda po slu`benoj du`nosti” (st. 4. ~l. 111.). Poseban je postupak propisan za vje{ta~enja “kada se pri rje{avanju o pravu iz mirovinskog osiguranja utvr|uje invalidnost, tjelesno o{te}enje ili op}a nesposobnost za rad ~lanova obitelji ...”, kao i razlozi prestanka prava na temelju invalidnosti (~l. 113. do ~l. 115. Zakona). Slo`en je i posebno propisan postupak revizije nalaza i mi{ljenja o invalidnosti, a na temelju kojega se stje~e pravo prema Zakonu (~l. 116. Zakona). “Rje{enje o priznavanju prava iz mirovinskog osiguranja izvr{ava se odmah nakon dono{enja ...”, a izvr{ava ga Zavod (~l. 119. Zakona). IV. 3.3. @alba, obnova postupka, revizija i drugo “Protiv rje{enja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja donesenog u prvom stupnju mo`e se izjaviti `alba sredi{njoj ustrojbenoj jedinici slu`be Zavoda” (st. 1. ~l. 120). Zakon predvi|a postupak obnove postupka (~l. 121.), na zahtjev stranke ili po slu`benoj du`nosti, utvr|uju}i na~elo nezastarivosti prava iz mirovinskog osiguranja. Zakon utvr|uje slu~ajeve kada se mo`e pravomo}no rje{enje izmijeniti novim rje{enjem (~l. 122.) “Rje{enje, kojim se rje{ava o svojstvu osiguranika, mirovinskom sta`u i dokupu sta`a, podlije`e reviziji. Reviziju obavlja sredi{nja ustrojbena jedinica Zavoda” (~l. 123. st. 1. i 2.). “U reviziji se mo`e na rje{enje dati suglasnost, izmijenit ga ili poni{titi” (~l. 125. st. 1.) “Pravomo}no rje{enje Zavoda mo`e se poni{titi, oglasiti ni{tavnim ili ukinuti po pravu nadzora u slu~ajevima i uz uvjete propisane Zakonom o op}em upravnom postupku” (~l. 126. st. 1.). “Rje{enje doneseno u dru-

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

gom stupnju u povodu `albe, odnosno rje{enje doneseno pri obavljanju prava nadzora ... kona~no je u upravnom postupku i protiv njega se mo`e pokrenuti upravni spor, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno”. (~lanak 126. st. 3. Zakona). V. POSEBNOSTI U ORGANIMA, PRAVIMA I ROKOVIMA “Zavod ima javne ovlasti u rje{avanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja” (~lanak 127. st. 2. Zakona). U ovoj odredbi (i drugima) Zakon govori o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Ta prava i obveze ~ine sadr`aj socijalnopravnih odnosa koji nastaju izme|u subjekata u mirovinskom osiguranju. V.1. Veliki problem u socijalnopravnim odnosima u mirovinskom osiguranju predstavljaju navedeni i drugi postupci u stjecanju svojstva osiguranika i osigurane osobe, ali i u ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja. No, taj je problem potenciran brojnim provedbenim propisima za primjenu Zakona, kako onih {to ih donose Vlada Republike Hrvatske i nadle`na ministarstva tako i Statut i drugi op}i akti Zavoda kojima se ure|uju prava i obveze osiguranika i korisnika prava. V.2. Zakon obvezuje Zavod na dva izvje{taja. Jedan je onaj {to ga je Zavod “obvezan najmanje jedanput godi{nje podnijeti (izvje{}e o svojemu radu) ministarstvu nadle`nom za mirovinsko osiguranje, a drugi je “izvje{}e o godi{njem poslovanju”, {to ga Zavod dostavlja Hrvatskom dr`avnom saboru. V.3. Kao socijalnopravni organi, u odre|enom se smislu javljaju i oni “obveznici pla}anja doprinosa” za mirovinsko osiguranje {to ih je Zakon takvima odredio (poslodavci i s njima izjedna~eni subjekti, Hrvatski zavod za zapo{ljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Centar za socijalnu skrb, Republika Hrvatska, {kole, visoka u~ili{ta i nadle`na dr`avna tijela i dr.), s posebnim ovlastima i aktivnostima.

59

Teorija socijalnog prava u~i da, pored drugih specifi~nosti u socijalnopravnoj metodi, stoji i ona da se sankcija za neuspostavljanje socijalnopravnog odnosa mo`e izre}i samo (u nov~anom obliku) socijalnopravnom organu (drugom subjektu tog odnosa). U {irem smislu, taj je drugi subjekt i poslodavac komu se mo`e izre}i nov~ana kazna za prekr{aj: “ako ne prijavi po~etak ili prestanak poslovanja ...”, “ako ne prijavi ili ne odjavi osiguranje ...”, sta` osiguranja i dr., “ako doprinos za mirovinsko osiguranje ne pla}a u propisanim rokovima i dr. (~l. 168. Zakona). Kazna se mo`e izre}i i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za zapo{ljavanje (~l. 169. Zakona). Me|utim, izuzetak se od pravila da osiguranik ne mo`e biti ka`njen, provodi samo onda “kad sam pla}a doprinos za mirovinsko osiguranje”, pa on tada zapravo i nije korisnik prava jer je pla}anje doprinosa osnova i uvjet za prava iz mirovinskog osiguranja (~l. 170.). Pored nov~ane kazne poslodavcu, odnosno osiguraniku koji je sam obveznik pla}anja doprinosa, mo`e se “uz nov~anu kaznu izre}i i mjera oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti ili zanimanja u trajanju do jedne godine” (~l. 171. Zakona). V.4. Neujedna~enost u postupanju omogu}ava i nedosljednost pri upotrebi pojmova jer se, pored drugih, javljaju i “osiguravanje prava ... u istom opsegu”, “uskla|ivanje mirovina i drugih prava” na na~in utvr|en u op}em aktu Zavoda, “iskazivanje mirovine i ostalih mirovinskih primanja”, “odre|ivanje nove svote mirovine”, “prevo|enje prava”, “utvr|ivanje aktualne vrijednosti mirovine”, “nastanak kori{tenja prava”, “ponovno odre|ivanje mirovine” i drugi. V.5. Dan stjecanja prava, rok u kojem se mo`e podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu i uplate doprinosa, a kao pretpostavka za stjecanje prava na te mirovine, u Zakonu su ure|eni kroz postupovne odredbe “va`nim za

60

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

stjecanje prava na starosnu i prijevremenu mirovinu”.13 Starosna i prijevremena starosna mirovina stje~u se na dan na koji su ispunjeni uvjeti za njihovo stjecanje (~l. 30.,, 178., 179. i ~l. 54. Zakona) odnosno u ~lanku 31. i 182. Zakona. Za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu to je u pravilu dan na koji su kumulativno ispunjeni uvjeti `ivotne dobi i mirovinskog sta`a, a propisani za stjecanje tih mirovina. Mirovina se mo`e ste}i tek prvoga dana od dana prestanka osiguranja. Mirovina se ne mo`e ostvarivati i biti osiguran. Izuzetak je samo kada se prima invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Uspostavom osiguranja obustavlja se isplata mirovine (~l. 90. st. 3. Zakona). Ako se pravo na mirovinu uspostavlja znatno kasnije nego {to su ispunjeni propisani uvjeti, mirovina se mo`e ste}i samo za ubudu}e (u odnosu na dan podno{enja zahtjeva) te za najvi{e {est mjeseci unatrag. Zakon razlikuje u tom smislu tri perioda, “tri vremena”: (1) dan na koji su ispunjeni uvjeti za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, (2) dan prestanka osiguranja i (3) dan podno{enja zahtjeva za ostvarivanje tih prava. V.6. Prava su iz mirovinskog osiguranja strogo osobna prava koja se (kao {to je napisano), u pravilu, ostvaruju samo na zahtjev osiguranika. (Poslodavac ne mo`e u ime zaposlenika podnijeti zahtjev za stjecanje prava na mirovinu). Zahtjev za priznavanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu mo`e se podnijeti najranije dva mjeseca prije prestanka osiguranja (dakako kad se zna da }e biti kumulativno ispunjena oba zahtjeva: dob i sta` za stjecanje prava), a nakon {to su uvjeti za stjecanje prava ispunjeni zahtjev ne mo`e zastariti jer prema ~lanku 5. st. 2. Zakona “prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu

zastarjeti” (izuzev dospjelih, a neispla}enih nov~anih davanja po Zakonu). Pa i u tom slu~aju pravo na mirovinu mo`e se ostvariti najvi{e {est mjeseci unatrag ({to je rezultat financijskog, a ne drugog karaktera). V.7. Bez obzira {to se radi o istom sustavu mirovinskog osiguranja zaposlenika, samostalnih gospodarstvenika i poljoprivrednika, oni nisu u jednakom polo`aju u stjecanju prava. Naime, zaposlenici stje~u prava iz mirovinskog osiguranja i u slu~aju da za njih poslodavac nije uplatio du`ne doprinose, a prema ~lanku 24. Zakona. Kada su u pitanju osobe koje su same obveznici uplate doprinosa, onda one mogu za odre|ena razdoblja ostvariti sta` osiguranja i temeljem toga odre|ena prava, samo ako je doprinos u cijelosti upla}en (~lanak 32. st. 4., u vezi s ~lankom 10. st. 1., t. 4., ~l. 11. do ~l. 14. i ~l. 16. i 17. Zakona). V.8. Posebnu skupinu ~ine osiguranici i prava po osnovi beneficiranog sta`a. Ovdje se ne radi o nejednakostima, ve} poku{aju da se te kategorije izjedna~e zbog “nejednakog polo`aja” s drugim osiguranicima i pravima koja ne spadaju u te skupine. 14 U ostvarivanju prava ove skupine “prati” i poseban postupak.

14

Zakon o sta`u s pove}anim trajanjem "N.N" 71/99 u ~lanku 1. osiguranika s beneficiranim sta`om svrstava u tri skupine: (1) osiguranici zaposleni na osobito te{kim i za zdravlje i radnu sposobnost {tetnim radnim mjestima; (2) osiguranici koji nakon odre|enih godina `ivota, zbog naravi i te`ine posla, dolaze u priliku da im fiziolo{ke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogu}avaju daljnje uspje{no obavljanje toga posla, i (3) osiguranici slijepe osobe, osobe oboljele od distrofije i srodnih mi{i}nih i neuromi{i}nih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dje~je paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhe osobe te osobe kod kojih postoje funkcionalni poreme}aji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica.

13

15

Pojam invalidnosti odre|en je u ~lanku 34. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Poto~njak, @., Zbornik: "Zajedni~ke odredbe" Organizator, Zagreb, 1998. str. 149.

V.9. Prava na osnovi invalidnosti Postupci, organi i rokovi posebno su izra`eni u pravima na osnovi invalidnosti.15 Slo`enost sadr`aja pojma invalidnosti nije izvan konteksta sadr`aja Zakona. Taj sadr`aj

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

obja{njavaju pojmovi: trajna nesposobnost za rad, promjena zdravstvenog stanja, lije~enje, smanjenje radne sposobnosti, tjelesno i du{evno zdravi osiguranik, izobrazba i sposobnost, ~etiri uzroka nesposobnosti za rad (bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu, profesionalna bolest), profesionalna nesposobnost za rad, op}a nesposobnost za rad, odgovaraju}i (prikladni) poslovi, profesionalna rehabilitacija i drugi. Bitno su razli~iti postupci ocjene invalidnosti zbog smanjene radne sposobnosti i ocjene invalidnosti kod gubitka radne sposobnosti ako osiguranik mo`e na svojem poslu ili na poslovima koje obavlja, (tjelesno i psihi~ki zdrav osiguranik iste ili sli~ne izobrazbe i sposobnosti), a rije~ je o poslovima koji su odgovaraju}i poslu na kojem osiguranik radi, raditi s radnim vremenom od 3,5 sata na dan ili vi{e. Kod takvog osiguranika ne postoji invalidnost, tj. potpuno je sposoban za rad. Gubitak radne sposobnosti postoji ako osiguranik ne mo`e raditi polovicu (ili vi{e) punog radnog vremena (bez obzira {to bi mogao raditi jedan, dva sata dnevno). Osiguranik kod kojega je do{lo do smanjenja radne sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad) prolazi posebne postupke imaju}i u vidu koje pravo mo`e ostvariti: pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju. Javlja se i poslodavac koji je du`an, prema ~lanku 77. Zakona o radu, osiguraniku osigurati druge poslove za koje je sposoban. U postupku sudjeluje ovla{tena osoba koja utvr|uje smanjenu radnu sposobnost, ali i zaposleni~ko vije}e ili slu`ba zapo{ljavanja. Osiguranik kod kojega je do{lo do gubitka radne sposobnosti (op}a nesposobnost za rad) mo`e ostvariti pravo na invalidsku mirovinu (~lanak 52. st. 1l. Zakona). Neposredna opasnost od invalidnosti ustanovljava se u posebnom postupku: utvr|uje se bolest ili profesionalna bolest kao uzrok neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti. Na temelju utvr|enog postojanja ne-

61

posredne opasnosti od invalidnosti osiguranik ne stje~e status invalida rada niti mo`e ostvariti neko pravo na temelju Zakona, ali ostvaruje pravo na raspored na druge poslove kod poslodavca.16 Neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ne mo`e se utvr|ivati za obrtnika, poljoprivrednika i sl. osiguranika. V.10. Ozljeda na radu i profesionalna bolest Za osiguranika je bitno je li invalidnost nastala zbog ozljede na radu jer to utje~e na stjecanje prava na invalidsku mirovinu ili profesionalnu rehabilitaciju. Bitni su elementi definicije ozljede na radu: vanjski doga|aj, radnja ~ovjeka, nasilnost, poslovni karakter. Profesionalne bolesti su bolesti izazvane du`im neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na odre|enim poslovima na temelju kojih je uspostavljeno svojstvo osiguranika prema Zakonu. 17 Posebni su postupci za utvr|ivanje postojanja ozljede na radu kod profesionalne bolesti, kao i za priznavanje prava po toj osnovi.18 Pravo na naknadu zbog tjelesnog o{te}enja mo`e se ostvariti samo ako je uzrok ozljeda na radu ili profesionalna bolest. Ozljeda je na radu profesionalni uzrok i rizik. Da bi se slu~aj mogao priznati kao ozljeda na radu, potrebno je da taj doga|aj ima poslovni karakter (da je vremenski, prostorno i uzro~no povezan s redovnim radom osiguranika). VI. POSTUPAK ^UVA ZAKONITOST I PRAVNU SIGURNOST Novi je mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj na snazi u prvom stupcu (razini) tek jednu godinu dana. Analiza o njegovim u~incima i posljedicama jo{ nema, a njegovu svrhovitost mo`emo prvenstveno cijeniti po tim posljedicama. Rje{enja de lege lata su 16

Zakon o radu: ~l.77. i 78.

17

Zakon o listi profesionalnih bolesti "N.N" 162/98

18

Vidi i Zakon o za{titi na radu "N.N" 59/96.

62

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2):51-66, 2000.

takva kakva su. Njih treba primjenjivati jer se samo tako mo`e o~uvati na~elo zakonitosti i pravna sigurnost bez koje nema suvremenog demokratskog dru{tva. Sada su, uglavnom, poznati osnovni propisi u mirovinskom sustavu. Pravne norme sadr`ane u tim propisima treba primijeniti dosljedno, bez obzira na sve okolnosti u kojima se ostvarivanje propisa realizira. O~ekuje se da }e vi{e od jednog milijuna subjekata ovih specifi~nih socijalnopravnih odnosa mo}i o~ekivati i primiti prava koja su utvr|ena u propisima: od statusa osiguranika do pojedine socijalne prestacije koja pojedinom korisniku pripada, a pod odre|enim uvjetima. Ne bi bilo dobro ako se ne ostvari ono {to je propisano. Ne ulaze}i u sadr`aj pojedinih prava u mirovinskom osiguranju, nagla{ava se zna~aj postupovnih odredbi propisa kojima su ta prava priznata. Postupak je put, na~in kako ostvariti propisano pravo. Postupak stvara i obveze (terete) subjektima ovih pravnih odnosa. U ovom sustavu brojni su socijalnopravni subjekti, a jo{ brojniji socijalnopravni odnosi me|u njima. Propisima je njihovo djelovanje (postupanje) odre|eno i o~ekuje se da se ti subjekti toga odre|enog postupka dr`e. Na~ela propisa u mirovinskom sustavu osnova su i okvir pravne sigurnosti u tom sustavu. VI.1. Nezastarivost prava “Zastarjelo{}u prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze” (~lanak 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). U mirovinskom osiguranju prava ne zastarijevaju. Mirovinsko je osiguranje dugoro~no osiguranje. Prava su za{ti}ena zakonom. Samo pod uvjetima odre|enim zakonom, dospjele a neispla}ene mirovine i druga nov~ana davanja u mirovinskom osiguranju mogu zastarjeti (~lanak 5. st. 2. Zakona). Karakter i sadr`aj prava u mirovinskom osiguranju odredio je i sadr`aj citirane nor-

me. To ne zna~i da su stranke - subjekti u tome neograni~eno slobodni jer }e pravo na mirovinu npr. koristiti od dana podno{enja zahtjeva i najvi{e {est mjeseci unatrag od podnesenog zahtjeva. Na ovaj na~in stvara se i u materijalnom smislu sigurnost za sredstva iz kojih se ispla}uju mirovine i druga nov~ana primanja po principu generacijske solidarnosti. Prema tome, vrijeme je kao pravna ~injenica posebno bitno za realizaciju prava. Bez obzira koliko dugo osiguranik nije koristio pravo da podnese zahtjev na mirovinu, to pravo ne prestaje nevr{enjem (neobavljanjem) prava. Sporazum (ugovor, nagodba) izme|u Zavoda i osiguranika o zastarjevanju prava na mirovinu ili drugo nov~ano potra`ivanje ne mo`e proizvoditi pravne u~inke ni za te subjekte socijalnopravnog odnosa ni za tre}e osobe. Osiguranik se ne mo`e prisiliti da podnese zahtjev za starosnu mirovinu, ali je drugi subjekt, socijalnopravni organ, du`an, kada osiguranik podnese zahtjev i ispuni uvjete, priznati mu to pravo, a u skladu sa zakonom. Nezastarivost prava iz mirovinskog osiguranja treba tuma~iti u korist osiguranika, odnosno korisnika prava pa i u pravu da preispituje pravo i visinu mirovine i drugog prava. To su socijalna prava (ljudska prava). Podno{enjem zahtjeva za ostvarivanje odre|enog prava osiguranik ulazi u procesna pravila, daleko stro`ija nego {to je re~eno na~elo, pa se zbog toga (u nekim djelima) tvrdi da na~elo nezastarivosti ne mo`e dirati u meritum jer to zamjenjuju izvanredni pravni lijekovi. Izvanredni pravni lijekovi u mirovinsko -invalidskom osiguranju izviru (i posljedica su) iz stroge osobnosti prava iz mirovinskog osiguranja koje je utemeljeno na uspostavljenom obveznom osiguranju i uzajamnim odnosima osiguranika i socijalnopravnog organa na drugoj strani. U odredbi je ~lanka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano: “Pravomo}no

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

rje{enje mo`e se izmijeniti novim rje{enjem ako je prvim rje{enjem povrije|en zakon ili op}i akt Zavoda na {tetu osiguranika, odnosno osigurane osobe.” Novo rje{enje donijet }e se i onda kada se sazna za nove ~injenice koje utje~u na pravo osiguranika, odnosno osigurane osobe, a koje su nastale nakon dono{enja rje{enja o pravu.” Prema odredbi ~lanka 123. Zakona o mirovinskom osiguranju “Rje{enje, kojim se rje{ava o svojstvu osiguranik, mirovinskom sta`u i dokupu sta`a, podlije`e reviziji.” Revizija odla`e izvr{enje rje{enja, a obavlja je sredi{nja ustrojstvena jedinica Zavoda. “U reviziji se mo`e na rje{enje dati suglasnost, izmijeniti ga ili poni{titi” (~l. 125. st. 1. Zakona). Zakon o mirovinskom osiguranju poznaje i poseban razlog za obnovu postupka, kada se sazna za nove ~injenice (“nova causa superveniens”) iako to ne poznaje Zakon o op}em upravnom postupku. “Rje{enje doneseno u drugome stupnju u povodu `albe, odnosno rje{enje doneseno pri obavljanju prava nadzora ... kona~no je u upravnom postupku i protiv njega se mo`e pokrenuti upravni spor, ako ovim Zakonom nije druk~ije odre|eno” (~lanak 126. st. 3. Zakona). Specifi~nost je postupka u nagla{enom pravu nadzora, ali “u slu~ajevima i uz uvjete propisane Zakonom o op}em upravnom postupku” (~l. 126. st. 1. Zakona). VII. ZAKLJU^AK VII.1. Zakon je o mirovinskom osiguranju, pored ostalog, u nomotehni~kom smislu, slo`en, generalni, univerzalni propis velikog opsega. Karakteriziraju ga jezi~ni pojmovi i pravne kategorije, ali i postupak o kome se malo vodilo ra~una u izradi i dono{enju ovog Zakona. Prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u upravnom postupku. Me|utim, to je “okvirna”, principijelna odredba jer su brojna

63

pitanja postupka u mirovinskom osiguranju propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju, ali i drugim podzakonskim aktima i op}im aktima Zavoda. Rije~ima se Zakona o op}em upravnom postupku (~lanak 3.) radi o supsidijarnoj primjeni ZUP-a. U provedbi Zakona o mirovinskom osiguranju va`no je da se, u svakom konkretnom socijalnopravnom odnosu, primjene na~ela ZUP-a: na~elo zakonitosti, na~elo za{tite prava gra|ana i za{tite javnog interesa, na~elo u~inkovitosti, na~elo materijalne istine, na~elo saslu{anja stranke, na~elo ocjene dokaza, na~elo samostalnosti u postupku rje{avanja o konkretnom pravu, na~elo ekonomi~nosti postupka, na~elo pomo}i neukoj stranci i dr. Istina, neka od re~enih na~ela dolaze manje do izra`aja (na~elo saslu{anja stranke, na~elo samostalnosti u rje{avanju, na~elo uporabe jezika i pisma i dr.). Prihva}eno je na~elo dvostupnosti pri rje{avanju i na~elo sudske za{tite u upravnom sporu. VII.2. Postupak ima svoju tehnologiju: prijava osiguranja (ili dono{enje rje{enja koje tu prijavu zamjenjuje), utvr|ivanje svojstva osiguranika i utvr|ivanje prava na osiguranje. Slijedi utvr|ivanje prava iz osiguranja. Za to je nadle`an Zavod. Postupak mo`e inicirati stranka podno{enjem zahtjeva, a mo`e ga inicirati nadle`ni organ Zavoda po slu`benoj du`nosti. Kada se radi o utvr|ivanju prava na temelju invalidnosti, postupak se pokre}e na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene za{tite. Podaci u mati~noj evidenciji bitni su za utvr|ivanje mirovinskog sta`a, pla}e, osnovice osiguranja i drugih ~injenica na temelju kojih se stje~e, odnosno odre|uje pravo na mirovinu. Zakon o op}em upravnom postupku uvelike koristi, kao dokazno sredstvo, izjavu svjedoka. Zakon o mirovinskom osiguranju to “dokazno sredstvo” koristi izuzetno “u

64

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2):51-66, 2000.

slu~aju dokazivanja svojstva osiguranika i mirovinskog sta`a” kada se radi o periodima iz Domovinskog rata i sta`a u Hrvatskoj domovinskoj vojsci od 1941. do 1945. godine. VII.3. Poseban je postupak odre|ivanja opsega i sadr`aja medicinske dokumentacije na temelju koje se vje{ta~i o invalidnosti jer je Zakon izvr{io korjenite promjene u postupku utvr|ivanja invalidnosti, tjelesnih o{te}enja i op}e nesposobnosti za rad. To je sada u nadle`nosti ovla{tenih vje{taka (pojedinaca) jer su invalidske komisije prestale s radom 31. prosinca 1998. Dio te “posebnosti” ~ini i “obvezni kontrolni pregled” nakon ste~enog prava iz mirovinskog osiguranja “u roku od ~etiri godine od dana utvr|ene invalidnosti”. Pojedina prava teku od dana kada su utvr|ena (kao npr. dan nastanka invalidnosti, odnosno tjelesnog o{te}enja utvr|uje se na dan kada je na temelju pregleda ovla{tenog vje{taka dano mi{ljenje ...) Pored ovoga, svaki nalaz i mi{ljenje ovla{tenog vje{taka o invalidnosti, a na temelju koje se stje~e pravo iz mirovinskog osiguranja, obvezno podlije`e reviziji i to prije dono{enja rje{enja o pravu. Reviziju obavlja stru~no povjerenstvo. VII.4. @alba na prvostupanjsko rje{enje o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ne odga|a izvr{enje rje{enja, osim rje{enja o priznavanju prava na profesionalnu rehabilitaciju. Zbog karaktera prava iz mirovinskog osiguranja Zakon predvi|a mogu}nost obnove postupka, druk~ije nego {to su uvjeti i radovi postavljeni u Zakonu o op}em upravnom postupku (na zahtjev stranke ili po slu`benoj du`nosti). Zakon utvr|uje uvjete izmjene pravomo}nog rje{enja i dono{enje novog rje{enja

(ako je prvim rje{enjem povrije|en Zakon ili op}i akt Zavoda na {tetu osiguranika, kada se sazna za nove ~injenice koje utje~u na pravo, a koje su nastale nakon dono{enja prvog rje{enja). VII.5. Zakon specifi~nije ure|uje reviziju. Nema revizije u op}em smislu, ali postoji prethodna revizija. Propisana je revizija rje{enja o utvr|ivanju mirovinskog sta`a, rje{enja o svojstvu osiguranika i o dokupu sta`a (tamo gdje su priznata). Ako je protiv rje{enja izjavljena `alba, revizija se rje{enja obavlja u `albenom postupku istim rje{enjem. Pravomo}no se rje{enje Zavoda mo`e poni{titi, oglasiti ni{tavnim ili ukinuti po pravu nadzora, a u skladu s odredbama Zakona o op}em upravnom postupku. Protiv rje{enja donesenoga u drugom stupnju u `albenom postupku mo`e se pokrenuti upravni spor. Trebalo bi ozbiljnije razmisliti i o organiziranju socijalnog sudstva. VII.6. Brojni su subjekti u jo{ brojnijim socijalnopravnim odnosima u mirovinskom osiguranju. Ti subjekti iniciraju postupke (radnje) za uspostavljanje socijalnopravnog odnosa u zadanim rokovima i po propisanom postupku. Postupak je slo`en, skup, nesuvremen i optere}en brojnim radnjama koje treba zamijeniti novim i lak{e ostvarivim. Malo je propisa koji sadr`e takva procesna pravila, kao {to su ovi u oblasti mirovinskog osiguranja. Nerijetko su ta pravila zapreka za ostvarivanje osobnih, neotu|ivih i nezastarivih prava u ovim odnosima.

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2): 51-66, 2000.

LITERATURA 1. Be`ovan, G., Neprofitne organizacije i kombinirani model socijalne politike, Revija za socijalnu politiku, Zagreb, 2/1995., br. 3. 2. Chatagner, F., La protection sociale, Paris, Le Monde ed. 1994. 3. Dupeyroux, Jean Jacques, Droit de la sécurité sociale, Paris, Daloz, 1999. 4. Europska socijalna povelja, Centar za razvoj neprofitnih organizacija, Zagreb, 1996. 5. Herman, Vilim, Socijalno osiguranje, Pravni fakultet, Osijek, 1990. 6. Poto~njak, @. i dr., Zakon o mirovinskom osiguranju, Organizator, Zagreb, 1998. 7. Puljiz, V., Determinante razvoja socijalne politike, Revija za socijalnu politiku, Zagreb, 4., 1997., br. 2.

65

8. Ravni}, A., Some legal aspects and the actual state to the labour field in the Republic of Croatia, Zbornik Pravnog fakulteta, Zagreb 42 (1992.), br. 3 9. Zakon o mirovinskom osiguranju, “N.N.” 102/98. 10. Zakon o listi tjelesnih o{te}enja, “N.N.” 162/98. 11. Zakon o listi profesionalnih bolesti, “N.N.” 162/98. 12. Zakon o sta`u osiguranja s pove}anim trajanjem, “N.N.” 71/99. 13. Pravilnik o vo|enju mati~ne evidencije o osiguranicima obveznicima pla}anja doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja, “N.N.” 2/99. 14. Ustav Republike Hrvatske, “N.N.” 8/98. 15. Zakon o op}em upravnom postupku, “N.N.” 53/91.

66

Dr. sc. MARINKO \. U^UR: Postupak u mirovinskom osiguranju - pravna sigurnost ili zapreka u ostvarivanju prava Pravni vjesnik 16 (1-2):51-66, 2000.

D. Sc. MARINKO \. U^UR PROCEDURE IN PENSION INSURANCE – LEGAL SECURITY OR AN OBSTACLE IN THE REALIZATION OF RIGHTS SUMMARY The date 1st January 1999 marked the beginning of realization of the new pension system in the Republic of Croatia – but only the realization of the first column of the law: compulsory pension insurance on the basis of generational solidarity. The application of the Law on Pension Insurance, Narodne novine 102/98, demands large financial assets, cadres and procedures. Under appreciation of every norm of the said regulation and of the consistent connection and interdependence between these norms, the author of this paper singles out those that regulate the procedure of acquisition of pension insurance rights. The Republic of Croatia is a social state. Social justice is one of the most valuable issues of the constitutional order of the Republic of Croatia. In the Republic of Croatia, the laws must be in keeping with the Constitution. All persons are equal in front of the law. Pension insurance rights are realized through the application of the Law on General Administrative Procedure and of special procedures determined by the Law on Pension Insurance (and by other regulations in the field of pension insurance). It is a rigorous, precise and complicated procedure including terms, actions and competencies, a procedure that is frequently a bar to the realization of rights. Key words: pension insurance, assets, procedure, social justice, special procedures.

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

67

UDK: 338.24 (497.5) Pregledni ~lanak Primljeno 22. studenoga 1999.

IVAN FEREN^AK, izvanredni profesor, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI], docenti na Ekonomskom fakultetu Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ - NEKE POSLJEDICE Nakon raspada socijalizma tranzicijski su procesi, u biv{im socijalisti~kim zemljama, usmjereni ka kapitalizmu. Osim promjena politi~ke naravi, zna~ajne promjene zahva}aju ekonomiju. Klju~na dimenzija ovih promjena u Hrvatskoj jest pluralizacija vlasni{tva odnosno privatizacija. Na koji je na~in privatizacija zapo~ela, koje promjene do`ivljava njen zakonski okvir, te koji su dometi privatizacije, pitanja su koja danas tretira ovaj rad. Posebice se razmatraju dru{tvene posljedice kao i prihva}anje i odnos prema privatizacijskom procesu u Hrvatskoj. Klju~ne rije~i: tranzicija, pluralizam, pretvorba poduze}a 1. UVOD Razlike u politi~kim sustavima dovele su u povijesti do toga da su dru{tva (dr`ave) s podjednakim resursima imale neujedna~en razvoj. Kao posljedica toga ustalilo se razlikovanje bogatih i siroma{nih, razvijenih i nerazvijenih, pa onda i slobodnih i neslobodnih, demokratskih i nedemokratskih dru{tava. U ovu drugu grupu - siroma{nih, nerazvijenih, neslobodnih i nedemokratskih – svrstavane su sve biv{e socijalisti~ke zemlje. Nakon raspada socijalizma sva su se ta dru{tva na{la u situaciji okretanja do ju~er drugoj strani, kapitalizmu. Ovo, pak, okretanje nije niti kratak niti jednostavan ~in. Rije~ je o tranziciji koja od po~etka devedesetih ozna~ava period velikih, korjenitih promjena u svim segmentima dru{tvenog `ivota. Te se promjene o~ituju kroz proces transformacije politi~ke strukture, gospodarske strukture, socijalne strukture i normativne strukture. (Cifri}, 1998: 52) Kao i druge

zemlje u tranziciji, i Hrvatska `ivi tranziciju na njoj pripadaju}i na~in. Sve promjene koje su se desile na politi~koj, gospodarskoj, socijalnoj i normativnoj ravni hrvatskog dru{tva nisu bile idealno-tipski odre|ene nekim modelom tranzicije koji je mogu}e primijeniti. Model je stvarala svaka zemlja za sebe. On je bio jednak za sve tranzicijske zemlje s ciljem – posti}i gospodarski rast koji }e donijeti blagostanje te demokratizaciju politi~kog `ivota. No, zemlje su se razlikovale u odabiru puta do tog cilja. Hrvatskoj je taj put bio dodatno ote`an nametnutim joj ratom koji je bitno preusmjeravao sredstva od dugoro~nih investicija koje su zna~ile razvoj.1 Tako|er su se ratne posljedice pokazale i u usporavanju procesa demokratizacije. 1

Rat je, uz cijenu tranzicijskog restrukturiranja, u~inio da Hrvatska nije uspjela posti}i predtranzicijsku razinu razvoja do 1996. {to su neki ekonomisti predvi|ali (D. Vojni} (1997.) Europske zemlje u tranziciji, Hrvatska gospodarska revija, 6/1997., str. 1- 14)

68

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

Sada{nji je realitet Hrvatske obilje`en nagla{enim socijalnim tenzijama koje se ~esto tuma~e posljedicom procesa privatizacije kojemu su nedostajale socijalna pravednost, poduzetni~ki rezon i sluh za tr`i{te. 2. ZAKONSKI OKVIR PRIVATIZACIJE Klju~na dimenzija tranzicijskog procesa jest pluralizacija vlasni{tva odnosno privatizacija. Prvi je legislativni okvir hrvatskog modela privatizacije predstavljao Zakon o pretvorbi dru{tvenih poduze}a (travanj l99l.). On je determinirao mogu}nosti pretvorbe dru{tvenih poduze}a u trgova~ka dru{tva, a poduze}a su samostalno odabirala i predlagala model pretvorbe odnosno privatizacije. U po~etku privatizaciju “nose” Agencija za restrukturiranje i razvoj RH i Hrvatski fond za privatizaciju. Agencija ocjenjuje zakonitost procijenjene vrijednosti kapitala poduze}a te predlo`enog modela pretvorbe i privatizacije. Hrvatski fond za privatizaciju provodi i odgovara za prodaju poduze}a. Pretvorbu je dru{tvenih poduze}a u trgova~ka dru{tva bilo mogu}e provesti na sljede}e na~ine: - prodajom cijelog poduze}a ili njegovog idealnog dijela; - investiranjem u poduze}e, npr. dokapitalizacijom; - pretvaranjem potra`ivanja u udio u kapitalu poduze}a; - prijenosom bez naknade dijela ili cjelokupnog kapitala poduze}a na Hrvatski fond za privatizaciju; - neprodani se (neupisani) dio kapitala poduze}a raspore|uje na na~in da se 2/3 kapitala prenose na Hrvatski fond, a 1/3 kapitala prenosi se na mirovinske fondove. Poduze}a su elaborat o pretvorbi imala predati Agenciji za restrukturiranje i razvoj RH do 25. lipnja l992. godine. Iste se godine Agencija za restrukturiranje i razvoj RH i Hrvatski fond za privatizaciju spajaju te se formira Hrvatski fond za privatizaciju koji privatizacijski proces provodi do danas. Krajem l994. godine formira se (i postoji

usporedno s Hrvatskim fondom za privatizaciju) Ministarstvo privatizacije odgovorno za dono{enje strategijskih odluka glede daljnjeg odvijanja privatizacije. Ovo se posebice odnosi na pitanje i provo|enje kuponske privatizacije i privatizacije javnih poduze}a (poduze}a u vlasni{tvu Republike Hrvatske). [irenje se zakonskih okvira privatizacijskog procesa dogodilo u velja~i l996. godine usvajanjem Zakona o privatizaciji. Zakon nastoji ubrzati i olak{ati proces privatizacije, uvode}i novi model – dodjelu dionica bez naplate odre|enim, socijalno najugro`enijim, kategorijama gra|ana – tzv. “kuponsku privatizaciju”. 3. DOMETI PRIVATIZACIJE Koncepcijski je, dakle, proces privatizacije zami{ljen i provo|en kao “step by step” privatizacija. Grubo re~eno, izabrana je ona tranzicijska politika koja se temeljila na “gradualisti~koj” privatizaciji te makroekonomskoj “{ok terapiji”.2 Prva se faza privatizacije provodila poglavito metodama otkupa od strane zaposlenih (EBO – Employees buy out i MBO – Management buy out).3 U ovoj je fazi inaugurirana kompenzacijsko-patriotska privatizacija (besplatna podjela dionica ratnim vojnim invalidima i obiteljima poginulih hrvatskih branitelja). Na ovaj je na~in, a prema na~elu “first come, first serve” ustupljen tek mali dio vrijednosti ukupnog portfelja kojim raspola`e Hrvatski fond za privatizaciju. Potisnuv{i strah od “~e{kog sindroma” Zakon o privatizaciji (ovaj je iskorak mogao biti u~injen znatno ranije) protegnuo je pravo 2

“Uspjesi koje su postigle primjerice Slovenija i ^e{ka s gradualisti~kim makroekonomskim pristupom i brzom privatizacijom nasuprot uspjesima koje je postigla Hrvatska makroekonomskom “{ok terapijom” i gradualisti~kim pristupom privatizaciji danas su vidljivi i usporedivi.” M. [kare (1999.), Kako rije{iti hrvatsku gospodarsku krizu, Hrvatska gospodarska revija, 10/1999., str. 1061.

3

Zaposleni i ranije zaposleni u poduze}u vlasni{tvo nad poduze}em mogu ste}i uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog sta`a.

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

na dodjelu dionica bez naplate, osim na ratne vojne invalide Domovinskog rata te obitelji poginulih hrvatskih branitelja, i na obitelji zato~enih ili nestalih hrvatskih branitelja, obitelji poginulih, zato~enih i nestalih civila, hrvatske branitelje i civile koji su bili zato~eni, civilne invalide rata, mirnodopske vojne invalide, prognanike i izbjeglice – povratnike i biv{e politi~ke zatvorenike. Uo~i (krnje) masovne privatizacije (ona i nadalje zadr`ava patriotsko-kompenzacijsko obilje`je) od 2.552 registrirana transformirana poduze}a ukupne vrijednosti glavnice ve}e od 23 milijarde DEM u potpunosti je privatizirano l.006 poduze}a. Vrijednost je temeljnog kapitala ovih poduze}a ne{to ve}a od l,5 milijardi DEM. Drugu skupinu ~ini l.3l8 poduze}a ukupne vrijednosti kapitala od l3,5 milijardi DEM koja su ve}inski privatizirana, dakle, s vi{e od 50% kapitala u privatnim rukama. Posljednju skupinu poduze}a ~ini 228 poduze}a u ve}inskom vlasni{tvu dr`ave odnosno dr`avnih fondova. Vrijednost je glavnice ovih poduze}a ve}a od 8 milijardi DEM (pribli`no 35% ukupne vrijednosti svih navedenih poduze}a). Rije~ je o velikim poduze}ima kojih je prosje~na vrijednost temeljnog kapitala ve}a od 35 milijuna DEM.4 Zaklju~imo kako je (uo~i kuponske privatizacije) 54% vrijednosti kapitala poduze}a obuhva}enih privatizacijom postalo vlasni{tvom malih i velikih strate{kih (banke, vjerovnici) dioni~ara. Pribli`no, rije~ je o l2,5 Uplata u kunama

69

milijardi DEM privatizirane vrijednosti. Dr`avi, odnosno fondovima je preneseno oko 9,5 milijardi DEM ili 4l% ukupnog kapitala poduze}a u privatizaciji. Ne zaboravimo i preostalih 5% ili oko l milijarde DEM {to je, u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju, rezervirano za potra`ivanja biv{ih vlasnika dijela kapitala pojedinih poduze}a. Dr`avni epski imetak uve}avaju, me|utim, javna poduze}a, poduze}a u vlasni{tvu Republike Hrvatske. Velik posao glede privatizacije ovih poduze}a tek predstoji, odnosno tek je zapo~et. Taj privatizacijom tek dotaknuti dio poduze}a “te`i” izme|u 25 i 30 milijardi DEM. Zanimljiva je prihodovna strana dosada{njeg privatizacijskog procesa. Od l992. do l996. godine pla}ene su ({to gotovinom, {to obveznicama za obnovu i razvitak Republike Hrvatske te obveznicama deviznih depozita gra|ana) dionice ukupne vrijednosti 2,6 milijardi DEM. Prema tomu, od ukupno privatizirane vrijednosti (12,5 milijardi DEM) napla}eno je (do kraja 1996.) tek 21%. Razloge je ovakovog stanja mogu}e potra`iti u popustima koje su mali dioni~ari u`ivali prilikom kupnje paketa dionica do 20.000 DEM, obro~nom na~inu pla}anja dionica te (manjim dijelom) besplatnoj podjeli obiteljima poginulih branitelja i invalidima Domovinskog rata. Detaljniji i ne{to noviji pregled ostvarenih prihoda (u 000 kn) od prodaje dionica i udjela dat }e sljede}a tablica:

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

UKUPNO

303.392

192.886

290.600

262.813

217.351

144.163

1.411.805

Uplata u devizama

--------

152.776

189.865

152.720

535.404

54.487

1.085.252

Uplata u dr`avnim obveznicama

178.622

103.965

155.115

5.169

187

---------

443.058

--------

2.221.318

2.642.349

854.115

897.700

308.676

6.924.358

482.614

2.670.945

3.277.929 1.274.807 1.650.842

507.326

9.864.473

Uplate u “staroj deviznoj {tednji” UKUPNO

Izvor: N. ^u~kovi} (l997.), Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, u Privatizacija i javnost, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 28. 4

Izvor podataka: Hrvatsko gospodarstvo, (l997),7-8/l997, Hrvatsko gospodarstvo, (l998), l06/l998, Hrvatsko gospodarstvo, (l998), l07/l998.

70

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

Prema dostupnim je podacima5 u privatizacijskom procesu (do kraja 1998. godine) sudjelovalo oko 886.000 gra|ana. U privatizaciji je, dakle, participiralo ne{to vi{e od 18% stanovni{tva Hrvatske. Masovnosti je, odnosno pove}anju broja sudionika, svakako pridonio Zakon o privatizaciji koji je omogu}io (relativno kasno i tek kao odgovor na zastoje u procesu privatizacije) masovnu (krnju) privatizaciju i koji je na privatizacijsku scenu izveo privatizacijske investicijske fondove. Ali, potrebito je upozoriti i na masovnu pojavu otkazivanja ugovora te smanjivanje broja, prije svega, malih dioni~ara. Potreba deetatizacije i debirokratizacije ekonomske aktivnosti zahtijeva i privatizaciju javnih poduze}a u vlasni{tvu Republike Hrvatske (du`nosnici su biv{e vlade najavljivali da }e se privatizacija velikih sustava obavljati po posebnim zakonima koje valja donijeti) te privatizaciju bankarskog sustava (ve}ih banaka koje su nakon sanacije gotovo potpuno pre{le u vlasni{tvo dr`ave te banaka u kojima je neizravno u~e{}e dr`ave u strukturi vlasni{tva jo{ uvijek dominantno). Tek krajem 1999. godine imali smo prilike svjedo~iti i otvaranju ovog procesa. Put privatizacije nije jednostavna i kratka pre~ica. To pokazuje i hrvatski primjer. Hrvatska }e, sasvim sigurno, neke korake na tom putu i ponoviti. Aktualna, tek izabrana vlast, naime, inzistira na reviziji do sada u~injenog. 3. UMJESTO ZAKLJU^KA: U^INCI PRIVATIZACIJE Privatizacija je, dakako, va`na, ali je samo dio ukupne gospodarske i razvojne strategije i politike Republike Hrvatske ~iji je cilj br`i gospodarski rast, o~uvanje i rast zaposlenosti, tehnolo{ka modernizacija hrvatskog gospodarstva, uno{enjen ovih i u~inkovitih 5

Vidjeti: N. ^u~kovi}, (1997.) Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, u Privatizacija i javnost, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 32.

metoda i vje{tina menagementa u hrvatsko gospodarstvo, uklju~ivanje hrvatskog gospodarstva u razvojne tokove europskog i svjetskog gospodarstva, poticanje poduzetni{tva itd.6 Ne ulaze}i u detaljno razmatranje onoga {to se `eljelo i onoga {to jest postignuto, konstatirajmo kako privatizacija nije uspjela obaviti temeljnu zada}u: deetatizaciju i debirokratizaciju ekonomije. Dr`ava gospodari hrvatskom ekonomijom unato~ evidentno druga~ijem ideolo{kom opredjeljenju. Alokacija je resursa, u ratnoj, ali i poratnoj Hrvatskoj, zadr`ala bitne elemente socijalisti~ke (etatisti~ke) alokacije. Privatizacija su i ostali elementi ukupne gospodarske strategije i politike rezultirali takvim makroekonomskim okru`enjem koje je, prije svega, stvorilo pretpostavke (a mogu}e da je to bio i cilj) anakronisti~kog i necivilizacijskog procesa prvobitne akumulacije kapitala. Minulo nas je razdoblje socijalizma pou~ilo da je ideologija neu~inkovita glede materijalnog blagostanja ve}inske populacije. Politi~ka u~inkovitost ideologije (i to ne samo marksisti~ke) bez rezultata u gospodarstvu i socijalnom standardu nije dugovje~na. Ona mo`e za odre|eno vrijeme osigurati socijalni mir i svjesno prihva}anje odgode materijalnih poticaja za neku skoru budu}nost. No, put se u kapitalizam ne gradi na ideolo{koj inspiraciji. Stoga je privatizacija dru{tvene imovine socijalizma bila ideolo{ki opravdana u smislu potpunog raskidanja sa svim ostacima socijalizma. Njezino su daljnje opravdanje trebali biti rezultati koje vrednuje tr`i{te: prije svega to je efikasnost novog ustroja vlasni~ke strukture glede racionalizacije proizvodnje, modernizacije i ekspanzije na tr`i{tu. Okrupnjavanje je vlasni{tva va`na pretpostavka ula`enja u tr`i{ne odnose. No, jednako je va`no i pitanje koliko su oni koji su pretvorbom dobili na upravljanje to vlasni{tvo 6

Vidjeti: Zakon o privatizaciji (1996.), Narodne novine, br. 21/1996.

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

spremni i sposobni za tr`i{nu orijentaciju. Drugim rije~ima, transformacija vlasni{tva sama po sebi ne mo`e biti jamstvo za`ivljavanja tr`i{ta, dakle poduzetni~kog kapitalizma. Od dr`ave inaugurirani kapitalizam i dalje je ostao politi~ki kapitalizam koji nosi sva obilje`ja samoupravne socijalisti~ke privrede (@upanov, 1997;5). Dok je politi~ka elita, nastala u prvim godinama samostalne dr`ave, svoj polo`aj `eljela u~vrstiti, me|u ostalim i na gospodarskoj razini, imenuju}i podobnu (politi~ki, ne poduzetni~ki) “poduzetni~ku elitu”, ova je druga elita svoj polo`aj gradila na brzom boga}enju. Time je neprestano dovodila u opasnost svoje stvoritelje – aktualnu politi~ku vlast. Naime, polarizacija dru{tva na uski sloj bogatih i {iroke slojeve siroma{nih i osiroma{enih (to se odnosi na osiroma{ivanje srednje klase) stvarala je u javnosti osje}aj nedostatka socijalne pravednosti. Socijalna je stvarnost sve obilje`enija rezigniraju}im tonovima nad amoralno{}u i op}im grabe`om malobrojnih tajkuna. To ne samo da su argumenti oporbenih (sada ve} vladaju}ih) politi~kih stranaka u kvalificiranju aktualnih prilika, nego su to i zaklju~ci analiti~kog pristupa brojnih znanstvenika. Stupanj je disperzije biv{eg dru{tvenog vlasni{tva u Hrvatskoj (18% stanovni{tva) znatno ni`i u odnosu na uspje{nije tranzicijske zemlje – one koje su ranije i odlu~nije inaugurirale masovnu privatizaciju (u prosjeku 40-70% stanovni{tva). Uski je krug privatizacijskih dobitnika (nova poduzetni~ka elita) doista daleko od Schumpeterovog (stvarala~kog) tipa poduzetni{tva. Tako se govori o tradiciji “divljeg” poduzetni{tva, te o plja~ki i korupciji kao usporednom gospodarstvu (Rogi}, 1998:59-60). Postoje}i se uvjeti u gospodarstvu oslikavaju pojmom mafija-kapitalizam.7 Plja~ka i grabe` kao put Hrvatske u kapitalizam urodili su 7

“…pravedna se socijalna redistribucija vi{e shva}a kao factor koji remeti br`e postizanje tranzicijskih ciljeva, nego kao uvjet demokratske konsolidacije.” R. Kalanj (1998.), Tranzicija, konsolidacija demokracije i pitanje kulture, u knjizi Cifri} i dr.: Dru{tveni razvoj i ekolo{ka modernizacija, Zagreb, str. 24.

71

osje}ajem relativne deprivacije kod osiroma{enih slojeva (@upanov, 1995: 113114,145-146). U privatizacijskoj su igri ulozi izuzetno visoki. Frani~evi} }e, u tom smislu, ustvrditi kako privatizacija predstavlja neponovljivu `ivotnu priliku (Frani~evi}, 1997: 299). I ovdje se, u uvjetima tranzicijske anomije, povijesne igre nulte sume, privatni interes pojavljuje u svom najgorem izdanju. Mogu}nost da se brzo i lako stekne veliko bogatstvo (bogatstvo koje }e odrediti i osigurati polo`aj generacija {to dolaze) pove}ava bezkrupuloznost igra~a. Uski su socijalisti~ki okviri osje}aja “ekonomske pravde” popucali. Nema, ili je dosad nije bilo, discipliniraju}e i usmjeravaju}e uloge tr`i{ta, nema suosje}anja, nema, ili ga dosad nije bilo, straha od zakonskih sankcija i dru{tvene osude. Ali, “nekooperativnost i spremnost na kori{tenje nelegalnih sredstava postaju problem tek kada dr`ava, kao nositelj procesa pretvorbe i za{titnik odgovaraju}ih pravila igre, nema mogu}nosti ili volje kazniti prekr{aje, ili je ~ak sama u to upletena”.8 Sve je uo~ljiviji sindrom naslje|ene sprege politike i gospodarstva, sindrom politi~kog namjesni{tva koje zanemaruje dugoro~ne posljedice poduzetni~ke nepodobnosti politi~ki podobnih (Karaji} i dr., 1995:224-227). Premda je ovakvo stanje mogu}e pravdati tezom da je gra|enje novog uvijek put u nepoznato koji tra`i uspostavljanje socijalnog konsenzusa oko cijene puta u kapitalizam, te{ko je o~ekivati prihva}anje brze socijalne diferencijacije do ju~er podjednakih. Thurow upozorava na neizbje`nost nemira i kaosa u postkomunisti~kim dru{tvima (Thurow, l997:61).9 Taj je nemir s vremenom sve izra`eniji kroz rastu}e nepovjerenje u socijal8

A. [tulhofer (1998.), Krivudava staza hrvatske privatizacije, u Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 169.

9

Uspostavljanje je kapitalizma cilj i hrvatske tranzicije, no ~esto politi~ki kreatori javnog mnijenja “zaboravljaju” na stanje aktualnog kapitalizma koji im je uzor kojemu valja te`iti. Thurow je tu vrlo konkretan: “Vje~ne istine kapitalizma – rast, puna zaposlenost, financijska stabilnost, rast realnih nadnica – izgleda da nestaju, upravo kao {to nestaju neprijatelji kapitalizma.” L.C.Thurow (1997), Budu}nost kapitalizma, MATE, Zagreb, str.3.

72

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

nu pravednost politike (biv{e) vlade i opravdanost brojnih ste~aja poduze}a, mno`enja zaposlenih bez pla}e, kao i stalni rast nezaposlenosti. Na mikrorazini, u poduze}ima je nepovjerenje jo{ izra`enije kroz stalno prisutni strah za radno mjesto. O~igledno je da su kreatori takve politike zaboravili na moralnu brigu kapitalizma 19. stolje}a oko radnih uvjeta (R. Owen, J. Rowentree), a jo{ ih manje doti~e aktualna spoznaja u svijetu mened`menta da je odr`anje povjerenja klju~na kohezivna snaga svakog sistema (Maclagan, 1998:53).10 Kroz ove je naznake o~igledno da se proces tranzicije (pravdan kao ula`enje u kapitalizam) razli~ito prihva}a: na makrorazini (dr`ava) sve {to tranzicija donosi nu`na je cijena raskida sa starim (privatizacija vlasni{tva uz brzi rast socijalne nejednakosti, nesigurnost radnog mjesta i pla}e, pad `ivotnog standarda za ve}insku populaciju, ...); na mikrorazini (ne-dr`avna poduze}a, radnici i poljoprivrednici) se tranzicija ocjenjuje ne njezinim finalnim ciljem, nego tragovima koje ostavlja u svakodnevici. Ti se tragovi ne prihva}aju samo kao cijena raskida sa starim, ve} i kao argument `aljenja za pro{lim (za sigurno{}u radnog mjesta i pla}e, kolektivnom odgovorno{}u, planiranju “odozgo”, za socijalisti~kim egalitarizmom). Taj nesklad izme|u interesa makro- i mikro-razine ~esto je bio pra}en politi~kom nespretno{}u tuma~enja opravdanosti odre|enih mjera kojima dr`ava inaugurira kapitalizam. Mened`erski su krediti dobar primjer te nespretnosti: premda bi njima osnovni cilj trebao biti stvaranje preduvjeta izlaska poduzetnika u tr`i{nu utakmicu kroz koju }e se potvrditi efikasnost novog gospodarstva, realitet pokazuje da oni primarno proizvode duboko socijalno raslojavanje. Uop}e, hrvatski (predatorski) kapitalizam i njemu prilago|ena i podre|ena privatizacija za posljedicu ima tragi~an rast nezaposlenosti i siroma{tva.

Prema kriterijima Svjetske banke stopa siroma{tva u Hrvatskoj u 1998. godini iznosi 8%. Rije~ je, dakle, o onom dijelu stanovni{tva koji nije bio u stanju osigurati golu egzistenciju ili koji nije uspijevao osigurati dnevni dohodak od 4$ iskazanih na osnovi kupovne mo}i ili mjese~ni dohodak od 610 kuna. Na prvi pogled situacija nije tragi~na. Me|utim, ova je stopa siroma{tva u Hrvatskoj desetak puta vi{a od one zabilje`ene u ^e{koj, Sloveniji i Ma|arskoj.11 Uz primjenu kriterija U.S. Census Bureau-a (prag siroma{tva od 16$ dnevno iskazanih na osnovi kupovne mo}i ili 70 kuna dnevno) oko 25% stanovni{tva Hrvatske, u 1998. godini, `ivjelo je ispod praga siroma{tva.12 Stvari su, uvjereni smo, u me|uvremenu postale jo{ gore. Ovom procesu prvobitne akumulacije kapitala odgovara i dominacija trgova~kog kapitala. U Hrvatskoj je sve manje isplativo proizvoditi, a profitabilno je {vercati ili eufemisti~ki re~eno trgovati. S tim u svezi notirajmo ~injenicu da je Hrvatska posljednjih godina zabilje`ila tzv. vulgarnu tercijarizaciju i deindustrijalizaciju gospodarstva. Posljedica je ukupnih tranzicijskih silnica i najni`i indeks te~ajnih devijacija u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Jednostavno re~eno, u Hrvatskoj je stimuliran uvoz, a zanemarivan izvoz. Umjesto “izvozne ekspanzije” Hrvatska promovira “uvoznu supstituciju”. Kao negativna posljedica javlja se i visoka stopa nezaposlenosti. Ona se kre}e na razini od 20%. Dodajmo tomu ozbiljan problem dezinvestiranja, alarmantnu nelikvidnost poduze}a, te jo{ jedan tranzicijski fenomen – neispla}ivanje pla}a radnicima. Svijetle to~ke, poput niske stope inflacije i relativno stabilnog te~aja kune, ne mogu prikriti dubinske probleme hrvatskog gospodarstva {to ih je iznjedrila na hrvatski na~in vo|ena privatizacija i ini tranzicijski procesi. Hrvatska je, na`alost, na za~elju najuspje{nijeg dijela tranzicijskog karavana. 11

10

Maclagan isti~e vrijednost stavova da je povjerenje emocionalno ljepilo koje ve`e sljedbenike s njihovim vo|ama, a {to je ujedno jamstvo stabilnosti dru{tva. (Maclagan, 1998:60-63)

12

Vidjeti: M. [kare (1999.), Kretanje siroma{tva u Hrvatskoj i zemljama tranzicije, Hrvatska gospodarska revija, prosinac 99, str. 1302. Isto, str. 1302.

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

LITERATURA 1. Ahec-[onje, A. (1998.), Gospodarski rast u zemljama u tranziciji: dosada{nja iskustva i prognoze do kraja desetlje}a, Privredna kretanja i ekonomska politika, Zagreb, 65/1998. 2. Cifri}, I. (1998.), Tranzicija i transformacija, u knjizi: Cifri} i dr.: Dru{tveni razvoj i ekolo{ka modernizacija, Zagreb. 3. ^u~kovi}, N. (1997.), Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, u Privatizacija i javnost, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. 4. Frani~evi}, V. (1997.), Politi~ka ekonomija neslu`benog gospodarstva – Dr`ava i regulacija, Financijska praksa, No. 1-2 5. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 97/98/1997. 6. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 106/1998. 7. Hrvatsko gospodarstvo, Zagreb, 107/1998. 8. Kalanj, R. (1998.), Tranzicija, konsolidacija demokracije i pitanje kulture, u knjizi Cifri} i dr: Dru{tveni razvoj i ekolo{ka modernizacija, Zagreb. 9. Karaji}, N. i dr. (1995.), Stari i mladi lavovi: tipologija hrvatskih menad`era u razdoblju tranzicije, Revija za sociologiju, Zagreb, Vol. 26, No. 3-4/1995. 10. Maclagan, P. (1998.), Management and Morality, London, SAGE Publications. 11. Rogi}, I. (1998.), Tranzicijski trokut: muka s nedovr{eno{}u, u zborniku: Rogi}-Zeman: Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

73

12. Sirotkovi}, J. (1998.), Strukturni poreme}aji hrvatskog gospodarstva i mogu}a rje{enja, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 10/1998. 13. [kare, M. (1999.), Kako rije{iti hrvatsku gospodarsku krizu, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 10/1999. 14. [kare, M. (1999.), Kretanje siroma{tva u Hrvatskoj i zemljama tranzicije, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 12/1999. 15. [tulhofer, A. (1998.), Krivudava staza hrvatske privatizacije, u Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. 16. Thurow, L.C. (1997.), Budu}nost kapitalizma, Zagreb, MATE. 17. Veselica, V. (1997.), Hrvatska gospodarska i socijalna zbilja (Ostvarenja gospodarske politike), Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 1/1997. 18. Rogi}, I. (1998.), Tranzicijski trokut: muka s nedovr{eno{}u, u zborniku: Rogi}-Zeman: Privatizacija i modernizacija, Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. 19. Vojni}, D. (1997.), Europske zemlje u tranziciji, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 6/1997. 20. Vojni}, D. (1998.), Europske zemlje u tranziciji (Qvo vadis Croatia), Privredna kretanja i ekonomska politika, Zagreb, 66/1998. 21. Zakon o privatizaciji, (1996.), Narodne novine, Zagreb, 21/1996. 22. @upanov, J. (1995.), Poslije potopa, Nakladni zavod Globus, Zagreb. 23. @upanov, J. (1997.), Tranzicija i politi~ki kapitalizam, Hrvatska gospodarska revija, Zagreb, 12/1997.

74

IVAN FEREN^AK, ANTUN [UNDALI] i GORAN MARIJANOVI]: Privatizacija u Hrvatskoj - neke posljedice Pravni vjesnik 16 (1-2): 67-74, 2000.

D. Sc. IVAN FEREN^AK, Associate Professor; D. Sc. ANTUN [UNDALI] and D. Sc. GORAN MARIJANOVI], Assistant Professors at the Faculty of Economy of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek PRIVATIZATION IN CROATIA - SOME CONSEQUENCES SUMMARY In the countries of failed socialism, transitional processes are principally oriented towards capitalism. In addition to changes of political nature, there is also a large turn in the economy. In Croatia, that turn is characterized by the process of privatization. How did the privatization start (legislative framework), which changes in the legislative framework of the privatization process took place, and what are the ranges of privatization itself – these are the questions dealt with in this study. The study also points out some social effects, as well as the acceptance of the privatization process in Croatia. Key words: transition, pluralism, transformation of companies

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

75 UDK 796.071 (497.5) Pregledni ~lanak Primljeno: 15. prosinca 1999.

Dr. sc. IVAN MECANOVI], redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

SPORT U MALIM DR@AVAMA (Ekonomsko-pravna analiza) Sport je danas u cijelosti svjetski fenomen. Sportske aktivnosti odvijaju se pred o~ima javnosti gotovo bez granica. Izuzetak je u svakom slu~aju {kolski sport koji dijeli sudbinu sustava obrazovanja u pojedinoj dr`avi te eventualno sustav ni`erazrednog takmi~enja. Svi su ostali segmenti sporta u cijelosti otvoreni svjetskoj javnosti putem medija. Zbog toga pojedine dr`ave mogu sve manje svojim propisima regulirati odnose koji se pojavljuju u sportu. No, to ne zna~i da ne postoji sna`na regulativa koja regulira ne samo sustav takmi~enja, pravila pojedinih sportova, ustroj svjetskih federacija i konfederacija, ve} i odnose me|u pojedinim subjektima u okviru pojedinih sportova te sporta u cjelini. Klju~ne rije~i: Sport u Hrvatskoj, Zakon o sportu, ekonomika sporta, vrhunski sport, rekreativni sport, marketing u sportu i sport u marketingu. UVOD Sportu su, kao svjetskom fenomenu, doprinijeli masovni mediji koji su omogu}ili globalizaciju sporta, posebno nakon 1974. godine te ekonomski efekti koji se posti`u kroz sportsku djelatnost. Normalno, postoji jo{ uvijek i mogu}nost afirmacije pojedine dr`ave i njezine politike kroz sportsku aktivnost, ali toga je sve manje. Sredstva koja se "vrte" u sportu, profiti koji se ostvaruju, govore u prilog postojanju ne samo sportskog marketinga, ve} i potrebe definiranja ekonomike sporta. Kako se sport odvija na globalnoj razini, za njega vrijede i op}e ekonomske zakonitosti te i specifi~ne zakonitosti koje proizlaze iz bi}a samog sporta. Kao osnovna ekonomska zakonitost pojavljuje se djelovanje slobodnog tr`i{ta koje je to ja~e, {to se radi o manjoj sre-

dini. Male zemlje u cijelosti i u drugim djelatnostima moraju po{tivati djelovanje tr`i{ta i njegovih zakonitosti. No, sport sa svoje strane mo`e i sam utvr|ivati koja je dr`ava velika, a koja je mala. Jedna te ista dr`ava mo`e u nekom sportu biti velika, a u svim ostalim sportovima mala. Zbog toga o malim dr`avama u sportskom smislu govorimo pod uvjetima: da dr`ava nema vi{e od 10 milijuna stanovnika, da dr`ava nema vi{e nacionalni dohodak po stanovniku od 15.000 $ i da dr`ava nije svjetski dominantna u pojedinom sportu. Po ovoj definiciji Hrvatska pripada redu malih dr`ava. Ona nema kriti~nu masu stanovnika, dohodak per capita, a osim, mo`da, u vaterpolu i nije dominantna dr`ava u nekom, svjetski interesantnom sportu. Zbog toga je ona vrlo pogodna za analizu koja je od interesa za utvr|ivanje pozicije malih dr`ava u sportu.

76

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

U ovoj analizi poku{at }emo dati djelovanje utvr|enih zakonitosti na sport u Hrvatskoj, utvrditi njegovu poziciju u okviru globalnih sportskih odnosa, analizirati njegov pravni sustav te stvarnu ekonomsku poziciju u okviru nacionalne ekonomike i ekonomike sporta. Pri tome }emo se morati slu`iti i pojedinim primjerima koji se pojavljuju u sportu i oko njega. U ranijoj se fazi razvitka sporta i sportskih aktivnosti (do negdje 1974. godine1) sport razvijao na nacionalnoj razini. Me|unarodnih susreta kao i velikih sportskih priredbi bilo je manje nego danas, a interes je za njih bio velik samo u dr`avama u kojima se je odr`avala velika priredba. Ipak, i u toj fazi stvorena su dva para pristupa sportu: 1. par profesionalni sport u kojem je dominantan bio profit i amaterski sport u kojem je dominantno bilo samo takmi~enje; i 2. par sport koji je slu`io afirmaciji nacije i sport koji je bio sastavni dio `ivota pojedinca.2 Profesionalni sport smatrao se je ni`e vrijednim premda je davao zna~ajan profit i organizatorima, a i pojedinim sporta{ima. Sportske su aktivnosti i one vezane uz sport (trena`ni postupak, medicinska istra`ivanja, organizacija u sportu i sl.) bile na samom po~etku. No, one su dr`ave kojima je sport slu`io kao sredstvo nacionalne i politi~ke afirmacije stvarale uvjete u kojima se postupno bri{u pojmovi amater i profesionalac, a znanost se 1.

2

Do 1974. godine TV ku}e nisu pla}ale nikakve ili su pla}ale neznatne naknade za prijenose velikih sportskih priredbi. Nakon te godine interes medija i javnosti postaje takav da se naknade za sportske prijenose najve}ih priredbi mjere i s vi{e od milijarde dolara. S druge strane i lokalna TV mre`a (npr. u [panjolskoj) prenosi sve prvoliga{ke nogometne i ko{arka{ke susrete {to osigurava i prihode, ali i ve}u posjetu samim utakmicama. Kori{tenje je velikih sportskih priredbi u politi~ke svrhe po~elo Berlinskom olimpijadom koja je 1936. godine trebala afirmirati nacionalsocijalizam i njegovu rasnu teoriju. Zadnje veliko takmi~enje s politi~kim predznakom (ali i s gospodarskim ambicijama) bile su Olimpijske igre u Seulu 1988. godine koje su trebale pokazati da re`im J. Koreje nije diktatorski. Iza njih nije bilo sportskih priredbi koje su imale neposredne politi~ke ciljeve, ali nema sportskih priredbi koje se ne koriste radi afirmacije zemlje organizatora te zbog ekonomskih efekata.

stavlja zajedno s organizacijom u funkciju sporta, odnosno afirmacije nacije i sustava. Normalno, pojedinci u takvim dr`avama, koje se bave sportom, nisu stvarni amateri. Oni su vojna lica, policajci i sl., dakle dr`avni slu`benici visokog statusa. Prate}a je organizacija, tako|er, sastavni dio dr`avnog aparata, kao i priprema za vrhunska ostvarenja kroz strogu obrazovnu osnovu kojom se stvaraju kandidati za vrhunski sport. Osnovni je cilj afirmacija dr`ave i poretka, a sport je samo sredstvo. Normalno, sportski uspjesi moraju se priop}iti i svijetu i vlastitim gra|anima. Ovakav sport, koji je nastao u okviru totalitarnih sustava, pridonosio je i razvoju samog sporta. Demokratske su zemlje i same morale, pod djelovanjem i dr`avnog profesionalizma, a i vlastitog "profitabilnog" profesionalizma, i same posegnuti za razvojem sporta, stvaranjem zaklada i sredstava za pripreme sporta{a, razvojem sveu~ili{nog sporta (uz privilegije studentima - sporta{ima) kako bi osigurale ravnopravno sudjelovanje vlastitih sporta{a s onima iz dr`ava realsocijalizma.3 Razvitak javnih medija i njihov interes za sport otvorio je novo poglavlje u razvoju sporta. Putem radija, a jo{ vi{e televizije, svaki zna~ajniji sportski doga|aj u{ao je formalno u svaki dom u svijetu. Mediji su omogu}ili globalizaciju sporta. U isto je vrijeme pod utjecajem predsjednika MOO gos. Samarancha revidiiran odnos prema profesionalizmu. Stvorena je nova podjela sporta{a prema razini sportskih dostignu}a (vrhunski sport, takmi~arski sport, rekreativni sport, {kolski sport, "pomo}ne sportske aktivnosti" 3

Stvaraju}i osnove za tzv. dr`avni sport, pojedine su dr`ave svojim vrhunskim sporta{ima davale visoke vojne ~inove. Demokratske su dr`ave, me|utim, s obzirom na tr`i{nost i tr`i{nu orijentaciju, preferirale nov~ana davanja. Na toj se osnovi moralo "razbiti" poimanje amaterizma i profesionalizma. Indikativna je u tom pravcu izjava E. Mosesa (svjetskog rekordera na 400 m s preponama): "Moj prijatelj Sedih (svjetski rekorder u bacanju kladiva) ima ~in pukovnika u Ruskoj vojsci. Da i meni Armija USA dâ pukovni~ki ~in i ja ne bi tra`io naknadu za nastupe. No ja moram ste}i imovinu za vrijeme sportske karijere, jer na drugi na~in ne mogu osigurati egzistenciju."

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

i sl.). Pad realsocijalizma i prelazak na dominantno tr`i{no gospodarstvo u svjetskim okvirima, otvorio je i djelovanje "sportskog tr`i{ta", tr`i{ta na kojima se afirmiraju specifi~ne vrijednosti pojedinih sporta{a, pojedina takmi~enja te vrijednost sporta kao marketin{kog manekena za niz proizvoda, ali i marketing druge vrste, pa sve do ponovnog politi~kog marketinga. Po definiciji koja je op}e prihva}ena, a predvi|a je i na{ Zakon o {portu, sport je danas: tjelesna aktivnost radi postizanja sportskih rezultata u okviru pojedinih sportova, tjelesna aktivnost radi igre i zabave, aktivnost vezana uz pripremu drugih osoba ili sportskih priredbi.4 Mediji, novi svjetski poredak i tr`i{no gospodarstvo, omogu}ili su djelovanje novih zakonitosti u okviru sporta, odnosno sportova. Jasno je da danas postoji globalno svjetsko sportsko tr`i{te, a kao njegovi, samo djelomi~no, autonomni dijelovi i nacionalna sportska tr`i{ta na kojima se odvijaju sportske djelatnosti, posebno one koje su vezane uz vrhunske sportske rezultate. Uvjete djelovanja na takvom tr`i{tu odre|uju one dr`ave koje su dominantne u pojedinim sportovima, posebno ukoliko u takvim dr`avama, a i u sportovima, vrijede u cijelosti tr`i{ne zakonitosti kao op}e prihva}eni dru{tveni modeli. Vrijednost pojedinog sporta na tr`i{tu i sporta{a u njemu odre|uju zemlje u kojima postoji dovoljno velik interes, a same su dovoljno velike da mogu stvoriti kriti~nu masu koja garantira profit za organizatore. Vrijednosti na tr`i{tu, npr. ko{arke, odre|uje USA sa svojom NBA ligom, nogometa Italija i V. Britanija, rukometa Njema~ka ili [panjolska i sl. U okviru tih dr`ava stvaraju se op}a pravila koja se onda prenose na sve dr`ave koje se `ele takmi~iti u tom sportu. Sa svojim sustavom takmi~enja i pojedine svjetske sportske federacije doprinose stvaranju uvjeta za razvoj sporta, ali i za razvitak tr`i{ta za pojedine 4

Vidi Zakon o {portu Republike Hrvatske ~l. 1. (N.N. 111/1997.).

77

sportove. Djelovanje svjetskih federacija posebno je interesantno za individualne sportove. Najprije za razvijen sustav takmi~enja u tenisu, zatim u atletici, plivanju i sl. uz prvi profesionalni sport - boks, u okviru kojeg u su{tini vrijednosti odre|uju pojedini organizatori, ali pod uplivom svjetskih federacija. Djelovanjem se svjetskih federacija ~itav sustav sportskog takmi~enja internacionalizira, pa i globalizira. Stvaranje sustava "Zlatne lige" u atletici, Svjetskog kupa u skijanju, Lige prvaka u nizu ekipnih sportova i sl., kao i sustava kontinentalnih prvenstava, svjetskih prvenstava i olimpijskih igara, pridonosi globalizaciji sustava takmi~enja, ali i stvaranju ekonomike u pojedinim sportovima i sportu u cjelini. Djelovanjem Evropske zajednice i njezinim pravilima5 pro{irena su osobna prava sporta{a, a "rad" je u sportu (vrhunskih sporta{a) dobio status rada svakog djelatnika, odnosno rada na principu ponude i potra`nje, dakle na op}em tr`i{nom principu. Iz svega navedenog iskristalizirali su se sljede}i principi koji djeluju u sportu: - postojanje specifi~nog sportskog tr`i{ta koje ima sljede}e segmente: tr`i{te sporta{a, tr`i{te sportskih natjecanja i tr`i{te za rekreaciju, - postojanje specifi~nog tr`i{ta za pasivne aktere u sportu sa segmentima: posjeta sportskim priredbama te pra}enja sporta kroz medije, - postojanje posebnog tr`i{ta prate}ih efekata kroz sport, pra}enje ekonomske propagande uz sport, kao npr. manekena, kori{tenje sporta za druge, pa i politi~ke ciljeve i sl. - postojanje potrebe da se jasno definiraju pojmovi koji djeluju i primjenjuju se u spor5

U okviru tzv. "slu~aja Bosman" me|unarodno je pravosu|e zauzelo stajali{te da postoji zna~ajna sloboda ugovaranja sporta{a. Tako|er se stalo na stajali{te da se sporta{i iz dr`ava ~lanica EU ne smatraju u okviru EU strancima. To je dalo sporta{ima ve}a prava, dovelo do stvaranja i pojedinih heteronomnih pravila te do pove}ane mogu}nosti izjedna~ivanja sportske aktivnosti s drugim tr`i{nim aktivnostima.

78

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

tu, uz stvaranje sportskog prava koje }e po svojoj logici morati biti najprije me|unarodno, a tek onda domicilno, - postojanje potrebe da se utvrde psiholo{ke, sociolo{ke, medicinske, i ekolo{ke granice bavljenja sportom, uz po{tivanje tr`i{nih pravila, uz strogu kontrolu uzimanja nedozvoljenih sredstava, za{titu samih takmi~ara, ali i gledatelja, zabranu nedozvoljene konkurencije i sl. Sport mora biti u su{tini neizvjesno takmi~enje u kojem se ne bi trebao unaprijed znati pobjednik, a posebno se do pobjede ne bi smjelo dolaziti na nedozvoljen na~in. Ovakav pristup, koji je u prvom redu eti~ki, omogu}ava i realizaciju tr`i{nih zakonitosti. Sport je danas u su{tini "igra na sre}u" (u smislu instituta trgova~kog prava), pa je svako uplitanje u rezultat, osim djelovanja samih sporta{a, pravilima nedozvoljeno. Ono ru{i interes (?!) za sport te ga pretvara u cirkus.6 Uz globalno sportsko tr`i{te, na kojem se definiraju pravila, postoji i nacionalno sportsko tr`i{te, odnosno nacionalni sustav sporta. Njega se u ve}ini dr`ava definira posebnim zakonima o {portu, za njega se stvara posebna organizacijska struktura koja je u pravnom sustavu i domicilne dr`ave, ali i svjetskih i kontinentalnih federacija. Autonomno sportsko pravo te`i da se {to vi{e odvoji od stege pozitivnog pravnog sustava pojedine dr`ave. [to je dr`ava manja, to je djelovanje svjetskog sportskog tr`i{ta u njoj sna`nije. Velike dr`ave u pojedinim sportovima, kako smo naveli, stvaraju vlastiti pristup koji snagom tr`i{nih odnosa postaje globalni, a koji onda male zemlje moraju prihvatiti ako `ele djelovati u konkretnoj grani sporta. Zbog toga pravni sustavi u pravilu definiraju vi{e infrastrukturu sporta, nego sam sport. Jasno je da se mora u okviru nacionalnog pravnog sustava utvrditi npr. ~ija je osnovna zada}a izgradnja sportskih objekata koji su potrebni za 6

Slobodno je hrvanje primjer u kojem se sport pretvara u cirkus {to me|utim ne dovodi u pitanje posje}enost takvih priredaba u pojedinim dr`avama.

{kolski, rekreativni ili takmi~arski sport (na lokalnoj razini) ili kakva }e biti organizacijska struktura subjekata koji se bave ustrojem u sportu, ho}e li postojati posebno ministarstvo sporta ili }e nacionalni olimpijski odbor biti krovna organizacija, ho}e li sporta{i biti oporezovani, ho}e li na svoje prihode pla}ati doprinose i sl. No, u su{tini se propisima ne mogu isklju~iti ekonomske i tr`i{ne zakonitosti. Me|utim, potrebno je voditi ra~una i o mjerama ekonomske politike koja mo`e prihva}ati ili deformirati ciljeve koje dr`ava stavlja pred sport, daju}i sportu druge vrijednosti kao mjerilo (politi~ki marketing). SVJETSKA I NACIONALNA ORGANIZACIJA SPORTA Svjetska i nacionalna organizacija sporta postavljena je u nekoliko hijerarhijski definiranih sustava koji djeluju u nizu slu~ajeva paralelno, a u nizu slu~ajeva me|usobno uvjetovano. Na ~elu jedne od takvih piramida, odnosno hijerarhijskih sustava, nalazi se Me|unarodni olimipijski odbor koji u svom sustavu okuplja: - svjetske sportske federacije (saveze) u olimpijskim sportovima, i - nacionalne olimpijske odbore koji imaju razli~it status u svojim dr`avama. Po svom ugledu, organizaciji, zna~enju udru`enih sportskih federacija, a po financijskim mogu}nostima, Me|unarodni olimpijski odbor predstavlja "krovnu" sportsku organizaciju u svijetu. Njegov statut, stavovi radnih tijela i odluke izvr{nih tijela predstavljaju za ve}inu sportova stvarno obvezatne odrednice. Onaj koji ih ne po{tuje ne mo`e se takmi~iti na Olimpijskim igrama. Stavovi MOO glede npr. profesionalizma, kontrole dopinga, sustava svjetskih prvenstava kao prednatjecanja za Olimpijske igre i sl. op}e su prihva}ena pravna pravila kojih se pridr`ava svijet, a koja preuzimaju i pojedine svjetske federacije u svoje statute, kao i pojedine

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

dr`ave u svoja zakonodavstva ili pravila najvi{ih sportskih foruma. Me|unarodni olimpijski odbor, koji je nekada bio siroma{na organizacija, danas predstavlja zna~ajnu ekonomsku snagu koja sa svojim sredstvima mo`e bitno djelovati na razvoj sporta u svijetu, ali i na profite koji se ostvaruju organizacijom pojedinih Olimpijskih igara.7 U okviru ekonomike velikih sportskih priredbi, Olimpijske igre imaju posebno mjesto, one su priredba koja svojim organizatorima, Me|unarodnom olimpijskom odboru, a u zadnje vrijeme i nacionalnim odborima, pa i sporta{ima donosi zna~ajna sredstva.8 Me|utim, komercijalizacija samih Igara dovodi do toga da ih u pravilu mogu dobiti (za organizaciju) samo one zemlje u kojima je mogu}e posti}i zna~ajne komercijalne ili druge efekte. Me|unarodni olimpijski pokret obuhva}a ve}i broj zemalja, nego Organizacija ujedinjenih naroda pa predstavlja i zna~ajan politi~ki autoritet premda zastupa tezu o depolitizaciji sporta.9 Svjetske sportske federacije sa~injavaju udru`ene kontinentalne sportske federacije i nacionalne sportske federacije. One su 7

Stvaraju}i vlastiti marketing, prihvatom sve zna~ajnijih sredstava kao naknade za TV prijenose te izborom takvih doma}ina olimpijskih igara koji su u stanju visoko profitabilno organizirati igre (a i druga svjetska prvenstva u atraktivnim sportovima), stvoreni su uvjeti za 1. visok profit svjetskih sportskih (i kontinentalnih) asocijacija u pojedinim sportovima, 2. stvorena su sredstva koja se mogu uporabiti za razvoj sporta u manjim dr`avama, 3. stvorena su sredstva kojima se mogu nagra|ivati individualni i op}i uspjesi {to dovodi do ekonomskih posljedica u nacionalnim federacijama, 4. stvorena je mogu}nost prerastanja pojmova amater - profesionalac, a uz stvaranje pojma vrhunski sporta{.

8

. Vidi: Mecanovi}, I. Ekonomika velikih sportskih priredbi, RSIZ Fizi~ke kulture, Zagreb 1990.

79

udru`ene u MOO, a pojedine federacije iz sportova koji nisu olimpijski povezane su u konfederaciju neolimpijskih sportova. Svjetske sportske federacije organiziraju svjetska sportska prvenstva koja u pojedinim sportovima (nogometu, atletici, ko{arci, skijanju) imaju status najve}ih sportskih priredbi koje svojim organizatorima, a to su u prvom redu same svjetske federacije, donose zna~ajne prihode, kao i tehni~kim organizatorima takvih prvenstava. Sredstva se dijele i na sudionike svjetskih prvenstava (shodno uspjehu). Prihodi takvih svjetskih prvenstava u atraktivnim sportovima mjere se milijardama dolara, a interes je za njih velik, pa ih u pravilu u takvim sportovima ne dobivaju male zemlje.10 Kontinentalni su sportski savezi u ve}ini sportova organizatori i mentori: - kontinentalnih prvenstava, - sustava reprezentativnih takmi~enja, - sustava kontinentalnih klupskih takmi~enja i kupova u pojedinim sportovima. Kontinentalni sportski savezi utvr|uju godi{nji kalendar takmi~enja, uz odre|ivanje tehni~kih organizatora pojedinih presti`nih i finalnih takmi~enja. I ovdje se radi o zna~ajnim takmi~enjima koja s obzirom na interes, broj posjetitelja, gledanost na TV i interes sponzora osiguravaju zna~ajan profit za sve subjekte koji sudjeluju u samom sportskom doga|aju. Normalno, postoje i tzv. "mali sportovi" koji imaju, tako|er, svoje sustave takmi~enja, ali koji ne donose zna~ajne prihode svojim organizatorima. Organizaciju takvih sportova i svjetskih prvenstava, kontinentalnih prvenstava i sl. stoga mogu dobiti i male dr`ave.

9

. Autoritet me|unarodnog sporta pokazuje se u pojedinim situacijama kada se me|unarodne asocijacije ne sla`u sa stavovima dr`ava i vlada i to velikih sila. Ameri~ki je olimpijski odbor bio zamoljen da ameri~ki sporta{i ne nastupaju na Olimpijskim igrama u Moskvi, dakle nije mu bilo zabranjeno. Svjetski je sport isklju~io na izvjesno vrijeme iz svojeg reda neke zemlje, ali npr. Teniska federacija nije isklju~ila JAR kada je bio isklju~en zbog aparheda iz UN.

10

Kod velikih je priredaba stvarni organizator u formalnom smislu Olimpijski odbor (za Olimpijske igre), odnosno pojedina svjetska (ili kontinentalna) federacija. Oni povjeravaju organizaciju igara (ili prvenstva) zemlji i gradu doma}inu, utvr|uju}i uvjete (pa i financijske) pod kojima }e se odr`ati priredba. Na taj na~in stvarni organizator ne mo`e imati gubitke, bez obzira na to kako je pro{ao tehni~ki organizator.

80

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

Svjetske i kontinentalne federacije utvr|uju i organizaciju u pojedinim sportovima na nacionalnoj razini. Nacionalni savezi u pojedinim sportovima udru`eni su u pravilu (ako se radi o olimpijskom sportu) u nacionalni olimpijski odbor te u svoju kontinentalnu (i svjetsku) federaciju. Nacionalne saveze tvore: udru`eni klubovi (ili drugi organizacijski oblici) te teritorijalne organizacije u pojedinim sportovima. Nacionalni su savezi nositelji: - reprezentativnog sporta (zajedno s nacionalnim olimpijskim odborom ili bez njega), - organizacije sustava takmi~enja u svojim sportovima, - dono{enja propisa koji se odnose na sam sport u pojedinoj dr`avi, uz manje mogu}nosti korekcije sportskih pravila u samom sustavu sporta i njegovih pravila,11 - utvr|ivanje pravila organizacije, utvr|ivanje standarda za odr`avanje takmi~enja, izbor organizacijskih oblika za ustroj u pojedinom sportu i sl., - koordinacije s nacionalnim olimpijskim odborom i dr`avnom upravom. Materijalne mogu}nosti pojedinih nacionalnih saveza ovise o - prihodima od reprezentacije i me|unarodnih nastupa nacionalnih selekcija u pojedinim sportovima, - donacija od strane dr`ave, - sponzorstva od strane zainteresiranih subjekata, 11

Na nacionalnoj se razini mogu definirati zakonima i sportskim normama: 1. pojedina odstupanja od me|unarodnih pravila (npr. duljina susreta u vaterpolu je u Hrvatskoj 9 minuta po ~etvrtini, a u me|unarodnim okvirima 7 minuta), 2. na~in i procedura osnivanja sportskih subjekata (klubovi, poduze}a, individualna inicijativa), 3. imovina sportskih subjektiviteta, 4. odnos gradova i op}ina glede povezivanja u horizontalne sportske organizacije, 5. stvaranje sportske infrastrukture i sl. U vezi s navedenim vidi: Zakon o {portu N.N. 111/97. te Statut Hrvatskog olimpijskog odbora, ali i druge brojne zakone koji se odnose na sport, posebno iz oblasti obrazovanja, komunalnih djelatnosti, gospodarstva, poreza i sl.

- sportskog marketinga, i - doprinosa udru`enih ~lanica. Prihodi sportskih saveza mogu biti i zna~ajniji, a njihova autonomija kroz rashode mo`e biti i u cijelosti ili zna~ajno izvan okvira koji postoje na tr`i{tu pojedine zemlje.12 Normalno, pozicija je pojedinog saveza ovisna o sportskoj i ekonomskoj snazi pojedinog sporta u konkretnoj dr`avi. Ali, {to je dr`ava ve}a, a sport popularniji, to je i ekonomski status pojedinog saveza povoljniji. Savez na nacionalnoj razini sa~injavaju: udru`eni klubovi i drugi organizacijski oblici koji su predvi|eni sportskim ili pozitivnim propisima te teritorijalni savezi. Udru`eni klubovi i drugi oblici ustroja predstavljaju bazne subjekte od kojih proizlazi ~itava organizacija sportske strukture. U pravnom smislu oni su vezani uz - pravne norme svojih saveza, kontinentalnih, odnosno svjetskih federacija, - pozitivne pravne norme dr`ave u kojoj djeluju, - pravne norme Evropske zajednice (za udru`ene dr`ave) i - svoje autonomne norme - statutarne odrednice vlastitih statuta.13 U ekonomskom smislu klubovi i drugi organizacijski oblici ostvaruju sredstva od - vlastitih prihoda (ulaznice, sportski marketing),

12

Klasi~an je primjer Nogometnog saveza Hrvatske koji je kroz sustav takmi~enja za Svjetsko prvenstvo i osvajanjem 3. mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine osigurao zna~ajna sredstva koja mu osiguravaju autonomiju u materijalnom smislu.

13

U slu~aju sukoba pravnih normi, sve norme koje se odnose na sam sport, a rije{ene su pravilima asocijacija u samom sportu, imaju prednost pred dr`avnim pravom. Problemi osnivanja organizacija, standardizacije objekata i sl. imaju ravnopravan tretman u obama pravnim sustavima, a fiskalni su i sl. propisi dominantno u domeni dr`avnog prava.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

- "prodaje" igra~a, odnosno takmi~ara14, - ~lanarina, - donacija i sponzorstva (op}ine, dr`ave, gospodarstva), i - prihoda od imovine (kamate, najamnine, prodaja prava i sl.). U praksi prihodi pojedinih klubova i drugih organizacijskih oblika ovise o - interesu gledatelja za pojedini klub, - interesu sponzora za ulaganje u pojedini klub, i - ukupnom interesu za pojedini sport u odgovaraju}oj sredini. Ekonomska snaga pojedinog kluba, odnosno drugog organizacijskog oblika u sportu, ovisi u cijelosti i o rashodima. Kako se radi u pravilu o neprofitabilnim organizacijama,15 prihodima se moraju pokrivati rashodi {to je u nizu situacija vrlo te{ko. Pri tome se mora voditi ra~una i o ~injenici da najrazvijeniji klubovi u nacionalnim okru`enjima diktiraju uvjete, ali i odre|uju standarde koji }e djelovati u pojedinom sportu, ukoliko to ne u~ine, a u pravilu nemaju takvu snagu da bi mogli djelovati, sportski nacionalni savezi. Uz ovu hijerarhiziranu strukturu postoji niz me|unarodnih i nacionalnih organizacija koje se nalaze izvan ove strukture. To u prvom redu vrijedi za niz sportskih komercijalnih i profitabilnih organizacija koje djeluju (za sada) izvan ovog sustava. To se u prvom redu odnosi na - organizacijske oblike u profesionalnom boksu koji se nalazi izvan strukture Me|unarodnog olimpijskog odbora te svjetskih i kontinentalnih saveza, 14

Prodaja je termin koji se odnosi na cesiju ugovora. Ne prodaje se takmi~ar, ve} se cedira njegov ugovor i njegove obveze iz ugovora.

15

U pravnom su poretku, u okviru sporta koji se odvija u okvirima svjetskih asocijacija, sportske organizacije utvr|ene kao neprofitabilne pa se vi{ak prihoda nad rashodima u pravilu treba reinvestirati u sam sport. No, i pored toga veliki klubovi djeluju u nizu sportova i profitabilno, uz transfere profita ulaga~ima.

81

- organizaciju profesionalnih tenisa~a koja samostalno organizira sustav teniskog takmi~enja, - organizaciju NBA lige u ko{arci te sli~nih organizacija u hokeju na ledu-NLA lige i sl. Ovdje se radi o profesionalnoj organizaciji koja je ustrojena na profesionalnim pravilima, ali i na vrlo precizno odre|enim standardima u nizu detalja koje }e, po na{em mi{ljenju, morati preuzeti i sport u pojedinim dr`avama, posebno u onim sportskim granama za koje postoji poja~an interes. Tako|er, postoji i niz paralelnih organizacija koje se bave ustrojem sporta pojedinih kategorija gra|ana (vojni sport, sport djece i omladine, sport retardiranih osoba, sport invalida i dr.), no ovaj sport ima u su{tini socijalne elemente, a ne ekonomske, pa se s njim u ovoj studiji ne}emo posebno baviti. Bez obzira na specifi~nost generalne piramide u sportu (Me|unarodni olimpijski odbor --- klub) te paralelnih sustava, postoji tendencija uklju~ivanja i pojedinih paralelnih sustava u jedinstveni-globalni sustav sporta.16 Stvaranje globalnog sustava stvorio je niz ~imbenika koji su zajedni~ki za ~itavu globalnu piramidu kao {tu su - sve zna~ajnija autonomija sporta (u pravnom, ekonomskom, organizacijskom i sl. smislu), - sve manja ovisnost o centrima politi~ke mo}i u pojedinoj sredini, - sve vi{e prisutni faktori tr`i{nog djelovanja u okviru sportskih organizacija, - sve zna~ajnija potreba standardizacije u pojedinim elementima vezanim uz sport. Da bi se sport mogao razvijati kao svjetski fenomen u okviru sustava koji je stvoren, potrebno je stvoriti kohezione faktore kojima se sustav povezuje.

16

To je vidljivo u okviru pribli`avanja NBA i FIBA u ko{arci; tendencija koja }e dovesti do ulaska i NBA u organizaciju FIBA.

82

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

Autonomija sporta Autonomija sporta ovisna je o mjestu u hijerarhiji te o ekonomskim mogu}nostima pojedine razine u sportskoj organizaciji. Autonomija je Me|unarodnog olimpijskog odbora, po na{em mi{ljenju, potpuna. On samostalno, u okviru svojeg statuta, donosi svoje odluke koje obvezuje one koji `ele biti ~lanovi "olimpijske obitelji". Autonomija je svjetskih i kontitentalnih federacija, a u okviru njihove veze s MOO, zna~ajna. I MOO i federacije uz pravnu autonomiju imaju u cijelosti financijsku autonomiju, kao i organizacijsku i sl. Nacionalni su olimpijski odbori u su{tini, a prema Statutu MOO-a, sastavi dio ustroja MOO-a pa je i njihov stupanj autonomije zna~ajan, posebno ukoliko si mogu osigurati i financijsku autonomiju {to je slu~aj u ve}ini velikih dr`ava.17 Autonomija je ni`ih organizacijskih jedinica relativna. One su vezane uz nacionalne saveze i njihove odluke u pravnom i organizacionom smislu, dok im pokri}e prihodima rashoda garantira stvarnu autonomiju u okviru tr`i{ta. Kona~no, i svako poduze}e je toliko autonomno koliko je profitabilno te ukoliko djeluje u okvirima koje mu utvrdi pozitivno zakonodavstvo. Jasno je da su veliki klubovi npr. u nogometu u Engleskoj, Italiji, [panjolskoj, Njema~koj autonomni, no veliko je pitanje jesu li jednako tako autonomni klubovi u malim dr`avama: Danskoj, Norve{koj, Luksemburgu, Cipru i sl., a posebno jesu li autonomni klubovi u zemljama u tranziciji u kojima je ~itavo gospodarstvo tek na putu k tr`i{nom gospodarstvu, a politi~ki utjecaji i na gospodarstvo i na sport jo{ su uvijek sna`ni, a stvarne su tendencije takve da bi 17

U Italiji je krovna sportska organizacija CONI koji ima zna~ajne autonomne prihode s kojima mo`e razvijati sve one sportove koji nisu u stanju samostalno osiguravati financijsku autonomiju. Zakon o {portu i u Hrvatskoj poku{ava kroz prihode od 1/3 sredstava Lutrije stvoriti takvu poziciju za HOO.

se pojedinci u klubovima rado vratili pod skute dr`ave.18 Ipak, tendencija je u svakom slu~aju ukupna autonomija sporta u svijetu, tendencija koja u biti smeta mnogima u okviru dr`avnih i paradr`avnih aparata. Pri tome se zaboravljaju funkcije dr`ave u ukupnosti javnog sektora, kontrola zakonitosti u radu u pojedinim situacijama te pridr`avanje standarda koje je utvrdila dr`ava, a kojima se mogu utvr|ivati i granice autonomije, kao i funkcije dr`ave u okvirima gospodarske politike. Mnogi u okviru dr`avnih organa pokazuju tendenciju bitnog mije{anja u rad subjekata u sportu, bez obzira radi li se o personalnoj uniji me|u funkcijama u sportu i u dr`avnoj upravi ili otvorenom mije{anju u rad sportskih organizacija. Autonomija je sportskih organizacija u pravnom smislu neprijeporna. Zakonima se utvr|uju elementi ustroja, a u okviru tih elemenata sportske organizacije djeluju samostalno, utvr|uju}i prava i obveze pojedinih fizi~kih osoba i pravnih entiteta. Ova autonomija u pravilu ide sve do dominacije sportskog prava nad heteronomnim dr`avnim pravom.19 Tako|er, arbitriranje u sportu u pravilu se provodi na osnovi autonomnog pravnog sustava, bez kori{tenja dr`avnih upravnih ili pravosudnih organizacija. Ekonomska je autonomija u svakom slu~aju bitna za ostvarivanje pravne autonomije. Tamo gdje su klubovi, savezi i me|unarodne federacije ekonomski neovisne, one su i pravno autonomne. Normalno je da sportska or18

Hrvatski stav definira poziciju dr`ave u sportu tako "da dr`ava poma`e razvoj sporta" ~l. 68. Ustava Republike Hrvatske {to omogu}ava, s obzirom na neodre|enost pojmova, i velike intervencije dr`ave, ali i potpuno odsustvo dr`ave iz sporta.

19

Sportske su federacije i organizacije u sportu (npr. u USA) u cijelosti izvan ingerencije dr`ave, osim u dijelu kojim se osigurava javni interes. To vrijedi i za Olimpijski odbor, ali i profesionalne lige u pojedinim sportovima.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

ganizacija koja prima zna~ajna sredstva od dr`ave, posebno ukoliko se sredstva dobijaju na osnovi diskrecione ocjene pojedine dr`avne slu`be, u su{tini provodi i politiku svoga financijera. Prema tome, i uz dr`avnu pomo}, mogu}e je ostvariti autonomiju samo ukoliko su prihodi unaprijed definirani, a njihovi izvori jasni i nepodlo`ni arbitrarnosti dr`avnih organa.20 Normalno, to ne vrijedi za {kolski sport koji je uvijek samo sastavni dio procesa obrazovanja, ali mo`e vrijediti za sport studenata, odnosno sportsku aktivnost pojedinih sveu~ili{ta,21 posebno u sredinama u kojima postoji stvarna autonomija sveu~ili{ta. Vezanost sporta uz dr`avnu politiku i centre politi~ke mo}i S obzirom na velike promotivne mogu}nosti sporta, politi~ki marketing vrlo ~esto koristi sport kao svoj medij, a sporta{e kao svoje manekene. Pri tome se pojavljuje nekoliko varijanti kori{tenja sporta u korist propagande dr`avne politike ili pojedinog re`ima, odnosno personalne unije izme|u sportske organizacije i dr`avnih organa. U tom pravcu potrebno je utvrditi postojanje: - dr`avnog sporta koji je prisutan u dr`avama s totalisti~kim politi~kim sustavima, - dr`ave kao dominantnog financijera sporta, a u okvirima demokratskih i parademokratskih sustava, - dr`ave kao nositelja razvitka sporta u tranzicijskim dr`avama u kojima jo{ uvijek ne djeluje slobodno tr`i{te roba i usluga, pa je 20

Bez financijske autonomije nije mogu}e osigurati ukupnost autonomnosti u sportu. Zbog toga je potrebno stvoriti takav izvor prihoda kojim se mogu arbitrirati dr`avni resori i njihovi slu`benici.

21

U nizu zemalja postoji jak sveu~ili{ni sport koji je temelj (npr. u USA) za plivanje, ko{arku, atletiku i sl., a u Europi npr. za veslanje. Ovi sportovi imaju svoju autonomiju i kroz sustav sveu~ili{ta. U Europi je na`alost dominantan klupski, a ne sveu~ili{ni sport premda s obzirom na tr`i{nost i ne postoje kvalitetne razlike u poziciji samih sporta{a. No sredstva kojima se stimuliraju sporta{i ipak su razli~ita (stipendije, povoljniji uvjeti {kolovanja i sl.).

83

vra}anje pod okrilje dr`ave ~esto jedini izlaz za financiranje subjekata u sportu, - posebnih dr`avnih interesa koji se mogu ostvariti kroz sport, a kojima se stvara korisna simbioza izme|u sporta i dr`ave, bez obzira na autonomnu poziciju sporta. Normalno, sport kao bitan faktor `ivota ne mo`e se promatrati izvan svojeg okru`enja, te je utjecaj op}ih uvjeta `ivota, pa i politike u pojedinoj zemlji, sna`no prisutan i u sportu {to ne mora zna~iti i mije{anje politi~kih struktura u sport. U okviru npr. "Ameri~kog na~ina `ivota" koji je op}eprisutan pojam u svim porama ameri~kog `ivota, odvijaju se i sportske aktivnosti koje potvr|uju taj na~in `ivota i to bez neposrednog utjecaja dr`ave i politike na sport. Dr`avni je sport negacija tr`i{nog pristupa sportu odnosno i obrnuto, tr`i{ni je pristup negacija dr`avnog sporta. U modernom globalnom dru{tvenom konceptu u kojem je prisutna demokracija tr`i{ni pristup i sloboda ljudi te njihova prava u sportu nije mogu} dr`avni pristup sportu, ipak, moramo voditi ra~una o ~injenici da dr`ave imaju svoje interese koje ostvaruju u sportu ili putem sporta te da pojedini segmenti dr`ave imaju i obveze prema sportu22, tako da je utjecaj dr`ava jo{ uvijek zna~ajan u okviru sporta. Posebno se to mo`e odnositi na - pravo na sport - odnosno sportsku aktivnost gra|ana kao dio socijalnih prava pojedinih gra|ana. Osobno smatram da bi bilo potrebno definirati ovo pravo gra|ana tako da dr`ava stvara odgovaraju}u infrastrukturu za bavljenje sportom svojih gra|ana, dakle da se stvara mre`a objekata i institucija koje mogu pru`ati usluge gra|anima u ostvarenju prava na sport, a koje onda mogu koristiti i subjekti koji pripadaju sportskom sektoru koji je autonoman. U pravilu, kako se ve}ina prava gra|ana ostvaruje u mjestu stanovanja, dakle na razini naselja, odnosno gradova, gradovi bi trebali biti nosi22

Pod pojmom dr`ava razumijevamo sve razine dr`avne organiziranosti: op}inu, grad, regiju (`upaniju) i samu dr`avu.

84

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

telji stvaranja sportske infrastrukture. Supsidijarno je mogu stvarati i autonomni subjekti u sportu koji imaju prava vlasnika nad imovinom, posebno ukoliko mogu ostvarivati i profit u okviru svoje djelatnosti, a ne samo pokrivati rashode vlastitim prihodima, a vi{ak sredstava koristiti samo za dalji razvoj sporta, odnosno reinvestirati ga u sam klub ili drugi organizacijski oblik u sportu.23 Kao poseban vid dr`avnog sporta pojavljuje se "gradski ili komunalni sport" u okviru kojeg pojedina teritorijalna jedinica `eli stvarati svoj vrhunski sport sna`nim uplitanjem u `ivot sportske organizacije, daju}i joj sredstva, ali ostvaruju}i nad njom i potpun nadzor. Ako se radi o sna`noj zajednici, mogu}e je posti}i nakratko i zna~ajnije rezultate na toj osnovi. No, izme|u dr`avnog totalizma i onog op}inskog u su{tini nema bitne razlike. Mogu se razlikovati motivi, ali ne i kona~ni rezultati. Kroz sustav financiranja, a u svezi s ekonomskom politikom pojedine dr`ave, mogu}e su intervencije dr`ave u sport. Financiranje je najvi{ih sportskih federacija, odnosno olimpijskih odbora mogu}e uz prepu{tanje njima daljnjeg razvitka sporta u funkciji dr`avnih ekonomskih i politi~kih interesa. Na primjeru CONI (Olimpijski odbor Italije) vidljiv je takav koncept. Sport je u reprezentativnom smislu u interesu dr`ave, ali se ona ne mije{a u realizaciju interesa, ve} to prepu{ta drugom sportskom subjektu kojem, me|utim, osigurava stalan, autonoman izvor financiranja. Sport se od strane dr`ave stavlja i u funkciju razvitka pojedinih privrednih grana, posebno turizma pa je takvo dr`avno "mi{ljenje" u sport u su{tini prihvatljivo. U dr`avama koje su u tranziciji prema tr`i{nom gospodarstvu, ali do kojeg se mo`e do}i samo sna`nom aktivno{}u dr`ave i njezinih organa, normalno je da se takvi odnosi pojavljuju i u sportu. No, u tim je dr`avama i u sportu potrebno stvoriti slobodno tr`i{no 23

Vidi: I. Mecanovi}, Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora II. Pravni fakultet Osijek 1996.

nadmetanje kao osnovni princip i u sportu, ali i u gospodarstvu {to se ne mora doga|ati, a {to ima zna~ajne posljedice u sportu. Stvaranje povla{tenih subjekata koji na nacionalnoj razini, zbog veze s dr`avnim strukturama, arbitriraju situaciju u sportu mo`e dovesti do stvaranja nezdravih odnosa te uru{avanja ~itave sportske organizaije. No, takvo je stanje i u gospodarstvu u kojem postoje "omiljeni tajkuni" i "omiljeni klubovi" u sportu. Me|utim, u tranzicijskim je dr`avama otklon sporta prema dr`avi i `elja za vra}anjem pod njezine skute objektivna zakonitost. Tr`i{te jo{ uvijek ne djeluje, pa zbog ~ega bi onda moglo djelovati i sportsko tr`i{te? A onda je za sportske djelatnike "luka spasa" vra}anje pod dr`avne skute. I u dr`avama u kojima postoji tr`i{no usmjerenje u punom smislu postoji zbog interesa gra|ana, a i same dr`ave - poseban interes u nizu djelatnosti, a u funkciji ostvarivanja i sloboda i prava gra|ana te op}eg interesa koji definira dr`ava. Bez obzira na autonomiju u sportu, svaka dr`ava ima i pravo i obvezu utvrditi razinu posebnog interesa u sportu, financirati ostvarenje tog interesa i ciljeva te djelovati na sportske organizacije da se ti interesi ostvaruju. Jasno je da taj posebni interes dr`ave definira zakon, odnosno drugim normama ili mjerama razvojne strategije i ekonomske politike, dok provo|enje i realizaciju javnog interesa prepu{ta subjektima u sportu.24 U ostvarenju je posebnog interesa dr`ava du`na osiguravati i sredstva i upliv na subjekte koji taj posebni interes ostvaruju. Ta }e veza izme|u dr`ave i subjekata u sportu biti relativno trajna.

24

Posebni dru{tveni (javni) interes predstavlja interes ~itavog dru{tva koji je nadre|en individualnim i grupnim interesima pojedinih subjekata. O pojmu posebnog dru{tvenog (javnog) interesa vidi: I. Mecanovi}, Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I. Pravni fakultet Osijek 1995. godina. O posebnom interesu u sportu vidi: Zakon o {portu ~l. 3.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

Tr`i{no djelovanje u sportu Tr`i{no je djelovanje subjekata u okviru sportskog sustava organizacije refleks: - tr`i{ne organiziranosti dru{tva i - autonomije u sportu koja se mo`e ostvariti samo u uvjetima samostalnog financiranja pojedinih subjekata u sportu. Normalno, uvijek je kod toga potrebno voditi ra~una i o postojanju posebnog interesa u sportu koji je korektiv tr`i{nom djelovanju. Kako smo ve} naglasili, u okviru se sporta stvara nekoliko segmenata djelovanja tr`i{ta: - tr`i{te samog sporta i - tr`i{te vezano uz sport. Tr`i{te sporta ima svoje segmente: - tr`i{te sportskih priredbi s podtr`i{tem gledatelja, ~lanova, sportskih prijenosa i sl. uz razlikovanje redovnog sustava takmi~enja, me|unarodnog sustava takmi~enja, organizacije velikih sportskih priredbi i sl., - tr`i{te sporta{a i - tr`i{te sportskog marketinga. Tr`i{te vezano uz sport ima niz segmenata, a naro~ito: - tr`i{te kori{tenja sporta kao sredstva promocije, - tr`i{te opreme za rekreativce i {kolski sport, - tr`i{te turisti~kih usluga vezanih uz sport i sl. Svi ovi segmenti po~ivaju na zajedni~koj, osnovnoj, premisi: interesu za sport koji postoji kod stanovni{tva i mogu}nosti i potrebi pojedinca da od svojih sredstava, neposredno ili posredno, uz intervenciju dr`ave (op}ine) zadovoljava svoje potrebe, ali i prava u sportu. Stvaraju}i tr`i{ni pristup, razvijaju}i sportski marketing, definira se i osnovni objekt tr`i{nog interesa, a to je - sport, odnosno pojedini subjekt u sportu: klub, reprezentacija, takmi~ar i sl. koji smo uzeli za vlastiti simbol te smo za njega spremni davati odgovaraju}a sedstva: ~lanarine, ulaznice, dio TV pretplate i sl.

85

Tr`i{te djeluje kao globalno, nacionalno, regionalno i lokalno. No, najsna`nije je djelovanje globalnog tr`i{ta na kojem pojedine velike dr`ave u pojedinim sportovima utvr|uju mjerila vrijednosti koja se prenose i na nacionalna tr`i{ta, a i na lokalna tr`i{ta. Tr`i{te definira i {irina interesa za pojedini sport u svijetu koji se objektivno mjeri brojem posjetitelja sportskih susreta, kao i atraktivnosti pojedinog sporta u prijenosima na TV. Ako npr. nogomet u svijetu prati cca milijarda ljudi, onda je tr`i{te koje se temelji na nogometu zna~ajno. Nogomet je interesantan i za TV prijenose pa su sredstva koja se u njemu pojavljuju (na globalnoj razini) velika. No, danas u nogometu vrijednosti utvr|uju V. Britanija, Italija, [panjolska, Njema~ka, Brazil, Argentina..., a prije svih V. Britanija. U prvom se redu odre|uje vrijednost igra~a, odnosno iznos njihovog ugovora. Na tom tr`i{tu svaki igra~ izvan V. Britanije, kada dobije radnu dozvolu (a u pravilu je dobiva), igra za velik novac kako kod dolaska, tako i svakodnevno kroz premije. Bez obzira radi li se o Englezu, Dancu, Makedoncu, Nigerijcu, Japancu, Brazilcu ili Hrvatu, tr`i{te djeluje na isti na~in. Kako pravo na naknadu imaju i klubovi25 iz kojih dolaze igra~i, dominacija na ovom tr`i{tu ima sljede}e posljedice: - odre|uje se vrijednost igra~a, pa i u malim i relativno ili apsolutno siroma{nim dr`avama koje ili moraju jednako pla}ati kvalitetne igra~e ili ih ne mogu zadr`ati, - utvr|uju se pravila na globalnom nivou. Jasno je da broj gledatelja (na terenu, odnosno uz TV) odre|uje stupanj interesa velikih ogla{iva~a, odnosno njihovih reklamnih agencija. Zbog toga multinacionalne kompanije prate sport. Klasi~ni primjeri su Coca Cola, Mercedes i drugi proizvo|a~i motornih vozila, proizvo|a~i prehrambenih artikala i sl. 25

Prema prihva}enim normama u transferima sudjeluju i klubovi i sporta{i. Stoga je dobar transfer u interesu i sporta{a, ali i kluba koji mo`e na taj na~in, posebno kroz pravilo "prvog ugovora", sudjelovati i u nekom kasnijem transferu.

86

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

Prihodi od ulaznica, TV reklama i ~vrsta veza s pojedinim proizvo|a~ima raznih roba, uz naprijed spomenute, osiguravaju prihode i Olimpijskom odboru te svjetskim federacijama kroz sustav takmi~enja kojima su oni organizatori. Velike su sportske priredbe u pravilu i za organizatore i za tehni~ke organizatore26 visoko profitabilne, normalno vezane uz specifi~nosti zemlje organizatora.27 Posljedica je `elje za profitom ~injenica da velike kompanije u su{tini imaju sve ve}i utjecaj na izbor doma}ina velikih sportskih priredbi. To daje Me|unarodnom olimpijskom odboru i svjetskim federacijama u atraktivnim sportovima financijska sredstva kao podlogu za autonomiju. Ista pravila vrijede i za velike sportske federacije i klubove u pojedinim velikim dr`avama. Sustav reprezentativnog takmi~enja, zajedno sa sredstvima koja prate nastupe reprezentacija i pojedinih takmi~ara u individualnim sportovima, osigurava nacionalnim savezima u atraktivnim sportovima dovoljne prihode za njihov rad. Sli~no je i s klubovima u razvijenim dr`avama. Pojedini su klubovi koji imaju npr. 50 pa i vi{e tisu}a pretplatnika za utakmice (broj posjetitelja koji se mjeri brojem mogu}ih mjesta na stadionima) i jak klubski marketing u stanju vrhunski pla}ati, ali i dobivati sporta{e iz ~itavog svijeta. Svi su drugi za njih samo tr`i{te na kojem "kupuju" ono {to `ele. Normalno, ni kod njih nije sve idealno, ali se sve (osim samog sportskog dijela - takmi~enja) odvija na tr`i{nim principima. Stvorena je kod potro{a~a potreba za proizvodom koja se onda koristi za stvaranje dovoljno atraktivne ponude. 26

Tehni~ki organizatori, nakon {to su utvrdili svoje obveze prema stvarnom organizatoru, slobodno mogu stvarati svoj marketing, financijsku konstrukciju i sl. Vidi: I. Mecanovi}, Marketing velikih sportskih priredbi, RSIZ Fizi~ke kulture Hrvatske, Zagreb 1990. Knjiga VI. Modela fizi~ke kulture.

27

Jasno je da }e neke zemlje koristiti npr. cijenu ulaznica kao osnovu {to pokazuje interes koji }e onda pratiti i ogla{iva~i, a druge }e npr. organizirati veliku sportsku lutriju, tre}e }e kombinirati sustave. Vidi: I. Mecanovi}, Marketing velikih sportskih priredbi.

Potreba se temelji na nizu racionalnih, ali i neracionalnih ~imbenika: identifikaciji, u`ivanju u sportu, nacionalnim osje}ajima i sl. Pri tome ako takmi~ar A mo`e svojim sportskim ugledom podi}i prihode za "n%", onda mu je "cijena" "n/x%". I ta se cijena pla}a. Uz velike klubove u takvim dr`avama djeluju oni manji koji se takmi~e u ni`im razredima. Uz gledatelje koje i oni imaju, lokalne mentore i ogla{iva~e, dakle svoje nacionalno, regionalno, odnosno lokalno tr`i{te, glavni je izvor prihoda za takve klubove "proizvodnja", odnosno "prodaja" takmi~ara, pa i oni mogu u okviru svojeg - su`enog tr`i{ta egzistirati vi{e ili manje uspje{no. Dakle, sportsko se tr`i{te u takvim dr`avama segmentiralo te u okvirima pojedinog segmenta postoje mogu}nosti i za one manje, normalno, ukoliko usklade svoje mogu}nosti s mogu}nostima svoje okoline. Svaki izlet izvan realnih mogu}nosti u pravilu zavr{ava zna~ajnijim negativnim posljedicama. Pojedine grane gospodarstva mogu i same stvarati specifi~nosti na ovako segmentiranom tr`i{tu. To vrijedi za turizam kojemu je sport potreban kao dio turisti~ke ponude te proizvo|a~e sportske opreme kojima je vrhunski sport "maneken" koji im omogu}ava plasman zna~ajnih koli~ina roba na tr`i{tu. Posebni dr`avni interesi I visoko razvijene dr`ave imaju svoje posebne interese koje realiziraju kroz sport. Bez obzira radi li se o dr`avama u kojima ne postoji tr`i{ni pristup ili s nagla{enim tr`i{nim pristupom u sportu, poseban interes postoji. On je vezan uz ve} spomenuto - pravo na sport ili na ~injenicu da interes dr`avnih struktura mora postojati u onim segmentima koji su od interesa za velik dio stanovnika. Jasno je da dr`ava u okviru svojeg sustava mora utvrditi autonomiju, ali i granice autonomije u sportu. To tra`i da se interes koji postoji na odgovaraju}i na~in institucionalizira te da se u okviru tako institucionaliziranog interesa definira i postojanje mjera za

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

razvoj i funkcioniranje sporta. Uostalom, dr`ave definiraju i djelovanje tr`i{ta u cjelini, {tite}i potro{a~e standardizacijom i kontrolom kvaliteta, zabranom monopola i sl., a u~esnike odnosno konzumente od eventualnih {kodljivih tvari koje mogu imati pojedini proizvodi. Prevedimo to na sportski jezik: dr`ava ima interes da za{titi sport od "la`iranja", a sporta{e od dopinga, gledatelje od vandalizma i mogu}nosti nemira na takmi~enjima i sl. Normalno, uz omogu}ivanje uvjeta svakom gra|aninu na sportske aktivnosti. U tome se interes sportskih asocijacija i dr`ava poklapa. Svi ovi ~imbenici djeluju na globalnoj razini, kao i u velikim dr`avama s kvantitativno razli~itim efektima prema onima koji djeluju u malim i siroma{nim dr`avama. Poseban odnos nastaje samo u nekim sportovima ili sustavima takmi~enja koji su neovisni o svjetskim sportskim federacijama, odnosno imaju svoju specifi~nu organizaciju. To se odnosi na sada{nji sustav u tenisu, odnosno u profesionalnim ligama u USA. Otvoreni sustav takmi~enja teniskih profesionalaca u kojem se znaju pravila koja omogu}avaju velike zarade, ali i punu disciplinu, govore o autonomiji u svakom detalju u ovom sustavu. Tko `eli biti profesionalac mora ih se pridr`avati. Tko `eli biti organizator turnira, tako|er ih se mora pridr`avati. U tom je sustavu sve jasno. Zatvoreni je sustav NBA lige u USA prototip za sve ekipne sportove. U njega mogu u}i organizacije koje ispunjavaju uvjete u financijskom smislu, veli~ini gledali{ta i tehni~koj opremljenosti. Iz njega se ispada kada se ne mogu ispunjavati ekonomski kriteriji, ili kada se mjesto na slobodnom tr`i{tu proda. Kako se radi o zatvorenom sustavu, u njemu se konstantno osigurava konkurentnost sustavom prioriteta u odabiru novih ili slobodnih igra~a uz prioritet najslabije plasirane ekipe koja ve} naredne godine mo`e biti, ako je osigurala nove, kvalitetne igra~e, i prva. Dakle u cijelosti se po{tuje princip konkuren-

87

cije. S druge strane, bogate ekipe nisu u prednosti nad manje bogatim jer se pravilima utvr|uje koli~ina novca koji se mo`e davati igra~ima. Na taj se na~in, uz mogu}nost izvla~enja profita za ulaga~e, izjedna~uju uvjeti koji vrijede za sve ekipe, omogu}ava se neizvjesnost takmi~enja {to zna~i i osnovna vrijednost sporta - ravnopravno takmi~enje. Ovaj model koji u Europi nije do sada prihva}en - smatram da bi u cijelosti mogao rije{iti niz problema, posebno u manjim pa i malim dr`avama. U oba od ovih sustava postignuta je puna autonomija, osigurano je djelovanje tr`i{nih zakonitosti, a pozicija dr`ave svedena je na prikupljanje poreza i osiguravanje reda na samom takmi~nju. Ekonomski i pravni uvjeti za sportsko djelovanje u malim dr`avama Definiraju}i pojam "mala dr`ava", kao dr`ava s malim brojem stanovnika i s niskim nacionalnim dohotkom "per capita", uz mogu}nost da se u ovakve dr`ave stavljaju i ve}e dr`ave u tranziciji, odredili smo potrebu da se utvrde specifi~nosti koje djeluju na sportskim terenima u takvim dr`avama. To se u prvom redu odnosi na - ~imbenike koji djeluju na nacionalnom nivou, a koji odre|uju ekonomiju i tr`i{nost samog sporta, - uvjete koje utvr|uje dr`ava (ili lokalna zajednica), a odnose se na sport, - sportsku doktrinu koja je prisutna u pojedinoj maloj dr`avi. Jasno je da svi ovi ~imbenici odre|uju sudbinu sporta u malim dr`avama. Ekonomski i tr`i{ni uvjeti koji djeluju na sport u malim dr`avama I male su dr`ave u sportskom smislu sastavni dio globalnog sportskog tr`i{ta, ali imaju i svoje nacionalno i lokalno sportsko "tr`i{te". U individualnim sportovima istak-

88

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

nuti pojedinci postaju sastavni dio "sportskog jet seta" koji u tenisu, atletici, plivanju i sl. svojom kvalitetom djeluju na globalnoj razini i pod uvjetima koji djeluju na globalnoj razini. Kod ekipnih sportova situacija je bitno razli~ita. Osnovni problemi koji djeluju u malim zemljama u ekipnim sportovima svode se na - usku takmi~arsku osnovicu koju definira u isto vrijeme mali broj kvalitetnih takmi~ara i mali broj gledatelja, kao i mali broj potro{a~a koji se ve`u u svojoj potro{nji na proizvode koji se reklamiraju uz sport, - sna`no djelovanje globalnog tr`i{ta koje odvodi u razvijenije sredine najkvalitetnije takmi~are, a koje putom globalnih medija daje mogu}nost kvalitetnih radio, a posebno TV prijenosa velikih sportskih doga|aja, odnosno kvalitetnijih takmi~enja u susjedstvu, - relativno ili apsolutno usko domicilno tr`i{te koje onda i samo djeluje na sport, - mogu}nost monopolizacije pojedinih klubova ili drugih organizacijskih oblika s tendencijom koncentracije kvalitete na jednom mjestu, ali i obaranjem kvalitete na drugim mjestima, odnosno u cjelini, - stvaranje uvjeta za monopolizaciju pojedinog sporta kao nacionalnog sporta i - potrebu dr`avne intervencije u takvim dr`avama radi osiguravanja "nacionalnih interesa". Od pojedinih subjekata koji se pojavljuju u okviru sportske organizacije potrebno je analizirati poziciju svakog od njih jer im mjesto na globalnoj razini nije jednako, pa zato ni materijalna situacija. Sportski savezi u malim dr`avama, koji organiziraju me|unarodne susrete na reprezentativnoj razini, shodno snazi sporta mogu imati sli~no mjesto kao i oni u razvijenim, odnosno velikim dr`avama. Ako su npr. nogometa{i, ko{arka{i, rukometa{i, odbojka{i i drugi sporta{i u atraktivnim sportovima u pojedinoj maloj dr`avi dovoljno kvalitetni, onda se njihova vrijednost, ~iji su nositelji savezi i nacionalni olimpijski od-

bori, regulira na globalnoj razini. Ako su npr. nogometa{i Hrvatske tre}i na svjetskom prvenstvu, oni u su{tini za Nogometni savez posti`u iste uvjete (ili samo ne{to slabije) kao i nogometa{i npr. Njema~ke na tom istom mjestu. Na ovom primjeru mo`emo zaklju~iti da razina kvalitete reprezentacije nije ovisna o kvaliteti domicilnog sustava takmi~enja jer ve}ina reprezentativaca djeluje na globalnoj razini, igraju}i u Italiji, [panjolskoj, Njema~koj ili Engleskoj te da sam Savez mo`e na tr`i{tu prolaziti vrlo dobro, bez obzira na kvalitetu u domicilnim organizacijama. Osnova su sporta, uz same sporta{e, bazne organizacije: klubovi, odnosno drugi organizacijski oblici koji organiziraju edukaciju sporta{a, trena`ni proces te sustav kvalitetnog (ili manje kvalitetnog) takmi~enja. Jasno je da u maloj dr`avi, posebno ukoliko je ona i siroma{na (ili u tranziciji), postoji relativno mali broj klubova u pojedinom sportu. Mali broj klubova tra`i i mali broj sporta{a, su`ava stru~nu razinu rada (problem trenerskog kadra), su`ava interes gledatelja, dovodi do potrebe prodaje najboljih pojedinaca u ve}e klubove u zemlji ili izvan nje, {to dovodi i do daljnjeg osiroma{enja takvih klubova ili njihove nemogu}nosti da se i u uvjetima nacionalnog, odnosno regionalnog i lokalnog sportskog tr`i{ta takmi~e ravnopravno s drugim sportskim subjektima. U malim je dr`avama u pravilu u ve}ini sportova neizvjesna sudbina sportskog kluba, posebno ukoliko se nerealno postave ambicije. Pojedine zemlje mogu imati odgovaraju}e antropolo{ke predispozicije za pojedine sportove. To zna~i da je npr. broj visokih i spretnih mladi}a i djevojaka ve}i nego u drugim dr`avama ili je zbog `ivota na visini plu}ni kapacitet zna~ajnije razvijen {to su sportske prednosti koje pripadnicima tih naroda daju posebno mjesto na sportskom tr`i{tu. No njihovi ih klubovi u domicilnim zemljama te{ko mogu zadr`ati. U okvirima nacionalnog sportskog sustava ni pojedini dijelovi male zemlje nisu jed-

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

nako razvijeni. U isto vrijeme postoji jedan ili vi{e velikih gradova koji i u toj sredini predstavljaju mjesto u kojem postoji ve}i interes za sport, zna~ajnije djelovanje tr`i{ta i sna`niji klubovi koji imaju ve}i broj gledatelja, sna`niji marketing i relativno vi{u razinu mogu}nosti izlaska na globalnu sportsku razinu. Takvi klubovi na nacionalnoj razini dovode do mogu}eg pada kvalitete te dovode u pitanje i konkurentnost u sportu kao bitnu osobinu i sporta i djelovanja tr`i{ta u cjelini. Ovakva se pozicija nekih "ravnopravnijih" u sportu, mo`e vezati i uz paradr`avne interese koji polaze od ocjene mogu}nosti me|unarodnog u~e{}a pojedinih klubova ili od vlastite kluba{ke zagri`enosti mo}nika. Ona, me|utim, dovodi u pitanje postojanje interesa za takmi~enje. Ako klub "A" u ko{arci ima prednost vi{e od 10 bodova u maloj ligi, koja djeluje u nekoj zemlji, onda je interes za njegove domicilne susrete mali. Konkurencija stvara interes, interes stvara tr`i{te, a tr`i{te di`e razinu u pojedinom sportu.28 Zbog toga je nacionali interes u pojedinim sportovima, koji bi trebali osiguravati sportski savezi, postojanje konkurencije koja sama po sebi stvara kvalitetu te tr`i{no djelovanje i na globalnoj i na nacionalnoj razini. Pozicija je kluba u takvim situacijama uvjetovana: - globalnim tr`i{tem koje s jedne strane djeluje tako da iz kluba odlaze u razvijenije sredine najtalentiraniji pojedinci, a oni manje talentirani postaju sve skuplji, smatraju}i da i na njihovu "cijenu" djeluju globalni uvjeti, - nacionalnim ekonomskim i pravnim sustavom koji, iako je klub autonoman, ipak sna`no djeluje na `ivot i djelovanje kluba, 28

Problem postojanja "ravnopravnijih" klubova nastaje onda kada stvarni hegemoni u pojedinoj dr`avi preferiraju pojedini klub, omogu}uju}i mu niz ekonomskih, a posebno fakti~kih prednosti, stavljaju}i u interesu kluba u funkciju sve raspolo`ive snage. Ovakva pozicija pojedinih klubova zvu~i vrlo poznato.

89

- lokalnim okvirima koji trebaju osigurati infrastrukturu koja je potrebna, a koju klubovi ne mogu (ili mogu) sami osigurati, - organizacijom samog kluba, te njegovim realnim sportskim ambicijama, organizacijom, menand`mentom i sl. Klubovi u takvim situacijama moraju utvrditi svoju poziciju na nacionalnoj razini u konkretnom sportu. Neki }e od njih: - smatrati neuspjehom svaki plasman ni`i od npr. tre}eg mjesta i podrediti svoju organizaciju takvim ambicijama, - drugi }e smatrati opstanak u najkvalitetnijem sustavu takmi~enja svojim ciljem, - neki }e planirati ostanak na regionalnoj ili lokalnoj razini i sl. Jasno je da bud`et svakog od njih ovisi o realizaciji ambicija. No tr`i{te je usko, a nerealne ambicije mogu biti pogubne. Klubovima iz prve skupine mo`e se tr`i{te pro{iriti natjecanjem na kontinentalnoj razini. Ono sa sobom nosi mogu}nost ostvarivanja zna~ajnijih prihoda, ali i pove}ava rashode. No, u okviru malog nacionalnog tr`i{ta, izlazak na kontinentalno tr`i{te mo`e bitno podi}i kvalitetu. Zbog toga je sudbina malih dr`ava da za pojedine klubove stvori eventualno mogu}nost regionalnog sustava takmi~enja u kojem sudjeluju najkvalitetnije ekipe iz malih dr`ava koje su susjedi. Primjer je za to me|udr`avna liga u odbojci koja donosi najkvalitetnijim ekipama iz pet-{est zemalja kvalitetno takmi~enje, stvaraju}i na umjetan na~in relativno veliko tr`i{te u tom sportu. Prihodi klubova su definirani: - prihodi od ~lanarina koji mogu biti i zna~ajna stavka i kod klubova u malim dr`avama,29 - prihodi od prodanih ulaznica, - prihodi od prava na nagrade u me|unarodnim takmi~enjima, 29

Pojedini klubovi, npr. Barcelona, imaju i do 100.000 ~lanova. U Hrvatskoj je u nekom vremenskom razdoblju Dinamo imao oko 26.000 ~lanova.

90

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

- prihodi od marketinga, - prihodi od sponzorstva i dotacija, - prihodi od prodaje igra~a, - prihodi od dr`ave i lokalne vlasti. Prihodi najpopularnijih klubova u pojedinoj maloj zemlji mogu sadr`avati sve ove stavke od kojih su pojedine vezane uz postojanje interesa (~lanarine, posjet gledatelja, rezultati marketinga), neke uz vlastito djelovanje (stvaranje igra~a, odnosno natjecatelja koji su interesantni na tr`i{tu) te stava dr`ave koja mo`e svojim fiskalnim propisima bitno arbitrirati u okvirima prihoda klubova (npr. stavom da su marketin{ki efekti za gospodarstvo tro{ak, a ne dio ukupnog prihoda). Posebni prihodi mogu se vezati uz interes gospodarstva u pojedinom takmi~enju (vidi utjecaj na turizam i sl.). No, postavlja se pitanje rashoda. Rashodi se odnose u prvom redu na tro{kove hladnog pogona, a zatim na primanja sporta{a. Normalno, postavlja se i pitanje investicija u infrastrukturu (stadione i igrali{ta, prate}e objekte, ambulante, teretane, smje{tajne kapacitete i sl.) Rashodi klubova u malim i siroma{nim dr`avama u pravilu su ve}i od prihoda. Naime, prihodi se ostvaruju u logici domicilnih tr`i{nih i drugih odnosa, a rashodi su ~esto uvjetovani globalnim odnosima ili su samo ne{to ni`i od onih koje imaju klubovi na sli~noj razini takmi~enja u velikim i razvijenim zemljama. Zbog toga su potrebne "injekcije" sa strane. One se u prvom redu odnose na infrastrukturne objekte o kojima vode brigu gradovi i op}ine, a klubovi koriste tu infrastrukturu uz nerealnu najamninu (ili bez nje). Rijetko koji klub ima vlastite objekte, a i ukoliko ih ima, do{ao je do njih donacijama, "naslje|ivanjem" od nekih velikih priredbi koje su u ranijem razdoblju odr`ane ili predajom u vlasni{tvo komunalnih objekata. Problem izgradnje i odr`avanja objekata u malim zemljama predstavlja jedno od doktrinarnih pitanja o kojima je potrebno zauzeti prethodni stav. Naime, ako su objekti komunalni, onda se postavlja pitanje - komu su namijenjeni? Kvalitetni klubovi tra`e za svoje

potrebe i kvalitetne objekte, uz ekskluzivni re`im kori{tenja, a komunalna infrastruktura treba pripadati svim gra|anima. S druge strane postavlja se pitanje odr`avanja objekata, amortizacije objekata i sl. Tako|er, postavlja se pitanje odnosa sportskih federacija prema objektima (definiranje standarda i veli~ine objekata kao pretpostavke za uklju~ivanje u me|unarodni sustav takmi~enja).30 Tro{kovi hladnog pogona u malim i nerazvijenim zemljama mogu biti i ni`i od onih u velikim i razvijenim dr`avama. Prema tome posebno je potrebno utvrditi tro{kove vezane uz vlastite takmi~are, odnosno njihova primanja po ugovorima i ga`e prema rezultatima, mjese~ne naknade i sl., zatim potrebnu infrastrukturu za njih (stanove, automobile i sl.) na razini koju definira globalno tr`i{te - za najja~e klubove u maloj dr`avi, a najja~i klubovi za sve ostale. Ga`e su takmi~arima ni`e od onih u drugim dr`avama, ali su enormne prema zaradama gra|ana u takvim dr`avama. U prosjeku se (npr. za sustav takmi~enja u ekipnom sportu) mo`e utvrditi egzaktno broj gledatelja i ~lanova kluba i staviti ih u odnos prema rashodima. To je egzaktno mjerilo interesa za klub pa i osnovica za marketing i sli~ne prihode. Pri tome se mo`e postaviti i formula: Ku =

Ke =

tro{kovi broj gledatelja + ~lanovi prihodi rashodi

Ku = koeficijent interesa Ke = koeficijent efikasnosti poslovanja I vrlo veliki tro{kovi, ako ih prati veliki broj gledatelja i potpora ~lanova, mogu dava30

Bez obzira tko gradi objekte, oni se moraju amortizirati. Zbog toga se postavlja pitanje isplati li se graditi npr. stadion za 100.000 gledatelja ako }e u razdoblju od 25 godina biti 50 puta pun, a stvarni prosjek gledateljstva je npr. na razini od 20.000. Cijena je izgradnje stadiona znatno vi{a od koristi od 400.000 uvjetno re~eno prodanih ulaznica.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

ti povoljan koeficijent interesa koji bitno djeluje na koeficijent efikasnosti. [to je koeficijent interesa vi{i, evidentno je i koeficijent efikasnosti povoljniji, osim u slu~aju da se nerazumno tro{e sredstva. Ako klub u velikoj zemlji ima prosjek gledatelja po utakmici npr. 50.000, a igra npr. 50 utakmica godi{nje, onda on ima 2,5 milijuna gledatelja. Ako u isto vrijeme klub u maloj i siroma{noj zemlji ima prosjek gledatelja od 2.000 do 5.000 u npr. 30 utakmica, dakle izme|u 60.000 i 150.000, onda tro{kovi toga kluba moraju biti u razmjeru manji za 20 puta. Tro{kovi za investicije, hladni pogon i sl. mogu biti i ni`i, ali tro{kovi za nagrade takmi~arima ne mogu biti manji dvadeset puta jer djeluju tr`i{ni principi pa }e takmi~ari koji vrijede odlaziti iz takvih sredina, a njihovim odlaskom padat }e interes za klub, dakle smanjivat }e se koeficijent interesa. Izlaz je iz ove situacije za klubove u malim dr`avama "proizvodnja" za svjetsko tr`i{te takmi~ara i konstantna prodaja najboljih da bi se moglo pove}ati prihode, a na taj na~in uskla|ivati prihode i rashode. To tra`i da se razvija sna`an pogon rada s mladim selekcijama. Najjeftiniji je igra~ kojeg je klub sam proizveo. To su shvatili i najve}i svjetski klubovi.31 To je sudbina u velikoj ve}ini slu~ajeva najprije provincijalnih klubova u malim zemljama koji u svoje ve}e klubove "prodaju" takmi~are, a ovi ih replasiraju na svjetsko tr`i{te. Na lokalnom tr`i{tu u malim zemljama potrebno je pravnim sustavom (bilo autonomnim - sportskim, bilo i dr`avnom regulativom) stvoriti uvjete izbjegavanja nelegalne konkurencije, uz utvr|ivanje kvote koju pojedini klub mo`e utro{iti npr. za "kupovinu" ili pak nagra|ivanje svojih igra~a. Realitet u pristupu i ambicijama mo`e osigurati trajnost klupskog pogona. U malim zemljama postoje vrlo ~esti uzleti pojedinih 31

Klasi~an je primjer za vlastiti pogon i proizvodnju igra~a Ajax iz Amsterdama koji kroz svoj omladinski pogon stvara konstantno velik broj igra~a koje onda plasira kako u svoju, tako i u brojne druge mom~adi.

91

sredina koje u vi{em sustavu takmi~enja izdr`e jednu ili dvije godine, a onda se izgube i iz onog sustava koji im je objektivno mogu}. U malim dr`avama postoji mogu}nost, uz konstantnu fluktuaciju takmi~ara, za samo nekoliko stabilnih i standardnih klubova koji mogu biti nacionalni {ampioni te koji mogu posti}i srednju klasu na globalnoj razini. Ovdje se mogu stvoriti iznimke od op}eg pravila: 1. ako postoje neke druge, a ne samo sportske tendencije (u pravilu dr`ava ili zbog ne~ega posebni interes) i 2. Ako se radi o sportu u kojem je doti~na mala zemlja svjetski ili kontinentalno dominantna. Prema tome poziciju klubova u malim dr`avama u cijelosti mogu utvr|ivati sljede}i ~imbenici: a) pozitivni - organiziran konstantan stru~ni rad s vlastitim kadrovima te vlastitim pogonom, - sustav uklju~ivanja u me|unarodna takmi~enja, - ~vrsta veza sa stanovni{tvom uz zna~ajno ~lanstvo, - realno postavljene ambicije. b) negativni - sna`no djelovanje globalnog sportskog tr`i{ta, - ograni~enost lokalnog tr`i{ta, - op}e siroma{tvo u samoj zemlji, - neadekvatna organiziranost samog kluba, - nerealne ambicije. Ovi su ~imbenici u cijelosti uvjetovani u svim malim i siroma{nim dr`avama, a imaju posebnu te`inu u zemljama u tranziciji. Na ove zemlje uz navedeno djeluju jo{ i c) specifi~ni ~imbenici - sna`an upliv i mogu}nost upliva dr`avnih struktura, - poku{aj stvaranja umjetnostvorenih klubova koji trebaju biti "ogledalo" re`ima uz ru{enje cjelokupne sportske strukture,

92

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

- nedovoljno djelovanje tr`i{ta u cijelosti, - sna`na porezna presija koja poga|a i sportske klubove i sl. Pravno reguliranje sporta u malim dr`avama Pravno reguliranje sporta u malim dr`avama u pravilu nema zna~ajne razlike prema onom koje postoji u velikim i razvijenim dr`avama. U vrijeme kada se poku{avaju stvoriti kodeksi me|unarodnog prava kojima se regulira slobodno djelovanje tr`i{ta, kao i za{tita ljudskih prava, stvaraju se uz autonomne sportske normativne sustave i sustavi {irih dr`avnih zajednica (npr. EU). Male su zemlje pri tome u situaciji da im je najpovoljnije slijediti me|unarodne standarde, dakle i pravni sustav koji definiraju me|unarodni subjekti. Premda se, po na{em mi{ljenju, tek stvara sportsko pravo kao me|unarodno heteronomno pravo (autonomno pravo je ve} davno stvoreno), ve} postoje neki zajedni~ki pristupi koji osiguravaju i sustav sportskog prava. To se u prvom redu odnosi na - zabranu svih sredstava s kojima se na umjetan na~in podi`e tjelesna mogu}nost sporta{a (doping), - omogu}avanje slobodnog fluktuiranja sporta{a (uz neka manja ograni~enja) te za{tite njihovih prava, posebno onih vezanih uz pojam rada, slobode ugovaranja i slobode nakon proteka ugovora, - slobodno odabiranje organizacijskih oblika u sportu ali uz obveze replasiranja dijela sredstava u sport omladine, - slobodno "udru`ivanje" turizma i drugih djelatnosti sa sportom i sl. - prihvat mogu}nosti arbitriranja po dr`avnim sudovima i stanja u sportu i sl. Svi ovi ve} prihva}eni pravni okviri mogu se pro{iriti u domicilnom pravnom poretku, ali ih se ne mo`e isklju~iti iz njega.

Doktrinarni stavovi prema sportu u malim dr`avama U malim dr`avama jo{ uvijek postoje u doktrinarnom smislu sljede}e varijante: - dr`avni sport u kojem je osnovni interes reprezentiranje dr`ave, - paradr`avni sport u kojem su nositelji sporta paradr`avne organizacije (npr. vojska, policija) pri ~emu se rashodi sportskih organizacija uklapaju u prora~une na indirektan na~in, - tr`i{na varijanta sporta, - mje{oviti sustavi u kojima ima elemenata prethodnih doktrinarnih pristupa. Uostalom i u razvijenim je dr`avama jo{ uvijek dominantan mje{oviti sustav u kojem postoji i tr`i{ni pristup, ali i stvaranje jakih npr. policijskih ekipa, zatim sveu~ili{nih ekipa i sporta koji ima i kvalitetu i dominaciju u pojedinim sportovima i sl. Takav je mje{oviti sustav u svakom slu~aju danas najpovoljniji i za male zemlje. Pozicija je pojedinih subjektiviteta u sportu u malim dr`avama, kao i u onim u tranziciji, vrlo razli~ita. U okviru specifi~nih situacija mogli bismo utvrditi sljede}e zakonitosti: - u individualnim sportovima talentirani pojedinci postaju dio svjetskog "jet seta" u sportu zbog otvorenog djelovanja globalnog sportskog okru`enja odnosno svjetskog tr`i{ta, a pojedinci su kao {to su bili boksa~ Jahanson32 ili {ahist Larsen,33 pojedini tenisa~i, stolnotenisa~i, atleti~ari ili pliva~i postali sastavni dio globalnog sportskog okru`enja, - reprezentativne selekcije malih dr`ava u ekipnim sportovima, a sastavljene od takmi~ara koji su na{li svoje mjesto u globalnim 32

[vedski boksa~ koji je bio profesionalni prvak svijeta, a do{ao je iz zemlje u kojoj je u to vrijeme boks bio zabranjen.

33

Danski {ahist - velemajstor i jedan od najboljih svjetskih {ahista koji je do{ao iz male dr`ave.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

okvirima, mogu imati zna~ajne rezultate kao na primjer Danska koja je bila europski prvak u nogometu, vrlo sna`na reprezentacija Norve{ke u nogometu, Hrvatska u nogometu, ko{arci, rukometu, Jugoslavija u ko{arci i sl. To dovodi do prihoda koje ostvaruju njihovi sportski savezi, a koji mogu biti i zna~ajni daju}i na taj na~in dojam materijalne neovisnosti takvih saveza, - klupski sport u okviru svjetski razvijenih sportova u kojima konkretna mala zemlja nije svjetski dominantna ima najte`u situaciju jer u okviru takvih sportova djeluje u cijelosti svjetsko sportsko tr`i{te koje daje znatno ve}e {anse klubovima iz velikih sredina, a male zemlje svodi na "proizvodnju" takmi~ara koji se mogu dobro plasirati, ali izvan svoje zemlje jer domicilni klubovi u pravilu ne mogu izdr`ati (kroz relativno ograni~eno tr`i{te) te ograni~ene prihode i konkurenciju velikih, - u okviru klupskog sporta u malim dr`avama postoje, za njihove uvjete, veliki klubovi koji onda uvjetuju djelovanje nacionalnog sportskog tr`i{ta, ostvarivaju}i na njemu iste odnose kojima su i sami optere}eni na globalnoj razini jer mogu u pravilu od ostalih klubova uzimati najbolje takmi~are, - klubovi u malim dr`avama moraju djelovati u okviru danih realiteta, mali klubovi moraju prihvatiti logiku "proizvo|a~a" talenata koje ne mogu zadr`ati dugo, ali koji im osiguravaju kontinuitet kvalitete te mogu}nost financiranja kroz njihov odlazak u ve}e sredine, - u malim se sredinama na globalnoj razini pokazuje znatno vi{e kvalitete mladih selekcija, pa nije ~udo da takve selekcije pokazuju zna~ajnije uspjehe od onih u seniorskoj konkurenciji, - u malim dr`avama sportski klubovi i drugi organizacijski oblici tendiraju stavljanja pod dr`avnu za{titu jer im ona mo`e osigurati povoljnije odnose na globalnoj razini, nego {to im mo`e dati djelovanje tr`i{ta koje je ipak jedini stvarni regulator odnosa

93

u otvorenom dru{tvu podjednako u sportu, kao i u svim gospodarskim odnosima, - u doktrinarnom je smislu u malim dr`avama mogu}a samo mje{ovita doktrina utjecaja na razvitak sporta i - pravni odnosi u sportu, koji dolaze iz razvijenog svijeta, odnosno globalni odnosi, postaju fakti~ki sastavni dio domicilnog sportskog prava. Je li pozicija sporta u malim zemljama u cijelosti kroz ovakav pristup te{ka? Ako se postavi ispravno strategija te postave realni ciljevi i ambicije, ne mora biti. Stvaranje sustava sporta za mlade te rekreativnog sporta i takmi~arskog sporta na srednjoj razini kvalitete dovodi do razvoja sporta u kojem samo jedan njegov segment odlazi izvan dr`ave. Ako se, me|utim, razvije sustav me|unarodnih takmi~enja, onda i klubovi iz malih dr`ava mogu postati sastavni dio globalnog sportskog tr`i{ta, djeluju}i na njemu. Te`a je situacija onih dr`ava, koje su u isto vrijeme i male i siroma{ne. Moto je za bavljenje sportom u tim dr`avama za pojedince - bijeg od siroma{tva {to omogu}ava takvim dr`avama i pored nerazvijene sportske infrastrukture sna`an razvitak sporta mlade`i. Ina~e sve ostale zakonitosti, koje smo utvrdili, vrijede i za ove dr`ave. Problemi sporta u malim dr`avama (pa i velikim) u tranziciji jednak je onom koje imaju i u gospodarstvu, pa se poku{ava i sport vratiti u cijelosti ili djelomi~no pod skute dr`ave gledaju}i u tome spas. U okviru je razvitka globalnih odnosa u sportu evidentno da male zemlje imaju pribli`no isti status kao regije u velikim dr`avama {to ne mora biti ni slabo. Malim dr`avama pripada i Hrvatska. Op}a pravila koja smo utvrdili vrijede i za nju, a doma}e pojave u sportu samo potvr|uju, odnosno ilustriraju pojave koje smo na teorijskoj osnovi utvrdili kao zakonitosti. Bez obzira radi li se o nogometu, koji je vrlo uspje{an na reprezentativnoj razini, ili o rukome-

94

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

tu, ko{arci... na klupskoj razini uglavnom postoje jedan ili dva dominantna kluba koji mogu "kupiti" svakog takmi~ara u zemlji, ali koji i sami ne mogu zadr`ati svoje najbolje sporta{e, a kamoli dovesti svjetsku kvalitetu. Kod takvih klubova postoji jo{ uvijek sna`an upliv dr`avnih i paradr`avnih struktura na funkcioniranje takvih dru{tava; ~lanstvo klubova gotovo ne postoji, interes za doma}e takmi~enje je neznatan, a stvarni se rezultati mogu o~ekivati samo ukoliko se uspije plasirati u jedan od europskih kupova. Manje sredine moraju prodavati svoje sporta{e. Interes nije velik jer je rezultat takmi~enja u pravilu izvjestan, a mije{anje politike u sport dovodi do gubitka osje}aja klupske pripadnosti. Nerazvijeno gospodarstvo nije u stanju biti sponzor sportu, a rijetki su primjeri (npr. Umag) kori{tenja sporta u slu`bi gospodarske promid`be. A sve je ovo zamagljeno brojnim svjetskim uspjesima reprezentacija i pojedinih klubova ({to je normalno) te uspjesima mla|ih selekcija ({to je, tako|er, normalno). Shvatiti svoje mjesto na nacionalnom i globalnom sportskom tr`i{tu, biti realist i imati realne ambicije, pretpostavka je daljnjeg razvitka sporta. Utvrditi organizaciju, definirati standarde koji se moraju po{tivati, osigurati lojalnu konkurenciju i sportsku neizvjesnost u rezultatima i plasmanima, stvoriti mogu}e veze u gospodarstvu (posebno turizma - a Hrvatska je turisti~ka zemlja), rije{iti pitanje nesklonosti fiskusa prema sportu te rije{iti sport nepotrebnog mije{anja sa strane, predstavlja mogu}nost razvitka sporta i u uvjetima globalnog tr`i{ta.

LITERATURA 1. Bartoluci, M. (1997.) Ekonomika i mened`ment sporta, Zagreb 1997. 2. D`ema, K. - Serdaru{i}, M. (1995.) Sport i novac RETA Zagreb. 3. Fere{ak i dr. (1983.) Poslovna logistika, Informator Zagreb. 4. Kotler, P. (1988.) Upravljanje marketingom, Informator Zagreb. 5. Mecanovi}, I. (1989.) Ekonomika fizi~ke kulture, Zavod za fizi~ku kulturu Zagreb. 6. Mecanovi}, I. (1990.) Marketing velikih sportskih priredbi RSIZ fizi~ke kulture Zagreb. 7. Relac, M. - Baroluci M. (1987.) Turizam i sportska rekreacija, Informator Zagreb. 8. Reter, I. (1992.) [portni marketing... ali kako tr`iti {port, Koper. 9. Sikavica, P. (1994.) Poslovno odlu~ivanje, Informator Zagreb. 10. Stipeti}, V. - Bartoluci M. (1993.) Uloga {porta u gospodarskom razvoju, Zbornik radova Konferencije o {portu Alpe - Jadran - Rovinj 1993. 11. Susret Evropskih ministara {porta - Slu`beni dokumenti Strasborg 1994. 12. Zakon o {portu, N. N. 111/97.

Dr. sc. IVAN MECANOVI]: Sport u malim dr`avama (Ekonomsko-pravna analiza) Pravni vjesnik 16 (1-2): 75-95, 2000.

95

IVAN MECANOVI], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek SPORTS IN SMALL STATES (ECONOMIC AND LEGAL ANALYSIS) SUMMARY In addition to the global sport market, which is mostly manifested in the Olympic Games and in some world championships, there is also the market for particular sports defined by the sport and economic relations in the states that are most developed in the respective sport. This applies to competitive sport. There is also – as a segment of market effects – the market on the level of one, even small, individual state. This national market is, in such states, always narrow in all segments. Thus it is also narrow in sports. Similar situation applies also to undeveloped countries and countries in transition, and this is felt especially painfully in sport. As a consequence, there is a constant drop of quality in small countries because their best athletes go to those countries in which they have a more favorable position on the sport market. For that reason, small countries can have good individuals, but they can not have good clubs or teams (with the exception of maybe one or two clubs in the most attractive sports). Such countries can have well-developed sports at the school or recreation level, there may be some good junior or cadet selections, and sometimes they can even have good national teams composed of athletes playing in foreign clubs, but, as a rule, they can not have high quality domestic competitions or leagues, resulting in a rather small interest of the domestic public and a constantly dropping number of spectators in most sports. Everything said above applies also for the sports in Croatia. Good and talented individuals go abroad. Our national football team has won the third place in the world championship, but there are only a few players from our national league in it. One club holds the monopoly in quality and this results in a very uninteresting national championship. The number of spectators is small. The situation is similar in handball, basketball, volleyball and other team sports. And as far as individual sports are concerned, good individuals participate in various forms of international championships and global systems of competition anyway. These are the principles from which the sport development policy must set out; otherwise we can accept the model of state-financed and controlled sports and abandon the market model in sports, which is dominant in the world. Key words: sports in Croatia, Law on Sports, economy of sport, top-level sport, recreational sport, marketing in sport and sport in marketing.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

97 UDK: 347.2 Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 25. o`ujka 2000.

Dr. sc. VLADO BELAJ, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVO GRA\ENJA KAO ^IMBENIK UBLA@AVANJA STAMBENE KRIZE U radu se istra`uju teorijske podloge prava gra|enja kao novoga stvarnoga prava u nas, prije svega prema temeljnim na~elima i oblicima stvarnih prava. Analiziraju se odredbe va`e}ega hrvatskoga prava uz neophodnu komparaciju s rje{enjima austrijskoga i njema~koga pravnoga kruga jer su predstavljala uzor na{em pravu gra|enja. Nadalje se istra`uju primjeri i mogu}nosti primjene prava gra|enja u praksi te mogu}e koristi od toga. Pravo gra|enja djeluje i kao socijalni ~imbenik jer omogu}uje da se izgradi i ima u vlasni{tvu zgrada izgra|ena na tu|em zemlji{tu, a da se ne mora platiti cijena gra|evinskoga zemlji{ta. Nositelj prava gra|enja pla}a, dodu{e, obro~no naknadu vlasniku zemlji{ta. Druga je pogodnost za nositelja prava gra|enja u tome {to mo`e podi}i hipotekarne kredite na osnovanom pravu gra|enja i tako s malim po~etnim sredstvima podi}i zgradu. Svoj interes u osnivanju prava gra|enja mogli bi prona}i i pojedini gradovi jer bi ostvarivali trajne prihode za svoje prora~une, a pomogli bi i u rje{avanju socijalnih problema svojih gra|ana. Klju~ne rije~i: pravo gra|enja, stambena kriza, nositelj prava gra|enja, vlasnik zemlji{ta, jedinstvenost nekretnine 1. UVOD Pravo gra|enja, kao novo stvarno pravo u nas, omogu}uje nositelju da na tu|em ili vlastitom zemlji{tu ili ispod njega izgradi i ima u vlasni{tvu vlastitu zgradu ili sli~an objekt. Cilj istra`ivanja koje }e biti ponu|eno ovim radom je 1. utvrditi teorijske podloge prava gra|enja kao novoga stvarnoga prava, prije svega prema temeljnim na~elima i oblicima stvarnih prava, 2. analizirati odredbe va`e}ega hrvatskoga prava, dakle normativnu podlogu prava gra|enja, uz neophodnu komparaciju s rje{enjima austrijskoga i njema~koga pravnoga kruga jer su bila uzor na{em normativnom rje{enju glede prava gra|enja, 3.

istra`iti primjere prava gra|enja u praksi, ako postoje, te mogu}e koristi od njegove primjene u praksi, 4. na temelju provedenih istra`ivanja izvesti temeljne znanstvene i prakti~ne spoznaje o pravu gra|enja u nas s ciljem o`ivotvorenja prava gra|enja u praksi i otvaranja jo{ jedne alternative rje{avanja stambenih problema. Radi ostvarivanja ovih zadataka koristit }e se naro~ito normativna i poredbenopravna metoda, a tek podredno povijesna metoda. U europskim pravnim sustavima razlikuje se germanski sustav prava gra|enja, kojem pripada njema~ko nasljedno pravo gra|enja (Erbbaurecht) i austrijsko pravo gra|enja

98

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

(Baurecht), te romanski sustav prava gra|enja koji postoji u Francuskoj, Italiji, [panjolskoj, [vicarskoj i u jo{ nekim dr`avama. U nas pravo gra|enja, odnosno njegovo normativno oblikovanje, ima uzor u austrijskom stvarnom pravu i to ne samo zbog tradicije, nego i zbog odre|ene kvalitetne potvr|enosti austrijskih propisa u praksi. U germanskom pravu gra|enja sadr`ana je socijalna funkcija {to omogu}ava da siroma{niji slojevi stanovni{tva izgrade stambene objekte na tu|em zemlji{tu, ali bez pla}anja cijene gra|evinskoga zemlji{ta koja je, uglavnom, prili~no visoka. Uo~ljivo je da germanski sustav prava gra|enja, koji je primijenjen u Njema~koj1 i Austriji2, ne treba biti uzor hrvatskom stvarnom pravu glede prava gra|enja samo u normativnom smislu, nego i u prakti~nom zna~enju, kroz odre|ene socijalne uloge koje mo`e obavljati. 2. POJAM PRAVA GRA\ENJA Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima3 (u nastavku ZV) ure|uje pravo gra|enja u posebnom poglavlju (VI. dio) od 280. do 296. ~lanka. ZV je u ~lanku 280. stavku 1. definirao pojam prava gra|enja na sljede}i na~in: “Pravo gra|enja je ograni~eno stvarno pravo na ne~ijem zemlji{tu koje ovla{}uje svoga nositelja da na povr{ini toga zemlji{ta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagda{nji vlasnik tog zemlji{ta du`an je to trpjeti”. Sli~nu definiciju prihva}a i na{a pravna znanost. “Pravo gra|enja je ograni~eno stvarno 1

2

3

U Njema~koj postoji nasljedno pravo gra|enja (Erbbaurecht), a njegov pravni izvor nije Njema~ki gra|anski zakonik (BGB), nego Odredba od 15. sije~nja 1919. (Erbbau Verordnung). Ova je odredba znatno dopunjena Zakonom o izmjenama stvarnoga prava od 21. rujna 1994. (SachenRÄndG). Odredbe Njema~koga gra|anskoga zakonika vrijede samo za mali broj nasljednih prava gra|enja koja su ve} postojala 22. sije~nja 1919. U Austriji postoji poseban zakon o pravu gra|enja (Baurechts Gesetz iz 1912.) koji ure|uje pravo gra|enja, a u bitnim je to~kama izmijenjen 1990. (BauR NOV-BGBI 1990/258.) Narodne novine, br. 91/1996.

pravo na ne~ijem zemlji{tu koje ovla{}uje svojeg nositelja da na povr{ini toga zemlji{ta ili ispod nje ima u svojem vlasni{tvu zgradu trajno fizi~ki spojenu s tim zemlji{tem, a svagda{nji vlasnik tog zemlji{ta je du`an to trpjeti”.4 Iz ovih je definicija vidljivo da se ne nagla{ava kako je pravo gra|enja stvarno pravo na tu|oj stvari {to ono prema uobi~ajenoj percepciji jest5. Naime, prema ZV pravo gra|enja i ne mora isklju~ivo postojati na tu|oj stvari jer “vlasnik zemlji{ta mo`e biti nositelj prava gra|enja na svome zemlji{tu”.6 Normalno bi bilo da pravo gra|enja postoji na tu|em zemlji{tu7 tako da i spomenutu mogu}nost osnivanja prava gra|enja na vlastitom zemlji{tu treba shvatiti samo kao privremeno stanje jer je za o~ekivati da do|e do otu|enja tre}oj osobi ili zemlji{ta ili prava gra|enja sa zgradom. U protivnom ne bi imalo nikakvoga smisla osnivati pravo gra|enja. Pravo je gra|enja stvarno pravo jer se odnosi na stvar, djeluje prema tre}im osobama, a ulazi i u numerus clausus jer ga ZV ubraja u stvarna prava. Njegova je pravna priroda, me|utim, u pravnoj znanosti sporna tako da ga jedni smatraju podvrstom slu`nosti, drugi podijeljenim vlasni{tvom nekretnine, a tre}i stvarnim pravom posebne vrste.8 Ne treba zanemariti ni sli~nosti prava gra|enja s ugovorom o zakupu, pogotovo s tzv. dugoro~nim 4

Gavella, N.- Josipovi}, T.- Gliha, I.- Belaj, V.- Stipkovi}, Z.: “Stvarno pravo”, Zagreb, 1998., str. 696. i 697.

5

“Pravo gra|enja je stvarno pravo na tu|oj stvari sadr`aj kojega je ovlaštenje izgraditi i imati u vlasništvu gra|evinu na tu|em zemljištu”, (Vedriš, M.- Klari}, P.: “Gra|ansko pravo”, Zagreb, 2000., str. 357.). O pravu gra|enja koje postoji na tu|em zemljištu vidjeti više i u ~lanku Simonetti, P.: “Pravo gra|enja i dr`anja vlastite zgrade na tu|em zemljištu”, Pravo u gospodarstvu, br. 5-6/1994., str. 354.-370.

6

^l. 284. st. 2. ZV.

7

U inozemnim pravnim sustavima pravo gra|enja postoji na tu|oj nekretnini. Tako, primjerice, u § 1. austrijskoga Zakona o pravu gra|enja stoji: “Pravo gra|enja je stvarno, otu|ivo i nasljedivo pravo, iznad ili ispod površine ne~ijega tu|ega zemljišta imati gra|evinu”.

8

Više o pravnoj prirodi prava gra|enja u knjizi Gavella, N.Josipovi}, T.- Gliha, I.- Belaj, V.- Stipkovi}, Z. : “Stvarno pravo”, Zagreb, 1998., str. 694. i 695.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

zakupom. Naime, i pravo gra|enja omogu}ava svome nositelju kori{tenje tu|om stvari, odnosno u ovom slu~aju zemlji{tem, {to podrazumijeva i ubiranje odre|enih civilnih plodova, a svakako uporabu toga zemlji{ta. U pravilu je naplatno, a ~ak je glede naknade koju pla}a nositelj prava gra|enja povu~ena analogija s naplatom zakupnine za takvo zemlji{te. Dakle, bilo bi mogu}e sa stajali{ta pravne doktrine razmi{ljati o pravu gra|enja kao posebnoj vrsti zakupa jer je nesumnjivo da ugovori o uporabi i kori{tenju tu|e stvari (zakup i najam) sadr`e u sebi stvarnopravne elemente. Ipak pravo gra|enja treba shvatiti kao posebno stvarno pravo. Ono je i ograni~eno pravo, kao primjerice i pravo slu`nosti, {to se o~ituje kroz ograni~enje vlasnika zemlji{ta postojanjem prava gra|enja, a kroz to i ~injenicom da on ne smije ~initi s tim zemlji{tem ono {to bi imao pravo ~initi kada pravo gra|enja ne bi postojalo, ali i trpljenjem radnji nositelja prava gra|enja na tom zemlji{tu. Pravo gra|enja mo`e postojati iznad, ali i ispod povr{ine zemlji{ta. To zna~i da bi na jednom zemlji{tu mogla postojati dva prava gra|enja kojih su nositelji razli~ite osobe, jedno na povr{ini, a drugo ispod povr{ine zemlji{ta. Naravno da je mogu}, a za o~ekivati je da bude i ~e{}i, slu~aj da jedna zgrada koja postoji na jednom pravu gra|enja ima podzemni i nadzemni dio i nalazi se u vlasni{tvu iste osobe. ZV spominje zgradu koja se javlja kao predmet prava gra|enja, ali taj izraz ne treba doslovno shvatiti jer se zapravo radi o gra|evini (npr. predmet prava gra|enja mo`e biti parkirali{te i sli~no).

zapravo uvo|enje tradicionalnoga na~ela superficies solo cedit.10 Na~elo superficies solo cedit nastalo je u rimskom pravu, a prvi je put formulirano u Gajevim Institucijama. Superficies u prijevodu zna~i vanjski oblik, povr{inu11 tako da na~elo superficies solo cedit razumijeva da zemlji{te i sve {to se posije, posadi ili izgradi na povr{ini ili ispod povr{ine zemlji{ta postaje vlasni{tvo vlasnika zemlji{ta. Kada je rije~ o pravu gra|enja svakako nas najvi{e zanima djelovanje na~ela superficies solo cedit u odnosu na objekte izgra|ene na ne~ijem zemlji{tu. U rimskom pravu vlasnik zemlji{ta ujedno je i vlasnik zgrade koja je podignuta na tom zemlji{tu. To dokazuju i brojni izvori u kojima se nagla{ava jedinstvo gra|evine i zemlji{ta.12 Zgrada i zemlji{te na kojem je izgra|ena ~ine neraskidivo jedinstvo {to je posljedica shva}anja da su gra|evine sastavljene od dvaju dijelova: zemlji{ta i zgrade.13 10

Na~elo je superficies solo cedit bilo primijenjeno u Op}em gra|anskom zakoniku s minimalnim izuzecima. Tako je ovo na~elo dosljedno bilo prihva}eno za sijanje i sa|enje na tu|em zemljištu (§ 420. OGZ), pa i u ve}ini slu~ajeva gra|enja na tu|em zemljištu. Na~elo supreficies solo cedit tako vrijedi kod gra|enja na vlastitom zemljištu s tu|im materijalom (§ 417. OGZ), kod gra|enja tu|im materijalom na tu|em zemljištu (§ 418. OGZ) i kod gra|enja vlastitim materijalom na tu|em zemljištu bez znanja i protiv volje vlasnika zemljišta (§ 419. OGZ). Ipak kod gra|enja na tu|em zemljištu postoji i slu~aj odstupanja od na~ela superficies solo cedit, a to je kada je vlasnik zemljišta znao za izgradnju, ali je odmah nije zabranio te na taj na~in vlasnikom zemljišta i izgra|enoga objekta postaje graditelj, a vlasnik zemljišta ima pravo tra`iti za zemljište samo prometnu cijenu (proistje~e iz § 418. OGZ).

11

Romac, A.: ”Rje~nik rimskog prava”, Zagreb, 1975., str. 549.

12

Aedificatum solo cedit - gra|evina prati sudbinu zemljišta, Sec Gaius-Just. 2,73 (A-166); Aedificia solo cohaerent – zgrade pripadaju zemljištu, Venuleius – D.43, 24, 10 (A-167); Ius soli sequitur aedificium – gra|evina slijedi pravnu sudbinu zemljišta, Paulus – D.13, 7, 21 (I-685); Solo cedere solent ea quae aedificantur aut serantur – zemljištu obi~no pripada sve što se na njemu zida ili sije, Gaius – D.41, 1, 9, 1 (S-370); Quod solo inaedificatur, solo cedit – što se na zemljištu izgradi, dijeli sudbinu zemljišta, Sec. Just. 2, 1, 33, (Q-567). Stoj~evi}, D. – Romac, A.: “Dicta et regulae iuris”, Beograd, 1984.

13

Aedes ex duobus rebus constant ex solo et superficie, Iavolenus – D.41,3,23,pr.; Stoj~evi}, D.- Romac, A., ibidem, str. 56. (A-164).

3. DJELOVANJE NA^ELA PRAVNOGA JEDINSTVA NEKRETNINE Na~elo pravnoga jedinstva nekretnine9, koje je u nas ponovno uvedeno ZV-om, zna~i 9

O višestrukim aspektima djelovanja ovoga na~ela vidjeti u ~lanku Simonetti, P.: “Pravno jedinstvo nekretnine i njezinih posebnih dijelova”, Pravo u gospodarstvu, br. 4/1998., str. 646.-681.

99

100

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

Po jednom shva}anju na~elo superficies solo cedit imalo je u rimskom pravu razdoblja odstupanja od izvornoga poimanja i to kod nastajanja prava vlasni{tva na zajedni~kom zemlji{tu gensa na kojem je postojalo zajedni~ko vlasni{tvo.14 Prema drugom stajali{tu, koje je prihvatljivije, odstupanja od primjene na~ela superficies solo cedit nije bilo u rimskom pravu “jer se ovaj princip odnosio samo na zemlji{te na kome je postojalo privatno vlasni{tvo, pa se ne mo`e uspore|ivati sa zasnivanjem prava vlasni{tva na zajedni~kom zemlji{tu gensa”.15 Mo`da se izvjesnim odstupanjem od ovoga na~ela mo`e smatrati sklapanje pravnih poslova putem kojih se “pojmovi solum i superficies osamostaljuju i u pravnom prometu djeluju kao odvojeni i me|usobno nezavisni predmeti”.16 Korijene primjene na~ela superficies solo cedit u nas nalazimo ve} u srednjovjekovnom pravu. Iako je uvrije`eno mi{ljenje kako srednjovjekovno pravo nije priznavalo na~elo superficies solo cedit17, ipak se mogu prona}i primjeri djelovanja ovoga na~ela i u tome razdoblju.18 Iako je OGZ, kao {to je spomenuto, prihvatio na~elo superficies solo cedit, ono je u 14

Puhan, I.: “Superficies solo cedit”, Enciklopedija imovinskog prava i prava udru`enog rada, III. sv., Beograd, 1978., str. 231.

15

Simonetti, P.: “Gra|enje na tu|em zemljištu”, Sarajevo, 1982., str. 40.

16

Puhan, I., ibidem, str. 231.

17

Margeti}, L.: “Srednjovjekovno hrvatsko pravo – stvarna prava”, Zagreb – Rijeka – ^akovec, 1983., str. 102.

18

“Koparski sud uzeo je u obzir poznato rimskopravno na~elo superficies solo cedit. Me|utim, dok je rimsko pravo dozvoljavalo vlasniku stabla da ubere plodove, koji su s toga stabla pali na tu|e zemljište, što bi se mo`da moglo izvoditi djelomi~no i iz spomenutog na~ela, u Kopru se zaklju~uje da vlasnik stabla ne smije ulaziti u tu|e zemljište da bi pobirao plodove, ~ime se koparsko pravo priklanja srednjovjekovnom na~elu koje je bilo u to vrijeme takore}i posvuda prihva}eno, a po kojem vlasnik zemljišta ima pravo na plodove, koji padnu s tu|eg stabla” (Margeti}, L., op. cit., str. 30.).

nas nakon II. svjetskoga rata, odnosno za vrijeme uklju~enosti hrvatskoga pravnoga sustava u socijalisti~ki pravni krug, gotovo potpuno napu{teno. To je bilo mogu}e s obzirom na to da se nije primjenjivao OGZ kao cjelina, odnosno sustav, nego samo njegova pojedina pravna pravila za koja nije postojala zamjena novim propisima. Tako je bilo mogu}e da se gotovo potpuno napusti na~elo superficies solo cedit. Zadr`ano je samo kod sijanja i sa|enja na tu|em zemlji{tu i djelomi~no kod gra|enja na tu|em zemlji{tu19, dok je postalo gotovo pravilo da su vlasnik zemlji{ta i vlasnik gra|evine razli~iti pravni subjekti. Napu{tanje na~ela superficies solo cedit bilo je uzrokovano, prije svega, procesom posvema{njega podru{tvljavanja gra|evinskoga pa i poljoprivrednoga zemlji{ta koje je svoj odraz imalo i u nacionalizaciji gra|evinskoga zemlji{ta u gradovima i naseljima gradskoga tipa. Na taj su na~in svi subjekti, osim subjekata dru{tvenoga vlasni{tva, bili dovedeni u polo`aj da u najve}em broju slu~ajeva ne mogu imati vlasni~ka prava na zemlji{tu na kojem se nalazi gra|evina ~iji su oni vlasnici. Ipak odre|ena veza izme|u vlasnika gra|evine i zemlji{ta postojala je i tada jer je izgra|eno gra|evinsko zemlji{te glede prava kori{tenja dijelilo pravnu sudbinu zgrade. S druge strane obilje`ja prava kori{tenja gra|evinskoga zemlji{ta koja su se ogledala u neotu|ivosti i trajnosti davala su mu karakter prava vlasni{tva bliskoga prava. Danas je situacija oko primjene na~ela superficies solo cedit ~ista jer na{ ZV prihva}a pravno jedinstvo nekretnine te ve} u op}im odredbama o stvarima i stvarnim pravima, doti~no u ~lanku 2. stavku 3., odre|uje: “Nekretnine su ~estice zemljine povr{ine, za19

Tako je bivši Zakon o osnovnim vlasni~kopravnim odnosima (Narodne novine, br. 53/1991.) predvidio u ~lanku 25. da }e vlasnik zemljišta koji nije znao za gradnju na svojem zemljištu imati pravo zadr`ati vlasništvo i na zemljištu i na izgra|enom objektu. U ~lanku 26. predvi|a se ako je graditelj savjestan, a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, a vrijednost zemljišta je znatno ve}a od vrijednosti gra|evine, da }e vlasnik i zemljišta i gra|evine postati vlasnik zemljišta.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

jedno sa svime {to je sa zemlji{tem trajno spojeno na povr{ini ili ispod nje, ako zakonom nije druk~ije odre|eno”. Postoji, dakle, jedinstveni pravni re`im za zemlji{te i sve ono {to je s njime trajno spojeno, a to zna~i da postoji i jedinstveni vlasni~ki subjekt. Postoje i odre|eni izuzeci od na~ela pravnoga jedinstva nekretnine; jedan je pravo gra|enja, a drugi koncesija {to je predvi|eno u ~lanku 9. stavku 4. ZV. Kod prava gra|enja naru{ava se, na prvi pogled, na~elo superficies solo cedit jer je razli~it vlasnik zemlji{ta i vlasnik gra|evine podignute na ili ispod toga zemlji{ta. S obzirom na to da je na~elo pravnoga jedinstva nekretnine temeljno na~elo na{ega stvarnopravnoga sustava, prona|eno je kompromisno rje{enje koje slu`i o~uvanju ovoga na~ela i kod prava gra|enja. Pravo je gra|enja u pravnom pogledu izjedna~eno s nekretninom {to propisuje ~lanak 280. stavak 2. ZV, a zna~i da se za samo pravo gra|enja fingira kao da je zemlji{te i smatra se posebnim zemlji{noknji`nim tijelom20. Uvjetno re~eno, gra|evina nije izgra|ena na tu|em zemlji{tu nego na pravu gra|enja koje je “umjetno” ili “pravno” zemlji{te. Time se, temeljem fikcije da je pravo gra|enja nekretnina, odr`ava na~elo superficies solo cedit, a samim time i bit stvarnopravnoga sustava. Gra|evina nije dio prirodnoga zemlji{ta, nego njegov teret jer “zgrada koja je izgra|ena, ili koja bude izgra|ena, na zemlji{tu koje je optere}eno pravom gra|enja pripadnost je toga prava, kao da je ono zemlji{te”.21

20

21

Jednako rješenje postoji i u austrijskom pravu. “Pravo gra|enja smatra se nekretninom (§ 6. st. 1. Zakona o pravu gra|enja). Gra|evina je pripadnost prava gra|enja i tako tako|er nepokretna” (Koziol, H. – Welser, R.: “Grundriß des bürgerlichen Recht”, Band II., Sachenrecht, Familienrecht, Erbrecht, str. 171., Wien, 1991.). I u njema~kom pravu, prema § 11. Odredbe o nasljednom pravu gra|enja, nasljedno se pravo gra|enja tretira kao zemljište. ^l. 280. st. 3. ZV.

101

4. USPOSTAVA PRAVA GRA\ENJA ZV poznaje dva na~ina osnivanja prava gra|enja: 1. pravnim poslom i 2. odlukom suda. Za uspostavu prava gra|enja pravnim poslom nu`no je da je taj posao valjan i u pisanom obliku, a odredbe o osnivanju prava gra|enja temeljem pravnoga posla22 ZV sadr`i u ~lancima 287. i 288. Modus je ili na~in osnivanja prava gra|enja pravnim poslom dvostruki upis toga prava u zemlji{nu knjigu. Pravo se gra|enja smatra nekretninom pa se stoga za njega formira i posebno zemlji{noknji`no tijelo, a zgrada se upisuje kao da je izgra|ena na pravu gra|enja. Vlasnik zemlji{ta mora u pisanom obliku o~itovati volju da se njegovo zemlji{te optereti pravom gra|enja, a osim toga, ako bi pravo gra|enja {tetilo ve} upisanim ograni~enim stvarnim pravima na zemlji{tu koje bi se opteretilo pravom gra|enja, mo`e ga se upisati samo pristankom ovla{tenika tih prava. Tako ako je, primjerice, na zemlji{tu upisano zalo`no pravo, pravo slu`nosti ili pravo stvarnoga tereta, potrebno je odobrenje ovla{tenika tih prava da se osnuje pravo gra|enja jer bi ono moglo ugroziti njihova prava. Ponekad pravni posao kao titulus osnivanja prava gra|enja mo`e biti nevaljan jer osniva~ prava gra|enja, a to je vlasnik zemlji{ta, na to nema pravo. Ipak, ako se radi o za{titi stjecateljeva povjerenja u zemlji{ne knjige, mo}i }e se temeljem samoga zakona ste}i pravo gra|enja. To }e biti slu~aj ako je osniva~ prava gra|enja neistinito upisan u zemlji{nu knjigu kao vlasnik zemlji{ta, a stjecatelj to nije znao te radi toga nastupaju pravni u~inci za{tite povjerenja u zemlji{ne knjige. U ovom bi se slu~aju moglo smatrati da je pravo gra|enja osnovano temeljem samoga zakona. “Pravo gra|enja mo`e svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe i ostavinskom 22

O osnivanju prava gra|enja pravnim poslom vidjeti i u ~lanku Sarvan, D.: “Osnivanje prava gra|enja na temelju pravnog posla”, Pravo i porezi, br. 7/1997., str. 22.-27.

102

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

postupku, ako je ovla{ten u tom postupku osnovati slu`nost, a i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. Na osnivanje prava gra|enja odlukom suda na odgovaraju}i se na~in primjenjuju pravila o osnivanju slu`nosti odlukom suda.”23 Ako se radi o postupku diobe, a ona je mogu}a kod suvlasni{tva i zajedni~koga vlasni{tva, sud mo`e osnovati pravo gra|enja samo ako su stranke s time suglasne, a kod geometrijske diobe nekretnine i bez njihove suglasnosti.24 Pravo gra|enja sud mo`e osnovati i u ostavinskom postupku gdje opet postoji analogna primjena odredaba koje vrijede za slu`nosti (~lanak 226. st. 2. ZV), prema kojima sud koji provodi ostavinski postupak mo`e svojom odlukom odlu~iti da se osnuje pravo gra|enja ako je ostavitelj svojim valjanim zapisom ili nalogom bio odredio da se osnuje to pravo. 5. OBILJE@JA PRAVA GRA\ENJA I MOGU]E KORISTI PRIMJENE PRAVA GRA\ENJA U PRAKSI 5.1. Pravna obilje`ja prava gra|enja kao posebne vrste stvarnoga prava Smisao je postojanja prava gra|enja da otvori mogu}nost gra|enja i na zemlji{tu koje nije u vlasni{tvu vlasnika gra|evine. To je naro~ito aktualno danas, kada primjenom na~ela pravnoga jedinstva nekretnine, postaje pravilo da je vlasnik zemlji{ta i svega onoga {to je na njemu izgra|eno ista osoba. Me|utim, upravo pravo gra|enja omogu}ava pravno razdvajanje zemlji{ta od objekta koji je na njemu izgra|en. To je razdvajanje provedeno vrlo dosljedno iako je u teorijskom smislu do{lo do odr`avanja na~ela superficies solo cedit i kod prava gra|enja stvaranjem fikcije da je pravo gra|enja svojevrsna nekretnina. Naime, “tko je nositelj prava gra|enja taj je i vlasnik zgrade koja je pri23

^l. 289. st. 1. i 2. ZV.

24

To proistje~e iz ~lanka 226. st. 1. ZV koji se doduše odnosi na slu`nosti, ali citirana odredba iz ~lanka 289. ZV upu}uje na primjenu upravo tih odredaba.

padnost toga njegovoga prava, a glede zemlji{ta koje je optere}eno pravom gra|enja ima ovlasti i du`nosti plodou`ivatelja; svaka tome suprotna odredba je ni{tava”.25 Na taj je na~in osigurana ~vrsta pravna veza izme|u zemlji{ta na kojem je uspostavljeno pravo gra|enja i zgrade koja je na njemu izgra|ena, a sve radi za{tite interesa nositelja prava gra|enja i o`ivotvorenja same ustanove prava gra|enja. Nositelj prava gra|enja ima glede zemlji{ta ovlasti i du`nosti plodou`ivatelja.26 Tako, primjerice, plodou`ivatelj ima pravo na potpunu porabu stvari i na sve njezine plodove i koristi bez obzira na svoje potrebe. Osim toga ima pravo i na ~ist prihod od ~iste vrijednosti stvari, a sve ovlasti mo`e ostvarivati samo u granicama o~uvanja su}anstva (supstance) {to uklju~uje i o~uvanje temeljne namjene poslu`ne stvari. ^vrsta veza izme|u prava gra|enja i zemlji{ta na kojem je uspostavljeno potvr|ena je i sljede}om odredbom sadr`anom u ~lanku 283. ZV-a: “Pravo gra|enja ne mo`e se odvojiti od zemlji{ta koje optere}uje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasni{tvo optere}enoga zemlji{ta, stekao je zemlji{te optere}eno pravom gra|enja, ako zakonom nije druk~ije odre|eno”. Temeljna su pravna obilje`ja prava gra|enja, kao posebne vrste stvarnoga prava, osim ve} spomenute neodvojivosti od zemlji{ta na kojem postoji, prometnost i mogu}nost optere}ivanja {to je ure|eno ~lankom 285. ZV. Prometnost prava gra|enja o~ituje se kroz mogu}nost otu|enja i naslje|ivanja. S obzirom na to da je zgrada koja je izgra|ena dio prava gra|enja, ona se prenosi, naslje|uje i optere}uje zajedno s pravom gra|enja. Dakle, nije mogu} samostalan 25

^l. 281. st. 1. ZV.

26

Plodou`ivanje je ure|eno od ~lanka 203. do ~lanka 211. ZV.13 U slu~aju sukoba pravnih normi, sve norme koje se odnose na sam sport, a rije{ene su pravilima asocijacija u samom sportu, imaju prednost pred dr`avnim pravom. Problemi osnivanja organizacija, standardizacije objekata i sl. imaju ravnopravan tretman u obama pravnim sustavima, a fiskalni su i sl. propisi dominantno u domeni dr`avnog prava.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

promet prava gra|enja bez prometa i zgrade koja na njemu postoji {to razumijeva otu|ivanje i naslje|ivanje, prije svega upravo zgrade koja postoji na pravu gra|enja. Uostalom, samo pravo gra|enja bez zgrade koja je na njemu izgra|ena i nema neku posebnu vrijednost {to zna~i da samostalan promet sve da je pravno i dopu{ten, ne bi imao smisla. Samostalan promet prava gra|enja mogu} je jedino u slu~aju kada izgradnja jo{ nije zapo~ela, a kada je izgradnja zgrade zapo~ela ili je ve} zavr{ena, nije mogu}e otu|ivanje prava gra|enja bez otu|ivanja i same zgrade. Pravo gra|enja mogu}e je opteretiti slu`nostima, stvarnim teretima i zalo`nim pravom. I u ovom se slu~aju to prvenstveno ~ini na zgradi koja je sastavni dio prava gra|enja, a nalazi se u vlasni{tvu nositelja prava gra|enja. Bit mogu}nosti optere}ivanja prava gra|enja nalazi se u optere}ivanju prava vlasni{tva koje postoji na zgradi, samo {to se to ~ini posredno, preko prava gra|enja. Kada pravo gra|enja ne bi u sebi sadr`avalo i taj vlasni~ki supstrat, vjerojatno da njegovo optere}ivanje ne bi imalo puni smisao. Ovako postoji velika sli~nost optere}ivanja prava gra|enja s optere}ivanjem stvari u ne~ijem vlasni{tvu koja se pojavljuje kao poslu`na stvar ili zalo`ena stvar i sli~no. 5.2. Socijalna i gospodarska obilje`ja prava gra|enja te mogu}e koristi od primjene u praksi Razlozi uvo|enja prava gra|enja u na{e stvarnopravno ure|enje nisu povezani samo s pribli`avanjem i uskla|ivanjem na{ega gra|anskoga prava s pravima zemalja srednjoeuropskoga pravnoga kruga. Pravo gra|enja otvara, naime, i odre|ene mogu}nosti za stvaranje novoga oblika stambene izgradnje koji mo`e utjecati na smanjivanje stambene krize. Rje{avanje stambenih problema, posebice mla|ih nara{taja, ima zna~ajne pozitivne u~inke sa socijalnoga, demografskoga, gospodarskoga, radnoga, zdravstvenoga, odno-

103

sno prakti~ki s bilo kojega motri{ta. Stoga je potrebno razmotriti bilo koju mogu}nost koja mo`e pomo}i ostvarivanju ciljeva u stambenoj oblasti. Iako je pravo gra|enja prije svega pravni pojam, svakako je potrebno ispitati i njegov mogu}i pozitivan utjecaj na gospodarsko i socijalno okru`enje. Pravo gra|enja omogu}ava {irem sloju gra|ana, dakle i onima koji nemaju nov~anih sredstava za kupnju gra|evinskoga zemlji{ta, da stjecanjem prava gra|enja izgrade objekt u svojem vlasni{tvu, ali na tu|em zemlji{tu. “Pravo gra|enja prije svega je sredstvo socijalne politike, jer omogu}ava pribavljanje gra|evinske ~estice i kredita za gra|enje stanova i stambenih zgrada, uz male izdatke, ~ime bitno utje~e na sni`enje tro{kova izgradnje, odnosno cijene stana, a razmjerno tome i najamnine za stan u koju }e eventualno biti ura~unata periodi~na naknada za zemlji{te na kome je osnovano pravo gra|enja u iznosu od prosje~ne tr`i{ne zakupnine za takvo zemlji{te”.27 Osim {to potencijalni nositelj prava gra|enja ne mora platiti cijenu gra|evinskoga zemlji{ta, osnivanjem prava gra|enja otvara mu se mogu}nost podizanja stambenih kredita pomo}u kojih mo`e izgraditi zgradu. Na taj na~in za stjecanje vlasni{tva na zgradi koja je podignuta na pravu gra|enja po~etno nisu potrebna velika nov~ana sredstva. Zalo`no pravo koje slu`i osiguranju kredita koji bi eventualno ostvario nositelj prava gra|enja mo`e se osnovati i na samom pravu gra|enja sa zgradom koja }e se na njemu izgraditi. To je velika pogodnost, a posebice za one subjekte koji nemaju u vlasni{tvu nekretnine ili pokretnine pogodne za osnivanje zalo`noga prava na njima. Banke ili drugi potencijalni davatelji kredita kao mogu}i zalo`ni vjerovnici, ako kredit odobre, imaju dovoljno osiguranje za slu~aj nepodmirivanja kreditnih obveza, u vrijednosti izgra|enoga 27

Simonetti, P.: “Osnivanje prava gra|enja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci, br. 2/1999., str. 557.

104

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

objekta. Jedino je o ~emu bi zalo`ni vjerovnici trebali strogo voditi ra~una namjensko tro{enje kreditnih sredstava, odnosno njihovo tro{enje za izgradnju zgrade koja se podi`e na pravu gra|enja. Uspostava je prava gra|enja sa stajali{ta nositelja prava gra|enja posebice zanimljiva u onim mjestima u kojima su cijene gra|evinskoga zemlji{ta visoke, barem sa stajali{ta potencijalnih graditelja. Nasuprot tomu, u onim mjestima u kojima cijene gra|evinskih zemlji{ta jo{ nisu visoke, vjerojatno je mala mogu}nost uvo|enja prava gra|enja jer ne postoji ekonomski interes potencijalnih nositelja prava gra|enja. Prou~avanje prakti~nih primjera cijena gra|evinskoga zemlji{ta u pojedinim gradovima u Republici Hrvatskoj pokazuje da su cijene gra|evinskih zemlji{ta, koja su u vlasni{tvu jedinica lokalne samouprave, u pravilu znatno vi{e u velikim gradovima,28 a ni`e u manjim gradovima29 i perifernim dijelovima velikih gradova. U seo28

Tako je, primjerice, u Zagrebu prema podacima iz Slu`benoga glasnika, br. 1/1998. po~etna cijena gra|evinskoga zemljišta, koje se koristi za stambenu namjenu, a u vlasništvu je Grada Zagreba, u atraktivnom podru~ju iznosila 2.456,00 kuna po ~etvornom metru bruto razvijene površine. U prvom podru~ju iznosila je 2.171,00 kn/ m2, u drugom podru~ju 1.709,00 kn/ m2, u tre}em 1.175,00 kn/m2, u ~etvrtom 819,00 kn/ m2, u petom 408,00 kn/ m2, u šestom 391,00 kn/ m2 i u sedmom 178,00 kn/ m2. U Splitu je prema Zaklju~ku o utvr|ivanju po~etne cijene gra|evinskoga zemljišta na podru~ju Grada Splita iz 1998. godine po~etna cijena gra|evinskoga zemljišta za stambenu namjenu u vlasništvu Grada Splita u atraktivnom podru~ju iznosila 2.484,00 kuna po ~etvornom metru bruto razvijene površine. U prvom podru~ju iznosila je 2.194,00 kn/ m2, u drugom 1.728,00 kn/ m2, u tre}em 1.188,00 kn/ m2, u ~etvrtom 828,00 kn/ m2, u petom 504,00 kn/ m2, u šestom 396,00 kn/ m2 i u sedmom 180,00 kn/ m2.

29

Tako je, primjerice prema Zaklju~ku Gradskoga poglavarstva Grada Vara`dina donesenom na 41. sjednici od 21. lipnja 1996. godine cijena gra|evinskih zemljišta za stambenu izgradnju iznosila u rasponu od 160,00 kn/m2 do 281,00 kn/m2 za pojedina zemljišta. Prema podacima dobivenim na temelju pra}enja tr`išta nekretnina od strane vještaka te agencija i procijenjenim vrijednostima u ovršnim postupcima Op}inskoga suda u Zadru, te na temelju prihva}enih hipotekarnih vrijednosti od strane banaka na podru~ju Zadarske `upanije koji su objavljeni u elaboratu ~iji je autor V. Tadi}, ovlašteni sudski vještak za gra|evinarstvo, a naru~itelj grad Zadar, cijene zemljišta na podru~ju Zadarske `upanije oscilirale su u 1996. godini od minimalnih 12,00 kn/m2 do maksimalnih 800,00 kn/m2 ovisno o lokaciji, komunalnoj opremljenosti, vrsti zemljišta, priklju~cima itd.

skim sredinama gra|evinska su zemlji{ta u pravilu u privatnom vlasni{tvu i relativno niskih cijena tako da nije za o~ekivati da se u njima uspostavlja pravo gra|enja. U zemljama poput Austrije i Njema~ke30, u kojima pravo gra|enja postoji ve} dugo vremena, “pravo gra|enja se po pravilu konstituira na zemlji{tu u vlasni{tvu gradova, odnosno gradskih op}ina”.31 Ipak, izmjenom austrijskoga Zakona o pravu gra|enja iz 1990. godine “ne mo`e pravo gra|enja biti osnovano samo na javnom ili crkvenom dobru. Prakti~no zna~enje prava gra|enja je odatle bilo vrlo malo. Nakon odbacivanja ovih ograni~enja sada mo`e pravo gra|enja od svakoga vlasnika zemlji{ta biti pro{ireno”.32 I u njema~koj Odredbi o nasljednom pravu gra|enja ne postoji ograni~enje osnivanja prava gra|enja i na zemlji{tima privatnih vlasnika iako praksa pokazuje da ga naj~e{}e osnivaju gradovi i op}ine.33 Iako u nas pravo gra|enja mo`e osnovati bilo koji subjekt na svojem zemlji{tu, ipak je mnogo vjerojatnije da to u~ini grad ili op}ina nego privatni vlasnik zemlji{ta. Gradovi mogu, naime, osnivanjem prava gra|enja na zemlji{tima koja su u gradskom vlasni{tvu osigurati za svoje prora~une stalne izvore prihoda, a istodobno djelovati i kao ~imbenik socijalne politike. Privatni }e se vlasnici gra|evinskih zemlji{ta vjerojatno te`e odlu~iti za osnivanje prava gra|enja ve} i zbog toga {to imaju znatno manje povr{ine zemlji{ta u vlasni{tvu, a jednokratnom prodajom ostvarit }e brzi protok novca. Osim 30

Za njema~ko nasljedno pravo gra|enja preporu~ljivo je za detaljno upoznavanje vidjeti, primjerice, monografiju Knothe, H. G.: “Das Erbbaurecht” (eine rechtsdogmatische und rechtspolitische Untersuch), Frankfurt am Main, 1987.

31

Simonetti, P.: “O pravnom re`imu gra|evinskog zemljišta”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci, br. 1/1996., str. 4.

32

Koziol, H. – Welser, R., op. cit., str. 171.

33

Vidjeti, Baur, F.: “Lehrbuch des Sachenrechts”, München und Berlin, 1963., str. 246.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

toga, privatni vlasnici nisu optere}eni rje{avanjem socijalnih problema dru{tva. Pravo je gra|enja novo stvarno pravo u nas, uvedeno ZV-om, tako da se u praksi jo{ nije potvrdilo. Ipak, uo~ava se da pojedini gradovi, odnosno njihove uprave, razmi{ljaju o uvo|enju prava gra|enja. U tome je ~ini se, bar za sada, najdalje oti{ao grad Rijeka.34 5.3. Ure|ivanje me|usobnih odnosa subjekata prava gra|enja Subjekti su prava gra|enja vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja. Ranije je spomenuto da vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja, prema na{em ZV, mo`e biti jedna ista osoba, no to je privremenoga karaktera, dok ne do|e do otu|enja drugoj osobi jer u protivnom ne bi imalo nikakva smisla. Pravo gra|enja, kao {to je spomenuto, nastaje pravnim poslom i odlukom suda. Nastajanje prava gra|enja pravnim poslom mo`e se smatrati pravilom, dok uspostava sudskom odlukom postoji samo u odre|enim slu~ajevima (npr. rje{enje o naslje|ivanju, nastajanje u postupku diobe suvlasni{tva ili zajedni~koga vlasni{tva, sudska odluka u parni~nom postupku nakon spora stranaka o postojanju prava gra|enja i sli~no). Me|utim, ~ak i u slu~aju kada je pravo gra|enja nastalo sudskom odlukom, me|usobne odnose subjekata potrebno je urediti pravnim poslom. Ovdje se, dodu{e, ne}e raditi o pravnom poslu kojim se uspostavlja pravo gra|enja nego o pravnom poslu kojim se ure|uju me|usobni odnosi. 34

Naime, grad Rijeka je u Odluci o gra|evinskom zemljištu (Slu`bene novine, br. 6/1997.) uredio i neka pitanja vezana uz pravo gra|enja, odnosno njegovo eventualno uvo|enje u praksu. U ~lanku 19. spomenute Odluke stoji: “Na zemljištu u svom vlasništvu Grad mo`e osnovati pravo gra|enja u korist druge osobe, radi gradnje gra|evina i/ili ure|enja javnih površina. Pravo gra|enja osniva se ugovorom izme|u Grada kao vlasnika zemljišta (nekretnine) i nositelja prava gra|enja. Pravo gra|enja osniva se na rok du`i od 10 godina. Rok na koji se osniva pravo gra|enja kao i visinu naknade za isto, utvr|uje pojedina~nom odlukom Poglavarstvo, na osnovu prijedloga Odjela gradske uprave”. U spomenutoj Odluci osim navedenoga stoji i da se osnivanje prava gra|enja provodi temeljem javnoga natje~aja.

105

U suprotnom se slu~aju, kada pravo gra|enja nastaje pravnim poslom, u pravilu tim pravnim poslom ure|uju i me|usobni odnosi subjekata. To, me|utim, ne zna~i da nije mogu}e postupiti i druk~ije, tako da mo`e postojati i vi{e pravnih poslova od kojih se jednim pravo gra|enja osniva, a drugim ure|uje njegov sadr`aj, a naravno da }e i kod preinake sadr`aja prava gra|enja trebati nastati novi pravni posao koji mo`e, ali i ne mora zna~iti prestanak ranijega ili ranijih pravnih poslova. Ipak, najprakti~nije je rje{enje da se jednim pravnim poslom urede sva pitanja vezana uz pravo gra|enja. Zakonski sadr`aj prava gra|enja nije dostatan glede ure|ivanja svih odnosa vlasnika zemlji{ta i nositelja prava gra|enja s obzirom na njihovu raznovrsnost i slo`enost. Stoga se treba potpomo}i ugovorom izme|u tih dviju strana. Takvi ugovori bi trebali predstavljati pravilo jer bez njih je vrlo te{ko zamisliti funkcioniranje prava gra|enja u praksi. Pravni bi se posao kojim se osniva pravo gra|enja i ure|uju me|usobni odnosi subjekata mogao nazvati ugovorom o pravu gra|enja. ZV ne odre|uje naziv toga pravnoga posla, a predlo`eni je naziv vjerojatno najbli`i smislu. Ugovor o pravu gra|enja trebao bi sadr`avati mnoge sastojke kojima bi se precizirao me|usobni sadr`aj odnosa izme|u vlasnika zemlji{ta i nositelja prava gra|enja jer ZV je prili~no oskudan glede takvih odredaba. Subjekti prava gra|enja moraju po{tovati samo one odredbe ZV-a koje su prisilne pravne prirode, a to su, primjerice, odredbe o na~inu osnivanja prava gra|enja koje podrazumijevaju postojanje pravnoga posla u pisanom obliku ako se pravo gra|enja osniva pravnim poslom, zatim odredbe o nasljedivosti i otu|ivosti prava gra|enja, poglavito o nemogu}nosti posebnoga otu|ivanja zgrade bez otu|ivanja i prava gra|enja. Ugovor bi o pravu gra|enja u standardnom obrascu trebao sadr`avati sljede}e sastojke: - ugovorne strane, a to su vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja;

106

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

- predmet ugovora (naznaka zemlji{ta na kojem se uspostavlja pravo gra|enja); - zgrada ili druga gra|evina koja }e se izgraditi u sustavu prava gra|enja (veli~ina, oblik, vrsta, namjena); - po~etak i zavr{etak izgradnje zgrade; - trajanje prava gra|enja; - naknada vlasniku zemlji{ta; - eventualna ograni~enja u raspolaganju zgradom i pravom gra|enja; - mogu}nost preinake sadr`aja ugovora; - clausula intabulandi; - stupanje u posjed zemlji{ta nositelja prava gra|enja; - prestanak prava gra|enja; - naznaka o tome tko }e platiti tro{kove izrade ugovora, uknji`be i eventualne porezne obveze; - mjesto i datum sastavljanja ugovora; - ovjereni potpisi ugovornih strana. O nekima od navedenih sastojaka potrebno je dati i dodatna obja{njenja. Tako kada je rije~ o ugovornim stranama, a to su vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja, potrebno je naglasiti da su to u pravilu razli~ite osobe. Me|utim, ako je vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja jedna te ista osoba, {to je prema ZV mogu}e, onda se ne radi o ugovoru, nego o jednostranom pravnom poslu kojim se osniva pravo gra|enja, ali i taj pravni posao mora sadr`avati ve}inu sastojaka ugovora o pravu gra|enja. Tako bi trebao sadr`avati naznaku zemlji{ta, pitanja vezana uz zgradu koja se gradi u sustavu prava gra|enja, trajanje prava gra|enja, prestanak prava gra|enja itd. Treba, me|utim, naglasiti privremenost situacije u kojoj je vlasnik zemlji{ta i nositelj prava gra|enja jedna ista osoba jer se mo`e pretpostaviti kako je smisao uspostave prava gra|enja u ovom slu~aju kasnije otu|enje zgrade ili mo`da zemlji{ta drugoj osobi. Nakon {to do takvoga otu|enja do|e, opet }e trebati napraviti ugovor o pravu gra|enja kojim }e se urediti odnosi s tim drugim subjektom.

Predmet je ugovora prije svega zemlji{te na kojem se uspostavlja pravo gra|enja, pa je stoga potrebno navesti osnovne podatke o njemu u ugovoru. To se odnosi na katastarske i zemlji{noknji`ne oznake, veli~inu i polo`aj toga zemlji{ta. Ako postoji mogu}nost i ako su stranke suglasne, mo`e se urediti i na~in kori{tenja okolnoga zemlji{ta koje slu`i redovitoj uporabi zgrade. Ugovorom se svakako treba urediti i pitanje kako }e izgledati zgrada ili druga gra|evina koja }e se izgraditi u sustavu prava gra|enja. Najpovoljnije je rje{enje, sa stajali{ta vlasnika zemlji{ta, da projekt zgrade postoji ve} u trenutku uspostave prava gra|enja tako da se eventualne nesuglasice glede veli~ine, oblika, vrste, namjene objekta i sli~no mogu unaprijed otkloniti. Po~etak i zavr{etak izgradnje zgrade, tako|er, bi trebali biti spomenuti u ugovoru o pravu gra|enja, a mo`e se predvidjeti da to budu i bitne sastavnice toga ugovora. Tada bi nepridr`avanje rokova dovelo do raskida ugovora o pravu gra|enja, a na taj na~in i do prestanka samoga prava gra|enja. Me|utim, po~etak i zavr{etak izgradnje vjerojatno i ne}e biti toliko zna~ajni vlasniku zemlji{ta ako je odmah po sklapanju ugovora, odnosno uspostavi prava gra|enja do{lo do redovite isplate naknade. Na{ ZV ne predvi|a ograni~avanje trajanja prava gra|enja. Dakle, po ZV-u se, ako u ugovoru o pravu gra|enja ili drugom pravnom temelju uspostave ne bi bio odre|en rok, smatra da je pravo gra|enja uspostavljeno na neodre|eno vrijeme. Iako u mnogim inozemnim pravnim sustavima postoji ograni~avanje trajanja prava gra|enja35, ~ini se da je rje{enje koje glede toga predvi|a ZV dobro odabrano 35

Tako, primjerice, u Njema~koj “nasljedno pravo gra|enja normalno prestaje istekom odre|enoga vremena. Razdoblja koja nalazimo u praksi kre}u se izme|u 30 i 100 godina, a ~est je slu~aj da se ugovori zaklju~uju na 99 godina” (Schwab, K. H. – Prütting, H.: “Sachenrecht”, München, 1997., str. 388. i 389.). Prema drugom gledištu trajanje prava gra|enja naj~eš}e se odre|uje na rok od 66 ili 99 godina (vidjeti Wieling, H. J.: “Sachenrecht”, Berlin, Heidelberg, 1997., str. 695. Prema § 3. st. 1. austrijskoga Zakona o pravu gra|enja trajanje prava gra|enja ne mo`e biti manje od 10 ni više od 100 godina.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

jer ne sputava stranke. Istodobno je omogu}eno da sami subjekti prava gra|enja odrede rok do kada }e postojati pravo gra|enja na nekom zemlji{tu. Ipak, postoje mi{ljenja da bi “vremenska neograni~enost, naime, mogla i samo zna~enje vlasni{tva u~initi gotovo iluzornim”.36 Iako je shvatljivo da pravo gra|enja koje nije vremenski ograni~eno te`e optere}uje zemlji{te i njegova vlasnika, ipak to nije argument za zakonsko ograni~avanje trajanja prava gra|enja jer, primjerice, i stvarne slu`nosti, koje su kao i pravo gra|enja teret nekretnine, mogu postojati na neodre|eno vrijeme. Pravo gra|enja naplatno je pravo pa vlasniku zemlji{ta pripada naknada. “Nositelj prava gra|enja du`an je vlasniku zemlji{ta pla}ati mjese~nu naknadu za zemlji{te u iznosu prosje~ne zakupnine za takvo zemlji{te, ako nije {to drugo odre|eno”.37 Iako ZV predvi|a konkretna mjerila za naplatu naknade (mjese~ne isplate u iznosu prosje~ne zakupnine za takvo zemlji{te), ostavlja se istodobno mogu}nost da se stranke i druk~ije sporazume. Izgleda da }e se upravo ova druga mogu}nost ~e{}e u praksi koristiti jer bi naknada odre|ena prema zakupnini bila vjerojatno previsoka za potencijalne nositelje prava gra|enja. Ako se pravo gra|enja shvati i kao mogu}i socijalni ~imbenik, onda bi naknada trebala biti relativno mala. Svakako da postoji mogu}nost da se vlasnik zemlji{ta odrekne naknade, bilo u potpunosti, bilo u odre|enom vremenskom razdoblju (npr. po~etnih godina) tako da pravo gra|enja mo`e biti ustanovljeno i kao besplatno pravo. Mo`e se kazati da bi naknada koju pla}a nositelj prava gra|enja vlasniku zemlji{ta trebala na izvjestan na~in predstavljati neku vrstu otplate vrijednosti gra|evinskoga zemlji{ta. Ugovorne strane mogu ugovorom o pravu gra|enja odrediti i eventualna ograni~enja u raspolaganju zgradom i pravom gra|enja. Tako se, primjerice, mo`e ograni~iti promet36

Schwab, K. H. – Prütting, op. cit., str. 384.

37

^l. 281. st. 2. ZV.

107

nost, odnosno otu|ivost zgrade s pravom gra|enja jer to ulazi u mogu}i dispozitivni dio sadr`aja ovoga ugovora. Ugovaratelji mogu ugovorom predvidjeti odre|ene odredbe koje se ti~u mogu}nosti preinake sadr`aja ugovora. Preinaka sadr`aja ovoga ugovora svakako je mogu}a i bez tih odredaba, prema pravilima op}ega obveznoga ugovornoga prava, no odredbe o preinaci mogu, primjerice, precizirati oblike njezina izvr{avanja ili obavljanje preinake samo glede odre|enih pitanja i sli~no. Ugovor o pravu gra|enja svakako treba sadr`avati clausulu intabulandi, a to je izri~ita izjava zemlji{noknji`noga prednika, odnosno u ovom slu~aju vlasnika zemlji{ta, da je suglasan s time da se uknji`i pravo gra|enja kao teret toga zemlji{ta. Ovo je potrebno zbog uknji`be prava gra|enja u zemlji{nu knjigu. Ugovorom }e se svakako odrediti i datum stupanja u posjed zemlji{ta od strane nositelja prava gra|enja. Ugovorne strane mogu predvidjeti i odredbe o prestanku prava gra|enja u samom ugovoru iako je to pitanje ure|eno i ZV-om. Mogu}e je, me|utim, ugovorom precizirati sadr`aj pojedinoga na~ina prestanka prava gra|enja {to mo`e njegovo djelovanje na izvjestan na~in usmjeriti. Tako je jedan od razloga prestanka prava gra|enja, koji se navodi u ZV-u, ispunjenje raskidnoga uvjeta, a ugovorom se mo`e precizirati o kojem se konkretnom uvjetu radi. Ako je to, primjerice, promjena namjene stvari, onda u ugovoru treba navesti da }e, ako do nje do|e, samim time biti ispunjen raskidni uvjet i prestat }e pravo gra|enja. Ugovor o pravu gra|enja sadr`i i standardne sastavnice koje imaju i ostali ugovori, kao {to su naznaka o tome tko }e platiti tro{kove izrade ugovora, tro{kove uknji`be u zemlji{nu knjigu i eventualne porezne obveze, zatim mjesto i datum sastavljanja ugovora te ovjerene potpise ugovornih strana.

108

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

U ugovor o pravu gra|enja ne treba unositi one odredbe koje nisu potrebne jer su ta pitanja ure|ena zakonom, kao {to su, primjerice, pitanja prometnosti, nasljedivosti, mogu}nosti optere}ivanja, neodvojivosti prava gra|enja od zemlji{ta na kojem postoji itd. Naravno, to se odnosi samo na one slu~ajeve kada stranke ne koriste dispozitivnost zakonske odredbe, a prisilnih pravnih pravila o pravu gra|enja nema mnogo. Tako prisilnim odredbama ZV-a o pravu gra|enja mo`emo, primjerice, smatrati odredbe o neodvojivosti prava gra|enja od zemlji{ta, o pravnom temelju uspostave, na~inu osnivanja i drugo. 6. ZA[TITA PRAVA GRA\ENJA Za{tita je kod prava gra|enja dvojaka. S jedne strane postoji za{tita samoga prava gra|enja, a s druge strane za{tita prava vlasni{tva zgrade izgra|ene na pravu gra|enja. “Pravo gra|enja, dok nije izgra|ena zgrada, a i nakon toga, u`iva za{titu po pravilima o za{titi prava slu`nosti, koja se primjenjuju na odgovaraju}i na~in” (~l. 291. st. 1. ZV). Dakle, osim posjedovne za{tite (samopomo} i sudska za{tita), mogu}a bi bila i tu`ba za utvr|enje da pravo gra|enja postoji, tu`ba radi ispunjenja pravnoga posla o osnivanju prava gra|enja (npr. ako nositelj prava gra|enja ne bi redovito pla}ao naknadu) te sredstva za za{titu prava gra|enja kao jednoga od knji`nih prava po pravilima zemlji{noknji`noga prava. “Pravo vlasni{tva zgrade izgra|ene na pravu gra|enja u`iva za{titu po pravilima o za{titi prava vlasni{tva, koja se primjenjuju na odgovaraju}i na~in” (~l. 291. st. 2. ZV). 7. PRESTANAK PRAVA GRA\ENJA Na~ini prestanka prava gra|enja nabrojani su u ~lanku 292. stavku 1. ZV, a to su propast stvari, ovla{tenikovo odreknu}e, istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta, za{tita tu|ega povjerenja, prestanak korisnika, rastere}enje te ukinu}e. Ipak, za kona~ni je pre-

stanak prava gra|enja potrebno da uz ispunjenje jednoga od spomenutih razloga do|e i do brisanja u zemlji{noj knjizi prava gra|enja kao tereta na zemlji{tu optere}enom tim pravom i kao posebnoga zemlji{noknji`noga tijela {to proistje~e iz ~lanka 292. st. 2. ZV. “Na prestanak prava gra|enja propa{}u stvari, ovla{tenikovim odreknu}em, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, za{titom tu|ega povjerenja, prestankom korisnika i rastere}enjem na odgovaraju}i se na~in primjenjuju pravila o prestanku stvarnih tereta" (~l. 293. ZV). Pravo gra|enja, kona~no, mo`e prestati propa{}u stvari i to, uvjetno re~eno, poslu`ne, ali i povlasne. Samo pravo gra|enja kao, uvjetno re~eno, povlasna stvar ne mo`e tjelesno propasti jer se radi o zemlji{noj nekretnini, ali mo`e propasti zgrada izgra|ena na pravu gra|enja {to mo`e dovesti do ukinu}a prava gra|enja. Te{ko je zamisliti da nekretnina, odnosno zemlji{te na kojoj postoji pravo gra|enja mo`e propasti, no teorijski bi i to bilo mogu}e, primjerice, usljed tektonskih poreme}aja ili trajnoga poplavljivanja. Ako eventualno do|e do povrata u prija{nje stanje, o`ivjelo bi i pravo gra|enja {to je ure|eno ~lankom 273. st. 1. ZV i odnosi se na propast stvari kod stvarnih tereta, a na odgovaraju}i se na~in primjenjuje i na prestanak prava gra|enja zbog propasti stvari. Pravo gra|enja mo`e prestati i odreknu}em koje mo`e biti jednostrano i vi{estrano. Jednostrano odreknu}e postoji kada je samo jedan nositelj prava gra|enja, a ako ih je vi{e, tada je potrebno da se svi odreknu prava gra|enja da bi ono prestalo. Odricanje se od samo pojedinih prava koja proizlaze iz prava gra|enja ne smatra odreknu}em koje predstavlja razlog za prestanak prava gra|enja. Pravo gra|enja mo`e prestati i istekom roka. Iako ZV ne predvi|a ni minimalno, ali ni maksimalno trajanje prava gra|enja, subjekti prava gra|enja mogu ugovorom predvidjeti ograni~avanje rokom. Ako rok ne bi

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

bio predvi|en ni ugovorom, pravo gra|enja je uspostavljeno na neodre|eno vrijeme. Pravo gra|enja prestaje i ispunjenjem raskidnoga uvjeta koji mora biti predvi|en u pravnom poslu kojim se osniva pravo gra|enja ili eventualno u nekom drugom pravnom poslu koji ure|uje me|usobne odnose subjekata kod prava gra|enja. Primjerice, raskidni uvjet mo`e se ticati odre|ene namjene zgrade izgra|ene na pravu gra|enja, pa promjena namjene mo`e dovesti do prestanka prava gra|enja. Pravo gra|enja mo`e prestati i za{titom tu|ega povjerenja, a to }e se dogoditi kada pravo gra|enja nije upisano u zemlji{nu knjigu, a optere}enu nekretninu stekne osoba koja nije znala da ono postoji jer taj podatak nije bio vidljiv iz zemlji{ne knjige. Prestankom korisnika odnosno nositelja, prestat }e i pravo gra|enja. Dakle, pravo gra|enja prestaje prestankom pravne osobe jednim od mogu}ih na~ina prestanka, ali u pravilu ne prestaje smr}u fizi~ke osobe jer je pravo gra|enja nasljedivo. Smrt fizi~ke osobe kao nositelja prava gra|enja mo`e biti razlogom prestanka prava gra|enja u potpunosti, dakle ne samo za pojedinoga nositelja, jedino u slu~aju ako je pravnim poslom predvi|eno da pravo gra|enja prestaje smr}u njegova nositelja {to tada isklju~uje mogu}nost naslje|ivanja. Pravo gra|enja mo`e prestati i rastere}enjem, a to je ukidanje zakonom u op}em interesu. Naravno, da bi do{lo do prestanka rastere}enjem, potrebno je da takav zakon najprije bude donesen, a u pravilu bi nositelj prava gra|enja trebao dobiti odgovaraju}u naknadu. Pravo gra|enja kona~no mo`e prestati i ukinu}em {to je ure|eno ~lankom 294. ZV. Tako, ne bude li na pravu gra|enja izgra|ena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka toga prava, vlasnik optere}ene nekretnine mo`e zahtijevati da se ono ukine. Ako nije druk~ije odre|eno, odluku o ukinu}u donosi sud na zahtjev vlasnika optere}ene nekretni-

109

ne, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo gra|enja bilo osnovano. Pravo gra|enja na kojem je bila izgra|ena zgrada, ali je sru{ena do te mjere da se ne mo`e rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestat }e ukinu}em kao da zgrada i nije bila izgra|ena ako nije u roku od {est godina ponovno izgra|ena barem u mjeri koliko je najnu`nije da slu`i svojoj prija{njoj glavnoj namjeni. “S prestankom prava gra|enja postaje pripadnost zemlji{ta ono {to je pravom gra|enja bilo od zemlji{ta pravno odvojeno. Na odnos vlasnika zemlji{ta i osobe kojoj je prestalo pravo gra|enja na odgovaraju}i }e se na~in primjenjivati pravila po kojima se prosu|uju odnosi nakon prestanka prava plodou`ivanja, ako nije {to posebno odre|eno. Vlasnik je du`an osobi kojoj je prestalo pravo gra|enja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje”.38 “Tu|a stvarna prava koja su bila teret prava gra|enja prestaju s prestankom toga prava, ako nije {to drugo odre|eno. Zalo`no pravo koje je teretilo pravo gra|enja nakon prestanka toga prava tereti naknadu koju je vlasnik du`an osobi ~ije je pravo gra|enja prestalo. Slu`nosti, stvarni tereti i zalo`na prava u korist i na teret prava gra|enja sa zgradom, ostaju kao slu`nosti i stvarni tereti u korist, odnosno na teret zemlji{ta sa zgradom, a s dotada{njim prvenstvenim redom.”39 8. ZAKLJU^NA RAZMATRANJA Pravo je gra|enja novo stvarno pravo u nas, me|utim njegova je pravna priroda u pravnoj znanosti sporna. Tako ga neki smatraju podvrstom slu`nosti, drugi podijeljenim vlasni{tvom nekretnine, tre}i stvarnim pravom, a ne treba zanemariti ni sli~nosti prava gra|enja s ugovorom o zakupu. Ipak, najpravilnije je ~ini se shvatiti pravo gra|enja kao posebno stvarno pravo ~ija su temeljna obi38

^l. 295. ZV.

39

^l. 296. ZV.

110

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

lje`ja neodvojivost od zemlji{ta na kojem je uspostavljeno, prometnost koja se o~ituje kroz otu|ivost i nasljedivost te mogu}nost optere}ivanja. Kod prava se gra|enja na prvi pogled naru{ava na~elo pravnoga jedinstva nekretnine, no s obzirom da je pravo gra|enja u pravnom smislu izjedna~eno s nekretninom, temeljem stvorene fikcije odr`ava se ovo na~elo, a samim time i bit stvarnopravnoga sustava. Pravo gra|enja ima u sebi i odre|ena gospodarska i socijalna obilje`ja. Ono mo`e predstavljati poticaj stanogradnji, a mo`e djelovati i kao socijalni ~imbenik. Njime bi se mogli poslu`iti oni gra|ani koji nemaju sredstava za kupnju gra|evinskoga zemlji{ta niti imaju mogu}nosti podizanja hipotekarnih kredita jer nemaju nekretnine u vlasni{tvu. Osnivanjem prava gra|enja otvara se mogu}nost uspostave zalo`noga prava na samom pravu gra|enja, odnosno zgradi koja na njemu bude podignuta. U praksi se pravo gra|enja u nas jo{ nije potvrdilo iako u pojedinim gradovima postoje razmi{ljanja o njegovu uvo|enju. Za o~ekivati je da }e u budu}nosti pojedini gradovi omogu}iti osnivanje prava gra|enja na gra|evinskim zemlji{tima ~iji su oni vlasnici te na taj na~in posti}i pozitivne u~inke za gra|ane, ali i osigurati trajan prihod za svoje prora~une, bez jednokratne prodaje zemlji{ta.

LITERATURA 1. Baur, F.: “Lehrbuch des Sachenrechts”, München, 1963. 2. Belaj, V.: “Pravo gra|enja – novo stvarno pravo”, Pravo i porezi, br. 10/1997. 3. Belaj, V.: “Pravo gra|enja prema Nacrtu prijedloga Zakona o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 1/1996. 4. Gavella, N. – Josipovi}, T. – Gliha, I. – Belaj, V. – Stipkovi}, Z.: “Stvarno pravo”, Zagreb, 1998.

5. Koziol, H. – Welser, R.: “Grundriß des bürgerlichen Rechts”, Band II., Sachenrecht, Familienrecht, Erbrecht, Wien, 1991. 6. Margeti}, L.: “Srednjovjekovno hrvatsko pravo – stvarna prava”, Zagreb-Rijeka-^akovec, 1983. 7.

Puhan, I.: “Superficies solo cedit”, Enciklopedija imovinskog prava i prava udru`enog rada, III. sv., Beograd, 1978.

8. Romac, A.: “Rje~nik rimskog prava”, Zagreb, 1975. 9. Schwab, K. H. – Prütting, H.: “Sachenrecht”, München, 1997. 10. Simonetti, P.: “Gra|enje na tu|em zemlji{tu”, Sarajevo, 1982. 11. Simonetti, P.: “O pravnom re`imu gra|evinskog zemlji{ta”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 1/1996. 12. Simonetti, P.: “Osnivanje prava gra|enja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 2/1999. 13. Simonetti, P.: “Pravne osnove gra|enja na tu|oj nekretnini (de lege lata)”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 1/1996. 14. Simonetti, P.: “Pravno jedinstvo nekretnine i njezinih posebnih dijelova”, Pravo u gospodarstvu, br. 4/1998. 15. Simonetti, P.: “Pravo gra|enja”, SarajevoBeograd, 1986. 16. Simonetti, P.: “Pravo gra|enja i dr`anja vlastite zgrade na tu|em zemlji{tu”, Pravo u gospodarstvu, br. 5-6/1994. 17. Simonetti, P.: “Pretpostavke, funkcija i priroda prava gra|enja”, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci, br. 2/1998. 18. Sarvan, D.: “Osnivanje prava gra|enja na temelju pravnog posla”, Pravo i porezi, br. 7/1997. 19. Stoj~evi}, D. - Romac, A.: “Dicta et regulae iuris”, Beograd, 1984. 20. Vedri{, M. – Klari}, P.: “Gra|ansko pravo”, Zagreb, 2000.

Dr. sc. VLADO BELAJ: Pravo gra|enja kao ~imbenik ubla`avanja stambene krize Pravni vjesnik 16 (1-2): 97-111, 2000.

111

D. Sc. VLADO BELAJ, Assistant Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek THE RIGHT OF CONSTRUCTION AS A FACTOR OF ALEVIATION OF THE HOUSING CRISIS SUMMARY Right of construction as a new material right in Croatia allows the holder of this right to build and own a building on, or under, someone else's or on his own ground. The right of construction should be regarded as a special form of material right, although it is sometimes considered as a subform of usufruct or as a joint ownership over immovables. The reason for existence of the right of construction is in the fact that it should open the possibility to construct buildings even on land that is not the property of the owner of the construction. It is exactly the right of construction that allows a legal separation of the ground from the building. In theoretical sense, the superficies solo cedit principle is still preserved through the creation of the fiction that the right of construction is a specific form of real property. The reasons for the introduction of the right of construction into our system of material law are not connected only with the efforts to bring our civil law closer and harmonize it with the laws of the Central European legal circle. The right of construction, namely, comprises some social elements as well, because it allows a wider circle of citizens, including also those who do not have enough money to buy their own construction ground, to acquire the right of construction and build their own buildings on someone else's ground. The right of construction originates from a legal transaction and from a court decision and the owner of the construction ground and the holder of the right of construction regulate their mutual relations through a contract. In our country there are no legal provisions limiting the duration of the right of construction, although this, too, can be determined in the contract. Since the right of construction is a new material right, this institution has not been proved in practice yet. It is to be expected that this will happen in the future, because - having in mind the compensation they can realize through this right - the towns, the communes and perhaps private owners of construction ground as well can find their interest in the establishment of the right of construction. Key words: right of construction, housing crisis, holder of the right of construction, owner of the construction ground, integrity of the real estate

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

113

UDK: 007: 378 (497.5) Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 18. travnja 2000.

Mr. sc. LJILJANA MILETI], Veleu~ili{te u Po`egi

ANALIZA NASTAVE INFORMATIKE I PRIJEDLOG ZA NOVE NASTAVNE PROGRAME INFORMATIKE NA PRAVNOM FAKULTETU I UPRAVNOM STUDIJU NA VELEU^ILI[TU U PO@EGI Nastava se informatike na Pravnom fakultetu u Osijeku obavlja od 1987. godine. Prema mi{ljenju prof. dr. I. Mecanovi}a, ona se sastojala od triju razina: Osnovnog informati~kog opismenjivanja, koje se obavljalo kroz vje`be nakon I. semestra, predmeta Informatika nakon V. semestra i Prava informacija nakon VII. semestra, pri ~emu su predmeti Informatika i Prava informacija izborni predmet. Na studiju VI. stupnja predavao se predmet Informatika s trideset sati predavanja i vje`bi. Nastava informatike u Po`egi krenula je prema programu Pravnog fakulteta u Osijeku na izdvojenom studiju tog fakulteta 1992. godine, a u principu je nastavljena i nakon osamostaljivanja Veleu~ili{ta u Po`egi i na njegovom Upravno–pravnom smjeru. Me|utim, razvoj informatike je vrlo brz. Stoga je potrebno znanstveno, teorijski, a i empirijski modelirati pristup ovom predmetu. Pri tome se postavljaju brojne teorijske pa i prakti~ne dileme. Teorijske – da li uop}e imati poseban predmet Informatike ili informatizirati nastavu ostalih predmeta, a empirijske – u kojoj mjeri studenti dolaze iz srednje {kole sa znanjem informatike i kori{tenja informacijske opreme. U ovom radu autor poku{ava u prvom dijelu rije{iti teorijska i empirijska pitanja, koriste}i se metodom znanstvene analize, a u drugom dijelu daje svoja iskustva iz prakti~nog rada na vo|enju predmeta Informatike na studiju VI. stupnja na Veleu~ili{tu u Po`egi. Klju~ne rije~i: informatika, upravno-pravne znanosti, stjecanje informati~ke pismenosti, informatizacija svih predmeta studija, prijedlog softwarskog rje{enja za informatizaciju, Veleu~ili{te. UVOD Stjecanje se znanja iz informatike na sveu~ili{tima i fakultetima, koji nisu direktno usmjereni na razvitak hardwarea (Elektrotehni~ki fakulteti), softwarea (Fakultet organizacije i informatike, Prirodoslovno–mate-

mati~ki fakultet te u zadnje vrijeme Filozofski fakultet), te primijenjene informatike (Ekonomski fakultet), po~elo uvoditi relativno kasno i s velikim problemima (programskim, kadrovskim i problemima vezanim uz opremu), specijalni software. Sve se ovo odvijalo u uvjetima rata i pora}a. Brzina je

114

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

promjene u informatici otvarala i niz problema uz ud`benike, literaturu, pomanjkanje specifi~nih programskih rje{enja i sl. No najve}i problem predstavlja u biti potpuno (ili djelomi~no) pomanjkanje informati~ke pismenosti kod studenata.1 Vrlo je te{ko prilagoditi program nastave za studente koji nisu nikada radili na ra~unalu niti su se bavili teorijskom informacijskom znanosti, odnosno za studente koji su “hakeri “, koji samostalno programiraju, ubacuju se u razli~ite sustave i svojim hobisti~kim radom u cijelosti vladaju svim (ili ve}im dijelom) radnjama na ra~unalu. Programi su, u okviru kojih se poku{alo na Fakultetu ili Visokoj {koli dati osnove informati~ke pismenosti, dakle nadoknaditi manjak prenesen iz srednje {kole, bili u danim okolnostima prije 10–ak godina jedino rje{enje pa se kroz 30 sati vje`bi poku{alo dati osnove za nastavu Informatike u kojoj se davalo i ne{to znanja potrebnog za rad u struci, uz osnovna znanja iz teorijske informatike. Za razliku od visokih u~ili{ta i fakulteta u me|uvremenu je informatizacija uprave, gospodarstva i drugih segmenata `ivota postala stvarnost. Informati~ka se oprema uvodi u ukupne radne tokove a telematika i prijenosni sustavi stvaraju mre`e informiranja koje je potrebno koristiti u svim situacijama, dakle i u studiju. Informatika u gotovo svim sferama `ivota i rada omogu}ava kvalitetniji rad uz manju kvantitetu rada, osim {to to jo{ uvijek ne vrijedi ili tek djelomi~no vrijedi za studij. No, ta se situacija mo`e promijeniti u trenucima kada se na visokom u~ili{tu pojavi adekvatna oprema koja omogu}ava i informatizaciju struke.2 1

^injenica je da samo neka usmjerenja u srednjim {kolama ili samo neke srednje {kole daju svojim u~enicima “informati~ku pismenost”, pa dok sve {kole ne informatiziraju nastavu na bilo koji na~in, ova ~injenica predstavlja stvarni problem na studiju na kojem se pretpostavlja da studenti poznaju rad na ra~unalu. Me|utim, ova je pretpostavka o~ito kriva.

2

Bez opreme, koja }e omogu}ivati grupni i individualni rad studenata i profesora na ra~unalima, te{ko je izvr{iti informatizaciju nastave, odnosno omogu}iti i informatizaciju struke.

U ovako slo`enim okvirima postavlja se nekoliko pitanja o daljnjem razvitku informatike na pojedinom fakultetu ili visokom u~ili{tu. Osnovno je teorijsko pitanje: predavati li i dalje informatiku kao poseban predmet ili informatizirati nastavu svih predmeta ili imati poseban predmet informatike, ali s djelomi~no primijenjenim programima drugih predmeta? Izbor mogu}eg modela, normalno, ovisi o: predznanju studenata, postojanju odgovaraju}e opreme i programa, nastavnom programu na visokom u~ili{tu ili fakultetu te postojanju odgovaraju}ih priru~nika, ud`benika i softwarea. I. 1. Postojanje posebnog predmeta – INFORMATIKA - prednosti, nedostaci i pretpostavke Na ve}ini visokih u~ili{ta i fakulteta, koji nisu predmetno usmjereni prema informacijskim znanostima, postoji poseban predmet Informatika koji je uveden izme|u 1980. i 1995. godine, ~esto pra}en pomanjkanjem opreme, opisnom nastavom i neadekvatnom literaturom. Uvo|enje predmeta Informatike na fakultete i visoke {kole bio je u svakom slu~aju zahtjev trenutka kada se vr{ila op}a informatizacija svih dru{tvenih tokova globalnih razmjera koja je i{la vrlo brzo (prebrzo za vrlo tromi {kolski sustav), uz stalno tehni~ko i tehnolo{ko pobolj{anje opreme i programa koji je u jednoj relativno siroma{noj i ratom opusto{enoj zemlji tra`io da se na fakultetima i visokim {kolama barem djelomi~no isprave manjkavosti u {kolovanju u~enika. Iz drugog se dijela ove studije, a u kojem je prikaz konkretnog rada na predmetu Informatika, vidljivo kako iz prikaza programa, tako i uspjeha studenata, da oni dolaze na visoka u~ili{ta u cijelosti (ili u velikom dijelu) informati~ki nepismeni. Stoga smatram da je i u narednom razdoblju potrebno, odre|eno vrijeme, zadr`ati poseban predmet

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

Informatika. On je potreban sve do onog trenutka kada se mo`e postaviti pretpostavka da svi studenti koji se upi{u imaju osnovno znanje iz Informatike koje su stekli u osnovnoj i srednjoj {koli. Ako ova pretpostavka nije ostvarena onda je potrebno da na visokom u~ili{tu steknu ovu pismenost na koju }e mo}i nadogra|ivati primjenu ra~unala u procesu rada u struci. Pretpostavke su za ostvarivanje programa i sadr`aja nastave u tom slu~aju: - postojanje posebnog kabineta za Informatiku (s relativno ve}im brojem ra~unala – na dva do tri studenta jedno ra~unalo), - postojanje (kod vje`bi) manjih studijskih grupa koje mogu brojati, s obzirom na broj ra~unala u kabinetu, najvi{e 30 studenata, - postojanje adekvatnih programa koji mogu biti usmjereni u op}e programe struke, - postojanje ud`benika i - prisustvo kvalitetnih nastavnika. Smatraju}i da se rad na studiju VI. stupnja i Upravno–pravnog studija u Po`egi odvijao, kao {to je vidljivo iz drugog dijela ove studije, na ovim pretpostavkama, mo`emo zaklju~iti da }e se u praksi morati zadr`ati jo{ neko vrijeme nastava informatike kao posebnog predmeta, bez obzira na evidentne slabosti takvog rje{enja koje se mo`da mo`e pobolj{ati uvo|enjem programa koje }emo obraditi kasnije. U svakom slu~aju smatram bitnim stjecanje onih znanja koja su za studij i kasnije za `ivot potrebna, a koje studenti nisu savladali tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja.3 Zbog toga je i u kasnijem razvoju i kori{tenju Informatike u svim predmetima, mogu}e osigurati kroz te~aj informatike 3

Sli~no se na pravnim fakultetima rje{ava problem latinskog jezika. Pretpostavkom je za studij poznavanje latinskog jezika koji se, me|utim, ne slu{a u svim srednjim {kolama. Zbog toga pravni fakultet na razli~ite na~ine (organizacijom vlastitog seminara ili uz kori{tenje pu~kih sveu~ili{ta) izvan satnice nastavnog programa rje{avaju naknadno ovu pretpostavku. Ako se inzistira na pretpostavci da je Informatika savladana u srednjoj {koli, nu`no je organizirati ostvarenje programa koji omogu}uje pretvaranje pretpostavke u ~injenicu.

115

na fakultetima ili visokoj {koli stjecanje potrebnog znanja iz informatike kao pretpostavke za daljnji studij. 2. Informatizacija svih nastavnih sadr`aja na fakultetima i visokim {kolama Informatizacija svih nastavnih sadr`aja polazi od sljede}ih pretpostavki: - svi studenti u cijelosti poznaju rad na ra~unalu, slu`e se alatima i programima, - postoji zna~ajan broj ra~unala u kabinetu, bibliotekama i drugim prostorima fakulteta, a pristupom na odgovaraju}e mre`e i programe, - postojanje specifi~nih programa koji studentima omogu}uju u~enje i savladavanje potrebnog znanja za svaki (ili gotovo svaki) predmet, - postojanje nastavnika koji znaju koristiti multimediju na nastavi, uz stvaranje odgovaraju}ih programa koji se koriste u nastavi pojedinog predmeta,4 - postojanje pojedinih stru~nih i znanstvenih organizacija koje se bave proizvodnjom odgovaraju}ih programskih paketa, odnosno softwarskih rje{enja, - povezivanje u mre`e iz kojih se mogu dobivati relevantne informacije i sl. - postojanje odgovaraju}ih materijalnih sredstava koja omogu}uju ne samo opremanje, ve} i zna~ajne pretplatni~ke tro{kove vezane uz cijene pojedinih rje{enja, uklju~enja u pretplatni~kom statusu uz profesionalne organizacije i mre`e i sl., - Postojanje “profesionalnih informati~ara” koji }e pomagati pojedinim nastavnicima u definiranju programa itd. Sve dok se ne ostvari ve}i dio pretpostavaka ovaj se model ne mo`e ostvariti. 4

Smatram da iz niza razloga ovu pretpostavku treba ostvariti podjednako obvezom nastavnika da koriste ra~unala te da sami stvaraju programe ili da ih osiguravaju kod specijaliziranih ku}a. Bez znanja nastavnika u kori{tenju ra~unala i njihove volje da ih koriste nije mogu}e osigurati informatizaciju svih sadr`aja na fakultetima i visokim {kolama.

116

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

Smatram da su najte`e ostvarive pretpostavke obrazovanje studenata, postoje}e znanje nastavnika i materijalna sredstva. U informatizaciji pojedinih obrazovnih predmeta postoji potreba razli~itih pristupa, a i mogu}nosti informatizacije su vrlo razli~ite. Stoga smatram da je potrebno kao prethodno pitanje utvrditi {to }e studenti raditi sutra kada zavr{e studij. Prema programu Veleu~ili{ta u Po`egi (a njega }emo uzeti kao model) na Upravno–pravnom smjeru obrazuju se pravnici koji }e raditi kao: - voditelji upravno–pravnih poslova u organima dr`avne uprave, te u upravnim strukturama lokalne uprave i samouprave, - voditelji op}ih i kadrovskih slu`bi u trgova~kim dru{tvima, - voditelji poslova tajnika i op}ih poslova u ustanovama i sl. Evidentno je da zavr{eni studenti pravnih fakulteta uz navedene poslove djeluju i u pravosu|u. Koji su poslovi karakteristi~ni za zavr{ene studente Upravno–pravnog smjera, te kojim se bazama podataka trebaju koristiti kako za vrijeme studija, tako i poslije? Odgovor na ovo pitanje tra`i i definiranje posebnih sadr`aja koji se mogu informatizirati, a koji se odnose na konkretne predmete. Jasno je da pri tome tijekom studija postoji u biti tri razine predmeta: - prete`no teorijski5 predmeti, - predmeti vezani uz poznavanje materijalno pravnih materijala, - predmeti vezani uz procedure, odnosno izradu odgovaraju}ih dokumenata, obrazaca, evidencija i sl. Prete`no teorijski predmeti mogu se informatizirati na sljede}e na~ine: - da se stvore odgovaraju}e baze podataka na medijima, koje se u slu~aju potrebe mogu 5

Kod teorijskih predmeta mogu}e je koristiti odgovaraju}e baze podataka, datoteke i mre`e kako bi se studenti upoznali s teorijom, ali su mogu}nosti manje nego kod “prakti~nih” predmeta. No, teorijskih predmeta je na visokim u~ili{tima manje. Oni su po definiciji stru~ni studij.

koristiti prelistavanjem ili kori{tenjem odgovaraju}ih datoteka, odnosno ulaska u mre`e podataka, - da se stvore programi u~enja teorijskih predmeta uz pomo} ra~unala i sl. Klasi~ni su predmeti teorijskog zna~enja na Upravno–pravnom smjeru Veleu~ili{ta u Po`egi npr. Ustavno pravo, dok je na pravnim fakultetima znatno vi{e teorijskih predmeta, ali su problemi informatizacije tih predmeta u biti isti kao i u Ustavnom pravu. Kori{tenje informati~kih sredstava i sadr`aja u ovladavanju (za vrijeme studija i pra}enju u kasnijoj praksi) Ustavnim pravom tra`i da postoje: - datoteke Ustava vezane uz sadr`aj, teorijske pojmove Ustavnog prava, komparativno ustavno pravo i sl. Uz mogu}nost adekvatnog kori{tenja klju~nih rije~i u pretra`ivanju pojedinih pojmova institucija i sl., - mogu}nost uklju~ivanja u odgovaraju}e mre`e podataka i informatizacija, koje omogu}avaju komparativno pra}enje pojedinih institucija i sl., - odgovaraju}i registri putem kojih se mo`e kao menijem do}i do podataka na jednostavan na~in. Na ovoj je razini potrebno: - imati organizaciju koja }e konstantno ure|ivati i popunjavati odgovaraju}e datoteke, {to ve} i postoji na odgovaraju}i na~in u okviru CD–a sa zakonskim propisima, odnosno ustavnim propisima te kompjuterizirane odluke Sabora, Vlade i pojedinih ministarstava, - osigurati ulazak u razli~ite datoteke, bilo u okviru bibliote~no–informati~nih sustava ili drugih institucija (instituta i sl.) koje se bave razli~itim pitanjima u svezi s Ustavnim pravom, - pokazati studentima potrebne radnje za kori{tenje alata, datoteka i mre`e, uz stvaranje multimedijskih ud`benika koji se i sami nalaze u memorijama ili se mogu kroz odgovaraju}a sredstva uklju~iti u ra~unalo.

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

117

Ako se npr. treba savladati pojam “parlamentarna dr`ava”, onda je potrebno omogu}iti: - dobivanje podataka o tome {to pojam “parlamentarne dr`ave” zna~i u teorijskom smislu, - pregled teorija o “parlamentarnoj dr`avi”, - komparativan pregled “parlamentarnih dr`ava” - prednosti i nedostaci “parlamentarnih dr`ava” i sl.

U prakti~noj primjeni procesne radnje od obrazaca, dostavnih radnji stvaranja spisa i njegovog pretra`ivanja predstavlja pravo podru~je za primjenu informatike.

Predmeti koji su vezani uz materijalno pravo mogu se informatizirati: - stvaranjem datoteka o pravnim propisima (koje u biti ve} i postoje) na razini Republike (Sabor, Vlada, Predsjednik Republike, ministarstva), lokalnih zajednica (gradova, op}ina, `upanija), uz konstantno a`uriranje istih datoteka, - stvaranje datoteka o sudbenoj, upravnoj i drugoj praksi koja se bazira na primjeni propisa (dakle pregled sudskih rje{enja i presuda ili rje{enja upravnih organa u pojedinim slu~ajevima od interesa za konkretnog korisnika), - ulaz u mre`e koje raspola`u odgovaraju}im datotekama.

- teorijskih analiza pojmova (npr. Javni sektor, javne ovlasti, ustanove, udruge, infrastrukture, komunalno gospodarstvo i sl.)

Predmeti koji su vezani uz procesna prava, a posebno uz upravni proces, kao i procesna pravila utvr|ena statutima uz upravni proces te procesna pravila utvr|ena statutima i drugim op}im aktima mogu se informatizirati: - stvaranjem datoteka obrazaca koji se koriste u postupku, - stvaranjem informatiziranih sustava stvaranja spisa, njegove nomenklature, kretanja, utvr|ivanja rokova, evidencija o pojedinim predmetima i sl.6 - utvr|ivanjem algoritama procesnih radnji i sl. 6

VIDI – Informacijski sistemi u uredskom poslovanju, Zbornik radova Vara`din 1992., posebno radove dr. Vidovi}a u okviru Zbornika u kojima je definiran sustav stvaranja, vo|enja, a`uriranja spisa te njegovog ~uvanja.

Informatizacija je nastave, dakle, mogu}a za gotovo sve predmete, a posebno: Znanost o upravi, Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora, Radno pravo i sl. Ako analiziramo npr. Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora, onda je u procesu nastave mogu}e koristiti ra~unalo kod

- uklju~ivanja u baze podataka ekonomskog sadr`aja kojim se dokumentira u~e{}e pojedinih djelatnosti u bruto dru{tvenom proizvodu, standarde UNESCO – a i sl., dakle ~ijim se uklju~enjem dobivaju podaci koji su prikupljeni i koji se mogu na}i kod razli~itih subjekata u njihovim informati~kim sustavima, - stvaranja statuta, odluka osniva~a o osnivanju i sl., uz stvaranje tipskih dokumenata na osnovi kojih se mo`e uz kori{tenje ra~unala stvarati i konkretne dokumente, - analiza sadr`aja pojedinih zakona, podzakonskih akata u svezi s pojedinom djelatno{}u i sl. Omogu}ivanje u~enja uz pomo} ra~unala, kori{tenje literature, odnosno podataka, stvaranje dokumentacije koja }e studentima biti potrebna, odnosno njezino simuliranje, a posebno stvaranje navika da se uz pomo} ra~unala mogu rje{avati pojedini problemi, bilo vezani uz statutarna pitanja ili kadrovske evidencije, disciplinske i druge postupke predstavljaju u okviru informatizacije svih predmeta metodologiju i metodiku kojom se osigurava, a pod pretpostavkama koje sam iznijela, kvalitetno u~enje i savladavanje gradiva, ali i brz ulazak u proces rada.

118

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

3. Postojanje posebnog predmeta – INFORMATIKA – uz informatizaciju ostalih predmeta – prednosti, nedostaci i pretpostavke Kako se radi o simbiozi prethodnih modela, kod ovog modela, koji je kao kompromisan mo`da i najrealniji, mogu}e je osigurati i savladavanje osnovnih pojmova (za one koji nisu savladali informatiku u srednjoj {koli), kao i u~enje uz pomo} ra~unala te informatizaciju svih predmeta i sadr`aja. Pretpostavke glede opreme, znanja nastavnika i sl. iste su kao i kod modela 2. 4. Sadr`aji u studiju pravnih znanosti koji se mogu obavljati uz kori{tenje ra~unala Ve} smo spomenuli stvarna usmjerenja u kojima }e djelovati bilo upravni pravnici, bilo diplomirani pravnici, a koja se prostiru od pravosu|a do upravnih i kadrovskih poslova. Ostavljaju}i po strani teorijske modele za nastavu informatike ili informatizaciju svih predmeta, potrebno je - u okvirima programa kojima raspola`e kabinet za Informatiku ugra|ivati odgovaraju}e software-ska rje{enja : evidentiranje zakonskih i podzakonskih akata uz mogu}nost njihovog pretra`ivanja i me|usobnog vezanja, po identifikacijskim klju~evima ili karakteristi~nim rije~ima,7 - ugraditi programe koji se odnose na “spis” i njegovo vo|enje8 - stvoriti ili preuzeti programe vezane uz izradu statuta i drugih op}ih akata, te njihovo a`uriranje, - stvoriti obrasce za pojedina~ne akte iz personalne i kadrovske evidencije te drugih pravnih dokumenata koji se vode u poduze}u, ustanovi ili udruzi, 7

Vidi – Informacijski sustav Ministarstva pravosu|a u kojem su ve} postavljene metode vezane uz navedene probleme.

8

Vidi – Informacijske i komunikacijske tehnologije u uredskom poslovanju, Zbornik radova FOI Vara`din 1992.

- omogu}iti “prelistavanje” ranijih odluka, rje{enja i sl. te njihovo ukr{tanje s propisima i internim aktima i sl. Na osnovi takvog “menija” mo`e se stvoriti memorije i datoteke putem kojih je mogu}e, posebno kroz sustav seminara i vje`bi, obrazovati studente u stjecanju znanja iz kori{tenja ra~unala u svom studiranju i rje{avanju pojedinih problema kao “treninga” za kasniji rad u praksi nakon diplomiranja. II. NASTAVA IZ PREDMETA INFORMATIKE NA UPRAVNO–PRAVNOM STUDIJU U PO@EGI Slijedi opis sada{njeg na~ina izvo|enja nastave iz informatike. Predmet Informatika predajem na Upravno–pravnom studiju od 1995. kada je to organizirano u sklopu Pravnog fakulteta u Osijeku. Od 1998. godine Upravno–pravni studij odr`ava se u sklopu Veleu~ili{ta u Po`egi. Svake godine pove}ava se broj upisanih studenata. Ove godine upisan je velik broj studenata. Uz 30 redovnih studenata jo{ je 83 studenta koji su upisani po osobnim potrebama. Tom broju treba dodati 40 izvanrednih studenata. Nastava informatike organizirana je na sljede}i na~in. Svaki student obavezan je pro}i tzv. prakti~ni dio. Studenti su podijeljeni u skupine od po 30 studenata. Prakti~ni se dio odr`ava u specijaliziranoj u~ionici informatike. U~ionica raspola`e s 20 ra~unala koja su spojena na server. Sva su ra~unala uz pomo} Classneta spojena u mre`u, tako da je mogu}e u svakom trenutku imati pristup svakom ra~unalu. Sa servera je mogu}e slati odre|ene podatke i programe na server pozivati slike ekrana s ostalih ra~unala i obrnuto. Sa servera je mogu}e komunicirati sa svakim ra~unalom i ispravljati odre|ene pogre{ke. Svako od tih ra~unala ima pristup do zajedni~kih vanjskih jedinica, npr. printera. Nadalje, svako ra~unalo ima u svakom trenutku pristup na vanjsku mre`u. Svako ra~unalo ima svoju stalnu IP adresu. Studenti

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

u prakti~nom dijelu moraju ovladati s nekoliko podru~ja. To su Disk operativni sustav DOS, Windows NT 4.0, Microsoft Word 97, Microsoft Excel 97, Microsoft Acces 97 i nau~iti se slu`iti Internetom i slanjem po{te putem e-maila. Najzanimljiviji im je dio slanje i primanje elektronske po{te putem Interneta te pretra`ivanje putem Interneta. U prakti~nom dijelu moraju znati napisati dokument u Wordu i izra|ivati dokumente u Excelu. Studenti vje`be moraju redovito poha|ati, a nakon odslu{anih 30 sati pristupaju polaganju kolokvija. Kolokvij se sastoji u izradi dokumenata u Microsoft Wordu ili Microsoft Excelu. Na kolokviju studenti dobiju dokument koji moraju izraditi u 30 minuta. Oni koji uspje{no polo`e prakti~ni dio moraju usmeno odgovoriti na nekoliko pitanja koja se odnose na Dos, Windows NT 4.0, Microsoft Word, Microsoft Excel i Internet. Ove su godine na prakti~nom dijelu organizirane ~etiri grupe, a nakon kolokvija postignuti su sljede}i rezultati: S izvrsnim je zadovoljilo 15 studenata S vrlo dobrim 29 studenata S dobrim 23 studenta S dovoljnim 26 studenata Nije zadovoljilo 20 studenata

119

Nakon uspje{no obavljenog kolokvija slijedi pismeni dio gdje studenti rje{avaju zadatke iz brojevnih sustava i logi~ke algebre. U brojevnim sustavima rje{avaju se zadaci iz binarnog, oktalnog i heksadecimalnog brojevnog sustava. Zatim se rje{avaju konverzije iz jednog brojevnog sustava u drugi i osnovne aritmeti~ke operacije u navedenim brojevnim sustavima. U logi~koj algebri studenti moraju znati osnovne zakonitosti Booleove algerbe, osnovne sklopove OR, AND, NOT te praviti tzv. tablice stanja i ispisivati ure|ene parove, odnosno ure|ene trojke za koji odre|eni sklop na izlazu poprima istinu ili la`. U prvom je ispitnom roku kod redovnih studenata pismenom dijelu pristupilo 103 studenta. I brojevne sustave i Booleovu algebru polo`ilo je 44 studenta. 17 studenata nije zadovoljilo ni jedan ni drugi dio. 40 studenata polo`ilo je samo brojevne sustave, dok su od 41 studenta 2 polo`ila Booleovu algebru, a pet nije pristupilo rje{avanju zadataka iz Booleove algerbe. Rezultati pismenog ispita u rje{avanju zadataka iz brojevnih sustava: Odli~nih je 12 studenata, vrlo dobrih 10, dobrih 26, dovoljnih 26 i nedovoljnih 20.

Kod izvanrednih studenata rezultati su sljede}i: S izvrsnim je zadovoljio 1 student S vrlo dobrim 5 studenata S dobrim 11 studenata S dovoljnim 8 studenta Nije zadovoljilo 15 studenata.

Rezultati kod izvanrednih studenata: Pismenom ispitu pristupilo je 16 studenata. Od toga je 10 studenata zadovoljilo i jedan i drugi dio. Od preostalih je studenata {est zadovoljilo brojevne sustave, dok nisu zadovoljili Booleovu algebru. Usmenom dijelu ispita pristupili su studenti koji su zadovoljili prakti~ni i pismeni dio. Za usmeni dio ispita obra|ene su sljede}e teme:

Studenti su, koji nisu zadovoljili, imali priliku svaki mjesec pristupiti polaganju prakti~nog dijela. I oni studenti koji u prvom roku nisu uspje{no polo`ili zadani kolokvij, nakon jednog ili vi{e poku{aja uspjeli su zadovoljiti postavljene uvjete. Postojao je jedan manji broj koji je prekinuo daljnje studiranje.

1. Nastanak informatike 1.1. Povijesni razvitak znanstvene misli 1.2. Pojam sustava 1.3. Kibernetika 1.4. Derivati kibernetike 1.5. Informatika

120

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

2. Informacijski sustavi 2.1. Pojam informacijskog sustava 2.2. Komponente informacijskog sustava 2.3. Razvijanje informacijskog sustava 2.4. Metoda sistemske analize 2.5. Metode ra~unalstva krajnjeg korisnika 3. Materijalno-tehni~ka komponenta informacijskog sustava 3.1. Razvitak na~ina obrade podataka 3.2. Tehnolo{ke generacije elektronskih ra~unala 3.3. Gra|a elektronskih ra~unala 3.4. Parainformacijska tehnologija 4. Metodolo{ka znanja u ra~unala: ra~unalni programi 4.1. Pojam software 4.2. Metodolo{ko znanje u ra~unalu 4.3. Razvijanje programa 4.4. Razvitak programskih jezika 4.5. Klasifikacija ra~unalnih programa 4.6. Budu}nost programiranja 5. ^injeni~no znanje u ra~unalu: organizacija podataka 5.1. Signali, podaci i informacije 5.2. Jedinice podataka 5.3. Kodiranje i standardni kodovi u informatici 5.4. Modeliranje podataka 5.5. Datoteke podataka 5.6. Baze podataka 6. Mre`na komponenta informacijskih sustava 6.1. Prirodna i socijalna komunikacija 6.2. Telekomunikacije 6.3. Razvitak ra~unalnih mre`a 6.4. Vrste ra~unalnih mre`a 6.5. Vrste mre`a prema kriteriju vlasni{tva 6.6. Vrste mre`a prema kriteriju kori{tene tehnike 6.7. Osiguranje integriteta podataka pri prijenosu u mre`ama

7. Perspektive informatike 7.1. Umjetna inteligencija 7.2. Neuronske mre`e 7.3. Multimedijski sustavi 7.4. Be`i~ne komunikacije 7.5. Prividna (virtualna) stvarnost 7.6. Trodimenzionalna grafika i ra~unalna animacija 7.7. Sustavi za potporu odlu~ivanja Prvom je ispitnom roku kod redovnih studenata, od 44 studenta koji su stekli uvjete, pristupilo 37 studenata. S izvrsnim su polo`ila dva studenta, s vrlo dobrim 14, s dobrim 16, s dovoljnim 0, a nije polo`ilo 5 studenata. Kod izvanrednih je studenata, od 10 studenata koji su stekli uvjete, polo`ilo 7 i to s vrlo dobrim 1, dobrim 4, s dovoljnim 2, dok su 3 studenta upu}ena na drugi rok. Rezultati usmenog ispita (prvi ispitni rok) redovni studij Izvrsnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Vrlo dobrih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Dobrih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Dovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0 Nedovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Nije pristupilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

Grafi~ki rezultati uspjeha na kolokviju iz informatike (prvi rok) Redovni studij Odli~an . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Vrlo dobar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Dobar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Dovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Nedovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Uspjeh na usmenom ispitu kod izvanrednih studenata – prvi rok Izvrsnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0 Vrlo dobrih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Dobrih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Dovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Nedovoljnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

121

Rezultati uspjeha na kolokviju iz informatike Izvanredni studenti (prvi rok) Izvrstan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Vrlo dobar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Dobar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Dovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Nedovoljan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

122

Mr. sc. LJILJANA MILETI]: Analiza nastave informatike i prijedlog za nove nastavne programe... Pravni vjesnik 16 (1-2): 113-122, 2000.

LITERATURA 1. Informacijski sistemi u uredskom poslovanju 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999. Zbornici sa simpozija, Fakultet organizacije i informatike Vara`din. 2. Informacijske i komunikacijske tehnologije u uredskom poslovanju, FOI, Vara`din 1992. 3. Mecanovi}, I., Nastava informati~kih predmeta na pravnim fakultetima, Zbornik radova FOI Vara`din 1994. 4. Mecanovi}, I., Ustrojstvo i djelovanje javnog sektora I. i II. Pravni fakultet Osijek 1996. – 1997. 5. Mecanovi}, I. Uvod u pravo informacija, Pravni fakultet Osijek 1997.

7. Panijan, @. , Poslovna informatika, Informator Zagreb 1999. 8. Poslovno komuniciranje i masovni mediji, Alineja Zagreb 1992. 9. Nastavni plan i program – Pravni fakultet Osijek 1999. 10. Nastavni plan i program Veleu~ili{te Po`ega 1998., 1999. 11. Craig Stinson, Windows NT 4.0 Workstation, Znak Zagreb, 1997. 12. Russell Borland, Kako koristiti Microsoft Word 97, Znak Zagreb, 1997. 13. Mark Dodge, Chris Kinata, Kako koristiti Microsoft Excel 97, Znak Zagreb, 1997.

6. Mu`i}, V. – Redek, S., Kompjutor u preobra`aju {kole, [kolska knjiga, Zagreb 1987.

Mr. sc. LJILJANA MILETI], Collegiate Institute in Po`ega ANALISYS OF TUITION IN INFORMATICS AND PROPOSAL FOR NEW COURSES OF STUDY AT THE FACULTY OF LAW AND THE STUDY OF ADMINISTRATIVE LAW AT THE COLLEGIATE INSTITUTE IN PO@EGA SUMMARY In theoretical sense, tuition of Informatics on faculties of law and high schools of administrative law can be organized in three ways: incorporated in all subjects, especially in seminars and in practical classes; as a separate subject; and as a combination of both above variants. Each of these forms of tuition has its own advantages and shortcomings. Practical experiences in teaching speak, at the moment, in favor of Informatics as a separate subject, because the students come to the faculty or college with insufficient knowledge and therefore it can neither be presumed that they know the basics of Informatics nor that they are familiar with working on computers. However, in time, this should change and we should aim towards the first variant. Key words: Informatics; administrative-legal sciences; acquisition of literacy in Informatics; informatization of all courses of study; proposal of a software solution for informatization, collegiate institute

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

123

UDK: 34 (497.5) (091) 1918 Izvorni znanstveni ~lanak Primljeno 24. svibnja 2000.

Dr. sc. ANTO MILU[I], redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

TEMELJNA OBILJE@JA IZBORNOG SUSTAVA ZA HRVATSKI SABOR U NJEGOVOME IZBORNOM REDU IZ 1918. GODINE Nakon povijesnog uvoda u hrvatsko izborno pravo 1848. – 1918. i prikaza rasprave o Osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine (Pravni vjesnik, 15/3-4, 1999., str. 309.-318. i 418.-457.) autor u ovoj raspravi razmatra pravne institute posljednjeg izbornog sustava za Hrvatski sabor, onog {to je u pravni poredak gra|anske Hrvatske uveden Zakonom od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ali koji nikad nije primijenjen na saborskim izborima u praksi izbornog procesa. Autor se posebno osvr}e na glavne pravne institute tog izbornog sustava, a u okviru ovih tematskih cjelina: l. Teorijskopravna osnova i na~ela izbornog sustava; 2. Aktivno i pasivno bira~ko ili izborno pravo; 3. Popis bira~a ili izborne listine: sastavljanje, reklamacijski postupak i godi{nja revizija; 4. Izborni kotari; 5. Izborni postupak, i 6. Za{tita bira~kog prava i slobode izbora. U svojim zaklju~nim razmatranjima autor povezuje izborni sustav koji razmatra s onim prija{njima, ustvr|uju}i da je Izborni zakon 1918. uveo u Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju dotad najdemokratskiji izborni sustav za Hrvatski sabor, koji je odgovarao duhu tog vremena i temeljnim dru{tvenim i politi~kim institucijama, iako su zahtjevi glavnih hrvatskih politi~kih stranaka i{li i dalje od toga, a povijesno je slijedio onaj postupni prirodni razvitak hrvatskog izbornog prava gra|anskog doba sve od 1848. godine. Klju~ne rije~i: Hrvatski sabor, izborni zakon, godina 1918., izborni sustav, instituti izbornog prava. 1. TEORIJSKOPRAVNA OSNOVA I NA^ELA IZBORNOG SUSTAVA 1.1. Pravnu osnovu izbornog reda za Hrvatski sabor iz 1918. godine sa~injavali su: 1) Zakon od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije1 (dalje: Izborni zakon 1918.); 2)

Naredba od l. listopada 1918. Kr. hrvatskoslavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove o provedbi navedenog zakona i Naredba ove zemaljske vlade s istim nadnevkom kojom se ustanovljuje opseg i birali{ta glasa~kih okru`ja2; 3) Ove su propise u pogledu za{tite slobode izbora do2

1

Zakon od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, komad XI, 1918.)

Naredba od 1. listopada 1918. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade odjela za unutarnje poslove o provedbi zakona od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik zakona i naredaba …, komad XIII. 1918.)

124

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

punjavali jo{ neki propisi, i to: a) Zakon od 1. o`ujka 1907. o za{titi slobode izbora3, b) odredbe §§ 36. i 143. Zakona od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku4, i c) odredbe §§ 68. i 101. Kaznenog zakona od 27. svibnja 1852. o zlo~instvima, prijestupima i prekr{ajima5. Ova zakonska i provedbena pravna osnova Izbornog reda 1918., kao sustav pravnih pravila, uklju~ivala je sve institute izbornog prava nu`ne za provedbu saborskih izbora. Kao sustav postupka i metode demokratske uspostave narodnih predstavni~kih tijela, izbori imaju posebno zna~enje u liberalno-pluralisti~koj predstavni~koj demokraciji. Oni se mogu bli`e odrediti kao “~in kojim treba da se obrazuje funkcionalno predstavni{tvo”6. Izbori uvijek pretpostavljaju da bira~ (onaj koji bira) ima mogu}nost izbora izme|u najmanje dviju alternativa, a pri tom da ima i slobodu biranja. Pojmu izbora imanentna je politi~ka sloboda. Ili, drugim rije~ima, na~elo izbora u svojoj biti pretpostavlja politi~ku slobodu. Stoga se mnogi pravni i politolo{ki pisci, razmatraju}i instituciju izbora s razli~itih aspekata, doti~u i pitanja slobode izbora. W.J.M. Mackenzie, profesor javne uprave na Victoria University of Manchester, navodi da slobodni izbori, iako nisu sami po sebi krajnji cilj, ipak predstavljaju vrlo vrijedno sredstvo. Jer nitko jo{ nije prona{ao bolji politi~ki mehanizam kojim bi se u velikim zajednicama osigurala dva uvjeta potrebna za upravljanje javnim poslovima u ma ko3

Zakon od 1. o`ujka 1907. o za{titi slobode izbora. Izvor: Saborski izborni zakoni o za{titi slobode izbora, o izbornom redu i ure|enju sabora; Naklada akademske knji`are \ure Trpinca, Zagreb, 1908.

4

Zakon od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku (Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, XIX, 25. lipnja 1875., br. 30.)

5

Kazneni zakon o zlo~instvih, prestupcih i prekr{ajih, progla{en patentom od 27. svibnja 1852.

6

Ali izbori su ujedno i ~in “kojim se artikulira povjerenje bira~a u izabrane” i “kojim se kontrolira vlada“. Diter Nohlen, Izborno pravo i strana~ki sustav (prevela s njema~kog Mirjana Kasapovi}), [kolska knjiga, Zagreb, 1992, str. l5, 20.

jem dru{tvu. Prvo, izbori mogu stvoriti suglasnost i osigurati sudjelovanje naroda u javnim poslovima ~ak i onda kad je upravljanje tako slo`eno da ga obi~an gra|anin ne mo`e izravno razumjeti. Drugo, izbori mogu biti sredstvo mirnog prelaska upravljanja na nove nosioce kad je prija{njima do{lo vrijeme da odu, bilo zbog smrti, bilo zbog neuspjeha”.7 D. N o h l e n, profesor politi~ke znanosti na Sveu~ili{tu u Heidelbergu polaze}i od toga da a k o b i r a ~ t r e b a b i r a t i u p r a v o m s m i s l u (spac. A.M.) on mora imati mogu}nost izbora i slobodu biranja, pa, s tim u vezi, navodi: “Mogu}nost izbora i sloboda biranja ne smiju biti samo na papiru. One moraju biti pravno osigurane”.8 Izbori se u nekoj dr`avi reguliraju pravnim pravilima koja pripadaju izbornom pravu, doti~no u onom pravu “{to utvr|uje pravne pretpostavke izbora i nastanka vlasti”. Izborno pravo u {irem smislu obuhva}a i pojam izbornog sustava koji sadr`i onu pravno-tehni~ki razra|enu metodu preko koje bira~i na izborima mogu izraziti svoje izborno opredjeljenje.9 Izborni sustav mo`emo bli`e odrediti kao skup na~ela, instituta te odre|enih radnji osoba i izbornih tijela koji se nalaze u me|usobnom odnosu {to ga kao krajnji cilj odre|uje demokratski i legitimni izbor predstavnika neke zajednice u predstavni~ko tijelo ili narodno predstavni{tvo. Izborni je sustav, dakle, slo`ena struktura koja se sastoji od vi{e me|usobno povezanih elemenata koji - kao {to isti~e Mckenzie – djeluju jedni na druge. Najva`niji elementi ili dijelovi strukture svakog izbornog sustava jesu: bira~ko pravo, izborni postupak i za{tita bira~kog prava i slobode izbora. 7

W.J.M. Mackenzie, Free Elections, George Allen and Unwin, London, 1958. str. 13, 14.

8

D. Nohlen, op. cit., str. 16.

9

Doti~no, “strana~ku i/ili kandidatsku preferenciju” – kako to ka`e Nohlen – {to se izra`ava u glasovima, nakon ~ega treba samo “glasove prevesti u mandate” (D. Nohlen, isto, str. 35.)

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

Bira~ko pravo (aktivno i pasivno) osnovni je element svakog izbornog sustava i ono izra`ava stupanj politi~kih prava gra|ana u nekom dru{tvu. Povijesni proces razvitka bira~kog prava, od ograni~enog prava glasa prema op}em pravu glasa, nije tekao ravnomjerno; bio je uvjetovan odgovaraju}im promjenama u dru{tvenim odnosima koje su izazvane: prvo, gra|ansko-demokratskim revolucijama, i, drugo, borbom radni{tva u okviru radni~kog pokreta (sindikalnog i u okviru radni~kih politi~kih stranaka) za svoja politi~ka prava i gra|anske slobode. Usporedo s borbom za uvo|enje op}eg prava glasa vodila se borba i za jednako pravo glasa, a to zna~i da svaki bira~ na izborima raspola`e samo s jednim glasom, a tako|er da na izborima jedan bira~ ne mo`e ni u kom pogledu imati bilo kakvu prednost prema drugim bira~ima.10 Daljnji zahtjev koji se u vezi s demokratskim izbornim pravom liberalno–pluralisti~kog gra|anskog dru{tva postavio jest izravan ili neposredan izbor, tj. bira~i moraju sami birati svoje predstavnike u narodno predstavni~ko tijelo bez ikakvih posrednika. Ba{ primjena na~ela izravnog izbornog (bira~kog) prava dovela je do toga da je u dr`avama gra|anskog dru{tva predstavni~ka demokracija postala dominantnim oblikom politi~ke organizacije. Izborni postupak, kao sljede}i element u strukturi izbornog sustava, obuhva}a sve one radnje koje bira~i i odre|ena tijela poduzimaju u cilju ostvarenja bira~kog prava na izborima. Izborni postupak ima vi{e stadija, od kojih su najva`niji: a) odre|ivanje kandidata za izbor u predstavni~ko tijelo; b) glasovanje 10

D. Nohlen isti~e kako na~elo jednakosti izbornog prava “zahtijeva da te`ina glasova svih bude jednaka”, a time se, ka`e, “postulira jednakost broj~ane vrijednosti glasova”. On tako|er navodi da s na~elom jednakosti nisu spojiva klasna/kurijska i pluralna izborna prava, pa odmah iznosi i argumente za svoju tvrdnju, navode}i: “1. kod izbornog prava klasa ili kurija bira~ko se tijelo dijeli u skupine koje broj~ano jako odstupaju jedna od druge, a koje biraju to~no odre|eni broj zastupnika; 2. kod pluralnog izbornog prava broj glasova {to su na raspolaganju onima s pravom glasa diferencira se dodatnim glasovima za odre|ene skupine osoba: zemljoposjednike, o~eve obitelji itd.” (Isto, str. 26)

125

kao ~in izvr{enja bira~kog prava, i c) raspodjela ili reparticija mandata. Izborni postupak mo`e biti jednostavniji ili slo`eniji; on mo`e obuhva}ati sve navedene stadije ili, pak neki od njih mogu biti u ve}oj ili manjoj mjeri reducirani ili sasvim izostavljeni. Tako postupak kandidiranja nije obvezatan tamo gdje nisu uvedene obvezatne kandidatske liste, a raspodjela mandata ima mnogo ve}e zna~enje u izbornim sustavima u kojima je primijenjen sustav razmjernog predstavni{tva nego u onima gdje je proveden ve}inski sustav. Mogli bismo sasvim uop}eno ustvrditi da je tamo gdje je strana~ko-politi~ki `ivot razvijeniji, izborni sustav, u pravilu, razra|eniji i slo`eniji. U naj{irem smislu izborni postupak obuhva}a i evidentiranje bira~a, tj. sastavljanje popisa bira~a ili izbornih listina s reklamacijskim postupkom povodom prigovora bira~a {to se odnose na popise bira~a. Zatim, on obuhva}a postupak kandidiranja, pa utvr|ivanja izbornih jedinica i njihovog broja, odre|ivanja bira~kih mjesta i rasporeda bira~a po bira~kim mjestima, a tako|er i izbor bira~kih tijela, kao i sve njihove radnje prije izbora. Sve to zajedno sa~injava tzv. predizborni postupak. Dalje, u izborni postupak ulazi i cijeli izborni proces u vezi s glasovanjem i radom bira~kih odbora i izbornih povjerenstava do zaklju~enja glasovanja, zatim utvr|ivanje izbornih rezultata glasovanja ili posljetka izbora i reparticija mandata (izborni postupak u u`em smislu) i, na kraju, sve radnje koje se odnose na `albeni postupak u vezi s izborima. Tre}i element u strukturi izbornog sustava jest za{tita bira~kog prava. Pod za{titom bira~kog prava ovdje razumijevamo zakonske mjere, u prvom redu kaznene sankcije, za sva ona protupravna djela u vezi s izborima kojima se vrije|a slobodan izbor i izvr{enje bira~kog prava (tzv. izborne krivice). To je za{tita bira~kog prava u u`em smislu. Me|utim, za{tita tog prava mo`e imati i {ire zna~enje. U za{titu bira~kog prava u tom {irem smislu mo`e se uklju~iti i reklamacij-

126

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

ski postupak u povodu prigovora bira~a {to se ti~u sastavljanja popisa bira~a, kao i cijeli `albeni postupak u vezi s izborima jer ti postupci, in ultima linea, tako|er slu`e za{titi bira~kog prava. Za{tita bira~kog prava va`an je element strukture svakog izbornog sustava jer bez odgovaraju}e pravne za{tite bira~ko pravo, ma koliko da je {iroko, mo`e ostati iluzornim. Na to neki pravni pisci posebice upozoravaju. Tako Constance E. S m i t h u svojoj raspravi o izborima i izbornim zakonima u SAD nagla{ava kako glasanje, da bi bilo djelotvorno, mora biti za{ti}eno takvim sredstvima koja osiguravaju nezavisnost svakog pojedinog bira~a, kao i nepovredivost njegova glasa. “Bez takvih garancija bira~ko pravo je bez ikakvog zna~enja.”11 S tim u vezi autorica konstatira kako se jedva mo`e re}i da bira~ ima povlasticu biranja ako se – radi zastra{ivanja bilo od javnih slu`benika, privatnih grupa ili pak dru{tvenog pritiska – boji glasovanjem izraziti svoje po{teno opredjeljenje na izborima... Pored toga, bira~ tako|er mora biti za{ti}en od korupcije i namjernog krivotvorenja izbornih rezultata. Od posebne su za nju va`nosti zakonom precizno utvr|ena ovla{tenja slu`benih osoba koje provode izbore. “Opis njihovih poslova i postupaka u svakom stadiju izbornog procesa treba da jam~e to~no bilje`enje i brojenje svakog glasa.”12 Navedeni elementi strukture izbornog sustava nisu dijelovi jedne stati~ke strukture, nego se, naprotiv, oni isprepli}u i jedan na drugi djeluju interaktivno, kako me|usobno, tako i s obzirom na cijeli izborni proces koji obuhva}aju.13 11

C.E. Smith, Voting and Election Laws, Oceana Publications, Legal Almanac Series No 24, New York 1961., str. 9.

12

Isto, str. 10.

13

O izbornom sustavu i njegovoj strukturi vidi u autorovu radu: Izborni sistem, struktura izbornog sistema i neki problemi koji se postavljaju u vezi s izborom lokalnih predstavni~kih tijela, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 29, broj 1-2, 1979., str. 189-203. Usp. Jovan Stefanovi}, Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, Zagreb,

Na ovom bismo se mjestu jo{ osvrnuli na neka terminolo{ka pitanja. Terminologija se na{eg suvremenog izbornog prava, kao dijela ustavnog prava, glede nekih pravnih instituta izbornog prava razlikuje od terminologije starog hrvatskog izbornog prava. Tako je danas u ustavnome pravu uobi~ajen naziv za odre|ene pravne institute kao pojmove i izvedene sintagme: bira~, bira~ko pravo (aktivno i pasivno bira~ko pravo) i popis bira~a. (Usp. npr. S. Sokol i B. Smerdel, Ustavno pravo, Zagreb 1998/1999. pod Bira~ko pravo i njegovo ostvarivanje, str. 148 – 156). Hrvatsko izborno pravo gra|anskog doba za iste je pojmove i sintagme rabilo druge nazive, ali su oni, uz to, pro{li svoj povijesni razvojni put. Tako jo{ Izborni zakon od 6. srpnja 1875. u pogledu izbornog prava razlikuje pojam izbornika i bira~a, pa skupine izbornika koje su imale izravno pravo glasa naziva izbornicima, dok ostale, koji su to pravo izvr{avali posredno, naziva bira~ima. Zato i Zakon od 1. o`ujka 1907. o za{titi slobode izbora govori jo{ o bira~ima i izbornicima, dakle razlikuje ih terminolo{ki glede njihova izbornog prava. Promjenu je u tom pogledu donio tek Zakon o izbornom redu od 28. svibnja 1910. koji je ukinuo posredno biranje zastupnika i uveo jedinstven pojam izbornika i izbornog prava (aktivnog i pasivnog), a aktivno se izborno pravo od tada izvr{avalo samo izravno. I Izborni zakon 1918. glede odre|enih pravnih instituta izbornog prava i njihovih naziva rabi pojmove i izvedene sintagme: izbornik, izborno pravo i izborne listine. Sve su to ina~ice ili sinonimi pojmovima i sintagmama: bira~, bira~ko pravo i popis bira~a u suvremenom hrvatskom ustavnom i izbornom pravu. U ovoj raspravi, poglavito tamo gdje se radi o prikazu cjelovitih pravnih instituta (bira~ko pravo, popisi bira~a) rabi se suvremena ustavnopravna terminologija. Me|utim, kad se pre{lo na dijelove koji se odnose na zakonom reguliran u`i dio izbornog procesa, uglavnom smo se dr`ali tada{nje zakonske terminologije jer je ona povijesno autenti~nija. Pritom valja uvijek imati na umu

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

da se radi samo o terminolo{kim razlikama jer je rije~ o ina~icama odgovaraju}ih pravnih instituta. 1.2. Izborni sustav koji je Zakonom o izbornom redu za Hrvatski sabor 1918. u{ao u pravni poredak Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije zasnivao se na ovim temeljnim na~elima: a) na op}em pravu glasa glede aktivnog bira~kog prava za sve mu{karce koji su navr{ili 24 godine, a na ne{to u`em od toga pasivnom bira~kom pravu zbog nekih dodatnih posebnih uvjeta, b) na isklju~enju od bira~kog prava svih `ena, pa je u tom pogledu bira~ko pravo bilo ograni~eno14, c) na stalnom popisu bira~a (izbornim listinama), d) na jednakom izravnom (neposrednom) pravu glasa i na tajnom glasovanju za zastupni~ke kandidate u izbornim jedinicama koje su utvr|ene izbornim zakonom, e) na primjeni sustava apsolutne ve}ine pri utvr|ivanju izbornih rezultata, i f) na zakonskoj za{titi bira~kog prava i slobode izbora. Najva`nija promjena do koje je do{lo u ovom izbornom redu spram dotada{njega izbornog reda iz 1910. godine bilo je pro{irenje aktivnog bira~kog prava na sve mu{karce 14

Izborni sustavi u kojima je primijenjeno op}e pravo glasa povijesno slijede sustave s ograni~enim pravom glasa. Prijelaz od ograni~enog do op}eg prava glasa bio je povijesni proces koji je zapo~eo jo{ u 19. stolje}u, a trajao je desetlje}ima. Prije 1848. godine op}e izborno pravo mu{karaca nije postojalo jo{ ni u jednoj europskoj zemlji. Ograni~enja su se izbornog prava u gra|anskom dru{tvu nakon toga, od sredine 19. stolje}a, odnosila ponajprije na imovinski cenzus (stupanj imu}nosti propisan za stjecanje bira~kog prava) i na cenzus inteligencije (gdje je kao uvjet za stjecanje bira~kog prava propisana odre|ena {kolska sprema). Me|utim, i kod primjene na~ela op}eg prava glasa ipak to jo{ ne zna~i da pravo glasa pripada svim gra|anima pod jednakim uvjetima. Dugo se pod op}im pravom glasa razumijevalo samo bira~ko pravo mu{karaca. U Engleskoj je, na primjer, do primjene op}eg prava glasa za mu{karce do{lo izbornom reformom iz 1918. godine, a tek izborna reforma iz 1928. godine, dakle deset godina poslije, izjedna~ila je `ene, s obzirom na pravo glasa, s mu{karcima. Danas primjena op}eg prava glasa “zahtijeva da na~elno svi dr`avljani – neovisno o spolu, rasi, jeziku, prihodu ili posjedu, profesiji, stale`u ili klasi, naobrazbi, vjeri ili politi~kom uvjerenju – imaju pravo glasa i da mogu biti birani” (D. Nohlen, op.cit. str. 25).

127

odre|ene dobi, uz neke zakonom utvr|ene iznimke, i uvo|enje tajnog glasovanja. Poglavito prihva}anjem tajnog glasovanja zaokru`ena su u hrvatskom izbornom pravu tri temeljna na~ela svakog demokratskog izbornog sustava: jednako i izravno bira~ko pravo uz tajno glasovanje. Sve je to istaknuto i od predlagatelja Osnove zakona o novom saborskom izbornom redu, a isto tako i od mnogih zastupnika, u provedenoj raspravi prije izglasavanja zakonske osnove u Saboru Trojedne Kraljevine. 2. AKTIVNO I PASIVNO BIRA^KO ILI IZBORNO PRAVO

2.1. Problem aktivnog bira~kog prava svodi se na problem prava glasa na izborima. Za aktivno bira~ko pravo, dakle da bi se steklo pravo izbora saborskih zastupnika po ovom izbornom sustavu, bilo je potrebno da su na strani nositelja tog prava, osim mu{kog spola i navr{ene 24 godine, ispunjeni jo{ sljede}i uvjeti: a) da je doti~ni mu{karac zavi~ajnik u nekoj od op}ina Kraljevine Hrvatske i Slavonije; i b) da nije isklju~en ni izuzet od bira~kog (izbornog) prava. Uvjet zavi~ajnosti nije se tra`io za zajedni~ke ugarsko-hrvatske ~inovnike i namje{tenike u Hrvatskoj i Slavoniji, uklju~iv{i ovamo i namje{tenike dr`avnih `eljeznica, koji, kako je navedeno, sura|uju u obavljanju zajedni~kih poslova. Izborni zakon 1918. razlikuje isklju~enje od aktivnog bira~kog prava i izuze}e od tog prava. Isklju~enje je posljedica nekog statusnog stanja gra|ana koje je vezano uz ograni~enje djelatne sposobnosti neke osobe ili koje je dovelo do posljedica {to ih dru{tveni poredak ocjenjuje negativno i ne prihva}a kao uredno gra|ansko stanje. Izuze}e je od aktivnog bira~kog prava vezano, pak, uz odre|eni personalni status osobe koja je izuzeta od izbornog prava {to je op}enito nespojivo s izvr{avanjem gra|anskih prava.

128

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

Isklju~eni od aktivnog bira~kog prava po Izbornom zakonu 1918. bili su a) oni, koji su pod o~inskom vla{}u, {titni{tvom ili skrbni{tvom; 2) oni koji su iz javnih ili op}inskih sredstava u`ivali ubo{ku opskrbu ili koji su se uzdr`avali na teret javne milostinje;15 3) oni nad ~ijom je imovinom otvoren ste~aj sve dok on nije zavr{en; i 4) oni koji su po gra|anskom ili vojnom (domobranskom) sudu osu|eni zbog nekog kaznenog djela na kaznu uz koju je, po zakonu o posljedicama kaznenih djela, bio povezan gubitak izbornog prava, a za vrijeme dok su trajale pravne posljedice te kazne. Izuzeti su od aktivnog bira~kog prava bili ~asnici u aktivnoj vojnoj slu`bi, vojni sve}enici, ~inovnici i osobe u vojnoj slu`bi koji su primali mjese~nu pla}u bez “~inovnog razreda” (tzv. ga`isti), zatim osobe ro~nog sastava oru`ane sile i oru`ni{tva, a tako|er i pripadnici redarstva i javnih stra`a u vojni~ki organiziranim jedinicama.16 Izuze}e se nije odnosilo, tj. od aktivnog bira~kog prava nisu bile izuzete one osobe oru`ane sile koje su se nalazile u djelatnoj vojnoj slu`bi po svojoj zakonskoj obvezi na oru`anu vje`bu, ili pripremu oru`ane sile, na odre|eno vrijeme. 15

Ova zakonska odredba koja isklju~uje od bira~kog prava osobe koje se nisu mogle same uzdr`avati pa njihovo izdr`avanje pada na teret dru{tva i javnih sredstava, preuzeta je iz austrijskog izbornog zakona iz 1907. godine. Takva, niti sli~na, odredba nije postojala u dotada{njem hrvatskom izbornom pravu (osim pri izboru gradskih zastupstava glede osoba koje su u`ivale ubo{ku potporu), pa ni u prethodnom saborskom izbornom redu iz 1910. g. Osim svoje asocijalne note, ona je i pravno upitna ako se na~elo op}eg prava glasa {ire tuma~i kao jedno od temeljnih gra|anskih prava.

16

Gubitak izbornog prava zbog kaznenih osuda izre~enih po gra|anskim sudovima bio je ure|en Zakonom od 10. lipnja 1890. o posljedicama kaznenih osuda i kazni. Iste posljedice koje su u pogledu izbornog prava propisane tim zakonom nastajale su i onda kada je presuda izre~ena po vojnom, doti~no domobranskom sudu, ali samo ako je presuda izre~ena zbog takvog ~ina ka`njivog i po gra|anskom kaznenom zakonu uz koji je vezan gubitak izbornog prava. To se, dakle nije odnosilo na strogo vojni~ka ka`njiva djela, kao {to je npr. povreda podre|enosti ili neposluh nadre|enom (§ 2. Naredbe zemaljske vlade od 1. listopada 1918. o provedbi Zakona o izbornom redu za Sabor od 11. rujna 1918.)

U vezi je s aktivnim bira~kim pravom Izborni zakon 1918. posebno propisao da se izborno pravo izvr{ava neposredno (izravno) i to samo od osoba koje su pravomo}no upisane u izbornu listinu, tj. u popis bira~a (§ 5. st. 1 cit. zakona). Tom je zakonskom odredbom prihva}eno na~elo izravnog prava glasa, a odmah potom izra`eno je i na~elo jednakog prava glasa odredbom da svaki bira~ ima pravo samo na jedan glas i da mo`e biti upisan samo u jednu izbornu listinu (§ 5. st. 1 istog zakona). U ovakvom bi opsegu propisano aktivno bira~ko pravo u Hrvatskoj i Slavoniji dovelo na budu}im saborskim izborima, da su oni odr`ani, do znatnog pro{irenja kruga gra|ana s aktivnim bira~kim pravom u odnosu na prethodno stanje. Prema jednoj vladinoj aproksimaciji, iznesenoj u obrazlo`enju Osnove zakona o izbornom redu iz 1918. o kojem i raspravljamo, kako bi se broj bira~a s aktivnim bira~kim pravom od 200.000, koliko ih je bilo 1910. godine, po novom izbornom zakonu pove}ao na oko 500.000, dakle, uslijedilo bi pove}anje bira~a za cca 150%.17 2.2. P a s i v n o b i r a ~ k o p r a v o jest onaj problem izbornog prava koji u izbornom sustavu rje{ava ili odgovara na pitanje tko mo`e biti izabran u predstavni~ko tijelo. Naj~e{}e se za stjecanje pasivnog bira~kog prava u pojedinim izbornim sustavima tra`e neki posebni uvjeti koji se ne postavljaju za aktivno bira~ko pravo. U tom slu~aju pasivno je bira~ko pravo u`e od aktivnog bira~kog prava. Na taj je na~in i hrvatski Izborni zakon 1918. rije{io pitanje pasivnog bira~kog prava, dakle tko mo`e biti izabran i za narodnog zastupnika u Hrvatski sabor. On je za pasivno bira~ko pravo postavio ne{to stro`e uvjete od onih koji su se tra`ili za aktivno bira~ko pravo. 17

Pod javnim stra`ama organiziranim vojni~ki smatrale su se posebice financijske, carinske i uzni~ke (zatvorske) stra`e kako je protuma~eno u § 2. naredbe cit. u prethodnoj bilje{ki.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

U Hrvatski je sabor, po § 6. st. 1. navedenog Zakona, mogao biti izabran samo onaj tko je udovoljavao sljede}im uvjetima: a) da je zavi~ajnik koje od op}ina u Hrvatskoj i Slavoniji, s tim da je zavi~ajno pravo stekao bar pet godina prije odr`avanja izbora; b) da ima aktivno bira~ko pravo i da nije isklju~en od bira~kog, doti~no izbornog prava; c) da ima na podru~ju Hrvatske i Slavonije stalno prebivali{te18, i d) da je pismen i vje{t hrvatskom ili srpskom jeziku. Nisu mogli biti izabrani za narodne zastupnike: - sudski namje{tenici, zajedni~ki namje{tenici u uredima na zajedni~kim poslovima izuzev{i ministre i dr`avne tajnike, veliki `upani i s njima izjedna~enog ili ni`eg ~inovni~kog razreda namje{tenici bilo koje struke Zemaljske vlade; - namje{tenici javnih zaklada i zavoda kojima upravljaju vlada ili op}ine; - op}inski namje{tenici, izuzev{i na~elnike; - nastavnici svih javnih i privatnih u~ili{ta i zavoda, izuzev{i profesore Kr. sveu~ili{ta Franje Josipa I. u Zagrebu; - umirovljeni namje{tenici koji su gore spomenuti, ako su uz dodatak mirovini ili uz dnevnicu slu`ili u zajedni~kom, zemaljskom ili op}inskom uredu ili u zakladama i zavodima kojima upravljaju vlada i op}ine, i - predsjednici i odbornici, ~lanovi glasa~kih odbora u onom izbornom kotaru u kojem su vr{ili svoju slu`bu.19 Relevantne ~injenice, na osnovi kojih se utvr|ivalo mo`e li netko biti izabran zastupnikom, prosu|ivale su se prema “~asu izbora”. No, kada bi narodni zastupnik nakon iz18

19

Uvjet stalnog prebivali{ta na podru~ju Hrvatske i Slavonije nije se tra`io od javnih ~inovnika koji su po svom zvanju morali prebivati izvan tog podru~ja. To se, prakti~ki, odnosilo samo na hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministra u Zajedni~koj vladi. U zakonu su navedeni jo{ neki posebni razlozi zbog kojih neka osoba nije mogla biti izabrana za zastupnika. To se odnosilo poglavito na njezin personalni vojni~ki ili njemu sli~ni status, inkopatibilan sa zastupnikom, a korespondi-

129

bora izgubio pasivno bira~ko pravo, prestajao mu je mandat jer je slijedom toga postao “nesposoban za vr{enje mandata”.

3. POPISI BIRA^A ILI IZBORNE LISTINE: SASTAVLJANJE, REKLAMACIJSKI POSTUPAK I GODI[NJA REVIZIJA 3.1. Pri organizaciji izbora za predstavni~ka tijela treba, tako|er, rije{iti i pitanje evidencije bira~a i na~ina dokazivanja aktivnog bira~kog prava. To se obi~no rje{ava uvo|enjem popisa bira~a, ili, kako ih naziva hrvatski Izborni zakon 1918., izbornih listina. Problematika sastavljanja i vo|enja popisa bira~a pripada onim pitanjima koja su od posebne va`nosti za svaki izborni sustav. O tome kako su ta pitanja rije{ena ovisi ne samo izvr{enje bira~kog prava, ve} je ponekad i samo postojanje bira~kog prava vezano za upis bira~a u taj popis. Nije zato slu~ajno {to svaki izborni sustav evidentiranju bira~a pridaje odgovaraju}u pozornost, a znatan broj djela kojima se naru{ava propisani re`im za sastavljanje i vo|enje popisa bira~a svrstava me|u izborne krivice. Glavna pitanja koja se pri izboru predstavni~kih tijela postavljaju u vezi s evidentiranjem bira~a jesu: a) jesu li popisi bira~a stalni ili se pak sastavljaju za svake izbore te kakve je pravne prirode sam upis u popis bira~a; b) je li osiguran postupak u kojem gra|ani s aktivnim bira~kim pravom mogu ishoditi upis u popis bira~a; c) tko odlu~uje o prigovorima bira~a u vezi s upisom u popise bira~a. Stalni popisi bira~a, za razliku od onih koji se sastavljaju za svake izbore, imaju prednost zbog lak{eg dokazivanja i ostvarivanja bira~kog prava. Ta je prednost u tome rao je s gore navedenim razlozima za isklju~enje tih osoba od aktivnog bira~kog prava (~asnici u aktivnoj vojnoj slu`bi, vojni sve}enici, ~inovnici i osobe u vojnoj slu`bi koje su primale mjese~nu pla}u bez ~inovnog razreda, osobe ro~nog sastava oru`ane sile i oru`ni{tva te pripadnici redarstva i javnih stra`a koje su organizirane vojni~ki u jedinicama).

130

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

{to osoba upisana u takav popis na dan izbora ne mora dokazivati svoje bira~ko pravo jer je postupak upisa u popise bira~a proveden ranije. Svakoga tko je upisan u popis bira~a moralo se na dan izbora pustiti da glasa, isto kao {to se osobi koja nije upisana u popis bira~a nije moglo dozvoliti da glasa. Naime, kod sustava stalnih popisa bira~a upis se u takav stalni popis bira~a smatra ne samo dokazom o posjedovanju bira~kog prava, nego je to ujedno bila i nu`na pretpostavka za ostvarivanje prava. Glede osoba upisanih u stalni popis bira~a va`ila je presumpcija o posjedovanju bira~kog prava. S tim u vezi mo`e se postaviti pitanje kakve je pravne prirode upis u popis bira~a: je li to konstitutivni ili deklaratorni pravni ~in. U ve}ini, izborno zakonodavstvo ne stoji na stanovi{tu da je upis u popis bira~a konstitutivni pravni ~in, tj. da se tek njime zasniva samo bira~ko pravo, ve} naprotiv polazi s motri{ta da je upis u taj popis deklaratorni pravni ~in. U popis bira~a upisuju se osobe koje su ve} stekle bira~ko pravo na osnovi odre|enih pravnih ~injenica, ali je upis u popis bira~a pretpostavka za ostvarenje bira~kog prava. 3.2. Izborni zakon 1918. odre|uje da se izbornici – bira~i upisuju u izborne listine – popise bira~a. Izborne su listine stalne, pa se svake godine tek ispravljaju, odnosno nadopunjavaju, a mogle su se mijenjati jedino godi{njom revizijom. Svaki izbornik mogao je biti upisan samo u jednu izbornu listinu {to je bila posljedica naprijed ve} istaknutog na~ela jednakog prava glasa. Izborne su listine sastavljali i vodili gradska i op}inska poglavarstva, a prve su izborne listine, prema odredbi Izbornog zakona, gradska i op}inska poglavarstva bila du`na sastaviti u roku od 90 dana od progla{enja tog zakona.20 U izborne se listine, po slu`benoj 20

Po tome se, me|utim, nije postupalo jer su u me|uvremenu nastupili doga|aji od 29. listopada i 1. prosinca 1918. koji su zna~ili kraj dr`avnopravnog postojanja Trojedne Kraljevine (29. listopada 1918.) koja je u{la u dr`avnopravni okvir Dr`ave Slovenaca, Hrvata i Srba, a zatim i kraj kratkog dr`avanopravnog postojanja te dr`ave (1. prosinca 1918.).

du`nosti, upisivalo izbornike koji su u vrijeme sastavljanja listina stanovali (prebivali) u op}ini ili dijelu op}ine za koji se sastavljala izborna listina.21 Ipak, tko je po svojoj slu`benoj funkciji redovito stanovao izvan podru~ja Hrvatske i Slavonije, mogao je na svoj zahtjev biti uvr{ten u izbornu listinu one op}ine u kojoj je zavi~ajan. U op}inama ~ije je podru~je pripadalo dvama ili vi{e glasa~kim okru`jima, posebne su se izborne listine sastavljale za svaki dio op}ine koji pripada drugom glasa~kom okru`ju. U gradovima, pak, koji su bili neposredno podre|eni Zemaljskoj vladi,22 a koji su birali vi{e od jednog zastupnika, izborne su se listine sastavljale za svaki izborni kotar posebno. Izborne su listine sadr`avale ove podatke o izborniku: ime i prezime, zanimanje, njegovo prebivali{te i ku}ni broj. Svaka je izborna listina morala biti zaklju~ena (ovjerena) potpisom na~elnika i uredskim `igom. Nakon isteka zakonskog roka za sastavljanje izbornih listina one su tijekom 14 dana bile izlo`ene u op}inskom uredu, a tako|er je i u svakom op}inskom mjestu morala biti izlo`ena lista izbornika iz doti~nog mjesta. Uz to se uobi~ajenim putem ogla{avalo mjesto javnog izlaganja izborne liste, odnosno izbornih listina s naz21

Pod izbornicima koji redovito stanuju u op}ini ili dijelu op}ine imali su se, prema tuma~enju Zemaljske vlade u Naredbi od 1. listopada 1918. o provedbi zakona o izbornom redu, razumijevati oni izbornici koji na tom podru~ju imaju svoje redovito prebivali{te. Redovitim prebivali{tem smatralo se, pak, “ono mjesto, gdje se tko naselio u nakani da ondje stalno prebiva, koja nakana ili se dokazati mo`e ili se jasno vidi iz okolnosti” (§ 4. cit. Naredbe).

22

Gradovi neposredno podre|eni Zemaljskoj vladi ili gradovi I. vrste bili su po Zakonu od 21. lipnja 1895. o ustrojstvu gradskih op}ina izvan postoje}ih `upanija. Dakle, po svom pravnom polo`aju oni su izjedna~eni sa `upanijama i kao ove, u upravnom pogledu, “neposredno podre|eni” Zemaljskoj vladi. To su bili: glavni zemaljski grad Zagreb te gradovi Osijek, Vara`din i Zemun.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

nakom da je otvoren ~etrnaestodnevni rok za prigovore izbornika.23 O prigovorima (reklamacijama) na izborne listine odlu~ivalo se u reklamacijskom postupku. Reklamacije su se mogle odnositi: a) na prigovor izbornika zbog protuzakonitog ispu{tanja iz izborne listine {to je podrazumijevalo i izbornikov zahtjev da u nju bude upisan; b) na prigovor svakog upisanog izbornika da se s doti~ne liste bri{e onaj izbornik koji je u nju upisan nepravilno (jer nema uvjeta za aktivno izborno pravo ili je po zakonu isklju~en ili izuzet od izbornog prava) ili da se upi{e u izbornu listinu onaj tko je iz doti~ne liste protuzakonito ispu{ten. Reklamacije su u gradovima rje{avali reklamacijski odbori sastavljeni od na~elnika ili njegova zamjenika i dvaju ~lanova gradskog zastupstva koje je ovo izabralo, a u seoskim op}inama odbori sastavljeni od izaslanika kotarske oblasti, kao predsjednika i dvaju ~lanova op}inskog zastupstva. Reklamacijski su odbori o prigovorima izbornika odlu~ivali ve}inom glasova, s tim da je predsjednik glasovao samo onda ako su glasovi ~lanova odbora bili podijeljeni, tj. ako nisu bili suglasni glede odluke. Rje{idbe reklamacijskog odbora upisivale su se u zapisnik koji se vodio o radu reklamacijskog odbora, a potom su se u pismenom otpravku dostavljale reklamantu i onom izborniku glede kojeg je eventualno odre|eno brisanje iz listine. Protiv rje{idbe reklamacijskog odbora mogao je reklamant, i ona osoba koje se rje{idba tako|er ticala, podnijeti putem gradskog, odnosno op}inskog poglavarstva priziv Stolu sedmorice u roku od 5 dana ra~unaju}i od dana dostave rje{idbe. I usmeni prizivi bili su tako|er dozvoljeni o ~emu se pisao zapisnik u gradskom ili op}inskom poglavarstvu.24 Stol sedmorice rje{avao je o prizivima 23

Gradska i op}inska poglavarstva bila su du`na primiti svaku reklamaciju ne ocjenjuju}i njihovu opravdanost: ~ini li im se opravdanom ili ne (§ 7. cit. provedbene naredbe).

24

U prizivu su zainteresirane stranke mogle ne samo predlo`iti nove dokaze i podnijeti nova dokazala (dokazna sredstva) za prije iznesene ~injenice, nego i navesti nove ~injenice, pa i one koje su nastale nakon sastavljanja izborne liste (§ 10. cit. provedbene naredbe).

131

na nejavnoj sjednici, u vije}u od triju ~lanova, ve}inom glasova. Njegove obrazlo`ene rje{idbe dostavljale su se u pismenom otpravku onoj oblasti koja mu je priziv proslijedila na odluku. Ova je oblast o rje{idbi Stola sedmorice obavje{tavala prizivatelja i onog izbornika ~ije je brisanje iz izborne listine, eventualno, odre|eno. Na temelju je rje{idbe Stola sedmorice reklamacijski odbor bio du`an bez odugovla~enja ispraviti i kona~no sastaviti izbornu listinu, zatim je potpisati po svom predsjedniku i ~lanovima (time je izborna listina postajala pravomo}nom) i predati je gradskom odnosno op}inskom na~elniku na ~uvanje. Tako pravomo}no sastavljena kona~na izborna listina bila je slu`beni dokument podoban za provedbu saborskih izbora. Jedanput godi{nje, i to od 1. do 30. sije~nja, gradska i op}inska poglavarstva provodila su redovitu reviziju izbornih listina. U okviru godi{nje revizije gradska su i op}inska poglavarstva bila du`na sastaviti: l) iskaz onih osoba koje su stekle zakonske uvjete propisane za aktivno izborno pravo ili glede kojih su prestali zakonski razlozi zbog kojih su bile isklju~ene ili izuzete od izbornog prava; 2) iskaz onih osoba koje se iz izborne listine moralo brisati zbog toga {to su umrle ili koje su prestale biti zavi~ajnici u kojoj od op}ina Hrvatske i Slavonije ili koje su se odselile iz op}ine, odnosno dijela op}ine. Ove iskaze gradska su i op}inska poglavarstva bila du`na, odmah nakon {to je protekao rok za godi{nju reviziju, tj. ve} 31. sije~nja t.g. izlo`iti zajedno sa stalnom izbornom listom i oglasiti na na~in kako se postupalo i pri prvom sastavljanju izborne listine. Dalje bi se pri svakoj godi{njoj reviziji izbornih listina postupalo isto kao u ve} opisanom reklamacijskom postupku. Polaze}i od revidiranih izbornih listina, poglavarstva “gradova utjelovljenim u `upanijama”, a u seoskim op}inama nadle`ne kotarske oblasti, sastavljala su abecedne skupne imenike izbornika za svako pojedino glasa~ko okru`je, a u “gradovima neposredno

132

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

podre|enim Zemaljskoj vladi” za svaki izborni kotar. Na osnovi svega izlo`enog o izbornim listinama mo`emo utvrditi kako je Izborni zakon 1918. prihvatio na~elo konstitutivnosti aktivnog izbornog (bira~kog) prava glede upisa izbornika u izbornu listinu. To zna~i da je taj zakon po{ao od toga da samo onaj tko je pravomo}no upisan u izbornu listinu mo`e izvr{avati aktivno izborno pravo. Suglasno tomu na saborskim izborima mogao je glasovati svatko upisan u izbornu listinu ako po zakonu i nije imao uvjete za aktivno izborno pravo ili ako su za nj, nakon pravomo}nog upisa u izbornu listinu, propisani uvjeti prestali. Naprotiv, nije mogao glasovati onaj tko je u vrijeme sastavljanja ili revizije izborne listine imao uvjete za aktivno izborno pravo ili je te uvjete naknadno stekao, a nije pravomo}no upisan u izbornu listinu.25 4. IZBORNI KOTARI Problem izbornih jedinica i njihove podjele ~ini daljnju grupu pitanja koju treba rije{iti u svakom izbornom sustavu za izbor predstavni~kog tijela. Ti se problemi razli~ito rje{avaju u slu~aju ako na izborima cijelo podru~je na kojem se bira predstavni~ko tijelo (npr. cijela dr`ava) ~ini jednu jedinstvenu izbornu jedinicu i u slu~aju kada se to podru~je, taj teritorij, dijeli na manje izborne jedinice. U slu~aju podjele podru~ja obuhva}enog izborima za predstavni~ko tijelo na manje izborne jedinice, odmah se postavlja i pitanje ho}e li se formirati ve}e izborne jedinice u kojima }e se birati vi{e zastupnika ili manje izborne jedinice u kojima se bira po jedan zastupnik. O rje{avanju tog pitanja naj~e{}e zavisi i to ho}e li se na izborima pri-

mijeniti sustav glasovanja po listama s razmjernim predstavni{tvom ili, pak, sustav pojedina~nog glasovanja. Po Izbornom zakonu 1918. Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je, radi provedbe saborskih izbora, podijeljena na manje izborne jedinice u kojima se ve}inskim sustavom birao po jedan narodni zastupnik. Doti~no, prema § l. cit. zakona, podru~je je Hrvatske i Slavonije podijeljeno na 122 izborna kotara, odnosno uvedeno je toliko izbornih jedinica s pravom njihovih bira~a na izbor jednog zastupnika u Hrvatski sabor. Izborni kotari (ozna~eni s rednim brojevima od 1 do 122)26 bili su ovi: 1. Grad Zagreb – sjeverozapadni dio;27 2. Grad Zagreb – jugozapadni dio;28 3. Grad Zagreb – ju`ni dio;29 4. Grad Zagreb - jugoisto~ni dio;30 26

Grad Zagreb je po Izbornom zakonu 1918. bio podijeljen na pet izbornih kotara, a grad Osijek na dva. I Rijeci su s kotarom, po odluci Hrvatskog sabora, iako nije bila u dr`avnopravnom sklopu Trojedne Kraljevine pripala dva zastupni~ka mjesta (121. i 122. izborni kotar), pa je u Hrvatski sabor mogla i dalje birati dva zastupnika. Samom gradu je prepu{teno odlu~iti ho}e li ih “birati skupa ili razdijeljeno u dva kotara” (§ 2. cit. zakona).

27

Sjeverozapadni je dio grada kao izborna jedinica ome|en kako slijedi:prema jugu do crte koja ide sredinom Ilice, a prema istoku do crte koja ide zapadnom stranom Jela~i}eva trga, sredinom Duge ulice, Kipnog trga, Jurjevske ulice, Cmroka i ceste koja odavle vodi u [estine.

28

Jugozapadni dio grada ome|en je, i to: prema sjeveru do crte koja ide sredinom Ilice, a prema jugoistoku do crte koja ide sredinom Frankopanske ulice, zapadnom stranom Sveu~ili{nog trga, isto~nom stranom Trga KhuenHédervárya i sredinom Savske ceste.

29

Ju`ni dio grada ome|en je kako slijedi: prema sjeverozapadu do crte koja ide sredinom Savske ceste, isto~nom stranom Trga Khuen-Hédervárya, zapadnom stranom Sveu~ili{nog trga i sredinom Frankopanske ulice prema sjeveru do crte koja ide sredinom Ilice i Jela~i}eva trga, a prema sjeveroistoku do crte koja ide sredinom Petrinjske ulice i Baro{eve ceste, a zatim sabirnim i odvodnim kanalom.

30

Jugoisto~ni dio grada ome|en je, i to: prema sjeveru do crte koja ide sredinom Maksimirske ceste i Vla{ke ulice, a prema jugozapadu do crte koja ide sredinom Baka~eve ulice, isto~nom stranom Jela~i}eva trga, a prema zapadu do crte koja ide sredinom Duge ulice, Kipnoga trga, Jurjevske ulice, Cmroka i ceste koja vodi u [estine.

25

Grad je Zagreb po Izbornom zakonu 1918. bio podijeljen na pet izbornih kotara, a grad Osijek na dva. I Rijeci su s kotarom, po odluci Hrvatskog sabora, iako nije bila dr`avnopravnom sklopu Trojedne Kraljevine, pripala dva zastupni~ka mjesta (121. i 122. izborni kotar) pa je u Hrvatski sabor mogla i dalje birati dva zastupnika. Samom je gradu prepu{teno odlu~iti ho}e li ih “birati skupa ili razdijeljeno u dva kotara” (§ 2. cit. zakona).

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

5. Grad Zagreb – sjeveroisto~ni dio;31 6. Grad Osijek – gornji grad; 7. Grad Osijek, donji grad, tvr|a i novi grad; 8. Grad Vara`din 9. Grad Zemun; 10. Grad Karlovac; 11. Grad Senj i upravne op}ine Brlog, Jablanac i Sveti Juraj; 12. Upravne op}ine Brinje, Jezerane i Krivi Put; 13. Upravne op}ine Dabar, Oto~ac, Sinac i [kare; 14. Upravne op}ine Kosinj, Pazari{te i Peru{i}; 15. Upravne op}ine Gospi}, Karlobag i Smiljan; 16. Upravne op}ine Li~ko Petrovoselo, Korenica i Vrhovine; 17. Upravne op}ine Buni}, Podlapac i Udbina; 18. Upravne op}ine Li~ki Osik, Lovinac i Medak; 19. Upravne op}ine Donji Lapac, Srb i Zavalje; 20. Upravne op}ine Bruvno, Gra~ac i Zrmanja; 21. Upravne op}ine Krstinja, Vojni} i Vukmani}; 22. Upravne op}ine Cetin-grad i Slunj; 23. Upravne op}ine Dre`nik, Primi{lje i Rakovica; 24. Upravne op}ine Barilovi}, Krnjak, Perjasica i Veljun; 25. Upravne op}ine Bosiljevo, Generalski stol, Komorske Moravice, Severin na Kupi i Vrbovsko; 26. Upravne op}ine Dre`nica, Gomirje, Modru{, Ogulin i O{tarije; 27. Upravne op}ine Gornje Dubrave, Josipdol, Pla{ki i Tounj; 28. Upravne op}ine Bribir, Gri`ane-Belgrad, Ledenice, Novi i Selce; 29. Grad Bakar i upravne op}ine Bakarac, Crikvenica, Drivenik, Hreljin, Kraljevica, Krasica i Praputnjak; 31

Sjeveroisto~ni je dio grada ome|en kako slijedi: prema jugu do crte koja ide sredinom Maksimirske ceste, Vla{ke ulice, Baka~eve ulice i sjevernom stranom Jela~i}eva trga, a prema zapadu do crte koja ide sredinom Duge ulice, Kipnoga trga, Jurjevske ulice, Cmroka i ceste koja vodi u [estine.

133

30. Upravne op}ine Delnice, Fu`ine, Li~, Lokve, Mrkopalj i Ravna Gora; 31. Upravne op}ine Cernik-^avle, Grobnik, Jelenje i Su{ak; 32. Upravne op}ine Brod Moravice, Brod na Kupi, Crni Lug, ^abar, Gorovo, Ple{ce, Prezid i Skrad; 33. Upravne op}ine Dvor, Rujevac, Zrin i @irovac; 34. Upravne op}ine Divu{a, Dubica, Kostajnica, Majur i Me~en~ani; 35. Upravne op}ine Crkveni Bok, Gradusa, Staza i Sunja; 36. Grad Petrinja i upravne op}ine Blinja, Gora, Hrastovica i Mo{}enica; 37. Upravne op}ine Jabukovac, Klasni}, Kraljev~ani i Mali Gradac; 38. Upravne op}ine ^emernica, Maja, Perna i Topusko; 39. Upravne op}ine Bovi}, Lasinja i Vrginmost; 40. Upravne op}ine Bu~ica, Glina, Jukinac i Stankovac; 41. Grad Sisak i upravne op}ine Lekenik, Letovani} i Sela; 42. Upravne op}ine Gu{}e, Krate~ko, Martinska Ves, Orle, Palanjek i Topolovac; 43. Upravne op}ine Donja Kup~ina Kravarsko, Kupinec, Pisarovina, Pokupsko i [i{ljavi}; 44. Upravne op}ine Dragani}i, Ja{kovo, Ozalj i Re~ica; 45. Upravne op}ine Duga Resa, Netreti} i Ribnik; 46. Upravne op}ine Cvetkovi}, Jastrebarsko, Klin~a Sela, Petrovina, Ple{ivica i Sveta Jana; 47. Upravne op}ine Kalje, Kra{i}, So{ice i Vivodina; 48. Upravne op}ine Podvrh, Samobor, Sveti Martin pod Oki}em i Sveta Nedjelja; 49. Upravne op}ine Dubranec, Novo ^i~e, Odra, Velika Gorica i Vukovina; 50. Upravne op}ine Brdovec, Brezovica, Stenjevec, Stupnik, Sveta Klara i Vrap~e; 51. Upravne op}ine Bistra, Kraljevec, Pu{}a, Donja Stubica, izuzev{i porezne op}ine Andra{evec i Lepa Ves;

134

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

52. Upravne op}ine Gornja Stubica, Marija Bistrica, Oroslavje i Zabok, i od upravne op}ine Donja Stubica porezne op}ine Andra{evec i Lepa Ves; 53. Upravne op}ine Morav~e-Belovar i Sveti Ivan Zelina; 54. Upravne op}ine Ka{ina, [estine i Sesvete izuzev{i porezne op}ine Resnik, Sesvete i Sesvetski Kraljevec; 55. Upravne op}ine Brckovljani, Dugo Selo, Lupoglav, Oborovo i Bregi, zatim porezne op}ine Resnik, Sesvete i Sesvetski Kraljevec iz upravne op}ine Sesvete; 56. Upravne op}ine Bi{kupec, Jal`abet, Martijanec i [emovec; 57. Upravne op}ine Ludbreg, Mali Bukovec i Rasinja; 58. Upravne op}ine Kri`evljan-^estica, Petrijanec, Vidovec i Vinica, zatim porezne op}ine ^alinec, Donje Ladanje i Maru{evec iz upravne op}ine Maru{evec; 59. Upravne op}ine Brezni~ki Hum, Novi Marof i Vara`dinske Toplice; 60. Upravne op}ine Ivanec i Maru{evec, izuzev{i porezne op}ine ^alinec, Donje Ladanje i Maru{evec; 61. Upravne op}ine Lobor, Ma~e i Mihovljan; 62. Upravne op}ine Budin{}ina, Hra{}ina, Trgovi{te i Zlatar; 63. Upravne op}ine Bednja, Gjurmanec i Petrovsko; 64. Upravne op}ine Krapina, Krapinske Toplice, Radoboj i Za~retje; 65. Upravne op}ine Desini}, Hum na Sutli i Pregrada; 66. Upravne op}ine Klanjec, Tuhelj, Veliko Trgovi{}e i Zagorska Sela; 67. Grad Koprivnica i upravne op}ine Drnje, Gjelekovec, Koprivni~ki Ivanec i Peteranec; 68. Upravne op}ine Gola, Hlebine, Podravski Novigrad i Molve; 69. Upravne op}ine Gjurgjevac i Virje; 70. Upravne op}ine Ferdinandovac, Kalinovac, Klo{tar, Pitoma~a i Podravske Sesvete; 71. Upravne op}ine Grubi{no Polje, Ra~a i Veliki Grdjevac,

72. Upravne op}ine Borek, ^azma i Ivanska; 73. Upravne op}ine Farka{evac, Kapela i Sveti Ivan @abno; 74. Upravne op}ine Trojstvo, Severin i Velika Pisanica; 75. Grad Bjelovar i upravne op}ine Gudovac i [tefanje; 76. Upravne op}ine Gare{nica, Veliki Zdenci, Hercegovac i Vukovje; 77. Upravne op}ine Kutina, Lipovljani, Lonja i Popova~a; 78. Upravne op}ine Dubrava, Ivani}grad, Klo{tar Ivani}, Kri` i Ludina; 79. Upravne op}ine Gradec, Raven i Vrbovec; 80. Grad Kri`evci i upravne op}ine Gornja Rijeka i Sveti Petar Orehovec; 81. Upravne op}ine Sokolovac i Vojakovac; 82. Upravne op}ine Antunovac, Hrastovac, Jasenovac, Krapje, Medjuri}, Novska, Pakra~ka Poljana i Uljanik; 83. Upravne op}ine Bu~, Sira~, Veliki Bastaji i Vili}-selo; 84. Upravne op}ine ^agli}, Dragovi}, Kukunjevac, Lipik i Pakrac; 85. Upravne op}ine Badljevina, Brestovac, Daruvar, De`anovac, Gaj, Kon~anica i Vanjski Daruvar; 86. Upravne op}ine Ma{i}, Oku~ani, Raji} i Stara Gradi{ka; 87. Upravne op}ine Cernik, Davor, Nova Gradi{ka, Orubica, Re{etari, Vanjska Nova Gradi{ka; 88. Upravne op}ine Brodski Drenovac, Brodski Stupnik, Lu`ani, Nova Kapela, Oriovac, Staro Petrovo Selo i [tivica; 89. Upravne op}ine Bekte`e, Jak{i}, Kaptol, Kutjevo, Mihaljevci, Stra`eman i Velika; 90. Grad Po`ega i upravne op}ine Pleternica, Po`e{ki Brestovac, Ru{evo i Vanjska Po`ega; 91. Upravne op}ine Andrijevci, Beravci, Gar~in, Klakar, Podvinj, Svilaj, Trnjani i Velika Kopanica; 92. Grad Brod i upravne op}ine Bebrina, Brodski Varo{, Kani`a, Koba{ i Sibinj; 93. Upravne op}ine Gjulaves, Ivanovo Selo, Pivnica, Slatinski Drenovac i Vo}in;

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

94. Upravne op}ine Luka~, [pi{i} Bukovica i Virovitica; 95. Upravne op}ine Cabuna, Gornji Miholjac, Gradina, Sopje i Suhopolje; 96. Upravne op}ine Donji Miholjac, Marjanci, Podravska Moslavina, Podravski Podgajci, [ljivo{evci i Viljevo; 97. Upravne op}ine Petrijevci, Valpovo, Vanjsko Valpovo, Retfala i Bizovac, izuzev{i porezne op}ine ^epinski Martinci; 98. Upravne op}ine ^epin, Ernestinovo, Hrastin, Ko{ka, Podgora~, Vuka i porezna op}ina ^epinski Martinci iz upravne op}ine Bizovac; 99. Upravne op}ine Budrovci, \akovo, Gorjani, Krndija, Punitovci, Semeljci, Vi{kovci i Vrbica; 100. Upravne op}ine Bra~evci, \akova~ki Selci, Drenje, Ga{inci, Levanjska Varo{, Pi{korevci, Strizivojna, Trnava i Vrpolje; 101. Upravne op}ine Nova Bukovica, Orahovica i Slatina; 102. Upravne op}ine Feri~anci, Kloko~evci i Na{ice; 103. Upravne op}ine Aljma{, Bijelo Brdo, Bobota, Dalj, Erdut, Korog, Sarva{, Tenja, Trpinja i Vera; 104. Upravne op}ine Bogdanovci, Borovo, Br{adin, Ceri}, Marinci, Nu{tar, Ostrovo, Pa~etin, Sotin, Tordinci i Vukovar; 105. Upravne op}ine Andrija{evci, Antin, Gabo{, Ivankovo, Jarmina, Marku{ica, Novo Selo, Retkovci, Stari Mikanovci, Vinkovci i Vodjinci; 106. Upravne op}ine Bo{njaci, Drenovci, Gunja, Nijemci, Posavski Podgajci, Ra~inovci, Rajevo Selo, Soljani i Vrbanja; 107. Upravne op}ine Babina Greda, Cerna, Gradi{te, Gundinci, Sikirevci, [amac, [titar i @upanja; 108. Upravne op}ine Berak, ^akovci, Komletinci, Laze, Miklu{evci, Mirkovci, Negoslavci, Novi Jankovci, Orolik, Otok, Petrovci, Privlaka, Slakovci, Stari Jankovci, Svinjarevci i Tompojevci; 109. Upravne op}ine Ba~inci, Bapska, Berkasovo, Gibarac, Ila~a, Kukujevci, Lovas, Sot, [id i Tovarnik;

135

110. Upravne op}ine Ada{evci, Bosut, Grk, Ilinci, Jamena, Kuzmin, Lipovac, Mala Va{ica, Morovi} i Stro{inci; 111. Upravne op}ine Bingula, ^alma, Divo{, Erdevik, La}arak, Le`imir, Mandjelos i Martinci; 112. Grad Mitrovica i upravne op}ine Grgurevci, Jarak, [a{inci i Veliki Radinci; 113. Upravne op}ine Dobrinci, Kraljevci, Pe}inci, Popinci, Prhovo, Ruma, Srijemski Mihaljevci i Voganj; 114. Upravne op}ine Golubinci, In|ija, Putinci, Stara Pazova i Vojka; 115. Upravne op}ine Bu|anovci, Bresta~, Grabovci, Hrtkovci, Klenak, Kupinovo, Nikinci, Obre`, Ogar i Plati~evo; 116. Upravne op}ine A{anja, Be~men, Be`anija, Boljevci, De~, Dobanovci, Jakovo, Karlov~i} i Sur~in; 117. Upravne op}ine Batajnica, Belegi{, Novi Banovci, Nova Pazova, Novi Slankamen, Stari Banovci, Stari Slankamen, Surduk, [imanovci i Ugrinovci; 118. Grad Srijemski Karlovci i upravne op}ine Be{ka, ^ortanovci, Kr~edin, Kru{edol, Maradik i Novi Karlovci; 119. Grad Petrovaradin i upravne op}ine Be{enovo, Bukovac, Irig, Jazak, Kamenica, Neradin, Rivica i Vrdnik; 120. Upravne op}ine Beo~in, ^erevi}, Ilok, Ledinci, Ne{tin, Opatovac, Susek i [arengrad; 121. i 122. Grad Rijeka s kotarom – bira dva zastupnika. Ako se neka upravna op}ina prije izbora razdijelila u dvije ili vi{e upravnih op}ina, izbornici svake od ovih op}ina birali su u onom izbornom kotaru kojemu je pripadala prvobitna upravna op}ina. Isto tako, u slu~aju da se od neke upravne op}ine odcijepio jedan dio i pripojio drugoj op}ini koja pripada drugom izbornom kotaru, izbornici odcijepljenog dijela op}ine i dalje su birali u onom izbornom kotaru kojemu je odcijepljeni dio prije pripadao. U prilogu se nalazi tabelarni prikaz podjele izbornih kotara (osim Rijeke) prema

136

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

nazo~nom `iteljstvu {to ga je izradila Zemaljska vlada uz zakonsku osnovu ovog izbornog reda. 5. IZBORNI POSTUPAK 5.1. Izborni postupak obuhva}a sve one radnje koje bira~i i odre|ena tijela poduzimaju u cilju ostvarenja efektivnog izvr{enja bira~kog prava. Izborni postupak ima vi{e stadija, od kojih su najva`niji: a) izbor tijela koja }e provoditi izbore;: b) odre|ivanje kandidata za izbor u predstavni~ko tijelo (u sustavima s obvezatnim kandidatskim listama); c) glasovanje kao ~in izvr{enja bira~kog prava i d) raspodjela ili reparticija mandata. U pogledu na~ina odre|ivanja tko je izabran u predstavni~ko tijelo primjenjuju se dva sustava: ve}inski sustav i sustav razmjernog (proporcionalnog) predstavni{tva. U ve}inskom sustavu izabran je onaj kandidat koji je dobio ili ona kandidatska lista koja je dobila najve}i broj glasova. Pri tome se mo`e tra`iti samo relativna ve}ina (najve}i broj glasova u odnosu na ostale kandidate ili kandidatske liste) ili apsolutna ve}ina (natpolovi~na ve}ina, tj. polovica vi{e jedan glas od ukupnog broja glasova). U sustavu razmjernog predstavni{tva ili proporcionalnom sustavu svaka kandidatska lista dobiva u predstavni~kom tijelu onoliki broj mjesta (mandata) koliko je razmjerno dobila glasova na izborima. H a n s K e l s e n, austrijski pravnik i sveu~ili{ni profesor, u svojoj op}oj teoriji prava daje prednost sustavu razmjernog predstavni{tva u odnosu na ve}inski sustav. Tu prednost vidi u sljede}em: “Po sistemu ve}inskog predstavni{tva, svaki predstavnik je izabran glasovima jedne - ve}inske grupe nasuprot glasovima druge – manjinske grupe. Po sistemu razmjernog predstavni{tva svaki predstavnik je izabran jedino glasovima svoje vlastite grupe, a da nije izabran nasuprot glasovima druge grupe. Sistem razmjernog predstavni{tva je najve}a mogu}a pribli`nost ideala samoopred-

jeljenja u predstavni~koj demokraciji i stoga najdemokratskiji izborni sistem”.32 Problem je, me|utim, u tome {to iako se primjenjuju razli~iti sustavi za reparticiju mandata kod razmjernog predstavni{tva33, niti jedan od njih nije u stanju udovoljiti svim zahtjevima koje postavlja sustav razmjernog predstavni{tva: ponajprije da bude pravi~an u tom smislu da izborni rezultati {to realnije odra`avaju politi~ku snagu stranaka koje sudjeluju u izborima, odnosno njihov stvarni uspjeh u bira~kom tijelu. S druge strane 32

Hans Kelsen, Op{ta teorija prava i dr`ave (prijevod s engleskog jezika Radomir D. Luki} i Milorad V. Simi}, Beograd, 1951., str. 284. Dodajmo tomu jo{ da je ovo staro Kelsenovo izborno pravilo u novijoj literaturi prili~no relativizirano. Tako D. N o h l e n, u ve} citiranoj raspravi Izborno pravo i strana~ki sustav, u dijelu {to ga naslovljuje: Zaklju~ci za vrednovanje i analizu izbornih sustava, pi{e: “Kako su izborni sustavi usmjereni na dva na~ela predstavni{tva koja se uzajamno jasno razlikuju, vrednovanje se vi{e ne obavlja po jednome jedinom kriteriju, nego prije svega i poglavito po kriteriju vlastitoga izbornog sustava. Razmjerni izbori ne vrednuju se, prema tome, vi{e jedino i prvenstveno po kriteriju ve}inskih izbora, a ve}inski izbori po kriteriju razmjernih izbora…”. Polaze}i od toga, Nohlen, kako sam ka`e, postavlja vrednovanje izbornih sustava na drugu osnovu, a glede toga, za nj, nakon provedene analize, “name}u se dvije konzekvencije”. On ih je formulirao ovako: 1.Izborni sustavi treba da se vrednuju prije svega po tome u kojoj mjeri udovoljavaju zadanim na~elima predstavni{tva, a ne prvenstveno po tome da li ispunjavaju funkcije konkurentskog na~ela predstavni{tva. Pritom, dakako, postoji prostor za poredbeno vrednovanje, ali ne i za isklju~ivo vrednovanje po krivom mjerilu… 2. Rasprava o na~elima predstavni{tva trebala se voditi u teoriji demokracije odre{ito, pri ~emu su se trebali po{tovati respektivni povijesno-sociopoliti~ki odnosi. Naprotiv, uglavnom nema smisla o prednostima i nedostacima izbornih sustava govoriti potpuno neovisno o ta dva odnosa. Oni su ~ak ovisni o demokratskoteorijskom stajali{tu razmatranja, te ovisni o prostoru i vremenu. Ti odnosi ~esto se pori~u, svjesno ili nesvjesno prigu{uju. A k o s e r a s- p r a v lj a n a r a z i n i n a ~ e l a p r e d s t a v n i { t v a - zaklju~uje Nohlen - t e t e or i j s k e i h i s t o r i j s k e p r e d u v j e t e t r eb a b e z u v j e t n o r a z m o t r i t i” - spac. A.M. (D. Nohlen, op.cit. str. 88-90)

33

Od sustava koji se primjenjuju za reparticiju mandata kod razmjernog predstavni{tva najpoznatiji su a) sustav izbornog koli~nika; b) sustav takmi~enja lista uz zajedni~ki djelitelj, i c) tzv. d¢Hondtov sustav. Osim navedenih, postoje i drugi sustavi za reparticiju mandata, ali su oni uglavnom ili kombinacija navedenih sustava ili neka od njihovih varijanti.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

opravdano se isti~u nedostatci politi~kog u~inka ve}inskog pravila. Primjenom pravila ve}ine ili majorizacije – pi{e D. N o h l e n politi~ki se broje samo glasovi pobjedni~kog kandidata, a glasovi koji su dani pora`enom natjecatelju propadaju.34 Pitanja ve}inske ili proporcionalne raspodjele mandata bila su u sredi{tu pozornosti zastupnika u saborskoj raspravi o Izbornom zakonu u studenom i prosincu 1917. Iako je tada vi{e zastupnika predlagalo da se na izborima za Hrvatski sabor primijeni razmjerni sustav raspodjele mandata, Vlada je ~vrsto stajala i ostala kod ve}inskog sustava. 5.2. U sklopu predizbornog postupka u Izbornom zakonu 1918., najva`nije je bilo rije{iti pitanje izbora glasa~kih i izbornih odbora za provedbu izbora, zatim pitanje njihove izborne procesne funkcije i glasa~ke dokumentacije pri izvr{enju izbornog ~ina. Kandidacijski postupak nije uveden iako ga je dotada{nji izborni red za Hrvatski sabor iz 1910. godine predvi|ao.35 Formalno predizbornom postupku pripada i sastavljanje popisa bira~a i njihov pravni re`im, ali je to pitanje naprijed ve} apsolvirano u vezi s razmatranjem bira~kog prava. 34

D. Nohlen, op.cit., str. 93.

35

Prema odredbi §28. Zakona od 28. svibnja 1910. o izbornom redu za Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kandidatom za narodnog zastupnika postao je onaj koga su predlo`ila najmanje petnaestorica izbornika pred izbornim odborom (doti~no pred glasa~kim odborom koji je vr{io i funkciju izbornog odbora) i to najkasnije pola sata nakon konstituiranja tog odbora prije po~etka glasovanja. Uz prijedlog kandidata, izbornici – predlaga~i, mogli su tako|er predlo`iti po dvojicu pouzdanika svoga kandidata za svaki izborni, odnosno glasa~ki odbor. Imenovani pouzdanici imali su pravo biti nazo~ni ~itavom izbornom ~inu, uklju~uju}i i utvr|ivanje rezultata glasovanja. Napu{tanje kandidacijskog postupka u Izbornom redu iz 1918. godine, o kojemu je dalje rije~, Vlada je obja{njavala tako {to je ustvrdila kako unato~ nekim “dobrim stranama kandidacije “ ipak prete`u “njene slabe strane, koje poglavito le`e u tome da komplicira i ote`e izborni ~in” (Obrazlo`enje osnovi zakona o izbornom redu …, uz § 33., Prilozi cit. u bilj. 18)

137

Prije izbora, u predizbornom postupku, trebalo je ponajprije formirati izborna tijela. Po § 24. Izbornog zakona izborom narodnog zastupnika “ravnaju u svakom izbornom kotaru glasa~ki odbori i izborni odbor. Njihova je uloga ili procesna funkcija na izborima tako|er precizno odre|ena u ovom izbornom redu. Glasa~kom je odboru bio zadatak utvrditi broj glasova izbornika koji su pred njim glasovali i koliko je pritom predano valjanih glasova za pojedinu osobu. Izbornom je odboru, pak, bila zada}a ustanoviti posljedak izbora za ~itav izborni kotar. U gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi broj glasa~kih odbora odre|ivala su gradska poglavarstva jer ih je u tim gradovima moglo biti vi{e. U svim drugim izbornim kotarima za svaki se glasa~ki okrug, prethodno odre|en vladinom naredbom, postavljao jedan glasa~ki odbor. Glasa~ke odbore u glasa~kim okruzima koji su obuhva}ali samo jednu op}inu ili samo dio jedne op}ine, kao i u gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi, ~inili su predsjednik i ~etiri odbornika. U glasa~kim okruzima koji su obuhva}ali dvije ili vi{e op}ina, odnosno dijelova op}ina, u glasa~ke su odbore ulazili jo{ po dva odbornika za svaku op}inu, doti~no dio op}ine. Odbornike glasa~kih odbora birala su gradska odnosno op}inska zastupstva iz reda onih izbornika koji su upisani u izbornu listinu doti~ne op}ine ako su znali ~itati i pisati, a nisu bili javni aktivni namje{tenici. Njihov izbor imao se obaviti najkasnije pet dana prije izbora. Predsjednika glasa~kog odbora odre|ivalo je u gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi gradsko poglavarstvo, kao svoga izaslanika, a u svim drugim glasa~kim okruzima predsjednike je glasa~kih odbora imenovala ona `upanijska oblast u okviru ~ije se mjesne nadle`nosti nalazilo birali{te doti~nog glasa~kog odbora. Predsjednik i odbornici izbornih odbora nisu posebno imenovani odnosno birani jer je Izbornim zakonom propisano da su ~lanovi prvog glasa~kog odbora svakog izbornog ko-

138

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

tara ujedno i ~lanovi izbornog odbora za cijeli izborni kotar. Du`nost ~lanova (predsjednika i odbornika) svih izbornih tijela bila je po~asna i obavljali su je bez pla}e. Mogle su je otkloniti samo osobe koje su bile starije od 60 godina ili koje su je bole{}u bile sprije~ene izvr{avati. Osim izbora, odnosno imenovanja, izbornih tijela, u sklopu je predizbornog postupka bilo predvi|eno izdavanje izbornih iskaznica svim izbornicima neposredno prije izbora. Naime, izbornim je redom (§ 32.) propisano da gradska poglavarstva, odnosno kotarske oblasti u okviru svoje nadle`nosti, najkasnije dva dana prije izbora dostave svakom izborniku u njegov stan izbornu iskaznicu. One su trebale poslu`iti tomu da se “lak{e ustanovi izborno pravo i istovjetnost izbornikova”. U tom cilju izborne su iskaznice sadr`avale ove podatke: 1) teku}i broj pod kojim je izbornik upisan u izbornu listinu, 2) izbornikovo ime i prezime, zanimanje i prebivali{te (mjesto stanovanja) s ku}nim brojem, i 3) bira~ko mjesto te dan i sat po~etka i zavr{etka izbora. Ove su izborne iskaznice bile samo pomo}na dokumentacija u radu glasa~kih odbora, a izbornika nisu diskvalificirale s obzirom na njegovo izborno pravo. To je proizlazilo iz pravnog re`ima ustanovljenog za ove iskaznice. Svaki je izbornik mogao do}i na birali{te i bez iskaznice, a tako i glasovati ako je svoju istovjetnost s osobom upisanom u izbornu listinu mogao dokazati vjerodostojnim ispravama. Njegovu se istovjetnost, tako|er, moglo dokazati i tako da su je potvrdila dva ~lana glasa~kog odbora ili starje{ina onog sela u kojem je izbornik stanovao. Posljednji ~in koji dolazi u obzir u predizbornom postupku, ali ne i posljednji u sklopu ukupnog izbornog procesa, bilo je odre|ivanje dana izbora i eventualnog u`eg izbora narodnih zastupnika. O tome je odlu~ivala Zemaljska vlada naredbom o raspisivanju izbora. U toj je naredbi vlada bila du`na odrediti dane izbora narodnih zastupnika za svaki pojedini izborni kotar (ako su se izbori provodili u razli~ite dane), a ujedno je

bila du`na odrediti i dane za eventualni u`i izbor. U`i izbor odre|ivao se osam dana iza dana ustanovljenog za prvi izbor, ali tako da se u`i izbori mogu odr`ati najmanje deset dana prije otvorenja Sabora. Izbori su se odr`avali u “te`atne” (radne) dane. Ako bi dan kojeg izbora padao u nedjelju ili priznate svetkovine, vlada je bila du`na odrediti izbore za idu}i radni dan. Vladin raspis izbora progla{avao se u slu`benim novinama 14 dana prije nego {to su trebali zapo~eti izbori. Osim toga, nadle`ne `upanijske oblasti, a u gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi gradska poglavarstva, morali su najmanje deset dana unaprijed (prije po~etka izbora) obznaniti u slu`benim novinama i oglasima istaknutim na op}inskim ku}ama i u svim mjestima doti~nog izbornog kotara, sljede}e: 1) dan izbora narodnog zastupnika i sat kad izbor zapo~inje i zavr{ava, 2) to~nu naznaku svakog glasa~kog okru`ja i {to on svojim utvr|enim opsegom obuhva}a (a u gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi i podjelu izbornika po abecednom redu), 3) to~nu naznaku svakog birali{ta s imenom predsjednika glasa~kog odbora i 4) dan eventualnog u`eg izbora. Du`nost je navedenih oblasti bila isto tako da zajedno s izdavanjem izbornog oglasa objave i tekst Zakona od 1. o`ujka 1907. o za{titi slobode izbora te zakonske odredbe §§ 36., 38. i 143. Zakona od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku i §§ 68. i 101. Kaznenog zakona. Izbori narodnih zastupnika provodili su se na osnovi izbornih listina koje su kona~no sastavljene po~etkom iste godine u kojoj su se odr`avali izbori.36 ^im je Zemaljska vlada proglasila dan izbora, nadle`ne su slu`bene oblasti bile du`ne izlo`iti na uvid abecedne skupne imenike izbornika {to su sastavljani uz izborne listine. Navedeni skupni imenici izlagali su se “na sva~iji uvid” u uredu one op}ine na podru~ju koje se nalazilo birali{te 36

Vidi naprijed o godi{njoj reviziji izbornih listina i o kona~nom sastavljanju istih.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

doti~nog glasa~kog okruga, a u gradovima neposredno podre|enim Zemaljskoj vladi u gradskom poglavarstvu. Uz to je, svim zainteresiranim, bio dozvoljen uvid i u izborne listine koje su se nalazile kod op}inskih na~elnika na ~uvanju. 5.3. Izborni je postupak u u`em smislu ili sam izborni ~in onaj dio izbornog procesa koji je zapo~injao na dan izbora na svakom birali{tu37 glasa~kog okru`ja, a kontinuirano je tekao pred glasa~kim odborom od 8 do 16 sati. Osim ve} prethodno imenovanih i izabranih ~lanova glasa~kog odbora (predsjednika i odbornika) predsjednik je odbora na dan izbora, prije po~etka glasovanja, imenovao i zamjenike ~lanova glasa~kog odbora iz reda prisutnih izbornika. Svakom je glasa~kom odboru uz to bio dodijeljen i bilje`nik {to ga je odredio predsjednik op}ine. Bilje`nik je pomagao glasa~kom odboru, a posebna mu je du`nost bila voditi zapisnik o radu glasa~kog odbora i tijeku glasovanja. Na birali{tu je za vrijeme glasovanja uz predsjednika i bilje`nika morala biti nazo~na najmanje polovica odbornika. Predsjednik i bilje`nik nisu se smjeli istodobno udaljiti s birali{ta, a za vrijeme odsutnosti jednoga od njih zamjenjivao ih je drugi ~lan odbora. Radom glasa~kog odbora ravnao je predsjednik, a zaklju~ci odbora donosili su se ve}inom glasova. Predsjednik je glasovao samo onda kad su glasovi ~lanova odbora bili jednako podijeljeni, pa je u tom slu~aju odlu~ivao predsjednikov glas. U nekim je izbornim poslovima odluka bila pridr`ana samo za predsjednika. Tako je posebna du`nost predsjednika glasa~kog odbora, radi za{tite slobode izbora, bila brinuti se za 37

Za birali{ta su op}inska poglavarstva bila du`na osigurati odgovaraju}e prostorije, vode}i ra~una o tome da bude omogu}en slobodan pristup izbornicima (slobodan ulaz i izlaz) kako bi se izbjeglo njihovo gomilanje. U toj su prostoriji morali biti ure|eni posebni pregradci za glasovanje. Uz to su op}inska poglavarstva tako|er trebala osigurati i izbornu `aru (glasa~ku kutiju) za svako birali{te i omote koji slu`e pri glasovanju (§ 23. cit. provedbene naredbe).

139

odr`avanje mira i reda kod izbornog ~ina. U tu svrhu on je izdavao sve potrebne naredbe. Gra|anske i redarstvene oblasti, a posebno zapovjednici oru`nika izaslanih na izbore radi eventualnog odr`avanja naru{enog mira, bili su du`ni odazvati se predsjedniku glasa~kog odbora kad od njih zatra`i pomo}. Prije po~etka glasovanja, a najkasnije do 9 sati bira~ki odbor se morao konstituirati, a njegovi ~lanovi, ako nisu bili javni ~inovnici, zaprise}i.38 Nakon toga, predsjednik je glasa~kog odbora progla{avao odbor konstituiranim. Osim ~lanova glasa~kog odbora i njihovih zamjenika, kada su u funkciji, radu glasa~kog odbora mogli su biti nazo~ni i izborni~ki pouzdanici. Njih je, na poziv predsjednika, u pismenoj formi predlagalo 15 izbornika koji su trebali glasovati pred tim glasa~kim odborom. Kod izbornog ~ina nije moglo sudjelovati vi{e od {est pouzdanika, a ako ih je predlo`eno vi{e, glasa~ki je odbor me|u predlo`enima odre|ivao one koji }e ostati pouzdanicima. Pri tome je glasa~ki odbor morao voditi ra~una o tome “da sve stranke koje }e se natjecati, budu po mogu}nosti jednako zastupljene”. Pouzdanici su imali pravo sudjelovati u cijelom uredovanju glasa~kog odbora. Radi za{tite slobode izbora svima je bilo zabranjeno na birali{te donijeti “{tapove i oru`je”. Isto je tako bilo zabranjeno za vrijeme izbornog ~ina na birali{tu, zatim u zgradi gdje se ono nalazi i u najbli`em okoli{u, dr`ati govore i agitirati za izbor neke osobe.39 38

Tekst prisege (zavjernice) {to su je davali ~lanovi glasa~kog odbora glasio je ovako: “Ja N.N. zavjerujem se sve~ano da }u u svim poslovima, koje zakon povjerava glasa~kom odboru, raditi po{teno, nepristrano i savjesno” (§ 33. Zakona o izbornom redu).

39

U vladinoj je provedbenoj naredbi, s tim u vezi, istaknuto kako navedene zakonske odredbe idu za tim da se “sprije~i svako nedopu{teno i teroristi~ko utjecanje na izbornike u izbornim prostorijama i najbli`em okoli{u izborne zgrade”, ali istodobno vlada upozorava da se taj prostor ne odredi {ire “nego {to je to prema mjesnim prilikama bezuvjetno nu`no”. Vlada je tako|er upozorila kako je “u interesu ~isto}e izbora” va`no strogo se pridr`avati spomenutih odredaba (§ 26. cit. provedbene naredbe).

140

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

Neposredno prije po~etka glasovanja, glasa~ki je odbor morao provjeriti i uvjeriti se da je izborna `ara prazna, a nakon toga prvo su glasovali ~lanovi glasa~kog odbora. Potom su na glasovanje prozivani izbornici iz abecednog skupnog imenika. Na taj na~in izbornici su prozivani samo jedanput, a nakon glasovanja prozvanih, izbornici su dalje glasovali onim redom kako su pristupili pred glasa~ki odbor. S obzirom da je na saborskim izborima primijenjeno na~elo izravnog i tajnog prava glasa, glasovalo se glasovnicama na kojima je bilo napisano ili tiskano ime one osobe za koju se glasuje. Glasovnicu je svaki izbornik mogao donijeti sa sobom s ve} napisanim imenom osobe za koju se opredijelio kao svog zastupni~kog kandidata. Me|utim, samo glasovanje moralo je biti tajno. Tehni~ki je to rije{eno tako {to je izbornim zakonom propisan sljede}i postupak glasovanja: “Svaki izbornik dolazi pred glasa~ki odbor osobno, prima od jednog ~lana glasa~kog odbora, kojega je predsjednik za to odredio, jedan omot40 pa u posebnom pregratku izborne prostorije, nevi|eno od drugih, stavlja u taj omot svoju glasovnicu, zalijepi omot te istupiv{i pred glasa~ki odbor i iskazav{i svoju istovjetnost predaje omot predsjedniku glasa~kog odbora, koji ga odmah pola`e u izbornu `aru, po{to se uvjerio da mu je samo jedan omot predan i da je omot zalijepljen”. (§ 35. cit. izbornog zakona). Bilje`nik je glasa~kog odbora u popis o glasovanju bilje`io imena izbornika koji glasuju, po teku}em broju, redom kako su glasovali, dok su predsjednik i ~lanovi odbora, kao i pouzdanici, pazili na to da bilje`nik to~no i ispravno bilje`i imena izbornika koji 40

Omoti koji su se upotrebljavali na izborima pri glasovanju trebali su biti napravljeni od “neprovidna papira”, provi|eni slu`benim `igom i jednaki u svim izbornim kotarima. U glasa~kim je pregradcima, u kojima je izbornik mogao “nevi|eno ni od koga staviti svoju glasovnicu u omot”, glasa~ki odbor morao osigurati da bude i praznih glasovnica od bijelog papira i pisa}i pribor. Izbornik, koji zbog tjelesnih mana nije bio u stanju sam staviti svoju glasovnicu u omot i omot zalijepiti, mogao je “pozvati u pomo} osobu svoga povjerenja” (§ 35. cit. izbornog zakona).

su glasovali. Nakon zavr{enog glasovanja svi su oni uz bilje`nika bili du`ni potpisati popis o glasovanju, s napomenom je li taj popis vo|en u redu ili nije. Glasa~ki je odbor mogao po slu`benoj du`nosti ili na prigovor bilo kojeg svoga ~lana ili pouzdanika, pa i svakog izbornika, odbiti glasovnice onih osoba: a) koje nisu izbornici {to bi imali glasovati pred tim odborom ili koji su ve} glasovali na tim izborima; b) koje u vrijeme izbora nemaju pravo glasa: c) koje ne mogu dokazati svoju istovjetnost na propisani na~in i d) koje su svoje glasovnice predale u otvorenom omotu ili koje su ih stavile u omot na takav na~in da je osuje}ena tajnost glasovanja. O odbijanju glasovnica odlu~ivao je glasa~ki odbor, a njegova se odluka, uz naznaku razloga odbijanja, morala ubilje`iti u zapisnik glasa~kog odbora. Odluka je glasa~kog odbora bila kona~na, osim {to je izborniku kojemu je glasovnica odbijena iz razloga navedenih pod c) i d) glasa~ki odbor mogao naknadno dopustiti glasovati ako je ispunio propisane uvjete, pa je i tu odluku valjalo unijeti u zapisnik. Glasovanje je neprekidno trajalo do l6 sati.41 U to vrijeme, ako u izbornoj prostoriji nije bio nazo~an niti jedan izbornik koji jo{ nije glasovao, predsjednik glasa~kog odbora progla{avao je glasovanje zavr{enim. Me|utim, ako je u to vrijeme u izbornoj prostoriji bilo jo{ izbornika koji su `eljeli glasovati, izbori su se nastavljali sve dok nisu odglasali svi na birali{tu nazo~ni izbornici. Tek nakon toga, a najkasnije do 20 sati, glasovanje je valjalo zaklju~iti, a izbornu prostoriju zatvoriti. Po zavr{etku glasovanja slijedio je zaklju~ni dio izbornog procesa koji je tekao u nazo~nosti glasa~kog odbora, bilje`nika i iz41

U slu~aju da su na izborima, pri izbornom ~inu izbornika, nastupile izvanredne prilike, “koje su mogle da sprije~e po~etak, nastavak ili zavr{etak izbora, predsjednik glasa~kog odbora mogao je odlu~iti izbore “za koji sat odgoditi”. U tom slu~aju izborni se ~in nastavljao istog dana tamo gdje je prekinut, a razlog mirovanja izbornog procesa, zbog prekida izbornog ~ina, glasa~ki je odbor morao konstatirati u zapisniku (§ 40. cit. izbornog zakona).

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

141

borni~kih pouzdanika. Glasa~ki je odbor prvo morao ustanoviti broj predanih omota s glasovnicama i taj broj sravniti s brojem izbornika koji su glasovali prema popisu. U slu~aju da se pri sravnjivanju pokazala razlika, moralo se prebrojavanje ponoviti, a eventualno tako utvr|enu razliku zabilje`iti u zapisnik. Tek je nakon toga glasa~ki odbor pristupio otvaranju omota i prebrojavanju glasovnica.42 Izborni je zakon propisao koje glasovnice nisu valjane, pa ih, pri ustanovljenju posljetka izbora, glasa~ki odbor nije uzimao u obzir pri prebrojavanju glasova. To su l) glasovnice koje su predane u omotu na koji nije udaren slu`beni `ig; 2) glasovnice na kojima nije napisano nikakvo ime; 3) glasovnice iz kojih se ne mo`e nedvojbeno razabrati osoba za koju se glasuje; 4) glasovnice na kojima su napisana dva ili vi{e imena i 5) glasovnice koje sadr`e kakav uvjet ili naputak.43 Po zavr{etku prebrojavanja glasovnica u zapisniku su se glasa~kog odbora konstatirale sve relevantne ~injenice o posljetku glasovanja, propisane izbornim zakonom, a zatim su zapisnik, kao najva`niji izborni dokument o tijeku izbornog procesa, potpisali predsjednik i ostali ~lanovi glasa~kog odbora i bilje`nik. Zapisniku se jo{ trebalo prilo`iti popis o glasovanju i oba primjerka liste predanih glasova, koji su prethodno ve} morali biti potpisani. Posljedak je brojenja glasova predsjednik glasa~kog odbora progla{avao javno, a zapisnik o radu glasa~kog odbora s cijelom iz-

bornom dokumentacijom osobno je morao uru~iti predsjedniku izbornog odbora, ukoliko sam nije bio predsjednik tog odbora. Progla{enjem posljetka izbora najva`niji je dio izbornog ~ina, onaj pred glasa~kim odborom, bio zavr{en. Drugi se dio izbornog procesa nastavljao idu}eg dana pred izbornim odborom. U tu svrhu izborni se odbor morao sastati sutradan u 9 sati. Njegova je zada}a, utvr|ena izbornim zakonom, bila utvrditi posljedak izbora u cijelom izbornom kotaru i koja je osoba izabrana za narodnog zastupnika. Radu izbornog odbora mogli su biti nazo~ni odbornici svih glasa~kih odbora cijeloga izbornog kotara i oni pouzdanici kojima je bilo dozvoljeno sudjelovati u radu glasa~kih odbora te bilje`nik izbornog odbora. On je vodio zapisnik o radu izbornog odbora. Izborni je odbor na temelju zapisnika i izborne dokumentacije svih glasa~kih odbora morao utvrditi koliki je ukupni broj izbornika cijelog izbornog kotara, ukupni broj iskori{tenih omota glasovnica, tj. koje su na izborima predane glasa~kim odborima u izbornom kotaru, koliko je, eventualno, bilo praznih omota, koliko je glasovnica predano, koliko je od tih glasovnica valjanih a koliko nevaljanih i, napokon, koliko je valjanih glasova dobila pojedina osoba. Sve se to moralo konstatirati i u zapisniku izbornog odbora.44 Na kraju su oba izvorna primjerka zapisnika trebali jo{ potpisati predsjednik i ~lanovi izbornog odbora te bilje`nik. Izabranim narodnim zastupnikom smatrala se po Izbornom zakonu 1918. ona osoba

42

Tehni~ki je taj dio izbornog procesa bio rije{en tako da je najprije predsjednik sa svake glasovnice glasno pro~itao ime osobe koje se na njoj nalazi. Zatim su bilje`nik i jo{ jedan ~lan odbora kojeg je odredio predsjednik bilje`ili valjane glasove u listu predanih glasova. Svaki je od njih, tj. bilje`nik i odbornik, vodio jednu takvu listu. U nju su upisivali ime osobe koja je dobila glas, tako da se kod prvog glasa za pojedinu osobu uz njezino ime upisao broj l, a zatim za daljnje glasove upisao bi se broj 2, 3, 4 itd. Obje su se liste na kraju morale sravniti i potom konstatirati da se sla`u, a to su svi ~lanovi glasa~kog odbora ovjerili svojim potpisima i liste prilo`ili zapisniku.

44

43

Ako je u omot stavljeno vi{e glasovnica s istim imenom, onda su se sve brojile kao jedna glasovnica, dakle kao jedan glas. Ako je pak u omotu bilo vi{e glasovnica s raznim imenima, onda se nije uva`avala ni jedna glasovnica.

Zapisnik je izbornog odbora, sadr`aj kojega je bio propisan izbornim zakonom, sastavljen u dvama izvornim primjercima, morao sadr`avati ove podatke: a) naznaku izbornog kotara i dana izbora; b) imena ~lanova izbornog odbora i bilje`nika; c) zavjerenje ~lanova odbora; d) mjesto i vrijeme konstituiranja izbornog odbora; e) ukupni broj izbornika u cijelom izbornom kotaru; f) ukupni broj predanih omota razvrstan prema glasa~kim odborima; g) ukupni broj predanih omota u kojima nije prona|ena nikakva glasovnica razvrstan prema glasa~kim odborima; h) ukupni broj nevaljalih glasovnica razvrstan prema glasa~kim odborima; i) ukupni broj valjanih glasovnica razvrstan prema glasa~kim odborima, uz naznaku koliko je valjanih glasova u ~itavom izbornom kotaru predano za pojedinu osobu i j) progla{enje posljetka izbora, bilo da je jedna osoba progla{ena izabranim narodnim zastupnikom ili da je odre|en u`i izbor.

142

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

koja je dobila natpolovi~nu ve}inu svih u izbornom kotaru predanih valjanih glasova. Izborni odbor nije imao pravo ispitivati mo`e li izabrana osoba biti birana (glede njezina pasivnog bira~kog prava), ve} je o izberivosti izabrane osobe odlu~ivao jedino Sabor. Predsjednik izbornog odbora progla{avao je odmah posljedak izbora javno, a jedan je izvorni primjerak zapisnika morao uru~iti izabranom narodnom zastupniku osobno ili mu ga poslati preporu~enom po{iljkom. Treba jo{, u sklopu razmatranja izbornog postupka u ovom izbornom sustavu, tako|er, navesti i to da ako na izborima za narodne zastupnike u Hrvatskoj i Slavoniji u pojedinom izbornom kotaru ni jedna osoba nije postigla natpolovi~nu ve}inu svih predanih valjanih glasova u izbornom kotaru, tada se provodio tzv. u ` i i z b o r izme|u onih dviju osoba koje su dobile najvi{e glasova.45 U`i se izbor imao provesti na dan koji je ve} unaprijed bio odre|en pri raspisu izbora. Predsjednik izbornog odbora morao je ve} pri progla{enju posljetka prvog izbora objaviti dan u`eg izbora i imena onih dviju osoba koje ulaze u u`i izbor. Pri u`em izboru izborni je proces tekao kao i pri prvom izboru, ali su izbornici mogli glasovati samo za one dvije osobe koje su u{le u u`i izbor. Ako su u u`em izboru obje osobe koje su u{le u u`i izbor dobile jednak broj glasova, tada je o izboru odlu~ivao `drijeb. Njega je izvla~io (provodio) predsjednik izbornog odbora u odborskoj sjednici i odmah je morao proglasiti koja se, od dviju osoba u u`em izboru, smatra izabranim narodnim zastupnikom. Me|utim, ako bi osoba koja je trebala biti progla{ena izabranim narodnim zastupni45

Izborni zakon 1918. ni{ta nije prepustio slu~aju, pa je tako predvidio procesnu situaciju kada od triju osoba koje su ispod polovi~ne ve}ine najvi{e dobile glasova, dvije od njih imaju jednak broj glasova, ali svaka od njih zasebno ima manje glasova od tre}e osobe. Koja }e od tih dviju osoba u tom slu~aju u}i u u`i izbor s tre}om osobom, odlu~ilo se `drijebom na sjednici izbornog odbora, a `drijeb bi vukao (provodio) predsjednik izbornog odbora. Ako je, pak, jedna od osoba koja je u{la u u`i izbor umrla nakon progla{enja posljetka izbora, smatralo se da izbor nije zavr{en pa se u tom slu~aju morao odrediti novi izbor.

kom, ili koja je trebala u}i u u`i izbor, umrla prije progla{enja kona~nog posljetka izbora, tada predsjednik izbornog odbora nije progla{avao posljedak izbora, ve} je bio du`an odrediti novi izbor. Novi se izbor, u tom slu~aju, u izbornom kotaru odr`avao peti dan poslije prvoga izbora. Novi izbor provodila su ista izborna tijela koja su djelovala na prvom izboru. Predsjednik je izbornog odbora tako|er bio du`an novi izbor oglasiti barem dva dana unaprijed, oglasima pribitim na op}inskim ku}ama i u svim mjestima izbornog kotara. Izborni zakon 1918. jo{ je glede izborne dokumentacije propisao da predsjednik izbornog odbora “ima bezodvla~no prijaviti banu ime izabranog narodnog zastupnika i podnijeti mu sve zapisnike i spise koji se ti~u izbora”. Ban je, pak, bio du`an sve izborne spise poslati Saboru na dan njegova otvaranja, doti~no u roku od osam dana nakon izbora koji su odr`ani za pojedino zastupni~ko mjesto. Saborski izbori po izbornom sustavu propisanom Izbornim zakonom 1918. nisu nikad odr`ani. Nakon {to je taj zakon stupio na snagu, zakonski je period Sabora Trojedne Kraljevine toga saziva posebnim zakonom46 produ`en “do konca {estog mjeseca od dana kojega je ratificiran kona~ni mir”. Od tada bi se ra~unali i svi rokovi relevantni za sazivanje novoga sabora prema ~lanku II. – 1870. o ure|enju Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Me|utim, Hrvatski sabor nakon 29. listopada 1918., kada je odr`ana njegova posljednja sjednica, vi{e nije sazivan zbog dr`avnopravnih promjena koje su uslijedile osnivanjem Dr`ave Slovenaca, Hrvata i Srba, a nakon toga, poglavito onih 46

“Izuzetno i jedino silom svjetskog rata, a da ni u kojim drugim prilikama ne bude odlu~no…” -bilo je formulirano u §l. Zakona od 16. kolovoza 1918. o izvanrednom produ`enju sada{nje zakonske periode Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, godina 1918., XII, 9. listopada 1918, broj 85.). Navedeni je zakon, dakle, progla{en u Zborniku zakona i naredaba 9. listopada 1918. kada je i stupio na snagu, a Zakon o izbornom redu od 11. rujna 1918. progla{en je u istom zborniku 1. listopada 1918. i tada je stupio na snagu.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

sudbonosnih doga|aja od 1. prosinca 1918. koje su bile posljedica stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 6. ZAŠTITA BIRA^KOG PRAVA I SLOBODE IZBORA U hrvatskom izbornom pravu, otkako je donesen Zakon o za{titi slobode izbora (1. o`ujka 1907.)47, za{tita bira~kog prava i slobode izbora bila je postavljena na takvu pravnu osnovu koja je pru`ala vrlo {iroku za{titu prava {to osiguravaju slobodne izbore. Odredbe tog zakona odnosile su se na za{titu bira~kog prava i slobode izbora kako na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor, tako i na izborima za `upanijske skup{tine. Uza nj su slobodu izbora {titile i neke odredbe Kaznenog zakona (§§ 68. i 101.),48 a u procesnom pogledu primjenjivale su se odredbe §§ 36, 38. i 143. Zakona o kaznenom postupku iz 1875.49 Po Zakonu o za{titi slobode izbora odre|ene su radnje inkriminirane kao ka`njiva djela protiv slobode izbora (tzv. izborne krivice), a njihovim je eventualnim po~initeljima zaprije~eno kaznama. Za pojedina djela koja su kvalificirana kao prijestupi mogla se po~initelju kaznenog djela izre}i kazna od najmanje osam dana do najvi{e {est mjeseci strogog zatvora (ako za pojedina od tih djela nisu bile po Kaznenom zakonu propisane te`e kazne. Tim je inkriminacijama obuhva}en velik broj ka`njivih djela vezanih ne samo za sam izborni ~in, za glasovanje na izborima, ve} i za sve one izborne radnje koje tomu prethode u svezi s izborima i s utvr|ivanjem posljetka izbora. Kao izborne su krivice u smislu tog zakona bila inkriminirana ova ka`njiva djela: a) brisanje bira~a iz izborne listine u kojoj su bili upisani ili neuno{enje u listinu bira~a kojima je naknadno priznato pravo glasa, a 47

Izvor: vidi bilj. 3.

48

Izvor: vidi bilj. 5.

49

Izvor: vidi bilj. 4.

143

u namjeri da im se neovla{teno oduzme bira~ko pravo; b) neovla{teno uno{enje bira~a u izbornu listinu u kojoj nisu bili upisani; c) falsificiranje ili uop}e mijenjanje sadr`aja isprava na temelju kojih se sastavlja izborna listina; d) posredna ili neposredna ponuda ili obe}anje bira~u – ili osobama koje pripadaju u zakonom odre|eni krug njegovih srodnika – kakve imovinske koristi da glasa ili da ne glasa za odre|enog kandidata ili da uop}e ne glasa, odnosno prihva}anje takvog obe}anja ili ponude s njihove strane; e) sprje~avanje bira~a prijetnjom ili silom da slobodno izvr{i svoje bira~ko pravo, a osobito nastojanje da se bira~a navede da glasa ili da ne glasa za odre|enog kandidata ili da uop}e ne glasa, naro~ito ako se pri tome slu`i nasiljem ili zastra{ivanjem ili prijetnjom da }e bira~ ili tko od njegovih srodnika – izgubiti javnu ili privatnu slu`bu ili da }e pretrpjeti kakvu imovinsku ili neimovinsku {tetu (“na tijelu, slobodi, po{tenju ili imetku”); f) javno {irenje la`nih vijesti o mjestu ili vremenu izbora, o odustajanju nekog kandidata od kandidature ili o nekoj drugoj okolnosti koja bi mogla bira~e odvratiti od izvr{enja njihovih izbornih prava ili ih navesti da to pravo izvr{e samo u odre|enom smislu; g) glasovanje pod tu|im imenom ili prijavljivanje glasa~kom odboru u namjeri da se glasuje pod tu|im imenom; h) glasovanje u jednom izbornom kotaru vi{e puta ili glasovanje u jednom ili vi{e izbornih kotara nakon {to se u jednom ve} glasovalo; i) sprje~avanje bira~a da glasuje u namjeri da ga se onemogu}i u izvr{enju njegova bira~kog prava; j) onemogu}avanje odr`avanja skup{tine bira~a - koja je sazvana u povodu raspisanih izbora da bi se saslu{ao kandidat ili radi izbornog dogovora – na taj na~in da se ovla{tenim osobama sprje~ava dolazak

144

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

na skup{tinu ili da se neovla{teno upada na skup{tinu, da se rastjeruje prisutne i osobe pozvane na skup{tinu ili pak one koji su pozvani da rukovode skup{tinom, odnosno da se silom suprotstavi njihovim odredbama; k) utjecanje starje{ina javnih ureda i ustanova, a zloupotrebom njihovog slu`benog polo`aja, na podre|ene ~inovnike i namje{tenike kao bira~e da glasuju ili da ne glasuju za odre|enog kandidata ili da uop}e ne glasuju; l) povreda bitnih ustanova izbornog zakona od strane predsjednika i ostalih ~lanova izbornih tijela u namjeri da se onemogu}i izbor ili da se utje~e na izborni rezultat, a osobito: - ako namjerno dopuste glasovati osobi koja nije upisana u izbornu listinu na temelju koje se provodi izbor; - ako dopuste glasovati onomu za koga znaju da nije osoba za koji se predstavlja i u ~ije ime glasuje; - ako dopuste glasovati bira~u za koga znaju da je ve} glasovao; - ako ne dopuste glasovati bira~u koji je upisan u izbornu listinu na temelju koje se glasuje; - ako namjerno krivo bilje`e ili dozvole krivo bilje`iti glasove koji su dani pojedinim kandidatima; - ako glasove koji su dani pojedinim kandidatima, namjerno krivo zbrajaju ili dopuste da se krivo zbroje; - ako predsjednik izbornog tijela izbore namjerno zapo~ne ili zavr{i prije nego {to je to odre|eno ili ako izbore bez opravdanog razloga obustavi. Na temelju iznesenog mo`emo ustvrditi da je za{tita slobode izbora na saborskim izborima (i na izborima za `upanijske skup{tine) u Trojednoj Kraljevini obuhva}ala kako za{titu slobode bira~a pri samom glasovanju, tako i za{titu izbornih radnji koje su tomu prethodile. To se poglavito odnosilo na za{titu zakonom propisanog upisa bira~a u izborne listine i njihovih ispravaka, slobodnog odr`avanja predizbornih zborova, a isto tako i na za{titu slobode odlu~ivanja bira~a za

koga }e glasovati te, naposljetku, na za{titu od izravnog utjecaja odgovornih slu`benih osoba u izbornim tijelima na izborne rezultate i posljedak izbora. Posebno su se po Izbornom zakonu 1918. na saborskim izborima primjenjivale jo{ i neke odredbe Kaznenog zakona glede odre|enih ka`njivih djela u kojima su se stekla obilje`ja kaznenog djela zlo~instava, ka`njivih po Kaznenom zakonu. Ka`njivim djelom, i to zlo~instvom, u vezi s izborima smatralo se svako okupljanje vi{e osoba radi opiranja nekom slu`benom poglavarstvu silom, u namjeri da se na taj na~in bilo {to zadobije ili da se osujeti ispunjenje neke du`nosti, ili ako se time htjelo onemogu}iti izvr{enje neke naredbe ili zapovjedi ili na bilo koji drugi na~in poremetiti javni red i mir.50 Isto se tako zlo~instvom, ka`njivim po Kaznenom zakonu, smatralo i takvo djelo u vezi s izborima, inkriminirano kao zloupotreba povjerene slu`bene ovlasti od strane onih koji su du`ni brinuti se za poslove vlade u namjeri da se nekome, bilo dr`avi, op}ini ili nekoj osobi, nanese {teta iz koristoljublja ili neke druge ne~asne pobude.51 Progon okrivljenika zbog svih ovih ka`njivih djela poduzimao se po slu`benoj du`nosti, a su|enje njihovim po~initeljima bilo je u nadle`nosti sudbenih stolova (za zlo~ine i prijestupe) i kotarskih sudova (za prekr{aje). Kada se kazneni progon poduzimao zbog izbornih krivica po prijavi predsjednika ili kojeg ~lana izbornog tijela ili nekoga bira~a, njima su pripadala prava privatnog u~esnika – o{te}enog po va`e}em kaznenom postupku.52 Na taj je na~in na saborskim izborima u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i procesnopravno osigurana za{tita bira~kog prava i slobode izbora.

50

Kazneni zakon od 27. svibnja 1852., § 68.

51

Isti kazneni zakon, § 101.

52

Zakon od 17. svibnja 1875. o kaznenom postupku, §§ 36., 38. i 143.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

ZAKLJU^NA RAZMATRANJA Izborni sustav za Hrvatski sabor koji je u{ao u pravni poredak gra|anske Hrvatske dono{enjem Zakona od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (ali koji nikad nije bio primijenjen na saborskim izborima u praksi izbornog procesa) jest posljednji takav pravni akt donesen u gra|anskoj Hrvatskoj na kraju njezinoga gra|anskog razdoblja. Ve} samim tim ima neupitnu povijesnu vrijednost, poglavito za hrvatsku dr`avnu i pravnu povijest jer predstavlja krajnji doma{aj hrvatskog izbornog prava, ali jo{ i vi{e zbog toga {to, u odnosu na dotada{nje hrvatsko izborno pravo, zna~i daljnji iskorak prema demokratskom izbornom sustavu. Nakon {to je jo{ 1910. godine u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji uvedeno jednako i izravno pravo glasa, Izborni zakon 1918., slijede}i tu demokratsku crtu u razvitku izbornog prava, uvodi tajno glasovanje i op}e pravo glasa za sve mu{karce starije od 24 godine. Iako je u njemu izostalo pravo glasa za `ene ({to je bio jedan od naj~e{}ih zastupni~kih zahtjeva u saborskoj raspravi o osnovi tog zakona)53 ipak se glede dostignutog demokratskog standarda on pribli`io, ako ne i izjedna~io, s onim u ve}ini zemalja zapadnoeuropskog kruga. Op}e pravo glasa (uklju~uju}i i jednako pravo glasa za `ene) u to vrijeme jo{ nije bilo prihva}eno ni u zemljama s tradicionalnim demokratskim ustrojem (Engleska, Francuska) niti u nizu drugih europskih zemalja: Italiji, [vicarskoj, Belgiji itd. Izborni zakon 1918. utemeljio je bira~ko pravo na saborskim izborima u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji na op}em pravu glasa (za mu{karce), zatim na jednakom i izravnom pravu glasa i na tajnom glasovanju pri izbornom ~inu. Taj je zakon prihvatio sustav apsolutne ve}ine za reparticiju zastupni~kih mandata, zatim podjelu zemlje na 122 izborne je53

Ta saborska rasprava op{irno je prikazana u radu: A. Milu{i} i J. Vrbo{i}, Saborska rasprava o Osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine, Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 418 – 457, 1999.

145

dinice koje su se, pak, dijelile na izborne okruge. Predizborni postupak obilje`ava postojanje stalnih izbornih listina (popisa bira~a) bez posebnog kandidacijskog postupka. I, naposljetku, izbore su provodila posebna izborna tijela (glasa~ki i izborni odbori) uz sudbeni nadzor cijelog izbornog procesa, a isto tako i uz {iroku sudbenu za{titu bira~kog prava i slobode izbora. Zbog toga {to nije bio primijenjen na saborskim izborima, taj zakon, kao pravno vrelo, “ostao je tek spomenikom i svjedokom dosega hrvatske ustavnopravne teorije gra|anskog dru{tva i njezinoga normativnoga oblikovanja na kraju nagodbenog razdoblja” – {to smo nedavno ve} istaknuli u gore spomenutom radu koji predstavlja povijesni uvod u ovu raspravu.54 Prihvatimo li jednu od temeljnih odrednica D. Nohlena o izbornim sustavima, doti~no kako se u raspravi o na~elima predstavni{tva trebaju po{tovati “povijesno-sociopoliti~ki odnosi” te da su izborni sustavi “ovisni o demokratskoteorijskom stajali{tu razmatranja, te ovisni o prostoru i vremenu”55 , onda bismo na kraju mogli ustvrditi: Izborni zakon 1918. uveo je u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji izborni sustav koji je odgovarao duhu tog vremena i temeljnim dru{tvenim i politi~kim institucijama (iako su zahtjevi glavnih hrvatskih politi~kih stranaka i{li i dalje od toga), a povijesno je slijedio onaj postupni razvitak hrvatskog izbornog prava gra|anskog doba. U svojoj je osnovi on bio ukorijenjen u prvom hrvatskom demokratskom izbornom redu iz 1848. godine, s njegovim, za to doba, vrlo {irokim bira~kim pravom. Tek je ovaj posljednji saborski izborni red iz 1918. godine u demokratskom pogledu svojim doma{ajem naposljetku prevladao i onaj prvi izborni red za hrvatski gra|anski sabor iz 1848. godine i onaj iz 1910. godine koji je najvi{e slijedio njegove demokratske tradicije. 54

Vidi: A. Milu{i}, Hrvatsko izborno pravo 1848.–1918., Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 309318, 1999. str. 317.

55

D. Nohlen, op. cit., str. 90.

146

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

PRILOG @iteljstvo [mu{ko (gra|ansko i vojni~ko) i `ensko] izbornih kotara po zakonskoj osnovi Zakona od 11. rujna 1918. o izbornom redu za Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

147

148

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

IZVORI I LITERATURA 1. Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, komad XV, 1870; komad IV, 1874; komad XIX, 1875; komad XXXV 1875; komad XII, 1881; komad II, 1883; komad XI, 1884; komad XV, 1888; komad IV, 1900; komad IV, 1904; komad VI, 1910; komad VII, 1910. Dalje: Zbornik zakona o naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, komad XI, 1918; komad XII, 1918; komad XIII, 1918. 2. Hodimir Sirotkovi}, Izborni red za Sabor od 186l. godine i provo|enje izbora, Rad JAZU u Zagrebu, knjiga 347, Zagreb 1967. 3. Hodimir Sirotkovi}, Ustavni polo`aj i organizacija rada Sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije u gra|anskom razdoblju njegova postojanja 1848.-1918., Posebni otisak, Zagreb 1981. 4. Hodimir Sirotkovi}: Izborni sistem: HRVATSKA. HRVATSKA I SLAVONIJA; Enciklopedija Jugoslavije, JLZ Miroslav Krle`a, 2. izd., sv. 5, Zagreb 1988. 5. Josip Horvat, Politi~ka povijest Hrvatske, I, Zagreb 1989. 6. Bogdan Krizman, Osnivanje Pu~ke selja~ke stranke 1904.-1905, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveu~ili{ta u Zagrebu, 2, 1972. 7. Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, Zagreb 1989. 8. W.J.M. Mackenzie, Free Ellections, George Allen and Unwin, London 1958. 9. Anto Milu{i}, Izborni sistem, struktura izbornog sistema i neki problemi koji se postavljaju u vezi s izborom lokalnih predstavni~kih tijela, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 29, 1-2, 1979.

149

10. Anto Milu{i}, Hrvatsko izborno pravo 1848.1918., Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15, (3-4): 309-318. 1999. 11. Milu{i} i J. Vrbo{i}, Saborska rasprava o Osnovi zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine, Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 15 (3-4): 418-457, 1999. 12. Diter Nohlen, Izborno pravo i strana~ki sustav (prevela s njema~kog Mirjana Kasapovi}), Zagreb, 1992. 13. Novine dalm. herv. slavonske, Te~aj XIX, 1848; Dalje: Narodne novine, god. 27, 186l; god. 31, 1865; 14. Ladislav Poli}: Povijest modernoga zakonodavstva hrvatskoga, Posebni otisak, Zagreb, 1908. 15. Prilozi k stenografskim zapisnicima Sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Petogodi{ta 1908-1913; 1913.-1918. 16. C.E. Smith, Voring and Election Laws, Oceana Publications, Legal Almanac Series No 24, New York 196l. 17. S. Sokol i B. Smerdel, Ustavno pravo, Zagreb 1998. 18. Nik{a Stan~i}, Hrvatski gra|anski sabor 18481918., u: Hrvatski sabor, izd. Sabora Republike Hrvatske, Nakladnog zavoda Globus i [kolske knjige, Zagreb, 1994. 19. Jovan Stefanovi}, Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, Zagreb 1950. 20. Stenografski zapisnici Sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Petogodi{ta 1913-1918. 21. Jaroslav [idak, Mirjana Gross, Igor Karaman i Dragovan [epi}: Povijest Hrvatskog naroda, Zagreb 1968.

150

Dr. sc. ANTO MILU[I]: Temeljna obilje`ja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njegovome izbornom redu... Pravni vjesnik 16 (1-2): 123-150, 2000.

D. Sc. ANTO MILU[I], Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek FUNDAMENTAL CHARACTERISTICS OF THE ELECTION SYSTEM FOR CROATIAN SABOR IN ITS ELECTORAL ORDER OF 1918 SUMMARY Following a historical introduction into Croatian electoral law in the period between 1848 and 1918 and a review of the debate on the Foundation of the Law on Electoral Order for Croatian Sabor (Pravni vjesnik, 15/3-4, 199, pp. 309-318 and 418-457), the author discusses the legal institutes of the last electoral system for Croatian Sabor, the one introduced into the legal system of the civic Croatia by means of the law passed on 11th September 1918, regulating the electoral order for the Sabor (Parliament) of the Kingdoms of Croatia, Slavonia and Dalmatia. However, this law never found its practical application in the electoral process of elections for Sabor. The author reflects the principal legal institutes of this electoral system that he analyzes in these thematic chapters: 1. Theoretical and Legal Foundation and the Principles of the Electoral System; 2. Active and Passive Voting Right or Electoral Right; 3. Voters’ Register or Electoral Slates: setting up, complaint procedure, annual revision; 4. Electoral Districts; 5. Electoral Procedure; 6. Protection of the Electoral Right and of the Freedom of Choice. The very fact that this was the last legal act of its kind passed in civic Croatia at the end of its settlement period, gives it an unquestionable historical value because it represents the supreme achievement of Croatian electoral law, but even more so because, in comparison with the earlier Croatian electoral law, it meant a further step forward towards a democratic electoral system. Upon the introduction of equal and direct voting rights in the Kingdom of Croatia and Slavonia already in 1910, the Electoral Law of 1918 followed this democratic trait in the development of the electoral law and introduced a secret ballots and a general voting right for all men over the age of 24. Although women were not given the right to vote (in spite of the fact that it was one of the most frequent demands of the Sabor representatives in the debate on the essentials of this law), the law – in its democratic standard – still came close, indeed it leveled with such laws in most countries of Western Europe. Electoral Law of 1918 based the electoral right in the Sabor elections in the Kingdom of Croatia and Slavonia on the general voting right (for men), on an equal and direct right to vote, and on secret ballot in the actual elections. This law adopted the system of absolute majority for repartition of representatives’ mandates, it also introduced the division of the country into 122 electoral districts that were further divided into constituencies. The pre-electoral procedure was marked with the existence of permanent voters’ lists without special candidating procedures. Finally, elections were carried out by special electoral bodies (voters’ and electoral committees) with courts controlling the entire electoral process and also with a broad judicial protection of the electoral right and freedom of choice. Since it was never applied in Sabor elections, this law – as a legal source – “remained merely a monument and a witness of the achievements of Croatian constitutional legal theory of civic society and of the normative formation of this theory at the end of the settlement period” – as it was recently pointed out in the aforesaid work serving as a historical introduction into this treatise. In his conclusion, the author brings the electoral system that is the object of his consideration with former electoral systems and concludes that the Electoral Law of 1918 introduced into the Kingdom of Croatia and Slavonia an electoral system for the Croatian Sabor that was the most democratic one Croatia had until then. It corresponded with the spirit of that time and with the fundamental social and political institutions, although the demands of the leading Croatian political parties went even beyond that, and, historically, it continued in the course of the gradual natural development of Croatian electoral law of the civic period that characterized Croatia ever since the year 1848. Key words: Croatian Sabor (Parliament), electoral law, the year 1918, electoral system, institutes of electoral law

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

151

UDK: 347.763 Stru~ni ~lanak Primljeno 10. lipnja 2000.

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Osijeku

O NEKIM PROBLEMIMA VANJSKIH TRO[KOVA I ZAKR^ENOSTI PROMETNOG SUSTAVA U NAS I U SVIJETU Promet je, odnosno transport ili prijevoz, ~etvrto podru~je materijalne proizvodnje. To podru~je, za razliku od industrije, rudarstva i poljoprivrede, ima izuzetno velike specifi~nosti, koje se moraju uva`avati u strategiji i poslovnoj politici te razvoju suvremenog transporta, doma}eg i me|unarodnog. U svezi je s tim u ovom radu izlo`en problem vanjskih tro{kova u prometu, a posebno va`an problem zakr~enosti, npr. u cestovnom prometu, koji zahtijeva nova organizacijska i tehnolo{ka rje{enja kao novi na~in mi{ljenja i djelovanja u prometnoj zbilji. U radu su predlo`ene i neke nove mogu}nosti i mjere za rje{avanje problema zakr~enosti, u prometu kojima se te`i kvalitetnijem pobolj{anju prometnog sustava kao i kvaliteti `ivota uop}e. Promet spaja narode i dr`ave. Klju~ne rije~i: vanjski tro{kovi u prometu, rje{avanje zakr~enosti u prometu, cijena rje{avanja 1. UVODNE NAPOMENE Proizvodnja je materijalnih dobara, upravo zahvaljuju}i industrijskoj revoluciji, dostigla u drugoj polovini XX. stolje}a neslu}ene razmjere. Me|utim, prijevoz se tih dobara od mjesta proizvodnje do mjesta potro{nje ne razvija na suvremen i posve zadovoljavaju}i na~in. To zna~i da promet robe i ljudi, a napose robe, zaostaje za proizvodnjom dobara. Sigurno je u svezi s navedenom problematikom u prometu va`an i utjecaj vanjskih tro{kova u prometu, a posebno problem svakodnevne zakr~enosti u prometu. Za promet je va`no da je ekonomi~an, brz i siguran. Zato je va`nost dodatnih tro{kova kao i teku}a politika odre|ivanja cijena zakr~eno-

sti u prometu bila poticaj pri obradi sadr`aja ovog rada. Rad smo koncipirali tako da se u prvom dijelu ne{to ka`e op}enito o tzv. vanjskim tro{kovima u prometu, a drugi se dio odnosi na goru}u problematiku svakodnevne prometne prakse, na zakr~enost u prometu. 2. PROBLEMI VANJSKIH TRO[KOVA U SVAKODNEVNOM PROMETU Cestovni promet raspola`e specijalnim vozilima za prijevoz pojedine vrste robe (osoblja, konfekcije robe, teku}ina, robe u rasutom stanju, pakirane robe, gra|evinskog materijala, ruda i sl.) {to ne tra`i posebno pakiranje, pa se time posti`e u{teda u ambala`i

152

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

i pakovanju. Tro{kovi su prijevoza na srednjim i kra}im relacijama ni`i od `eljezni~kog prijevoza, a posebno za lako pokvarljivu robu i robu ve}e vrijednosti kada je u pitanju cestovni prijevoz. Tro{kovi u cestovnom prometu ovisni su o ~injenici tereti li se tonski kilometar izravno tro{kovima izgradnje i odr`avanja ceste. Pri tome je potrebno voditi ra~una o tro{kovima s pozicije dru{tva i tro{kova vlasnika.1 Kada su u pitanju tzv. dodatni tro{kovi, oni se mogu opisati ekonomskim terminom kao vanjski tro{kovi prometa. Oni su vanjski jer ih korisnik prometa, koji utje~e na njih, ne pla}a izravno u cijeni prijevoza. Ipak, to ne zna~i da oni ne izazivaju tro{kove, nego teret naplate pada negdje drugdje u dru{tvu, a to obi~no kroz: - vi{e premije osiguranja, - manje prinose u poljoprivredi, - pove}ano ulaganje u zdravstvu, - pove}ane izostanke s posla, - izazivanje efekta staklenika i dr. Spomenuti vanjski tro{kovi imaju svoj dokaz u pravilu, prije svega u: - zakr~enosti prometa, - prometnim nezgodama,2 - one~i{}enju zraka,3 - prometnoj buci i dr.4 Spomenute je vanjske tro{kove, {to ih suvremeno dru{tvo kolektivno pla}a, te{ko egzaktno utvrditi. Prema dosada{njim istra`ivanjima u pojedinim europskim zemljama vanjski tro{kovi iznose i do 5% BDP-a. 1

Vidi kod: V. Feri{ak i dr.: POSLOVNA LOGISTIKA, Zagreb, 1983., str. 33. i d.

2

“Prometna nezgoda” takav je doga|aj na cesti u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba poginula ili ozlije|ena ili je izazvana materijalna {teta (usp. ~l. 4. st. 2., to~. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Nn.-br.54/96.)

3

O one~i{}enju zraka u svezi s prometom vidi: I. Rom{tajn, Osnove hrvatskoga prometnog prava i osiguranja, Osijek,1999., str. 54 -56. 4 Ibidem

Vanjske tro{kove prometa u zemljama Europske unije dajemo u prilo`enoj tablici 1. Tablica 1. Vanjski tro{kovi prometa u zemlja-

ma Europske unije Vanjski tro{ak Zakr~enost prometa Prometne nesre}e One~i{}enje zraka Prometna buka

Postotak od BDP-a 2,0% 1,5% 0.4% 0,2%

Bilijuna ECU-a 122 91 24 12

Izvor: Green Paper, Commission of the European, Brussels, 1995., str. 3.

3. ZAKR^ENOST U PROMETU I CIJENA ZAKR^ENOSTI Proces transporta (prijevoza) stvari (robe) poduzetnika cestovnim prometom obuhva}a barem ove radnje: pripremu za prijevoz, utovar, prijevoz, pote{ko}e u prijevozu robe, istovar i smje{taj. U tom transportnom lancu prometa robe i prijevoza ljudi ~esto dolazi do problema zakr~enosti u prometu. Dakle, zakr~enost u prometu nije nepoznata pojava u dosada{njem razvitku prometnog sustava, ali sve vi{e dolazi do izra`aja u posljednje vrijeme smanjenjem brzine prometa posebno u urbanim sredi{tima i visokorazvijemim zemljama.5 Neosporno je da je zakr~enost u prometu vi{e rezultat sve ve}e potra`nje za prometom zbog kojeg je do{lo do tako intenzivnog kori{tenja prometne infrastrukture da se postavlja pitanje njezinog efikasnog funkcioniranja (potrebe propusne mo}i). Zakr~enost djeluje na samu u~inkovitost prometa i stvara velike probleme gospodarstvu u nas i u svijetu. Obi~no uzrokuje ka{njenja i nesigurnost u blagovremenom dolasku robe i putnika na planirano i `eljeno odredi{te. Tako|er smo mi{ljenja da ono u velikoj mjeri utje~e i na one~i{}enje zraka 5

Vidi kod: S. Dvorski i dr., Vanjski tro{kovi u prometu osvrt na problem zakr~enosti u prometu (“Suvremeni promet” br.3-4/1999., str. 359.i d.)

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

pove}anom potro{njom goriva zbog smanjene brzine translokacije, ~estim zastojima u prometu itd. Zakr~enost prometa osobito dolazi do izra`aja kada potra`nja prometa preraste postoje}e kapacitete. Tada se ~esto puta predla`e pove}anje kapaciteta voznog parka, odnosno izgradnja cestovne infrastukture, gradnja potrebnih cestovnih zaobilaznica (npr. zaobilaznica kod Karlovca i dr.). Ipak smo mi{ljenja da isklju~ivo izgradnjom cestovne infrastrukture ne}emo rije{iti problem zakr~enosti u prometu, a to iz vi{e razloga od kojih bismo ipak naveli: - kori{tenje cestovne infrastrukture u vr{nim optere}enjima ({picama) i izvan njih. Ipak se po na{em mi{ljenju, previ{e tra`i za kori{tenje prometnica istovremeno, posebice u vremenu odlaska na posao i povratka s posla u velikim gradovima i prilaznim prometnicama. Tako se optere}enje pojavljuje tijekom dana u vremenu od 7,30 do 9 sati prije podne i od 15 do 18 sati poslije podne. - izgradnjom i modernizacijom cestovne infrastrukture u velikom broju slu~ajeva ne rje{ava se problem zakr~enosti u prometu. Naprotiv, u prometnoj zbilji to izaziva rast prometa. 3.1. Kako rije{iti problem zakr~enosti u prometu? Mnoge europske, napose srednjoeuropske zemlje, kojima pripada i Hrvatska, imaju ozbiljne probleme zakr~enosti u prometu. Suvremeno organizirano dru{tvo i moderna dr`ava na prelasku iz XX. u XXI. stolje}e mora voditi suvremenu prometnu politiku te je mudro i svjesno razvijati dugoro~no u svoju korist, nastoje}i uspje{nije rje{avati probleme zakr~enosti u svakodnevnom prometu.6 Kako uspje{nije rje{avati problem zakr~enosti u prometu? Kojim metodama bi se to 6

Vidi kod.I. Rom{tajn , Cit. djelo pod 3, str. 9. i d.

153

moglo rje{avati? Predla`emo da se to rje{ava kroz: - ~ekanje na red - redanje (metoda koja je danas naj~e{}e u primjeni), - propisi- pravna regulativa (propisi iz sigurnosti, organizacije i odgovornosti u prijevozu robe i putnika), voditi ra~una i o kori{tenju i ograni~enju kori{tenja voznog parka, - odre|ivanje cijena zakr~enosti u prometu (naplata odre|enog nov~anog iznosa). [to se ti~e ~ekanja na red, ono u postoje}im uvjetima pove}ava vrijeme putovanja za sve sudionike u prometu uklju~uju}i i korisnike koji imaju hitne potrebe za prometom. Taj na~in nije ba{ stimulativan jer se ne ~ini gotovo ni{ta kako bi se smanjila koncentracija prometa u vr{nim optere}enjima, a {to ima odraz u neefikasnom kori{tenju cestovne infrastrukture. [to se ti~e propisa u nas, koji u pravilu ograni~avaju uporabu, odnosno koji su se nekad primjenjivali u prometnoj zbilji, glede parnih i neparnih registarskih brojeva, mislimo da nisu primjenjivi sada{njoj razini razvitka i demokraciji u na{em suvremenom dru{tvu pa i u svijetu. Sigurno da treba du`nu pa`nju u prometu posve}ivati sigurnosti cestovnog prometa, a to opet ovisi o kulturi voza~a i ostalih sudionika u javnom cestovnom prometu. Va`na je i etika voza~a u javnom prometu. Etiku se ili ima ili nema i nju nam nitko ne mo`e niti POKLONITI niti ODUZETI.7 U pogledu odre|ivanja cijena zakr~enosti u prometu kao i u nekim drugim djelatnostima vezanim za rad i `ivot ~ovjeka, za promet i sl., kao jedan od primjera rje{avanja tog problema navode se telefonske kompanije koje upravo u vr{nim optere}enjima odre|uju vi{e cijene telefonskih impulsa. Sukladno bi tomu bilo mogu}e rije{iti u prometu i problem zakr~enosti u prometu. 7

O etici u prometu vidi kod: L.Rom{tajn, Eti~ka kultura voza~a kao osnova sigurnosti u cestovnom prometu (Zbornik radova, peto me|unarodno znanstveno savjetovanje, Opatija, 17-18. travnja , 1997., str. 169. i d. )

154

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

Korisnici cestovnog prometa za vozila pla}aju naknadu za ceste, bez obzira na to koriste li vozila i u vrijeme vr{nog optere}enja ceste. Ipak, mislimo da je, da bi se bar nekako ubla`io problem zakr~enosti u prometu, potrebno bolje koristiti prometnu infrastrukturu. Mjere kao {to su uporaba sustava elektroni~ne razmjene podataka, razvitak komunikacijskih sustava i modernizacija ceste mogu pomo}i ubla`avanju problema. Djelotvornija bi se rje{enja mogla posti}i jedino mjerama koje bi uklju~ivale odre|ivanje i uvo|enje pravednijih cijena. Samo naplata zakr~enosti u prometu pobolj{ava efikasnost kori{tenja cestovne infrastrukture i time ograni~ava potrebu trenuta~nog investiranja. 3.2. O nekim problemima odre|ivanja cijena zakr~enosti u prometu Modernizacija se prometa u nas i u svijetu name}e kao neizbje`an zahtjev pred znanost i praksu, a tako|er i pred politiku zemlje ili ekonomsku integraciju. Modernizacija }e se prometa posti}i prihva}anjem novih tehnologija u transportu, a s tim u svezi i primjenom nove organizacije, suvremenog menad`menta i marketinga. U tom lancu veliku va`nost ima i problematika odre|ivanja cijena zakr~enosti u prometu. Kratko re~eno, odre|ivanje je cijena zakr~enosti prometa zapravo napla}ivanje kori{tenja cestovne infrastrukture i vezivanje visine tzv. pristojbe uz postoje}u razinu zakr~enosti. I tu su u poslovnoj praksi mogu}e dvije osnovne metode odre|ivanja cijena zakr~enosti prometa, i to:8 a) cijene se pove}avaju pri ulazu u zakr~enu zonu i u vrijeme vr{nih optere}enja. Ova metoda primjenjuje se u pojedinim regijama i velikim gradovima ju`ne i jugoisto~ne Azije. b) cijene se odre|uju elektronski na pojedinim prometnicama podlo`nim zakr~eno8

Sravni kod: S. Dvorski i dr. Cit. djelo pod 5 , str. 360.

sti, koriste}i elektronske sustave i baze podataka. Metoda se za sada primjenjuje na pojedinim dionicama francuskih i talijanskih autocesta na prilazima velikim gradovima. Valja istaknuti da Europska unija, kao jedan od zadataka u cilju razvitka prometa, od 1966. godine poti~e ba{ istra`ivanja sustava elektronskog napla}ivanja prometne zakr~enosti. Sigurno da iskustva pojedinih zemalja govore u prilog tomu da naplata zakr~enosti u prometu rezultira porastom prora~una, te je stoga na lokalnoj i dr`avnoj upravi zadatak da prilagode pravnu regulativu i odlu~e, o - visini pristojbe za zakr~enost u prometu, - na~inu raspodjele prihoda. Samo neka se ne ugledaju na na{u “interesantnu” dr`avnu praksu, npr. kod povi{enja cijena naftnih derivata. Ako recimo INA tra`i pove}anje cijena naftnih derivata za recimo 10%, onda dr`ava “zadr`ava” za sebe do 7%, a proizvo|a~ dobije “~ak” 3 ili 4%. Odre|ivanje }e cijena zakr~enosti u prometu, utjecati i na razloge te opravdanosti putovanja u vr{nim optere}enjima sudionika u prometu. Stoga }e sudionici u prometu prilagoditi svoje potrebe s ciljem smanjenja tro{kova te se u tom kontekstu navode i mogu}a rje{enja njihovih smanjenja: - vo`nja u drugo vrijeme (to ne vrijedi samo za “na{e” politi~are), - kori{tenje druge dionice, - vo`nja prema drugom odredi{tu, - kori{tenje alternativnih oblika prijevoza, - vo`nja vi{e putnika u jednom automobilu (izbjegavaju se solo putovanja), - vezana putovanja, - izbjegavanje pojedinih putovanja itd. Sve re~eno ima za cilj razvoj {to ekonomi~nijeg prometnog sustava u nas i u svijetu. Trebamo brz, siguran, ekonomi~an i u~inkovitiji prijevoz tereta i ljudi, sa {to manje vanj-

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

skih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava. Modernizacija se prometa name}e kao neizbje`an zahtjev pred znanost, praksu i prometne poduzetnike. Ekonomi~nost prometa zna~i ostvarenje prijevoza na {to jeftiniji na~in.9 Iz obra|ene problematike proizlazi da je odre|ivanje cijena zakr~enosti u prometu opravdano i djelotvorno. Sama naplata zakr~enosti u prometu vodi pobolj{anju djelotvornosti prometnog sustava u nas i u svijetu. UMJESTO ZAKLJU^KA Promet je, odnosno transport ili prijevoz, ~etvrto i va`no podru~je materijalne proizvodnje. To podru~je, za razliku od industrije, rudarstva i poljoprivrede, ima izrazito velike specifi~nosti koje se moraju uva`avati u svakodnevnoj strategiji i poslovnoj politici i zbilji razvoja suvremenog transporta. Jedna od specifi~nosti prometnog (transportnog) poduzetni{tva u prijevozu tereta (robe) i putnika jest i izlo`ena problematika vanjskih tro{kova i zakr~enost prometnog sustava u nas i u svijetu. Mnoge europske, a napose srednjoeuropske zemlje, me|u kojima pripada i Hrvatska, zaostaju u razvoju suvremene transportne tehnologije i infrastrukture. Time one zaostaju i u pru`anju brzih, ekonomi~nih transportnih (prometnih ) usluga.

9

Vidi kod: I. Rom{tajn, Cit. djelo pod 3, str. 11. i d.

155

LITERATURA 1. J. Bo`i~evi}: Prometna valorizacija Hrvatske, Zagreb, 1992. 2. S. Dvorski i dr.: Vanjski tro{kovi u prometu osvrt na problem zakr~enosti u prometu (“SUVREMENI PROMET”, br. 3-4/1999.) 3. V. Feri{ak i dr. Poslovna logistika, Zagreb, 1983. 4. Z. Jelinovi}: Ekonomika prometa i pomorstva, Zagreb, 1983. 5. J. Pa|en: Prometna politika, Zagreb, 1996. 6. I. Rom{tajn: Eti~ka kultura voza~a kao osnova sigurnosti u cestovnom prometu (Zbornik radova, Peto me|unarodno savjetovanje, Opatija, 17.-18. tavnja 1997.) 7. I. Rom{tajn: Osnove hrvatskoga prometnog prava i osiguranja, Osijek-Po`ega, 1999.

156

Dr. sc. IVAN ROM[TAJN: O nekim problemima vanjskih tro{kova i zakr~enosti prometnog sustava u nas i u svijetu Pravni vjesnik 16 (1-2): 151-156, 2000.

D. Sc. IVAN ROMŠTAJN, Full Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek ON SOME PROBLEMS OF EXTERNAL EXPENSES AND THE CONGESTION OF THE TRAFFIC SYSTEM IN CROATIA AND IN THE WORLD SUMMARY Traffic, i.e., transportation or transit is the fourth very important field of material production. This field, as opposed to industry, mining and agriculture, has extremely great specific features that must be respected in everyday strategy and business policy and in the reality of the development of modern transport. Among these specific features of transportation entrepreneurship in the transit of goods and passengers there are also the problems of external expenses and of the congestion of the traffic system in Croatia and in the world. Many European, especially Central European countries, which also include Croatia, are lagging behind in the development of modern transportation technology and infrastructure. As a consequence, they also lose pace in providing fast, efficient and economical transportation services. Key words: external expenses in traffic, solutions for traffic congestion, price of proposed solutions

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

157

UDK: 930.1 : 327 Pregledni ~lanak Primljeno 10. lipnja 2000.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, predava~ Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku Dr. sc. JOSIP VRBO[I], izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J.J. Strossmayera u Osijeku

OSWALD SPENGLEROVA FILOZOFIJA POVIJESTI I PRORICANJE PROPASTI ZAPADNE KULTURE: NAGOVJE[TAVAJU LI PROCESI DANA[NJE GOSPODARSKE GLOBALIZACIJE ISPUNJENJE PRORO^ANSTVA? Bez namjere za izja{njenjem pro et contra dogo|enih ili o~ekivanih posljedaka globalizacije, ona se, definirana ovdje kao dinami~an niz ekonomskih, politi~kih, dru{tvenih i drugih neprestanih promjena na razme|u 20. i 21. stolje}a, postavlja kao referentna to~ka u odnosu na koju }e se temeljem ustanovljenih sli~nosti ili razlika uspostaviti zaklju~ak o to~nosti Spenglerovih predvi|anja razvoja zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture. Procesi globalizacije, posebno oni ekonomskog karaktera, zahva}eni u sada{njem trenutku, pokazuju izuzetnu sli~nost (istovjetnost) s procesima koje je Spengler dosta jasno nagovijestio u Propasti Zapada. Klju~ne rije~i: Oswald Spengler, filozofija povijesti, organske kulture, civilizacija, globalizacija, odumiranje zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture UVOD Oswald Spengler (1880.-1936.), njema~ki filozof i povjesni~ar kulture, je u svom dvotomnom djelu "Propast Zapada", tiskanom izme|u 1918. i 1922. godine, predvidio da }e zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura u vremenu koje slijedi do`ivjeti temeljne ekonomske, tehnolo{ke, dru{tvene i kulturalne preinake. One se sastoje u nametanju dru{tvima vodstva od strane tri nova gospodara (tirana) - novca, demokracije i tiska, a popratne pojave u tako restrukturiranim dru{tvima su ekonomski i politi~ki imperijalizam, reduciranje demokracije na ispra`njenu formu, stvaranje megapolisa i migracije novih nomada, kozmopolitizam i pacifizam, dominacija filozofi-

je skepse, ateizma i nihilizma, svo|enje dru{tvenih pitanja i problema na pitanja prehrane, seksualnosti i socijalnog stanja, ra|anje inteligentnoga, ali neplodnog pojedinca kao dijela mase i nestanak originalnih umjetni~kih formi. Navedene preinake, koje su zapo~ele negdje u doba Napoleona, bit }e dovr{ene do kraja 21. stolje}a. Ove promjene u strukturi dru{tava i na~inu `ivota ne}e zna~iti napredak u smislu tradicionalnog, zapadnog uvi|anja razvoja povijesti kao linearnog i evolutivnog kretanja od lo{ijeg ka boljem. Unutar Spenglerove filozofije one zna~e napredak, ali samo unutar `ivotnog ciklusa od ro|enja do smrti, ciklusa kojem su nu`no, sudbinski podvrgnute

158

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

sve dosad "ispunjene" kulture, kao i zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura koja je danas jo{ jedino "`iva". Kulture su `ivi organizmi, nastaju, razvijaju se i umiru, a zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura je navedenim promjenama u{la u svoju posljednju fazu razvoja iza koje nema ni{ta drugo do posvema{njeg nestanka - fazu civilizacije ("zime" u `ivotu kulture). Povijest je, dakle, znanost koja treba prou~avati `ivot i smrt osam velikih kultura, ali i znanost koja nam, kada se s njom kao metodom poslu`e i druge znanosti, poma`e u predvi|anju na{e svekolike budu}nosti. Tu joj mogu}nost i novu snagu daje ~injenica da se sve kulture ra|aju, `ive i umiru kroz sli~ne procese, iako se njihova simbolika razlikuje, pa stoga {to znamo kako je izgledao kraj npr. anti~ke kulture koje vi{e nema, mo`emo preciznije predvi|ati kako }e izgledati kraj na{ezapadne kulture. Dominacija financijskog kapitala i spekulativne privrede, eksplozivni tehni~ki, komunikacijski i transportni napredak, univerzalizacija tr`i{ta, slabljenje uloga nacionalnih dr`ava, supremacija nekoliko dr`ava i gradova, ekonomski dispariteti izme|u bogatih i siroma{nih, posljedi~no tome napu}ivanje velikih gradova i ekonomska migracija, slabljenje socijalnih potpora i tranfera, slabljenje svih vrsta morala kroz ja~anje skepticizma i nihilizma, demokracija tiska umjesto naroda i eklekticizam u umjetnosti samo su neki procesi obuhva}eni pojmom globalizacije, no koji bi se, tako|er, a sukladno Spenglerovom filozofsko-metodolo{kom aparatu, mogli nazvati procesima civiliziranja, tj. procesima koji obilje`avaju}i zadnju fazu u razvoju bilo koje kulture iste te dovode do njihove smrti i kona~nog nestanka.

- obrisi jedne morfologije svjetske povijesti (Der Untergang des Abendlandes - Umrisse einer Morphologie der Weltgeschichte), inovativna i kontroverzna komparativna analiza svjetske povijesti objavljena u dva toma: prvi pod naslovom Oblik i zbiljnost, a drugi kao Svjetskohistorijske perspektive. I u hrvatskom dvotomnom izdanju1 Propast Zapada ukupno obuhva}a vi{e od tisu}u stranica, pa nije ~udno {to je Spengler nekoliko godina nakon 1918. godine, godine izdavanja prvog sveska pod za tada{nji ali i dana{nji senzibilitet neobi~no sna`nim i izazovnim naslovom2, postao prvorazredna znanstvena i medijska (za tada{nje prilike) atrakcija. Te je godine Spengler imao 37 godina, a do 42. godine `ivota uspio je dovr{iti i 1922. godine izdati i drugi tom. Spengler promi{lja i pi{e pod sna`nim utjecajem Goethea i Nietzschea, a izvori{te pojedinih mu misli mo`emo prona}i u djelima Giambattiste Vicoa (1668.-1744.), talijanskog povjesni~ara, esteti~ara, filologa i filozofa, i Nikolaia Danilevskog, ruskog slavofila i filozofa iz 19. stolje}a. Po opsegu i utjecaju Propast Zapada dana{nja kritika stavlja uz bok djelima kao {to su "A Study of History" (najopse`nija knjiga XX. stolje}a u 12 tomova) Arnolda Toynbeea (1889.-1975.) i "Social and Cultural Dynamics" (4 toma) Pitrim Sorokina (1889.-1968.).

Jednostavnost i racionalnost kojom je obja{njavao razloge netom pro`ivljene ve1

Hrvatsko izdanje Propasti Zapada kojim se ovdje koristimo iza{lo je u biblioteci Demetra, filozofskoj biblioteci Dimitrija Savi}a, u Zagrebu, I. tom 1998. godine a II. 2000. godine, s predgovorom Rainera Thurnhera iz Innsbrucka i u prijevodu Nerkeza Smailagi}a, negda{njeg profesora na Fakultetu politi~kih znanosti u Zagrebu. Prijevod je u gruboj verziji zavr{en 1984. ili 1985. godine, a smrt prevoditelja nagnala je izdava~a D. Savi}a da prijevod jo{ jednom sravni s njema~kim izvornikom, prevede {to je ostalo neprevedeno, terminolo{ki i jezi~ki uskladi i dopi{e oko pedesetak bilje{ki. Ovo je izdanje oboga}eno ilustracijama kojih nema u njema~kom izvorniku.

2

Sam naslov knjige mo`e zavesti jer "propast" ne zna~i kolaps, naglo prido{li, brzi i potpuni nestanak.

OP]ENITO O SPENGLERU I NJEGOVOM DJELU I UTVR\IVANJE ISTRA@IVA^KOG ZADATKA I CILJA Oswald Spengler (1880.-1936.) je bio njema~ki filozof i povjesni~ar kulture. Glavno i najpoznatije djelo mu je Propast Zapada

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

like europske tragedije Prvog svjetskog rata, a oni su se u glavnom svodili na nu`ni, sudbonosni karakter doga|anja proisteklog iz unaprijed zadatih i stoga nepromjenljivih svjetskohistorijskih doga|anja, omogu}uju nam razumijevanje Spenglerove popularnosti najprije kod njema~kih, a zatim i kod ostalih europskih ~itatelja na ~ije }e jezike djelo vrlo brzo biti prevedeno. Spengler je studirao matematiku i prirodne znanosti (a istra`ivao gotovo sve ljudske djelatnosti - od glazbe i slikarstva do tehnike i politike), a do 1911. kada zapo~inje profesiju nezavisnog filozofa i u~itelja-instruktora radio je kao profesor na poznatoj gimnaziji u Hamburgu. Na ideju za svoje glavno djelo do{ao je iznenada 1911. godine zamje}uju}i kako se Europa u`urbano priprema za ljudsko i kulturolo{ko samoubojstvo, a {to }e biti prvi korak ka kona~nom nestanku europske kulture sa svjetske i povijesne pozornice. Ratna zbivanja 1914.-1918. i njihove posljedice Spengleru samo potvr|uju valjanost njegovih teza. Novac iz nasljedstva koji mu je omogu}avao intelektualnu i profesionalnu nezavisnost nestao je jer su propala strana investiranja u koja se upustio uo~i izbijanja I. svjetskog rata. Ratne je godine Spengler pro`ivio u pravom siroma{tvu, ~esto pi{u}i i pod svjetlo{}u svije}a. Kada je 1917. djelo bilo zgotovljeno nastupile su ne male pote{ko}e u pronala`enju izdava~a, dijelom zbog prirode i opsega sadr`aja, a dijelom zahvaljuju}i te{kim ekonomskim prilikama u gospodarski opusto{enoj Njema~koj. Pored Propasti Zapada, va`nija djela su mu Prustvo i socijalizam (1919.), ^ovjek i tehnika (1931.) i Godine odluke (1933.). Iako nikada nije bio ~lan nacisti~ke stran-

159

ke, kona~no Goebbels i nacionalsocijalisti~ki recenzent su Godine odluke stavili na index librorum prohibitorum, tekstovi su mu ponekad sna`no ohrabrivali naciste (poznate vulgarizatore i simplifikatore) a Spengleru pribavili epitet proto-naciste, posebno stoga {to je prote`irao njema~ki nacionalizam, dozivao povratak Autoriteta, mrzio dekadentnost demokracije, egzaltirao pruski duh i promovirao ideju o ratu kao esenciji `ivota. Do kraja nikada razja{njen odnos spram nacista i politi~ka zloupotreba publiciranih ideja ostavili su nakon II. svjetskog rata Spenglera kako izvan glavne matice filozofskih rasprava tako i ispred panteona namijenjenog najve}im filozofima. Treba ista}i, a to su ~inili i drugi autori (npr. Northrop Frye, s ovitka hrvatskog prijevoda), kako bi Propast Zapada, i da nije i te kako originalna i relevantna filozofija povijesti koja uklju~uje i primjenu originalne metodologije, bila jedna od najljep{ih i najve}ih "svjetskih romanti~kih poema". O tome kako bi ovo djelo trebalo priklju~iti i fundusu svjetske "lijepe" knji`evnosti nikada ne}e biti kasno promisliti i sprovesti. Stil kojim je pisana Propast Zapada odra`ava Spenglerovu mr`nju spram tada{njeg isklju~ivog znanstvenog stila, prepunog opreznih i cizeliranih sudova s mno{tvom natuknica kao pokri}em. Spengler u filozofski rukopis unosi stilsku slobodu kojom daje odu{ka nesputanom mi{ljenju i prosu|ivanju, a mnogi su dijelovi Propasti napisani u polemi~kom stilu koji svako malo i do kraja razbija ~esto u filozofskoj literaturi nazo~nu akademsku dosadu. Treba, tako|er, upozoriti, iako je to misao koja poga|a svjetonazor svakog od nas, kako nikada nitko ne}e saznati koliki je u `ivotu spenglerijanac dok ne pro~ita Propast

160

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Zapada, a ve}i ili manji je svatko - gotovo nitko kome misaoni procesi nisu strani nije "po{te|en" tog atributa3. Stoga se ne}e pretjerati ustvrdi li se da je Spenglerovo djelo i filozofija rezultat nesvakida{nje monumentalne u~enosti koja, do dana{njih dana nenadma{eno, obuhva}a i tako razli~ite teme kao {to su matematika, glazba, arhitektura, slikarstvo, teologija, gospodarstvo i novac, ali, {to se zastupljenosti u gra|i Propasti ti~e u ne{to kra}im dijelovima, i pravo, kemiju, lingvistiku, relativnosti svemira, knji`evnost, odnose izme|u spolova i seksualni `ivot epoha, integriraju}i sve to na gotovo nevjerojatan na~in u jednu koherentnu filozofiju povijesti4. Temeljne ideje i klju~ne elemente Propasti Zapada i nije tako te{ko razumjeti, niti prepri~ati. Za po~etak i u nekoliko re~enica sumirano glavne ideje prezentirane u Propasti Zapada su sljede}e5: Ljudsku povijest ~ine cikli~ki usponi i padovi me|usobno nepovezanih visokih kultura. Te su kulture zapravo posebne (super) `ivot3

"Kod Spenglera me se najvi{e doima ~injenica da u praksi zapravo svi prihva}aju njegovu tezu, {to god govorili ili mislili da prihva}aju. Svi o na{oj kulturi misle kao o "zapadnoj" kulturi, kojoj pripadaju Amerikanci i Evropljani; svi o toj kulturi misle kao o staroj, a ne mladoj kulturi; svima je jasno da postoje vrlo nagla{ene paralele izme|u na{e i klasi~ne kulture rimskog razdoblja; svima je jasno da se klju~na promjena u na{em na~inu `ivota odigrala u doba Napoleona. Pritom ovdje ~ak i ne ubrajam ljude koji osje}aju sentimentalno divljenje prema srednjevjekovnoj kulturi, jer ona zna~i na{u vlastitu izgubljenu mladost, niti ljude koji ne mogu u`ivati u glazbi poslije Mozarta i Beethovena, niti ljude koji devetnaesto stolje}e dr`e izopa~enom grozotom, niti marksiste koji govore o dekadenciji bur`ujske kulture, niti pani~are koji govore o povratku u novi mra~ni vijek, niti heleniste koji misle da je latinisti~ka knji`evnost drugorazredna imitacija gr~ke knji`evnosti. Svima njima kao temelj slu`i vi{e ili manje zbrkana verzija Spenglerove vizije. Propast ili starenje Zapada dio je na{e svijesti jednako kao elektron ili dinosaurus, i u tom smislu svi smo mi spenglerijanci (...)". Northrop Frye, s ovitka prvog sveska hrvatskog prijevoda Propasti Zapada.

4

Sravni David L. McNaughton, Oswald Spengler and World History, DLMcN yahoo.com od 17. 10. 2000.

5

Sravni Keith Stimely, Spengler: An Introduction to His Life and Ideas, http://netjunk.com/users/library/speng.htm od 17. 10. 2000.

@

ne forme, organskog karaktera, koje poput ostalih `ivih organizama moraju pro}i kroz faze ro|enje-`ivljenje-smrt. Iako zasebni entiteti po sebi, sve visoke kulture dijele iskustvo paralelnog razvoja, iako dijakronog, a to zna~i da doga|aji i faze u razvoju bilo koje od njih imaju korespodentne doga|aje i faze u razvoju svih ostalih. Stoga ukoliko kao to~ku na{eg motri{ta uzmemo XX. stolje}e, mogu}e je iz poznate nam povijesti drugih, dovr{enih kultura prikupiti i sortirati doga|aje i pojave te ih usporediti s ovovremenim doga|ajima i pojavama u zapadnoj kulturi. Stupanj njihove istovjetnosti automatski pokazuju i stupanj "istodobnosti" njihovih razvojnih faza. Pojave koje su karakterizirale posljednja razdoblja u razvoju nestalih kultura odgovaraju dana{njim `ivotnim pojavama u zapadnoj kulturi. Stoga se mo`e zaklju~iti da je na kru`nom toku povijesti `ivot zapadne kulture u{ao u fazu opadanja te da tu kulturu ne dijeli jo{ mnogo vremena od njezinog kona~nog nestanka. Sudbinom predodre|ena razdoblja za~e}e-ro|enje-`ivljenje-smrt kroz koja moraju pro}i sve visoke kulture mogu se okarakterizirati i kao prolje}e-ljeto-jesen-zima u `ivotu svake od njih6. Mo}i takve sudbine ne mo`e se ukloniti niti zapadna kultura, iako se iste razvojne faze mogu ispuniti me|usobno divergentnim, a za svaku kulturu specifi~nim doga|ajima, likovima, oblicima i fenomenima (mi pa`nju usmjeravamo na oblike i su{tinu zapadne kulture): U predkulturalnom razdoblju ljudi su u su{tini barbari, kao {to je to slu~aj i s dobom kojeg obi~no nazivamo Mra~nim dobom Europe i koje u Europi zavr{ava otprilike s vladavinom Karolinga oko 800. g.n.e. "Prolje}e" svake kulture obilje`ava sna`no vjersko osje}anje i razvoj religije koja 6

Sravni John Reilly, Introduction to Dr. Spengler's Temporal Analogizer, http://pages.prodigy.net/aesir/sfol/sf2.htm od 18. 10. 2000. i David L. McNaughton, Oswald Spengler and World History, DLMcN yahoo.com od 17. 10. 2000.

@

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

polako, ali sigurno utire put nadolaze}oj intelektualnosti i materijalizmu, kao {to je to i bio slu~aj s razvijenim europskim srednjim vijekom i papinskim reformama u razdoblju 1050.-1150. "Ljeto" je `ivotno doba svake kulture u kojem ona dopu{ta i podupire razvoj razli~itih umjetnosti i znanosti, kao {to su to Europu oplemenili renesansa i rani barok, uljno slikarstvo i grandiozna glazba, ali i Newton i Leibniz. "Jesen" u `ivotu svake kulture nalikuje jeseni u vo}njacima i vinogradima - temeljni oblici kulture do`ivljavaju punu i zamamnu zrelost, iako ne nu`no i kona~ne forme, ba{ kao {to se to i doga|alo diljem Europe tijekom kasnog 17. i cijelog 18. stolje}a. "Zima" je, za razliku od prija{njih "godi{njih doba" koja ispunjavaju svaku "kulturu" njezinim sadr`ajem, ne{to sasvim drugo - zima je vrijeme "civilizacije". Tim vremenom dominira materijalizam i ~ista racionalna misao. Sve vrste i pravci znanosti i umjetnosti se minuciozno dogra|uju i perfekcioniraju, ali se su{tinski ne mijenjaju. U vremenu u kojem sve raste kvantitativno, ali ne i kvalitativno, nu`na je i razumljiva dominacija tehnike i tehnologije. Sukobi me|u nacijama kao konstitutivnim dijelovima kultura se zao{travaju i pro{iruju, a vrhunac dosti`u i tenzije izme|u razli~itih dijelova dru{tva. Eventualno, jedna izme|u mnogih dr`ava mo`e posti}i materijalnu i vojnu snagu i volju kojima }e pokoriti i apsorbirati sve ostale, stvaraju}i na taj na~in autoritarni Imperium i eru Cezarizma. U anti~koj je kulturi to uspjelo Rimljanima, u Peruu Inkama, Astecima u Srednjoj Americi, kao i dr`avi Qin (Ch'in) koja je obuhvatila sve ostale susjedne dr`ave podvode}i ih pod zajedni~ki naziv Kina. U epohi Imperiuma ljudi ponajprije shva}aju, a zatim i prihva}aju granice intelektualnog pristupa mikro i makro problemima, te se stoga vra}aju, donekle, modificiranim oblicima religioznosti i starim ili novim vjerama. Spomenimo kako se Spenglerovom sna`nom

161

uvjerenju, iako ne i detaljno obrazlo`enom, u to da je Imperium kao univerzalna dr`ava krajnja to~ka i cilj politi~kog razvoja civilizacije, kasnije pridru`io i Arnold Toynbee s idejom o univerzalnoj dr`avi kao kona~noj politi~koj formi prema kojoj civilizacija tendira. Iz iznesenog logi~no proizlazi ~itateljeva zapitanost o razdoblju razvoja u kojem se danas nalazi zapadna kultura. Kao {to je ve} navedeno, prema Spengleru nema sumnje da se radi o razdoblju "zime" ili "civilizacije", a u kojem su upravo 20. i 21. stolje}e predodre|eni da budu period tranzicije zapadne kulture prema dobu "Rimskog-stila" u organizaciji i regulaciji dru{tva, dr`ave i `ivota uop}e. Za glavnu arhitektonsku i gra|evnu silu nadolaze}eg Imperiuma Spengler je predvidio Njema~ku i Nijemce, ali je to definitivno sprije~eno (mo`da samo odgo|eno u potrazi za novim glavnim likom) njihovim porazima u dva svjetska rata ({to bi se dogodilo da se u II. svjetski rat nije npr. uklju~ila Rusija?). [to ~ini su{tinu zapadne civilizacije, odnosno koji su to paralelizmi zapadnoj kulturi na istom ovom stupnju razvoja dominirali u nestalim ili nestaju}im civilizacijama (u Spenglerovom smislu tog pojma)? Zapadna civilizacija ima istovjetna obilje`ja civilizacije starog Egipta, od vremena Hyskosa do XXII. dinastije, kineske civilizacije, od Ch'in hegemonije do kraja kasne Han dinastije, anti~ke civilizacije, od vladavine Aleksandra do kraja Rimskog Imperija, kao i neke karakteristike kasne hibridne magijske kulture (koju ~ine @idovi, sirijski kr{}ani, perzijski Zoroasterijanci), ~ijem se punom razvoju u visoku kulturu (te se kao i u slu~aju Rusije tvrdi da se radi o pseudomorfozi) isprije~ila politi~ka dominacija Rima7. Va`no je ustvrditi kako su sve ove civilizacije zavr{ile u nekoj formi Imperiuma, tj. univerzalne dr`ave: Han Kina, Rimski Imperij, imperijalni Egipat, 7

Ova je pseudokultura nastavljena kroz Bizantsko carstvo i sasanidsku Perziju, da bi svoj kona~ni kraj do`ivjela u kolapsu Otomanskog carstva na kraju I. svjetskog rata.

162

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Otomansko carstvo, a sve su te dr`avne tvorevine trajale otprilike pet stotina godina. [to u svezi dosad iznesenog `elimo postaviti kao problem kojeg }emo nastojati razrije{iti? Na koja sve pitanja prethodno moramo odgovoriti? Gdje se nalaze i koji preliminarni odgovori i drugi preliminari istra`iva~kog napora? Namjera nam je, a u tom smjeru i upravljamo na{ istra`iva~ki zadatak, da nakon ne{to {ireg predstavljanja Spenglerove filozofije povijesti i primijenjenog metodi~ko-kategorijalnog aparata, na~inimo skicu oblika i polo`aja zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture izme|u 1800. i 2000. g i privrednog `ivota u toj kulturi, a sve kako bi uz pomo} kratke rekapitulacije mogli utvrditi glavne karakterne crte zapadne civilizacije ("zime") kakve ih je Spengler u svom predvi|anju opisao, te na taj na~in pribavljen skijagram dijelova "tijela" zapadne civilizacije na kraju rada namjeravamo usporediti s recentnim ekonomskim, politi~kim, socijalnim, kulturalnim i ekolo{kim ~injenicama, pojavama i trendovima dominantnim na razme|u 20. i 21. stolje}a. Cilj nam je osamdesetak godina nakon pojave Propasti Zapada prikupiti i prikazati barem nekoliko iskaza (dokaza?) pro et contra Spenglerove teze o na{em dobu kao prijelaznom razdoblju prema propasti i nestanku zapadne kulture. Kvalitetnu `ivotnu orijentaciju koju na navedeni na~in `elimo ljudima u~initi lak{om, a {to je i svrha na{eg rada, vezana je uz motiv kojeg smo prona{li u rije~ima A. Toynbeea: "Neka mi oprosti gospodin Spengler, ali ~ini se da nema razloga da jedan niz poticajnih izaziva~a ne pobudi niz pobjedonosnih odgovora ad infinitum."

zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture mogu se ozna~iti godine u kojima se pojavljuje i djeluje veliki Joachim iz Florisa (1145.-1202.), dok }e njezino ispunjenje istovremeno, do kojeg }e do}i u stolje}ima koja slijede 20. st., biti i njezina propast. To je razlog zbog kojega je Spengler svoje djelo, pomalo nespretno i nesretno, jer recepciju i kritiku ~esto odvla~i od bitnijih spoznaja, nazvao Propast Zapada (jedino ta visoka kultura nije zavr{ila svoj `ivotni put8), ali je (i) ta propast fenomen prostorno i vremenski ograni~en, isto kao {to je to nekad bila i propast antike ili bilo koje druge visoke svjetske kulture. Naime, pored danas jo{ jedine "neispunjene" zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture, na svijetu je postojalo jo{ sedam razli~itih "ispunjenih" visokih kultura: babilonska, egipatska, anti~ka (klasi~na, Gr~ka i Rim), kineska, indijska, magijska (tj. islamska, arapska) i meksi~ka (Maje i Asteci). Klasi~na (anti~ka) je postojala izme|u 900. god. pr. n.e. i 100. god. n. e. Magijska (arapska) izme|u 100. god. pr. n.e. i 900. god. n.e. Zapadnoeuropsko-ameri~koj je dodijeljen `ivot izme|u 1000. god. n. e. i 2000. god. n. e. Spenglerov tretman kultura nije ujedna~en: u knjizi je relativno malo prostora posve}eno meksi~koj, indijskoj, egipatskoj, babilonskoj i kineskoj kulturi, dok je najve}i dio pa`nje pripao arapskoj, te posebno anti~koj i zapadnoj. Najvrijedniji dio knjige upravo se i odnosi na komparativni opis paralelnog razvoja anti~ke i zapadne kulture. Svjetska se povijest sastoji iz osam imenovanih kultura, a ne povijesti ~ovje~anstva, koji kao pojam ima smisla samo kao biolo{ka kategorija9. Postojanje povijesti ~ovje~anstva koja se polagano, ali i kontinuirano razvija u 8

No, ~ini se kako sam Spengler, a i poneki komentatori, dr`e kako tako|er postoji zasebna i tako|er neispunjena kultura Rusije, ali je ona hendikepirana zbog poku{aja prihva}anja za nju tu|ih zapadnih ideja iz starije zapadne kulture. Taj fenomen Spengler naziva "pseudomorfoza", kao i u slu~aju magijske kulture.

9

“Ljudstvo? To je apstraktum. Oduvijek su postojali samo ljudi i samo }e ljudi postojati” (Goethe). “Ali ’ljudstvo’nema cilja, ideje, plana, kao {to ga nema vrsta leptira ili orhideja. ’Ljudstvo’je zoolo{ki pojam ili jedna prazna rije~.” (Spengler). Sravni O. Spengler, Propast zapada, Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Demetra, Zagreb, 1998., str. 29.

SADR@AJNE I METODI^KO-KATEGORIJALNE SPECIFI^NOSTI SPENGLEROVE FILOZOFIJE POVIJESTI Danas na svijetu postoji samo jedna kultura koja se bli`i svom ispunjenju - to je zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura, pi{e Spengler izme|u 1917.-1922., koja se bli`i ispunjenju. Po~etkom, nastankom u vremenu

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

odre|enom pravcu i koja u nama, suvremenicima jednog doba, ima privremeni vrhunac koji }e ve} sutra biti nadma{en u dobu generacija koje nadolaze - obi~na je predrasuda, opti~ka varka i egocentrizam koji "osobne ideale smatra svrhama i ciljevima prema kojima se odvija 'proces svjetske historije'"10. Svaka kultura je organizam poput `ivotinje ili biljke: izrasta, pupa, cvjeta i na kraju vene. Nakon osvojenih vrhova svojih kreativnih sposobnosti svaka se kultura pretvara u civilizaciju – u stanje uko~enosti. @ivotna dob svake kulture koja joj je na po~etku dodijeljena iznosi oko tisu}u godina. Upravo stoga {to sve kulture imaju svoj "`ivotni vijek" i nu`na razdoblja razvoja i nestajanja, Spengler dr`i kako je mogu}e unaprijed utvrditi budu}e oblike razvoja zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture koja jo{ nije zatvorila svoj `ivotni krug. Prema Spengleru promatrati povijest i ne zna~i ni{ta drugo do u dijakronom toku vidjeti (i uvidjeti) kako se na razli~itim prostorima u razli~ito vrijeme razvijaju i cvatu kulture da bi naposljetku odumrle i pre{le u stanje civilizacije. Svaka je od tih kultura nedjeljivo bi}e (monada) i egzistiraju jedna pored druge (s pomakom u fazi) ili jedna iza druge. Svaka od njih ima svoju du{u koja probu|ena tjera u razvoj. Svaka kultura ima svoj “prasimbol”: za zapadnu je to beskona~an i bezgrani~an prostor (u ime kojeg se uz pomo} Kopernika ta kultura odrekla geocentri~kog stajali{ta), za antiku ure|en i ograni~en kozmos, za egipatsku kulturu staza koja vijuga kroz `ivot, za magijsku (islamsku) kupolast prostor nalik pe}ini. U skladu s tim prvim simbolom svaka kultura instinktivno bira i oblikuje i druge pojave: mit, umjetnost, filozofiju, matematiku, znanost, pravo i gospodarstvo. Svjetska se povijest nipo{to ne smije promatrati u poznatoj shemi starog, srednjeg i novog vijeka. To je Spenglerov prvi metodi~ko-kategorijalni imperativ. Ina~e, tu je 10

Sravni Julije Makanec, Oswald Spengler, pogovor u O. Spengler, Propast Zapada, Svezak drugi: Svjetskohistorijske prerspektive, Demetra, Zagreb, 1998. str. 502.

163

shemu podjele epoha izumio spomenuti Joachim iz Floresa (po Spengleru, prvi mislilac Hegelova kova, opat ~ije djelo "bija{e misti~ni pogled u tajnu bo`anskog svjetskog poretka"), a odgovarala je `ivotnom osje}aju europske kulturne du{e u nastajanju, no za nas danas vi{e nema nikakvog smisla jer je njezina europocentri~nost, izme|u ostalog, opasna po na{e znanje o povijesnim ~injenicama ali i diskriminatorna, jer npr. “tisu}ljetna povijest poput povijesti Kine ili Egipta spada na epizodu...”. Promatrati svjetsku povijest na pravi na~in, a to je Spenglerov drugi metodi~ko-kategorijalni imperativ, zna~i otkloniti jo{ jednu neobi~no ~vrstu predrasudu metodi~ko-kategorijalne naravi. Naime, povijest se ne mo`e sre|ivati po principu uzroka i u~inaka jer je ta konstrukcija nedopu{teno preno{enje sheme prirodnog poretka na povijesne datosti. Po Spengleru, uz pomo} kauzalnog principa i matemati~ke zakonitosti mo`emo shva}ati mrtvu prirodu i na taj na~in ste}i mehani~ki dojam svijeta, ali za shva}anje `ive prirode nisu dovoljni kruti mehani~ki zakoni i njihova uzro~no-posljedi~na su{tina. Za stjecanje organskog dojma svijeta moraju se promatrati `ive forme i razli~iti fenomeni kao simboli~an izraz organizama u razvoju. U tom promatranju kauzalnost ili na matematici utemeljeno prirodno znanstveno mi{ljenje ne mo`e pomo}i, jer se sve `ivo doga|anje odvija kao sudbinski razvoj kroz stadije ro|enja, uzdizanja, zrelosti, propadanja i smrti. Tu metafiziku sudbine Spengler obja{njava: "Sve na~ine, kako se promatra svijet, mo`emo kona~no nazvati morfologijom. Morfologija mehani~koga i prostornoga, znanost, koja otkriva i ure|uje prirodne zakone i kauzalne odno{aje, zove se sistematika. Morfologija organskoga, povijesti i `ivota, svega, {to imade u sebi neku upravljenost i sudbinu, zove se fiziognomika."11 Stoga se historiografija treba odre}i prirodnoznanstvene metode (sistematike, kau11

Ibid., str. 506.

164

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

zalnosti), a povjesni~ari bi trebali postati ne{to poput umjetnika12: “Samo se tom morfolo{kom na~inu promatranja, koji sada simboli~no tuma~i povr{inske duhovne i politi~ke pojave kao izraz dubljeg zbivanja, otkriva svjetska povijest, samo se njemu otkriva svijet kao povijest13: "Umjesto one puste slike linearne svjetske povijesti... vidim igru mno{tva mo}nih kultura koje prasvjetskom silom cvatu iz krila maj~inskog krajolika uz koji je svaka od njih strogo vezana ~itavim tokom svojeg opstanka, a me|u kojima svaka ima ... svoju vlastitu ideju, ... svoj vlastiti `ivot, htijenje, osje}anje, svoju vlastitu smrt. ... Te kulture, `iva bi}a najvi{eg reda, rastu u uzvi{enoj nesvrhovitosti poput cvije}a u polju. Poput biljaka i `ivotinja, one pripadaju Goetheovoj `ivoj prirodi, a ne Newtonovoj mrtvoj. U svjetskoj povijesti vidim sliku ... ~udesnog nastajanja i propadanja organskih formi." Razlikovanje svijeta kao povijesti i svijeta kao prirode podudara se s razlikovanjem ideje sudbine i principa kauzalnosti. Sudbina je intuicija vremena koje se vi{e ne mo`e okrenuti niti promijeniti, nastalo uvijek proizlazi iz nastaje}eg, pa je tako "osje}anje sudbine temelj spoznavanja uzroka i posljedice"(Makanec) u svijetu kao povijesti. Spengler filozofira, a na {to upu}uje i druge, ne ostavljaju}i nimalo sumnje kako su mu 12

13

"Histori~ar mora da bude umjetnik. Jedan rembrandtski portret je fizionomika, to je povijest satjerana u jedan momenat. Rembrandtovi autoportreti jesu jedna posve goetheovska autobiografija. Sve {to je nastalo i sve {to nastaje, sve je to izra`aj jedne du{e: znanosti, umjetnosti, bogovi, bitke i gospodarske forme. Sve to ho}e da bude promatrano okom umjetnika, sve to treba da se u njegovoj najdubljoj dubini neposredno osjeti u svom svojem zna~enju, a ne da se svodi na kauzalne zakone. Don Quijote i Werther portreti su jedne epohe, Faust je portret jedne kulture. Ovdje treba imati goetheovske o~i, treba osje}ati dubinu njegovih rije~i: 'Alles Vergngliche ist nur ein Gleichnis.'" Ibid. Rainer Thurnher, OSWALD SPENGLER – Njegova filozofija povijesti i njezine politi~ko-ideolo{ke implikacije, predgovor u “Propast Zapada”, Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Demetra, Zagreb, 1998., str. XXII.

najva`nija dva rezultata mi{ljenja: uspje{no prikazivanje individualne biti svake kulture kroz prepoznavanje njezinog prasimbola i drugih pripadaju}ih simbola14, te utvr|ivanje analogija izme|u kultura kroz uspore|ivanje njihovih razvojnih faza. Ovo drugo je za Spenglera posebno va`no, jer se analogne pojave u svakoj od kultura mogu ozna~iti kao “istodobne”, tj. kao one koje se uvijek nepogre{ivo pojavljuju na odre|enoj fazi razvoja svake kulture. Za Spenglera su “istodobni” npr. Napoleon i Aleksandar Veliki, kri`arski pohodi i trojanski rat, Homer i Pjesme o Nibelunzima, izgradnje dvorskih hramova, egipatskih piramida i goti~kih katedrala, bez obzira koliko kalendarski, doista, me|usobno bili udaljeni. Ako se u svakoj kulturi, dakle, njezin razvoj odvija uvijek u istim fazama, a zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura jo{ nije do`ivjela kona~nu sudbinu svih ostalih kultura, kroz metodu analogije mo`emo proricati forme, pa ~ak i najkrupnije doga|aje i karakteristike njihovih glavnih likova, kroz koje }e zapadna kultura u}i u stadij civilizacije tik do vrata vlastite smrti i nestanka. Kako je filozofsko djelo i nazvano Propast Zapada, zaklju~ujemo kako Spengler ne dvoji o tome da je Zapad ve} u{ao u stadij civilizacije. Istina, starost i smrt neke kulture ne zna~e i posvema{nji nestanak njezinih formi. Ba{ kao {to nakon ~ovjekove smrti kostur jo{ neko vrijeme nazna~uje nekada{nji oblik 14

"Sve {to postoji jest simbol. Po~am od tjelesne pojave lica, spodobe, dr`anja pojedinaca, dru{tvenih slojeva, ~itavih naroda -, gdje je to uvijek bilo poznato, pa do tobo`njih vje~nih i op}enitih formi spoznanja, matematika i fizika, sve to govori o bi}u jedne odre|ene i nikoje druge du{e." Sravni kao pod 10, str. 509. "Neizmjerna samo}a je domovina faustovske du{e. Sve je ovdje izgubljeno u neizmjernosti. I nedru{tveni bogovi Wathalle stra{ni su simboli osame. Siegfried, Hamlet, Tristan, Parsifal, Faust najsamotniji su junaci sviju kultura. Atena i Apolon mogu se prikazati kipom, ali Bog germanskog kr{}anstva ne. On se pojavljuje u olujnoj fugi orgulja, u sve~anom koralu jedne kantate. Ovdje `ivi faustovska du{a, o ovome svijetu ne zna ni{ta niti apolonski, niti magijski ~ovjek." Ibid., str. 510.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

`ivog tijela, i civilizacija mo`e trajati ~ak i po nekoliko stolje}a iako je kultura nestala (osim ako smrt ne do|e iznenada zbog utjecaja vanjskih sila - {to obja{njava nagli kraj meksi~ke kulture): “Civilizacija je neizbje`na sudbina kulture... Civilizacije su ... svr{etak; one slijede postajanju kao ono postalo, `ivotu kao smrt, razvoju kao uko~enost, zemlji i du{evnom djetinjstvu ... kao duhovna starost i kameni svjetski grad koji se i dalje okamenjuje. One su kraj, neopozivo, ali se unutarnjom nu`no{}u uvijek iznova dolazilo do njih.”15 Kultura i civilizacija su rije~i koje se ponekad nejasno razlikuju, ali u Spenglerovom metodi~kom aparatu zadobivaju vlastitu jasno}u kao izrazi stroge i nu`ne organske uzastopnosti. U civilizacijama kao svr{etku svih kultura ne postoji npr. umjetni~ka originalnost, ve} se prakticira eklekticizam kao vrhunski izraz nemo}i. Dok u kulturama posebno mjesto imaju religije, kao izraz velike metafizike svake od kultura, u civilizacijama se {ire ateizam, skepsa i nihilizam. Namjesto sna`nih metafizika u civilizacijama se one zamjenjuju plitkom filozofijom `ivota. U civilizaciji je ~ovjek “svjetina koja bezli~no preplavljuje gradove, ... raskorijenjena masa, ... moderni ~italac novina, ...’obrazovni’”16. Dok kultura nezadr`ivo ide naprijed kroz sudbinu, civilizacija se bavi refleksijama o “problemima seksualnosti, prehrane, socijalnog stanja”. Kulture se bave umjetno{}u, dok civilizacije podnose umjetni~ki obrt kao “obi~nu igru primitivnim i egzoti~nim oblicima” koja ima za cilj tek “dra`enje osjetila i efekt”17.

15 16 17

Sravni kao pod 13, str. XXV. Ibid. Ibid.

165

POLO@AJ I OBLICI ZAPADNOEUROPSKO - AMERI^KE KULTURE IZME\U 1800. I 2000. GODINE Polo`aj zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture izme|u 1800. i 2000. godine, nakon izvr{enog usporednog promatranja, odgovara ("istodoban je") periodu helenizma, a trenutak oko 1917. i I. svjetskog rata odgovara prijelazu iz helenisti~kog u rimsko doba. Preciznije: "prijelaz kulture u civilizaciju ostvaruje se u anti~kom dobu u 4., a na Zapadu u 19. stolje}u"18. Rimski svijet sa svojim osobinama kao {to su strogi smisao za ~injenice, njegova negenijalnost i barbarizam, disciplina i prakti~nost, protestantski duh, pruskost, pru`a nam "klju~" za razumijevanje vlastitih `ivota i njihove sudbine. Ako smo dosad `ivjeli kao Grci (jer je na{a zapadnoeuropsko-ameri~ka kultura bila u nastajanju i razvoju), od "danas" }emo egzistirati poput Rimljana koji su dominirali anti~kom civilizacijom, tj. zadnjom fazom u `ivotnom ciklusu anti~ke kulture. Istina, razvitak zapadnoeuropsko-ameri~ke kulture razlikuje se na povr{ini u mnogim elementima od razvitka helenizma, ali ti su razli~iti pojavni oblici ipak "jednaki po unutra{njem porivu {to velike organizme sili na njihovo dovr{avanje"19. "Mi bismo ovdje, crtu po crtu, od 'trojanskog rata' i kri`arskih vojni, Homera i Pjesme o Nibelunzima, preko dorike i gotike, dionizijskog pokreta i renesanse, Polikleta i Sebastijana Bacha, Atene i Pariza, Aristotela i Kanta, Aleksandra i Napoleona, sve do stadija razvoja svjetskog grada i imperijalizma, prona{li u objema kulturama stalni alter ego vlastite zbilje."20 Rimljani se kao bezdu{ni ljudi li{eni smisla za filozofiju i profinjenu umjetnost, rasni do brutalnosti, bezobzirno naklonjeni realnim ishodima, posjednici sakralnog prava koje je ~ak odnose izme|u bogova i ljudi 18 19 20

Sravni kao pod 9, str. 41. Ibid., str. 35. Ibid., str. 41.

166

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

ure|ivalo kao me|u privatnim osobama, nalaze zapravo izme|u helenske kulture i ni~ega. Sve je to bilo druga~ije u Ateni, pa su gr~ka du{a i rimski intelekt odrednice razlika izme|u kulture i civilizacije. "A to ne vrijedi samo za antiku. Uvijek se iznova pomalja taj tip duhovno sna`nih, potpuno nemetafizi~kih ljudi. Oni u svojim rukama dr`e duhovni i materijalni usud svakog kasnog doba. Oni su proveli babilonski, egipatski, indijski, kineski, rimski imperijalizam. U takvim vremenima budizam, stoicizam i socijalizam kona~no stasaju kao raspolo`enja svjetskih razmjera, koja su kadra u cijeloj njegovoj supstanciji jo{ jednom zahvatiti i preoblikovati ~ovje~anstvo koje se gasi. ^ista civilizacija, kao historijsko zbivanje, sastoji se sad u postupnoj razgradnji oblika {to su poprimili anorganski sadr`aj, {to odumiru."21 Na prijelazu iz kulture u civilizaciju sve se iole zna~ajne duhovne odluke donose u svega tri-~etiri svjetska grada, "koji su sav sadr`aj povijesti upili u sebe i spram kojih se cjelokupno podru~je kulture srozava na rang provincije, a ona opet samo jo{ svjetske gradove treba da hrani ostacima svog vi{eg ljudstva"22. Svjetski grad i provincija su temeljni pojmovi svake civilizacije, jer velegrad (koji je pobijedio male, glasovite gradove kao {to su npr. Firenca, Salamanka, Prag itd.) sa svojim novim nomadom, parazitom, tradicije li{enim ~ovjekom ~injenica, areligioznim, inteligentnim, neplodnim, s dubokom odbojno{}u spram seljaka, ~ovjekom mase, ~ini jedan novi iskorak prema kraju. "Nakon Sirakuze, Atene, Aleksandrije dolazi Rim. Nakon Madrida, Pariza, Londona dolaze Berlin i New York."23 U svjetskom gradu dominira kozmopolitizam namjesto zavi~ajnosti (duboki odnos, koji dobiva svoj smisao ~im barbarin preraste 21 22 23

Ibid. Ibid. Ibid.

u kulturnog ~ovjeka, a ponovno ga gubi ~im civilizirani ~ovjek uzme za svoju lozinku "gdje je dobro, tu je domovina"), hladni smisao za ~injenice umjesto strahopo{tovanja za ono {to je predajom o~uvano i iz tla izraslo, znanstveno bezvjerje, "dru{tvo" umjesto dr`ave, prirodna umjesto ste~enih prava. U svjetskom gradu dominira novac kao anorganska, apstraktna veli~ina, "odvojena od svih odnosa spram smisla plodonosnog tla, spram vrijednosti izvornog `ivljenja". To tako|er razlikuje Rimljane pred Grcima. U svjetskom gradu `ivi masa, ne `ivi narod. Masa ne razumije ni{ta od onoga {to je predajom o~uvano, ona je neprijatelj svake kulture - plemstva, crkve, povlastica, dinastije, u umjetnosti protiv konvencija, a u znanosti protiv granica mogu}nosti spoznaje. Takva kasna vrsta ljudske egzistencije, bez budu}nosti, povezana s praljudskim instinktima i stanjima, `ivi uz pokli~ panem et circenses, a jedan novi naturalizam u pogledu svega seksualnog i socijalnog neizbje`na je supstancija kasnih oblika ljudske egzistencije u civilizaciji. Neizbje`na kob takve egzistencije i njezini pojavni oblici upu}uju nas na razmatranje dana{njih egzistencijalnih kriza. Primjeri iz rimskog `ivota su sna`ni simboli, poput slike koju imamo o stanovanju rimskog naroda u silnoj bijedi vi{ekatnih najamnih vojarni sumornih predgra|a - a najamne su se ku}e od {est do deset katova pri najvi{e tri metra {irokoj ulici ~esto ru{ile zajedno sa svojim stanarima, ravnodu{nog primanja uspjeha vojnih ekspanzija ili tek s nekom vrstom sportskog interesa, ili one o napu{tanju rodnih ku}a obitelji starog osiroma{enog plemstva i preseljenje u najamne ku}erine jer nisu sudjelovali u prljavim rimskim financijskim {pekulacijama, pa ubacivanje le{eva puka zajedno sa `ivotinjskim i sme}em velegrada u grozne masovne grobnice, putuju}a rulja prebrzo oboga}enih Rimljana {to s nevjericom bulji u djela Periklova doba za vrijeme posjeta raseljenoj Ateni (koja je `ivjela od tog "turizma" i zaklada bogatih stranaca, npr. `idovskog

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

kralja Heroda), a ti nam simboli omogu}uju prepoznavanje i tuma~enje simbola dana{njeg i svijeta budu}nosti koji }e `ivjeti u "rimskom stilu". Razvoju svjetskog grada komplementarna je pojava imperijalizma kao "civilizacije u ~istom stanju" i "tipi~nog simbola svr{etka"24. Razlika izme|u kultiviranog i civiliziranog ~ovjeka jest u tome {to prvi usmjerava svoju energiju prema unutra, a drugi prema van, ali je iz istih razloga {irenje i svakovrsna ekspanzija karakteristika svih dozrelih civilizacija, bez obzira radilo se o Rimljanima, Arapima ili Kinezima. Ekspanzija je usud kojem se ne mogu oduprijeti niti volja svjesnog pojedinca niti volja cijelih klasa i naroda. "Ekspanzivna je tendencija kob, neka demonska i golema sila, {to kasnog ~ovjeka svjetskog stadija zgrabi, sili da joj slu`i i tro{i ga, htio on to ili ne htio, bio on toga svjestan ili ne. @ivot je ozbiljavanje mogu}eg, a za ~ovjeka koji se slu`i mozgom dane su samo ekstenzivne mogu}nosti. ... duh (je) komplement rasprostiranju"25. U ekspanziji se "pod uspje{nom politikom razumijeva jedino teritorijalni i financijski u~inak"26. Prema Spenglerovom mi{ljenju na po~etku XX. stolje}a zapadnoeuropsko-ameri~ka civilizacija se jo{ nije utjelovila u tom duhu, ali do te }e ekspanzivne "energije i ~isto}e" zapadna civilizacija zasigurno do}i. No to }e za zapadnoeuropskog i ameri~kog ~ovjeka ujedno biti i kona~ni kraj povijesti. S te to~ke promatranja Imperium Romanum nije vi{e jedinstveni povijesni fenomen, nego normalni "proizvod stroge i energi~ne, svjetsko-gradske, eminentno prakti~ne duhovnosti", svr{etak koji se ve} nekoliko puta 24

Ibid., str. 46.

25

Ibid. str. 46 - 47. Na istim stranicama nailazimo i na ovo proricanje: "Ma koliko se dana{nji, jo{ nerazvijeni socijalizam protivi ekspanziji, on }e jednog dana, sa svom `estinom sudbine, biti njezin najva`niji nosilac."

26

Ibid., str. 47.

167

dogodio, ali kao takav nije bio prepoznat i shva}en. Ta civilizirana duhovnost obilje`je je svake kasne faze u razvoju svake kulture i prema tome "budu}nost Zapada nije beskrajni uspon i napredak u pravcu na{ih trenuta~nih ideala ... nego jedan u pogledu oblika i trajanja strogo ograni~eni i neizbje`no odre|en pojedina~ni historijski doga|aj od nekoliko stolje}a, koji se, iz danih primjera, mo`e sagledati i u bitnim crtama procijeniti"27. Tom unaprijed odre|enom ishodu razvoja svake kulture i nadolasku imperijalizma u civilizaciji ni{ta ne mo`e izbje}i i to se ne mo`e promijeniti. U svakodnevnom `ivotu pojedinac, a Spengler je i osobno te{ko podnosio spoznaju da `ivi u civilizaciji, samo to mo`e htjeti (a to je ujedno i njegova odgovornost prema civilizaciji) ili uop}e ni{ta. Ta se sudbina mora voljeti, a alternativa je o~aj u susretu sa `ivotom i budu}no{}u: "... tko ne osje}a ono veli~ajno {to je sadr`ano u toj djelatnosti mo}nih inteligencija, u toj energiji i disciplini ~eli~nih naravi, u toj borbi s najhladnijim, najapstraktnijim sredstvima, tko s idealizmom nekog provincijalca zaobilazi i tra`i `ivotni stil proteklih vremena - taj se mora odre}i razumijevanja povijesti, pro`ivljavanja povijesti, volje za stvaranjem povijesti."28 OBLIKOVNI SVIJET PRIVREDNOG @IVOTA – NOVAC I STROJ U ZAPADNOEUROPSKO - AMERI^KOJ KULTURI Privrednu povijest visokih, razvijenih kultura ne mo`e se razumjeti ukoliko kao to~ku motri{ta zauzmemo neku poziciju unutar same privrede. Privredno mi{ljenje i djelovanje, naime, nije samostalna vrsta `ivota ve} je jedna strana `ivota. Dana{nja svjetska privreda, a termin "svjetska" koristi i sam 27 28

Ibid., str. 49. Ibid., str. 48.

168

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Spengler, koja se ve} oko 250 godina "fantasti~no, opasno, kona~no gotovo o~ajno podi`e", nije ipak op}eljudska pojava ve} isklju~ivo zapadna i stoga nu`no dinami~ka. Od Humea i Smitha preko Marxa i dana{njih sljedbenika u ekonomskoj se analizi, ina~e izgra|enoj od samih specifi~no "engleskih pretpostavki", "engleskog odnosa svjetske trgovine i eksportne industrije u jednoj zemlji bez seljaka", ne radi ni{ta drugo do samoanaliziranja privrednog mi{ljenja jedne jedine kulture i to na jednom jedinom stupnju. Ta je samoanaliza potpuno racionalisti~ka i polazi u svojim istra`ivanjima od materije i njezinih uvjeta, zanemaruju}i pri tome organsko, duhovno i stvarala~ko. Ona privredni `ivot do`ivljava kao ne{to mehani~ki postavljeno i u sebi zatvoreno, obja{njivo bez ostatka iz vidljivih uzroka i djelovanja. Taj je na~in promatranja sistematski, a ne povijesni i vjeruje u bezvremensku ispravnost svojih pojmova i pravila te ~astoljubivo `eli postaviti jednu metodu ispravnog vo|enja privrede. Fijasko je takve ekonomske analize vidljiv npr. iz ~injenice da je propalo predvi|anje gra|anskih teoreti~ara po kojem prvog svjetskog rata ne}e biti jer bi privredne posljedice mobilizacije iznudile prekid rata za nekoliko tjedana. Nasuprot takvom racionalisti~kom, engleskom shva}anju privrede, privredni se `ivot visokih kultura, s njihovom po stupnju, tempu i trajanju istovrsnom izgradnjom, ne mo`e razumjeti bez razumijevanja privrednog stila. Stil je povezan s du{om, a da bi spoznali du{u moramo se prihvatiti fiziognomije (morfologije organskog). "Svaki privredni `ivot izraz je du{evnog `ivota"(Spengler) jer du{evni `ivot oblikuje privredno-djelatno bi}e u njegovom simboli~kom oblikovanju ekonomske "tvari" po vlastitoj nutrini. Takvo, druk~ije, "neenglesko" shva}anje privrednog `ivota, kojeg Spengler pripisuje njema~kom duhu, a koje je s one strane i kapitalizma i socijalizma kao materijalne analize tek privredne povr{ine, nadaje se kao izvor iscrpnog ekonomskog

analiziranja od kojeg se o~ekuju druga~iji rezultati od op}e poznatih gra|anskih analiza. "Privredno mi{ljenje, kao i pravno, stoji pred svojim pravim razvojem koji danas, kao i helenisti~ko-rimskom dobu, tek tamo zapo~inje gdje su umjetnost i filozofija neopozivo postali pro{lost."29 Privreda, kao i politika, pripada rasi (krvi) i ne upravlja se prema istinama (kao npr. religija i znanost) ve} prema ~injenicama. I privreda i politika slu`e `ivotu da za povijest bude “u formi”. @ivot se pomo}u njih odr`ava, {tovi{e, pomo}u njih `eli i oja~ati, nametnuti se. Privredom se `ivot slu`i da osigura vlastito postojanje samo za sebe, a politikom postojanje prema drugima. “Tome je tako nepromjenjivo od najjednostavnijih jednostani~nih biljki do jata i naroda krajnje slobodnog u prostoru gibljivih bi}a”30. Ishraniti se i izboriti se: razlike u rangu obje strane `ivota daje spoznati njihov odnos prema smrti. Naime, neuspjeh u privrednom `ivotu ~itave narode, uslijed gladi npr., izru~uje “ru`nom, prostom, sasvim nemetafizi~kom na~inu `ivotnog straha, pod kojim se vi{i svijet oblika kulture naglo slama, i po~inje gola borba za opstanak ljudskih zvijeri”31. Smrt od politike, koja pojedince i narode mo`e povu}i u oru`anu borbu, ipak je smrt za ne{to (ideju, cilj), dok je smrt od gladi samo smrt uslijed ne~ega. Privreda, koja kao i politika nije u potrazi za istinama i koja poti~e od rasne strane `ivota, ne posjeduje stoga nikakav moral. Pojmovi kao “nesebi~an” i “bezgrje{an” besmisleni su za privredni svijet koji se isklju~ivo bavi ~injenicama. Nasuprot tome, u svijetu sve}enika i znanstvenika isklju~ivo se bavi istinama. Stoga je za ta zanimanja bijeg od privrede i politike kao ~injenica “ovoga svijeta” gotovo imperativ. “To nau~ava 29 30

31

Ibid., str. 461. O. Spengler, Propast zapada, Svezak drugi: Svjetskohistorijske perspektive, Demetra, Zagreb, 1998., str. 461. Ibid., str. 462.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Isusovo doba kao i ono sv. Bernarda, te temeljni osje}aj u dana{njem rustvu, a isto tako i na~in `ivota jednog Diogena ili Kanta. Zbog toga ljudi odabiru dragovoljno siroma{tvo ili stranstvovanje (Wanderschaft - putovanje, obila`enje neke zemlje, nekog dijela svijeta, pje{a~enje, lutala~ki `ivot) ili bje`e u mona{ke }elije i sobe u~enjaka. Religija, ili filozofija, nikada se ne bave privredom, nego to uvijek ~ini samo politi~ki organizam crkve ili socijalni organizam nekog teoretiziraju}eg dru{tva. To je uvijek kompromis s “ovim svijetom” i "znak volje za mo}i.”32 Dok se oblici vi{eg privrednog `ivota odvijaju u kulturama, ni`i se oblici privrednog `ivota odvijaju u biljkama i `ivotinjama. U biljkama se privredni `ivot odvija na njoj i u njoj (a taj je biljkoviti i sneni element nepromijenjen i u osnovi "privrede" ljudskog tijela, gdje u obliku organa za optok krvi vodi svoj neobi~ni i bezvoljni `ivot), dok se kod `ivotinja biljkovitom bivstvovanju pridru`uje i budnost, osje}aju razumijevanje, a s tim i prisila na samostalnu brigu za `ivotom. Ovo je razdjelnica na kojoj se javlja strah od `ivota koji dovodi do "pipanja", "tj. odre|enog odvajanja razumijevanja od osje}anja". Na istom je mjestu utvrdiva i to~ka na kojoj ~ovjek postaje ~ovjek: "^ovjek je zapravo ~ovjek na stupnju kada se njegovo razumijevanje oslobodilo od osje}anja te se kao mi{ljenje stvarala~ki upli}e u odnose izme|u mikrokozmosa i makrokozmosa".33 Privreda je samo "podloga" bilo kojeg oblika smislenog postojanja. Izostanak uspjeha privrede u stvaranju adekvatne materijalne baze dovest }e do izostanka vi{ih formi kulture - politike, filozofije i religije. [to se, pak, ~ovjek povijesno vi{e uzdi`e, po dubini simbolike i snazi izraza njegova politi~ka i religiozna htijenja sve vi{e nadilaze sve ono {to po oblikovnom i sadr`ajnom bogatstvu, dubini simbolike i snazi izraza mo`e ponuditi privreda. U kona~nici, zapravo, nije va`no 32 33

Ibid., str. 464. Ibid.

169

da je ~ovjek u kondiciji ("u formi") ve} "za{to je tu". Svaki se vi{i privredni `ivot zapo~inje razvijati uz i kroz selja{tvo. Selo i selja{tvo vodi i predstavlja proizvo|a~ku vrstu privrede koju karakterizira proizvodnja i potro{nja za sebe i specifi~ni pogled na svijet. Seosko stanovni{tvo `ivi potpuno seoski na slobodnom zemlji{tu uz koje postoji jo{ samo trg, puko sastajali{te selja~kih interesa. Razmjena je u to vrijeme proces uz pomo} kojeg dobra samo "iz jednog `ivotnog kruga prolaze u drugi". Za ta dobra ne postoji op}e mjerilo vrijednosti, kao ni za zlato i kovani novac, ve} je njihova vrijednost procijenjena od `ivota, "prema promjenljivoj, osje}anoj mjeri trenutka". U taj se i takav optjecaj dobara nakon nekog vremena uklju~uje trgovac, ali ispo~etka samo kao posrednik i organ seoskog prometa. No, ~im je trg (Markt) postao gradom, a unutar gradskih zidina gra|ani kojima proizvo|a~ki `ivot "tamo vani" nije ni{ta do tek sredstva i objekta, proizvo|a~koj se vrsti privrede pridru`uje osvaja~ka vrsta privrede, trgova~ka i posredni~ka, koja se proizvo|a~kom slu`i kao svojim objektom, od nje se hrani, stavlja je u obvezu pla}anja razli~itih nameta ili je jednostavno plja~ka. U toj su osvaja~koj privredi razvijene djelatnosti politike i trgovine - a one se u svojim po~ecima nikako ne mogu razdvojiti jer su obje vladala~ke, osobne, ratni~ke, plja~ka{ke, s gla|u za mo}i i plijenom i reprezentanti umije}a postizanja materijalnog uspjeha nad protivnikom kroz duhovnu nadmo}nost "obje su nadomjestak rata drugim sredstvima". Na~in `ivota trgovine je jedan "fini parazitizam, potpuno neproduktivan i zato posve stran i lutala~ki, 'slobodan' te du{evno neoptere}en obi~ajima i navikama zemlje, jedan `ivot koji se hrani drugim `ivotom". U gradu, s gradskim `ivotom i gra|anima koji vi{e nisu povezani s tlom kao dobrom (zemlja je postala imetak), po~inje pretvorba dobra u robu, razmjene u promet, a umjesto "mi{ljenja u dobrima dolazi mi{ljenje u novcu".

170

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

"Za seljaka ranog doba 'njegova' je krava ponajprije upravo bi}e, a tek onda dobro za razmjenu; a za privredni pogled pravog gra|anina postoji samo apstraktna nov~ana vrijednost u obli~ju krave, koja se u svako vrijeme mo`e pretvoriti u obli~je, recimo, banknote. A isto tako pravi tehni~ar ne uo~ava u glasovitu vodopadu jedinstvenu igru prirode, nego ~isti kvantum neiskori{tene energije".34 Novac je jedna kategorija mi{ljenja, kao matemati~ko, pravni~ko ili tehni~ko. Ovu je kategoriju mi{ljenja proizvelo mi{ljenje gra|anina, "~ovjeka bez korijena". Dr`avama se upravlja iz gradova u kojima, dakle, dominira gradska nov~ana privreda. Na kraju razvoja svake kulture, a u osvit civilizacije, nov~ana se privreda uzdi`e do diktature novca, istodobno s pobjedom demokracije svjetskih gradova. Kona~no, svjetski grad uznosi civiliziranu svjetsku privredu35, "koja isijava iz sasvim uskih krugova nekolicine sredi{ta, a ostatak sebi podre|uje kao provincijsku privredu". Prema Spengleru, ve} se u njegovo doba svjetska privreda trebala nazivati svjetskogradskom privredom, kao {to je to ona uvijek i u svim civilizacijama bila. Jer, "o sudbini se privrede odlu~uje samo jo{ na malo to~aka, na nov~anim mjestima, u Babilonu, Tebi, Rimu, u Bizantu i Bagdadu, u Londonu, New Yorku, Berlinu i Parizu"36. Razvojem svjetskih gradova i `ivot u njima postaje sve "izvje{ta~eniji, finiji, zamr{eniji": "Velegradski radnik u cezarskom Rimu, u Harun al-Ra{idovom Bagdadu i u dana{njem Berlinu mnogo toga do`ivljava kao samo po sebi razumljivo, {to se bogatom seljaku daleko na selu ~ini kao bezumni luksuz, ali ta samorazumljivost te{ko se posti`e i te{ko se odr`ava; kvantum rada svih kultura raste u

ne~uvenoj mjeri, te se tako na po~etku svake civilizacije razvija jedna intenzivnost privrednog `ivota, koja je u svojoj napetosti pretjerana i stalno ugro`ena, te se nigdje ne mo`e dugo odr`ati. Kona~no se stvara kruto i trajno stanje s neobi~nom mje{avinom rafinirano produhovljenih i sasvim primitivnih crta, kao {to su ga Grci upoznali u Egiptu, a mi u dana{njoj Indiji i Kini, ako ne nestaje pred podzemnim nadiranjem neke mlade kulture, kao anti~ke u Dioklecijanovo doba."37 U civilizacijama kao krajnjim to~kama u razvoju kultura dolazi do redukcije svijeta oblika. Zbog toga se u njima javljaju obrisi pukog odr`anja `ivota u svoj svojoj "nagosti i prodornosti". Stadij civilizacije svake kulture iznjedri plitke mudrosti o "gladi i ljubavi" kao pokreta~kim snagama. I dok je takvu "filozofiju" u ranijim razvojnim fazama svaka kultura `igosala kao besramnu, u civilizacijama logos `ivota nije njegovo sna`enje za neku zada}u ve} je smisao sadr`an u lagodnosti i udobnosti, u panem et circenses. U civilizacijama, nadalje, {iroke i sna`ne politike prestaju odre|ivati sudbinu pojedinca i naroda, a namjesto njih nastupa privredna politika kao najva`nija politika i ~esto svrha samoj sebi. Faustovski novac, onaj koji ima silu i funkciju, mijenja i stil privrednog mi{ljenja, a prvi se nagovje{taj toga javlja ve} u na~inu na koji su Normani oko 1000. godine svoj plijen u zemlji i ljudima organizirali u privrednu mo} ({to podsje}a na egipatsku upravu Starog carstva i kinesku iz najranijeg D{udoba): od Normana potje~u rije~i ~ek, konto i kontrola. S rimskim pravom38, koje izjedna~uje stvari i tjelesne veli~ine, a koje je zapadna kultura preuzela ve} u goti~ko doba, i euklidskom matematikom (pojam broja kao 37

Ibid., str. 468.

34

38

"Pravna znanost svoj pravi zadatak do sada jo{ nije spoznala, ali je on postavljen u ovom stolje}u, i pri tom zahtijeva ono {to je za rimskog pravnika bilo samorazumljivo, unutra{nju kongruenciju privrednog mi{ljenja i pravnog mi{ljenja te istodobnu prisnost oba." Ibid., str. 483.

Ibid., str. 473.

35

Od sredine 18. stolje}a, najprije u Engleskoj, po~inje civilizirana, privredno-velegradska politika.

36

Sravni kao pod 30, str. 476.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

veli~ine), dovr{en je proces stjecanja dominacije novca nad dobrima39, te se i trgovac od organa seoske privrede mogao uzdi}i do gospodara ~itavog privrednog `ivota. Veliki se trgovac uglavljuje izme|u proizvo|a~a i potro{a~a prisiljavaju}i oba da rade u njegovom interesu. Proizvo|a~koj i posredni~koj privredi se na daljem stupnju razvoja pridru`uje tre}i privredni na~in - prera|iva~ki na~in tehnike u obliku bezbroj zanata, obrta i zvanja. Na taj se na~in razmi{ljanje o prirodi dovodi do stvarala~ke primjene. ^itav se `ivot u tom privrednom na~inu bazira na dinamici - ono {to je bitno jesu organizacijski talenti, pronalaza~ki duh, krediti, ideje, metode, energetski izvori. Jedino va`no je, zapravo, misliti, pa sukladno tome sav izvo|a~ki rad, {to ga npr. Marx jedino uzima k znanju i priznaje, nije ni{ta drugo do funkcija pronalaza~kog, ure|uju}eg, organiziranog rada, koji izvo|a~kom daje smisao, neku vrijednost i mogu}nost da uop}e bude u~injen. "Cijela je svjetska privreda od pronalaska parnog stroja tvorba posve malog broja nadmo}nih glava, bez ~ijeg izvanredno vrijednog rada sve drugo ne bi postojalo ... postoje subjekti i objekti svake vrste vo|enja `ivota, a razlika 39

"Novac je, napokon, oblik duhovne energije u kojoj su sa`eti vladarska volja, politi~ka, socijalna, tehni~ka, misaona stvarala~ka snaga, ~e`nja za `ivotom velikog sklopa. Shaw ima potpuno pravo: 'Op}e {tovanje novca jedina je nadom ispunjena ~injenica u na{oj civilizaciji ... novac i `ivot su nerazdru`ivi ... novac je `ivot". Civilizacija, dakle, ozna~uje stupanj kulture na kojemu su tradicije i osobnost izgubili svoju neposrednu vrijednost, a svaka se ideja mora ponajprije u mislima preina~iti u novac da bi se ozbiljila. Na po~etku ~ovjek je bio imu}an, jer je bio mo}an. Sada je mo}an zato {to ima novac. Tek novac uzdi`e duh na tron. Demokracija je dovr{eno izjedna~avanje novca i politi~ke mo}i". Ibid., str. 476. "Faustovsko nov~ano mi{ljenje 'obuhva}a' ~itave kontinente, vodene snage ogromnih rije~nih slivova, snagu mi{i}a stanovni{tva dalekih krajeva, ugljenokope, pra{ume, prirodne zakone i pretvara ih u financijsku energiju, koja bi se bilo gdje, u obliku novinstva, izbora, bud`eta i vojske upotrijebila za ostvarenje vladala~kih ciljeva. Stalno nove vrijednosti izvla~e se iz poslovno jo{ indiferentnog svjetskog stanja, 'usnuli duhovi zlata', kao {to ka`e John Gabriel Borkmann; a {to, neovisno o tomu, stvari jo{ predstavljaju, privredno se zaista ne uzima u obzir.", ibid., str. 477

171

je tim izra`ajnija {to je `ivot zna~ajniji, oblikovaniji ... svaka struja postojanja sastoji se od manjine vo|a i sna`ne ve}ine vo|enih, svaka vrsta privrede, dakle, od rada vo|e i od rada izvo|a~a."40 Kapitalizam postoji tek sa "svjetsko-gradskim bivstvovanjem jedne civilizacije, i ograni~ava se na sasvim mali krug onih koji to bivstvovanje predstavljaju svojom osobom i inteligencijom"41. Knji`enje vrijednosti, "~iji je apstraktni sistem dvojnim knjigovodstvom u neku ruku odvojen od osobnosti, te dalje radi vlastitom unutra{njom dinamikom", proizvelo je moderni kapital "~ije polje sila obuhva}a cijelu Zemlju"42. Tehnika visokih kultura zapo~inje tek onda kada si ~ovjek dopusti slobodu izigravati bo`anstvo. Od tada ljudi vi{e ne oslu{kuju samo hod prirode i ne pamte samo njezine znakove, ve} ju nastoje opona{ati sredstvima i metodama koje iskori{tavaju zakone kozmi~kog takta. Ponajprije su akumulirali pronalaske (koji su ~esto bili zaboravljeni ili izbjegavani): vatru, obradu kovine, alate, oru`je, plug i ~amac, gradnju ku}a, uzgajanje `ivotinja i biljaka. No, svi ti pronalasci i tehni~ka znanja, {to je paradoks, nikada nisu stvorena u ozbiljnoj namjeri ure|enja `ivota. Faustovska tehnika, kojom se slu`i Faust kao tipi~ni zapadnjak, je ne{to sasvim drugo od prvobitne tehnike i tehni~kih vje{tina. Ta tehnika jo{ od vremena najranije gotike navaljuje na prirodu u te`nji da njome ovlada. Zapadni mudrija{ ho}e upravljati svijetom po svojoj volji, dok je anti~ki samo "promatrao" svijet a arapski, pak, te`i da kao alkemi~ar prona|e ~arobno sredstvo, kamen mudraca, pomo}u kojeg }e prisvojiti prirodno blago bez muke. Faustovski izumitelj i pronalaza~ je ne{to toliko jedinstveno da se svakom promatra~u iz drugih kultura mora ~initi krajnje neobi~nim i nerazumljivim. [tovi{e, ~itava je 40 41 42

Ibid., str. 484-485. Ibid., str. 486. Ibid.

172

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

faustovska, zapadna kultura stvarala~ka du{a, u njoj svi i u svakom trenutku strastveno nastoje "razotkriti ono {to se ne vidi, izvu}i na svjetlost unutra{njeg oka da bi ga se domoglo". Faustovsko tehni~ko mi{ljenje ima religiozno podrijetlo. Ranogoti~ki pobo`ni pronalaza~i u "svojim su samostanskim }elijama" molili i otimali tajnu Bogu, {pekuliraju}i pri tome kako mu na taj na~in najbolje slu`e. Tu je i tako nastao Faustov lik43, simbol, znamen i predstavnik prave pronalaza~ke kulture: "Scientia experimentalis, kako je Roger Bacon najprije bio definirao prirodno istra`ivanje, zapo~inje nasilno ispitivanje prirode s polugama i zavrtnjima, ono {to kao rezultat le`i pred na{im o~ima po ravnicama dana{njice posijanim tvorni~kim dimnjacima i tornjevima za dizalice. Ali je za sve njih postojala i prava faustovska opasnost, da je vrag imao u igri svoje prste, da bi ih u duhu odveo na ono brdo gdje im obe}aje svu mo} Zemlje. To je smisao sna onih ~udnih dominikanaca kakav je Petrus Peregrinus, o perpetuum mobile, s kojim bi se Bogu istrgla njegova svemo}. Tomu su ~astoljublju uvijek ponovno podlijegali; bo`anstvu su iznu|ivali njegovu tajnu da bi sami bili Bogom. Oslu{kivali su zakone kozmi~kog takta da nad njima izvr{e nasilje, te su tako stvorili ideju stroja kao 43

"To je onaj `ivotni osje}aj koji prodire van i uvis, i stoga duboko srodan gotici, koji je u djetinjstvu parnog stroja do{ao do izraza kroz monologe Goetheovog Fausta. Opijena du{a ho}e preletjeti prostor i vrijeme. Neizreciva ~e`nja privla~i u bezgrani~ne daljine. ^ovjek bi htio da se odvoji od zemlje, da nestane u beskraju, napusti okove tijela i kru`i u svemiru pod zvijezdama... Stoga nastaje taj fantasti~ni saobra}aj koji prokrstari kontinente za nekoliko dana, koji u plove}im gradovima prelazi preko oceana, bu{i planine, tutnji u podzemnim labirintima, prelazi od starog, odavno u svojim mogu}nostima iscrpljenog parnog stroja na plinski stroj, te se od cesta i pruga uzdi`e do leta u zraku; stoga se izgovorena rije~ trenuta~no prenosi preko svih mora; stoga izbija to ~astohleplje rekorda i dimenzija, divovske hale za divovske strojeve, ogromni brodovi i lukovi mostova, lude gra|evine koje se uzdi`u do oblaka, basnoslovne sile koje su zbijene u jednu to~ku, odakle se pokoravaju ruci djeteta, tutnje}a, uzdrhtala, bruje}a djela od ~elika i stakla, u kojima se si}u{ni ~ovjek kre}e kao gospodar i kona~no osje}a prirodu pod sobom." Ibid., str. 494.

malog kozmosa koji se pokorava jo{ samo ~ovjekovoj volji."44 Ideja stroja koji se pokorava samo ~ovjekovoj volji ostvarena je u pronalasku parnog stroja. Ugljen i vodene snage prirode pove}avaju u milijardama konjskih snaga snagu parnog stroja. Kao posljedica dolazi pove}anje stanovni{tva i to do brojke koju nijedna druga kultura nikada ne bi dr`ala ni mogu}om. Kako bi mogao opslu`ivati stroj, ljudski `ivot postaje ne{to dragocjeno, a rad, tamo negdje od 18. st., gubi svoje omalova`avaju}e zna~enje i zadobiva pa`nju ~ak i etike. Od tada, tako|er, strojevi sve vi{e obavijaju Zemlju "tkivom finih sila, struja i napona": "Njihovo tijelo postaje sve duhovnije, sve tajanstvenije. Ti kota~i, valjci i poluge ne govore vi{e. Sve {to je odlu~no povla~i se u sebe. Stroj se osje}alo kao |avolsku stvar, i s pravom. On u o~ima vjernika ima zna~enje svrgavanja Boga. On ~ovjeku izru~uje svetu kauzalnost i biva {utke, neodoljivo, s nekom vrstom sveznanja koje gleda naprijed, od njega stavljen u pokret."45 Tehnika omogu}uje ~ovjeku kao mikrokozmosu osje}aj nadmo}i nad makrokozmosom. Taj se trijumf vjerojatno nikada vi{e ne}e posre}iti niti jednoj kulturi, a i u ovoj }e vjerojatno trajati relativno mali broj stolje}a. Na{e znanje ("broj~ano iskustvo") koje na visokim stupnjevima civilizacije pretvaramo u tehniku mo`e vladati tajnom, ali je nije otkrio. Tajna ne}e manje moriti. @ivot se slu`i tehnikom kao ~arobnim klju~em, ali ta }e tehnika u visokoj civilizaciji i njezinim velikim gradovima u jednom trenutku otkazati poslu{nost `ivotu i nametnut }e mu se kao tiranin. Taj }e trenutak biti obilje`en orgijom tehni~kog mi{ljenja oslobo|enog okova magi~kih razmjera - po~etak toga Spengler zamje}uje upravo u njegovo vrijeme.

44

Ibid., str. 493. Na taj su na~in za one kojima je pobo`nost bila sve i koji su od po~etka vjerovali da je stroj od vraga po~inili grijeh. Prava je vjera ka`njavala sve takve - od Bacona do Giordana Bruna. 45 Ibid., str. 494.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

173

Pod tiranijom tehni~kog mi{ljenja i stroja faustovski ~ovjek postaje rob svoga stvarala{tva. "Njegovu brojnost i osnovu njegovog odr`anja `ivota stroj je usmjerio na jedan put, na kojem nema zastoja ni koraka unatrag. Seljak, obrtnik, ~ak i trgovac pojavljuju se odjednom kao nebitni u odnosu na tri oblika, koja je stroj odnjegovao na putu svog razvoja: poduzetnik, in`enjer, tvorni~ki radnik. Iz jedne sasvim male grane obrta, prera|iva~ke privrede, izraslo je, samo u toj kulturi i ni u jednoj drugoj, sna`no stablo koje baca sjenu na sva ostala zanimanja: privredni stroj strojne industrije. On prisiljava poduzetnika kao i tvorni~kog radnika na poslu{nost. Obojica su robovi a ne gospodari stroja, koji tek sad razvija svoju |avolsku tajnu mo}."46 No, razvoj privrednog oblika u `ivotu zapadne civilizacije ni tu ne zavr{ava. Iako je industrija uz pomo} tehni~kog mi{ljenja i strojeva zavladala zemaljskom kuglom, i ona je, poput selja{tva, zapravo vezana za zemlju - ona ima svoje stani{te i izvore sirovina koji proistje~u iz tla. Krajnji razvoj dosegnut }e se tek s potpuno oslobo|enim svijetom financija: "Banke, a s njima i burze razvile su se po~ev{i od 1789. god. na kreditnoj potrebi do neslu}enih razmjera rastu}e industrije u vlastitu silu i one ho}e postati, kao i novac u svim civilizacijama, jedina mo}. Na tlu se svjetskih gradova tada zame}e o~ajna borba tehni~kog mi{ljenja za njegovu slobodu protiv mi{ljenja u novcu, ba{ kao {to se nekada vodila borba izme|u proizvo|a~ke i osvaja~ke privrede. U toj se borbi protiv stroja sa svom ljudskom pratnjom diktatura novca pribli`ava prirodnom vrhuncu, ali je tu dosti`e njezin kraj. Novac i mi{ljenje u novcu se gase ~im su privredni svijet domislili do kraja, "i to zbog nedostatka gra|e". Na kraju svojih uspjeha, nakon pobjede i nad strojem, novac dobija novog protivnika s kojim zapo~inje posljednja borba - krv. U toj borbi izme|u novca i krvi civilizacija zadobiva svoj kona~ni oblik.

Diktaturu novca i demokracije, kao politi~kog oru`ja te diktature, slama uspon cezarizma. Uspon i mo} svjetskogradske privrede mora ustuknuti pred politi~kom stranom `ivota. "Ma~ pobje|uje nad novcem, volja za gospodarenjem podvrgava se opet volji za plijenom".47 Odlu~uju}a borba povijesti odvijat }e se izme|u novca i prava, izme|u interesa privrede i otmjene brige i du`nosti koje cjelinu `ivota "dr`e u formi". Pravo }e na svojoj strani imati "~astoljublje jakih rodova, koje ne nalazi zadovoljstvo u gomilanju bogatstva ve} u zada}ama pravog gospodarenja izvan svih nov~anih koristi"48. "U povijesti se uvijek radi samo o `ivotu, ... rasi, trijumfu volje za mo}i - a ne o pobjedi istina, pronalazaka ili novca."49 U ljudskom, kao mikrokozmosu, svjetska je povijest kao svjetski sud - povijest uvijek daje pravo ja~emu, punijem, onome koji je svjesniji sebe i `ivota, tj. pravu na opstanak. Povijest je uvijek "rasi `rtvovala istinu i pravednost vlasti i osu|ivala na smrt ljude i narode kojima je istina bila va`nija od djela, a pravednost bitnija od vlasti"50. Krv je kraj i sa`etak svake kulture i njezinih igrokaza - ~udesnih svjetova bo`anstava, umjetnosti, misli, brojeva, gradova. Likovima i doga|ajima bogata budnost kulture ponovno uranja u "{utljivu slu`bu postojanja", kako to potvr|uju npr. kinesko i rimsko carsko doba. Nalik tome biti }e i kraj zapadne kulture i ono {to slijedi iza tog kraja.

46

Ibid., str. 495.

IZOMORFNOST PRORICANIH I SADA[NJIH OBLIKA SVIJETA Kratkom rekapitulacijom ekstrahirati }emo glavne elemente Spenglerove teorije filozofije povijesti:

47

Ibid., str. 497.

48

Ibid., str. 498.

49

Ibid.

50

Ibid.

174

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

1. Stoga {to je pogre{an, treba odbaciti linearan pogled na povijest, a umjesto njega preuzeti cikli~ki. Ranije je povijest, posebno europska, sagledavana kao linearna progresija od ni`eg ka vi{em, poput neograni~ene evolucije navi{e. Zapadna se povijest sagledavala kao neprestana progresija: Gr~ka-Rim-Srednji vijek-Renesansa-Moderna ili kao Stari vijek-Srednji vijek-Novi vijek. Taj je koncept isklju~ivo plod ega zapadnog ~ovjeka. 2. Cikli~ka kretanja povijesti ne ~ine nacije, dr`ave, rase ili doga|aji ve} kulture. Od nepoznatog broja ispunjenih visokih kultura ostalo je poznato njih osam. One se, a to je najva`nija diferencija, me|usobno razlikuju po svom "prasimbolu". Za zapadnu je kulturu to faustovska du{a koju simbolizira vje~na potraga za beskona~nim. U su{tini je tog simbola ogromna tragika, jer i svi oni koji sudjeluju u toj potrazi znaju da je ona beskorisna. Materijaliziran primjer faustovske du{e je npr. goti~ka arhitektura, posebno unutra{njost goti~kih katedrala sa svojim okomitim linijama i prostorom koji izgleda kao da je bez svoda. Efekti "prasimbola" se pored manifestiranja u umjetnosti pronalaze u specifi~nostima znanosti, tehnike, ekonomije i politike svake od kultura. 3. Visoke kulture su "`ivi" organizmi i moraju pro}i kroz sve stupnjeve u razvoju kroz koje prolaze drugi organski oblici: za~e}ero|enje-razvoj-ispunjenje-opadanje-smrt. Zbog toga se i ukazuje na njihovu morfologiju. Sve su prethodno ispunjene kulture pro{le kroz te razli~ite faze, niti zapadna ne}e biti izuzetak. Svakoj civilizaciji je dato oko 1000 godina `ivotnog vijeka51. To je nji51

Tih tisu}u godina `ivota je, kako izgleda, vrlo neprecizna brojka. Neki autori dr`e da je npr. egipatska kultura do`ivjela slom nakon 1250 godina `ivota, a da je period njezine civilizacije (odumiranja) trajao jo{ narednih 550 godina. Magijska je mogla do`ivjeti oko 800 godina kulture i oko 450 godina civilizacije. Izra~uni za Zapadnu kulturu govore da je ona trajala oko 900 godina, dok se starost razdoblja njezine civilizacije mo`e procijeniti na oko 200 godina do danas. Procjene oko daljeg trajanja zapadne civilizacije kre}u se od 100 do 300 narednih godina. Sravni Does god exist?, Agnostic Church, www.agnostic.org od 20. 10. 2000.

hova sudbina koja se ne mo`e sprije~iti ili izmijeniti. Vrhunac je razvoja svake kulture trenutak njezina ispunjenja, iza kojeg neminovno slijedi faza "civilizacije" koja ozna~ava po~etak slabljenja i umiranja. Civilizacijska faza je obilje`ena socijalnim pobunama masa, velikim migracijama, stalnim ratovima i krizama. Sve to skupa pratit }e rast megapolisa, koji }e usisat svu svjetsku snagu, vitalnost i intelekt. Njihove mase stanovni{tva biti }e bez korijena, du{e, vjere i okrenute samo materijalnim vrijednostima i zabavi. Njihovom }e preobrazbom jednom ponovno nastati seljaci - prikladni stanovnici kraja jedne kulture52. S civilizacijskom fazom nadolazi vladavina novca zajedno sa svojim sijamskim blizancima: Demokracijom i Tiskom. Novac vlada nad cijelim civilizacijskim kaosom u kojem je profit jedini va`an. No, preostali ~ija du{a jo{ prepoznaje du{u kulture, zga|eni nad vladavinom novca i "selja~ina" (fellaheena), podi`u uspje{nu pobunu koja s prijestolja svrgava diktaturu novca. Tako ovu fazu civilizacije smjenjuje Doba cezarizma (imperijalna faza) u kojem velika mo} dolazi u ruke velikog ~ovjeka. Dolazak cezara obilje`en je povratom Autoriteta i Du`nosti, Po{tenja i "plemstva Krvi" (a ne novca), tj. krajem demokracije. Cezar i njegovi sljedbenici ratuju za zadobivanje svjetske prevlasti. Velike su mase ljudi napu{tene i bez ikakve brige od strane zajednice, pa se stoga odvija depopulacija megapolisa te se mase postupno vra}aju na zemlju i ka seoskim brigama i potrebama kao {to su to stolje}ima ranije radili seljaci na po~etku razvoja kulture. Usred kaosa tog vremena pojavit }e se i "druga religioznost", dugi povrat starim simbolima vjere i kulture. Rezignirana masa pogubit }e svoju du{u i volju po poljima koja }e obra|ivati, a iz kojih je jednom i procvjetala kultura u ~ijoj }e smrti tada `ivjeti.53 52

Ne mo`e se izbje}i dojam kako smo potvrdu ovih rije~i dobili gledaju}i svojim o~ima pokretne slike filmova kao {to su Mad Max, Bladerunner ili Peta dimenzija. 53 Sravni kao pod 5.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Koja su, dakle, prema Spengleru glavna obilje`ja razdoblja zapadne civilizacije danas, na razme|i 20. i 21. stolje}a? Prije svega, zapadna kultura je, kao i sve ostale kulture koje su kroz to pro{le, nu`no predodre|ena na slabljenje i odumiranje koje ispunjava stadij civilizacije kao epohu raspadanja. Danas je civilizacija negdje na sredini svog razvoja, jer je zapo~ela s pojavom Napoleona. Slabljenje i oko{tavanje kulture do koje dolazi u zapadnoj civilizaciji ogleda se, prema Spengleru, u: 1. prevlasti racionalizma i tehnike, "bezvjerne" znanosti; 2. inteligentnom i neplodnom pojedincu kao dijelu mase; 3. dru{tvu kojeg je glavni moto "panem et circenses", a najva`nija pitanja seksualnosti, prehrane i socijalnog stanja; 4. stvaranju megapolisa i migracijama novih nomada; 5. demokratizmu koji vodi ka cezarizmu (Imperiumu); 6. politi~kom i ekonomskom imperijalizmu i prevlasti novca, privredne politike i tiska; 7. kozmopolitizmu i pacifizmu, isticanju u prvi plan ljudskih prava; 8. filozofiji skepse, ateizmu i nihilizmu; 9. eklekticizmu u umjetnosti svedenoj na obrt. Svakodnevne pojave `ivota na kraju 20. stolje}a i na po~etku 21. st. mogu se ljudima ~initi kao ne{to {to se oduvijek odvija na isti na~in i ~emu ne treba poklanjati preveliku pa`nju, iako }e ve}ina ipak zamijetiti kako se dana{nje `ivotne aktivnosti i sam fenomen `ivota u mnogo ~emu i bitno razlikuju od nekada{njih formi. No, onima koji promatraju i analiziraju oblike, sadr`aje i simboliku tih pojava nu`no se name}e pitanje imaju li te pojave neku zajedni~ku karakteristiku koja bi omogu}ila njihovo bolje razumijevanje. U nedostatku trenutno bolje kvalifikacije, analiti~ari u posljednje vrijeme sve te divergentne

175

aktivnosti i pojave naj~e{}e obuhva}aju pojmom globalizacije. Razli~itost pojava koje se nastoje obuhvatiti jedinstvenim pojmom globalizacije proizlazi dijelom iz kakofonije koja dolazi s na{ih ulica, iz na{ih poduze}a i vlada, ali i dijelom stoga {to se radi o "ranom pomaku u dubokoj ontolo{koj promjeni, nemirnom tra`enju novih putova za razumijevanje nepoznatih pojava (...)"54. Kao jo{ jedan odgovor na pojavu novoga javlja se i upotreba niza drugih, globalizaciji sli~nih pojmova, a kojima se, tako|er, `ele objasniti promjene koje nas okru`uju: svjetsko dru{tvo, me|uovisnost, tendencije centralizacije, svjetski sustav, globalizam, univerzalnost, globalnost, internacionalizacija, globalitet, te koncipiranje razli~itih definicija procesa globalizacije. Teorijski se koncept globalizacije po~eo formulirati u sociologiji, politologiji i ekonomiji kao odgovor na neomarksisti~ke teorije svjetskog sustava, teorije ovisnog razvitka i imperijalizma. Roland Robertson je u 80-im i 90-im razvio cjelovitu teoriju globalizacije koja je za njega analiti~ka shema na temelju koje se mogu misliti i opisati pojave koje imaju nadnacionalno (univerzalno svjetsko) zna~enje55. 54

Sravni James Rosenau, McDonald's i "feng {ui", zapad i istok, podlistak Vjesnika "Dileme globalizacije", 1. nastavak, 2000. Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg programa Hrvatskog radija.

55

Sravni A. Milardovi}, \. Njavro, Globalizacija, u "Globalizacija", priredio A. Milardovi}, Pan Liber, OsijekZagreb-Split, 1999., str. 9. Pri tome je R. Robertson krenio od modernizacijske teorije W.W. Rostova i T. Parsonsa koji modernizaciju vide kao dru{tveni proces koji se odvija na globalnoj razini. Postmodernizam slijedi modernizam u pogledu vrijednosti, stajali{ta i djela, iako se razlikuju u pogledu koncepata i mi{ljenja. Da bi se postmodernizam opisao ili odredio spominju se sljede}e pojave: raznovrsnost, difuzija, nepredvidivost, raznovrsnost, difuzija, odsutnost ravnote`e, provincijalizam, sinkretizam, eklekticizam, brisanje granica izme|u visoke, elitne i niske, popularne kulture, hedonizam, pasti{, kola`, slo`enost, unutarnja proturje~ja, intertekstualnost, amoralnost i aksiolo{ka nezainteresiranost, konformizam, osje}aj iscrpljenosti. (Sravni Ryszard Klusczynski, Modernizam-postmodernizam-dekonstrukcija, podlistak Vjesnika "Dileme globalizacije", 21. nastavak, 2000.

176

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

Prihva}aju}i navedenu analiti~ku shemu globalizaciju mo`emo ponajprije predstaviti kao niz procesa promjene, a te{ko ili nikako kao kona~no i dobro definirano stanje. Kao takva globalizacija se razlikuje od npr. globalizma ili univerzalizma, jer se manje odnosi na vrednote i ustrojstva, a vi{e "na slijed koji se doga|a bilo u duhu ili u pona{anju, na procese koji se razvijaju kad ljudi i organizacije rade svoj svakodnevni posao i nastoje ostvariti svoje posebne ciljeve"56. Globalizacijske procese krasi multidimenzionalnost jer se ona o~ituje u istodobnom ekonomskom, politi~kom, tehni~kom, ekolo{kom, kulturalnom i komunikacijskom djelovanju promjena po ~itavom svjetskom sustavu. Globalizacijski procesi djeluju preko nacionalnih granica i sti`u do svih ljudskih zajednica bez obzira na postoje}e formalne i zakonodavne prepreke. Globalizaciju ~ine sile koje poni{tavaju lokalne tradicije i identitete i "prisiljavaju pojedince, skupine i ustanove da prihvate sli~ne oblike pona{anja ili da sudjeluju u obuhvatnijim i koherentnijim procesima, organizacijama ili ustanovama"57. Globalizacijski procesi izazivaju i suprotstavljene procese: "Lokalizacija potje~e od svih onih pritisaka koji navode pojedince, skupine i institucije da suze svoje horizonte i povuku se u manje obuhvatne procese, organizacije i sustave"58. Ve}ina teoreti~ara dr`i kako su procesi globalizacije trenutno u prednosti nad procesima fragmentacije. 57

Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg programa Hrvatskog radija.) Terminolo{ka sli~nost u opisu onog "danas" koju vr{i teorija postmodernizma i opisa onog "sutra" razdoblja civilizacije koju pronalazimo u Spenglerovovoj teoriji filozofije povijesti je frapantna. Postmodernizam nas upu}uje, tako|er, da je do{ao kraj velikim pri~ama i da vi{e ne postoji ujedinjavaju}i referentni okvir, kako treba odbaciti zamisli napretka i svih utopijskih i emancipiraju}ih nastojanja, na potkopavanje zamisli o identitetu koju zamjenjuje kult tijela, na negaciju individualizma, na suton dubine i razlike izme|u biti i pojave, na opadanje va`nosti kulturnih tekstova, na pad vrijednosti i gubitak istine, na odavanje po~asti paradoksu i paralogizmu, na povratak tradicionalnim umjetni~kim komponentama (figura, naracija, melodija itd.), na neokonzervatizam. 56 Sravni kao pod 54. 57 Ibid. 58 Ibid.

Jasno je da dana{nja sociolo{ka, politolo{ka ili ekonomska teorija ne mo`e to~no odgovoriti kako }e i gdje zavr{iti interakcija gospodarske, politi~ke, tehni~ke i dru{tvene dinamike obuhva}ene globalizacijom i da li }e njezine posljedice, privremene ili kona~ne, biti po`eljne ili {tetne. Za na{e istra`iva~ke potrebe to i nije nu`no. Ali, mo`e se poku{ati opisati, prije svih ostalih, procese gospodarske globalizacije, jer se ~ini da su ekonomske varijable prvi i najsna`niji podupira~ ostalih dimenzija globalizacije, te designirati, ukoliko oni postoje, istovjetnost ili sli~nost odvijaju}ih pojava i njihovih tendencija s onim {to je za ovo razdoblje razvoja zapadne civilizacije predvi|eno u Propasti Zapada (a u na{em radu ranije istaknuto). Istina, pri tome se pojavljuju mnogovrsni problemi metodolo{ke i logi~ke prirode, od kojih spominjemo nepobitnu ~injenicu kako je najnoviji val gospodarske globalizacije u mnogim svojim aspektima ispod razine financijske, trgovinske i politi~ke globalizacije kasnog 19. stolje}a i stoga upitanost o validnosti dana{nje globalizacije kao referentne platforme. Namjesto apodikti~kih tvrdnji o ispunjenju ili proma{enosti Spenglerovih predvi|anja, autori zainteresiranim ~itateljima ostavljaju mogu}nost da u skladu s njihovim zapa`anjima i senzibilitetu donesu zaklju~ke o tome da li se i u kojem stupnju procesi gospodarske i drugih globalizacija mogu poistovjetiti s od prije 80-ak godina proricanim aktivnostima i procesima karakteristi~nim za "zimu" zapadne kulture, tj. njezine civilizacije. Temeljna karakteristika gospodarske globalizacije jest eksplozija financijske razmjene. Od 1960. do 1990. svjetska se razmjena proizvoda udvostru~ila, a kapitala u~etverostru~ila. U razdoblju od 1990. do 1996. vrijednost me|unarodne razmjene roba i usluga rasla je prosje~nom godi{njom stopom od 6,2 % - gotovo dvostruko br`e od kretanja svjetskog bruto proizvoda (3,2%). Izravna strana ulaganja u druge zemlje rasla su u razdoblju od 1980. do 1994. godi{njom stopom od 9,6 % - dvostruko br`e nego u godinama prije toga. Samo tri vode}e razvijene zemlje u svijetu - SAD, Njema~ka i Japan, - udeseterostru~ile su vrijednost vlastitih

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

ulaganja u druge zemlje i ekonomske regije. Kina je npr. pove}ala vlastiti udio u me|unarodnoj razmjeni od 11,3 % u 1980. g. na 23,4 % vlastitog BDP-a 1994. godine. Sa stajali{ta pojedinih privrednih djelatnosti koristi od globalizacije tr`i{ta razmjerne su udjelu odre|enog poduze}a ili grane u ukupnim svjetskim kretanjima. Otuda i sve nagla{eniji trendovi poslovnog povezivanja istovrsnih ili komplementarnih poduze}a, da bi njihov zajedni~ki udio na svjetskoj privrednoj pozornici bio {to zna~ajniji. U usporedbi s razvojem koji najavljuju ve} za prva dva desetlje}a 21. stolje}a, stru~njaci procjenjuju da je "vrtoglav napredak" koji su potkraj 20. stolje}a bilje`ile zemlje poput Japana, Koreje ili Tajlanda bio samo "faza zagrijavanja". Ti se novi takmaci mogu nazrijeti ve} sada me|u zemljama s bogatim ljudskim i prirodnim resursima, potencijalima koji su dugo i naj~e{}e bez krivice samih tih zemalja bili "uspavani"; stru~njaci tu navode u prvom redu Kinu i Indiju, ali i Brazil, Rusiju, i neke nove takmace koji }e se tek pojaviti na sceni.59 Pojava kompjutora i elektronike je od izuzetne va`nosti jer osigurava slobodan protok kapitala stoga {to se reduciraju tro{kovi transakcija na velikim udaljenostima i osigurava gotovo trenutno stizanje informacija u velika financijska sredi{ta. Zbog toga se kroz razmjenu kapitala, koja se odvija 24 sata na dan, ostvaruju profiti koji u velikoj mjeri nadilaze one tradicionalnih industrija i trgovina. Financijska liberalizacija i integracija dovela je do pravne i tr`i{ne deregulacije u razvijenim zemljama, {to je omogu}ilo arbitra`u na globalnoj razini i otvaranje potro{a~kih i burzovnih tr`i{ta stranim trgovcima i investitorima. Raspad SSSR-a i tranzicija biv{ih socijalisti~kih dr`ava u kapitalizam doveli su jo{ 2,5 milijardi ljudi na svjetsko tr`i{te, kao i {irenje "iluzije o svijetu ujedinjenom u jedan politi~ki blok"60. 59

Sravni Svi putovi prema 'globalnom tr`i{tu', Privredni vjesnik, 15. o`ujka 1999.

60

Sravni Alain de Benoist, Suo~avanje s globalizacijom, podlistak Vjesnika "Dileme globalizacije", 21. nastavak pod naslovom Veliki finale zapadnja~kog modernizma?, 2000. Tako|er i u broju 53/54 ~asopisa Tre}eg programa Hrvatskog radija. Problem je zemalja Srednje i Isto~ne Europe u tome {to se u njihovom slu~aju radi o ve} tre}em poku{aju tranzicijske modernizacije (Dragojevi}, sravni kao pod 55, str. 13). Prva se doga|ala od sredine 19. st. i

177

Deregulacija tr`i{ta koja se odvija od 1980-ih dovodi do kapitalizma koji je primarno spekulativan, a ne vi{e dominantno industrijski. "Za monetarnu masu koja danas kru`i svijetom predvi|a se da }e posti}i 15 puta ve}u vrijednost od vrijednosti proizvodnje. Taj financijski 'balon~i}' gomila gotovinu iz privatnih i javnih sektora i upravlja javnim dugom individualnih nacija ili penzionerskim fondom. Podupire spekulativnu i legalnu logiku, a droga i korupcija postaju sastavni dio novog ekonomskog poretka."61 Univerzalizacija tr`i{ta se mo`e dovr{iti tek kroz procese globalizacije i na taj na~in stvoriti uvjete u kojima }e se dokazati postavke ekonomske teorije 18. stolje}a, a po kojima potpuno slobodna cirkulacija dobara i usluga dovodi do djelovanja ujedna~avaju}ih na~ela tr`i{ne ekonomije - ujedna~avanja nadnica, kamata, renti, cijena i standarda ljudi. No, univerzalizacija tr`i{ta zna~i i to da su kultura, razli~ite vrste usluga, prirodna bogatstva i intelektualne djelatnosti sada u potpunom vlasni{tvu tr`i{ta i izrazive u novcu. Sve {to ulazi u tr`i{ni sustav kao `iva stvar, "izlazi kao potro{na roba, mrtvi proizvod". Nacije-dr`ave kao doju~era{nji najva`niji sudionici tr`i{nih utakmica sve vi{e prepu{taju svoju dominantnu poziciju multinacionalnim korporacijama. Proizvodne i financijske multinacionalne korporacije dominiraju proizvodnjom, razmjenom, investicijama i financijskim transakcijama. Korporacije kao svjetski igra~i ne trebaju vi{e nacije-dr`ave za rje{avanje konflikata unutar sustava proizvodnje i raspodjele. Namjesto teritorijalnosti bila je nasilno prekinuta Drugim svjetskim ratom, druga je industrijsko-kolektivisti~ka propala u neefikasnosti. No obje su modernizacije bile iskrivljene ~injenicom prostorne udaljenosti od sredi{ta anglo-atlantskih kapitalisti~kih gospodarstava - u 19. stolje}u Londona, a u 20 st. New Yorka. Prema Braudelu npr. Uvijek postoji samo jedno sredi{te oko kojeg postoji roj relativno razvijenih suparnika, a udaljena od sredi{ta prostirala se {iroka periferija, pakao u kojem je `ivot oduvijek te`ak i kratak. 61

Ibid. Naraciju i deskripciju procesa globalizacije uglavnom smo preuzeli od istog autora.

178

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

kao mjesta razvoja pojedine industrije, danas se pod utjecajem globalizacijskih sila nacionalne ekonomije rastavljaju na sastavne dijelove koji }e onda, u zavisnosti od njihove konkurentnosti i profitabilnosti, biti integrirani u globalni sustav proizvodnje. Proizvodi globalne ekonomije sastavljeni su od komponenti razli~itog podrijetla kojima je te{ko utvrditi specifi~no nacionalni doprinos. Robert Reich pokazuje npr. da se u svakom automobilu vrijednom 20.000 $, a proizvedenom u General Motorsu, nalaze dijelovi proizvedeni u SAD vrijedni manje od 800 $. Prema tuma~enju koji globalizaciju promatra kao radikalni prekid s pro{lo{}u kroz potpunu preobrazbu i restrukturiranje globalne politi~ke ekonomije, globalizacija je ujedno i demonta`a "westfalskog hrama nacionalnih dr`ava", tj. westfalskog svjetskog poretka. Stoga postwestfalski poredak donosi "razgradnju na~ela teritorijalnosti, suvereniteta, autonomije i legaliteta na kojima je po~ivao stari westfalski poredak"62. Globalizacija je predstavljena transnacionalnim organizacijama (WTO, WB, MMF, G-8 itd.), pojavama i problemima (promjena klime, me|unarodno tr`i{te droge i kriminala, etni~kim konfliktima itd.), doga|ajima (Olimpijade, Svjetska nogometna prvenstva, Eurosong itd.), transnacionalnim zajednicama (dragovoljne migracije, politi~ki i ekonomski emigranti) i transnacionalnim strukturama. Dakle, pored deteritorijalizacije kapitala, na djelu su i drugi procesi koji za polje svog djelovanja namjesto prostora zauzimaju mre`e ili "prostor strujanja". Kao {to je to slikovito ustvrdio Paul Virio, namjesto kraja povijesti (F. Fukuyame) dogodio nam se svr{etak prostora. Multinacionalne korporacije svoje planove podre|uju potrebama i mogu}nostima globalnog tr`i{ta, pa ne ~udi da one na njega `ele imati i {to vi{e utjecaja. Na listi prvih sto najrazvijenijih zemalja prema visini njihovog bruto nacionalnog proizvoda ve} se nalazi

oko 25 multinacionalnih korporacija (bud`et General Motorsa je ve}i od indonezijskog, a Nestleov od egipatskog), koje ne `ale novca kojim podmi}uju politi~are i vlade manje razvijenih zemalja. Korporacijama su, naime, potrebna nova tr`i{ta kako bi na njih plasirale vi{ak financijskog kapitala (i na taj na~in sprije~ile ponavljanje velike ekonomske krize 1930-ih godina), prenijele proizvodnju i smanjile tro{kove, te izbjegle brigu o socijalnim i ekolo{kim pitanjima vezanim uz procese proizvodnje. Kako bi izbjegle slabljenje vlastite komparativne konkurentnosti i rizik isklju~enja iz integracijskih procesa, vlade zemalja izvan naju`eg sredi{ta koje kreira globalizacijske procese, zajedno sa svojim gra|anima, dr`e kako bi trebale podnijeti odre|ene `rtve. Da bi opstale kao konkurentne i integrirane, zemlje prihva}aju pravnu deregulaciju, favoriziranje me|unarodnog namjesto doma}eg tr`i{ta, privatizaciju dru{tvenog kapitala, slobodno investiranje stranih korporacija, uskla|ivanje dohotka i cijena prema svjetskom tr`i{tu, sve ve}u eliminaciju pomo}i i potpore i redukciju tro{kova koji su ina~e zami{ljeni kao usporavanje tr`i{nog takmi~enja, kao {to su obrazovanje, socijalna skrb i za{tita okoli{a."63 Najrazvijenije nacije su usvojile monetarnu politiku koja se uz pomo} visokih kamatnih stopa uspje{no bori s inflacijom, ali koja ko~i razvoj i uzrokuje nezaposlenost. MMF i Svjetska banka name}u istu recepturu nerazvijenim zemljama {to kod ovih izaziva ekonomsku katastrofu i slabi njihovu otpornost prema nasrtajima na njihovu legislativu koja regulira rad, okoli{ ili zdravlje. Me|unarodni trgovinski sporazumi bave se pitanjima nekada isklju~ivo u domeni nacionalnih dr`ava: uvoznim kvotama, carinskim tarifama, kontrolom nov~anih transfera. Multinacionalne korporacije sve vi{e priti{}u nacionalne vlade u pogledu dohodaka i poreza u njihovim zemljama, dr`avnih institucija, bankovnog

62

63

Sravni kao pod 55, str. 23.

Sravni kao pod 60.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

179

sustava, prava privatnog vlasni{tva, socijalne i obrazovne legislative, pravila tr`i{nog natjecanja. Sve je podre|eno ostvarenju cilja pove}ane profitabilnosti bez obzira na socijalne posljedice. Multinacionalne korporacije su postali entiteti izvan nacionalne i dr`avne kontrole, a njihova je gotovo jedina ambicija da maksimizirajem profita kroz planiranje planetarne organizacije njihovih aktivnosti, eliminiraju sve zapreke i stvore jedno jedino svjetsko tr`i{te. Na`alost, pove}anje ukupnog svjetskog bogatstva tragi~no pove}ava ekonomske disparitete. Dana{nje sve ve}e siroma{tvo sve ve}eg broja ljudi nije, istina, posljedica proizvodnih neuspjeha i nesta{ica, ve} krivom distribucijom bogatstva i "psiholo{kim i kulturolo{kim na~inom razmi{ljanja koji bogatstvo promatra samo kroz kontekst rada i produkcije"64. Paralelno s pove}anjem svjetskog bruto bogatstva od 50% u posljednjih dvadeset godina pove}ala se i nezaposlenost, siroma{tvo, dezintegracija prirode i dru{tava. Osamdeset i pet posto svjetskog bogatstva nalazi se u posjedu ~etvrtine svjetskog stanovni{tva lociranog u industrijski najrazvijenijim zemljama. Svega 385 milijardera ima vi{i prihod od 2,3 milijarde najsiroma{nijih. "[to je vi{e obilja, to je vi{e siroma{tva, a ta ~injenica pobija liberalnu teoriju da }e profiti najbogatijih koristiti cijelom dru{tvu." No, ne trpe lo{e posljedice globalizacije samo ekonomski nerazvijene zemlje i njihovo stanovni{tvo, ve} je to slu~aj i s gra|anima i dru{tvima onih najbogatijih dr`ava. Naime, tijekom 70-ih i 80-ih godina do{lo je do pucanja dru{tvenog ugovora ili kompromisa koji je nakon ekonomske krize 30-ih i II. svjetskog rata bio "potpisan" izme|u rada i kapitala. Keynesovo stanje blagostanja kapital u doba globalizacije vi{e ne priznaje i njega se vi{e ne ti~u socijalne potrebe dru{tva. Globalizacija dohodaka ru{i dohotke srednjih i ni`ih klasa i kod najrazvijenijih, jer je sveprisutna opasna prijetnja kako se bilo koja

proizvodnja mo`e preseliti negdje dalje gdje su tro{kovi ni`i. Nezaposleni bez kvalifikacije i s nedovoljnom kvalifikacijom nisu to vi{e na kra}e ili du`e vrijeme, ve} su s tr`i{ta rada definitivno eliminirani kao nesposobni stoga {to se kapitalu vi{e ne isplati voditi brigu o njihovoj prekvalifikaciji ili socijalnoj za{titi. Njihovo je mjesto jo{ kako-tako osigurano u razno raznim mirotvornim i vojnim akcijama koje najbogatiji poduzimaju {irom svijeta. Globalizacija je dovela do takve dru{tvene stratifikacije u kojoj ve}ina dru{tava tone sve bli`e dnu i umire od nedostatka egzistencijalnih uvjeta, dok se novac i financijsko-politi~ka mo} koncentrira u dva-tri posto stanovni{tva. Razlike izme|u srednjeg i ni`eg sloja se gube, pa su i oba sloja kao nekad u 19. stolje}u izvrnuta prekomjernoj eksploataciji od koje ih ne mo`e za{tititi niti deregulirana i razvla{tena dr`ava niti nacionalno organizirana sindikalna akcija koja je inferiorna u odnosu na internacionalnu strukturu i mre`u korporacija. Oslabljena dr`ava-nacija svojom makroekonomskom politikom polu~uje sve slabije rezultate {to je logi~na posljedica visoke i iznenadne pokretljivosti me|unarodnog kapitala, globalizacije tr`i{ta, me|unarodno integriranih dijelova nacionalnog gospodarstva i ucjenjiva~kog djelovanja transnacionalnih korporacija. Kako ne bi ostale izvan ekonomskih i politi~kih integracija, vlade sve br`e i lak{e pristaju na bezuvjetni dolazak stranog kapitala i businessa, koji doma}inu zauzvrat sve vi{e name}e zakonodavni okvir i regulaciju po svojoj mjeri. "Globalizirana ekonomija vr{i pritisak na dr`ave-nacije tolikom silinom da su njihovi tradicionalni na~ini djelovanja postupno svedeni na modalnosti odanosti (...)"65. Nacionalni politi~ari gube svoju mo} i ugled dok dr`ava svoje tradicionalne poslove zamjenjuje novim. "Prije je bila socijalni posrednik, a sada jedva izlazi na kraj s teritori-

64

65

Ibid.

Ibid.

180

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

jalnim aferama. U ulozi gledatelja, dr`ava je nalik na 'sudskog ~inovnika koji bilje`i odluke koje su negdje drugdje donesene'".66 Ugro`enog suvereniteta i teritorija dr`ava nema previ{e jaku volju baviti se pitanjima demokracije. Demokratska legitimnost ostvaruje se samo u korelaciji sa sposobno{}u vladaju}e klase u posredovanju zahtjeva kapitala prema dru{tvenim ostacima. U situaciji u kojoj novac slobodno cirkulira planetom, a vlasti su izlo`ene pritiscima iz centara globalizacije, vo|enje socijalno-ekonomske politike odigrava se izvan nacionalnih parlamenata. Gra|ansko pravo, i ne samo ono, postaje besmisleno jer se ugovorna i vlasni~ka prava garantiraju izvan formalno jo{ postoje}eg nacionalnog dr`avnog i pravnog poretka, ali ispra`njenog od relevantnih sadr`aja67. 66

Ibid.

67

U mnogim je zemljama i dan-danas vladavina prava neostvarivi ideal, a mnoge ni ne te`e tom cilju. Stoga je bitno postaviti pitanje za{to postoji vladavina prava u zapadnom svijetu. Prema Haroldu Bermannu ("Law and Revolution: The Formation of the Western Legal Tradition", Cambridge, Massachussets, harvard University Press, 1983.) "pravo u svim dru{tvima crpi vlastiti autoritet iz ne~ega izvan sebe". Iz ~ega? Odgovor na ovo pitanje donosi nam i jednu neo~ekivanu korist. Naime, autoritet prava na Zapadu ima isti izvor kao i zapadni dinamizam. Autoritet i dinamizam proistje~u iz papinskih reformi u 11. stolje}u. Te reforme imaju zna~enje revolucije, ~ak najzna~ajnije koju je Zapad ikad iskusio. To nije bila sekularna, ve} duhovna revolucija koja je donijela radikalno novo razumijevanje ~ovjeka i njegovog spasenja. Reforma se bazirala na novoj teolo{koj doktrini o tome {to je grijeh i kako ga mo`emo okajati, tj. otkupiti. Bermann u svojoj opse`noj studiji o pravnoj revoluciji tvrdi da bez "straha od ~istili{ta i nade u Posljednji Sud, zapadna pravna tradicija ne bi ni postojala". Duhovna je revolucija vodila ka grananju svijeta na crkvenu i sekularnu sferu, a to je razdvajanje oslobodilo energiju i kreativnost ravnu onoj nuklearne fizije. Sve moderne institucije i moderni pravni sustav, moderna crkva, filozofija, sveu~ili{ta, literatura i mnogo toga drugog ima svoje podrijetlo u razdoblju izme|u 1050. i 1150. godine. To je razdoblje otvorilo prostor druga~ijem ~ovjekovom razvoju koji }e postati kolektivni poku{aj preuzimanja kontrole nad vlastitom sudbinom na ovoj planeti. Za Bermanna je najva`nija konzekvenca ove transformacije razvoj prava i njegovog autoriteta. No, danas kada sve vi{e o~ekujemo od prava i njegovih institucija, jer opada moral utemeljen na vjeri, i kada uvi|amo kako pravo treba makar minimalno zamijeniti javni moral,

"Globalizacija je univerzalna dr`ava ... (a) rezultat je modernizacije u obliku strukturalne prilagodbe, ~iji je cilj integrirati sve svjetske dr`ave sa svjetskim tr`i{tem. To je proces koji je nastao kao odgovor modernoj krizi proistekloj iz Prosvjetiteljstva".68 "Globalizacija je hipostaziranje tr`i{ne ekonomije, pretvaranje cjelokupnog kapitala u financijski i ulaganje financijskih i intelektualnih snaga u razvoj tehno-nauke."69 Metastazirana tr`i{na ekonomija uvodi diktaturu koja razbija socijalnu povezanost ljudi i sve njihove odnose svodi na najmanji zajedni~ki nazivnik - istovjetni model potro{nje. Diktatura ekonomije cijeli univerzum `eli o~istiti od razlika i pluralizama - nacionalnih dr`ava, kulturalnih identiteta, socijalnih sigurnosti, politi~kog odlu~ivanja, prehrambenih navika, seksualnih sklonosti i inhibicija, vjerskih osje}aja itd. "Globalizacija je, zapravo, imperijalizam zapadnog tr`i{ta koji polako zahva}a cijeli planet, imperijalizam koji su ljudi internacionalizirali. Globalizacija je masovna imitacija ekonomskog pona{anja Zapada. Cilj joj je preobra}enje cijelog svijeta na religiju tr`i{ta, a njezini teolozi i sve}enici propovijedaju profitabilnost. To nije univerzalizam 'bivanja' ve} 'imanja'. To je apstraktni univerzalizam svijeta koji je u krhotinama, gdje su individualci definirani sposobno{}u da proizvode i konzumiraju. Komunizam nije uspio, dok se vjeruje da }e pravo je izgubilo svoje transcedentalne ovlasti i vi{e ga ne prihva}amo kao ne{to vi{e od dru{tvenog ugovora kojim kao takvim mo`emo manipulirati i izigravati ga od prilike do prilike. Temeljni problem u vezi s pravom danas je taj {to je ono izgubilo svoje duhovne temelje. Stoga Zapad vi{e nema povjerenja u pravo kao na~in za{tite duhovnih i eti~kih vrijednosti od koruptivnih socijalnih, ekonomskih i politi~kih snaga. No, zato zapad nema vi{e povjerenja niti u sebe kao civilizacije i dru{tva, niti razumije va`nost transcedentalne dimenzije pravne tradicije. Nitko ne mo`e `ivjeti ukoliko ne vjeruje u pobjedu bilo ~ega, a dana{nje `ivotne, ekolo{ke, socijalne i tehnolo{ke krize su mo`da uzrokovane istim onim ~ime i kriza autoriteta prava. Izvor u David Loy, The Spiritual Origins of the West, www.bpf.org/west.htm od 20. 10. 2000. 68

Sravni kao pod 60

69

Ibid.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

kapitalizam stvoriti planet bez granica koji je nastanjen 'novim ~ovjekom'. 'Novi ~ovjek' nije radnik ili gra|anin, ve} 'priklju~eni' konzument koji dijeli sudbinu s nediferenciranim ~ovje~anstvom koje je povezano samo Internetom ili supermarketom".70 ZAKLJU^NE USPOREDBE I PROCJENE IZOMORFNOSTI CIVILIZACIJE I GLOBALIZACIJE Globalizacija i civilizacija (u smislu Spenglerove filozofije) dva su, pogotovo u svijesti laika kojih broj iz dana u dan raste, ponekad i vrlo misteriozna, neodre|ena i apstraktna pojma. Iako se razlikuju kao teorija i praksa, i civiliziranje i globaliziranje svijeta mogu}e je uvi|ati kao dinami~no i radikalno preoblikovanje svijeta koje "svojom dinamikom nadilazi linearni povijesni razvitak"71, a svojom radikalno{}u prerasta "nekakvu vi{u fazu moderniteta" povijesnog razvitka.72 Iz analize oba ova pojma, iako ima i druga~ijih mi{ljenja glede globalizacije, "kao da proizlazi nejasno i zagonetno ukazivanje na nekovrsnu oznaku epohe"73. Civiliziranje i globaliziranje imaju svoje kona~ne ciljeve - istina, u teorijskom svijetu nadolazak Imperiuma kao svjetske dr`ave je lak{e nagovijestiti pozivaju}i se na imanentnu nu`du povijesnog razvitka, nego {to je to u realnom svijetu ukazati i dokazati kamo vode procesi globaliziranja koji, istina, "stvaraju mogu}nost uistinu globalnoga (svjetskoga) dru{tva i hipoteti~ke dr`ave s onu stranu teritorijalnog nacionalnog ome|enja"74. Dok, dakle, u Spenglerovoj filozofiji i povijesnom razvitku kultura nema alternative vladavini novca, demokracije, tiska i imperijalizma kao obilje`jima civilizacije, na{ se dana{nji trenutak povijesnog razvitka, iako se njegove 70

Ibid. Sravni @arko Pai}, Globalizacija - postmoderna utopija, u A. Milardovi}, ed., Globalizacija, Panliber, OsijekZagreb-Split, 1999., str. 206 72 Ibid. 73 Ibid. 71

181

dominantne pojave i procesi (pre)~esto mogu prepoznati kao o`ivotvorenje filozofovih predvi|anja, i bez obzira kako taj trenutak nazivali - modernom, postmodernom, informacijskim dru{tvom, "krajem povijesti" itd., jo{ mo`e pokrenuti u nekom drugom danas nama ~ak i nenaslutivom pravcu. Mi uvijek `ivimo u carstvu slobode {to se ti~e budu}nosti, iako mnogi globalizaciju definiraju kao neslobodu: kao okvir za bezuvjetno ljudsko djelovanje na po~etku 21. stolje}a. A to je ve} puno vi{e od puke sli~nosti sa Spenglerovom filozofskom gra|om, to je identi~no s onim {to on naziva "sudbina", "kob" ili "demonska sila" ~ovjekovog `ivota. Globalizaciju, ba{ kao i razvoj oblika u od filozofa predvi|enoj i definiranoj civilizaciji, mo`emo promatrati i analizirati u nekoliko dimenzija: politi~koj, ekonomskoj, tehni~koj, ekologijskoj, organizacijskoj, komunikacijskoj, dru{tvenoj, kulturalnoj itd. Htjeli smo ekonomsku stranu `ivota, onu koja pripada "rasi" i slu`i `ivotu "po sebi", ali i onu ~ije su varijable najva`nija platforma ostalim dimenzijama globalizacije, onakvu kakva jest ili }e biti u civilizaciji i kakva jest u vremenu globalizacije, me|usobno usporediti i iz prona|enih sli~nosti/razlika u funkcioniranju privrednih i drugih dru{tvenih cjelina {to preciznije odrediti stupanj ostvarenja Spenglerovih predvi|anja. @ivimo u doba globalizacijskog zamaha i poodmakle, iako s dosta vremena ispred sebe, civilizacije. Nije te{ko prihvatiti na~in promi{ljanja koji zaklju~uje da filozofu mo`emo tim vi{e vjerovati, a {to zna~ajno utje~e na oblikovanje iskustva pojedinca i njegovu `ivotnu orijentaciju u vremenu preostale civilizacije, ~im su njegova proricanja sli~nija stvarnosti koju je zami{ljao. Temeljem ne{to ranije iznesenih zaklju~aka, kako je globalizacija imperijalizam tr`i{ta koji zahva}a cijeli planet i koji su ljudi internacionalizirali i kako je svijet preobra}en na religiju tr`i{ta i profitabilnosti na putu u univerzalizam "imanja" a ne "bivanja", bez obzira koliko ti zaklju~ci bili mi{ljenjem samo jedne strane, mo`emo

182

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

ustvrditi kako su Spenglerova "civilizacija" i "globalizacija" razli~iti pojmovi, ali u ~ijoj su su{tini sadr`aji istovjetnog oblika. @ivimo u vrijeme kada pomalo velika metafizi~ka pitanja gube na svojoj va`nosti i zna~enju, ali to nije, na`alost, najgore, jer ljudi, kako prolazi vrijeme u kojem pratimo razvoj deformacije kod drugih, pod "tiranijom novca" nu`no zauzimaju sve vi{e i ~e{}e `ablju perspektivu iz koje se takva pitanja uop}e i ne mogu domisliti i postavljati. Da li ~ovjek treba postati jo{ ve}i pesimist ukoliko zaklju~i da se veliki broj ili ~ak ve}ina Spenglerovih predvi|anja ostvario ili da se ostvaruje? Da li je doista "bolja budu}nost ~ovje~anstva" samo farizejski optimizam plitkih teoreti~ara koji ne vide nepopravljivu diskrepanciju izme|u onoga {to pojedinci trebaju i `ele i onoga {to dru{tva kao cjeline moraju ispuniti ukoliko `ele funkcionirati? Da li se odista i oduvijek na svjetskoj pozornici prikazuje samo jedan igrokaz - onaj uspostavljanja svjetske mo}i (Weltmacht), onaj u kojem su glavne uloge i{le od Rima, Bizanta, Karolinga, "Svetog Rimskog Carstva", do Napoleona, Hitlera, Staljina kojeg ponavljanje na repertoaru svaki inteligentniji filozof poput Spenglera mo`e predvidjeti i u budu}e?

Iako si je i sam priskrbio titulu filozofa pesimiste, koju je ponio zbog doktorske disertacije o "mra~nom" Heraklitu, Spengler nije na budu}nost gledao u mra~no-sivim tonovima. Za svoje je vrijeme, ono "u kojemu novac slavi svoje posljednje pobjede, a njegov se nasljednik, cezarizam, ne~ujno i nezadr`ivo pribli`ava", ustvrdio kako ga je u njega ubacila sudbina, pa stoga niti on niti bilo tko drugi nema slobodu posti}i ovo ili ono, ali i on i svatko drugi mo`e slobodno ~initi ono {to je nu`no ili ni{ta. Povijest ~ini ono {to je njoj nu`no, s pojedincem na svojoj strani ili protiv njega. Spengler hrabro odmahuje rukom na samopostavljeni prigovor da se u civilizaciji pojedinac ne mo`e kreativno baviti poezijom ili metafizikom, te poru~uje da }e svatko biti na razini svog vremena i podr`an od povijesti ukoliko se bude bavio onim {to dolikuje civilizaciji, npr. tehnikom, poduzetni{tvom ili svemirskim otkri}ima (ukoliko mu moderniziramo misao): "Ro|eni smo u ovo vrijeme i moramo hrabro po}i ovim putem koji nam je odre|en do kraja. Nema drugog. Du`nost nam je izdr`ati na izgubljenom polo`aju bez nade, bez spasa."75

75

Sravni Danko Grli}, Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb, 1983., str. 391.

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

LITERATURA

1. Scott David Foutz, On possible Implications of a Global Model of Development: Current Trends in Sociological Development Theories and Oswald Spengler's World-History Development Theory, www. quodlibet.net/spengler.shtml od 17. 10. 2000. 2. David L. McNaughton, Oswald Spengler and World History, [email protected] od 17. 10. 2000. 3. Slavko Kuli}-Eduard ^ali}, Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Adami}, Rijeka, 1998. 4. David Loy, The Spiritual Origins of the West, www.bpf.org / west.htm od 20. 10. 2000. 5. An|elko Milardovi}, ed., Globalizacija, Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 1999. 6. John S. Moore, Oswald Spengler Notes, www. mith.demon.co.uk/spengler.htm od 17. 10. 2000. 7. John Reilly, Introduction to Dr. Spengler's Temporal Analogizer, http://pages.prodigy.net/aesir/sfol/sf2.htm

183

8. Oswald Spengler, Propast Zapada - obrisi jedne morfologije svjetske povijesti,tom I i II, Demetra, Zagreb, 1998.-2000. 9. Keith Stimely, Spengler: An Introduction to His Life and Ideas, http://netjunk.com/users/library/speng.htm od 17. 10. 2000. 10. Lester C. Thurow, Budu}nost kapitalizma - kako dana{nje gospodarske snage oblikuju sutra{nji svijet, MATE, Zagreb, 1997. 11. Lester C. Thurow, Glavom o glavu - uo~i gospodarske bitke izme|u Japana, Europe i Amerike, Mladost, Zagreb, 1993. 12. Globalizacija i Hrvatska, Zbornik radova me|unarodnog simpozija "Male zemlje i narodi u okru`enju globalizacije", MVP RH, Zaklada hrvatskog dr`avnog zavjeta i Veleposlanstvo RH u Bonnu, Zrinski, Zagreb-Bonn, 1999. 13. Dileme globalizacije, podlistak "Vjesnika", Tre}i program Hrvatskoga radija, br. 53-54/2000.

184

Mr. sc. RAJKO ODOBA[A, Dr. sc. JOSIP VRBO[I]: Oswald Spenglerova filozofija povijesti i proricanje.. Pravni vjesnik 16 (1-2): 157-184, 2000.

M. Sc. RAJKO ODOBA[A, Lecturer at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek D. Sc. JOSIP VRBO[I], Associate Professor at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek

OSWALD SPENGLER’S PHILOSOPHY OF HISTORY AND THE PROPHECY OF THE DECLINE OF WESTERN CULTURE: DO THE PROCESSES OF THE PRESENT DAY ECONOMIC GLOBALIZATION ANNOUNCE THE FULFILLMENT OF THE PROFECY? SUMMARY Without the intention to support either the attitude pro or that contra the consequences of globalization that already took place or those that are expected, globalization – here defined as a dynamic sequence of economic, political, social and other constant changes on the turn of the 20th into the 21st century – is taken as the point of reference with respect to which, based on the determined similarities or differences, we shall draw conclusions about the accuracy of Spengler’s forecasts regarding the development of the Western (Western European-American) culture. Oswald Spengler (1880-1936), German philosopher and cultural historian, in his two-volume work Decline of the West, published between 1918 and 1922, anticipated that, in the time to come, Western culture would undergo thorough economic, technological, social and cultural changes. These changes consist of three new masters (tyrants): money, democracy, and the press, whose leadership will be imposed upon the societies, and the side effects in the thus restructured societies will include economic and political imperialism, reduction of democracy to a mere empty form, creation of megalopolises and the migration of new nomads, cosmopolitanism and pacifism, domination of the philosophy of skepticism, atheism and nihilism, reduction of all social issues and problems to the issues of nourishment, sexuality and social status, birth of an intelligent but unproductive individual as a part of the mass and disappearance of original artistic forms. These changes that have started somewhere in the time of Napoleon, will be finished by the end of the 21st century. Processes of globalization, especially those of economic character, observed in the present moment show a great similarity (identity) with the processes that have been quite clearly announced by Spengler in his work Decline of the West. Key words: Oswald Spengler, philosophy of history, organic cultures, civilization, globalization, withering of the Western (Western European-American) culture

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

185 UDK: 502.7 Pregledni ~lanak Primljeno 15. lipnja 2000.

MIRELA PETERNAI, apsolventica Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

PRAVNI ASPEKTI ZA[TITE BIOLO[KE RAZNOLIKOSTI Biolo{ka raznolikost koja podrazumijeva svu raznolikost `ivota na zemlji (ekolo{ke sustave, biljne i `ivotinjske vrste, gene) ugro`ena je antropogenim djelovanjem. Trend smanjenja biolo{ke raznolikosti osobito je izra`en u posljednjem razdoblju, pa tako godi{nje nestaje i do 40.000 vrsta. Ja~anjem svijesti o vrijednosti prirodne ba{tine raste i potreba da se za{tite pojedini dijelovi prirode, a danas je tendencija provesti cjelovitu (integralnu) za{titu sveukupne biolo{ke raznolikosti. Iako je za{tita prirodne ba{tine po svojoj naravi interdisciplinarnog karaktera, velik zna~aj za njezino provo|enje ima i pravo okoli{a (environmental law). Izra`ena je veza s istra`ivanjima koju provode biolozi, a temeljem kojih se opisuje stanje i odre|uju smjernice za djelovanje koje se potom ugra|uju u pravni sustav normiranjem putem op}ih ekolo{kih zakona (npr., Zakon o za{titi prirode), ali i ugradnjom u sektorske propise. Pravni sustav ekolo{kih normi tek je u izgradnji i usustavljanju, ali je karakteristika ekolo{kog prava doticanje brojnih pravnih grana, od upravnog i gra|anskog, sve do prometnog, poreznog i kaznenog. Ure|ivanje ovog pravnog sektora nu`no je da bi se razvoj koji predstoji proveo tako, da se uz ~ovjekove potrebe po{tuje i pravo same prirode. Nu`na je ugradnja dostignu}a ekolo{kih normi svjetske zajednice u pravni sustav Republike Hrvatske te osiguranje provedbe istih. Strategijom }e se razvoja koja se temelji na sustavno i bri`ljivo izgra|enom normativnom sustavu osigurati provo|enje odr`ivog i obnovljivog razvoja kao preduvjeta na{eg opstanka. Klju~ne rije~i: pravni aspekti, biolo{ka raznolikost, za{tita prirode, ekolo{ke norme, pravni izvori, me|unarodne konvencije, institucionalizacija. UVOD ^ovjek svojim {tetnim djelovanjem nerazumno koristi prirodna dobra, zaga|uje zrak, tlo, vodu, unosi strane biljne i `ivotinjske vrste u ekosustave, uzrokuje uni{tavanje stani{ta te svim tim djelovanjima uzrokuje smanjenje biolo{ke raznolikosti. Smanjivanjem svih `ivu}ih sastavnica odre|enog podru~ja, osim na lokalnoj razini, globalno se smanju-

je ekolo{ka stabilnost i ravnote`a i cijeli je planet sve ugro`eniji i nezdraviji kako za biljne i `ivotinjske vrste, tako i za ~ovjeka. Velik je dio izuzetno bogate biolo{ke raznolikosti Republike Hrvatske ugro`en. On obuhva}a endemske i rijetke vrste od svjetskog zna~enja, prostranstva gorskih {uma, poplavnih podru~ja te otoka na kojima se zbog izdvojenosti razvilo niz rijetkih biljnih i `ivotinjskih vrsta koje treba za{titi.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

186 Za{tita okoli{a, a onda u sklopu nje i za{tita prirodne ba{tine, po svojoj su naravi interdisciplinarnog karaktera. Osim mati~nih, biologije i ekologije, danas su predmet valorizacije unutar brojnih disciplina; ekonomije, energetike, filozofije, politike, prava, sociologije, tehnologije. Ovaj rad temelji se na pravnom aspektu za{tite prirodne ba{tine, dok se ostalih aspekata doti~e samo okvirno. Budu}i da se za{tita biolo{ke raznolikosti prou~ava unutar prava okoli{a, nu`no je barem na~elno odrediti mjesto ove relativno nove pravne grane unutar cjelokupnog pravnog sustava Republike Hrvatske. Kako se biolo{ka raznolikost po mati~noj disciplini promatra na tri razine (na vrhu je ekosustav, sljede}a razina su vrste koje ~ine ekosustav, dok je na dnu razli~itost gena koja ~ini naslije|e svake vrste) tako }e i pravni aspekti za{tite pratiti ovaj metodolo{ki predlo`ak. Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti podrazumijevat }e proces stvaranja sustava ekolo{kih normi kroz povijest kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, pozitivno zakonodavstvo Republike Hrvatske, me|unarodne konvencije iz podru~ja za{tite biolo{ke raznolikosti te izvr{avanje obveza koje one nala`u. Komparativnim prikazom ovih sastavnica poku{at }emo, s pravnog

aspekta, nazna~iti klju~ne probleme koji kod nas nisu rije{eni. POJAM ZA[TITE PRIRODE (U ODNOSU NA ZA[TITU OKOLI[A) U OKVIRIMA DISCIPLINE PRAVA OKOLI[A Razlikovanje zna~enja pojmova za{tite prirode i za{tite okoli{a nu`no polazi od pojmovnog predlo{ka znanosti ekologije i biologije. Prvotno je postojao primarni sustav koji su tvorili isklju~ivo prirodni elementi (zrak, voda, razli~iti oblici zemlji{ta), a ljudskom je djelatno{}u stvoren sekundarni sustav. Iskori{tavaju}i primarni sustav preko granica mogu}nosti javljaju se prve ekolo{ke katastrofe, a s njima i realna spoznaja o ograni~enosti prirodnih resursa. Svijest o ograni~enosti resursa poljuljala je eufori~nu predod`bu industrijalizacija kao temelj blagostanja te se po~inju uva`avati znanstvene i tehnolo{ke paradigme kojima se iskori{tavanje resursa provodi smi{ljeno, organizirano i odr`ivo. “…nekada{nje shva}anje prirode kao puke sirovine, predmeta i neovisne varijable industrijskog dru{tva s vremenom preraslo u pojam prirode kao ovisne varijable, "okoli{a", kojem je nu`na ~ovjekova za{tita.”1

Tablica 1. Kriteriji razlikovanja pojmova za{tite prirode i za{tite okoli{a OSNOVNE RAZLIKOVNE KARAKTERISTIKE objekt

mjerila vrijednosti ciljevi

metodika za{tite

ZA[TITA PRIRODE

ZA[TITA OKOLI[A

prirodu i krajolik kao sustav aktivnosti u prirodnim razvojnim tokovima, uz naglasak na biotskoj komponenti (biljke i `ivotinje) po znanstveno ekolo{kim, eti~kim i estetskim kriterijima

okoli{ kao sustav odnosa u vezi s ljudskim potrebama ili interesima s obzirom na prirodu (npr. sigurnost pri dobivanju nuklearne energije, uklanjanju otpada), prije svega iz gospodarskih i zdravstvenih razloga prete`no antropocentri~na = prema interesima ljudi 1) trajan (dugoro~an) razvoj okoli{a kako bi se mogao koristiti 2) (materijalna) efikasnost cirkulacije u prirodi prete`no tehni~ka rje{enja (tehnologija okoli{a)

prete`no ekocentri~na = vlastito pravo prirode 1) nesmetan razvoj 2) (prirodna) mogu}nost cirkulacije u prirodi na temelju samoregulacije prete`no "ekolo{ka" (odnosno biolo{ka) rje{enja- samoregulacije

Tabelarni prikaz preuzet od J. Omejac.2

1

Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb, 1998. str.17

2

Ibidem str. 18.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

Teorije za{tite okoli{a razli~ito pristupaju ovoj problematici. Antropocentri~na (anthropos=~ovjek) polazi od eti~ke du`nosti sudjelovanja u za{titi okoli{a u onoj mjeri u kojoj je isti ~ovjeku potreban i neophodan. Okoli{ u ovom slu~aju slu`i zadovoljavanju ~ovjekovih potreba. Ekocentri~na kao kriterij uzima samu prirodu, neovisno o njezinoj ulozi prema ~ovjeku. Krajnji je smisao ove teorije holos ili cjelina te je svaki dio, biljni i `ivotinjski svijet, pa i ~ovjek, podre|en funkcioniranju cjeline. Resursno-ekonomska rukovodi se etikom tr`i{ne za{tite okoli{a. Prirodne izvore `eli za{tititi kako bi se i nadalje mogli iskori{tavati, ali sada sukladno njihovim granicama mogu}nosti, u skladu s koncepcijom odr`ivog razvoja. Unato~ razli~itosti teorijskih pristupa, znakovito je redovito klasificiranje za{tite prirode kao podvrste ili dijela za{tite okoli{a. Tako i pozitivno zakonodavstvo prvenstveno regulira za{titu okoli{a te je vi{e naklonjeno izravnim ~ovjekovim potrebama nego priznavanju prava samoj prirodi. Tendencija je na izjedna~avanju va`nosti obaju pristupa. Autori se jo{ uvijek nisu suglasili u definiranju i klasificiranju pojma “okoli{“. Primjerice, Hoppe i Beckman3 uvode klasifikaciju po skupinama: 1) socijalni okoli{ kao kulturne, gospodarske, dr`avne institucije; 2) prirodni kao biljke, `ivotinje, voda, zemlja, zrak; 3) ~ovjekovom svjesnom djelatno{}u stvoren okoli{, kao {to su prometnice, tvornice. Distinkciju pojmova za{tita okoli{a i za{tita prirode jednostavno prikazuje R. Breuer4 koji u svojoj klasifikaciji za{tite okoli{a, od ~etiriju kategorija jednom ozna~ava onaj dio koji regulira za{titu biolo{ke i krajobrazne raznolikosti, a to je Vitalna za{tita okoli{a koja regulira neposrednu za{titu biljaka, `ivotinja, ribolova, lova (ostatak je klasifikacije sljede}i: medijalna je usmjerena na sredstva okoli{a kao {to su zrak, voda, zemlja; kauzalnom se otklanjaju opasnosti unosa 3

Ibidem str. 19.

4

Ibidem str.26.

187 {tetnih tvari u okoli{ (pesticidi, recikla`a otpada); integralna podrazumijeva cjelokupnu ekoza{titu, od propisa za{tite na radu do poreznih pravila). Hrvatski Zakon o za{titi okoli{a5 u ~lanku 5. definira: “Okoli{ je prirodno okru`enje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i `ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna ba{tina kao dio okru`enja kojeg je stvorio ~ovjek.” Iako prvenstveno odre|ena kao prirodni okoli{, ova je definicija {ireg normativnog karaktera jer sadr`i i ~ovjekovom djelatno{}u stvoren okoli{. Pojam se prirode samostalno pojavljuje u Konvenciji o za{titi svjetske kulturne i prirodne ba{tine (Pariz, 1972.) koja ga {iroko definira6, za razliku od Zakona o za{titi prirode7 po kojem je ona zna~ajan dio okoli{a kojem Republika Hrvatska osigurava osobitu za{titu na principima najbolje svjetske prakse. Ulaze}i u analizu pravo-okoli{-priroda, iz ve} navedene prevage antropocentri~nosti stavova, nova se pravna grana naziva Pravo okoli{a ili ekolo{ko pravo. Modaliteti su za{tite unutar te grane predmet rasprava jer ona prihva}a moduse tradicionalnih teorija koji se temelje na “pravu zabrane i odbijanja” dok ne uva`ava kompleksnost ekolo{kog sustava, a time i zahtjeve ove nove pravne grane. Sloan8 ovaj pristup ocjenjuje administrativnom regulativom, a ne stvarnim sustavom pravnih normi odgovaraju}ih problematici koju regulira. Kao posve nova pravna grana, pravo okoli{a jo{ nije na{lo svoje mjesto unutar pravnog poretka. Ono ne ulazi u potpunosti niti u 5

Zakon o za{titi okoli{a (u nastavku ZZO) Narodne novine br. 82/94 i 128/99.

6

Prirodnu ba{tinu ~ine spomenici prirode koji se sastoje od fizi~kih ili biolo{kih formacija; geolo{ke i fiziolo{ke formacije i to~no odre|ene zone koje su habitat ugro`enih vrsta `ivotinja i biljaka; znamenita mjesta prirode ili prirodne zone koje imaju univerzalnu vrijednost. ^l. 2. Konvencije o za{titi svjetske kulturne i prirodne ba{tine.

7

Zakon o za{titi prirode (u nastavku ZZP)NN 30/94, 72/94.

8

Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb, 1998. str. 29.

188 jednu tradicionalnu pravnu granu, ali je usko povezano s ustavnim (npr. temeljna na~ela), upravnim (npr. institucionalizacija za{tite), gra|anskim (npr. vlasni~ki odnosi unutar za{ti}enih podru~ja), kaznenim (npr. represivne mjere za{tite), financijskim (npr. olak{ice i oslobo|enje od pla}anja nekih poreza). Pozitivno pravo, praksa i kontrolni mehanizmi jo{ su u razvojnoj fazi. ^esto je nu`no kombinirati norme razli~itih pravnih grana da bi se dobilo tra`eno rje{enje. Problematika okoli{a ve}inom je za sada regulirana normama upravnog prava, a ~ak ga neki teoreti~ari (R. Breuer9) klasificiraju kao Posebno upravno pravo. Hrvatska legislativa i znanstvenici jo{ nisu definirali pojam “pravo okoli{a”, ali bi on po J. Omejac ozna~avao: “Pravo okoli{a danas obuhva}a sve pravne norme u materijalno pravnom smislu koje se odnose na za{titu okoli{a, racionalno gospodarenje okoli{em, uspostavljanje prija{njeg stanja i planiranje svih postupaka i radnji u vezi s okoli{em kojima je cilj uravnote`iti prirodne i umjetno stvorene elemente okoli{a u njihovoj me|usobnoj povezanosti te tako sprije~iti {tetne utjecaje na samu prirodu (odnosno na njezine pojedina~ne - `ive i ne`ive - elemente).”10 Ve}ina europskih zemalja svoje zakone iz podru~ja za{tite okoli{a prilago|ava zahtjevima materije koju regulira, pa se tako devedesete o~ituju u zna~ajnim pomacima u pravnom mi{ljenju, u smislu izra`avanja potreba stvaranja novih normativnih koncepata regulacije okoli{a, stvaranja originalnih pravnih postupaka te priznavanja aktivne legitimacije subjektima odgovaraju}ih pravnih odnosa u za{titi okoli{a. Postojanje na~ela prava okoli{a preduvjet je daljnjeg specificiranja ove pravne grane. Ona su odre|ena Ustavom Republike Hrvatske dok se pozitivnim propisima ista moraju detaljizirati i preto~iti u cjelokupni 9

Ibidem str. 31.

10

Ibidem str. 30.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

sustav pravnih normi. Temeljna na~ela prava okoli{a regulirana su Zakonom o za{titi okoli{a koji daje legalne definicije. To su npr. na~elo preventivnosti - spre~avanje i/ili smanjivanje rizika opasnosti one~i{}enja i ugro`avanja prirodnih resursa (~l. 11, ZZO), na~elo o~uvanja vrijednosti prirodnih izvora i biolo{ke raznolikosti koje zbog predmeta razrade iznosim u cijelosti (~l. 12, ZZO): (1) Ne smije se umanjivati vrijednost prirodnih izvora, vode, mora, zraka, tla, {uma i izvornih vrijednosti kr{a. (2) Prirodne izvore treba nastojati o~uvati na razini kakvo}e koja nije {tetna za ~ovjeka, biljni i `ivotinjski svijet. (3) Tlo treba koristiti razumno i o~uvati njegovu produktivnost, a nepovoljne u~inke na tlo izbjegavati u najve}oj mogu}oj mjeri. (4) Treba izbjegavati svaki zahvat koji ima {tetan u~inak na biolo{ku raznolikost i o~uvati prirodni genetski sklad i sklad prirodnih zajednica, `ivih organizama i ne`ivih tvari. Teoreti~ari pod na~elom uzro~nosti podrazumijevaju da svatko tko one~isti ili ugrozi okoli{ mora razmjerno svom udjelu snositi tro{kove naknade {tete.11 Na{ zakonodavac ga naziva na~elom pla}anja tro{kova one~i{}avanja. Na~elo kooperacije zna~i pro{irenje ovla{tenja za sudjelovanje u za{titi okoli{a, pa uz dr`avu to mogu biti kvalificirane znanstvene institucije, ali i fizi~ke osobe koje imaju pravni interes, npr. seljaci, ribari, ~uvari prirode. Po na{em ZZO to bi bilo na~elo cjelovitosti i na~elo javnosti i sudjelovanja. Na~elo op}e naknade (zajedni~kih tereta) na{ zakonodavac ne navodi (ali pravni sustav ga sadr`i po ~l. 51. Ustava po kojem je svatko du`an sudjelovati u namirenju javnih 11

Ono je usko vezano za porezno pitanje tj. pla}anje posebnih davanja zbog poja~anog one~i{}avanja okoli{a, ali u na{em sustavu tro{kove za{tite snose porezni obveznici preko prora~una koji subvencionira izravnu za{titu putem dr`avnog aparata. Vi{e o povezanosti za{tite okoli{a i poreznog prava Lon~ari}-Horvat, O. I dr: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb,1998.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

tro{kova) te zahtijeva da cijela dru{tvena sredina snosi teret za{tite svima jednako zna~ajnog okoli{a. Daljnja su na~ela koja navodi ZZO: na~elo zamjene ili nadomje{tanja drugim zahvatom te na~elo po{tivanja prava. Ova su na~ela misli vodilje daljnje normativne regulative. PREGLED PRAVNIH IZVORA ZA[TITE PRIRODE U po~etku se pravna za{tita prirode, a s obzirom na predmet za{tite, gotovo isklju~ivo svodi na za{titu {uma ({ume ~ine primarni ekolo{ki sustav Europe). Prve pravne norme s podru~ja za{tite prirode donosi Francuska, koja 1848. godine aktom za{ti}uje {ume Fontainebleaua. Zakonski se propisi o za{titi {uma potom pojavljuju u Skandinavskim zemljama; Finskoj (1869.) i [vedskoj (1886.). Sve do po~etka 20. stolje}a u Europi stagniraju aktivnosti za{tite prirode. Ona se potom intenzivira na lokalnoj razini osnivanjem dru{tava ljubitelja prirode te nacionalnih parkova. Prvi je bitan korak u me|unarodnim razmjerima Konferencija o za{titi prirodnih pejza`a (Bern,1913.) na kojoj je sudjelovalo 17 zemalja. U Parizu je odr`an prvi me|unarodni Kongres za{tite flore i faune, prirodnih lokaliteta i spomenika (1922.). Ovi pojedina~ni napori dovode do osnivanja Me|unarodnog ureda za za{titu prirode (1928.). Me|unarodna konferencija o za{titi flore i faune (London, 1933.) daje poticaj za otvaranje brojnih za{ti}enih prirodnih rezervata i progla{enje novih nacionalnih parkova. Me|unarodni skupovi prerastaju u specijalizirane organizacije koje imaju zadatak internacionalizirati za{titu te pripremiti njezino stupnjevanje. Danas su najzna~ajnije organizacije: Me|unarodna unija za za{titu prirode IUCN ([vicarska 1948.), Svjetski fond za odr`avanje divljine WWF ([vicarska 1961.), koji zajedno sa IUCN ima zada}u osigurati za{titu i o~uvanje biljnih i `ivotinjskih vrsta., potom Me|unarodna organizacija za prosvjetu, znanost i kulturu UNESCO (Pariz 1972.) zadu`ena za listu svjetske kulturne i prirodne ba{tine.

189 Deklaracija o ure|enju i za{titi prirodnog okoli{a u Europi (Strassbourg, 1970.) uvod je u europsku godinu za{tite prirode. Ovdje su vladama dane direktive za postupanje {to je realan korak k internacionalizaciji i zajedni~kom rje{avanju problema za{tite prirode. U Stockholmu je 1972. odr`ana prva konferencija UN-a o ~ovjekovom prirodnom okoli{u, pod nazivom “Samo jedna zemlja” (“Only one earth”). Kako je cijena jake industrijalizacije i ekonomskog blagostanja poja~ana ugro`enost i optere}enost prirodne ba{tine, razvija se svijest o potrebi aktivne za{tite koja podrazumijeva cjeloviti-odr`ivi razvoj (sustainable development). Izvje{tajem Svjetske /UN/ komisije za okolinu i razvoj unutar koncepta “Na{a zajedni~ka budu}nost” (Our Common Future, 1986.) stvoren je pojam odr`ivi razvoj. Izvje{tajem se definira pojam “odr`ivi razvoj jest razvoj koji izlazi u susret potrebama sada{njih generacija bez kompromisa za mogu}nosti budu}ih generacija da zadovolje svoje potrebe”.12 Lay, V. daje dopunu ove “slu`bene” definicije: “Odr`ivi razvitak jest onaj razvitak koji ne dovodi do uni{tavanja `ivog svijeta (genetskih vrsta i razli~itosti ekosistema), koji omogu}ava biosferi i obnovljivim izvorima da se regeneriraju i da kao takvi u perspektivi budu upravo njegov energetski temelj, te koji {tedljivo raspola`e neobnovljivim izvorima”.13 Aktivna globalna za{tita prirode nu`no je me|unarodnog karaktera. Me|unarodni pravni sustav za{tite prirodnih dobara ~ine brojne me|unarodne konvencije, preporuke i rezolucije te bilateralni i multilateralni ugovori. Ovim sustavom normi osiguravaju se pretpostavke za za{titu prirodne ba{tine na svjetskoj, regionalnoj, dr`avnoj i lokalnoj razini te utvr|uju na~ela pona{anja svih razina koje 12

Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb, 1998. str. 23.

13

Ibidem str. 24.

190 se bave za{titom ili gospodarskim iskori{tavanjem dobara. U Hrvatskoj je prvi zakonski akt s podru~ja za{tite prirode Zakon o lovu iz 1893., koji se bavio i za{titom ptica pjevica. 1900. donesen je Zakon o za{titi pe}ina, a tek nakon desetlje}a Naredba o ~uvanju remek-djela prirode. Vremenski ograni~eno, trajnim se zakonima progla{avaju prvi nacionalni parkovi (1928./Plitvi~ka jezera, Paklenica, Bijele stijene). 1930. ban dobiva ovlast za{tititi prirodne objekte osobite vrijednosti u {umi i na {umskom tlu. Banovina uredbom propisuje za{titu ptica pjevica i ostalih ptica (1935.), potom nakon nekoliko godina izlazi Uredba o nacionalnim parkovima te Uredba o ~uvanju starina i povijesnih spomenika. Temeljem Op}eg zakona o {umama mogu}e je pojedine {umske predjele zakonom proglasiti nacionalnim parkom, pa su 1949. godine na osnovi toga progla{eni NP Plitvi~ka jezera i NP Paklenica. Zakon o za{titi spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRH donesen je 1949. Novi zakoni o za{titi prirode donose se 1960., 1965., 1976. i 1994. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA[TITE BIOLO[KE RAZNOLIKOSTI Kao godina utemeljenja za{tite prirode u Hrvatskoj uzima se 1937. kada je utemeljeno Povjerenstvo za za{titu prirode i o~uvanje prirodnih spomenika Savske Banovine koje je imalo dr`avni zna~aj. Godine 1950. utemeljen je Konzervatorski zavod NRH, unutar kojeg je slu`ba za{tite prirode spojena sa slu`bom za{tite spomenika kulture. Institucionalizirana se slu`ba za{tite prirodne i kulturne ba{tine razdvaja te Zavod za za{titu prirode od 1960. djeluje samostalno (pri Ministarstvu kulture). Ustrojavanjem samostalne Republike Hrvatske ulazi u sastav Ministarstva graditeljstva i za{tite okoli{a te dolazi do spajanja sa slu`bom za{tite kulturne ba{tine u Dr`avnu upravu za za{titu kulturne i prirodne ba{tine. Godine 1994. slu`ba za{tite prirode dolazi pod Ministarstvo kulture, da bi se

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

1998. spojila sa za{titom okoli{a u Dr`avnu upravu za za{titu prirode i okoli{a (dalje DUZPO). Do osnivanja je Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja (dalje Ministarstvo) DUZPO bilo jedino integralno tijelo dr`avne upravne organizacije zadu`eno za brigu o za{titi prirode te je integrirano u Ministarstvo prilikom njegova osnivanja. Sabor Republike Hrvatske kao vrhovno zakonodavno tijelo donosi odluke o o~uvanju i kori{tenju prirodnog bogatstva. Unutar njega najve}i dio posla odra|uje Odbor za za{titu okoli{a i prostornog ure|enja koji me|u ostalim odre|uje mjere za o~uvanje, unapre|enje i pra}enje biolo{ke i ekolo{ke ravnote`e u prirodi te mjere upravljanja za{ti}enim dijelovima prirode. Parcijalno se ovom problematikom bave i Odbor za poljodjelstvo, selo i selja{tvo; Odbor za pomorstvo, promet i veze; Odbor za turizam. Unutar izvr{nog sektora Vlada te tijela dr`avne uprave provode zakone i druge propise te stvaraju provedbene propise. Od velikog je zna~enja osnivanje Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, koje zasigurno izra`ava ja~anje ekolo{ke svijesti kod nas i jam~i sustavnu i integralnu za{titu biolo{ke raznolikosti. Stru~no su savjetodavna tijela dr`avne razine u za{titi biolo{ke raznolikosti Savjet za za{titu prirode14 te Zavod za za{titu bilja u poljoprivredi i {umarstvu.15 Na `upanijskoj razini ve} spomenute oblike za{tite provode Uredi za prostorno ure|enje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i za{titu okoli{a. Vlada je Uredbom od 2. o`ujka 2000.16 ustrojila novoosnovano ministarstvo. Uprava za za{titu prirode obavlja upravne i stru~ne poslove vezane za za{titu biolo{ke i krajobrazne raznolikosti, o~uvanje prirodnih do14

Provodi programe odr`avanja, za{tite i kori{tenja nacionalnih parkova i parkova prirode.

15

Zadu`en za pra}enje pojave {teto~ina bilja, te na~ine njihova suzbijanja.

16

Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, objava NN 27/2000.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

191

bara od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te odr`ivo kori{tenje prirodnih dobara. Unutar ove uprave osnivaju se odjeli me|u kojima je, s obzirom na predmet ovog razmatranja, najaktivnija upravna jedinica zasigurno Odjel za za{titu biolo{ke i krajobrazne raznolikosti. On obavlja upravne i stru~ne poslove op}e za{tite raznolikosti gena, vrsta, ekolo{kih sustava i krajobraza. U zadatke ulazi koordinacija provedbe Strategije i akcijskog plana za{tite biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, izrada stru~ne podloge za pokretanje postupka za{tite `ivotnih zajednica, svojti i jedinki, obavljanje stru~nih i upravnih poslova vezanih za za{titu kultiviranih biljaka i udoma}enih `ivotinja, izrada dopu{tenja koja predvi|aju zakoni, pra}enje provedbe mjera i izvr{avanja obveza preuzetih iz me|unarodnih ugovora koji se ti~u za{tite biolo{ke i krajobrazne raznolikosti, obavljanje stru~nih i upravnih poslova vezanih za sigurnost biolo{ke raznolikosti, suradnja s tijelima dr`avne vlasti, lokalne samouprave i uprave te ustanovama koje se brinu o biolo{koj raznolikosti, te upravni poslovi nadle`ne uprave za CITES.17 Pored ovog, za predmetnu je problematiku izravno i neposredno zadu`enog odjela, vrlo usko vezana za{tita biolo{ke raznolikosti i s radom drugih dvaju odjela; Odjel za o~uvanje prirodnih vrijednosti obavlja upravne i stru~ne poslove o~uvanja prirodnih dobara od interesa za dr`avu, izra|uje podloge za progla{avanje podru~ja za{ti}enim, sudjeluje u izradi planova i mjera za{tite i upravljanja za{ti}enim podru~jima, daje potrebne suglasnosti, vodi evidenciju za sredi{nji upisnik za{ti}enih prirodnih vrijednosti. Dva odsjeka (Odsjek za o~uvanje prirodnih podru~ja i prirodne ba{tine i Odsjek za za{titu ne`ive prirode) dijele zadatke i brinu se za njihovu konkretnu provedbu. Odjel za odr`ivo kori{tenje prirodnih dobara obavlja upravne i stru~ne poslove odr`ivog kori{tenja biolo{ke raznolikosti koja nema osobitu za{titu kao podru~je od posebne vrijednosti za dr`avu. Ovom je odjelu pov-

jerena izrada i utvr|ivanje uvjeta za kori{tenje prirodnih dobara, vo|enje o~evidnika korisnika prirodnih dobara i izdanih uvjeta za{tite prirode, dopu{tenja i suglasnosti za kori{tenje prirodnih dobara i dr. Vlada Republike Hrvatske posebnim zakonom osniva javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode, dok za ostale kategorije to trebaju ~initi nadle`na `upanijska skup{tina ili Gradska skup{tina grada Zagreba. Sukladno ~lanku 18. ZZP javna ustanova obavlja djelatnost za{tite, odr`avanja i promicanja za{ti}enih dijelova prirode. Javnom ustanovom upravlja upravno vije}e ili, ako je tako odre|eno podzakonskim aktom, ravnatelj kojega imenuje i razrje{uje Vlada, odnosno `upanijska skup{tina. Stru~ni rad javne ustanove vodi stru~ni voditelj. Radi koordiniranog se provo|enja za{tite prirode ZZP-om osniva Savjet za za{titu prirode. Nadzor nad zakonito{}u rada javne ustanove obavljaju ministarstvo odnosno skup{tina. Na `upanijskoj je razini upravljanje za{ti}enim podru~jima zasad vrlo slabo razvijeno. Sukladno odredbama ZZP za predvi|ena za{ti}ena podru~ja, na `upanijskoj bi se razini trebale osnivati javne ustanove, a do sada su osnovane tek ~etiri. Upravljanje za{ti}enim podru~jima provodi se izradom mjera za{tite (a ne prostornih planova kao kod nacionalnog parka i parka prirode) koje donose `upanijska poglavarstva uz pribavljenu suglasnost nadle`nog ministarstva. Tako na `upanijskoj razini izostaje briga za podru~ja strogih i posebnih rezervata koja su najvrjednija izvori{ta biolo{ke raznolikosti. Razlog ovakvoj “nebrizi” mogu}e je da le`i u sukobima koji su se pojavili prilikom provedbe ~l. 17. ZZP-a. Naime, `upanijske uprave trebale bi biti koordinatori radnji razli~itih korisnika za{ti}enih predjela, ali one kao takve nisu sposobne za izradu planova gospodarenja podru~jem, nemaju sredstava niti potrebnog znanja.18 Nacionalnom se strategijom i akcijskim planom za{tite biolo{ke i krajo-

17

18

Konvencija o trgovini ugro`enim biljnim i `ivotinjskim vrstama CITES (Washington, 1973.)

Mladineo,V.: Zakonska regulativa i praksa za{tite nacionalnih parkova i parkova prirode. Okoli{, br. 1/1999.

192

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

brazne raznolikosti (NSAP)19 predla`e ovim kategorijama dodijeliti dr`avna razina za{tite te izraditi planove upravljanja. Bitno je da zakonodavac upravljanje ostalim za{ti}enim podru~jima20 koja su u sklopu nacionalnog parka i parka prirode povjerava javnoj ustanovi koju osniva Vlada Republike Hrvatske za upravljanje podru~jem nacionalnog parka i parka prirode. Osim kategorije "pojedina biljna i `ivotinjska vrsta" koju progla{ava ministar za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, ostale kategorije progla{ava `upanijska skup{tina ili Gradska skup{tina grada Zagreba, a uz prethodno pribavljenu suglasnost nadle`nog ministarstva.21 Modaliteti pravne za{tite unutar za{ti}enih podru~ja variraju. Polazi{te su zakonski propisi koji sadr`e norme iz podru~ja za{tite okoli{a (ekolo{ki zakoni). Njima se odre|uje institucionalni okvir, status i funkcioniranje tijela dr`avne uprave i lokalnih vlasti, ~ine procjene utjecaja na okoli{ i dr. To je u nas prvenstveno Zakon o za{titi prirode kao jedan od op}ih ekolo{kih zakona. Individualnim se zakonima ure|uje za{tita pojedinog podru~ja, biljne ili `ivotinjske vrste (primjerice posebni Zakoni o progla{enju pojedinog nacionalnog parka ili parka prirode). Brojni posebni upravni zakoni reguliraju gospodarsko iskori{tavanje, ali i za{titu (primjerice Zakon o slatkovodnom ribarstvu, Zakon o {umama). Odre|ene norme vezane za materiju za{tite okoli{a sadr`e i zakoni koji su u pravilu namijenjeni {irokom krugu adresata (primjerice Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga, dok ~l.12 st.1). Podzakonski op}enormativni akti od velike su va`nosti za normizaciju za{tite prirodne ba{tine, pa osobito obuhva}aju provedbene propise (pravilnici), op}e akte Vlade (uredbe i odluke), akte ministara i ravnatelja dr`avnih

upravnih organizacija (pravilnici, napuci), akte @upanijskog poglavarstva/grada Zagreba (primjerice mjere za{tite ostalih dijelova prirode). Prostorni planovi koje donosi Sabor Republike Hrvatske ure|uju za{titu, unapre|enje i kori{tenje nacionalnog parka i parka prirode. Za razliku od nacionalnih parkova, parkovi prirode jo{ uvijek nemaju izra|ene prostorne planove. Njihovim dono{enjem upravljanje ovim podru~jima ipak nije detaljno normirano, pa se kao stvarna potreba pojavljuje izrada planova upravljanja (management plan). On bi trebao detaljno definirati koje se aktivnosti, gdje, kada i na koji na~in mogu obavljati unutar za{ti}enih podru~ja te bi trebao i}i u ve}e detalje i od samog pravilnika o unutarnjem redu. Pravilnik o unutarnjem redu potanko ure|uje cjelokupnu problematiku konkretnog za{ti}enog podru~ja, pa tako propisuje za{titu `ivog i ne`ivog svijeta, istra`ivanja, posje}ivanje i razgledanje, prometovanje, obavljanje djelatnosti, protupo`arnu za{titu, unutarnje ozna~avanje, nadzor, upravne mjere i kaznene odredbe za nepridr`avanje odredaba pravilnika.22 Provo|enje neposredne za{tite po ~l. 31. ZZP-a obavljaju nadzornici. Zna~ajnu ulogu imaju institucije za prou~avanje biolo{ke raznolikosti (primjerice sveu~ili{ta, instituti itd.) koje stru~nim radom ~ine temeljni preduvjet daljnje konzervacije. Nepostojanje institucije za koordinaciju prikupljanja i obradu podataka o biolo{koj raznolikosti ote`ava rad ovim ustanovama, a nedostatak ovog institucionalnog okvira prioritet je osiguranja razvoja cjelokupne za{tite biolo{ke raznolikosti u nas. Nevladinih udruga za za{titu prirode i okoli{a registrirano je u nas dvjestotinjak. Njihova je prvenstvena zada}a ja~anje ekolo{ke svijesti te poticanje gra|ana na rje{avanje problema lokalne zajednice.

19

Nacionalna strategija i akcijski plan za{tite biolo{ke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) NN 81/99.

22

20

U smislu ~lanaka 6,7,8,9,10 i 11 ZZP-a.

21

^l. 13. ZZP.

Nov~ane kazne kre}u se od 500-5.000 kn za fizi~ke te 2.000-15.000 kn za pravne osobe, dok su mandatne od 300-600 kn. izvor: Mladineo, V.: Zakonska regulativa i praksa za{tite nacionalnih parkova i parkova prirode. ^asopis Okoli{. DUZPO, br. 1/1999.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

POZITIVNI IZVORI ZA[TITE BIOLO[KE RAZNOLIKOSTI Ustav je, kao temelj pravnog sustava, prvi formalni izvor prava za{tite prirode. Ustavnopravne norme osnova su za daljnje reguliranje materije putem zakona i podzakonskih akata.23 Ukupnost svih ustavnih normi koje se ti~u predmetne materije ~ini ustavnopravne norme za{tite okoli{a. Teoreti~ari smatraju da je odre|enje dr`ave kao socijalne, {to je slu~aj u na{em Ustavu ~l. 1. "Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna dr`ava", ishodi{te za{tite okoli{a jer socijalna dr`ava treba svojim gra|anima osigurati `ivotne uvjete primjerene dostojnog `ivljenja. Iako je ova teza i dalje predmet rasprava, ustavnopravna normizacija za{tite okoli{a nedvojbena je po ~l. 3. koji odre|uje najvi{e vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a me|u njima je “...o~uvanje prirode i ~ovjekova okoli{a...”, zatim ~lankom 52. stavkom 1. odre|uje se da “more, morska obala i otoci, vode, zra~ni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemlji{te, {ume, biljni i `ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolo{kog zna~enja, za koje je zakonom odre|eno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu za{titu.” "Pri tomu, razlikuju se dvije vrsti dobara za koja je odre|eno da su od interesa za Republiku. S jedne strane, to su "more, morska obala i otoci, vode, zra~ni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva"- takva su dobra ve} ex constitucione dobrima od interesa za Republiku, i {to je praesumptio iuris et de iure: nije dopustiv protivni dokaz da nije rije~ o dobru od interesa za Republiku, i nije dopustivim bez promjene samoga Ustava, niti donijeti zakon glasom koje bi neko od takvih dobara prestalo biti dobrom od interesa za Republiku. S druge strane, tu su "{ume, biljni i `ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, 23

^l. 5. stavak 1. Ustava glasi: " U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom."

193 nekretnine i stvari od naro~ito kulturnoga, povijestnog, gospodarskog i ekolo{kog zna~enja", ali samo kada se sa zasebnim zakonom odredi da su "od interesa za Republiku."24 Dobra su od interesa za dr`avu prema kriteriju vlasni{tva dvovrsna. Tako su neki dijelovi prirode (vode u svom prirodnom toku, more, zrak) izuzeti iz gra|anskopravnog prometa, imaju svoj posebni pravni re`im reguliran prvenstveno normama upravnog prava. Op}a upotreba ovih dobara izra`ava se u ~injenici da se takvim dobrom pod na~elom jednakosti upotrebe mo`e slu`iti svatko. Dr`ava kao nositelj javne vlasti mo`e odrediti da takvim dobrom upravlja javna ustanova, ili u ime Republike Hrvatske organi lokalne uprave i samouprave, ili posebna javna poduze}a. Ipak, odre|ena dobra, progla{avanjem dobrima od interesa za dr`avu, ne mijenjaju svoj stvarnopravni statut. Vezano za problematiku vlasni{tva nad javnim dobrom, Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima25 odre|uje da stvari za koje je na temelju Ustava posebnim zakonom odre|eno da su dobra od interesa za nju pa imaju njezinu osobitu za{titu, a nisu op}a dobra, sposobne su biti objektom prava vlasni{tva i drugih stvarnih prava (~l. 4. st. 1.). Ona i dalje mogu biti predmetom vlasni{tva, ona su “res in comercio”, ali st. 2 istog ustavnog ~lanka odre|uje da se zakonom odre|uje na~in na koji ih ovla{tenici prava nad njima mogu upotrebljavati i iskori{tavati. To zna~i da se upravnopravnim normama mo`e ograni~iti ili opteretiti vlasni{tvo na njima, za koje pak vlasnici imaju pravo na naknadu.26 ^lanak 50. Ustava odnosi se na poduzetni~ku slobodu i vlasni~ka prava koja se po istom “mogu iznimno ograni~iti zakonom radi za{tite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoli{a i zdravlja ljudi”. U kate24

Babac, B.: Javno dobro u pravu hrvatskomu - neka razmatranja o problemima konstituiranja. Pravni vjesnik. 14/1998. str. 57.

25

Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96.

26

Borkovi}, I.: Upravno pravo. Informator. Zagreb, 1995. str. 551.

194 goriju cjelovitog ustavnopravnog normiranja za{tite okoli{a ulaze i odredbe ~lanka 69. koji deklarira pravo svakoga na zdrav `ivot, du`nost dr`ave da mu to pravo i osigura te nala`e fizi~kim i pravnim osobama da osobitu skrb posvete za{titi zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoli{a. Vo|ena ~vrstim ustavnopravnim temeljima Republika Hrvatska 5. lipnja 1992. donosi Deklaraciju o za{titi okoli{a u Republici Hrvatskoj27. S pravnog je aspekta osobito zna~ajan tre}i dio Deklaracije kojim se izra`ava odlu~nost na ustrajnoj izgradnji pravnog sustava sukladno me|unarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice. Dr`ava se obvezuje bdjeti nad o~uvanjem vrijednosti prirodnog nacionalnog blaga. Po svojoj su pravnoj snazi me|unarodne konvencije koje su potvr|ene u skladu s Ustavom, i objavljene, iznad Zakona (~l. 134. Ustava). Republika je Hrvatska me|unarodni pravni sustav za{tite prirode prihvatila sukcesijom (Ustav ~l. 132-134.), Zakonom o sklapanju i izvr{avanju me|unarodnih ugovora28, Odlukom o objavljivanju mnogostranih me|unarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji.29 Za{tita se biolo{ke raznolikosti u svijetu temelji na sljede}im konvencijama: Konvencija o biolo{koj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.), Konvencija o mo~varama od me|unarodne va`nosti naro~ito kao stani{ta ptica mo~varica (Ramsar 1971.), Konvencija o za{titi svjetske kulturne i prirodne ba{tine (Pariz, 1972.), Konvencija o me|u27

U prvom dijelu nazna~avana je prepoznatljivost izrazitog bogatstva prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske. Drugim dijelom izra`ava se svijest da postoji opasnost od pove}anja uni{tavanja okoli{a uslijed neosmi{ljene strategije razvoja. Deklaracija o za{titi okoli{a u Republici Hrvatskoj NN 34/92.

28

Zakon o sklapanju i izvr{avanju me|unarodnih ugovora NN 53/91, 73/91.

29

Odluka o objavljivanju mnogostranih me|unarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji NN MU 12/93.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

narodnoj trgovini ugro`enim vrstama flore i faune CITES (Washington, 1973.), Konvencija o za{titi Sredozemnog mora od zaga|ivanja (Barcelona, 1976.), Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979.) Konvencija o za{titi migratornih vrsta divljih `ivotinja (Bonn, 1979.), Protokol o posebno za{ti}enim podru~jima i biolo{koj raznolikosti u Sredozemlju (Geneva, 1982.). Konvencija o biolo{koj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.), kojoj je do sada pristupilo 157 zemalja, temeljni je dokument provo|enja za{tite biolo{ke raznolikosti. Na svjetskoj je razini ova konvencija ozna~ila prvi zna~ajan korak k sveobuhvatnoj za{titi i odr`ivom kori{tenju prirodnih dobara. Ciljevi su o~uvanje i unaprje|ivanje postoje}e biolo{ke raznolikosti te razumna uporaba prirodnih dobara na na~elima odr`ivosti. Veliki je dio ugovornih obveza koje proizlaze iz Konvencije normirao Zakon o za{titi prirode, ali dio preuzetih obveza jo{ nije uvr{ten u na{e zakonodavstvo. Za{tita biolo{ke raznolikosti sadr`ajno se mo`e razdijeliti na za{titu ekosustava, za{titu vrsta i za{titu gena. Pojam biolo{ke raznolikosti mo`emo definirati kao “sveukupnost svih `ivu}ih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekolo{kih kompleksa; te uklju~uje raznolikost unutar vrsta, izme|u vrsta, te raznolikost izme|u ekosustava”.30 Osnovu va`e}e normativne regulative biolo{ke raznolikosti u nas ~ini Zakon o za{titi prirode iz 1994. godine. Taj je zakon primjer klasi~nog pristupa za{titi prirode jer osigurava za{titu pojedina~nim vrijednim dijelovima prirode (za{tita podru~ja31 i za{tita vrsta), ali integralan je, danas u svijetu ve} standardan pristup izostao. 30

Konvencija o biolo{koj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992. Narodne novine me|unarodni ugovori 1/6/1996.

31

Za{ti}eno je podru~je u smislu Konvencije o biolo{koj raznolikosti zemljopisno odre|eno podru~je koje je namijenjeno ili vo|eno i upravljano tako da se postignu specifi~ni ciljevi za{tite vrsta.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

Rukovode}i se odredbama Konvencije o biolo{koj raznolikosti, ZZP se temelji na metodi in-situ o~uvanja. Od ~etiriju dijelova koji konstruiraju taj zakon, najve}i je drugi dio koji klasificira za{ti}ene dijelove prirode i regulira problematiku tih podru~ja. Uvodni dio zakona u tek dvama ~lancima odre|uje temeljna na~ela kojima se rukovodi za{tita prirode po odredbama tog zakona. Od preostalih dvaju dijelova tre}i sadr`i odredbe o nadzoru, a ~etvrti kaznene odredbe. Sukladno “Op}im principima za{tite” ona se provodi odre|ivanjem dijelova `ive i ne`ive prirode koji imaju osobitu za{titu dr`ave, osiguravanjem racionalnog kori{tenja prirode vode}i ra~una da se u najve}oj mogu}oj mjeri odr`i ravnote`a njezinih sastojaka, spre~avanjem {tetnih zahvata ljudi i poreme}aja u prirodi, te osiguranjem slobodnog razvoja prirode, dono{enjem dugoro~nih i kratkoro~nih planova, te nu`no provedbom svih mjera za{tite prirode.32 “Za{tita pojedinih podru~ja je temeljna metoda in-situ o~uvanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti. Za{ti}ena podru~ja ~ine okosnicu sveukupne za{tite i klju~ne ~vorove ekolo{ke mre`e. Za djelotvornu za{titu biolo{ke raznolikosti nu`no je da je prostor izme|u njih popunjen {to ravnomjernije raspore|enim raznolikim manjim biotipima, no upravo za{ti}ena podru~ja predstavljaju uto~i{ta i spremnike biolo{ke raznolikosti.”33 Po Konvenciji o biolo{koj raznolikosti ~l. 2. pojmovno in-situ o~uvanje podrazumijeva o~uvanje ekosustava i prirodnih stani{ta te odr`avanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovom prirodnom okru`enju, a u slu~aju udoma}enih ili kultiviranih vrsta, u okru`enju u kome su razvili svoja specifi~na svojstva. Nacionalni park kao najvi{i i najcjelovitiji oblik za{tite definiran je prilikom osnivanja prvog nacionalnog parka, Yellowstone (SAD 32

ZZP ~l. 2.

33

Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb,1999. str. 77

195 1872.); “Da se za{tite ~uda prirode na korist i u`itak naroda" te "da se odre|eni prostor o~uva u prirodnom stanju, da se u njemu ukine prirodna eksploatacija i da poslu`i za odmor i u`ivanje.”34 Prvi nacionalni park u Europi bio je Abisko u Finskoj, progla{en 1909.35 Kod nas su prvi nacionalni parkovi progla{eni 1949. godine. Nacionalni park je prostrano, prete`no neizmijenjeno podru~je iznimnih i vi{estrukih prirodnih vrijednosti, a obuhva}a jedan ili vi{e sa~uvanih ili neznatno izmijenjenih eko-sistema (~l. 4. ZZP-a). Sabor Republike Hrvatske do sada je ovim stupnjem za{titio sedam podru~ja (Plitvi~ka jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit) te je svako regulirano posebnim zakonom. Na osnovi zakona i provedbenih propisa za ova je podru~ja karakteristi~no dopu{tanje samo djelatnosti kojima se ne ugro`ava izvornost prirode te zabrana gospodarske uporabe prirodnih dobara. Zabrana se odnosi i na sje~u i po{umljavanje, branje i uklanjanje biljaka sa stani{ta, odlaganje ikakvog otpada, mijenjanje prirodnog predjela, uno{enje stranih biljnih i `ivotinjskih vrsta, gospodarsko iskori{tavanje, lov i ribolov, uznemiravanje i ubijanje bilo koje vrste `ivotinja te uni{tavanje njihovih legla, gnijezda i drugih razvojnih oblika. Sabor Republike Hrvatske posebnim zakonom progla{ava parkom prirode prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podru~je s nagla{enim estetskim, ekolo{kim, 34

Karakteristi~an je razvojni put za{tite prirode u Americi gdje su od gospodarskih zahvata izuzeta ogromna prostranstva daleko prije nego se na tom prostoru mogla razviti gradska urbana sredina. Za razliku od Europe koja sa za{tite sasvim malih podru~ja tek kasnije ide k cjelovitoj za{titi ve}ih prirodnih kompleksa. Vidakovi}, P.: Nacionalni parkovi u svijetu. Fond za stipendije mladih za za{titu prirode. Zagreb. 1997. str. 38

35

Finska je hvale vrijedan primjer dr`avne brige za za{titu prirode jer se u njoj sustavna za{tita provodi jo{ od 1923. kada je progla{en Zakon o za{titi prirode. S obzirom na gospodarsku snagu, Finska ima za{ti}enih podru~ja daleko vi{e nego neke od nje gospodarski puno sna`nije dr`ave. Danas je pod za{titom 8,4% dr`avnog teritorija. Izvor: Lon~ari}-Horvat, O. I dr.: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb, 1998.

196 odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turisti~ko-rekreacijskim vrijednostima (~l. 5 ZZP). Kod nas su to Kopa~ki rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Tela{}ica, Lonjsko polje. Statusom nacionalnog parka i parka prirode za{ti}eno je 8,7% kopnene povr{ine Republike Hrvatske.36 Samo ova dva stupnja imaju dr`avnu razinu za{tite, dok se ostali za{ti}eni oblici prirode (po ZZP to su: strogi rezervat, posebni rezervat, park-{uma, za{ti}eni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture, pojedina biljna i `ivotinjska vrsta) nalaze pod `upanijskom razinom za{tite. Okvirima prostorne za{tite Republika Hrvatska danas ima za{ti}eno 9,9% kopnene teritorijalne povr{ine,37 ali brojna podru~ja tek o~ekuje zakonska za{tita. Za vlasni~kopravne odnose unutar za{ti}enog podru~ja karakteristi~no je su`avanje triju vlasni~kih prava uti, frui i abuti, ali se samo vlasni{tvo nad zemlji{tem i nekretninama ne mijenja odre|ivanjem nekog stupnja za{tite na podru~ju. Vlasni~ka ovla{tenja mogu se suziti zabranom kori{tenja zemlji{ta na odre|eni na~in ili za odre|enu namjenu, nametanjem obveze davanja pristupa na zemlji{te te pribavljanja suglasnosti od nadle`nog ministarstva o provo|enju mjera za{tite prirode prilikom izdavanja lokalne dozvole. Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima (~l. 4. st. 2.) odre|uje da vlasnici i ovla{tenici drugih prava na stvarima iz ~l. 4. st. 2. imaju pravo na pravi~nu naknadu za ograni~enje vlasni~kih prava. Ove nekretnine mogu se i izvlastiti, mada je ovaj institut zbog te{ke gospodarske situacije kod nas u upotrebi vi{e terminolo{ki i teorijski nego kao konkretna mjera. Na istima postoji i pravo prvokupa dr`ave koje se bilje`i u zemlji{ne knjige. Primarni ekolo{ki sustav38 Republike Hrvatske jesu {ume ~ijim se kr~enjem vre36

Izvor: Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 77.

37

Ibidem str. 77.

38

U smislu Konvencije o biolo{koj raznolikosti to je dinami~an kompleks zajednica biljaka, `ivotinja i mikroorganizama i njihovoga ne`ivog okoli{a koji me|usobno djeluju kao funkcionalne cjeline).

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

menom stvorio sekundarni (poljoprivredni ~ine oranice, urbani gradovi, i dr.). Zakonodavna regulativa {uma postoji ve} cijelo stolje}e, pa je u nas jo{ uvijek relativno velik dio {uma sa~uvan (44% kopnenog dijela Hrvatske ~ine {ume). Temeljni problem predstavlja nepostojanje sustavne brige o sveukupnoj ekolo{koj vrijednosti {ume.39 [ume i {umska zemlji{ta specifi~no su prirodno bogatstvo te s op}ekorisnim funkcijama {uma, predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada. Tako {ume prema namjeni, me|u ostalim40 mogu biti one koje predstavljaju posebne rijetkosti ili ljepote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnog zna~enja te kao takve mogu imati i odgovaraju}i stupanj za{tite kao nacionalni parkovi, rezervati i dr. Nacionalni parkovi moraju imati izra|ene Programe za gospodarenje {umama, dok unutar parkova prirode {umskim predjelima gospodare JP Hrvatske {ume temeljem va`e}ih gospodarskih osnova. Pusto{enje {uma protivno propisima kazneno je djelo temeljem ~l. 261. Kaznenog zakona. Ovdje je zanimljivo spomenuti problematiku koja se javlja kod inspekcijskog nadzora, jer se nadle`nosti inspektora za{tite prirode i {umarskog inspektora u nekim segmentima poklapaju. Tako inspekcijski nadzor (po ZZP) provodi inspektor za{tite prirode, te 39

Po Zakonu o {umama NN 52/90 Op}ekorisne funkcije {uma odra`avaju se osobito u za{titi zemlji{ta, prometnica i dr. objekata od erozije, bujica i poplava; utjecaju na vodni re`im, plodnost zemlji{ta i poljoprivrednu proizvodnju, u za{titi i unapre|enju ~ovjekove okoline, stvaranju kisika i pro~i{}avanju atmosfere i dr. (~l. 2). Razlozi su ugro`enosti {umskog ekosustava brojni; kod nas je dozvoljena uporaba pesticida koja je odavno zakonski sankcionirana u zemljama Europe; fragmentiraju se {umske povr{ine zbog izgradnje prometnica, infrastrukture, a time uni{tava prirodni raspored stani{ta; tehni~kim zahvatima u vodeni re`im sni`ava se razina podzemnih voda i zbog toga primjerice su{e sada ve} ugro`ene {ume hrasta lu`njaka {to za sobom povla~i smanjivanje raznolikosti `ivotinjskih vrsta jer se primjerice ugro`ena ptica crna roda u nas gnijezdi samo u starim hrastovim {umama.

40

Zakon o {umama klasificira ih prema namjeni na gospodarske, za{titne i {ume s posebnom namjenom (za {umsko sjeme te {ume koje predstavljaju posebne rijetkosti ili ljepote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnog zna~enja.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

osobito nadzire kori{tenje i uporabu za{ti}enih dijelova prirode, stanje kakvo}e prirode i provo|enje mjera za{tite prirode, te izvr{avanje izdanih uvjeta i odobrenja (~l. 47. ZZP). U okviru svojih nadle`nosti obavlja nadzor nad provo|enjem odredaba ZZP-a i drugih propisa iz podru~ja za{tite okoli{a. [umarski su inspektori, me|u ostalim, tako|er ovla{teni nadzirati gospodari li se {umama s posebnom namjenom u skladu sa svrhom zbog koje su takvima progla{ene. Kod ure|enja ovih pitanja, ali osobito provedbe, bitnom se javlja preporuka Odbora za politiku za{tite okoli{a. CEP/UNECE Republici je Hrvatskoj naglasio da se prilikom ja~anja sustava upravljanja za{ti}enim podru~jima i {irenja za{tite mora osna`iti (ili tek uspostaviti) suradnja s drugim ministarstvima, te ugraditi na~ela odr`ivog gospodarenja u politike sektora koji njima upravljaju, misle}i pri tom osobito na gospodarenje {umama, lov i ribolov, razvoj naselja i industrijskih podru~ja.41 Najugro`eniji su ekolo{ki sustavi u Republici Hrvatskoj vodeni i mo~varni te su po NSAP-u podru~ja koja prioritetno moraju biti za{ti}ena.42 Zakonskom za{titom obuhva}en je samo manji dio vrijednih mo~varnih i vodenih stani{ta, ali ne postoje planovi upravljanja, mjere za{tite, inventarizacija i vrednovanje tih stani{ta. Za{titu, ali prvenstveno iskori{tavanje biolo{ke raznolikosti djelomi~no je regulirao Zakon o slatkovodnom ribarstvu43 koji propisuje na~ine za{tite, uzgoja i lova riba, rakova, `aba i dr. u slatkim vodama. Za{titu vodenih ekosustava osigurava i Zakon o vodama44 koji definira one~i{}e41

Grupa autora: Odbor za politiku za{tite okoli{a UN/ECE. ^asopis Okoli{, DUZPO. Br. 11/1999.

42

Razlozi ugro`enosti su ubrzavanje prirodnih procesa preobrazbe mo~varnih stani{ta (koja po prirodi nisu trajna te uslijed talo`enja tvari brzo zarastaju) one~i{}avanjem tj. uno{enjem dodatnih organskih tvari u vodu; potom regulacija vodotoka kojom se onemogu}ava prirodno stvaranje mo~vara meandriranjem rijeke, kori{tenje voda za ljudske potrebe, prometni razvoj i dr.

43

Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN 18/86

44

Zakon o vodama NN 107/95

197 nje vode kao takvu promjenu kakvo}e vode kojom se mijenjaju korisna svojstva voda i pogor{ava stanje vodenih ekosustava (~l. 69). Ramsarska konvencija o mo~varama od me|unarodne va`nosti naro~ito kao stani{ta ptica mo~varica (Ramsar, 1971.) sporazum je koji ~ini okvir me|unarodne suradnje u za{titi i razumnom iskori{tenju mo~vara te danas ima ve} 116 dr`ava potpisnica. Sama Konvencija po~iva na pojmu razumnog kori{tenja mo~vara koji se mo`e poistovjetiti s odr`ivim kori{tenjem, a nastaje kao izraz spoznaje o va`nosti mo~vara (zbog njihovih ekolo{kih svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti), ali i ugro`enosti tog ekosustava. Obveze dr`ava potpisnica podrazumijevaju prvenstveno za{titu voda kao temeljnog ekolo{kog ~imbenika opstanka mo~vara te nala`u op}e o~uvanje mo~vara na njihovim teritorijima. Potpisnice moraju donijeti dr`avne programe za{tite mo~vara te razumnom kori{tenju mo~vara prilagoditi propise s podru~ja ure|enja i kori{tenja prostora, ali i sve ostale. Potpisnice zna~ajna mo~varna podru~ja moraju uklju~iti u institucionaliziranu za{titu podru~ja. Dodatne obveze nastaju za podru~ja uvr{tena u Popis mo~vara od me|unarodne va`nosti koja time postaju prirodna dobra od zna~aja za cjelokupno ~ovje~anstvo. Upisuju se ona podru~ja koja su ekolo{kim i hidrolo{kim vrijednostima va`na za o~uvanje biolo{ke raznolikosti.45 Obveze se sastoje u du`nosti prijave mo~vara koje zadovoljavaju postavljene kriterije za upis, te stvaranje i provo|enje planova upravljanja. Svoju je obvezu prijave podru~ja Republika Hrvatska zasad ostvarila za tri najve}a preostala prirodna podru~ja (Donji tok Neretve, Kopa~ki rit, Lonjsko i Mokro polje) te jedno umjetno 45

Do sada je upisano oko tisu}u podru~ja, ali cilj je do 2005. godine popis pro{iriti s jo{ toliko. Prema Strate{kom okviru i smjernicama za budu}i razvitak Popisa mo~vara od me|unarodne va`nosti (1999.) vizija Ramsarskog popisa nastojat }e se ostvariti uspostavljanjem zemaljske mre`e Ramsarskih podru~ja unutar svake dr`ave potpisnice, upisivanjem novih i razumnim upravljanjem mo~varnim podru~jima s ciljem doprinosa odr`avanju svjetske biolo{ke raznolikosti te promicanjem suradnje me|u strankama.

198 (Crna Mlaka, {aranski ribnjak od izuzetne va`nosti kao stani{te ptica mo~varica). Ista je podru~ja Republika Hrvatska uvela u sustav za{ti}enih podru~ja po Zakonu o za{titi prirode. Kako je u nas inventarizacija mo~vara tek zapo~ela, ona }e predstavljati temelj daljnje provedbe obveza proiza{lih iz Konvencije te za{ti}ivanje brojnih lokaliteta koja svojim karakteristikama zadovoljavaju postavljene kriterije. Ekolo{ki sustav mora sve je ugro`eniji.46 Glavni je uzrok ugro`enosti biolo{ke raznolikosti mora nekontrolirani komercijalni i rekreativni ribolov, ~ak i u posebnim rezervatima. Kod nas je za sada za{ti}eno nekoliko morskih predjela, ali najvrjednija udaljena oto~na podru~ja s bogatim i o~uvanim podmorjem, na kojima se uslijed izoliranosti razvio veliki broj endemskih (npr. Jabu~ka gu{terica sa otoka Jabuke) vrsta, trebaju za{titu.47 Zasigurno je jedan od zadataka novog Zakona o za{titi prirode stvoriti novu kategoriju za{tite rezervat u moru.48 Zakon o morskom ribarstvu49 regulira gospodarenje biolo{kim bogatstvima mora te postoje sli~nosti s regulativom slatkovodnog ribarstva. U obama slu~ajevima zabranjuje se pu{tati i bacati u ribolovne/morske vode teku}e ili krute otpade iz proizvodnje i prerade, ili bilo kakve tvari koje uni{tavaju ribu i druge vodene/morske `ivotinje ili {tetno djeluju na biolo{ke uvjete za opstanak riba. Karakteristi~na je zabrana izlova za vrijeme lovostaja, te nehuman lov pomo}u eksploziva, ke46

47

Razlozi su ugro`enosti iskori{tavanje `ivih resursa mora koje nije vo|eno principima razumnog iskori{tenja, one~i{}enje mora gradskim i industrijskim otpadnim vodama te kao posljedica pojava mijenjanja i nestajanja zajednica morskog bilja, prorije|ena populacija nekih vrsta riba, rakova, meku{aca i koralja. Ovi procesi promjene biolo{ke raznolikosti osobito su izra`eni u obalnim zonama velikih gradova. Razlozi su preventive prvenstveno turizam koji aktualizira netaknutu prirodu, ali nekontroliranim djelovanjem dovodi do uni{tavanja svjetskih fenomena. Ugro`eni su osobito otoci Palagru`a, Brusnik, Bi{evo.

48

Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 31.

49

Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

mijskim sredstvima. Zakonom o lovu odre|eni su prekr{aji, dok su kaznenim djelom50 opisane radnje protuzakonitog lova (~l. 258.) i protuzakonitog ribolova (~l. 259.) koji me|u ostalim obuhva}aju lov/ribolov na zabranjenim podru~jima, lov/ribolov za{ti}enih vrsta, lov/ribolov sredstvima kojima se masovno uni{tava populacija. Na regionalnoj razini bitno je da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o za{titi Sredozemnog mora od zaga|ivanja (Barcelona, 1976.) ~iji se protokol odnosi na posebno za{ti}ena podru~ja i biolo{ku raznolikost Sredozemlja. Travnjaci i oranice, tako|er, bitno utje~u na oboga}ivanje biolo{ke raznolikosti.51 Iskori{tavanje oranica u potpunosti marginalizira biolo{ku raznolikost pa je ona tako bitno oslabljena. Ugro`ene su i brojne stare zavi~ajne sorte vo}a i povr}a od kojih su neke danas sa~uvane samo u svjetskim bankama sjemena. Ekosustav kr{a i podzemlja predstavlja podru~je jedinstveno bogato endemi~nim vrstama i rijetkim `ivotnim zajednicama te je na visokom stupnju o~uvanosti. Realizacijom projekta “Za{tita kr{kih ekolo{kih sustava” ovaj prirodni fenomen svjetskog zna~aja trebao bi dobiti predlo`ak za potpunu normizaciju unutar na{eg pravnog sustava.52 Za za{titu biolo{ke raznolikosti od velikog je zna~aja posebna za{tita pojedinih biljnih i `ivotinjskih vrsta koje su ugro`ene ili rijetke. Na me|unarodnoj razini na ovu problematiku direktno se odnosi nekoliko konvencija. Konvencija o za{titi migratornih 50

Kazneni zakon NN 110/97, 27/97.

51

Ugro`eni su zbog isu{ivanja vla`nih i mo~varnih povr{ina, prenamjene zemlji{ta, reguliranja vodotoka, gnojidbe i primjene kemijskih sredstava u proizvodnji.

52

Dogovori o pripremi projekta traju, a temeljni je problem financiranje. Iako se ovaj rad bavi prvenstveno pravnim aspektima za{tite, pravni aspekt financiranja name}e se kao problem te je i unutar NSAP izra`ena potreba {to br`eg usagla{avanja zakonodavstva s me|unarodnim konvencijama {to je preduvjet za ostvarivanje stru~ne i financijske pomo}i IZVAN sustava prora~una.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

vrsta divljih `ivotinja (Bonn, 1979.) po~iva na osiguravanju za{tite migratornim vrstama na cijelom prostoru njihovih selidbenih putova, podru~ju gnije`denja, odmora ili zimovanja. Kako je ovo jedna od osnovnih me|unarodnih konvencija na ovom podru~ju Republika Hrvatska mora joj hitno pristupiti. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979.) koju je do danas ratificiralo 40 zemalja (Republika Hrvatska poziv na potpisivanje primila je u velja~i 1999., ali jo{ nije pristupila). Bernska konvencija po~iva na osiguravanju minimalne za{tite vrstama i stani{tima, s ciljem o~uvanja europske divlje flore i faune i njihovih prirodnih stani{ta. Obveze koje nala`e dr`avama potpisnicama ti~u se za{tite stani{ta divljih biljaka i `ivotinja te mjera za{tite odre|ene u ~etiri dodatka konvenciji (strogo za{ti}ene biljne vrste, strogo za{ti}ene `ivotinjske vrste, za{ti}ene `ivotinjske vrste, zabranjena sredstva i metode ubijanja, hvatanja i drugih oblika iskori{tavanja) kojima je do sada za{ti}eno 525 biljnih i preko tisu}u `ivotinjskih vrsta.53 Na{ Zakon o za{titi prirode nedostatno regulira ovu problematiku te je obveza u novi ugraditi zakonsku za{titu svim vrstama koje {titi Konvencija. Da bi Republika Hrvatska ispunila svoje obveze (Konvencija odre|uje mjere za{tite prirodnih stani{ta za sve divlje vrste, a osobito za ugro`ene, koje dr`ave trebaju provoditi) prioritetno je provo|enje inventarizacije vrsta i stani{ta, znanstvene procjene ugro`enosti, stvaranje mre`e za{ti}enih podru~ja neophodnih za za{titu ugro`enih vrsta i ugro`enih tipova stani{ta. Revizija pozitivnog zakonodavstva i novi Zakon o za{titi prirode moraju osigurati provo|enje ugovornih obveza. U nas se za{tita pojedinih biljnih i `ivotinjskih vrsta ostvaruje pravilnicima koji se donose odlukom nadle`nog ministarstva, uz 53

Rezervu je mogu}e ulo`iti samo ako je neka vrsta u odre|enoj dr`avi toliko brojna da se ne smatra ugro`enom Radovi},J.: Hrvatska pristupila Konvenciji o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta. ^asopis Okoli{, DUZPO. Br. 12/1999.

199 prethodno mi{ljenje Ministarstva poljoprivrede i {umarstva te se objavljuje u Narodnim novinama.54 Znanstvenici ipak smatraju da je do sada propisom za{ti}en broj vrsta neadekvatan broju ugro`enih koje zavrje|uju ovaj status. Karakteristika je na{eg ZZP-a provo|enje cjelokupne za{tite svih samoniklih biljaka i divljih `ivotinja koje se nalaze unutar za{ti}enih podru~ja nacionalnog parka, parka prirode, strogog rezervata, posebnog rezervata i {pilja te one u`ivaju jednaku zakonsku za{titu kao i vrste za{ti}ene posebnim propisom. Za{tita biolo{ke raznolikosti osobito podrazumijeva da je “Branje za{ti}enih biljaka i njihovih dijelova, te rastjerivanje, hvatanje, dr`anje, ubijanje, prepariranje za{ti}enih `ivotinja i njihovih razvojnih oblika i uklanjanje gnijezda dopu{teno je samo za znanstveno-istra`iva~ke svrhe uz prethodno pribavljeno dopu{tenje Ministarstva.” 55 Regulaciju, prvenstveno iskori{tavanja (antropocentri~ni pristup), a tek potom za{tite bilja, odre|uje Zakon o za{titi bilja56. Odre|uje za{titu bilja i biljnih proizvoda od {teto~ina te obvezu spre~avanja {tetnih posljedica od primjene sredstava za za{titu bilja po zdravlje ljudi. Uredbama se kao podzakonskim aktima primjerice odre|uju zahvati opasni za prirodu, nala`e izrada stru~nih studija i sli~no.57 Nadle`ni odjel Ministarstva izdaje posebna dopu{tenja za gospodarski vo|ena sakupljanja neza{ti}enih vrsta iz prirode. Daljnje usagla{avanje s potpisanim me|unarodnim konvencijama trebao bi provoditi novi Zakon o za{titi prirode i u tom smislu proglasiti dvije kategorije za{ti}enih vrsta, a to su strogo za{ti}ene vrste i one koje se uz nadzor i propisane mjere za{tite mogu i gospodarski koristiti.58 54

Primjerice to su Odluka o posebnoj za{titi nekih biljnih vrsta 15/70; sisavaca 31/95; ptica 43/95; gmazova 47/95.

55

ZZP ~l. 33.

56

Zakon o za{titi bilja NN 10/94, 19/94.

57

Uredba o procjeni utjecaja na okoli{ NN 34/97.

58

Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 83.

200

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

Uno{enje novih biljnih i `ivotinjskih vrsta u prirodu mo`e se samo iznimno odrediti posebnim zakonom, dok je na~elno ono zabranjeno. Za{titu divljih `ivotinja u prirodi propisuje Zakon o dobrobiti `ivotinja59 te ~lankom 21. odre|uje zabranu radnji kojima se divlje `ivotinje u prirodi izvrgavaju mu~enju ili se trajnije onemogu}avaju u obavljanju fiziolo{kih funkcija, zahvatima kao {to je onemogu}avanje pristupa vodi ogra|ivanjem, one~i{}enjem ili sli~no, uni{tenjem cijelog stani{ta, hvatanje `ivih `ivotinja ili usmr}ivanje koje uzrokuje trajnije patnje. ^l. 22. odnosi se na javne ustanove koje upravljaju za{ti}enim dijelovima prirode te su one du`ne divljim `ivotinjama u prirodnim stani{tima osigurati potrebne uvjete za biolo{ki opstanak prirodne populacije u sklopu ekolo{ke ravnote`e i sanirati mogu}e nastale poreme}aje u stani{tu. Materiju za{tite biolo{ke raznolikosti svojim odredbama regulira i Zakon o lovu60 te on uz za{titu ure|uje uzgoj, lov i kori{tenje divlja~i i njezinih dijelova. Osim gospodarske, ovi poslovi imaju funkciju za{tite i o~uvanja biolo{ke i ekolo{ke ravnote`e prirodnih stani{ta divlja~i. Tako|er odre|uje da lovi{te ne obuhva}a za{ti}ene dijelove prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov. Lovno-gospodarska osnova mora biti u skladu s odredbama Zakona o za{titi prirode te {tititi prirodu i prirodna stani{ta divlja~i (~l. 45. Zakona o lovu). Konkretne mjere za{tite divlja~i, spa{avanje od elementarnih nepogoda i suzbijanje nezakonitog lova ure|uju podzakonski akti (primjerice Pravilnik o na~inu izrade plana za{tite divlja~i na povr{inama izvan lovi{ta). Kazneni zakon u okviru glave 19. (kaznena djela protiv okoli{a) sankcionira preno{enje zaraznih bolesti `ivotinja i bilja (~l. 255.), proizvodnju {tetnih sredstava za lije~enje `ivotinja (~l. 256.) i mu~enje `ivotinja (~l. 260.).

Konvencija o me|unarodnoj trgovini ugro`enim vrstama divljih `ivotinja i biljaka (CITES), (Washington, 1973.) ima 143 dr`ave potpisnice. Vo|ena je idejom uspostavljanja nadzora nad trgovinom ugro`enim vrstama divljih `ivotinja i biljaka, njihovim dijelovima i derivatima. Nekontrolirano gospodarsko iskori{tavanje dovelo je u pitanje opstanak 37.000 vrsta koje su sada za{ti}ene zabranom ili posebnim sustavom dopu{tenja koji me|unarodnu trgovinu tim vrstama znatno ote`ava. Mjere za{tite odre|ene su u tri Dodatka Konvenciji (vrste kojima prijeti izumiranje, vrste koje bi nekontrolirana trgovina mogla ugroziti, vrlo rijetke vrste u pojedinim zemljama). Velikim se dijelom trguje `ivim `ivotinjama, a u razli~ite svrhe (zoolo{ki/botani~ki vrtovi, privatni kolekcionari, znanstveni pokusi). Zbog ilegalnog prijenosa preko granice, pa time i neadekvatnih na~ina prijevoza, smrtnost je u transportu velika. Uloga Hrvatske (koja me|u posljednjima pristupa Konvenciji), mo`e biti zna~ajna jer je poznato da su zemlje srednje i isto~ne Europe pogodne tranzitne zemlje ilegalnih trgovaca, osobito ako nisu pristupile CITESU pa mu prilagodile nacionalno zakonodavstvo. Veliki dio posla pada i na INTERPOL. Poznato je da se najve}a koli~ina novca nakon trgovina drogom obr}e upravo na ilegalnoj trgovini ugro`enim `ivotinjskim i biljnim vrstama. Zakon o za{titi prirode zabranjuje svaki uvoz ili izvoz primjeraka posebno za{ti}enih biljnih i `ivotinjskih vrsta, osim uz dopu{tenje institucije ovla{tene za izdavanje uvoznih i izvoznih dopu{tenja (iznimka znanstveno-istra`iva~ke prirode, ~l. 34). Protupravno djelo prema za{ti}enim vrstama povla~i za sobom pla}anje naknade propisane podzakonskim aktom,61 a sankcionirano je i Kaznenim zakonom. Pozitivna legislativa mora se uskladiti s preuzetim obvezama Konvencije {to zna~i prilago|avanje carinskih propisa zbog problematike izdavanja uvoznih i izvoznih dopu{tenja te nadzora nad

59

Zakon o dobrobiti `ivotinja NN 19/99.

61

60

Zakon o lovu NN 10/94.

Pravilnik o visini naknade {tete prouzro~ene nedopu{tenom radnjom na za{ti}enim `ivotinjskim vrstama NN 84/96.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

samim uvozom/izvozom. Uzgoj i dr`anje vrsta uklju~enih u Dodatke CITES-a tako|er tra`i zakonsku regulativu. Genetska raznolikost preduvjet je opstanka vrsta i populacija te je potrebna da bi se one prilagodile promjenjivim uvjetima okoli{a. Biolo{ka raznolikost obuhva}a i prirodu koju je ~ovjek kroz svoju povijest na neki na~in promijenio i prilagodio potrebama. Kako intenziviranje poljoprivredne proizvodnje kao gospodarske grane favorizira sorte i pasmine s najboljim mogu}im svojstvima62, biolo{ka je raznolikost u stalnom trendu smanjenja. Zato se kao zadatak pojavljuje evidentiranje i o~uvanje zavi~ajnih sorti kultiviranih biljaka i udoma}enih pasmina koje su prilago|ene lokalnom podneblju, uklapaju se u okolnu prirodu i krajobraz, ali su ujedno i dijelom nacionalne kulturne ba{tine koju su gradili brojni nara{taji. Zakonska regulativa ove problematike nije cjelovita, mada je kao potpisnica Konvencije o biolo{koj raznolikosti Republika Hrvatska preuzela obvezu stvaranja pravnog sustava radi provo|enja ciljeva i odredbi konvencije (~l. 1. Konvencije o biolo{koj raznolikosti, pod nazivom ciljevi: "... o~uvanje biolo{ke raznolikosti, odr`ivo kori{tenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz kori{tenja genetskih izvora, na na~in koji uklju~uje prikladan pristup genetskim izvorima kao i prijenos odgovaraju}ih tehnologija..."). Registracija hrvatskih izvornih pasmina postoji, ali s brojnim birokratskim pote{ko}ama.63 Potpisivanjem konvencija dr`ava je preuzela i obvezu pla}anja poticaja i u tom smislu koliko je god mogu}e usvojiti ekonomski i socijalno uskla|ene mjere koje djeluju poticajno na o~uvanje i odr`ivo kori{tenje komponenti biolo{ke raz62

63

Umjetno stvorene sklone su bolestima, neotporne, zahtijevaju unos pesticida, kemijskih dodataka sto~noj hrani, a time {tete zdravlju ~ovjeka. Postupak registracije pasmina mora se provoditi br`e jer je to preduvjet uklju~ivanja u programe za{tite npr. tek je u tijeku za pastirsku pasminu pasa tornjaka.

201 nolikosti.64 Metode se ex-situ65 konzervacije osobito primjenjuju kod o~uvanja genetskih izvora. Primjenjuju se kod izuzetno ugro`enih vrsta kojima prijeti izumiranje te ih se mora iskoristiti za reintegraciju ugro`enih vrsta u prirodna stani{ta. Da bi se ostvarili prioritetni programi za{tite genetskih izvora (primjerice slavonsko podolsko govedo, istarsko govedo, posavski konj, turopoljska svinja, crna slavonska svinja) nu`no je osiguranje redovitih isplata premija. Zakon o za{titi genetske raznolikosti zavi~ajnih doma}ih `ivotinja i kultiviranih biljaka i Zakon o genetski modificiranim organizmima tek su u pripremi, a preduvjet je pune zakonske za{tite i realizacija projekata Hrvatske banke biljnih gena i Hrvatske banke `ivotinjskih gena. Nadzor provo|enja, sankcioniranje protupravnih djela i procesuiranje njihovih po~initelja finaliziranje je pravne problematike promatrane u sklopu za{tite biolo{ke raznolikosti. Kontrola provedbe zakonskih propisa nalazi se u rukama dr`ave. Dr`ava je aktivno legitimirana procesna stranka u kaznenim ili gra|anskim predmetima pokrenutim zbog ugro`avanja prirode i okoli{a. Aktivna legitimacija proizlazi iz zakonskog odre|enja “dobra od interesa za Republiku Hrvatsku” te obveze pru`anja osobite za{tite tim dobrima koja proizlazi iz ~l. 52. st. 1. Ustava. Dr`avno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske (DPRH) kao dio dr`avnog pravosudnog aparata zastupa interese Republike Hrvatske u spornim slu~ajevima te ima zna~ajnu ulogu pri stvaranju sudske prakse. DE LEGE FERENDA Kompleksnost predmetne problematike zahtijeva bri`ljiv i ustrajan rad na izgradnji 64

65

Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. str. 11.

Odnosi se na o~uvanje komponenti biolo{ke raznolikosti izvan njihovih prirodnih stani{ta.

202 pravnog sustava normi za{tite prirode, temeljen na dobrim primjerima iz svjetskog pravnog sustava. Pristupanjem je Konvenciji o biolo{koj raznolikosti (5.1.1997.) Republika Hrvatska preuzela izvr{enje obveza koje proizlaze iz ~l. 6. Konvencije, a koji zahtijeva dono{enje i provo|enje nacionalne strategije, programa i planova za odr`ivo kori{tenje biolo{ke raznolikosti. Temeljna je obveza svake stranke utvrditi vrijednosti vlastite biolo{ke raznolikosti, njezinu ugro`enost i probleme za{tite, temeljem ~ega donosi odgovaraju}u Nacionalnu strategiju i akcijski plan za{tite biolo{ke i krajobrazne raznolikosti (dalje NSAP). Dono{enje i provo|enje NASP-a jedna je od najva`nijih obveza koja proizlazi iz Konvencije te je ovaj strate{ki dokument Sabor Republike Hrvatske potvrdio tek krajem 1999. NSAP je prvi dokument kojim Republika Hrvatska sustavno odre|uje i cjelovito planira za{titu prirodne ba{tine. Odre|uje prirodu kao cjelokupnu biolo{ku i krajobraznu raznolikost ~ija se za{tita provodi na 100% dr`avnog teritorija, od netaknutih divljina do urbanih sredina. Za{tita prirode odre|ena je ovim dokumentom kao integralna djelatnost koja se i dalje temelji na za{titi podru~ja, vrsta i stani{ta, ali sada, u suradnji sa svim korisnicima prirodnih dobara, treba odrediti i osigurati provo|enje njihove razumne i odr`ive uporabe. Sadr`ajno se NSAP sastoji od cjelovitog pregleda biolo{ke i krajobrazne raznolikosti, razloga ugro`enosti te strate{kih ciljeva i smjernica daljnjeg djelovanja. Temeljni zahtjevi koji se moraju s pravnog aspekta {to ranije izvr{iti odnose se na ja~anje zakonodavstva i to upotpunjavanjem nacionalnog zakonodavstva i me|usobnim uskla|ivanjem sektorskih zakona i propisa kako bi se na najdjelotvorniji na~in osiguravalo provo|enje Konvencije o biolo{koj raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Strate{ke smjernice obuhva}aju pristupanje svim me|unarodnim konvencijama iz podru~ja za{tite biolo{ke raznolikosti (osobito je zna~ajno potpisivanje

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

Bonnske i Bernske konvencije), usugla{avanje nacionalnog zakonodavstva s njima, dono{enje novog Zakona o za{titi prirode utemeljenog na na~elima Konvencije o biolo{koj raznolikosti te provedbene propise koji iz njega proizlaze. Posebnu pote{ko}u predstavlja zakonska praznina na nekim podru~jima (biolo{ka sigurnost, genetska raznolikost udoma}enih vrsta). Temeljni je zahtjev ugra|ivanje ciljeva za{tite biolo{ke raznolikosti u sektorske propise te iniciranje novih podru~ja pravne za{tite, osobito u turizmu, energetici, regionalnom prostornom planiranju i gospodarenju vodama. Ekologizacija je poreznog sustava sama za sebe predmetom opse`ne rasprave, a njezina je problematika specifi~na jer je s jedne strane te{ka gospodarska situacija onemogu}ila optere}ivanje takve vrste, dok je s druge strane uvo|enje ekolo{kih mjera u porezni sustav obveza koja proizlazi iz me|unarodnih sporazuma. Na podru~ju institucionalizacije potrebno je u dr`avnom i nevladinom sektoru razviti ja~e i potpunije institucionalne okvire kako bi se postigla najve}a u~inkovitost za{tite biolo{ke raznolikosti. Velik je pomak osnivanje Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, ali je potrebno institucionalizirati slu`bu prikupljanja i pohranjivanja podataka, kao preduvjet zakonskoj regulativi te oja~ati slu`bu za{tite, osobito nadzor. ZAKLJU^AK Pravna je za{tita prirode, kao segment pravne za{tite okoli{a, zbog svoje slo`enosti i konflikata koje inicira, predmetom brojnih rasprava. Kako pravne norme nala`u adresatima odre|eno ~injenje, trpljenje ili propu{tanje ~injenja, dugoro~no je potrebno razviti i oblikovati ekolo{ku svijest i pozitivan stav ekolo{kog pristupa. Za pravilno oblikovanje ekolo{ke politike nu`no je postojanje normativnih rje{enja. Va`no je pri tome razviti sustav povezanih normi koje }e osiguravati cjelovitu za{titu, podrazumijevaju}i

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

pod tim materijalnopravne, organizacijske i postupovne norme o za{titi biolo{ke raznolikosti. Hrvatski pravni sustav ekolo{kih normi disperziran je u brojne, ovdje tek okvirno obra|ene zakonske i podzakonske akte. Temeljni zahtjevi na pravnom sektoru za{tite biolo{ke raznolikosti obuhva}aju pristupanje svim konvencijama, usugla{avanje nacionalnog zakonodavstva s njima, dono{enje novog Zakona o za{titi prirode i provedbenih propisa koji iz njega proizlaze temeljenog na Konvenciji o biolo{koj raznolikosti. Klju~ni je pomak u institucionalizaciji osnivanje Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, kao preduvjeta za ostvarivanje gore navedenih zahtjeva. Kako bi se za{tita preto~ila u sve relevantne sektorske propise, cjelokupno je nacionalno zakonodavstvo potrebno revidirati. Ovim se radom namjerava prikazati pravni aspekt za{tite biolo{ke raznolikosti te podr`ati sva umovanja i nastojanja koja te`e izjedna~avanju zna~enja antropocentri~nog i biocentri~nog pristupa.

LITERATURA 1. Babac, B.: “Javno dobro u pravu hrvatskomu - neka razmatranja o problemima konstituiranja. Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku. 1-4/1998. 2. Borkovi}, I.: Upravno pravo. Informator. Zagreb, 1995. 3. Grupa autora: Odbor za politiku za{tite okoli{a UN/ECE. ^asopis Okoli{, DUZPO, br. 11/1999. 4. Deklaracija o za{titi okoli{a u Republici Hrvatskoj NN 34/92. 5. Horvat, I.: Stvaranje sudske prakse: Za{ti}ene vrste ptica. ^asopis Okoli{. DIZPO, br. 5/98. 6. Lon~ari}-Horvat, O. i dr.: Osnove prava okoli{a. Organizator. Zagreb, 1998. 7. Kazneni zakon NN 110/97, 27/97 8. Konvencija o biolo{koj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992.

203 9. Konvencija o me|unarodnoj trgovini ugro`enim vrstama flore i faune CITES, Washington, 1973. 10. Konvencija o mo~varama od me|unarodne va`nosti naro~ito kao stani{ta ptica mo~varica. Ramsar 1971. 11. Konvencija o za{titi svjetske kulturne i prirodne ba{tine, Pariz, 1972. 12. Konvencija o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta, Bern, 1979. 13. Konvencija o za{titi migratornih vrsta divljih `ivotinja, Bonn, 1979. 14. Magazine Time. Special edition Earth day 2000, April/May 2000. 15. Mladineo, V.: Zakonska regulativa i praksa za{tite nacionalnih parkova i parkova prirode. ^asopis Okoli{. DUZPO, br. 1/1999. 16. Nacionalna strategija i akcijski plan za{tite biolo{ke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) NN 81/99. 17. Odluka o objavljivanju mnogostranih me|unarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji NN MU 12/93. 18. Pravilnik o visini naknade {tete prouzro~ene nedopu{tenom radnjom na za{ti}enim `ivotinjskim vrstama NN 84/96. 19. Pregled stanja biolo{ke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. DUZPO. Zagreb, 1999. 20. Radovi}, J.: Hrvatska pristupila Konvenciji o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta. ^asopis Okoli{, DUZPO, br. 12/1999. 21. Rukavina, M.: Povijest za{tite prirode u Hrvatskoj. ^asopis Okoli{, DUZPO, br. 12/1998. 22. Spundi}, D.: Europska vrijednost biolo{ke raznolikosti. ^asopis Okoli{, DUZPO, br. 12/1999. 23. Spundi}, D.: Svjetski dan biolo{ke raznolikosti. ^asopis Okoli{, DUZPO. Br. 12/1998. 24. Ustav Republike Hrvatske. 25. Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva za{tite okoli{a i prostornog ure|enja, NN 27/2000. 26. Uredba o procjeni utjecaja na okoli{ NN 34/97.

MIRELA PETERNAI: Pravni aspekti za{tite biolo{ke raznolikosti Pravni vjesnik 16 (1-2): 185-204, 2000.

204 27. Vidakovi}, P.: Nacionalni parkovi u svijetu. Fond za stipendije mladih za za{titu prirode. Zagreb, 1997.

32. Zakon o slatkovodnom ribarstvu NN 18/86. 33. Zakon o {umama NN 52/90.

28. Zakon o dobrobiti `ivotinja NN 19/99.

34. Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96.

29. Zakon o lovu NN 10/94.

35. Zakon o vodama NN 107/95.

30. Zakon o morskom ribarstvu NN 46/97.

36. Zakon o za{titi bilja NN 10/94, 19/94.

31. Zakon o sklapanju i izvr{avanju me|unarodnih ugovora NN 53/91, 73/91.

37. Zakon o za{titi okoli{a NN 82/94 i 128/99. 38. Zakon o za{titi prirode NN 30/94, 72/94.

MIRELA PETERNAI, Apsolvent at the Faculty of Law of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek LEGAL ASPECTS OF THE PROTECTION OF BIOLOGICAL DIVERSITY SUMMARY Because of its complexity and the conflicts that it initiates, legal protection of nature, as a segment of the legal protection of environment is the subject of numerous discussions. Since the legal norms orders the addressees to perform, suffer or omit certain actions, it is, in the long run, necessary to develop ecological consciousness and a positive attitude of the ecological approach. Proper formation of an ecological policy requires the existence of normative solutions. In that connection it is important to develop a system of mutually connected norms that will guarantee complete protection, which implicitly includes materially legal, organizational and procedural norms about the protection of biological diversity. Croatian legal system of ecological norms is dispersed into numerous, here only generally presented legal acts and subordinate legislation. Fundamental demands in the legal sector of protection of biological diversity include joining all conventions, harmonizing national legislation with these conventions, passing a new Law on Protection of Nature based on the Convention on Biological Diversity and setting up a number of executive regulations that arise from this law. Crucial shift forward in the institutionalization of this issue has been made with the establishment of the Ministry of Environment Protection and Regional Planning as a prerequisite condition for the realization of the above mentioned demands. However, the inclusion of protection of nature into all relevant sector regulations requires the revision of the entire national legislation. The intention of this work is to present the legal aspect of protection of biological diversity and to support all reflections and efforts aiming towards equalization on the importance of anthropocentric and biocentric approaches. Key words: legal aspects, biological diversity, protection of nature, ecological norms, legal sources, international conventions, institutionalization

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

205 UDK: 325.11 (497.5) 1941.-1945 Prethodno priop}enje Primljeno 20. lipnja 2000.

Dr. sc. IVAN BALTA, docent Pedago{kog fakulteta Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

KOLONIZACIJA U SLAVONSKIM VELIKIM @UPAMA 1941.-1945. GODINE Kolonizacija u Slavoniji u prvoj polovici XX. stolje}a, posebice ona izme|u dvaju svjetskih ratova i ona u vrijeme Nezavisne Dr`ave Hrvatske, uvelike je promijenila njezinu etni~ku sliku. Kolonizacije su pra}ene, ali i poticane agrarnim reformama i pravnim aktima koji su ozakonjivali postoje}e zate~eno stanje. Slavonija bija{e administrativno, vojno i politi~ki podijeljena u ~etiri Velike `upe: Baranja- sa sjedi{tem u Osijeku, Vuka - sa sjedi{tem u Vukovaru, Posavje - sa sjedi{tem u Brodu na Savi i Livac Zapolje sa sjedi{tem u Novoj Gradi{ki. Velik dio prostora slavonskih velikih `upa bile su oranice, {ume i pa{njaci koji su iziskivali potrebu za radnom snagom. Kolonizacija u Slavoniju od 1941. do 1945. godine, imala je poticaje samog vrha dr`avne i politi~ke vlasti, seobom ljudi, ponajvi{e Hrvata iz pasivnih krajeva Dalmacije, Like, Hrvatskog zagorja i Bosne i Hercegovine. Najizra`enija kolonizacija bila je u jeku Drugog svjetskog rata, posebice od 1941. do 1943. godine, a koja je donekle bila kontrolirana. No, nekontrolirana kolonizacija, nezabilje`ena statisti~ki od strane tada{nje administracije, bila je pojedina~na, privatna, vrlo brojna, posebice krajem 1944. i 1945. godine. Kolonizacija u velike slavonske `upe poticana je agrarnom reformom, najmom, zakupom i otkupom “slobodnog” zemlji{ta na vlastelinstvima i selima. Na vlastelinstvima je zemlji{te dodjeljivano kolonistima izvla{}ivanjem biv{ih vlasnika vlastelinstava, a u selima izvla{}ivanjem djelomi~no biv{ih “solunskih dobrovoljaca” koji su agrarnom reformom stekli zemlju izme|u dvaju svjetskih ratova te zemlji{tima protjeranih “politi~ki nepo}udnih” vlasnika zemlji{ta. Stvarana su i sasvim nova kolonisti~ka sela iskr~enim zemlji{tima vlastelinstava kojima je nastojala pomagati i tada{nja vlast. Kolonisti su ulazili i u gradove u kojima je bila potra`nja za industrijskom radnom snagom, a gdje su postajali najamni radnici. Aktualna je bila kolonizacija razli~itim uredbama, pravnim aktima, propisima i zakonima. Za samu je kolonizaciju u NDH bio zadu`en Zavod za kolonizaciju u Zagrebu sa svojim uredima, posebno Uredima za kolonizaciju u Osijeku i Hrvatskoj Mitrovici. Klju~ne rije~i: Kolonizacija, agrarna reforma, izvla{tenje, nacionalizacija

206

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

UVOD Prvih dana uspostave Nezavisne Dr`ave Hrvatske, “Hrvatski list”, dnevno glasilo iz Osijeka, donosi ~lanak 13. travnja 1941. godine pod naslovom “Novi stanovnici Slavonije” u kojem poziva stanovni{tvo drugih, posebno pasivnih hrvatskih krajeva, da je nasele. “Na{a je Slavonija za ljude iz siroma{nih, pasivnih krajeva oduvijek bila kao neka obe}ana zemlja. U njenim plodnim ravnicama naselili su se osim Hrvata iz raznih dijelova na{e lijepe domovine i pripadnici tu|ih narodnosti. Neki su ovdje ve} dugo, a neki do|o{e u najnovije vrijeme. Ogroman broj Hrvata iz Bosne do{ao je odavno u Slavoniju, da se skloni ispred turskih zuluma. Naseljavali su se u Posavini i kao grani~ari ~uvali i o~uvali Slavoniju od Turaka. Ovi Hrvati kao i oni u unutra{njosti Slavonije sa~injavaju starosjedioce. Svima je poznato, da starosjedioci izumiru. Po slavonskim selima hara tuberkuloza, a zbog “bijele kuge” nema mnogo omladine, na kojoj svagdje svijet ostaje. [to je dakle prirodnije i jednostavnije, nego u Slavoniji, bogatoj zemljom, a siroma{noj djecom, naseliti Hrvate iz drugih krajeva, gdje ima malo zemlje, a mnogo djece. Za{to da na{ narod u Hrvatskom Zagorju, Lici, Hercegovini ili Dalmaciji gladuje, kad u Slavoniji ima jo{ dosta mjesta za tisu}e novih stanovnika, koje bi Slavonija mogla prehraniti i jo{ bi preostalo hrane!” Kolonizacija je Slavonije trebala imati i politi~ki cilj, a to je promijeniti, po autoru, do tada nepovoljan odnos stanovni{tva koji je naru{en kolonizacijom tzv. soluna{kih dobrovoljaca, uglavnom pravoslavnog, odnosno srpskog stanovni{tva. Organizirana je kolonizacija u Slavoniju zapo~ela odmah poslije Prvog svjetskog rata, a bila je dvovrsna: jedna se provodila inicijativom vlasti agrarnom reformom, a druga je bila sporadi~na i organizirana pojedina~nom privatnom inicijativom. Kolonizacije su u Slavoniji bile organizirane kako ona izme|u dva svjetska rata pu-

tem zadruge “Gruda”, tako i ona od 1941. godine u NDH-u putem zadruge “Zemlja” koje su uspjele preseliti u Slavoniju velik broj stanovni{tva. “Hrvatski list” 1941. godine u svom ~lanku “Novi stanovnici Slavonije” obja{njava razloge i vrste kolonizacije: “Kakva je bila prva kolonizacija, to svi dobro znamo. Druga se ticala Hrvata iz siroma{nih krajeva i njoj }emo posvetiti ve}u pa`nju. Za ovu kolonizaciju stekao je neprolaznih zasluga blagopokojni dr. \uro Basari~ek, koji je putem zadruge “Gruda” zapo~eo veliko djelo preseljavanja Hrvata u Slavoniju. Od godine 1921. do svoje smrti neumorno je radio na tome, da {to vi{e Hrvata iz pasivnih krajeva do|e u Slavoniju. I onog dana, kad je na tragi~an na~in izgubio svoj `ivot i stekao aureolu hrvatskog mu~enika, intervenirao je ne{to u stvari nove naseobine Okruglja~e u viroviti~kom kotaru, koja je po njemu kasnije dobila ime Basari~ekovo selo. Kao {to je to radila zadruga “Gruda”, tako sada s lijepim uspjehom radi zadruga za preseljenje “Zemlja” u Zagrebu”.1 Slavonija je od 1941. do 1945. godine bila u sklopu Nezavisne Dr`ave Hrvatske podijeljena u ~etiri velike `upe (Baranja, Posavje, Livac-Zapolje, Vuka) s ukupnom povr{inom preko 15000 kvadratnih kilometara. Veliki dio Slavonije bijahu tada obradive povr{ine uz livade i {ume. Prema statisti~kim podacima iz 1942. godine velik dio obradivih povr{ina i {uma bio je u privatnim rukama. Najve}e ratarske povr{ine bile su u kotarima Osijek, Vukovar, Valpovo i Virovitica koje su tada iziskivale potrebu za fizi~kom radnom snagom. Tako|er imaju potrebe za radnom 1

Hrvatski list, Osijek, 13. IV. 1941. (na Uskrs), str. 41., (Novi stanovnici Slavonije) HDA (Hrvatski Dr`avni arhiv), Zagreb, Organi Ministarstva Nezavisne Dr`ave Hrvatske (Zavod za kolonizaciju - Zagreb (1941.-1945); knj.55., kut.353.) (Zavod za kolonizaciju. Likvidacija agrarne reforme na veleposjedima (“Veleposjedi”) Zagreb (1941.-1945); (1920.-1941.); kut. 183.)

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

snagom i industrijski gradovi u Slavoniji, u ve}oj mjeri Osijek, a u ne{to manjoj mjeri ostali gradovi; Vukovar, Brod n/S, Vinkovci... Tada{nji veliki industrijski giganti BataBorovo, Beli{}e, \ur|enovac, stagniraju u razvoju zbog op}ih prilika u Drugom svjetskom ratu. U gospodarstvu je, posebno poljoprivredi i prehrambenoj proizvodnji (prema statistici Narodnog gospodarstva NDH od 1. XI. 1942.), Slavonija prednja~ila u odnosu na ostale dijelove NDH. U Slavoniji su i Srijemu od 1941. do 1945. godine djelovala dva Ureda za kolonizaciju, u Osijeku i Hrvatskoj Mitrovici. Jedno komasaciono povjerenstvo djelovalo je u Velikoj `upi Baranja, a dva u Velikoj `upi Vuka te po jedno zadru`no povjerenstvo u Velikim `upama Posavje i Vuka. U jeku je Drugog svjetskog rata na podru~ju Slavonije vr{ena sistematska kolonizacija ljudi iz drugih krajeva tada{nje Nezavisne Dr`ave Hrvatske, a posebno iz Dalmacije, Like i Hrvatskog Zagorja te iz Bosne i Hercegovine.2 2

Prostor Slavonije pripadao je ~etirima velikim `upama (od 22 koliko je imala NDH): Velika `upa Baranja: kotari Osijek, Valpovo, \akovo, Virovitica, Na{ice, Donji Miholjac, Slatina Velika `upa Posavje: kotari Brod n/S, @upanja, (Derventa, Grada~ac, Br~ko, Bijeljina) Velika `upa Livac-Zapolje: kotari Nova Gradi{ka, Po`ega, Pakrac, Daruvar, Novska, (Prnjavor, Bo{nja~ka Gradi{ka) Velika `upa Vuka: kotari Vukovar, Vinkovci, Ilok, ([id, Zemun, Stara Pazova, Ruma, Irig, Hrvatska Mitrovica, Srijemski Karlovci ) U navedenim Velikim `upama bijahu gradovi: u Baranji: Osijek i Virovitica, u Livac-Zapolju: Nova Gradi{ka i Po`ega, u Posavju: Brod n/S, i u Vuki: Vukovar, Vinkovci, Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Petrovaradin, Ruma i Zemun. (poja~anom crnom bojom navedena su mjesta u dana{njoj Republici Hrvatskoj) Godine 1941. veliki `upani bili su: Velike `upe Baranja (Osijek) dr. Stjepan Hefer, Velike `upe Posavje (Brod n/S) dr. Vladimir Saboli}, Velike `upe Livac-Zapolje (N. Gradi{ka) Branimir [imuni}, Velike `upe Vuka (Vukovar) dr. Jakob Ellicker. Sudbeni stolovi su za Slavoniju u Osijeku i Po`egi, a od 29. VIII. 1941. i izvanredni narodni sud u Osijeku Hrvatski list, Osijek, 8. VI. 1941., str. 10. (Osnutak Ureda za kolonizaciju Osijek

207

DR@AVNA TIJELA ZADU@ENA ZA KOLONIZACIJU Pospje{ivanju su kolonizacije uvelike doprinijeli zakoni i zakonske odredbe o kolonizaciji, osnivanjem Zavoda i Ureda za kolonizaciju 1941. godine.3 Zavod i Uredi za kolonizaciju davali su na raspolaganje zemlji{ta za izgradnju naselja, i za poljoprivredno obra|ivanje. Davali su kolonistima gra|evinski materijal za popravak i izgradnju ku}a, drva za ogrjev. Zavod je za kolonizaciju, putem svojih ministarstava ozakonio potrebe pomo}i kolonizacije, kako je to na primjer navedeno u ~lanku 6. u Narodnim novinama (7.VIII.1941.) “Ministar {umarstva i rudarstva dostavljat }e Zavodu za kolonizaciju izpravke o stavljanju na raspolaganje izlu~enih zemlji{ta, kojima }e izri~ito dopustiti prijenos vlastni~tva bezteretno na izlu~enim zemlji{tima s imena dr`avnog {umskog erara NDH na ime i korist Zavoda za kolonizaciju.” Broj novih stanovnika Slavonije postaje sve ve}i, tako da 1941. godine ve} ima oko 65 kolonija. Ostavljaju}i stari kraj, kolonisti bi dolazili ve}inom na golo tlo, ~esto na kr~evine pune panjeva ili u {ikare koje je valjalo tek iskr~iti i osposobiti za obra|ivanje.4 Zavod za kolonizaciju trebao se brinuti i za kolonizaciju ljudi potrebnih industrijaliza(ravnateljem Ureda za kolonizaciju Osijek je imenovan Dragan Ralju{i} a zamjenik Franjo Olrom... za unutarnju kolonizaciju Hrvata iz siroma{nih krajeva Zagorja, Hercegovine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine... Hrvatski list, Osijek, 16. V. 1941., str. 3. Pravilnik Zavoda za kolonizaciju ...Odjel za selja~ko gospodarstvo, imenovan dr. Rikard Flögel U Hrvatskoj je 1941. godine `ivjelo 83% stanovni{tva od poljodjelstva, ribarstva i {uma. Oko 2 milijuna i 324.850 ha zasijanih je bilo povr{ina `itaricama na 3.032.018 ha oranica. dok je povr{ina {uma zapremala oko 4 milijuna ha, {to je ~inilo 1/3 sveukupnog zemlji{ta. Tre}ina industrijskih kapaciteta a polovina poljoprivrednih kapaciteta nalazila se u Slavoniji 1941. godine. 3

Narodne novine, Zagreb, 7. VIII.1941. (zakonska odredba o kolonizaciji).

4

Hrvatski list, Osijek, 13. IV. 1941., str. 41. Novi stanovnici Slavonije – Hrvati kolonizirani iz pasivnih krajeva.

208

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

ciji velikih mjesta, a za potrebe i razvoj industrije, kao {to je Osijek.5 Dolazak ljudi iz pasivnih krajeva u Slavoniju izmicao je kontroli vlasti. Da se zaustavi anarhi~no useljavanje u Slavoniju kontrolu je preuzelo 15. VII. 1941. godine Dr`avno ravnateljstvo za narodnu ponovu pri Vladi NDH.6 Kako je (do 1941. godine) do uspostave NDH “od granice bjelovarsko-kri`eva~ke `upanije do Zemuna bilo samo na podru~ju osje~kog agrarnog ureda prema slu`benoj statistici podijeljeno Srbima 635.735 jutara plodne hrvatske zemlje a na podru~ju agrarnog ureda Vukovar 62.874 jutara najbolje zemlje...”, dana (17.V.1941.) oduzeto 80 jutara neobra|ene “dobrovolja~ke” zemlje dobrovoljcima grada Po`ege te predana na obradu hrvatskim seljacima. Osim toga 140 jutara gradske zemlje “Pusta ^esma” predana je na obradu Hrvatima kolonistima...” 7 Najve}a kolonizacija ljudi u Slavoniju bila je 1942., 1943. i 1944. godine, posebno u ljetnim i jesenskim mjesecima, {to se mo`e pratiti iz povijesnih izvora, gra|e u Hrvatskom dr`avnom arhivu u Zagrebu “Zavoda za kolonizaciju”, te “Ureda za kolonizaciju u Osijeku”, Dr`avnog arhiva u Osijeku 8 i Dr`avnog arhiva u Slavonskom Brodu 9 te za Srijem “Ureda za kolonizaciju u Hrvatskoj Mitrovici” u arhivima u Vojvodini i Srbiji (Arhiv Vojvodine u Sremskim Karlovcima, Istorijski arhivi u Sremskoj Mitrovici, Beogradu i Novom Sadu). 5

Hrvatski list, Osijek, 26. VIII. 1941., str. 18. Zapo~ela gradnja radni~kih domova

6

Hrvatski list, Osijek, 15. VII. 1941., str. 12. (Preseljavanje i iseljavanje stanovni{tva).

7

Hrvatski list, Osijek, 24. IV. 1941., str. 4. (Konac jedne perfidije) Hrvatski list, Osijek, 17. V. 1941., str.13. (Podjela neobra|ene zemlje)

8

Dr`avni arhiv Osijek (DAO), Ured za kolonizaciju – Osijek (1941.-1945.), A. knjige (9 kutija), B. spisi (25 kutija), za kotare Osijek, Donji Miholjac, Na{ice, Valpovo, \akovo, Virovitica, Slatina, Vinkovci, Vukovar i @upanja.

9

Dr`avni arhiv Slavonski Brod (DASB), Ured za kolonizaciju –Slavonski Brod (1941.-1945.), A. knjige (3 kutije) B. spisi (10 kutija), za kotare Slavonski Brod, Po`ega i Nova Gradi{ka

Kolonizacija u Slavoniju zapo~ela je odmah poslije Prvog svjetskog rata a naro~ito je bila izra`ena 1921./1922., 1924./1925., 1927./1928., 1930./1931., 1933./1934., 1937./1938. i 1939./1940.godine. Kolonizacija se u Hrvatskoj mogla vr{iti na temelju tada{njih zakona i propisa Kraljevine Jugoslavije10, a kasnije zakona i propisa Nezavisne Dr`ave Hrvatske.11 Kolonizacija je u Slavoniji 1941.-1945. godine nastavak kolonizacije u razdoblju izme|u dvaju svjetskih ratova, odnosno iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije. Pravomo}nim odlukama o utvr|ivanju objekata Banske uprave u Zagrebu od 5. rujna 1933. broj: 67.306/III-6-1933., a na osnovi propisa zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. VI. 1932. s izmjenama i dopunama od 5. XII. 1931. i 24. VI. 1933. odre|ene su izvjesne povr{ine zemlji{ta u pojedinim poreznim op}inama za izvla{}ivanje, a u svrhu agrarne reforme. Po{to su neke od zemlji{nih povr{ina ve} bile prije razdijeljene pojedinim selja~kim obiteljima u privremeni agrarni zakup, kao tzv. agrarnim interesantima, to je potvr|eno na temelju propisa zakonske odredbe od 4. V. 1941. broj: LIV-86-Z-1941. o osnivanju Zavoda za kolonizaciju pravilnika od 12. V. 1941. broj 162-Z-1941. o ustrojstvu i postupku Zavoda za kolonizaciju, zakonske odredbe od 31. V. 1941. broj: CXXIX-299-Zp.-1941. o ure|enju posjedovnih odno{aja na agrarnim zemlji{tima i naredbe od 30. I. 1942. broj: 316-Z-1942. o preinakama i nadopunama navedenog pravilnika o ustrojstvu i postupku Zavoda za kolonizaciju. Neke od ve} u~inje10

11

Propis Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. VI. 1931. godine Zakonska odredba od 4. V. 1941. godine, broj LIV –86. Z.p. 1941. o osnivanju Zavoda za kolonizaciju Pravilnik od 12. V. 1941.godine, broj 162.-Z.p. 1941. o ustrojstvu i postupku Zavoda za kolonizaciju Ustrojstvo i postupak Zavoda za kolonizaciju, 31. V. 1941., broj CXXIX –299-Z- 1941. Naredba od 30. I. 1942. godine, broj 316-Z-1942. o preinakama i nadopunama Pravilnika o ustrojstvu i postupku Zavoda za kolonizaciju

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

nih razdioba zemlji{ta podvrgnute su preispitivanju, a neke bijahu ponovno potvr|ene ispravnim u postupku izvla{}ivanja.12 OBJEKTI KOLONIZACIJE Veleposjedi su, kojih je u Slavoniji bilo mnogo, potpuno ili djelomi~no nacionalizirani i na njima je izvr{ena agrarna reforma. Za njih su Uredi za kolonizaciju dijelili rje{enja o diobi agrarnog zemlji{ta u zakup ili pod kreditni otkup, ali pod odre|enim obvezama sklopljenim zakupnim ugovorom izme|u pojedinaca kao zakupoprimca i Zavoda za kolonizaciju kao zakupodavca.13 Nijedan veleposjed u Slavoniji nije izbjegao Komisiji za likvidaciju agrarne reforme izme|u dvaju svjetskih ratova koja je uglav12

13

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, veleposjedi Gutmana i Peja~evi}a (Osijek, 18. velja~e 1943.) npr. Izvlastbena odluka o agrarnom zemlji{tu Peja~evi} grof Petar i drugi iz Na{ica Nekretnine Peja~evi} grofa Petra iz Na{ica, Adamovi} [tefanije ro|. Peja~evi} iz Vukovara, Peja~evi} Gabrijele iz Na{ica, Peja~evi} mldb. Elizamarke iz Na{ica, Peja~evi} mldb.Gejze iz Na{ica, Peja~evi} mldb. Marka iz Na{ica le`e}e u por. ob}ini Martin i upisane u napred navedenim gruntovnim ulo`cima broj: 151, 152, 158 i 159. izvla{}uju se za korist napred navedenih agrarnih u~esnika po pojedinim topografiranim ~esticama u navedenoj povr{ini i uz naknadu... npr. Eksproprijacija zemlji{ta na veleposjedima Vo}in i Orahovica (Osijek, 21. augusta 1934.) Kraljevska Banska uprava u Zagrebu donijela je pod brojem 25388/III-6/ 1933. od 31. marta 1933. na osnovu 49. Zakona od 19. juna 1931. o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima i njegovim izmjenama i dopuna od 5. decembra 1931. i 24. juna 1933. prvostepenu odluku o utvr|ivanju objekata agrarne reforme na veleposjedima bra}e Gutmann, ma|arskih dr`avljana, vlastelinstva Orahovica i Vo}in. HDA (Hrvatski dr`avni arhiv Zagreb), Velike `upe: Livac-Zapolje, Nova Gradi{ka (1941.-1945.); 1941./1945; kut.2. Posavje, Slavonski Brod (1941.-1945.); 1941./1945; knj. , kut.6.

(primjerak zakupnog ugovora) Zakupni ugovor Pravna narav zemlji{ta (agrarno napu{ten ili njema~ko) agrarno br.~lana 16. Biv{i vlasnik ________________ Sklopljen ugovor 19. srpnja 1944. izme|u @ivkovi} Ivana kao predstavnika Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu s jedne strane kao zakupodavca, te Mitri} Stjepana iz Ludvinca, op}ina Bobota, kotar Vukovar s druge strane kao zakupoprimaoca. Predmet ugovora jeste izdanje 7 jutara i 389 ~hv zemlji{ta na podru~ju upravne op}ine Bobota za obra|ivanje i jednogodi{nji zakup pod sljede}im uvjetima. Katastarska ~estica 63/1 povr{ine 7

209

nom 50% posjeda odmah konfiscirala s namjerom podjele kolonistima i agrarnim interesantima uz malu ili nikakvu naknadu.14 Slute}i skoru likvidaciju dijela velikih posjeda agrarnom reformom, dio je vlasnika velijutara i 389 ~hv za sjetvu je~ma, zobi i kukuruza. Mitri} Stjepan je du`an za svako jutro zemlji{ta platiti Zavodu za kolonizaciju u naravi 100 kg p{enice normalne kakvo}e, 250 kg kukuruza u klipu, 75 kg zobi ili 100 kg je~ma, 1000 kg kukuruza u klipu i 200 kg zobi. Sve treba predati do 15. XI. 1944.godine. Bilo je mogu}e i potpuno otkupiti “dobiveno” zemlji{te od Zavoda za kolonizaciju pod relativno niskim cijenama, na kredit od 30 godina i 5% kamate godi{nje. 14

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, Vlastelinstva Erdut, Retfala, Turanovac, Na{ice, Podr. Slatina, kutija 4

Vlastelinstvo Erdut Komisija za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku, Spisi Br.1952-1937, 10. mart 1937. izvr{ila je eksproprijaciju zemlji{ta velikog posjeda Csech pl. Irene iz Erduta u iznosu od 155 jutara i 572 ~hv Biv{i vlasnik ima pravo primiti u ime naknade Din 320.005,94 uz doplatak doprinosa od 10% za kolonizacioni fond Ministarstva poljoprivrede u obveznicama Privilegovane agrarne banke u nominalnoj vrijednosti. U korist Csech Irene pravo je dosmrtnog u`ivanja ¼ dijela. Naknada se ne}e predati vlasniku ve} polo`iti u kolonizacioni fond. Dio ostaje Csech Ireni iz Erduta a ostalo imaju 87 novih vlasnika. Agrarni dobrovoljci za zemlji{te su du`ni platiti naknadu u roku od 30 godina uz 5% kamatu godi{nje. Vlastelinstvo Retfala Ured za kolonizaciju Osijek, Broj: 2646-1943, II Claryi Aldringen Franciske rodj.grofice Peja~evi} iz Graza odluka o provedenom preispitivanju agrarnog zemlji{ta u Retfali. Odlukom biv{e Komisije za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku od 24. XII. 1937., Broj 9754/37. koja je djelomi~no izmjenjena i potvr|ena od strane biv{e banske uprave Savske banovine, Broj 123-III-6-1939. od 5. I. 1939. a na osnovu propisa o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19.VI.1931. sa izmjenama i dopunama od 5. XII. 1931. i 24. VI. 1933. iz Retfala~kog vlastelinstva je izvla{teno 366 jutara i 503 ~hv zemlji{ta. Veleposjed Turanovac (kod Virovitice) Ma|arskog dr`avljanina iz Luka~a Josipa Jankovi}a veleposjed Turanovac je 30.VII.1937. pre{ao u Dr`avni erar Kraljevine Jugoslavije 1021 jutara i 509 ~hv zemlji{ta, koje se dijelilo kolonistima i agrarnim interesantima. Jankovi} Dionizu grofu u Cabuni eksproprirano je 17.XI.1937. 2156 jutara i 1516 ~hv i podijeljeno kolonistima i agrarnim interesantima. Veleposjed Podr. Slatina Odluka 20.III.1936. o eksproprijaciji zemlji{ta veleposjednika Dra{kovi} grofa Ivana iz Podr.Slatine na prostoru upravnih op}ina ^a~inci, Nova Bukovica, Podr. Slatina, Gornji Miholjac, Sopje, Slat. Drenovac i Cabuna od 11236 jutara i 1017 ~hv a na temelju Zakona (19.VI.1931.) o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima.

210

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

kih posjeda prodao dio svoje zemlje drugim vlasnicima.15 Izme|u dvaju svjetskih ratova bili su veliki zahtjevi za kolonizacijom i interes za dobivanjem zemlji{ta prekupom, otkupom ili na neki drugi na~in. Dakako da se svima nije udovoljilo, nego samo manjem broju pu~anstva, prije svega solunskim dobrovoljcima, tzv. soluna{ima. U pravilu je likvidacija agrarne reforme izvr{ena na oko 50% svakog velikog posjeda, a drugi dio istog posjeda ostavljen je biv{im velikim posjednicima uz izravno ili dioni~arsko kori{tenje veleposjeda. Ovaj }e se drugi dio posjeda, uglavnom, o~uvati sve do zavr{etka Drugog svjetskog rata kada }e na istim nastajati poljoprivredna dobra ili poljoprivredni kombinati socijalisti~kog tipa, odnosno dru{tvenog vlasni{tva. Rekapitulacijom preispitanog agrarnog zemlji{ta za kotar Osijek Ureda za kolonizaciju Osijek za 1944. godinu utvr|eno je raspolaganje s 22693 jutara i 1163 hvati gdje je izvr{ena raspodjela 10460 jutara i 3738 ~hv zemlje {to ~ini 46% zemlji{ta Ureda za kolonizaciju u kotaru Osijek.16 Iz Sumarnog popisa po kotarima Ureda za kolonizaciju Osijek17, bilo je samo u kotaru Osijek u sedam rajona raspolo`ivih 13847,8 jutara i 24425 ~etvornih hvati zemlje od kojih je 50% pripalo za budu}u kolonizaciju, a 50% za druge interesante. Posebno je za Nijemce bila predvi|ena 1/20 povr{ina zemlje i to u iznosu od 289 ju-

tara i 26669 ~etvornih hvati.18 Kolonizacija zapo~inje odmah nakon djelomi~ne eksproprijacije velikih posjeda u Slavoniji, dakle ve} od 1921., a naro~ito od 1933./1934.godine. Tada su naselili u Slavoniju veliki broj Hrvata iz Dalmacije, Like i Hrvatskog zagorja, prete`ito na {umovite bre`uljke Dobra biskupije |akova~ke te Posavlja, Podravlja i Srijema. Vrijedne ruke kolonista ubrzo su pretvorile brojne {ume i {ikare u plodne oranice. Kolonisti su dolaskom u Slavoniju sagradili male kolibice, ali su nakon nekoliko godina ve} imali izgra|ene lijepe ku}e i druge potrebne gospodarske zgrade.19 Bijela kuga se rijetko javljala u selima kolonista jer je svaka ku}a imala 10-ak djece. Za vrijeme kolonizacije obe}avalo se kolonistima od strane “nadle`nih”, a kasnije i od “banovine” da }e im se u svakoj prilici izi}i u susret, ali od svega toga nije bilo ni{ta. Kolonisti su se pomagali me|u sobom kako su mogli jer su bili prepu{teni na milost i nemilost. Molbe kolonista, upravljene na razne urede za najnu`nije potrebe sela, nisu se, uglavnom, uzimale u postupak. U selima su kolonisti tra`ili da im se omogu}e barem osnovni uvjeti za `ivot. Kako su sela bila puna djece, izgra|ene su {kole jer su djeca do tada i{la u druga sela {to je bilo ote`ano za zimskih dana. Sela su u prosjeku brojala 50-ak ku}a s preko 300 `itelja, a cijeli hatar sela iznosio je oko 300 katastralnih jutara, tako da je na svaku osobu otpadalo jedno jutro. U istu povr{inu ulazio je seoski pa{njak, zemlja za {kolu, putove i groblje. Od toga se nije moglo pristojno `ivjeti. Oko sela se, na oko par stotina metara, nala-

15

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, Vlastelinstvo Gutman, p.o. Zdenci, i p.o. Orahovica, kutija 1. Vilmo{, Ladislav, Alfred i Artur Gutmann de Gelse et Beli{}e su prodali dio svoga imanja 22. III. 1930. preko Kolonizacionog fonda Ministarstva poljoprivrede u Beogradu (zemlje oko Zdenaca, Orahovice, Crnca i Bre{tanovaca) dr. Svetozaru Grginu iz Beograda, i to 1220 jutara i 1074 ~hv zemlji{ta.

16

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi, Sumarni popisi po kotarima, kut.1.

18

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi, Sumarni popisi po kotarima, kut. 2.

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), B.Spisi, Sumarni popisi po kotarima, kut. 2.

19

Hrvatski list, 24. VIII. 1941., str. 14.

17

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

zila {ikara i {uma, obraslo zemlji{te u vlasni{tvu nekog od vlastelinstava. Seljaci su kolonisti imali velikih obveza jer se po katastarskom jutru pla}alo 8-10 metri~kih centi, a ono se godinama i pove}avalo, ~ak 1941. godine na 18 mtc, a znale su biti i nerodne godine uslijed su{a i poplava. Kolonisti su bili i u nezavidnom polo`aju jer su pored svojih obveza trebali i}i u rezervu i mobilizaciju, koju su za Kraljevine Jugoslavije nastojali izbjegavati, radije odlaze}i u “zelene kadrove”.

211

Od 1941. godine slijedile su nove kolonizacije u Slavoniju i vr{ene nove sporadi~ne agrarne reforme. Provedbene odluke o kolonizaciji i raspodjeli zemlji{ta u rajonima kotara Osijek u Uredu za kolonizaciju provedeni su u velja~i 1943. na oko 80% povr{ina, a ostatak je proveden u o`ujku i samo nekoliko u travnju 1943. godine. Drugomolbena rje{enja i pravomo}nost na rje{enja o kolonizaciji i raspodjeli zemlji{ta izdavana su od lipnja do prosinca 1943. godine.

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

212

Kotar Osijek Rajon

Katastralna op}ina

I. i II.

Retfala Retfala

II.

Osijek

III.

Aljma{ Erdut Borovo Dalj Daljski Lovas Bijelo Brdo Dalj Daljski Lovas Bijelo Brdo

IV.

^epin ^epin ^epin ^epin ^epin

VI.

Tenja Tenja Tenjski Antunovac Tenjski Antunovac Tenjski Antunovac Orlovnjak Orlovnjak Orlovnjak Jovanovac Jovanovac Jovanovac Ernestinovo Laslovo

VII.

Hrastin Hrastin Dopsin Dopsin

(za kolonizaciju) Raspolo`iva zemlja 1/20 zemlje za Nijemce jutara ~etv. hvati jutara ~etv. hvati

Veleposjed Clary i Aldringen grof Peja~evi} Kolonizacioni fond ministarstva poljoprivrede Beograd Patrijar{ija srpskog naroda

482

1151

12

106

17

94

-

682

16

544

-

654

16 152 2259 3294 1018 1976

1594 543 565 299 438 232

3 56 12 25 49

679 1293 774 567 731 646

101 59 47

691 891 220

2 1 1

862 782 285

Pfeiffer Feliks i Margita Maksimovi} \or|e Gartlgruber Franjo Speiser Ferdinand Hengl-Jankovi}

190 346 543 297 189

481 33 1021 1015 241

4 8 13 7 4

1212 1042 940 705 1166

Speiser Josip i Majer Rozina Speiser Josip i [efer Lenka i drugi Blau Josipa Gustava i nasljednici Maksimovi} Lazar [mit Dragutina Rudolf Pfeiffer Terezija barunica Pfeiffer Konrad i drugi Speiser Ferdinand stariji Vamo{i Jenö [mit Dragutina Franjo [mit Dragutina Rudolf Reisner Fridrich i Robert Reisner plemeniti Gustav

52 18 48 392 220 54 741 708 77 136 193 129 299

487 1200 1483 1059 427 670 741 351 1520 1484 752 1000 917

1 1 9 5 1 18 17 1 3 4 3 7

492 750 357 1333 810 576 858 1129 1518 677 1339 385 783

185 323 376 1276 215 162 168 520 13847,8 24425 jutara ~hv

4 9 5 4 289 jutara

1008 671 604 253 26669 ~hv

Speiser Ferdinand stariji ^eh Irena Srpska mitropol. i patrijar{ija Srpska mitropol. i patrijar{ija Srpska mitropol. i patrijar{ija Srpska mitropol. i patrijar{ija Kolonizacioni fond ministarstva poljoprivrede “ “ “ “ “ “

Vamo{i Jenö [mit Dragutina Franjo Hengl Matilda Korski Robert i Terka

Potrebe su kolonizacije daleko nadilazile raspolo`ivo zemlji{te za kolonizaciju na svim prostorima. (Sumarni popis kotara

Osijek ubilje`en po rajonima, posebno za Hrvate, a posebno za Nijemce.):

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

213

Kotar Osijek (Ured za kolonizaciju Osijek) Rajon

Potreba Hrvati Nijemci seljaci obrtnici seljaci obrtnici jutara ~hv jut. ~hv jut. ~hv jut. ~hv

Broj du{a Hrvati Nijemci seljaci obrtnici seljaci obrtnici obitelji du{a ob. du{a ob. du{a ob. du{a

I. i V. (u opaski za navedene rajone je upisano: prema sporazumu s Nijemcima potreba nije ra~unata) III. 13870 4700 437 4600 562 5100 355 1400 1639 6920 121 450 51 251 IV. 3267 100 320 400 399 1400 92 400 396 1811 79 356 44 224 VI. 6046 2800 139 1400 3574 3200 244 3000 710 3274 32 126 425 1773 VII. 1637 100 44 1900 129 1100 15 214 847 11 53 12 50

Kolonizacija i izvla{}enje zemlji{ta velikih veleposjeda nije izvr{ena u mjeri

90 19 58 4

318 98 243 14

iskazanih potreba, posebice Nijemaca, na primjer u kotaru Osijek.20

Kotar Osijek (Ured za kolonizaciju, stanje po~etkom 1944.) Rajon

Katastralna op}ina

I. i V.

Retfala

II. III.

IV.

VI.

VII.

Veleposjed

Broj porodica

Clary i Aldringen Peja~evi} Osijek Patrijar{ija srpskog naroda Aljma{ Speiser Ferdinand stariji 8 Erdut ^eh Irena 5 Borovo Srpska mitrop. i patrijar. 16 Dalj “ “ 6 Daljski Lovas “ “ Bijelo Brdo “ “ 18 ^epin Hengl-Jankovi} 5 “ Gartlgruber 4 “ Speiser Ferdinand Stariji 1 “ Maksimovi} dr. \or|e 1 “ Pfeiffer Feliks i Margita 18 Jovanovac Vamo{i Jenö 2 “ [mit Dragutina Franjo 65 “ [mit Dragutina Rudolf 83 Ernestinovo Reiner Fridrich i Robert 58 Laslovo Reisner plemeniti Gustav 3 Orlovnjak Pfeiffer Konrad i drugi 39 “ Pfeiffer Terezija barunica 1 “ Speiser Ferdinand stariji 5 Tenje Speiser Josip i [efer Lenka 7 “ Speiser Josip i Majer Rozina 1 Tenjski Antunovac Maksimovi} pl. Lazar 5 “ [mit Dragutina Rudolf 1 Dopsin Hengl Matilda i drugi 3 “ Korski Robert i Terka 2 Hrastin [mit Dragutina Franjo 4 ukupno 361

Odobreni odkupi jut. ~hv

odobreni izvla{teno agrarno 1/20 od prekupi zemlji{te kolonizacije jut. ~hv jut. ~hv jut. ~hv

222 107 27 412

2 927

3 253 33 1063

2

186

1 800

6

46

3

114 429

3 1314 10 694 1264

1

285 2635 20

200

25 4247

2 1 8 5 10 25 12 7 1 1 25 1 29 81 55 9 50

541 1221 515 767 1548 329 1333 1194 1562 1524 1526 731 944 1338 457 565 1262 1347 5 624 1 800 2 890

4 1 4 3 7 470

1322 37 1534 1407 341 25696

13 1435

1 1529

18 327

32 3291

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), kutija 2., Osijek.

214

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

Nijemci su iskazivali velike potrebe za zemlji{tem. Na primjer samo u IV. rajonu kotara Osijek na ~epinskim vlastelinstvima iskazalo je 44 selja~kih obitelji (224 du{e) `elju za 399 jutara i 1400 ~hv zemlje te 19 obrtni~kih obitelji (98 du{a) za 92 jutra i 400 ~hv zemlje. Ukupno je Nijemcima odobreno u IV. rajonu kotara Osijek zemlji{ta za 29 obitelji i to prekupom 5 jutara i 543 ~hv, kao izvla{teno zemlji{te 51 jutro i 7139 ~hv {to ~ini vrlo mali broj odobrenog zemlji{ta. 21

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945.), Rje{enja o diobi agrarnog zemlji{ta... p.o. ^a~inci, Zdenci, Dolci, Pi{tana Donja, 1941.-1944. npr. Kupoprodajni ugovor Sklopljen danas izme|u Hrvatske eksomptne banke u Zagrebu, kao punomo}niku Ladislava, Vilima, Artura, Ernesta, Otona i Viktora Gutmana iz Beli{}a, prema prilo`enoj punomo}i s jedne strane, te Jove_____ iz Predreva, kbr.___ kao kupca s druge strane, kako slijedi: Ustanovljuje se, da je ovaj ugovor sklopljen na osnovu ~l. 7. Pravilnika o fakultativnom otkupu zemlji{ta velikih posjeda od 8.oktobra 1925., broj 34600. Prodavalac prodaje i predaje besteretno od svojih nekretnina, upisanih u gr.ul.br. (37 p.o. Predrevo dol. kat.~est.br.719,223 = 4 : 1203......444 hilj. a kupac kupuje i preuzima iste za sporazumno ugovorenu kupovinu od 13 g ~iste re{etane p{enice po kat. jutru. Plativo odmah 1 g po jutru a ostatak u 3 jednakih obroka od 1929-1931 sa 8% kamata na ostatak, uvek najkasnije do 1. septembra svake godine. Za slu~aj neplate`a ma i jednog obroka, gubi kupac blagodat obro~ne otplate, te cijela kupovina dospjeva najedanput. Ako se kupovina prema gore navedenom pla}a u p{enici, to imadu kupci dati ~istu prvorazrednu suhu, zdravu, re{etanu, dovezenu na `elju prodavaoca ili na kolodvor Podravske @eljeznice ili pako u magazin prodavao~ev. Za preuze}e `ita mjerodavna je prodavao~eva ili slu`bena `eljezni~ka vaga. Kupac imade po zahtijevu prodavaoca ovomu kadgod izdati na cijeli ostatak kupovnine mjenbeni prihvat, koji mo`e prodavaoc prema uvjetima ove kupoprodaje dospjelim u~initi. Nadalje pristoji prodavaocu pravo zahtijevati, a kupac dozvoljava, da se temeljem ovog ugovora odmah mo`e uknji`iti na teret kupca na prodanim nekretninama pravo zaloga za ostatak kupovnine od Din_______ sa 8% redovitim i 8% zateznim kamatima od dana dospjetka u korist prodavaoca, a sve to bez daljnjeg znanja i privoljenja kupca, te istodobno sa uknji`bom prava vlasni{tva u korist kupca. U koliko kupac, skojih razloga ne mo`e kupovinu u p{enici pla}ati ili pako ne bi imao ~iste prvorazredne p{enice, pristoji pravo prodavaocu tra`iti onu cijenu koja 25.augusta svake godine na dan dospjetka kao najvi{a cijena na novosadskoj burzi va`ila bude. Za slu~aj posvema{nje nerodice dozvoljava prodavaoc, da se togodi{nja uplata obroka za 1 godinu odgodi. Tu~a ili led obzirom na osiguranje ne odga|a plate` dospjelog obroka. Prodavaoc dozvoljuje bez daljnjeg znanja i privolenja besteretni otpis prodanih ~estica i prenos istih na kupca sa

Vlasni{tvo se ste~eno nad zemljom izme|u dvaju svjetskih ratova, trebalo dokazivati u tijeku Drugog svjetskog rata, posebno Kupoprodajnim ugovorom, Uredovnom svjedod`bom, Ovjerenim (odobrenim) rje{enjem, Svjedod`bom i Zamolbom Uredu za kolonizaciju za priznavanje ste~ene zemlje.21 Kolonizacija je vr{ena i na imanjima koja su prethodno bila podr`avljena, kako se u NDH-u Zapisnikom (konstatiralo) o uredouknji`bom prava vlasni{tva na njegovo ime, do~im kupac dozvoljava u prednjem ~lanku navedena ograni~enja i uknji`bu prava zaloga. Da kupac plati iz vlastitih sredstava tro{ak ugovora, potrebnog nacrta, kao i tro{ak odobrenja kona~no i agrarno-kolonizacionu pristojbu ovime izri~ito priznanje. Obje stranke odri~u se ovaj ugovor napadati iz razloga navedenih u ~lanku 9333 i 934 o.g.z. radi prikrate preko polovice prave vrijednosti, a za slu~aj prepora podvrgavaju se nadle`nosti kr.kotarskog suda u Donjem Miholjcu. Ovaj ugovor bude strankama pro~itan i rastuma~en, na{to ga iste u znak odobravanja vlastoru~no potpisuju. U D. Miholjcu, dne 1. X. 1930. Svjedok: ___________ Prodavaoc:_______________ Kupac:_____________________ npr. Uredovna svjedod`ba Poglavarstvo upravne op}ine u Barama Broj 3537/1930. Uredovna svjedod`ba kojom se od strane potpisanog poglavarstva uredovno posvjedo~ava, da se ni`e navedene nekretnine u grunt.ulo{ku broj 37., por.op}ine Predrevo donje vrijede i to: kat.~est.719/223, povr{ine 4 jut. i 1203 hv., ~isti katastr.prihod Din.5 para 65, Prometna i mjesna vrijednost Din. 7000. Podjedno se uredovno potvr|uje, da je kupac dr`avljanin kr.S.H.S., U Barama dne 30. listopada 1930. Blagajnik:_________________ Procenitelji:_______________ Bilje`nik:_________________ npr. Ovjereno (odobreno) rje{enje Na osnovu rje{enja g.(Ministra za Agrarnu Reformuprecrtano) Bana, broj 55042/III od 21.VII.1931., ovaj se kupoprodajni ugovor odobrava, te se dozvoljava gruntovni prenos kat.~est.broj 719/223 4 jut. 1203 hv grunt.ul.br. 37 p.o. Predrievo donje u ukupnoj povr{ini od 4 jut. 1203 hv., sa imena dosadanjeg vlasnika Ladislava, Vilima, Artura, Ernesta, Otona i Viktora Gutmana: na ime i vlasnost kupca Jovo _________ iz Predrievo donje. Kupljene nekretnine ne mogu se nikako otu|iti u roku od 10 godina, a opteretiti se mogu samo sa dozvolom Ministra za Agrarnu Reformu, pa se ovo ima zabilje`iti istodobno sa prenosom prava vlasnosti na gruntovnici. Od ovog ugovora napla}ena je 10% -na taksa za kolonizacioni fond Ministarstva za Agrarnu Reformu. Od ovog ugovora ne pla}a se prenosna taksa, dr`avna ni samoupravna za prenos prava vlasnosti na osnovu ~l.38 zakona od 31.jula 1925. o bud`etnim dvanaestinama za mjesec august, septembar, oktobar i novembar 1925., jer se ovaj ugovor ne

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

vanju preuzetih gospodarstava iseljenih `itelja te napu{tenih gospodarstava, koja su po zakonskoj odredbi Poglavnika o imovini iseljenih postala vlasni{tvo NDH, a za preuzimanje imovine bila je sastavljena komisija na temelju naloga Ureda za kolonizaciju. Komisija bi se sastala na licu mjesta i utvr|ivala sljede}i na~in uredovanja: da se kod preuzimanja gospodarstva komisija slu`i odre|enim formularom, posebnim za nekretnine, posebnim za `ivi gospodarski inventar i namje{taj u ku}i, posebnim za spremljene ljudske i sto~ne zalihe za ogrjev. Isti su formulari trebali biti prilo`eni zapisniku koji se sastavljao kod svakog pojeditreba prijaviti radi odmjere prenosne takse kod financijskih vlasti. Odobrenje ovog ugovora i dozvola gruntovnoga prenosa na kupca gubi vrijednost ako u roku 6 mjeseci ra~unaju}i od dana stavljenja ove klauzule na kupoprodajni ugovor ne bude na osnovu ovoga ugovora kod nadle`ne gruntovne vlasti zatra`en prenost prava vlasnosti na kupca. Broj 57565/III. 26.VII.1933.u Zagrebu

nog gospodarstva prilikom preuzimanja. Zapisnik se sastavljao u tri primjerka. 22 Eksproprirana bi se imovina potom davala u zakup, prodavala ili poklanjala sklopljenim ugovorom, uglavnom izme|u izvjestitelja za pojedine kotare, kao predstavnika Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu i pojedinaca, odnosno odbora (npr. odbora za smje{taj izbjeglica iz Bosne).23 Napu{tenim se imanjima u vrijeme II. svjetskog rata u Slavoniji bavio Ured za kolonizaciju (Osijek) u V. odjelu za podr`avljeni imetak, a sve je bilo pod pokroviteljstvom Dr`avne riznice NDH, Odjela za imovinu, nevjere i dugove, Ureda za podr`avljeni imetak.24 22

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotar Valpovo (op}i akti), kutija 1.

23

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, kotar Valpovo, (ugovori), kutija 1. (npr. Ugovor 7. X. 1942. izme|u izvjestitelja za kotar Valpovo kao predstavnika Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu i odbora za smje{taj izbjeglica iz Bosne kod Ilije -----, `upnika i tajnika odbora u Bizovcu. Predmet izdanja je 8 jutara zemlje u Bizovcu... koju }e obra|ivati bjegunci iz Bosne, a odbor za smje{taj bjegunaca preuzima odgovornost da }e isti poslije sjetve morati isporu~iti 4 jutra p{enice, 3 jutra kukuruza i 1 jutro krumpira.)

24

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotar Valpovo, op}ina Petrijevci, kutija 2. (npr. Zapisnik - u Satnici je oduzeta imovina Kate... Oduzeta imovina je 1.XI. 1941. od Ureda za kolonizaciju. Dr`avna riznica NDH, Odjel za imovinu, nevjere i dugove, u Uredu za podr`avljeni imetak... temeljem izvje{}a kotarske oblasti u Valpovu, ustanovljavaju da su Stjepan i Kata napustili podru~je NDH, te donose odluku dana 7. VIII. 1941., kada su napustili podru~je NDH, da njihova imovina pripada NDH, jer se nisu pojavili isti u zakonskom roku od 15 dana. Sastavljeno u op}inskom Poglavarstvu Petrijevci, 14. XI. 1942.)

Po naredbi Ministra za Agrarnu Reformu Na~elnik: Po naredbi bana: Za {efa agrarno-pravnog odseka Inspektor: npr.Svjedod`ba Broj: 2718/261 / 1941. Svjedo~ba Kojom se od strane potpisanog op}inskog poglavarstva uredovno svjedo~i, da ________Jovo ratar iz D. Predrijevo posjeduje ku}u i 12 jutara zemlje u D.Predrijevu i imade 7 ~lanova obitelji sa kojima `ivi u zajedni~kom ku}anstvu. ^lanovi obitelji ne posjeduju nekretnina. Svjedo~ba se izdaje na molbu stranke kao prilog prijavi kupa agrarnog zemlji{ta. Op}insko poglavarstvo u Slav.Barama, dne 20.kolovoza 1941. Na~elnik: Bilje`nik: npr. Zamolba Uredu za kolonizaciju u Osijeku za priznavanjem ste~ene zemlje Uredu za kolonizaciju u Osijeku Potpisani _________Jovo iz D.Predrijeva kupio sam temeljem kupoprodajnog ugovora od 1.X.1930. zemlju u p.o. D.Predrijevo upravne op}ine Slav.Bare od veleposjeda Gutman kat.~est.broj 719/223 u povr{ini od 4 j. 1203 ~hv. Zanimanjem ratar, posjedujem 12 jutara vlastite zemlje i ku}u, te `ivim sa 7 ~lanova obitelji u zajedni~kom ku}anstvu, koji ne posjeduju nekretnina. Kupovina mi je odobrena po nadle`nim agrarnim vlastima odluka broj 57565/III od 26.VII.1933., te sam na osnovu gore spomenutog kupoprodajnog ugovora stupio u posjed doti~ne parcele. U Slav.Barama, dne 20.kolovoza 1941. Prilozi: Potpis kupca: (zapremljeno: NDH, Zavod za kolonizaciju u Zagrebu, Ured za kolonizaciju, Osijek, Br.21704, 30.VIII.1941.) (odobrenje ugovora, U Osieku, 24.V.1943. Ured za kolonizaciju, Nadstojnik ureda: ___________)

215

216

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

Naj~e{}e su na udaru istog Ureda za podr`avljeni imetak bili @idovi i Romi25, ali i druge nacionalnosti. 26 Njema~ke su vojne komande u Slavoniji27 tra`ile i dobivale u pravilu sve {to im je potrebno od Dr`avne riznice, Odjela za dr`avnu imovinu, nevjeru i dugove (Ureda za podr`avljeni imetak). ^itava Slavonija bila je podijeljena na tako zvane porezne rasporede, radi efikasnijeg prikupljanja poreza,28 poseb25

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B. Spisi, kotar Valpovo, ciganski posjedi, kutija 1. (npr. Iskaz iseljenih cigana u kotaru Valpovo 19. VIII. 1941., navedeno je 63 imena, koji prethodno nisu imali ni{ta gruntovno zavedene zemlje. Od 63 iseljenih ciganskih porodica iz op}ine Valpovo, bili su iz Ladimirevaca 3, Beli{}a 25, Narda 17, Ivanovca 8, Veli{kovaca 2, Bocanjevaca 3, Gorice 2, Harkanovaca 1 i Valpova 1. Od toga su naprimjer u Beli{}u imali samo jednu ku}u od pletera, 2 konja , vile, sjekiru, lopatu a u ku}i krevet, ormar i staro kuhinjsko posu|e. U iskazu je navedeno kako su iseljeni cigani 19.VIII.1941. oti{li pje{ice na vlak u Donji Miholjac.) Hrvatski list, Osijek, 18.V.1941., str. 20. @idovi u Hrvatskoj Ukupni broj @idova po statistici Saveza rabina bio je 36.844; u : Bosni i Hercegovini 13.701, Dalmacija 412, Me|imurje 921, Hrvatska i Slavonija 21.810. Od toga u Slavoniji: u Osijeku 2.900, Zemunu 1.200, Vinkovci 1.000, Vukovar 600, Brod n/S 600, Po`ega 470, kotari: preko 400: Virovitica, Zemun, \akovo, Na{ice, od 200 do 350: Ruma, Ilok, Daruvar, Slatina, Valpovo, Nova Gradi{ka, Pakrac, @upanja, od 100 do 200: Donji Miholjac, Stara Pazova, od 1 do 15: Irig, ... @idovi 1941.godine u Hrvatskoj dr`e oko 10% industrije i 1/8 svih veleposjeda, preko 1.000 jutara zemlje. Hrvatski list, Osijek, 25. IV. 1941., str.4. @idovski problem u Hrvatskoj rije{it }e se po njema~kom uzoru.

26

DAO, Ured za kolonizaciju Osijek, B.Spisi, kotar Valpovo, ciganski posjedi, kutija 2. (npr. op}insko Poglavarstvo Valpovo trg 8.X.1942. izvje{tava Ured za kolonizaciju u Osijeku, da su se iselili sa imanja: 1.Slavko--------, 2.Marko i Matilda----------, 3. Izraelska bogo{tovna op}ina) (npr. Aleksandar.. iz Petrijevaca napustio je mlin na valjke, te zbog napu{tanja NDH oduzeta mu je imovina 14.X.1942., a iste godine preuzeti su ciganski posjedi u Satnici 1, Valpovu 9, Bizovcu 10, Beli{}u 2 i Nardu 1.)

27

DASB (Dr`avni arhiv Slavonski Brod), Vojni spisi 1941.1945., kutija 137. Dr`avna riznica, Odjel za dr`avnu imovinu i navjeru i dugove, Ured za podr`avljeni imetak Odluka odobrava se molba Standortkommandutur Brod n/S 18.II.1942. za ~asni~ki dom Brod n/S jednog klavira kupnju vlasni{tvo `idova Kapon (Zagreb, 24.II.1942., Nadstojnik Ureda)

28

DASB, Vojni spisi 1941.-1945., kutija 137, Financije Porezni raspored kotara Brod n/S; Brod, Andrijevci, Bebrina, Brodski Drenovac, Gar~in, Kani`a, Klakar, Koba{, Lu`ani, Oriovac, Podcrkavlje, Podvinje, Brodski Stupnik, Sibinj, Trnjani, Brodski Varo{.

no kada je rat bio u velikom zamahu, a radne snage nedovoljno jer je potencijalna radna snaga postala tada vojnim obveznicima i narodna za{tita po selima.29 Dobrovoljci, koji su bili naseljeni na mnogobrojnim pustarama u Slavoniji, uglavnom su 1941.godine napustili zemlju, a u ista su naselja do{li seljaci iz pasivnih krajeva Hrvatske.30 Tada{nja civilna vlast poku{avala je zbrinjavati i pomagati novoprido{le koloniste.31 Kako nije vlast mogla imati potpunu evidenciju i spoznaje o napu{tenim imanjima, ku}ama i stanovima, izdavala je nare|enja da se takva imanja, ku}e i stanovi prijavljuju od strane gra|anstva.32 Sva se imovina trebala iznova dokazivati, naro~ito ona koja je ste~ena kolonizacijom izme|u dvaju svjetskih ratova.33 29

DASB, Vojni spisi 1941.-1945., kutija 136. Nadzorni{tvo narodne za{tite Brod, sije~anja 1943. (pregled bojnog stanja obveznika Narodne za{tite mjesta Brod; Brod n/S 15, Zagra|e 12, Stupnik 4, Varo{ 11, Lu`ani 12, Gar~in 11, Oriovac 11, Sibinj 9, Hrv.Stan.14, Bos.Brod 10 Ukupno: 129.-------------------------------

30

Hrvatski list, Osijek, 22.VI.1941., str. 20 Dobrovoljci koji su bili naseljeni na mnogobrojnim pustarama Majlatha u kotaru Donji Miholjac, napustili su zemlju. Na ova naselja do{li su seljaci iz Krapine i ostalih zagorskih op}ina.

31

Hrvatski list, Osijek, 17.VII.1941., str.16. Veliki `upan dr.Hefer u Na{icama i \akovu @upan sa pratnjom ({ef Agrarnog ureda Dragan Ralju{i} i sto`ernik usta{kog sto`era Antun Ham{) posjetili su novu koloniju “Bijelu Lozu”, gdje su ba{ novi kolonisti po~eli s vr{enjem `ita. Hrvatski list, Osijek, 14.VIII.1941.,str.,12. Velika manifestacija u Borovu Povjerenik koncerna Bata dr.ing.Tomislav Bulat i {ef sigurnosti velike `upe Vuka Joco Rukavina razgovarali o problematici naseljavanja Borova za potrebe tvornice.

32

Hrvatski list, Osijek, 3.IX.1941., str. 21. Prijava napu{tenih ku}a i stanova Nare|uje se svim ku}e vlasnicima, ku}epaziteljima i upraviteljima ku}a da prijave sve ku}e i stanove u kome ne `ive (@idovi, Srbi i drugi) uslijed njihova prijelaza granice i napu{tanja dr`avnog podru~ja nare|uje upravitelj gradskog redarstva Ivo Ho~evar

33

Hrvatski list, Osijek, 27.IX.1941.,str. 15 Podrijetlo imovine Mora se dokazati porijeklo imovine a nedopu{teno }e se ste~ena imovina od 1918. do 1941. godine oduzeti. Hrvatski list, Osijek, 25.XI.1941., str. 13. Ispitivanje porijekla imovine (58 popisanih) Popis osoba za koje je odre|eno da se ima ispitati podrijetlo njihove imovine: Dragan_____ iz Po`ege, biv{i mi-

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

Dru{tvene su tenzije i nezadovoljstva stalno rasli uslijed nezaposlenosti te zbog stalnih prido{lica, naro~ito iz Bosne i Hercegovine uslijed tamo{nje nesigurnosti uzrokovane ratnim operacijama.34 U isto vrijeme bijahu ~este nesta{ice hrane koje su ote`avale prehranu stanovni{tva.35 nistar, Stevan_____iz Hrvatskog Karlovca, Pavao_______iz Zemuna, biv{i ministar, Prokopije_______ iz Osijeka, umirovljeni ~inovnik, Antun______ iz Gradi{ta kod @upanje, biv{i senator, Dragutin______ iz Virovitice, biv{i umirovljeni kancelista.... Dr`avno povjerenstvo za ispitivanje porijekla imovine ustanovili su od 25.VIII.1941. da slijede}i ________ su protupravno stekli imovinu:_________ 34

35

Hrvatski list, Osijek, 22.IX.1941.,str.12 Zaposlite Hrvate povratnike Ured za povratnike kod Hrvatskog crvenog kri`a, ispostava Osijek izdalo je evidenciju o nezaposlenim radnicima povratnicima (do dana 20.IX.1941.godine u gradu Osijeku): tvorni~ki nekvalificirani radnici 96, privatnih namje{tenika 36, strojara i strojobravara 16, bravara 4, mehani~ara i automehani~ara 6, kova~a 8, limara 2, kolara 1, zidara 3, dimnja~ara 2, stolara 5, mlinara 1, postolara 7, pekara 2, mesara 3, konobara 2, trgova~kih pomo}nika 5 i ku}nih pomo}nica 24. Hrvatski list, Osijek, 24.IX.1941.,str.15. Smje{tanje bjegunaca iz Bosne Prijevoz 1.200 bjegunaca iz Biha}a u Oku~anima i Staroj Gradi{ki. Me|u bjeguncima je veliki broj muslimanske djece. Hrvatski list, Osijek, 27.IX.1941.,str.8. Do{li k svojima. Ovih je dana iz Bosanskog Petrovca oko 300 obitelji stiglo u Slavoniju ispred ~etni~ko-komunisti~kog zlo~ina. Hrvatski list, Osijek, 4.X.1941., str.16. Pomo} bjeguncima Iz Travnika je 500 bjegunaca stiglo u Slavoniju Hrvatski list, Osijek, 14.XI.1941.,str.6. Bosanski stradalnici u Pleternici Upravna op}ina Pleternica je 12.XI. primila na prehranu 120 osoba iz Bosne, ve~inom male djece s majkama. U Pleternici je smje{teno po ku}ama 47 osoba a 38 u Trenkovoj vojarni... Hrvatski list, Osijek, 18.X.1941., str.13. Zima pred vratima Sabiranje dobrovoljnih priloga za sirotinju u Na{icama i otprema namirnica u Jajce i Hvar. Hrvatski list, Osijek, 17.X.1941.,str.17 Veliki `upan u narodu Pitanje prehrane u Slatinskom, Viroviti~kom i Na{i~kom kotaru je od velikog zna~aja... Hrvatski list, Osijek, 29.XI.1941.,str.8. Potrebe Orahovice i okolice Veliki `upan Hefer u Orahovici na konferenciji raspravljao o potrebama naselja Bukvik, koje je naseljeno naseljenicima iz Like i Dalmacije –o pitanjima {kole, vode, prehrane... Hrvatski list, Osijek, 24.X.1941., str. 2. Preustrojstvo selja~kog gospodarstva Osnutak Hrvatske selja~ke gospodarske zajednice za izra`ene potrebe selja{tva, poljodjelstva i prehrane.

217

Stalna se akcija posve}ivala brizi za vojnike tada{nje NDH koji su se nalazili na rati{tima36, a bilo je i poku{aja da se kulturnohumanitarni rad o`ivi, naro~ito u gradu Osijeku.37. Na udaru nove vlasti u Hrvatskoj na{la su se bogata `idovska imanja koja su konfiscirana i podijeljena, a na njima naseljeni iseljenici-izbjeglice iz drugih dijelova tada{nje NDH.38 Naseljenici iz ju`nih krajeva naseljavaju se u sve ~etiri slavonske velike `upe podjednako.39 Hrvatski list, Osijek, 14.XII.1941., str.12. Stalne organizacije pomo}i (skupljanje hrane) u Andrijevcima... I slanje u Dalmaciju, Bosnu... Hrvatski list, Osijek, 14.XII.1941.,str.13. Otvorenje pu~ke kuhinje Po~inje djelovati od 15.XII. pu~ka kuhinja za {ti}enike Crvenog kri`a u Osijeku (za Gornji grad u Gunduli}evoj 65., a u Donjem gradu u Krstovoj 39.) 36

Hrvatski list, Osijek, 18.XII.1941., str.15. Vuneni odjevni predmeti za na{e dobrovoljce HDA (Hrvatski dr`avni arhiv Zagreb), Ured za kolonizaciju Osijek (1941.-1945); 1941./1944; knj.7. Ured za kolonizaciju Sremska Mitrovica (1941.-1944.); 1943; sve`.1.

37

Hrvatski list, 10.XII.1941., str.15. Proslava Sv.Lucije u Osijeku (o priredbi Dru{tva dalmatinskih Hrvata)

38

Hrvatski list, 5.IV.1942., str.8. Podr`avljen vlastelinski posjed u Donjem Miholjcu Hrvatski list, Osijek, 9.V.1942., str.8. Prodaja `idovskih poduze}a Ured za nacionalizaciju prirada, podru`nica u Hrvatskoj Mitrovici, prodaje slijede}a priradna poduze}a koja su podr`avljena u korist NDH (11 radnji u Hrv.Mitrovici, Rumi, Iloku, [idu) Hrvatski list, Osijek, 27.V.1942., str.2. Ministar Dumand`i} u naseobinama Svi naseljenici prionuli radu te marljivo obra|uju svoju zemlju u Osijeku i okolici...posjeta novim naseobinama na cesti Osijek-Vinkovci (Tenjski Antunovac, Ada, Marku{ica, Gabo{)...

39

Hrvatski list, Osijek, 25.V.1942., str. 16. Na novim ognji{tima Ministar zdravstva dr. Ivo Petri} oko Osijeka pregledao obli`nje kolonije naseljenika iz Dalmacije i Hercegovine. U Klisi je posjetio naseljenike iz Hercegovine (40-ak naseljeni~kih obitelji). Zatim je posjetio Lipova~u- naseobinu Dalmatinaca i Hercegovaca (naseljenici sami izra|uju krevete i najnu`nije predmete u ku}i). Nema vi{e vode u poljima jer su naseljenici prokopali kanale. Zatim u Br{adinu, ina~e dobru Ureda za kolonizaciju u Osijeku, naseljenici su tako|er vrlo aktivni...

218

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

PROBLEMI U KOLONIZACIJI Od 1943. godine ratne su se prilike u Europi te u Bosni i Hercegovini kao prostoru tada{nje NDH, odra`avale i na Slavoniju, posebno ve}im prilivom izbjeglica iz Bosne i Hercegovine te naglim siroma{enjem sve ve}eg broja stanovni{tva, a za koje su se organizirale javne kuhinje te izdavale doznake za kruh, mlijeko i ostale potrep{tine.40 Sve je ve}i priliv izbjeglica u Slavoniju u jeku rata ~inio veliki problem, prvenstveno za Hrvatski crveni kri` i “Pomo}” koji su ih trebali zbrinuti.41 Velik je priliv izbjeglica iz Dalmacije u Slavoniju, posebno 1944. godine, a kao posljedica ratnih operacija koje su se vodile od priklju~enja Dalmacije NDH-u. Za njih je valjalo na}i smje{taj, posebno za djecu te osigurati prehranu.42 40

Hrvatski list, Osijek, 24.I.1943., str. 22. (Darovi “Pomo}i” u korist sirotinje grada Osijeka, I hrvatsko-slavonsko dd. za industriju {e}era Osijek daje 50.000 Kn) Hrvatski list, Osijek, 26.I.1943., str.7. (Kuhinja za izbjeglice- osnovana u Hrvatskoj Mitrovici, gdje gra|anstvo izda{no poma`e bra}u ju`nih krajeva... Odbor za izbjeglice iz Bosne...) (Skrb Po`e`ana za izbjeglice- Odbor za izbjeglice skrbi za smje{taj i hranu - prikupljanje namirnica, kukuruza, krumpira, masti, luka...) Hrvatski list, Osijek, 16.XII.1943., str.15 (Izdavanje doznaka za kruh i sapun)

41

Hrvatski list, Osijek, 18.II.1944., str.13. (U nedjelju prodaja znakova “Pomo}i” za pomo} razku}enima...) Hrvatski list, Osijek, 21.III.1944.,str.7. (Dobrotvorom u slu`bi narodne zajednice Hrvatski crveni kri` zbrinjava izbjeglice u Na{icama- nedostaje prostora za zbrinjavanje izbjeglica...) Hrvatski list, Osijek, 22.III.1944., str. 13. (Djelatnost “Pomo}i”-prilozi gra|ana i poduze}a...)

42

Hrvatski list, Osijek, 5.VII.1944., str. 3. (Pomo} izbjeglicama iz Dalmacije- za koje intervenira ~ak i zagreba~ki nadbiskup Alojzije Stepinac, napominju}i kako su ti ljudi ostali bez igdje i~ega...) Hrvatski list, Osijek, 10.VIII.1944., str.14. (Potpomognuta uzgradnja novih stanbenih zgrada...) Hrvatski list, Osijek, 11.VIII.1944., str.9. (Do jeseni biti }e izgra|eno 100 novih ku}a...) Hrvatski list, Osijek, 10.IX.1944., str.23. (Povjerenski pregled stanova- ..sve ve}i priliv izbjeglica nala`e pregled stanova, slobodnog prostora...) Hrvatski list, Osijek, 5.X.1944., str.10. (Skrb Hrvatskog crvenog kri`a za izbjegli~ku djecu- u Gunduli}evoj smje{teno 85 djece, u Peja~evi}evoj 25 djevoj~ica... siro~ad su dobila cipele za zimu kao i hranu...)

U potrazi za plodnom zemljom, koja bi se razdijelila novoprido{lim kolonistima, i{lo se u razmi{ljanjima ~ak i u isu{ivanje mo~vara kako bi se ista pretvorila u plodna tla (na primjer ideja o isu{ivanju Jelas-polja kod Broda n/S i Grudnjaka kod Orahovice, kako bi se zasadila ri`a.) Smatralo se kako ri`a ovdje mo`e uspijevati jer se podsje}alo kako je u AustroUgarskoj nekada uspijevala ri`a u Ba~koj i ju`noj Ma|arskoj. Ministarstvo je narodnog gospodarstva stoga 1944. godine pozvalo poduze}a (ribnja~arstva) da sije ri`u na svojim poljima te im osigurala sjemensku ri`u nabavljenu u Bugarskoj. Bilo je manjih uspjeha {to je osiguralo dodatne zalihe hrane, naro~ito izbjeglicama.43 Bilo je i izbjeglica koji su imali manju u{te|evinu te su dolaskom u Slavoniju mogli kupiti nekoliko jutara zemlje, uglavnom {umske. Usred {ume bi doseljenik sagradio kolibicu, dok nije iskr~io zemlju i sagradio novi dom.44 Nacionaliziranim je biv{im privatnim poljoprivrednim vlastelinstvima trebala nova radna snaga, ali prije svega i uprava ~inovnika i ljudi koji su se razumjeli i mogli voditi gospodarstvo. Stoga je Zavod za kolonizaciju primao pod ugovorom ~inovnike sa srednjo{kolskom naobrazbom i spremom, ali koji su poznavali selja~ki na~in `ivota i gospodarstvo. ^esto su se natje~ajima, kao Ureda za kolonizaciju u Osijeku, tra`ili ~inovnici Hrvatski list, Osijek, 26.IX.1942., str.14. Briga za djecu iz ju`nih krajeva koja su pod okriljem Hrvatskog crvenog kri`a u Osijeku iz Dalmacije i Hercegovine stigla u Osijek. Prije desetak dana stiglo je u Osijek 306 male djece i dvadesetak odraslih osoba njihove pratnje. Ovoj siro~adi kojima su roditelji izginuli brane}i pradjedovska ognji{ta.... Djeca su o{i{ana i okupana u kupali{tu POR-a i ondje dezinficirana njihova odijela... 43

Hrvatski list, Osijek, 20.VIII.1942., str.7. (Isu{enje Jelaspolja (Brod n/S) Hrvatski list, Osijek, 8.I.1944., str.6. (Pokusni uzgoj ri`e na ribnjacima u Grudnjaku)

44

Hrvatski list, Osijek, 22. X. 1942., str. 7. Naseljavanje slavonske Hrvatske

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

kao upravnici i nadzornici poljoprivrednih gospodarstava i biv{i majur-gazde. Kako bi ekonomija poljoprivrednih dobara bila {to efikasnija posve}ivala se pa`nja prosvje}ivanju kolonista, a sve pod nadzorom Ureda za kolonizaciju.45 Za podru~je Slavonije i Srijema pri Zavodu za kolonizaciju u Zagrebu, djelovali su Uredi za kolonizaciju u Osijeku i Hrvatskoj Mitrovici (a u NDH bili su jo{ uredi u Zagrebu, Petrinji, Mostaru i Sarajevu). Kako je Drugi svjetski rat ulazio u svoju zavr{nu fazu, tako su se stalno poo{travale mjere i odnosi dr`ave prema napoli~arima i zakupnicima, zapravo prema novim kolonistima u Slavoniji.46 Ministarstvo je selja~kog gospodarstva i prehrane, odnosno njezino Glavno ravnateljstvo za prehranu izdalo 1944. godine posebnu okru`nicu o du`nosti predaje zaokru`enih koli~ina poljodjelskih proizvoda (odnosno pojedina~nih propisanih obveza) od strane napoli~ara i zakupnika zemlji{ta Zavoda za kolonizaciju.47 Prema stavku 2. naredbe Ministarstva selja~kog gospodarstva i prehrane od 5. lipnja 1944. (br. 22.840-I-P-1944.) o prikupljanju `itarica, kukuruza, mahunastih plodova i krumpira iz `etve odnosno berbe u godini 1944., svim priradom poljodjelskih proizvoda s povr{ina kojima raspola`e Zavod za kolonizaciju, raspola`e isti Zavod, a koje slu`e za javnu prehranu, prvenstveno za potrebe vojske. Napoli~ari su Zavoda za kolonizaciju trebali predati polovicu ~itavog svog prihoda. 45

Hrvatski list, Osijek, 13.XII.1942., str.20. Zavod za kolonizaciju (Bauerova 15.) prima u ugovoru...

46

DAO, Ured za kolonizaciju, kutija Valpovo, 2. (22. VIII. 1941.) Mjesna grupa njema~ke narodne skupine Prandanovci moli ku}u i zemlju radi ure|enja {portskog igrali{ta u Ko{ki

47

Hrvatski list, Osijek, 26.X.1944., str.4. (Prehranbene du`nosti napoli~ara i zakupnika) Glavno ravnateljstvo za prehranu (okru`nica), br.49.923II-Odz, 12.IX.1944.

219

Kod zakupnika se Zavoda za kolonizaciju razlikuju zakupnici koji Zavodu za kolonizaciju zakupninu pla}aju u novcu i one koji tu zakupninu pla}aju Zavodu za kolonizaciju u naravi. Oni su zakupnici koji pla}aju zakupninu u gotovom novcu bili du`ni prema naredbi o prikupljanju ovla{tenoj nakupnoj ustanovi platiti u adekvatnoj vrijednosti svoju obvezu. Oni su pak zakupnici koji su trebali pla}ati zakupninu u naravi bili du`ni samo nadoknaditi razliku izme|u du`nih zaokru`enih cjelina i pla}ene zakupnine u naravi ako je ista bila manja od du`nih zaokru`enih cjelina. Svaki posjed Zavoda za kolonizaciju, odnosno njegovi podru~ni uredi, povjerenstva i povjerenici bili su du`ni ovla{tenoj nakupnoj ustanovi dostaviti popis svih svojih napoli~ara u svrhu rastere}enja od predaje du`nih zaokru`enih cjelina. Svaki se napoli~ar mogao osloboditi predaje du`nih zaokru`enih koli~ina i mimo propisa, ako nakupnoj ustanovi da na uvid ugovor sklopljen sa Zavodom za kolonizaciju, a iz kojeg je vidljivo da se zemlji{te Zavoda za kolonizaciju obra|uje u napolici. Zavod za kolonizaciju, odnosno njezini podru~ni uredi, povjerenstva i povjerenici trebali su dostaviti nakupnoj ustanovi i popis svih svojih zakupnika, posebno onih koji pla}aju zakupninu u novcu, a posebno onih koji pla}aju zakupninu u naravi. Isti Zavod bio je du`an nakupnim ustanovama prijaviti svaku promjenu zakupnih ugovora ako se radi o otpisu zakupnina ili pretvaranju pla}anju zakupnine iz naravi u novac. Ministarstvo selja~kog gospodarstva i prehrane svojim je rje{enjima (broj 48.361III-Obs-1944., 22.IX.1944.) propisalo mjere za osloba|anje od poreza pojedinim zakupcima, obveze pojedinih zakupnika te cijenu pojedinih poljodjelskih proizvoda, a koje su namijenjene prodaji. Time se dr`ava za{titila od eventualne prodaje poljodjelskih proizvoda drugim interesantima, a ne Zavodu za kolonizaciju i njezinim nakupnim ustanovama.48 48

HDA, Zagreb, propus Ministarstva selja~kog gospodarstva i prehrane, 1.VII.1944., br. 30.897-I-U-1944. o uvjetima prikupljanja `itarica.

220

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

Me|utim, razvojem doga|aja nikakve mjere vi{e nisu mogle 1945. godine udovoljiti sve ve}im potrebama stanovni{tva za hranom, pa ~ak ni one naredbe o obra|ivanju vrtova oko ku}a, koji }e se u protivnom dati u prisilni zakup.49 Uglavnom je od svih ustanova pred kraj rata radila samo djelatnost “Pomo}i”, ~iji su djelatnici stanovnicima, posebno kolonistima, jo{ dijelili preostale zalihe hrane.50 Sporadi~na i pojedina~na kolonizacija zabilje`ena je u manjoj mjeri i krajem Drugog svjetskog rata, ali ona nije bila kontrolirana i statisti~ki zabilje`ena te ju je nemogu}e pratiti uslijed nedostatka povijesnih i historiografskih izvora. Odmah po uspostavi nove jugoslavenske vlasti 1945. godine, uslijedit }e novi val kolonizacije u Slavoniju koji }e iznova promijeniti njezinu etni~ku strukturu.

49

Hrvatski list, Osijek, 8.III.1945., str. 3. (Poziv vlasnicima vrtova)

50

Hrvatski list, Osijek, 4.III.1945., str. 7. (Na`ivlja djelatnost “Pomo}i” –koja }e prije uskrsnih blagdana razdielit sabrane nov~ane pomo}i Hrvatski list, Osijek, 13.III.1945., str. 3. (Poziv svim posjednicima zemlji{ta da dadu “Pomo}i” `ive`ne namirnice za sirotinju.

IZVORI Dr`avni arhiv, Osijek, Kolonizacija u Slavoniji 1941.-1945. Ured za kolonizaciju-Osijek (1941.-1945.), kut. 9. A.Knjige (9 knj.), 1. O~evidnici molbi za zemlju 2. Obra~un za zemlju, 3. Skladi{nik B.Spisi (25 kut.), 1. Sumarni popisi po kotarima 2. Preispitivanje nadiobe zemlje 3. Rje{enja o diobi agrarnog zemlji{ta Hrvatski dr`avni arhiv, Zagreb, Zavod za kolonizaciju-Zagreb (1941-1945), knj. 55., kut.353; 45. Zavod za kolonizaciju. Likvidacija agrarne reforme na veleposjedima-Zagreb (1941-1945), kut. 183. Velike `upe: Livac-Zapolje (kut. 2) i Posavje (kut.6) Uredi za kolonizaciju: Osijek (knj. 7), Srem. Mitrovica (sve`.1) Muzej Slavonije, Osijek, (periodika): “Hrvatski list”, 1941.(4 sveska), 1942. (6 sveska), 1943.(6 sveska), 1944.(5 sveska),1945. (2 sveska)

Dr. sc. IVAN BALTA: Kolonizacija u slavonskim velikim `upama 1941.-1945. godine Pravni vjesnik 16 (1-2): 205-221, 2000.

221

D. Sc. IVAN BALTA, Assistant Professor at the Faculty of Education of the Josip Juraj Strossmayer University in Osijek COLONIZATION IN SLAVONIAN COUNTIES FROM 1941 TO 1945 SUMMARY Colonization in Slavonia in the first half of the 20th century, especially that between two World Wars and that in the time of the Independent State of Croatia, changed the ethnic structure of Slavonia to a great extent. These colonizations were both accompanied and initiated by agrarian reforms and legal acts passed to legalize the existing situation. Slavonia was administratively, militarily and politically divided into four Large Counties: Baranya – with the center in Osijek, Vuka- with the center in Vukovar, Posavje – with the center in Brod na Savi, and Livac-Zapolje – with the center in Nova Gradi{ka. A large part of the territory of these Slavonian Large Counties were fields, forests and pasture grounds that required labor force. Colonization of Slavonia between 1941 and 1945 was initiated and supported by the highest political and state authority and it resulted with the re-settlement of people from passive and underdeveloped regions of Dalmatia, Lika, Croatian Zagorje and Bosnia and Herzegovina to Slavonia. Colonization, which was still under control to a certain extent, reached its peak between 1941 and 1943 when the 2nd World War in these parts was in its full swing. But there was also the other, uncontrolled, individual and private colonization, which was not statistically recorded by the then administration, but which included a great number of people, especially in the late 1944 and in 1945. Colonization of Large Counties of Slavonia was supported by agrarian reform, lease, tenure and sale of “free” ground on large estates and in villages. Manorial land was apportioned to the colonists through expropriation of the gentry and, in the villages, through partial expropriation of former “Thessalonian volunteers” who had acquired that land through agrarian reform between two World Wars, and through the assignment of land that used to belong to people who had been banished by the regime as “politically unwelcome”. The authorities also founded and in various ways supported some completely new colonist villages on the ground won by clearing of forests on former manorial estates. Colonists also settled down as wage earners in towns where industrial labor force was needed. There was also the colonization based on various orders, legal acts, regulations and laws. The colonization itself was in the jurisdiction of the Colonization Bureau in Zagreb with its branch offices, especially the Offices for Colonization in Osijek and Hrvatska Mitrovica. Key words: colonization, agrarian reform, expropriation, nationalization

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

223

UDK: 347.763 (497.5) Stru~ni ~lanak Primljeno 27. lipnja 2000.

STEVO HMURA, na~elnik Op}ine Podgora~

O NEKIM PROBLEMIMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA NA PODRU^JU BIV[E OP]INE NA[ICE Jedna od klju~nih odrednica cestovnog prometa svake dr`ave jest i sigurnost u prometu. U svakoj je mirnodopskoj ljudskoj aktivnosti rizik prisutan, no daleko je najve}i upravo u cestovnom prometu u kojem sudjeluje prakti~ki svaki ~ovjek. Automobil i s njim povezane dru{tvene vrijednosti simboli su tehnolo{ki razvijenih dru{tava. Vi{i stupanj motorizacije zna~i bogatije, gospodarstveno razvijenije dru{tvo. Ali uporabom automobila i drugih vrsta cestovnih prometala prouzrokuju se `rtve koje automobilski napredak ~ine dvojbenim. Stoga cestovni promet i cestovnoprometna sigurnost zaslu`uju promi{ljanje ne samo na tehni~ko-tehnolo{koj, organizacijskoj i ekonomskoj razini, nego i na razini dru{tvene etike i individualnih vrijednosti. Stupanj je cestovnoprometne sigurnosti odre|eni pokazatelj prometne kulture, ali i odraz slo`enosti svekolikih odnosa u dru{tvu. Stoga je prevencija cestovnoprometnih nezgoda vrlo slo`ena djelatnost. U toj je djelatnosti bitno poznavanje uzroka nezgoda, na~ina pove}anja sigurnosti i na~ina utjecaja na sudionike u prometu da bi se postigli prevencijski ciljevi. Klju~ne rije~i: promet, sigurnost, prevencija 1. STANJE SIGURNOSTI Kako vidimo iz podataka, sigurnost cestovnog prometa u Hrvatskoj karakterizira veliki broj poginulih i ozlije|enih osoba, prete`ito najvitalnijeg dijela pu~anstva. Samo je u posljednjih deset godina, a to je karakteristika i prethodnog desetlje}a, uz ogromnu materijalnu {tetu, u Hrvatskoj poginulo 9.882 osobe (prethodno desetlje}e 13.908 poginulih), a te`e ili lak{e ozlije|eno je preko 190.000 ljudi od ~ega mnogo njih ostanu trajni invalidi. Uz osobne tragi~ne dimenzije to je vrlo ozbiljan dru{tveni problem. Materijalne su {tete, tako|er, visoke ne samo u

obliku vlastitih {teta pojedinca, ve} i u izdvajanju dr`ave za invalidske rente i za lije~enje. Premda je od 199l. godine od osamostaljenja Hrvatske, {to je vidljivo iz podataka, stanje sigurnosti znatno pobolj{ano, ljudska stradanja smanjena, ona su i dalje velika te treba poduzeti daljnje mjere da se jo{ vi{e pobolj{a stanje sigurnosti na cestama.

224

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

Tablica 1. Broj prometnih nezgoda

Godina

Ukupno 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.

Broj nastradalih osoba

S nastradalim osobama

67952 53297 56815 58188 62120 61656 59420 61685

Poginuli

Povrije|eni

1360 1020 975 855 804 800 721 714

19791 15845 17517 15596 17679 17665 16182 16234

14471 11559 12769 11529 12846 12668 11740 -

Kada pogledamo podatke iz na{e `upanije vidimo da prometne nezgode i kod nas ostavljaju stravi~ne posljedice za ~itav `ivot.

Ako promatramo 1996. i 1997. godinu prometnih je nezgoda bitno manje (za 7%), ali je pove}an broj poginulih osoba s 38 na 55.

Tablica 2. Prometne nezgode i nastradali u 1997. godini Policijska uprava Brodsko-posavska Osje~ko-baranjska Po`e{ko-slavonska Vukovarsko-srijemska Slavonija Hrvatska

prometne nezgode 1997. 1996. 1.260 2.646 675 1.279 5.860 61.685

1.513 2.845 673 1.270 5,201 59.420

Policijska uprava osje~ko-baranjska bilje`i u 1998. godini porast u svim ~etirima promatranim kategorijama: prometne nezgode, poginuli, te{ko i lak{e ozlije|eni. Prema

poginuli 1997. 1996. 28 55 12 27 122 714

39 38 8 24 109 721

ozlije|eni 1997. 1996. 395 945 233 416 1.989 16.234

467 964 237 331 1.999 16.182

broju je nezgoda na 6. mjestu (3062). Prema broju je poginulih na 2. (u 1997. na tre}em) (62).

Tablica 2-1 Pokazatelji o prometnim nezgodama u Slavoniji 1998. god. Policijska uprava

nezgode

Brodsko-posavska Osje~ko-baranjska Po`e{ko-slavonska Vukovarsko-srijemska SLAVONIJA HRVATSKA

1450 3062 703 1651 6866 67982

poginuli 34 62 4 20 120 646

ozlije|eni 365 1187 228 542 2322 18118

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

2. UZROCI STANJA U globalnoj analizi uzroka prometnih nezgoda tipi~no se razlikuje svega nekoliko ~imbenika: - sudionik u prometu (voza~, pje{ak i dr.), - vozilo, - cesta i okoli{, - promet na cesti, - incidentni ~imbenik. Detaljne analize globalne ~initelje ra{~lanjuju strukturno po njihovim zna~ajkama. Poznavanje ~imbenika prometnih nezgoda zavisno je od sustava pra}enja nezgoda i bilje`enja zna~ajki tih nezgoda. ^ovjek kao voza~ u prometu svojim osjetilima prima obavijesti vezane za prilike na cesti te uzev{i u obzir svoje psihofizi~ke sposobnosti, vje{tinu vo`nje te vozilo i prometne propise, odre|uje na~in vo`nje. Sve analize pokazuju da je, od svih ~imbenika koji utje~u na sigurnost u prometu, utjecaj sudionika u prometu izrazito prete`it. Motorizirani sudionici prouzrokuju nezgode u prometu najvi{e vo`njom neprilago|enom brzinom. Alkoholiziranost sudionika u prometu igra tako|er vrlo zna~ajnu ulogu u nastanku nezgoda. Hrvatske analize prometnih nezgoda pokazuju da vozilo te cesta i okoli{ u Hrvatskoj zamjetno manje pridonose nastanku nezgoda, nego li u drugim razvijenim dr`avama premda se op}enito dr`i da su vozila i ceste u Hrvatskoj lo{iji od vozila i cesta u tim dr`avama. 3. STANJE CESTOVNE SIGURNOSTI NA PODRU^JU BIV[E OP]INE NA[ICE 3.1. Polo`aj i ceste Biv{a je op}ina Na{ice novim ustrojem Republike Hrvatske podijeljena na {est jedinica lokalne uprave i samouprave: op}ina Podgora~, Feri~anci, D. Moti~ina, Ko{ka, \ur|enovac i Na{ice.

225

Grad Na{ice smje{ten je na brdsko-ravni~arskom dijelu Slavonije i to na raskri`jima dr`avnih cesta broj 2 i 53, kao i na raskri`ju dr`avne ceste broj 515. Promet se odvija dr`avnom cestom broj 53 u smjeru Po`ege, Slavonskog Broda, Nove Gradi{ke i Donjeg Miholjca, tj. od sjevera prema jugozapadu postajnog podru~ja, dr`avnom cestom broj 2 u smjeru Osijeka i u smjeru Orahovice odnosno Zagreba i Vara`dina, tj. iz smjera zapada u smjeru istoka postajnog podru~ja te dr`avnom cestom broj 515 u smjeru \akova, Vinkovaca, @upanje i Osijeka” tj. od Na{ica u smjeru jugoistoka postajnog podru~ja. Sve navedene ceste ve}im dijelom na podru~ju VIII. policijske postaje Na{ice, prolaze kroz naseljena mjesta. Dr`avna se cesta broj 2 u smjeru Zagreba ve}im dijelom prote`e kroz brdski predjel gdje se nalazi velik broj opasnih zavoja i prijevoja s uzdu`nim usponima i nagibima, a uz ju`nu je stranu ceste po{umljeni dio tako da za vrijeme padanja ki{e cesta ostaje dugo mokra, a u zimskom periodu zale|ena i kliska te se na tom dijelu doga|a velik broj prometnih nezgoda upravo u danima s lo{ijim vremenskim uvjetima. Tijekom 1998. godine izvr{ena je rekonstrukcija spomenute dionice {to je uvelike pomoglo smanjenju broja prometnih nezgoda i pove}alo sigurnost prometovanja. Dr`avna se cesta broj 53 u smjeru Slavonskog Broda prote`e kroz planinu Krndija koja je po{umljena s obje strane kolnika na kojem ima opasnih zavoja s uzdu`nim nagibima, a u zimskom periodu dolazi do povremenih zastoja prometa zbog obilnijeg snijega koji se te`e topi jer je cesta s neza{ti}ene strane planine te je zatvorena {umom. Na dr`avnoj cesti broj 515 od Na{ica prema \akovu, Vinkovcima, @upanji i Osijeku koja ve}im dijelom prolazi kroz naseljena mjesta te se nalazi na usponima i nagibima u zimskim uvjetima dolazi do zastoja u prometu ili se isti ote`ano odvija. Potrebito je istaknuti da se dr`avna cesta broj 515 prote`e kroz

226

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

mjesto Vukojevci koje je naseljeno Romima, a u kojem nema izgra|ene pje{a~ke staze te se Romi kao pje{aci kre}u kolnikom {to dovodi do pove}ane mogu}nosti izazivanja prometnih nezgoda. Tako|er, Romi u svojstvu voza~a sudjeluju u prometu gdje upravljaju dotrajalim i neispravnim vozilima, a u ve}ini slu~ajeva prije stjecanja prava na upravljanje vozilima na motorni pogon koja obi~no nisu registrirana i tehni~ki pregledana. Na podru~ju VIII. policijske postaje Na{ice stanovni{tvo obavlja poljoprivrednu djelatnost gdje sudjeluje u prometu radnim strojevima i traktorima s kojima se iznosi blato na kolnik {to stvara potencijalnu opasnost za druge sudionike u prometu, a naro~ito u proljetnim i jesenskim mjesecima. Teritorij VIII. policijske postaje Na{ice ustrojen je na dvama prometnim sektorima za nadzor i upravljanje prometom. Svaki od sektora podijeljen je na dva ophodna rajona, od ~ega je prvi ophodni rajon na prvom prometnom sektoru jedini stalni, dok su svi ostali ophodni rajoni povremeni. 3.2. Analiza stanja sigurnosti odvijanja cestovnog prometa Prate}i i analiziraju}i problematiku prometa na podru~ju koje pokriva VIII. policijska postaja Na{ice, utvr|eno je da se najve}i broj prometnih nezgoda dogodio u gradu Na{ice te na dionici dr`avne ceste broj 53 od mjesta Kloko~evci do mjesta Zoljani. Tijekom 1998. godine prometne su ophodnje VIII. policijske postaje Na{ice vr{ile permanentno pokrivanje dr`avnih cesta D-2, D-53 i D-515 i to na mjestima gdje se u~estalo doga|aju prometne nezgode glede preventivnog djelovanja na voza~e da isti ne ~ine prekr{aje koji bi s obzirom na uvjete Tablica 3.

i stanje kolnika imali za posljedicu prometne nezgode. Uspore|uju}i broj prometnih nezgoda iz 1997. (394 prometne nezgode) s brojem prometnih nezgoda iz 1998. godine (407 prometnih nezgoda), proizlazi pove}anje od 3,29%. Tijekom 1997. godine u prometnim nezgodama smrtno je stradalo 8 osoba dok je u 1998. godini smrtno stradalo 5 osoba {to je smanjenje za 37,50%. Za vrijeme 1997. godine te{ke tjelesne ozljede u prometnim nezgodama zadobilo je 45 osoba dok je u 1998. godini te{ke tjelesne ozljede zadobilo 30 osoba {to je smanjenje za 33,33%. Lake tjelesne ozljede u 1997. godini zadobilo je 109 osoba dok je u 1998. godini lake tjelesne ozljede zadobilo 105 osoba {to ~ini smanjenje za 3,66%, a podaci su prikazani tabelarno (Tablica 1.). Od ukupnog broja prometnih nezgoda u 1998. godini najve}i broj se dogodio subotom (68), zatim ponedjeljkom i srijedom (60), petkom (58), ~etvrtkom (56) i utorkom (54), dok je najmanji broj prometnih nezgoda zabilje`en u nedjelju (51). U pogledu vremenske distribucije po satima u danu proizlazi da se najve}i broj prometnih nezgoda dogodio u vremenu od 14,00 do 16,00 sati (57), od 08,00 do 10,00 sati (56), od 12,00 do 14,00 sati (50), 10,00 do 12,00 sati (49), 16,00 do 18,00 sati (47), 18,00 do 20,00 sati (39), 20,00 do 22,00 sata (33), 00,00 do 04,00 sata (29), 06,00 do 08,00 sati (22), 22,00 do 24,00 (19), a najmanji broj nezgoda dogodio se u vremenu od 04,00 do 06,00 sati (6). Spomenuti su pokazatelji, kao i svi drugi relevantni podaci o stanju sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju VIII. policijske postaje Na{ice, prikazani grafi~ki.

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

227

4. GRAFI^KI PRIKAZI PROMETNIH NEZGODA 4. 1. Pregled prometnih nezgoda tijekom 1998. godine 4.1.1. Tablica i grafikon

4. 2. Komparativni pregled prometnih nezgoda po mjesecima doga|anja (1997.-1998.) 4.2.1. Tablica i grafikon

228

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 3. Prikazi prema posljedici i stradalim osobama 4.3.1. Tablica i grafikon

4.3.2. Tablica i grafikon

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 4. Komparacija prometnih nezgoda 1997.-1998. prema posljedici 4.4.1. Tablica i grafikon

4. 5. Komparacija prometnih nezgoda 1997.-1998. prema posljedici 4.5.1. Tablica i grafikon

229

230

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 6. Prometne nezgode prema danima u tjednu (1997.-1998.) 4.6.1. Tablica i grafikon

4. 7. Komparativni pregled PN prema satu u danu (1997.-1998.) 4.7.1. Tablica i grafikon

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 8. Komparativni pregled PN prema vrstama - tipu nezgode (1997.-1998.) 4.8.1. Tablica i grafikon

231

232

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 9. Pregled prometnih nezgoda prema grje{kama (1997.-1998.) 4.9.1. Tablica i grafikon

4. 10. Komparativni pregled PN prema uzrocima (1997. - 1998,) 4.10.1. Tablica i grafikon

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. 11. Komparativni pregled sudionika koji su uzrokovali PN (1997.-1998.) 4.11.1. Tablica i grafikon

233

234

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

4. O NEKIM POKAZATELJIMA ULOGE I ZNA^ENJA PROMETNE POLICIJE U REGULACIJI CESTOVNOG PROMETA 4. 1. Upravljanje i nadzor nad prometom Djelatnici su VIII. policijske postaje tijekom 1998. godine proveli 54 akcije nadzora prekr{aja koji su naj~e{}i uzrok prometnih nezgoda od ~ega je 18 bilo regionalnog karaktera, a 36 lokalnog karaktera, koriste}i se svim raspolo`ivim tehni~kim pomagalima. Od gore navedenog broja 27 akcija bilo je usmjereno na nadzor vo`nje pod utjecajem alkohola, 20 na nepo{tivanje prednosti prolaza, 3 akcije na nadzor nepropisnog pretjecanja i obila`enja, dvije na prekr{aje voza~a bicikala i dvije na prekr{aje pje{aka. Spomenute su akcije uz svoj preventivni karakter rezultirale i s 1.241 poduzetom mjerom protiv po~initelja prekr{aja u cestovnom prometu. Pored spomenutog tijekom 1998. godine na razini MUP-a RH provo|ena je akcija pod nazivom "Vikend" usmjerena na prekr{aje koji su naj~e{}i uzroci prometnih nezgoda kojom se `eljelo utjecati na smanjenje prometnih nezgoda u dane vikenda. Ukupno je provedeno 25 akcija pod nazivom "Vikend", no unato~ svim poduzetim mjerama i radnjama koje proizlaze iz akcije nije se bitno smanjio broj prometnih nezgoda u dane vikenda. Bilje`e se i dalje ~esto prekr{aji vo`nje pod utjecajem alkohola, vo`nje prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima i vozilima koja nisu registrirana ili tehni~ki pregledana. Prema podacima kojima raspola`e Ministarstvo, a {to je o~ito i na podru~ju ove postaje, u posljednjim mjesecima godine pove}ava se broj sudionika u prometu koji upravljaju vozilima pod utjecajem alkohola te se u svezi s tim tijekom cijele godine provodila akcija usmjerena na alkoholiziranost voza~a pod nazivom "Alkohol - ako pije{ ne vozi" koju dosljedno provode i djelatnici VIII. policijske postaje Na{ice i koja je na odredeni

na~in dala rezultate koji se o~ituju u smanjenju broja sudionika u prometu i prometnim nezgodama pod utjecajem alkohola. Sukladno Nacionalnom programu sigurnosti u cestovnom prometu, a prema planovima provo|enja, permanentno se vr{i nadzor brzine kretanja vozila kako pomo}u radara "Komar", tako i pomo}u ure|aja "Travimo" te sukladno rasporedu kori{tenja na razini Policijske uprave i pomo}u ure|aja "Multanova F 6". Ophodnje su, uz slu`bena vozila policije, koristile i vozila bez slu`benih oznaka te su slu`bu obna{ale kombinirano odora-civil radi {to ve}e u~estalosti prilikom zapa`anja prekr{aja. Tijekom obna{anja slu`be djelatnici su prema sudionicima u prometu bili uljudni i korektni te su profesionalnim pona{anjem po{tivali dostojanstvo svakog ~ovjeka. S obzirom na ukupnu prometnu problematiku na podru~ju ove policijske postaje, a u cilju {to kvalitetnijeg funkcioniranja slu`be nadzora i upravljanja prometom, smatramo da bi bilo potrebito odrediti djelatnike za vr{enje o~evida prometnih nezgoda i djelatnika za prometnu preventivu, kao i jo{ jednoga voditelja prometnog sektora {to po posljednjoj izvr{enoj sistematizaciji poslova nije predvi|eno. 4.2. Prometna preventiva i prometni odgoj Zbog pove}anog broja prometnih nezgoda djelatnici su VIII. policijske postaje Na{ice svakodnevno putem lokalnog Hrvatskog radija Na{ice upozoravali i upoznavali pu~anstvo s brojem prometnih nezgoda, s uzrocima koji dovode do istih, a takoder su o prometnim nezgodama svakodnevno izvje{}ivane novine "Glas Slavonije", "Ve~ernji list" i "Jutarnji list", a usporedno s time objavljeno je ukupno 107 kratkih ~lanaka u dnevnim listovima. Odr`ano je 47 radio emisija u`ivo na Hrvatskom radiju Na{ice s ciljem upoznavanja pu~anstva s prometnom problematikom i uklanjanjem uzroka koji dovode do prometnih nezgoda. U sklopu edukacije i propagan-

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

de medu najmladim sudionicima u prometu, tj. s u~enicima prvih i drugih razreda osnovnih {kola i s djecom u vrti}ima odr`ano je ukupno 68 predavanja na temu "Sigurnost djece u prometu" prilago|enih njihovom uzrastu. Spomenutim je predavanjima bilo nazo~no ukupno 1322 u~enika i 165 djece pred{kolskog uzrasta. Prethodno navedeno rezultiralo je time {to je zadr`an trend niskog postotka stradavanja djece - sudionika u prometu na podru~ju VIII. policijske postaje Na{ice. Usporedno s navedenim aktivnostima, a uz pomo} radnih organizacija u vi{e navrata tijekom godine sudionicima u prometu je putem raznog propagandnog materijala ukazivano na stanje sigurnosti u prometu na na{em podru~ju. Tako|er je potrebito naglasiti da su tijekom protekle godine po inicijativi ove PP ustrojene i dvije {kolske prometne jedinice koje broje 20 pripadnika i to u Osnovnoj {koli "D. Peja~evi}" Na{ice i Osnovnoj {koli "I. B. Slovaka" u Jelisavcu u kojima su krajem godine zapo~eta predavanja u cilju osposobljavanja za obavljanje zadataka osiguranja pje{a~kih prijelaza u zonama {kola. Od strane Gradskog poglavarstva grada Na{ica izdvojena su sredstva za nabavljanje potrebite opreme te je ista i nabavljena i dati }e se u uporabu nakon zavr{etka obuke navedenih jedinica. [kolske prometne jedinice ustrojene su sukladno Preventivnom planu ove policijske postaje, a u cilju promid`be prometne kulture i prevencije u prometu me|u najmla|im sudionicima. U poduze}ima koja se bave prijevozom osoba i roba ili ~ija je aktivnost usko povezana s cestovnim prometom, tijekom protekle godine odr`ano je 8 predavanja djelatnicima navedenih poduze}a s razli~itim temama vezanim uz sudjelovanje vozila i voza~a u cestovnom prometu. 4. 3. Intervencije i poduzete mjere Djelatnici su za nadzor i upravljanje prometom VIII. policijske postaje Na{ice, postu-

235

paju}i represivno, tijekom 1998. godine naplatili 8219 nov~anih kazni na mjestu izvr{enja prekr{aja. U skra}enom postupku po ~lanku 109 stavak 1. i stavak 2. Zakona o prekr{ajima doneseno je 2650 rje{enja te je podneseno 564 zahtjeva za pokretanje prekr{ajnog postupka Prekr{ajnom sudu u Na{icama. Protiv pravnih, odgovornih i fizi~kih osoba koje samostalno obna{aju poslove osobnim radom i sredstvima podneseno je 35 zahtjeva za pokretanje prekr{ajnog postupka Prekr{ajnom sudu u Na{icama. Poradi sakupljenih 5 kaznenih bodova u roku od dvije godine, zbog po~injenih prekr{aja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama VIII. policijska postaja Na{ice, na predavanje je o posljedicama prometnih nezgoda temeljem ~lanka 294. stavak 1. nare~enog Zakona pozvala ukupno 53 voza~a. Poradi prikupljenih sedam kaznenih bodova voza~ima koji se vode u evidenciji ove policijske postaje temeljem ~lanka 294. stavak 4. oduzeto je 14 voza~kih dozvola na rok od 90 dana. Od ukupno 20 voza~a koji su tijekom godine pristupili provjeri poznavanja prometnih propisa 8 je zadovoljilo na nare~enoj provjeri. Zbog najbla`ih oblika prekr{aja pismeno je upozoreno 199 sudionika u prometu. 5. PROMETNE NEZGODE PREMA KATEGORIJI PROMETNICE Po~etkom o`ujka 1998. godine prestale su vrijediti "Odluka o razvrstavanju cesta u dr`avne ceste"(NN broj 51/97) i "Odluka o razvrstavanju cesta u regionalne ceste i lokalne ceste" (NN broj 46/91), a stupila je na snagu "ODLUKA O RAZVRSTAVANJU JAVNIH CESTA U DR@AVNE CESTE, @UPANIJSKE CESTE I LOKALNE CESTE" sukladno "Zakonu o javnim cestama" (NN broj 100/96). Podaci o mjestu nastanka prometnih nezgoda ne vode se niti prema jednom od gore

236

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

navedenih razvrstavanja (ni prema prethodnom, ni prema sada{njem). Prema informacijama Ministarstva unutarnjih poslova to razvrstavanje ne}e se u dogledno vrijeme primijeniti u policijskom sustavu registriranja mjesta prometne nezgode. Prema informacijama Hrvatske uprave za ceste vo|enje evidencija podataka o cestama tek je u po~etnoj fazi, a formiranje baze cestovnih podataka osim zakonske obveze predstavlja i osnovni preduvjet poslovima planiranja, gra|enja, odr`avanja cesta, a pove}anje je sigurnosti prometa u tijeku. U noveliranom sustavu, osnovu sustava ~ine linkovi koji se definiraju kao pojedini odsje~ci izme|u dva ~vora, a ~vor je definiran kao sjeci{te dviju ili vi{e razvrstanih cesta (nezavisno o vrsti): sjeci{te ceste s obalnom ili oto~nom linijom ili kao po~etna i zavr{na to~ka u naselju odnosno na referentnom lokalitetu. 6. PRIJEDLOG OP]IH MJERA ZA POVE]ANJE STUPNJA SIGURNOSTI Na razini op}ih mjera koje se mogu predlo`iti u svrhu pobolj{anja sigurnosti, prva bi se grupa odnosila na odre|ene infrastrukturne mjere - korektivne zahvate na prethodno nazna~enim mjestima na daljinskim cestama. U tu bi svrhu trebalo prioritetno odabrati odre|eni broj cestovnih lokacija te ih podvr}i detaljnoj analizi - uz nezgode i ostale indikatore opasnosti - te na njima provesti konkretne zahvate sanacije. Koliko bi ukupno opasnih lokacija na ovaj na~in bilo zahva}eno, prvenstveno zavisi o sanacijskim mogu}nostima u odre|enom vremenskom razdoblju. Jedna od mjera jest i djelovanje putem Savjeta za sigurnost u smislu uklju~ivanja zahtjeva Hrvatskoj upravi za ceste i Ministarstvu unutarnjih poslova za izradom jedinstvenog sustava ozna~ivanja na mre`i. Druge bi grupe mjera unapre|enja sigurnosti trebalo usmjeriti na subjektivni faktor, a

primarno bi se tu trebalo raditi o djelovanju na smanjenje brzine kretanja. Pritom je potrebno stvarne brzine kretanja vozila na cestama uskladiti s najvi{im dopu{tenim brzinama sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. U tu je svrhu potrebno provesti aktivnost informiranja o limitima brzina kretanja na cestama. Voza~i }e biti motivirani da ih po{tuju pod uvjetom da se uvjere u prednosti vo`nje uz po{tivanje limita brzina; kad budu sigurni da su brzine primjerene uvjetima na prometnicama te kad po{tivanje ograni~enja brzine bude strogo nadzirano. Voza~e je posebno potrebno informirati o utjecajima previsoke brzine vo`nje. Kod toga treba imati u vidu da izme|u brzine kretanja i sigurnosti prometa uvijek postoji izravna veza. Uspiju li se brzine smanjiti, progresivno }e se smanjiti i nezgode, a napose posljedice u njima. Ovo vrijedi op}enito, bez obzira na vrstu prometnice i zna~ajke podru~ja, a naro~ito }e vrijediti za rezidencijalna podru~ja u kojima promet definitivno treba "smirivati". Kad se govori o limitima brzina, pristup mora biti selektivan. Limit brzina definiran je normativno, ali postoje i odre|ena odstupanja koja su lokalno regulirana putem prometnih znakova. Prema najnovijem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama u ~lanku 28 definiran je op}i limit brzina u naselju od 50 km/h, odnosno propisuje se da se voza~ ne mo`e kretati brzinom ve}om od dopu{tene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Stavak 2. istog ~lanka glasi "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga ~lanka, na cesti u naselju ~iji prometno-tehni~ki i sigurnosni elementi to omogu}uju (npr. pje{a~ki pothodnici i nadhodnici, upravljanje na raskri`jima s uredajima za davanje znakova s prometnim svjetlima i sl.) mora se prometnim znakom dopustiti kretanje vozilom i brzinom ve}om od 50 km na sat, a najvi{e od 80 km na sat.". Ta je odredba po prvi put uvedena u ~lanku 28. prethodne verzije Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je stupio na snagu 1993.

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

Cilj takve odredbe jest postaviti odnos izmedu limita brzina i stvarnih brzina kretanja vozila na cestama uspostavljanjem optimalne brzine. Prilikom utvrdivanja vi{eg limita brzina od onog propisanog u stavku 1. ~lanka 28. va`no je utvrditi: - relevantne karakteristike prometnica i njihova okoli{a, - karakteristike prometnog toka uklju~uju}i i njegove brzinske karakteristike, te strukturu toka s obzirom na izvor i cilj putovanja u odnosu na zonu obuhvata, - karakteristike pona{anja sudionika u prometu uklju~uju}i i prometne sukobe izme|u sudionika, - stavove i mi{ljenja sudionika u prometu, - stavove i mi{ljenja sudionika koji prometu postavljaju posebne zahtjeve, te karakteristike prometnih nezgoda, uklju~uju}i objektivan stupanj opasnosti na pojedinim lokacijama. Dosada{nja iskustva, teorijske i prakti~ne prirode, uglavnom su se temeljila na trima razli~itim pristupima utvrdivanja optimalne brzine kretanja. To su: - koncept 85-percentilne brzine - koncept ekonomskih tro{kova i koristi te - koncept legislativnog kompromisa. Primjenom ~lanka 28. prilikom utvr|ivanja vi{ih limita brzina na nekim prometnicama u gradu Zagrebu primijenjen je prvi koncept s korekcijskim faktorom koji je proiza{ao iz podataka o sigurnosti prometa na pojedinim prometnicama. Uspostavljena je potencijalna veza izme|u stvarnih brzina kretanja i rizika prometnih nezgoda. Mjerenje brzina provedeno je pod realnim okolnostima bez utjecaja stanja kolnika, gusto}e prometnog toka, uvjeta vidljivosti, prisustva policije, eventualnih povremenih smetnji, posebnih regulacijskih uvjeta, te ostalih posebnih uvjeta (vikend, praznik i sl.).

237

Osnova postupka bila je 85-percentilna brzina koju u slobodnom toku prema{uje samo 15% najbr`ih vozila, a njezine su vrijednosti korigirane koeficijentom smanjenja koji varira izme|u 10 i 20%. Za prakti~nu primjenu od posebnog je zna~enja da se sustavom informiranja i propagande s novim sustavom limita upoznaju voza~i. Vi{im limitima brzina `eli se posti}i: - da limiti budu primjereni prometnim uvjetima, - da voza~i po~nu nadzirati brzine svojih vozila, ne samo kad je na cesti prisutna prometna policija ve} stalno, - smanjenje raspr{enja brzina oko srednje vrijednosti koje je izra`eno standardnom devijacijom brzina i koeficijentom njihove varijacije, - smanjenje razine srednje brzine kretanja te smanjenje razine 85-percentila. Kona~ni je cilj svih tih mjera zna~ajno smanjenje broja prometnih nezgoda u vezi i usljed gre{aka brzine kretanja na prometnicama uvedenih vi{ih limita i to za barem 1520%. Uspostava takvog sustava nosi u sebi odgovaraju}e obveze, kao {to je potreba sustavnog pra}enja svih onih varijabli koje su obuhva}ene postavljenim ciljevima, a zatim i vrednovanje provedenog rje{enja. Drugi oblik jest smanjivanje limita brzina koje u na{im uvjetima nije dovoljno normativno, ali ni sa stru~nom literaturom potkrijepljeno. Unato~ tome {to u su{tini predstavlja smanjenje mobilnosti u prometnom sustavu cilj mu je - smanjiti broj prometnih nezgoda u zonama stanovanja, zonama skoncentriranih aktivnosti i posebice u zonama kretanja {kolske djece, - u~initi okoli{ sigurnijim i prilago|enim stanovnicima i sudionicima u prometu. Kao izbor varijabli valja uzeti u obzir sljede}e veli~ine:

238

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

- raspolo`ive {irine ulice (ne samo kolnika), - funkcije prometnice u odnosu na biciklisti~ki promet, - broj smjerova vo`nje motornog prometa (jedno ili dvosmjerni promet), - ukupne zahtjeve za parkiranjem vozila te potreban broj parkirali{nih mjesta, - prisustvo javnoga prijevoza, - postojanje linija za opskrbu te linija kretanja te{kih teretnih vozila. Mjere smirivanja prometa mogu se svrstati u nekoliko osnovnih skupina: Mjere na cestovnoj dionici: - vertikalne devijacije (izdignu}a i ulegnu}a) - promjena u pravcu pru`anja (horizontalne devijacije) - su`enje ceste - sredi{nji otoci - pomo}ne mjere Mjere na raskri`jima: - vertikalne devijacije - promjene pravca pru`anja - redukcija prostora raskri`ja - otoci - posebni oblici raskri`ja - pomo}ne mjere. - Ulazi i izlazi iz zone - ulazi na grani~nim raskri`jima - ulazi na ulicama {to spajaju osnovnu cestovnu mre`u i zonu smirenog prometa - kombinacija prethodnih dvaju ulaza. - Mjere upravljanja prometom - mjere upravljanja prometom na dionici - mjere upravljanja prometom na raskri`jima te - Kombinacija prethodnih grupa mjera. Koja }e se od navedenih mjera primijeniti, zavisi od analize svake pojedine lokacije te od tro{kova svake pojedine mjere. S obzirom na velika stradavanja pje{aka, zna~ajan uspjeh mogu polu~iti i one mjere koje su usmjerene na za{titu pje{aka ({kole, vrti}i, tr`nice, stadioni, kolodvori i drugo).

Uz ve} nazna~ene po`eljne mjere smirivanja prometa u rezidencijalnim ~etvrtima, po`eljne su i mjere koje }e pje{ake u~initi znatno uo~ljivijim no}u, a to ne moraju biti skupe mjere. Kako je uo~en, dodu{e primarno u gradu Osijeku, zna~ajan broj nezgoda na semaforiziranim raskri`jima i u smislu bi ja~anja discipline crvenog semaforskog svjetla trebalo u~initi primjerene napore. Iz analiziranih podataka uo~ava se zna~ajan porast alkoholiziranih sudionika u prometu. Stoga je nu`no nastaviti provoditi mjere prevencije. S obzirom na prometne nezgode nastale uslijed nepostojanja ili postojanja zbunjuju}e prometne signalizacije nu`no je provesti reviziju prometne signalizacije. U okviru programa sigurnosti va`no je provo|enje svih mjera planiranih Nacionalnim programom sigurnosti od "brzine" do "vikend akcija-alkohol". "Nezgode" predstavljaju op}i termin koji pokriva mnogobrojne ~initelje koji se pojavljuju u svakom zasebnom slu~aju. Osnovni su ~initelji u svakom setu okolnosti: nedostaci ceste i okoli{a, nedostaci vozila i grje{ke voza~a. Da bi se uspostavio udjel svakog od ovih ~initelja nu`na je izrada strategije pove}anja sigurnosti kojom bi se uspostavio koncept upravljanja. Osnove strategije pove}anja sigurnosti prikazani su na slici 1.1. Za podru~je dr`ave i `upanije prikazani su utjecajni ~initelji za pove}anje sigurnosti te mjere koje je potrebno provesti kako bi se uspostavio sustav prevencije prometnih nezgoda i smanjio broj ozlije|enih. 7. UTJECAJ PROMETA NA EKOLOGIJU Promet je u cjelini, a osobito u sredi{tima gradova naselja, najve}i zaga|iva~ okoli{a. Kako ne mo`emo bitno smanjiti prometne tokove, bez izrazito negativnih posljedica na razvitak, smanjenje prometa u pravilu ne mo`e biti na~in na koji }emo smanjiti njegove posljedice, pa treba tra`iti rje{enja u

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

239

Slika 1.1. Osnove strategije sigurnosti prometa odr`ivom razvitku. Treba, tako|er, istaknuti da kvalitetno ure|eni, usmjereni i regulirani prometni tokovi u vremenu i prostoru daju uz optimalne prometno-gospodarske u~inke i najmanje nepovoljan utjecaj na okoli{. Temeljni su elementi izrazito nepovoljnog utjecaja prometa na okoli{ sljede}i: - ispu{ni plinovi nastali uslijed izgaranja teku}ih goriva. U ~estim zastojima s malim prosje~nim brzinama vo`nje, uz ~esta ubrzanja i ko~enja, ispu{ni plinovi sadr`e prosje~no mnogo vi{e negativnih sastojaka nego pri kontinuiranoj jednoli~noj vo`nji. Osim toga, ubrzanja i ko~enja, skra}uju vijek trajanja vozila u cjelini te i na taj na~in negativno utje~u na okoli{. U tim se prilikama osobito brzo tro{e gume, obloge ko~nica i spojki, kao i trajnost ulja. - buka je od prometa najzna~ajniji izvor buke u naseljima i okolini cesta. Uz vibracije

preko dodira s tlom i1i posredstvom zra~nih strujanja osobito kod tra~ni~kih vozila, buka znatno ugro`ava i putnike u vozilima. - pored zaga|enja tla ispu{nim plinovima otopljenim u ki{i ili talo`enjem krutih tvari na zemlji{tima, jo{ je opasnije zaga|enje tla od ulja i maziva koji se ispu{taju iz vozila, a osobito onih neispravnih. Budu}i da Republika Hrvatska kao mala dr`ava ne mo`e bitno utjecati na pobolj{anje konstrukcije motora i vozila, jer se radi o globalnom tr`i{tu i razvitku, na vozila mo`e utjecati kroz njihovo kvalitetnije odr`avanje i kori{tenje. Me|utim, zbog tr`i{nih utjecaja i tu su ograni~ene mogu}nosti. Stoga se negativni utjecaji prometa na okoli{ mogu smanjiti kroz kvalitetno planiranje prometa kao cjeline s optimalnim strukturiranjem pojedinih dijelova prometnog sustava (npr. cestovni i `e-

240

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

ljezni~ki promet, javni gradski i individualni promet) te kvalitetnom regulacijom i organizacijom tokova ({to ve}a prosje~na brzina, ne temeljem pove}anja maksimalnih brzina, ve} smanjenjem ~ekanja i zastoja na raskri`jima). Kako prometni tokovi i u optimalnim uvjetima organizacije i regulacije prometnih tokova proizvode odre|enu buku, ispu{ne plinove ili otpadnu materiju (gume, ko~ione obloge, ulja i maziva) treba ako ne potpuno sprije~iti, onda do dozvoljene mjere smanjiti izlo`enost ljudi buci i ispu{nim plinovima, a zemlji{ta {tetnim sastojcima. 8. CILJEVI USPOSTAVE OPTIMALNE SIGURNOSTI PROMETA I ZA[TITE OKOLI[A Ako po|emo od nu`ne i jedine mogu}e pretpostavke da je suvremeni promet u velikoj mjeri uzrok i posljedica suvremene civilizacije, onda je o~ita komplementarnost me|u svim postavljenim ciljevima. Tako bez primjerenog kvalitetnog odvijanja prometa (bez zastoja i opasnih mjesta na cestama) ne mo`e biti primjerene sigurnosti u prometu, niti prihvatljivog zaga|enja okoli{a uz dugoro~no ostvarljive ciljeve odr`ivog razvoja hrvatske dr`ave i dru{tva, ali i suvremene civilizacije ~iju sudbinu dijelimo. Da bi se otklonili nepovoljni ~imbenici po sigurnost prometa i za{titu okoli{a nu`no je · ostvarenje ciljeva uklanjanja opasnih mjesta i uskih grla u prometu · odvajanje intenzivnih prometnih tokova od mjesta du`eg boravka ljudi. To zna~i da je nu`no smanjiti nepovoljno djelovanje prometa na njegovu sigurnost i izlo`enost ljudi nepovoljnom djelovanju buke i zagadenja zraka. 9. ZAKLJU^AK Rje{enje za smanjenje broja prometnih nezgoda i otklanjanje uzroka treba tra`iti u cjelokupnom i dugoro~nom pristupu, uz raz-

matranje dru{tvenih i kulturnih dimenzija i problema (moralne, pravne, politi~ke, ekonomske i psiholo{ke naravi). Ovaj pristup mora se provoditi du`i niz godina, a ne samo jednu ili dvije, uklju~uju}i sve glavne sudionike u tom podru~ju i koriste}i politi~ke, ekonomske, socijalne, pravne i znanstvene snage na na~in kojim bi se postigla maksimalna podr{ka za prevladavanje lo{eg stanja sigurnosti prometa na cestama. Dugoro~ni pristup treba se provesti koordinirano u podru~jima prometa, obrazovanja, zakonodavstva i zdravstva. Ova podru~ja sadr`e brojne na~ine djelovanja i to: - {kolski programi i obrazovanje, osobito obrazovanje o cestovnoj sigurnosti u osnovnim {kolama u dobi kada jo{ nije mogu}e polaganje voza~kog ispita, - programi osposobljavanja voza~a, polaganje voza~kih ispita i izdavanje voza~kih dozvola, - programi usavr{avanja vo`nje, - osiguranje automobila, uklju~uj}i popust pristojbi za mlade voza~e koji su pokazali pouzdanost i sigurnost u vo`nji, - kontrola i programi za smanjene alkohola u prometu, - sustav prometnih pravila i provo|enje zakona, - osobine cesta i vozila i - programi u svezi sadr`aja reklama i promid`be. Da bi ova rje{enja i ciljevi bili uspje{ni, tj. da bi doveli do daljnjeg smanjenja nezgoda sa smrtonosnim i te{kim posljedicama za voza~e i njihove suputnike, nu`no je obuhvatiti sve glavne ~imbenike problema te dugoro~no provoditi sveobuhvatne akcije. Za postizanje su {to ve}e sigurnosti vrlo va`ne mjere koje u okviru svojih nadle`nosti donose nadle`na dr`avna tijela. Sve }e to biti uzalud dok god ~ovjek ne bude shvatio da se svi zajedno moramo uklju~iti u borbu za smanjenje velikog broja prometnih nezgoda jer jedino tako mo`emo `ivjeti sigurnije i du`e.

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

PRILOZI: 1. Upitnik o prometnoj nezgodi, -(PN-10)

241

242

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

2. Podaci o sudionicima

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

3. [ifarnik za popunjavanje upitnika o prometnoj nezgodi, -(PN-10)

243

244

STEVO HMURA: O nekim problemima sigurnosti cestovnog prometa na podru~ju biv{e op}ine Na{ice Pravni vjesnik 16 (1-2): 223-244, 2000.

STEVO HMURA, Prefect of the Commune of Podgora~ ON SOME PROBLEMS OF ROAD TRAFFIC SAFETY ON THE TERRITORY OF THE FORMER COMMUNE OF NA[ICE SUMMARY One of the key terms of reference of any state's road traffic is the safety of that traffic. Every peace-time activity human carries a certain degree of risk in it, but the highest risk is, most certainly, connected with road traffic in which practically every citizen takes part. Cars and social values related to them are symbols of technologically developed societies. A higher level of motorization means a richer and economically more developed society. But, the utilization of cars and of other means of road communication causes victims that make this automobile advancement rather questionable. Therefore, road traffic and road-traffic safety deserve attention, not only on technically-technological, organizational and economic levels, but also on the levels of social ethics and individual values. The stage of development of road-traffic safety is a specific indicator of traffic culture, but, at the same time, it is also the reflection of the relations in the society in general. This is why prevention of road traffic accidents is a very complex activity. This activity requires understanding of the causes of accidents, forms of safety improvement and modes of influence on the participants in the traffic, with the final aim to achieve the set goals in prevention. Key words: traffic, safety, prevention

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

245

UDK:303

Prijevod prof. dr. sc. BRANKO BABAC, redoviti profesor i mr. sc. LJUBICA KORDI], vi{i predava~ na Pravnom fakultetu Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera u Osijeku

Karl MANNHEIM: O BITI I ZNA^ENJU GOSPODARSKOGA STREMLJENJA PREMA USPJEHU - PRILOG SOCIOLOGIJI GOSPODARENJA Ueber das Wesen und die Bedeutung des wirtschaftlichen Erfolgsstrebens, Archiv fuer Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, 63/1930, pp. 449. - 512.). Temeljne misli ovoga istra`ivanja oblikovale su predmet jednoga predavanja, {to ga je sastavlja~ odr`ao u okvirima jesenskoga te~aja “Njema~ke udru`be za dr`avno-znanstveno izobra`ivanje” u Bad Elsteru god. 1929. Vode}a ideja predava~koga kruga trebala je biti ^ovjek u gospodarstvu. Takvo postavljanje problema odredjuje i ovoga puta pristup temi). Sadr`aj: 1. Problem dru{tvenoga uobli~avanja ~ovjeka (246. - 250.). 2. [to je to uspjeh? (250. - 251.). 3. Uspjeh objektivni i uspjeh subjektivni (251.- 253.). 4. Labilni i relativno stabilni oblici uspjeha subjektivnoga (253.- 254.). 5. Nekoliko op}enitih medjuovisnosti mogu}nosti uspjeha i sklopa gospodarskoga (255. - 260.). 6. Sklop uspjeha u karijeri (260. - 261.). 7. Borbeni prostor igre i od borbe ispra`njeni prostor (261. - 262.). 8. Op}enito o stremljenju prema uspjehu (262. - 267.). 9. O gospodarskomu stremljenju prema uspjehu (267. - 271.). 10. Povijesna gipkost gospodarskoga nastojanja prema uspjehu (271. - 275.). 11. Stremljenje prema uspjehu - Ljudski tip - Kulturalni tip (275. - 278.). 12. Gipkost stremljenja prema uspjehu u pravcu socijalnoga diferenciranja (278. - 282.). Bibliografski prilozi o problematici stremljenja prema uspjehu (283. - 285.). Problem mo`e u dva smjera biti postavljenim. Jednom se mo`emo pitati: kako stremljenje prema uspjehu djeluje na gospodarstvo? Drugi puta mo`emo se pitati: kako gospodarstvo kroz stremljenje prema uspjehu djeluje na ~itavoga ~ovjeka? Ovoga puta mogao bih razvijanju problema pri}i u potonje spomenutomu smislu. Zadatak se ne sastoji, dakle, u tomu da se analizira stremljenje pre-

ma uspjehu u svojemu zna~enju za objektiviranu potku gospodarstva (trame objectivisée de l’économie, objektivierte Gefuege der Wirtschaft) ve}, obratno, da se istra`i zna~enje takvih potki za uobli~avanje ~ovjeka i ustrojavanje njegovoga karaktera. Problem je, dakle, u tomu da se istra`i djelotvore}i utjecaj gospodarstva na oblikovanje karaktera ~ovjekovoga.

246

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

1. PROBLEM DRU[TVENOGA OBLIKOVANJA ^OVJEKA [to se to propituje u nama, kad se tako pitamo? U skrajnjemu posljedku ba{ izvjesna pedago{ki svr{na usmjerenost, izvjesna na novi na~in izlo`ena namjera pedagogi~ka. Jo{ od ranije tema pedagogike bija{e problem oblikovanja ~ovjeka. Pedagogika jo{ od prije hotija{e nadolaze}i nara{taj uobli~iti u smislu izvjesnoga od nje svjesno ili nesvjesno zami{ljenoga uzora, a trebala je jo{ prije misleno i fakti~ki obvladati ~imbenicima izobra`ivanja. Od tipi~nih na~ina i metoda koje joj dosada stajahu na raspolaganju, bile bi spomenute samo one koje se nama pri~injaju primjerenim da se prema njegovoj najnutarnjijoj vlastitosti karakterizira novi ~imbenik, jedan sve vidljiviji novi put. 1. Prije svega, znalo se da se izvjestan iz dubinskih slojeva du{e djelotvore}i ~imbenik uobli~avanja krije u osobnosti svakoga ~ovjeka (attouchement, Beruehrung). Li~nost u~itelja, roditelja, drugara, odjelotvoruje, ovisno o okolnostima, ~ak dublje nego objektivirani kulturalni sadr`aji. Osobnost svakoga ~ovjeka, to doticanje sredi{ta ljudske li~nosti s onim {to ju vodi (attouchement du centre de la personnalité humaine avec ce qui la conduite, Beruehrtsein vom Persoenlichketszentrum des Fuehrenden) odjelotvoruje izravno nadahnjuju}i, odu{evljavaju}i, i ne mo`e s nikakvim sadr`ajima biti nadomje{tenom. 2. Zatim, poznavalo se zna~enje upravo navije{tene druge skupine pedagogijski djelotvore}ih ~imbenika, objektivirane sadr`aje (contenances, Gehalte) kulturalne i uljudbenske u dvostrukosti njihovoga na~ina postojanja: a) jednom kao stru~noga znanja (connaissance d’expert, Fachwissen) i k tomu pripadnih sposobnosti (habiletés, Fertigkeiten) kakve ljude u njihovoj djelotvornosti oja~avaju; b) zatim kao izobraznih sadr`aja kulture (contenances formationnelles de la culture, Bildungs-

gehalte der Kultur) kakvi ne donose izravne koristi, ali mnijenja oblikuju i uobli~avaju. 3. Kona~no, spoznalo se zna~enje odgajanja (élevage, Zuechtung) ~isto psihi~kih, gotovo porivnih naviknutosti (accoutumances, Gewohnheiten) kakve po svojemu udoma}enju u po`eljnom pravcu jesu ~estotno u stanju, kako pojedincu tako i grupama, dati vi{e upori{ta, kao ve} iskorijenjene “ideje” ili kao previsoko i s razloga toga mo`da i posvema neobvezatno postavljena zahtijevanja. Takvim sredstvima i putovima uobli~avanja ~ovjeka jest zajedni~ko to da se takoreku} na one mogu}nosti izobra`ivanja ograni~uju, kakve djeluju od individuuma prema individuumu, takve da, dakle, problem izobra`ivanja ~ovjeka izdi`u iz dru{tveno-povijesnoga posredovanja i s tim ga takoreku} intimiziraju. Znalo se od ranije, dodu{e, i to da se izobra`ivanje ~ovjeka ne ostvaruje samo u vi{e ili manje umjetno odijeljenim prostorima {kole i doma, ne samo u takvim bliskim odno{enjima ~ovjeka prema ~ovjeku, Mene prema Tebi; poznavalo se dodu{e i to da se ono Odlu~uju}e u izobra`ivanju ~ovjekovomu odigrava ve}inom u po~elima tzv. “@ivota” - ali se ~ak jedva i pomi{lja{e, ili se u najmanju ruku premalo pomi{ljalo, na to da se sam taj “@ivot” propita vrhu njegovih tendencija da ~ovjeka oblikuje, a to da ga se na taj na~in u~ini predmetom izvjesnoga znanstvenog istra`ivanja. ^ovjek predsociolo{koga na~ina mi{ljenja imade tendenciju da “`ivot” kao ne{to Nepregledno, kao misleno Neshvatljivo, kao “Iracionalno”, kao “sudbinu” do`ivljava, a u domu i u {koli odgajanoga mladog ~ovjeka prepu{talo se “burama `ivota”, ba{ kao kada se nepredvidljivo poreme}enim valovima mora plutaju}i ~amac povjeri. Ne treba se tvrditi da tzv. “`ivot” ne sadr`i u sebi ni ono Nepredvidljivo ni ono Neshvatljivo, da se ne imade sudbinskoga u po~elu jednokratnog dogadjanja. Nepredvidljivo je koga }emo su-

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

sresti i koje }e neslu}ene u~inke neki ~ovjek, neki dogadjaj, na nas imati, nepredvidljivim je koliko duboko }e nas neka do`ivljavanja potresti i u kojoj mjeri }e nas neka susretanja samima sebi vratiti. Neistra`ljive lance takvih budu}ih dogadjajnih suvislosti (contextes d’événements, Erreigniszusammenhaenge) ne smije se izjedna~iti s onim tipi~nim ~imbenicima djelotvore}im kakvi ba{ k tomu te`e da na{ duhovno-du{evni habitus u stanovitomu pravcu pospje{uju. Ali, predsociolo{ko mi{ljenje ne uvidja ba{ to da se mi ne moramo nikada baviti sa “@ivotom op}enito” u njegovoj predmnijevano maglovitoj abstraktnosti, ve} uvijek s izvjesnim konkretnim uobli~enjem dru{tvenoga bitka u nekoj odredjenoj smje{tenosti. Bitni dio na{ega `ivota, uz nu`nost kakva nam se kao kakva stega nadaje, prolazi u nekomu samorazja{njavanju s onim u stanovitomu `ivotnom prostoru postoje}im i uvijek se isponova opetuju}im ~imbenicima. Njihovu bi narav, njihovu osobitost, usmjerenost i jakost, kao i zamah njihove sile kakva uobli~uje, ali i izopa~uje i izobli~uje ~ovjeka, bilo lako opisati i istra`iti, i lak{e bi nam padalo s takvim se ~imbenicima suo~iti, kada bi se ljudski Ratio njihovomu istra`ivanju okrenuo, isto onako kako je to ve} dosada s ostalim datostima ljudskog bitka ~inio. Sve dok takve ~imbenike ne promotri i svoj stav prema njima ne zauzme te da “ljude op}enito” odgaja, namjesto da ih za izvjestno odredjeni dru{tveni prostor odgaja, pedagogika obo`ava izvjestnu ispraznu abstraktnost, ~ijim rezultatom mo`e samo biti da od nje odgajani ~ovjek do`ivljava krah, kada ho}e takve njemu priop}ene, u konkretnomu okoli{u na~elno neispunjive duhovne sadr`aje i norme u njihovoj abstraktnoj uzvi{enosti ozbiljno shvatiti. Takav ~ovjek ne uspijeva kada je njegova urodjena `ivotnost dostatno uzmo`nom, suprotstaviti se neispunjivim normama, tomu sve ~estotnijem “rje{enju” da se takve neostvarljive sadr`aje kao izvjestan neobvezatni idejni sloj u `ivotu dodu{e zadr`ava, ali da ih u svim odlu~uju}im (dé-

247

cisif, entscheidend) trenutcima u dobro temperiranoj nesvjesnosti zaobidje. Izvjesna pedagogika ne-socilogijska jest ve} u svojemu pristupu tako postavljenom da bude predodredjenom izvjesnu “nesretnu svijest” uzgajati; izvjesnu svijest, koja je ba{ s razloga toga nesretnom {to taj previsoki, preabstraktni polet, {to joj ga izvje{ta~eno uzgajanje naturuje, svojega nositelja ~ini nesposobnim nadvladati konkretan udar protivni~ki, tako da se taj nositelj samo u sferi mogu}ega dobro osje}a, a svaku zbiljnost a priori otklanja kao neku “lo{u zbiljnost”. Dok pravi smisao “ideje” jest u tomu da samu zbiljnost nadvlada, “idealisti~ka svijest”, tako uzgajana, klizi u jedan drugi “idealisti~ki svijet” koji, kada ga se do`ivljava izvan suvislosti s povijesnodru{tvenim postojanjem, imade svoju svrhu samo u tomu da nam neprevladani, “prvotni”, svijet koji nas okru`uje zakrije, te da nam dopusti iz doma{aja jednoga istinskog idealizma upasti u doma{aj njegovoga opasnog protuigra~a, naime u romantizam. Ono iz povijesti poznato sunovra}enje iz abstraktnoga idealizma u jednu bezidejnu “realnu politiku”, {to smo ba{ u stolje}u XIX-omu u tako mnogih slojeva i nacija do`ivjeli, jest samo jedno odra`avanje i poja~avanje onoga prije svega u svakodobnici zamjetno zna~ajnoga procesa propadanja ne-pravih ideja, kakve su ba{ zbog toga ne-pravima i na propadanje osudjenim {to ve} od samoga po~etka nisu ni u kakvu suvislost s prostorom `ivotnosti stavljene i kao takve ih se do`ivljava. Ali, nije nam namjera do sada odkrivene ~imbenike oblikovanja potiskivati, niti zna~enje li~nosti, izobrazbenih sadr`aja, stru~noga znanja te uzgojnih naviknutostima obezvredjivati, ve} je prijeko potrebitim jedno preobra}anje k istra`ivanju djelotvornih dru{tvenih ~imbenika, da ih se kroz njihovo su-odno{enje nadopuni, da postanu konkretnijima, da se omogu}i stjecanje jo{ i manjkaju}e im tre}e dimenzije, dimenzije dru{tvene (dimension sociale, soziale Dimension).

248

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Za sociolo{ki usmjerenu pedagogiku, istra`ivanje dru{tvenih djelotvornih ~imbenika, oblikuju}ih snaga kakvoga `ivotnog prostora, biti }e u dvostrukomu smislu va`nim: Jednom, jer }e takva pedagogika po`eljeti to~no upoznati ona polja djelovanja u kojima imadu novi nara{taji nastati. Takva }e pedagogika ve} i sama po`eljeti u svrhe obu~avanja sve one sposobnosti probuditi, koje to obu~avanje ba{ za na{ dru{tveni svijet potrebuju. Takva }e pedagogika na to ra~unati, za {to danas ve} neke nazna~nice postoje, da mi uvelike `ivimo u jednomu veleobrtnom svijetu, i da taj svijet u svojoj uzvi{enosti i u svojoj poni`enosti potrebuje odredjene ljudske tipove s odredjenim sposobnostima, ali kakvi mu se tako lako ne razvijaju u onoj mjeri i obli~ju kako to on iziskuje. Ista ta pedagogika morati }e s tim ra~unati da takav ljudski tip jest izlo`en takvim zahtijevanjima, pobijanjima, mogu}nostima sukobljavanja, u kakvima imade individualno postojati i skupno se dokazivati. Izgradjivanje tipi~nih ~imbenika djelovanja u svakodobnici veleobrtnoj olak{ava budjenje i promicanje za takav `ivot prijeko potrebitih sposobnosti, ali i planskismi{ljeno oblikovanje i onakva pozicioniranja kakva su pozvana da ugro`ene u~inke ponovno uspostave. Drugi pravac u kojemu bi za jednu sociolo{ki usmjerenu pedagogiku istra`ivanje polja dru{tvene djelotvornosti moglo postati va`nim ti~e se ve} onoga {to je politi~ko. Dok je u netom oslikanomu slu~aju poznavanje dru{tveno djelotvornih ~imbenika bilo va`nim za to, da se ljude u onomu smjeru oblikuje u kojemu su se oni za njima postavljene zadatke najprije razvili, - a da gospodarsko-dru{tvena dinamika ne preraste duh ~ovjeka suvremenosti, - nije za drugi smjer poznavanje status quoa djelotvorbenih ~imbenika samo zbog toga va`nim da ih se na njihovomu sada{njem stupnju obdr`i, ve} da oni mogu suvremeno obli~je dru{tvenoga `ivota preoblikovati. U takvomu dru{tvenoreformatorskomu smislu govori se ve} o “pedagogiki veleobrtni~koj” (pédagogie indu-

strielle, Industriepaedagogik)1, i posvema je za o~ekivati u epohi evolucionarno-transformatori~koj, u kakvoj se nalazimo, da se ljudska pa`nja sve svjesnije okre}e k istra`ivanju onih ~imbenika djelotvorbenih kakvi novom stvaranju ~ovjekovu pogoduju. Dakle, ne samo da takva pedagogika imade danim `ivotnim uvjetima primjerenoga ~ovjeka oblikovati, ve} imade oblikovati ljude koji su u stanju `ivot prepustiti da sam po sebi nadraste neki stupanj nadavani. U takvim se nastojanjima zanimanje upravlja prema u svakodobnici vladaju}im suvislostima i istra`ivanju takvih suvislosti, a ratio i znanje uvijek nastoje ~imbenike oblikovanja ~ovjeka slu~ajnosti ne prepustiti. Jednom predhodnicom u tomu smjeru jest zasigurno i tzv. istra`ivanje okoli{a (étude du milieu, Umweltstudien)2, kakvo nastoji tendencije utjecanja razli~itih okoli{a na ljude razraditi. Ali, i u drugim strujanjima sociolo{ki usmjerenoga mi{ljenja razradjuje se suvislosti 1

Cf. osim svega radove Aushauerove, Schaerholzove i Kautzove (To~ne nazna~nice o naslovima u ovomu istra`ivanju citiranih djela treba se uvijek prona}i na koncu u “Bibliografiji”. Odnosna bibliografija ne pretendira da bi bila potpunom, ona }e samo ~itatelju slu`iti i u tomu što ga usmjeriva na raznolike u tim to~kama medjusobno se dodiruju}e probleme i pokušava dati prvu podršku u daljnjim samosnala`enjima u takvoj još nepregledanoj literaturi). U suvislosti s veleobrtni~ko-pedagogijskim stremljenjima mora sociolog uvijek sve oštrije svoj pogled svra}ati na institucije, kao na mnogo puta susretanu “Dinta” (Deutsches Institut fuer technische Arbeitsschulung (Njema~ki institut za tehni~ko školovanje za rad)). Vidimo ovdje jasno, a u daljnjemu razvijanju postati }e nam i jasnijim, kako se u sve racionalnijom postaju}oj društvenoj borbi ne samo za svaku poziciju, ve} i takoreku} za svaku vlat i za sve dublje slojeve ljudske duše bori. I sa strane poduzetnika i sa strane posloprimca okretati }e se za takve svrhe stvorene institucije budu}em uobli~avanju ~ovjeka, i uvijek se mora to~no znati kako }e se morati sociološki raznolike tehnike djelotvorstva procjenjivati. U tomu smislu, ponajviše je pou~nim borba s pomo}u tiska od strane razli~itih stranaka za instituciju “Dinta” (Institut za novinarstvo na Sveu~ilištu u Heidelbergu stavio mi je prijateljski svoje isje~ke na raspolaganje, od kojih sam neke brojeve u bibliografiji nazna~io). Od literature o “Dinta” - cf. u prvomu redu knjigu Pechotovu i upravo objavljenu knjigu od Baeumera. U obje knjige postoji i daljnja literatura.

2

Za prvo usmjeravanje na pedagoško poznavanje okoliša cf. knjigu od Busemanna, a tamo i daljnju literaturu.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

izmedju zbilje gospodarski-dru{tvene i one duhovne, a medjusobno pro`imanje i dopunjavanje takvih snaga proizvodi u ne tako dalekoj budu}nosti jedno jedinstveno znanje o dru{tvenoj sklopljenosti (structuration, Strukturiertheit) i sposobnosti oblikovanja (modelage, Modeliertheit) ljudskog duhovnog bitka (étre, Sein). S tim se istra`ivanje okoli{a o~ituje, prije svega, samo kao jedan plodonosni pristup, jer takvo istra`ivanje razlu~uje okoli{ kao factum od okoli{a kao problema pozadine (arrière-plan, Hintergrund) dinamike dru{tvenooblikuju}ih snaga. Jer, {to je zapravo okoli{? Neka zorno jasna cjelina, kakva jednokratna smje{tenost i stjecaj tipi~nih djelotvorbenih ~imbenika, {to ih se treba kao takve predhodno istra`iti, prije nego {to se bude moglo njihovu jednokratnu preobrazbu (transformation, Abwandlung), njihovo jednokratno ustrojstvo (constellation, Gestirn (Konstellation)) pravilno procijeniti i prosuditi. Ali, u ~emu se da{to sastoji na~elo nastajanja i prolaznosti raznolikih okoli{a? Valjda, zapravo, u preobra`avanju dru{tvenodinami~kih ~imbenika, u kojima “okoli{i” tek nastaju. Zasigurno, dru{tveni svijet nije ipak samo jedan mozai~ni niz o~ito razli~itih okoli{a. Shva}ati ga u tomu smislu zna~ilo bi na njegovoj se o~itoj neposredovnosti zaustaviti, o~ito razli~ite presjeke u nekomu procesu prihvatiti kao va`nije od na~ela sebi-svojstvenoga-daljnjega-uobli~ivanja, sebi-svojstvenoga-razudjivanja, samo-preobra`ivanja toga procesa. Istra`ivanje okoli{a jest, - promotri li se to bolje - samo jedno istaknuto mjesto u nekomu teku}em istra`iva~kom programu koji se odrekao toga da se po sklopovima kakvi na njega djeluju `ivot spozna kako u njegovoj dru{tvenoj tako i u njegovoj duhovno-du{evnoj dimenziji. Oblici modificiranja mogu}ega do`ivljavanja i mi{ljenja imadu se u suvislosti s oblicima dru{tvene zbiljnosti istra`ivati: na to se sredi{te mogu sva odlu~na pitanja odnositi. Gdje se od takve istra`iva~ke suvislosti polazi, odakle se zapo~ima splet djelotvorbene suvislosti rasplitati, ~ini se slu~ajnim i ovisi o prigodi, a odlu~nim jest to da se se uvijek do dubine strukturalne isprepletenosti prodre i da

249

se stalno sferu uzajamnih ovistnosti dosi`e tamo gdje se oblik duhovnosti i oblik dru{tvenosti uzajamno uvjetuju i nose. Kada se, dakle, ovoga puta s motri{ta gospodarstva stvar postavi i odatle poku{a dosege djelotvorbenosti promotriti, zasigurno je samo jedna strana propitivanja (pose de questions, Fragestellung) stavljena u istra`iva~ki vidokrug (champ visuel, Gesichtsfeld)), naime pitanje kako gospodarstvo djeluje na ~ovjeka. Nu, s ovim se ne tvrdi da se ne bi moralo u obratnomu smjeru propitivati, naime kako ~ovjek djeluje na gospodarstvo i, jo{ i vi{e, kako bi ~ovjek mogao, svjesno nastoje}i na tomu, na gospodarstvo djelovati. Ali, upravo s razloga toga {to to potonje jest da{to svrhom svakoga takvog problematiziranja (problématisation, Problemstellung), mo`e takvo pitanje tek kasnije biti postavljeno. Odgovor na to kako gospodarstvo ~ovjeka uvjetuje, mora drugima pitanjima predhoditi. Ve} i odgovor samo na to pitanje omogu}uje da se ono prizori{te (espace de jeux, Spielraum) odredi, u ~ijemu po~elu ~ovjek koji je spreman djelovati uop}e i stoji, i ne postoji li mnijenje da ~ovjek uvijek i svugdje sve {to po`eli mo`e i u~initi, to se onda mora sve to~nije spoznavati u kakvomu se konkretnom prostoru djelatnomu (espace d’effets, Wirkraum) upravo nalazi, i {to je to za njega {to je uop}e smislenim i mogu}im `eljkovati i ostvarivati3. Ba{ s razlo3

Još dva daljnja argumenta ~ine se da pogoduju raspravi o postavljanju pitanja koje proishodi iz sklopa gospodarskoga. Prvi argument iznio je Max Weber, kojega se ve}inom pokušava zagovornikom “prvenstvenosti duha” u ovomu podru~ju napraviti. Ali, baš je on naglašavao da su, premda je za istra`ivanje prvobitne situacije modernoga kapitalizma va`nim baš to da se uzroke nastajanja kapitalizma u srednjemu vijeku istra`i “na strani duha”, takvoj gospodarskoj sklopljenosti urodjene tendencije, uvelike odredjivale taj “duh” (Cf. Ges. Aufsaetze z. Religionssoziologie, Tuebingen, 1920., Bd. 1., pp. 55. et s.). Za našu epohu imade dakle i s toga sugleda promatrano ono u smjeru duha gospodarskoga postavljeno propitivanje naro~ito ve}u va`nost. Uz argumente koji su svojom va`noš}u povezani s nekom epohom pridolazi još i argument ve}e znanstvene plodonosnosti. Jer, poznatim je da su ona istra`ivanja kakva iz sklopa duhovno-duševnoga proizlaze, u svojoj to~nosti i o~itosti optere}ena uslijed mnogozna~nosti duševnih izazova. Puno ve}u to~nost i strogost u shvatljivosti preobrazbi gospodarskih sklopova donose puno jasnije shvatljivi izazovi i u smjeru duševnoga, posvema naro~ito kada je rije~ o tomu da se one duševne na~ine reagiranja u~vrsti koji u neposrednoj suvislosti s mijenom u gospodarstvu gotovo prinudno nastaju i koji se prema svojemu nastanku na gospodarski proces takoreku} priklju~uju i tada imadu tendenciju da se oko kakve duševne suvislosti zgusnu.

250

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

ga toga {to ne te`imo najljep{emu `eljenom snu, ve} onomu {to je ostvarljivim, kre}emo se dakle onim jo{ prije navije{tenim putom, kakav nam poma`e jasnije shvatiti prostor u kojemu djelujemo (espace d’effets, Wirkraum), kao i sve suvislosti toga djelovanja (contextes d’effectivité, Wirkzusammenhaenge) koje nas okru`uju. Propitujemo ponajprije snagu dru{tvenoga `ivota koja ~ovjeka oblikuje (vigueur de la vie sociale formant l’homme, menschenformende Kraft sozialen Lebens) jo{ konkretnije: gospodarstvo, i `elimo spoznati kako se ova snaga unutar gospodarstva iskazuje na do`ivljajnoj razini (expérience vecue, Erlebnisseite), kroz ~ovjekovo stremljenje prema uspjehu (aspiration vers le succès, Erfolgsstreben). Jer, gospodarstvo jest jednim bitnim dijelom `ivota dru{tvenoga, iz njega zra~i, kroz njegov sugled do`ivljajni, kroz stremljenje prema uspjehu, jedna uzmo`na sila koja dru{tvene vlastitosti ~ovjeka uobli~uje - o takvoj sili treba ovdje biti rije~i. 2. [TO JE TO “USPJEH”? @eli li se o stremljenju prema uspjehu govoriti, mora se prije svega znati {to uspjeh jest. Ali, ne bi se smjelo mo`da jednostavno opisivati kako ne{to takvo izgleda, nego se mora sociolo{ki sklop odrediti. Nije to jo{ nikakvom znano{}u kada se samo opisuje kako neka jabuka s drveta pada. Samo kada se istodobno i temeljno na~elo (principe d’arrièreplan, dahinterstehende Prinzip), sklop ili zakon, u ovom primjeru zakon slu~aja (loi du cas, Fallgesetz), otkrije, ono {to je zorno jasnim postaje znano{}u. Bitni smisao izlaganja koja slijede sastoji se u tomu da se u njihovoj dogadjajnoj zornosti dru{tvene pojavnosti, kakve se neposredno nadaju i kakve ih povijesno opisivanje aproblemski prima, transcendira i da se one sklopove kakvi na njih utje~u propita. Ako se je motri{ta da oblici stremljenja prema uspjehu stoje u suvislosti sa sklopovnim oblicima dru{tvenoga i gospodarstvenoga, tada se mora svakoj analizi na~ina na koji se subjektivna do`ivljajna strana uspjeha

preobra`uje, pretpostaviti analizu objektivne strane uspjeha. Mora se bit i sklop objektivne pojavnosti “uspjeha” analizirati, da bi se iz toga moglo subjektivnu pojavnost stremljenja prema uspjehu razumjeti. Ali, jo{ i vi{e: iz raznoli~nih oblika mogu}ega uspjeha mora se raznoli~nost oblika mogu}ega stremljenja prema uspjehu mo}i razumjeti. Samo na taj na~in mo`e ona u bitnomu marksisti~ka tvrdnja4 postati u~vr{}enom i dokazanom, naime da objektivne preobrazbe sklopovne za sobom povla~e subjektivne preobrazbe do`ivljajnih oblika. Analizi sklopa stremljenja prema uspjehu mora, dakle, jedna analiza sklopa pojavnosti “uspjeha” predhoditi. [to je to uspjeh? [to je su-sklopovnim su}anstvom uspjeha? Odgovor se najlak{e nalazi kada se takvu sociolo{ku pojavnost razgrani~i od njemu najbli`e stoje}e pojavnosti, a to je postignu}e (achèvement, Leistung). Uspjeh i postignu}e, {to je to njima zajedni~kim, u nekom vi{em pojmu shvatljivim, a u ~emu se razlikuju? Vi{lji pojam naspram postignu}u i uspjehu jest ostvarivanje (réalisation, Verwirklichung). S tim se `eli re}i da je zajedni~kim za te dvije pojavnosti, {to za razliku od mogu}ih, zami{ljanih, i `eljkovanih rezultata predstavljaju ostvarivanje. Ba{ nasuprot okolnosti {to je ~ovje~anstvo tisu}lje}ima o letenju, o tomu da vidi u daljinu, etc., sanjalo, ostvarenje takve mogu}nosti jest uvijek izvjesnim postignu}em. U suprotivnosti spram kakve 4

S razloga toga jest visoko-za~udnim što je marksizam to zanemario da kroz konkretne analize one medju~lanke razradi, da to kroz njih u pojedina~nostima postane uvidljivim, kako se neka gospodarski-objektivna sklopovna mijena odjelotvoruje u duhovnomu i dalje rascvjetava, te i kroz takvo “posredovanje” kulturna izra`avanja odredjuje. O pojavnosti “uspjeha” ne nadaje se nikakve knji`evnosti uporabljive. Knjiga od Einsteina (N.) jest po svojemu su}anstvu neka u stilu Simmelovomu brbljarija, ali bez nadarenosti i oštrine pogleda od potonjega. U najnovije doba pojavljuju}a knjiga od Louriéa jest sadr`ajno-ispraznom. Pokušava se sve kao “patološko” obilje`iti protiv ~ega autor moralne odvratnosti imade. Psihoanaliti~ki puno uporabljivoga sadr`avaju prou~avanja Freudova i Reikova.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

zami{ljane simfonije jest zapis te simfonije postignu}em. Mo`e se, dakle, postignu}a u posvema razli~itim podru~jima ostvariti; u podru~ju tehnike, umjetnosti, znanosti, ustrojstva gospodarskoga, etc. Tamo gdje se postignu}e ostvaruje u po~elu ne~ega {to je kulturalnim a ne tehni~ko-civilizatorskim, govori se o djelu. Ali, postignu}e i djelo jedinstveni su u tomu {to predstavljaju ostvarenja, objektivacije u izvjesnomu “podru~ju stru~nosti” (champ d’expertise, Sachgebiet) te {to se mo`e kriterije njihove vi{lje ili ni`e vrijednosti na}i u sklopovima takvih podru~ja stru~nosti. Mo`e biti, dakle, da se napravi ili stvori kakvo dobro ustrojstvo, kakvu porabljivu cipelu, kakvu visoko-vrijednu simfoniju, ali s tim se bezuvjetno ne mora i uspjeh posti}i. Na tom primjeru odmah jasno upada u o~i razlika: Postignu}e je nekakvom vrsti objektiviranja, ostvarivanja u ma kakvomu podru~ju stru~nosti. “Bitak” i “Va`enje” kakvoga postignu}a jesu po sebi i za sebe neodvisni o svojemu dru{tvenom va`enju, kao i o dru{tvenim sudbinama pojedinaca koji ih stvaraju, nositelja postignu}a. Uspjeh je, suprotivno tomu, nekakva vrsta ostvarenja u podru~ju dru{tvenoga. Sad nastaje zadatak konkretnije odrediti taj osebujni oblik ostvarivanja u dru{tvenomu. I ovdje nam dolazi u pomo} jezik sa svojim nesvijesnim, ali uvijek tanko}utnim distinkcijama. Onu osebujnu vrst ostvarivanja u podru~ju dru{tvenoga, kakva je bitna i kod uspjeha, obi~no se ozna~avalo izri~ajem “samopotvrdjivanje” (auto-affirmation, Sichdurchsetzen). Ali, pojavnost samopotvrdjivanja nije potpunoma jasnom ako se pred o~ima ne imade sljede}e distinkcije. A. Mo`e kod kakvog uspjeha biti rije~i o objektivnomu samopotvrdjivanju postignu}a - tada `elimo o uspjehu objektivnomu govoriti. B. Mo`e biti rije~i o samopotvrdjivanju subjekta koji postignu}e ostvaruje -tada govorimo o uspjehu subjekta ili o uspjehu subjektivnomu.

251

3. USPJEH OBJEKTIVNI I USPJEH SUBJEKTIVNI @elimo, prije svega, o (A) objektivnomu uspjehu govoriti, o objektivnomu samopotvrdjivanju postignu}a. Takvo objektivno samopotvrdjivanje sastoji se u tomu da kakvo postignu}e mijenja ili preina~uje `ivot (“Bitak”) ili djelovanje ljudi, kakve konkretno povijesno postoje}e skupine ljudi. Mi `elimo poneke vrsti objektivnoga uspjeha na primjerima prikupljenim iz razli~itih izvora pokazati. Neka skladba imade uspjeha. To mo`e kazivati da ta skladba na ljude djeluje, u tomu smislu {to im se svidja, {to ih je ganula, {to ih u njihovomu najnutarnjijem bi}u ovisno o okolnostima odu{evljava, mo`da i mijenja. Nekoga objektivnog uspjeha mo`e kakva skladba i u tomu smislu imati {to na kasnija djela utje~e, {to su takva djela nekako s tim postala drug~ijim, nego {to to bija{e ona skladba kakva je prvotno postojala. Jedan daljnji primjer: ljudi mogu letjeti, oni mogu u daljinu vidjeti, etc. Kroz uspje{na prodiranja takvih izuma “u `ivot” njihovo djelovanje postaje drug~ijim. Te nove mogu}nosti ophodjenja i komunikacije mogu na na{ `ivot tako djelovati da ga u posvema razli~itim dimenzijama uobli~e. Ali, ba{ se u vlastitosti i u veli~ini takvoga raspona djelotvorbenosti objektivni uspjeh i sastoji. I zaklju~no: kakvo tehni~ko-ustrojstveno postignu}e ostvaruje se otprilike kroz novi oblik ustrojavanja su-djelatni{tva i rada (organisation de la co-opération et du travail, Betriebs- und Arbeitsaufbauen) (taylorizam, fordizam, fayolizam). U toj potonjoj skupini primjera ve} u o~i upada da tu postignu}e kao takvo za substrat imade ono dru{tveno, te mi moramo odmah dosada{njim odredjenjima pridodati primjedbu da tamo gdje se ne samo uspjeh ve} i postignu}e moraju u po~elima dru{tvenog ostvarivati, to postignu}e i uspjeh takoreku} konvergiraju ili se, u najmanju ruku, jedan drugomu posvema pribli`avaju. S razloga toga, zna~enje uspjeha, doti~no neuspje{nosti (u dvostrukomu smislu

252

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

rije~i, kako u smislu ne-postizanja uspjeha, “ne-postajanja uva`enim”, tako i u smislu proma{aja) nije za sve vrsti postignu}a u istoj mjeri konstitutivnim. U ponekim podru~jima jest neimanje uspjeha neizravno i kriterijem za bezvrijednost postignu}a. Poneka postignu}a jesu suprotivno tomu u svojoj kakvo}i neodvisnim o njima sukladnomu uspjehu. Za vrednovanje postignu}a nekoga vojskovodje, nekoga voditelja gospodarstvenoga, nekoga pedagoga, nekoga propovjednika, nije posvema nesmjerodavnim imadu li takva postignu}a uspjeha, do~im je za ispravnost tvrdnji kakvoga matemati~ara posvema nesmjerodavnim imade li njegovo postignu}e kakvoga dru{tvenog uspjeha. U naravi je onih postignu}a koja se izravno na dru{tveni `ivot odnose {to takva svoje kriterije ispravnosti dijelom temelje i na samopotvrdjivanju postignu}a. Za postignu}e uspjeh zna~i dijelom u najmanju ruku isto {to u prirodoslovnim znanostima pokus: ~as izvjestno empiri~ko potvrdjivanje, ~as neko opovrgavanje kakvo na preina~ivanje temeljnih predod`bi sili. Taj objektivni oblik uspjeha isti~emo poglavito iz razloga {to smo kod rije~i “uspjeh” ve}inom sklonim pomi{ljati samo na subjektivnu stranu uspjeha, naime na uspjeh nositelja postignu}a, subjekta. Totalni uspjeh mora uvijek obje strane imati: mora se postignu}e potvrditi, kao i njegov nositelj. Mogu}im je i samo to da se postignu}e potvrdi ali da njegov nositelj poklekne, da ne imade uspjeha. U takvomu slu~aju mo`e se jo{ uvijek o uspjehu govoriti. Ali s na{ega motri{ta, nije umjesnim govoriti o uspjehu kada tkogod bez postignu}a dosegne visoki rang ili visoke polo`aje u vlasti (positions du pouvoir, Machtpositionen). U takvomu slu~aju prije bismo o “sre}i”, ako se tako ho}e o “nazaslu`enoj sre}i”, govorili, a ne o uspjehu, jer tomu u na{emu smislu postignu}e mora predhoditi. S druge strane, mo`emo i moramo, da bismo mogli na{u analizu odr`ati dostatno elasti~nom, na{u vrijednosnu prosudbu o tomu treba li ovo ili ono postignu}e biti vi{lje ili ni`e vrednovano te je li ovaj ili onaj sub-

jektivni uspjeh kakvom postignu}u primjeren, ostaviti zasad po strani. Jer, u tomu se sastoji tvrdoglavo-uporni iracionalitet svakoga gospodarskog sustava {to razli~ite sfere postignu}a razli~ito vrednuje i u njima s tim razli~ito nastale {anse za uspjeh otvara. Dok dakle sfere postignu}a po sebi i za sebe odaju objektivne kriterije za kakvo}u (bonté, Guete) i manju vrijednost (médiocrité, Minderwertigkeit) kakvoga postignu}a, dotle sama sfera postignu}a {to se ti~e trajanja njezine vrijednosti jest dru{tveno uvjetovanom, a razli~ite subjektivne veli~ine uspjeha u njojzi mogu}im postignu}ima u~injene su pristupa~nim. Je li kakva cipela dobro napravljena, ili kakav zadatak trgova~ki dobro rije{en, jest po sklopu cipele i po opsegu trgova~kih zadataka vidljivim. Ali, da li se kakvo obrtni~ko postignu}e ili funkcija raspodjele robe u danom dru{tvu vrednuje vi{lje ili ni`e, u smislu da se njihovim nositeljima postignu}a ve}e ili manje veli~ine uspjeha u~ine pristupa~nim, ovisi to o sklopu odnosnoga dru{tva i gospodarstva. Ta objektivna strana uspjeha i samopotvrdjivanja, imade se utoliko vi{e nagla{avati, koliko smo vi{e na to naviknuti da na temelju izvjesnoga morala, {to su nam ga ve}inom nametali subjekti ~isto-misleno usmjereni (sujets contemplatifs, beschauliche Subjekte (religiozni geniji i filozofi)), ili drug~ije izra`avali ljudi koji su samo s motri{ta potro{nje gospodarstvo do`ivljavali - u stremljenju prema uspjehu ne{to sumnjivo naslutimo. Ipak, ne smije se zaboraviti da samopotvrdjivanje uvijek imade ovu objektivnu stranu te da ono nije samo legitimnom `eljom, ve} ba{ i novovrsnim postignu}em stvarala~koga subjekta koji svojemu djelu, svojemu postignu}u, poma`e prema uspjehu, doti~no sa svim silama nastoji da djelo i postignu}e zadru u~inkovito u su}anstvo i djelovanje ljudi. Kada se sociolog, unato~ takvomu moralisti~ki vi{ljem vrednovanju oblikâ uspjeha objektivnoga, s uve}anim interesom vrati

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

oblicima subjektivnoga uspjeha, dogadja mu se zbog toga, budu}i da znade da je temeljnim ~injenicama nama poznatog dru{tvenog `ivota sukladnim to da ~ovjek nije djelatan neposredno za ljubav postignu}u, ve} da u svojim motivacijama izvjestan zaobilazni put (détour, Umweg) bira, da tek kroz stremljenje prema uspjehu nalazi puta prema postignu}u. Op}enito i prosje~no ostvaruje ~ovjek kakvu stvar, kad on s time sebe sama u ma kakvomu obliku dokazuje. Upravo }emo s razloga toga s uve}anom pa`njom posvetiti sklopovima uspjeha subjektivnoga.

zivi i nazna~nice za to da }e kakav odredjeni subjekt u budu}nosti mo}i u nadavanom dru{tvu sa stanovitim dobrima raspolagati i u stanovitu smjeru s uspjehom djelovati. O relativno stabilnomu uspjehu govorimo s razloga toga {to su garancije budu}nosti: novac, posjed i polo`aj, koji }e zna~iti odredjene {anse na djelotvorbenost i ovlasti raspolaganja, u svezi sa stabilitetom izvjesno odredjenoga dru{tvenog poretka koji njihovo va`enje zajam~uje. U svrhe svakodobne porabe mo`e stabilitet takvih veli~ina uspjeha biti shva}en absolutno, ali za sociologa koji imade unutar {irega vidokruga promi{ljati, svaki stabilitet jest zbog svoje povezanosti s konkretnim dru{tvenim sklopom samo relativnim. I takvu razliku, {to smo ju s pojmovima “uspjeh labilni i uspjeh relativno stabilni” ozna~ili, nagovijestio je i razradio je svakodobni govor. Govori se, naime, posvema odgovaraju}e na{oj dvopodjeli o izvjestnomu uspjehu “puko moralisti~kom” i o onomu “stvarnom”. Svakodobni na~in govorenja imade, naime, izvjesnu osebujnu nesvjesno sociolo{ki usmjerenu ontologiju bitka i govori o stupnjevima intenziteta takvoga bitka. Mo`e se sada i dalje propitivati: u kakvim podru~jima dru{tvenoga `ivota postoji nekakav “stvarni” uspjeh? Gdje je to relativno stabilni uspjeh mogu}im? Kada ga oko sebe u okru`ju dru{tvenoga potra`imo, dade se tvrditi da se nekoga relativno stabilnoga uspjeha u smislu prirasta {ire zajam~ljivih {ansa za djelatvorbenost i {ansa za ovlasti raspolaganja imade u tri podru~ja. Ve} prema tomu u kojemu je od takvih podru~ja uspjeh mogu}im govorimo o Uspjehu u podru~ju uzmo`nosti (succès dans la sphère de puissance, Erfolg in der Machtsphaere) 6,

4. LABILNI I RELATIVNO STABILNI OBLICI USPJEHA SUBJEKTIVNOGA A. O labilnom obliku uspjeha subjektivnog mo`e biti rije~i kada postoji subjektivno samopotvrdjivanje nositelja postignu}a u dosezanju ma kakve vrsti priznanja, u stjecanju kakve svojevrsne “uglednosti” (prestige, Ansehen) 5 . Najpoznatiji oblik takve uglednosti jest postajanje slavnim (succès en gloire, Ruhmerfolg). B. O relativno stabiliziranom uspjehu mo`e biti rije~i kada radi samoga postignu}a ili u kakvomu ~vrstom suvislu s postignu}em, nositelj postignu}a silom prisvaja ili zadobiva zajam~enim {anse djelotvorbenosti i ovlasti raspolaganja. Kada mi okolnost {to se kakav subjektivni uspjeh mo`e i u tomu sastojati da se dodje do novca ili posjeda (dakle ovlasti raspolaganja), ili polo`aja ({anse na djelotvorbenost), u zamr{enom obliku izra`avamo, da - s terminologijom Maxa Webera ~iju se op}u sociologiju u ovom istra`ivanju uvijek predmnijeva - govorimo o {ansama na djelotvorbenost te o ovlastima raspolaganja, dogadja se to samo zbog toga {to se tako to~nije zahva}a i ozna~uje sklopovni smisao tih oblika uspjeha. Jer novac, posjed, “polo`aj”, to su na5

O pojavnosti uglednosti - cf. u mnogome druga~ije postavljene, ali ipak pa`nje vrlo vrijedne analize u L. Leopolda, Prestige ; dalje, A. Vierkandt, Autoritaet und Prestige, in Schmollers Jahrbuecher, Band 41, p. 1681 ff. O problemu slave - cf. in knjigama J. Hirsch, Zilsel.

253

6

O uzmo`nosti (puissance, Macht) `elimo mi ovdje - posvema u smislu Maxa Weber - isklju~ivo one u~inke ~ovjeka na ~ovjeka razumijevati kakve se mo`e izravno ili neizravno na golo fizi~ko nasilje (violence physique, physische Gewalt) svesti (doti~no da se nazna~i drasti~nu sliku što ju daje Max Weber, u~inke pri kakvima u pozadini stoji kaciga sa šiljkom. Per definitionem dakle ne i prinudu gospodarsku (coercition économique, wirtschaftlicher Zwang).

254

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Uspjehu u podru~ju gospodarstva (succès dans la sphère d’économie, Erfolg in der Wirtschaftssphaere), Uspjeh u podru~ju karijere (succès dans la carrière, Erfolg im Gebiete der Karriere). Jasnim je, na prvi pogled, da ova trodioba nije homogenom, da se ona prva dva podru~ja mo`e jasno razlu~iti, do~im ono tre}e takvo ras~lanjivanje presijeca te se kao podru~je djelomi~no mo`e u ona prva dva pojavljivati. Ali, nije nam stalo do na~elne jasno}e ras~lanjivanja prije svega, ve} do utvrdjivanja da se relativno stabilni uspjeh mo`e prvenstveno u ta tri podru~ja posti}i. Ali, izranja odmah i ono nadasve bitno pitanje, za{to je upravo u takvim podru~jima postignuti uspjeh ~ak i stabilnijim nego {to je to uspjeh u slavi? [to je to sklopovnim (structural, aufbaulich) smislom takvoga stabiliteta? Sklopovni smisao takvoga stabiliteta jest u tomu {to se samo u takvim podru~jima javlja iznudljivo, medjuovisno (uzajamno isprepleteno) djelovanje. Privlasti li se u takvim podru~jima klju~ne pozicije i {anse u svezi s takvim pozicijama, mo`e se na istrajnost takvih pozicija i na njima pripadaju}e {anse uvelike ra~unati, jer u takvim sferama djelovanje (action, Handeln) ljudi jest povezanim. Onaj tko si u kakvoj potki uzmo`nosti (trame de puissance, Machtgefuege) prisvoji ovlast zapovijedanja (pouvoir de commandement, Befehlsgewalt) ili ju zajam~enom zadobije, mo`e s unaprijed predvidljivim reagiranjem ljudi na svoje zapovijedi ra~unati, jer sila koja je u temeljima takve potke uzmo`nosti ~ini djelovanje ljudi homogenim i iznudljivim. Budu}i da je u podru~ju dru{tvenosti ba{ djelovanje ljudi ono {to je prvenstvenim, a samo su podrednim motivacije s kakvima ljudi svoje djelovanje od slu~aja do slu~aja poprate, ona ve} nagovije{tena ontologija svakodobnice do`ivljava takvu potku medjuovisnosti djelovanja kao stvarnost, a na tome utemeljeno mnijenje kao puku ideologiju, i nazivlje, kao {to smo to vidjeli, s odredjenim pravom svaki uspjeh koji na potki medjuovisnosti djelovanja po~iva “stvarnim” a svaki jedino s “mnijenjem” i “priznavanjem” povezani uspjeh “samo moralisti~nim”. Odredjeno medjuovisno, unaprijed

prora~unljivo i iznudljivo djelovanje postoji osim u sferi uzmo`nosti jo{ i u gospodarstvu razmjenskomu (économie d’échange, Verkehrswirtschaft). U okvirima gospodarstva razmjenskoga nije dodu{e sila ta koja iznudjuje unaprijed prora~unljivo djelovanje, nego je pak dobro-shva}eni samointeres (auto-intérêt bien-compris, wohlverstandene Eigeninteresse) pojedinac taj koji ekonomsko djelovanje ~ini homogenim te relativno jednozna~nim i prora~unljivim. Polo`aji u podru~ju vlasti (u dru{tvu politi~komu), polo`aji unutar potke gospodarske (u dru{tvu gospodarskomu) jesu relativno stabilnim. Naprotivno tomu jest ono fenomenu Slave pak odgovaraju}e obdru`bivanje (socialité, Vergesellschaftung) - javnost (javnost ove slave). Ali, “javnost” ozna~uje oblik povezanosti ljudi u kakvomu oni ne mogu po svojim `ivotnim interesima i iznudljivim djelovanjima biti zahva}eni, ve} samo po svojim mnijenjima, koja se to vi{e kolebaju {to vi{e iz tradicionalnoga oblika dru{tvenog `ivota prelazimo u slobodnije. Uspjeh u podru~jima slave i uglednosti postaje utoliko labilnijim ukoliko se vi{e pribli`avamo povijesnomu stupnju gospodstva tzv. “javnog mnijenja” (dominance de soi-disante “opinion publique”, Herrschaft der sogenannten “oeffentlichen Meinung”) 7 . 7

K takvomu tvrdjenju mora se, iako samo najnu`nije, dodati da bi se takvo slobodno kolebanje mnijenjâ moglo samo pri potpuno slobodnomu gospodstvu “javnoga mnijenja” prona}i. Ali, mi znademo posvema dobro da su, neposredno nakon što je u Novomu vijeku takva pojavnost zapo~ela protiv tradicije koja je stereotipizirala sva mnijenja izdvajati i naizgled postajati zna~ajnom, novopridošla politi~ka i gospodarska središta uzmo`nosti nastojala svoju uzmo`nost s pomo}u one tradicije uve}ati, a i dan danas imadu tendenciju da “slobodni” tijek mnijenja u svoju korist stabiliziraju. Jedno na taj na~in iznudjeno mnijenje ili pomo}u svjesno ili nesvjesno ovladanih metoda masovne psihologije stereotipizirano i mehanizirano oblikovanje mnijenja jest, uostalom, u svojemu društvenom tijeku uvelike prora~unljivim. Ali, i u takvim slu~ajevima le`i ishodište stabiliziranja i iznudljivosti oblikovanja mnijenja i unutar ovoga potonjega i ishodište postizljivoga uspjeha u podru~jima politi~koga i gospodarskoga. Samo time što se u njemu prvenstveno medjuovisne strukture oblikuju, i u podru~je oblikovanja mnijenja uplovljavaju, nastaju tu i sekundarne, dijelom prora~unljive veli~ine uspjeha. U vremenima kao što je naše jest prvobitna narav takvih pojavnosti, kao što su slava i uspjeh u uglednosti, doista posve ~esta i mo`e se samo još u onim podru~jima tra`iti, koja su od onih središta uzmo`nosti relativno malo zahva}enim, dakle primjerice u podru~ju nenadzirljivoga razgovaranja, ili u svezama u kojima slobodno sljedbeništvo jest još uvijek mogu}im te, razumije se samo po sebi, u razdobljima revolucionarnoga društvenog ili ratni~kog opuštanja.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

5. NEKOLIKO OP]ENITIH ME\UOVISNOSTI MOGU]NOSTI ZA USPJEH I DRU[TVENOGA SKLOPA Sada se mo`e nekoliko ne neva`nih ~injenica u svezi s ovim nazna~iti: I. Op}enito, mo`e se tvrditi da stremljenje prema uspjehu ide uz one oblike subjektivnoga uspjeha kakvi osiguravaju najve}a zajam~enja trajnosti i sigurnosti. Drugim rije~ima, ~ovjek si osigurava, dru{tveno i u prosjeku prvenstveno, {anse za budu}e djelotvorstvo u onim podru~jima dru{tvenoga tkiva ~iji sklop najprije zajam~uje ono djelovanje sudionika koje je iznudljivim. Ali, ta posvema op}enita i formalna tendencija va`i samo pod pretpostavkom da ba{ takva podru~ja nisu od strane “gospodstvenih” slojeva (couches dominantes, herrschende Schichten) (~ije se gospodovanje ba{ i sastoji u tomu da u odnosnim podru~jima {anse za njih budu monopolisti~ki osigurane) ve} zaposjednute. Na taj na~in, u dru{tvima stanovitoga spleta, birokratskim i po mjeri uzmo`nosti skrojenim sklopovima imadu pristupa samo odredjeni dru{tveni slojevi. Svakodobno konkretni sklop dru{tva utje~e, dakle posvema izvanredno na smjer stremljenja prema uspjehu. II. U svezi s tim mora se i jedno drugo temeljno kretanje promotriti8. Uglavnom, mo`e se ustvrditi da su u ranijim dobima na medjuovistan na~in iznudljivo djelovanje (action interdépendamment extorquable, interdependent erzwingbares Handeln) i ovlast raspolaganja (pouvoir de disposition, Verfuegungsgewalt) s relativno velikim rasponom djelotvorbenosti bili mogu}im da{to samo potki vlasti. S razloga takvoga, povla{teni slojevi nastojali su si prvenstveno ba{ u takvim po8

K tomu cf. prije svega Max Weber, Wirtschaft und Gesellschaft (Grundriss der Sozialeoekonomik, Bd. III., p. 364 ff., bez ~ijih analiza kao temeljnih - kao što je to ve} spomenuto - poneka od promatranja koja slijeda ne bi mogla biti mogu}im.

255

dru~jima {anse za uspjeh osigurati. Medjutim, {to je vi{e gospodarstvo poprimalo obli~je gospodarstva tr`i{noga i razmjenskoga (économie de marché et d’échange, Markt- und Verkehrswirtschaft), u skrajnjoj liniji kapitalizma, to vi{e je u svim svojim strujanjima (pojavnostima) gospodarsko djelovanje postajalo medjuovisnim, prora~unljivim i iznudljivijim, zbog ~ega su sad dose`ljive ovlasti raspolaganja i {anse za djelotvorenje postajale sve vi{e `eljkovanim, a sad dose`ljivi uspjeh sve se vi{e uzvisivao s motri{ta dru{tvenih sudova o vrijednosti (estimation de valeur, Wertschaetzung). Ba{ to {to smo netom na na~in sklopovnoanaliti~ki opisali, odgovora posvema poznatomu Sombartovom motri{tu da na mjesto ranijega bogatstva po uzmo`nosti sve vi{e nastupa uzmo`nost po bogatstvu. Takvo lu~enje kazuje nam da je ranija uzmo`nost u isto doba zna~ila i bogatstvo, jer se posredstvom uzmo`nosti moglo sebi bogatstvo priskrbiti, nu da sada bogatstvo podjedno i uzmo`nost zna~i, jer tko imade novca, mo`e si polo`aje po uzmo`nosti osigurati. III. Ovisi li konkretni oblik stabilnoga uspjeha u tolikoj mjeri o povijesno-dru{tvenomu smje{taju subjekta koji u stanovito doba prema uspjehu stremi, onda izgleda da se imade kakvu suodredjuju}u ulogu pripisati prirodi postignu}a koje treba uspjeh legitimizirati. Tako se ~ini, npr., da je u na{em dru{tvu u prirodi kulturalnih postignu}a (achèvements culturelles, Kulturleistungen) to {to se prvenstveno nagradjivanje takvih postignu}a ostvaruje u obli~ju uspjeha subjektivnoga, slave, a da bilo koju drugu vrst dodatnih zajam~enja uspjeha osje}amo kao ne{to sporedno. ^ini se da je u suvislosti s jednim drugim sklopovnim pomicanjem, naime to da se sve ve}oj mjeri postignu}e kulturalno ne pojavljuje kao kakvo postignu}e stale{ko ili birokratsko (kao u Indiji, Kini, pa i u zapadnja~komu Srednjem vijeku), pri

256

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

~emu inteligencija svjetovnja~ka bija{e samo pojavno{}u popratnom, ve} se tendencijalno odvija prvenstveno u po~elima medju-stale{koga javnog mnijenja (opinion publique d’états, staendische oeffentliche Meinung). Takva preobrazba poja~ava zna~enje onih nagrada kakve imadu sklop uspjeha subjektivnoga, jer dok se tamo dru{tveno nagradjivanje duhovnih postignu}a osigurava prvenstveno kroz stale{ke nadarbine, (prébendes d’états, staendische Pfruenden) kroz stale{ke po~asti (honneurs d’états, staendische Ehre), moderni stvaratelj (sve dok ga se slu`benikom ili namje{tenikom ne u~ini) stje~e svoju priznatost prvenstveno kroz medij medjustale{koga javnog mnijenja, te na taj na~in iznenadno veli~anje uspjeha u slavi tijekom renesanse jest u svezi s takvim op}enitim pomicanjem pozornice postignu}a kulturalnoga iz podru~ja stale{kog u ono slobodnoga sloja knji`evni~koga. Od tada, u po~elima javnoga mnijenja sve vi{e raste zna~enje uspjeha u slavi, {to nastaje tek u svezi s postupnim dokidanjem dru{tva stale{koga i s is~ezavanjem one stale{ko-monopolisti~ke situacije nositeljâ kulture (protagonistes de culture, Kulturtraeger). Va`nost javnoga mnijenja za moderno stabiliziranje uspjeha ide dotle da se vrlo ~estotno, ~ak i tamo gdje duhovno postignu}e bude u suvislu sa “slu`bom” (docenti na umjetni~kim akademijama i sveu~ili{tima), do namje{tenja mo`e samo posredno preko uspjeha u javnosti do}i. IV. Pojedina~na podru~ja postignu}a sama po sebi, kako je re~eno, jesu po tomu kako ih se u prosjeku dru{tveno vrednuje ovisnim o ukupnomu gospodarskom spletu. Raznoli~no vrednovanje vojni~koga postignu}a u Engleskoj ili u umirotvorenomu kineskom carstvu, s jedne strane, a u militaristi~koj Pruskoj, s druge strane, jesu primjerima za to. Ili pak, da se ne nazna~uje razlike koje se odnose na sklopove nacionalne, ve} da se nazna~i razlike iz-

medju epoha, pribli`iti }emo razli~ito procjenjivanje uspjeha {portskoga u najnovijoj epohi onome iz pro{le epohe. Bez daljnjega, upada u o~i kako su se u takvim podru~jima pove}ale kako subjektivne mogu}nosti uspjeha, tako i one uz njihovu pomo} postignute stabilizirane objektivne {anse za uspjeh. To pove}anje jest u suvislu s visokim vrijednosnim ocjenjivanjem takvih sfera postignu}a u visoko-razvijenomu kapitalizmu, ali to vi{lje ocjenjivanje jest u suvislu s va`nijim funkcijama {portskoga postignu}a za modernoga ~ovjeka u modernomu dru{tvenom spletu. V. Uspostavljanje gospodstvene uzmo`nosti podru~ja gospodarstva u modernomu gospodarskom sklopu imade vi{e dalekose`nih posljedica. Ovdje `elimo samo ona dva momenta istaknuti, koji su u neposrednomu suvislu ili u posredovanoj svezi s oblikovanjem stremljenja prema uspjehu. a/ Slijevanje u podru~je gospodarstva onih energija {to ih najvi{lje vrednuje i vi{lje vrednovanje nagrada u tomu podru~ju izazivlje neko “demokratiziranje” dru{tva, demokratiziranje koje prodire dublje negoli ono politi~ko. Taj u nov~anim svotama izrazljivi gospodarski uspjeh jest u najmanju ruku stale{ki privlastljiv, barem toliko dugo dok gospodarstvo, uglavnom, po~iva vi{e na slobodnoj konkurenciji (libre compétition, freier Wettbewerb) nego na monopolisti~kim povezivanjima s kakvima se mo`e planski vladati (liaisons monopolistes dominables systématiquement par planification, planmaessig beherrschbare monopolistische Bindungen). Dok se ovlasti mo`e stale{ki raspore|ivati, dotle uspostavljanje gospodstvenosti uspjeha gospodarskoga nu`no dovodi (uvijek u smislu relativno slobodne konkurencije) do oslobadjanja pristupa {ansama za postizanje uspjeha, i u tomu smislu sve br`e rasta~e zate~ene spletove stale{ke. Bezimenost novca potiskuje sve vi{e u tomu smislu medjusobnu relativnu povezanost uzmo`-

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

nosti ~ija se pregledljivost relativno zajam~uje na osobnoj podlozi. b/ S uspostavljanjem gospodstvenosti spleta gospodarskoga nastupa jedan novi oblik vi{e ili manje iznudljivog i unaprijed prora~unljivog djelovanja. Djelovanje pojedinca postaje, naime, unutar spleta gospodarska, posredno oko valjano razumljenoga samointeresa, homogenim, do izvjesnoga stupnja prinudno-obvezatnim i prora~unljivim. Prinuda (coercition, Zwang) koja iz gospodarstva zra~i, premda potonje pojedincima formalno dopu{ta slobodu (prinuda mo`e i ne-gospodarski djelovati), ishodjuje pak trajno i u svakomu su-smje{tavanju jedan vi{e ili manje jednozna~no odredljivi optimum “istinskoga” djelovanja (action véritable, richtiges Handeln), kojega svaki pojedinac nastoji zahvatiti i ispunjavati. Na taj na~in, ona formalna sloboda, da svatko smije svoj vlastiti interes ~uvati i da se imade od sebe sama usmjerivati, postaje jednim puno djelotvornijim sredstvom podizanja uljudbenoga (domestication, Zaehmung) nego {to to ~ini gospodovanje s pomo}u vlasti (dominance par autorité, Herrschaft durch Gewalt), budu}i da potonja da{to ne mo`e sve ljude unutar dru{tvenoga dogadjanja zahvatiti, do~im splet gospodarski, {to se gu{}e i veli~anstvenije ostvaruje, imade tendenciju da kroz svoje pro`imanje s racionalnim djelovanjima koje ga karakterizira postupno zahva}a sva ljudska ostvarenja i da prije ili kasnije odredi one na~ine djelovanja i reagiranja pojedinaca kakvi ba{ s gospodarstvom neposredno ne imadu nikakve veze. Gospodstvo novca jest, usprkos svakoj slobodi koju ono formalno pri svojemu nastajanju pretpostavlja a i ostvaruje, puno despotskijim, a interese i privatna podru~ja ljudskoga postojanja puno intenzivnije odredjuje nego sustav gospodstva (système de dominance, Herrschaftssystem) bilo kojega despotskog vladara, koji da{to samo s politi~kim sredstvima

257

prinude raspola`e. Uspostavljanje je takvoga medjuovisni{tva (établissement d’interdépendance, Zwischenbeziehungswerden) svih gospodarskih djelovanja posredno oko dobro shva}enoga vlastitog interesa. Takvo medju-ovisni{tvo te`i kroz to postati prvorazrednim ~imbenikom obdru`bivanja (socialité, Vergesellschaftung), preina~uje se u sebi samomu i sve vi{e preina~uje dru{tvenu funkciju i u suvislu s tim obli~je “duhovnoga” u na{emu dru{tvu. Izvjestno na vlasti i uzmo`nosti utemeljeno obdru`bivanje, ~ak i kada je u odnosnomu smislu intenzivno uzdu` i poprijeko ustrojenim, mora se jo{ uvijek na ideje religiozne i moralisti~ke oslanjati. Jer - kako se to i ~isto funkcionalno pokazuje - s vojnom i birokratskom vla{}u mo`e se samo stanovite klju~ne pozicije u dru{tvenomu spletu zaposjesti, i bivati pri tomu primoranim onaj neovladljivi ostatak, takoreku} slobodne praznine, tkivo svakodobnoga `ivota i djelovanja, samima sebi prepustiti, doti~no ra~unati s tim da takva kroz uzmo`nost nezahva}ena djelovanja postadnu kroz ideolo{ke sadr`aje i sveze (kakve sa svoje strane opet trajno prema tradicionalisti~kom habitusu tendiraju) stereotipiziranim, homogeniziranim i kroz to pregledljivim i ovladljivim. Ba{ oni dru{tveni poredci ~ije poluge uzmo`nosti (apareillage de puissance, Machtapparatur) nisu dostatno ~vrsto spletene da bi bile u stanju trajno iznudjivati predvidljiva djelovanja razgranatih skupina ljudi, jesu (s motri{ta svih ostalih sklonosti kakve predkapitalisti~ke svijesti) prinu`denim gr~evito se oslanjati na religiozne i svakovrsne druge idejno obojene ~imbenike. S razloga toga postoji i u svakomu starijem dru{tvenom sklopu bilo kojega obli~ja (configuration, Gestalt) izvjestno savezni{tvo, u smislu kakve podjele funkcija, izmedju onih vrsti uzmo`nosti koje prvenstveno ideolo{ko-tradicionalisti~ke momente obdru`bivanja predstavljaju (sve}eni~ki sloj), s jedne strane, te nositelja fizi~ke sile (ustrojstvo ratni~ko), s druge strane. Pri takvoj podje-

258

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

li funkcija zajam~uje se djelovanje takoreku} temeljnih institucija te temeljnih na~ela vladaju}ih uvjerenja primjereno dru{tvenoj uzmo`nosti (exemplairement dans la puissance sociale, sozial-macht-maessig), do~im se daljnja djelovanja neko} po svojim temeljima u~vr{}enih institucija i duhovnih na~ela, prepu{tena sama sebi, na “mirni” na~in i dalje rascvjetavaju, a zatim takoreku} kao pro{irenje dosega uzmo`nosti utvrdjuju, te postojanje dru{tvenoga spleta spontano i tamo zajam~uju gdje pritisak uzmo`nosti nije vi{e izravno nazo~nim, niti ga se vi{e kao takvoga do`ivljuje. Dru{tvo kakvo se prvenstveno s pomo}u vlasti obdr`ava ne mo`e (ve} iz razloga koji se ti~u dru{tvenog funkcioniranja) bez po~ela ideolo{kog opstati, jer uzmo`nost sama ne mo`e nikada u dru{tveni splet u njegovoj punoj gusto}i (~emu pripadaju, npr., nanadzirljivi razgovor, glasine, etc.,) prodrijeti. Medjutim, {to zbijenija medjuovistnost u toj svezi promi~e proces napredovanja ekonomizacije dru{tva u smislu kapitalizma, {to gospodarstvo vi{e te`i prvenstvenim ~imbenikom obdru`bivanja (facteur primaire de la socialité, primaerer Vergesellschaftungsfaktor) postati, to biva sigurnijim da }e praznine u spletu djelovnomu (koje su prije bile u stanju na predvidljivo djelovanje ukazati samo preko tradicionaliziranih ideologija), na svojemu zaobilaznom putu preko dobro razumljenoga vlastitog interesa, postajati vi{e ili manje neizbje`ljivim, i u smislu optimuma racionalitetnoga unaprijed prora~unljivima. Dru{tvo koje u svojemu vlastitom bitnom spletu postaje racionalno-prora~unatim, postaje postupno ~ak i u svojim “iracionalnim” stremljenjima sve vi{e predvidljivim, jer i oni ~imbenici djelovanja koji su jedva u~incima kakvoga mete`a ili kroz irracionalna “residua “ odredjeni, postaju, barem prema smjeru svojega djelotvorenja, posebice prema svojoj smje{tenosti, unutar koje te`e u ina~e racionalne spletove dospjeti, pregledjivim (transparent, durchschaubar). [to vi{e iracionalno postaje “opkoljenim oto~i}em” u po~elu ukupnog spleta (trame totale,

Gesamtgefuege) koji postaje sve racionalnijim, to se vi{e mo`e s takvim oto~i}em ra~unati. U~inci kakvoga mete`a burzovnoga, npr., jesu danas to~no prora~unljivim, ba{ kao i mogu}i u~inci protuudara iracionalnih reagiranja deklasiranih skupina u procesu dru{tvene borbe (lutte sociale, sozialer Kampf). Takvo reaktivno djelovanje povezuje se, naime, u smislu odredjene zakonomjernosti s iracionalnim residua ranijih stanja svijesti, a imade tendenciju u~vr{}ivati se u sve to~nije odredljivim situacijama u puno pregledljivijem obliku. U ona stanja dakle (u one praznine dru{tva uzmo`nosti (société dans puissance, Machtgesellschaft)), u kojima je ranije jedino tradicionalisti~ko-ideolo{ko reagiranje ljudi pregledljivo djelovanje tvorilo, smje{ta se u sve ve}oj mjeri gospodarska neizbje`ljivost (inévitabilité économique, wirtschaftliche Zwangslaeufigkeit) i preko dobro-razumljenoga vlastitog interesa proizvodi uvelike predvidljivo djelovanje. Nu, to zna~i - slobodnije govore}i - da moderno dru{tvo gospodarsko (société économique, Wirtschaftsgesellschaft) (upravo s razloga toga {to gospodarsko prinudjivanje sve vi{e i pojedina~ne obrte svakodnevnoga djelovanja pro`ima) “mo`e sebi priu{titi” sve sna`nije oslobadjanje od “ideolo{kog”. Dru{tvo gospodarsko ne samo da je daleko od toga da bi se odmah moglo, kada su njegove ideologije potkopanim, u svoje atome razbiti, ve} je dapa~e u smislu izvjesnoga `ivotno va`noga elasticiteta po`eljnim da se pojednici odreknu ideologijom i tradicijom uvjetovanoga krutoga reagiranja u korist svojega vlastitog prilagodjivanja na pritiske ~isto ekonomske naravi proiza{le iz odnosa obdru`bivanja. To svojemu razvoju predano dru{tvo gospodarsko funkcionira takoreku} bolje, kada se za to prijeko potrebito djelovanje oslobodi od uvjerenja moralnoga 9 . U 9

Sve to ne va`i za rane stadije kapitalizma, tamo gdje se kapitalisti~ko udešavanje (conformité, Einstellung) istodobno tek moralo njegovati, i takva teza va`i samo kada se je sklonim ~injenicu priznati, da onaj u procesu gospodarskomu novoizgradjeni “poslovni moral” imade više nekoga smisla funkcijskoga jedino u tomu da se pribli`ava ne uvjerenjima, ve} podru~ju “uzanci”.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

istoj mjeri, dakle, u kojoj racionalitet gospodarski pro`imlje dru{tvene spletove `ivotne, u nestajanju ideolo{kih sveza prepoznajemo nestajanje prinudnosti uvjerenja moralnoga. To je dru{tvenim smislom razvoja moderne ideje sno{ljivosti (tolérance, Duldsamkeit)10 . Kada mi usprkos takvoj nedvojbeno zamjetnoj tendenciji k razgradnji svih ideolo{kih po~ela u spletu djelovanja gospodarskoga i s njim povezanoga djelovanja svakodobnoga, mo`emo istodobno i kumulaciju ideolo{koga ba{ u sferi politi~kog zamijetiti (tako da gotovo sve {to je duhovno bude od onoga {to je politi~ko zahva}enim i ustrojenim), onda se takva pojavnost kompenzatorska mo`e s motri{ta modernoga dru{tvenog sklopa razjasniti. Od ideologije potpuno slobodnim mo`e samo neko ~isto gospodarsko dru{tvo postati. Mi predobro znademo da na{e gospodarsko obdru`bivanje u skrajnoj crti jest jo{ uvijek primjereno odnosima uzmo`nosti zajam~eno; primjerenost uzmo`nosti u onomu {to je ~isto gospodarsko postoji svuda tamo gdje se pokazuju reperkusije onoga {to je “primjereno vlasni{tvu”. Oko takvih ne ~isto gospodarskih pre`itaka uzmo`nosti, a posebice oko onih garantivnih klju~nih pozicija ba{ se i usredoto~uje borba, ali ne samo ona gospodarska. Dok ih nosi ili zahva}a sklop gospodarski, sva djelovanja imadu tendenciju postati slobodnim od ideologija i kao “ogoljela” va`iti, sva su ona djelovanja, koja su prema toj uzmo`nosti ili protiv takve uzmo`nosti ude{enim, duhovno-ideolo{ki obilje`enim. Odnos izmedju uzmo`nosti i tradicije (habitualizirana ideologija) u ranijim dru{tvima ponavlja se u na{em dru{tvu kao odnos izmedju uzmo`nosti i gospodarstva. To~no kao i ranije, kada su samo klju~ne pozicije religiozno-tradicionalisti~kih prijepleta bile za10

S motrišta svjetsko-povijesnoga postoji još jedan klasi~ni primjer za omogu}enost snošljivosti: Indija. Tamo su bili, što se ti~e nauka (mata) apsolutno snošljivi, jer se bivalo istodobno rigoroznim u svim stvarima, koje se u svezi s ritusom (dharma) nalaze. Moglo se je pak u podru~ju “mnijenja” bivati snošljivim, jer je za poredak kastinski (dakle poredak društveni) zajam~ivano odlu~uju}e djelovanje uobli~avano tako da bude kroz ritus odmah prora~unljivim i u njegovomu tijeku zajam~en.

259

jam~ivane primjereno uzmo`nosti, a “uljudbivanje” ljudi (domestication d’hommes, Zaehmung der Menschen) “duhovno” proizvodilo samo iz sebe, u modernomu spletu moralo se samo klju~ne pozicije spleta gospodarskoga primjereno uzmo`nosti zajam~iti, dok ostalo posti`e ve} (uklju~uju}i ovdje i pro{irenje kruga u~inkovitosti sredi{njih krugova nositelja uzmo`nosti) imanentni sklop obdru`bivanja gospodarskoga. Kroz posredovanje upravo gospodarskoga stremljenja prema uspjehu, u takvoj vrsti dru{tva gospodarskoga pojedini ~ovjek postaje psihi~ki shvatljivim. Kada se netko jednom ve} predao gospodarskomu stremljenju prema uspjehu, postaje podatnim i progledljivim u slijedu svojega djelovanja. Funkcionira li takav splet, mo`e se ~ovjek vladanja nad mnijenjima i “idejama” odre}i. Ali, budu}i da u tomu modernom sredi{tu obdru`bivanja gospodarskog djelovanja ideolo{ko postaje odklonjivim, to moderni ~ovjek postaje sklonim sve ono {to je “religiozno”, “eti~ko”, “jednostavno ideolo{kim” ozna~iti. U takvomu odbacivanju i opadanju vrijednosti izra`ava se nesvijesno nova sklopovno va`na ~injenica, naime da moderni proces u {irokim poljima duhovnog jest u stanju osloboditi se, a de facto i jest oslobodjen 11. ^ovjek koji to bez usmjerivanja 11

Brzo oslobadjanje od ideologija ve}ine podru~ja u našemu `ivotu jest najjasnije prou~ljivim u dosadnoj trijeznosti i “postvarenju” spolnosti. S našega motrišta, izgleda ve} zagonetkom kako su djelovanja i pojavnosti `ivotne, kakve se u današnje doba kao “Adiaphora” (“eti~ki-ravnodušno”) do`ivljava, tako naširoko bile s problemima religioznim i onim moralisti~kim optere}ivane. Dok se ranije bilo prinu`denim spolnost samu po sebi baš zbog njezinih društveno neovladljivih posljedica tretirati kao problem moralisti~ki, a ina~e bi takve sveze djelovne bile potpunoma neovladljivim, danas se spolnost moralisti~ki oslobadja u onoj istoj mjeri u kojoj su tehnike racionaliziranja u stanju ne`eljkovane posljedice bilo isklju~iti ili ih barem urediti ili u~initi društveno neopasnim. Predostro`nosti što ih se poduzima u svezi sa za~e}em omogu}uju uvelike da se uredi reprodukciju ljudi, a da ~itav prijeplet odgovornosti, koji je od ~injenice svojih posljedaka imao neodgovorljive udare, postane uredljivim; tamo gdje to ne uspijeva, bivati }e optere}uju}i posljedci sve više reduciranim kroz skrbljenje i kroz društvenu slobodu kretanja i samostalnost `ene, tako da u skrajnjoj liniji, za podru~je onoga što je moralno smjerodavnim samo još istan~ano ozlijedjivanje duše, što ga mo`e ~ovjek prouzro~iti, ostaje postojano. Uvidja se da se “ideološko” u istoj mjeri povla~i u kojoj društveno racionaliziranje prodire. A mo`da takvo kretanje jest za pozdraviti, budu}i da u njemu po~iva tendencija da se ljudsku problematiku usredoto~i na ~isto duševno.

260

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

sociolo{koga na sebi isku{ava, uvjeren je da mora sam samcat to medjuovisno racionalitetno reagiranje kao “realitet” raspoznati, te mu se tad sve “duhovno” ~ini “pukom ideologijom”. To je sklopovna tajna moderne ontologije kapitalisti~koga `ivotnog usmjerivanja. 6. SKLOPOVNOST USPJEHA U KARIJERI Postoji osobiti oblik stabilnoga uspjeha, kojega se mora u tom suvislu jo{ izrazitije obraditi. Mislimo tu na osebujni sklop onoga lanca stabilnih mogu}nosti za postizanje uspjeha, koji se u njegovoj cjelini karijerom ozna~uje. Karijeru karakterizira a priori racioniranje i stupnjevanje onih u njojzi postizljivih (a) ovlasti raspolaganja (u obli~ju prihoda, zarade), (b) {ansâ djelotvorbenih (nadle`nost, ovlast zapovijedanja), (c) dru{tvene uglednosti (prestige, Ansehen) uspjeha. Karakteristi~no za karijeru jest, drugim rije~ima, {to su u njojzi veli~ine uspjeha a priori racionirane. Dok pojedinac spletu uzmo`nosti i gospodarstva svoje mjesto vi{e ili manje sam osigurava, u podru~ju karijere veli~ine su uspjeha i djelokrug unaprijed stupnjevani. To {to si tkogod sam svoje mjesto u spletu gospodarskomu i u onomu uzmo`nosti primjerenomu osigurava, ba{ i ukazuje na to da je to vi{e ili manje poglavito samo do njega samog koliko }e si od onih u dru{tvenomu prostoru postoje}ih mogu}nosti za stjecanje uzmo`nosti, a u gospodarskomu prostoru mogu}nosti djelovanja i raspolaganja ovlastima prisvojiti, i kako }e takve mogu}nosti kroz vlastitu osobnost povezati u cjelinu. Ovo je u podru~ju karijere samo u jednoj ograni~enoj mjeri mogu}im, jer se tu zatje~e kako mogu}nosti za djelovanje u obli~ju podijeljenih nadle`nosti (compétences attribuées, geteilte Zustaendigkeiten), tako i veli~ine nagradjivanja u obli~ju zarade, {to je u takvomu slu~aju zapravo napu}ivanje na stanovite veli~ine potro{nje, a i uglednost je u obli~ju naslova slu`benoga a priori racioni-

rana. Jer, potonje ne zna~i ni{ta drugo do li napu}ivanje samoga sebe na stanovite veli~ine u iskazivanju (po)~asti (honneur, Ehre), {to ih se imade od budu}ih dru{tvenih su-ugovornika o~ekivati. Dok si u podru~ju karijere osobnost mo`e priznanje pribaviti samo tako da unaprijed ponudjene {anse za djelovanje i raspolaganje sa svojim vlastitim duhom ispunjuje, u podru~ju spleta gospodarskoga i onoga od uzmo`nosti mo`e se polo`aj {to ga se `eli posti}i sam modelirati u veoma na{irokoj mjeri. Nu, u sklopovnoj analizi uspjeha karijernoga mo`e se jo{ dublje prodrijeti. Mo`emo se naime jo{ dalje pitati: gdje je takvo aprioristi~ko racioniranje veli~ina uspjeha uop}e mogu}im? A gdje nije? Na~elni }e odgovor glasiti: u onim podru~jima ~ije se budu}e uobli~avanje dade predvidjeti, gdje se vi{e ne odvija borba za raspodjelu uzmo`nosti, nego se na temelju ve} donijetih odluka izgradjuje i izvodi neki plan. Jednom rije~ju, to~no tamo gdje je racionaliziranje i birokratiziranje sa stvarnim opsegom zadataka a priori mogu}im, tamo su i podjela nadle`nosti i karijera mogu}im. Takva sui generis karijera mo`e se samo kao karijeru slu`benih polo`aja formulirati12 . Ako je u kakvomu podru~ju karijera uop}e mogu}om, onda takvo podru~je mora u sklopu gospodarske cjeline predstavljati neki ve} relativno smiren oto~i}. Zbiljska gospodarska borba bjesni u takvim slu~ajevima izvan oto~i}a, a ono {to se unutar njega odigrava jest borba pojedinih ~ekatelja (candidats, Anwaerter) iz slojeva bliskih vladaju}im na razdiobu ve} kolektivno osvojenih utjecajnih i pravno zajam~enih polo`aja, koje treba odsada priznavati u obli~ju veli~ina uspjeha {to ih se mo`e a priori planski smi{ljeno razdjeljivati. Gospodarski prostor onoga {to je pogodno za birokratiziranje, 12

Teško da se mo`e o kakvoj karijeri Napoleonovoj ma i samo u prenesenomu smislu govoriti, jer njegovi uspjesi bili su tipi~no u borbi osvojene, samouobli~avane veli~ine uspjeha, on je u bitnomu svoje mjesto i svoju ulogu u svijetu sam napravio, te nije stajalo do njega da odnosne veli~ine uspjeha jednostavno zatekne.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

onoga s ~im se mo`e upravlja~ki smi{ljeno zavladati, jest u tom smislu u bitnomu rastere}enim od borbe. Aprioristi~na pregledljivost, rastere}enost od borbe i karijera jesu medjusobno u svezi. 7. BORBENO PRIZORI[TE IGRE I OD BORBE RASTERE]ENO PRIZORI[TE Moramo, dakle, u razradjivanju upravo re~enoga razlikovati borbeno prizori{te igre (place combattive du jeu, Kampfspielraum), naspram prizori{tu rastere}enomu od borbe (place dégonflée du combat, Kampfentleerter Raum). Razlikujemo, nadalje, dvije temeljne vrsti borbe: borbu za uzmo`nost koja se usmjeriva na silu (combat s’orientant sur la force pour le pouvoir, an der Gewalt eingerichtete Machtkampf), te na tr`i{te usmjerivanu borbu gospodarsku (combat économique s’orientant sur le marché, am Markt eingerichtete Wirtschaftskampf). Nu, bilo bi pogrije{nim odnosno razgrani~enje tako si zami{ljati kao da te obje vrsti djelovanja le`e takoreku} u prostorno ili vremenski jednozna~no razgrani~ljivim okruzima. Nije to tako da neki ~ovjek stalno stoji u borbenomu prizori{tu, a drugi da stalno stoji u prizori{tu od borbe rastere}enomu; a ni tako da neko vremensko razdoblje djelovanja zna~i samo borbeno djelovanje (action combattive, Kampfhandeln), a drugo samo mirno djelovanje (action pacifique, friedliches Handeln). Kadkada se mo`e to veoma kruto razgrani~iti, nu ~estotno su to samo stanovite “strane”, “razdoblja”, djelovanjâ koja su odredjenim od strane suvislosti borbe, doti~no od spleta rastere}enoga od borbe. Bilo bi posvema krivo mnijevati da se svako djelovanje gospodarsko i u svojoj cjelini svako djelovanje s pomo}u uzmo`nosti odigrava u borbenomu prizori{tu. Seljak, kada svoju stoku dobro prehranjuje, vojnik, kada svoja vje`banja vojni~ka izvodi, `ive prije svega u prizori{tu rastere}enomu od borbe, premda slijedom onih daljnjih sveza, kroz kakve gi-

261

banja djelatna (actes agissants, Betaetigungen) obaju postaju smislenim, takva djelovanja negdje u splet borbeni dospijevaju; djelovanje seljaka, ako njegova proizvodnja ma gdje u splet tr`i{ni dospijeva, uvje`bavanje vojnika, kada je to uvjetovano budu}im ratom. Postoje, dakle, kako u spletu gospodarskomu, tako i u onomu politi~komu i onomu uzmo`nosti oto~i}i, polja gibanja djelatnih, veoma dugi nizovi djelovanja koja se jedno s drugim isprepli}u, kakvi su umjetno ili prema svojoj naravi prizori{ta od borbe rastere}ena. Ovdje, u takvim okru`enjima, jest birokracija, jest karijera mogu}om. Postoji i jedna birokraciji gospodarskoj sukladna birokracija politi~ka. Svaki gospodarski sklop, svaki politi~ki sklop, sadr`i oto~i}e kao prizori{ta od borbe rastere}ena. Priroda kakvoga tijela uzmo`nosti (corps de pouvoir, Machtskoerper) ili tijela gospodarskoga (corps économique, Wirtschaftskoerper) mo`e se u bitnomu obilje`iti ba{ s tim kako se u njemu kvantitativno i kvalitativno birokratizirano prizori{te igre odnosi naspram borbenomu prizori{tu. Borba mo`e u skrajnjem slu~aju sve atome nekoga dru{tva politi~koga ili dru{tva gospodarskoga pro`imati. Takav stadij onoga bellum omnium contra omnes jest samorazumljivim samo u konstruktivnomu grani~nom slu~aju, nu potreban je za to da se prijelazne tipove naspram drugoj skrajnosti karakterizira. Imademo mi jedan drugi tip pred nama, /a to je/ kada se kroz ujedinjavanje i polarizaciju potencijala borbe ~itava podru~ja neutralizira, pobirokratizira, od borbe rastereti, a po~ela borbe se takoreku} samo na vrhove takvih ina~e umirotvorenih jedinica usredoto~i. Ba{ kao {to je to u podru~ju politi~koga ~estotnim, naime da se najprije malene skupine jedna protiv druge bore, zatim malene dr`ave, da bi se u kona~nici u velike dr`ave ujedinile, tako se i u podru~ju gospodarskoga takvo pokretanje uo~ava, koje od jedne relativno pojedina~ne konkurencije vodi ka konkureniji skupina, a zatim u kona~nici konkurenciji nekolicine velesila u obli~ju trustova.

262

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Ono razdjeljivanje u borbenomu prizori{tu, te u mirnomu, birokratiziranomu, prizori{tu, jest za nas odlu~uju}im s razloga toga {to sklop uspjeha postizljivoga jest svagdje uvijek druk~ijim, te {to ovomu ili onomu obliku uspjeha pripadaju uvijek druk~ije uredjeni (ispleteni) oblici stremljenja prema uspjehu, s tim u svezi uvijek druk~ije uredjeni (ispleteni) tip ~ovjeka i, u kona~nici, odgovaraju}e drugi tip kulture. Na~elo samo-razlikovanja (auto-différenciation, Selbstunterscheidung) do`ivljajne strane uspjeha u pojavnosti stremljenja prema uspjehu ovisi o naravi i sklopu uspjeha kojemu se stremi. Objektivni sklop uspjeha mogu}ega i uspjeha `eljkovanoga odredjuje i uobli~uje dalekose`no obrazac ljudsko-du{evnoga dr`anja (contenance humain-mentale, menschlich-seelische Haltung). Toliko o biti uspjeha, ne o njegovoj filozofskoj bitnosti, ~ak ne ni o “smislu” uspjeha, ve} o sklopu uspjeha (structure du succès, Aufbau des Erfolges). Sada }emo se drugomu dijelu na{ih zadataka okrenuti i izvan takvoga odredjenja biti uspjeha, njegovo zna~enje tra`iti (signification du succès, Bedeutung des Erfolges) u njegovoj subjektivnoj djelotvornosti; krenuti od njegove strane iskustveno-do`ivljajne te u takvomu suvislu karakterizirati njegovu snagu da ~ovjeka oblikuje. Mi `elimo pri tomu na sljede}i na~in postupiti: `elimo, prije svega, op}enito o stremljenju prema uspjehu govoriti, njegove dru{tveno-psihi~ke odredbenice zahvatiti i tek tada gospodarsko stremljenje prema uspjehu posebice razmotriti. 8. O STREMLJENJU PREMA USPJEHU OP]ENITO Da je u pojavnosti stremljenja prema uspjehu rije~ o jednoj posvema odlu~uju}oj to~ki u ljudskom `ivotu, da stremljenje prema uspjehu du{u modelira u posvema odlu~uju}em smislu, da ~ovjek u temelju druk~ijim postaje u svojoj duhovnoj izgradnji, u svojoj najdubljoj bîti, ve} prema tomu da li je predan

stremljenju prema uspjehu ili nije, to je jedno od spoznajnih dobara religiozne psihologije svih vremena. Ve} su Indijci razlikovali put djelovanja (manière d’action, Weg des Handelns), praxis, od odricanja (renoncement, Entsagung), umovanja poniru}ega (méditation, nachdenkliche Versenkung) i razmatranja kontemplativnog (misleno-usredoto~enoga) (contemplation, Beschaulichkeit). S istim se problemom bavi i zapadnja~ka mistika. Tako kaziva ve} maestro Eckhart u svojoj propovijedi o Mariji i Marti, o putu djela i o putu potonu}a 13, zanosa, pri ~emu taj, zanimljivo, protivno onomu mjestu u bibliji na koje se izlaganje odnosilo, Marti, doti~no radno-djelatnima, dodjeljuje prednost. Mi se `elimo u jednomu sli~nom smislu zapitati kako stremljenje prema uspjehu utje~e na sklop li~nosti, i ne `elimo pri tomu zazirati od analize posvema dubokih utjecanja {to ih vr{i stremljenje prema uspjehu, kakvi ina~e uobi~ajeno ispadaju iz gospodarsko-psiholo{koga vidokruga, jer za nas je bitnijim to nego razumijevanje posvema jednostavnih, izravnih, uzroka, ako da{to `elimo prodrijeti sve do bitnih sklopovnih mijena u du{evnom. Jer, kada se uvidi da pojavnost uspjeha jest to~kom preokreta (point du retournement, Umschlagepunkt) kroz koju gospodarstvo oblikuje dru{tveno-psihi~ki habitus, a ovaj opetoma kulturnoga tipa oblikuje, mora se tada in concreto promatrati, koliko je tako {to mogu}im, te istra`iti medju~lanove, s pomo}u kojih radius u~inkovitosti postaje skroz promotrivim. Mi `elimo u~inke stremljenja prema uspjehu u kratkim odlomcima u skladu s odlu~uju}im motri{tem o sklopu ljudske du{e obraditi. A. Do`ivljavanje vremena i do`ivljavanje samoga sebe (expérience vecue du temps, expérience vecue de soi-même, Zeit- und Selbsterleben), ta duboko karakteristi~na sklopovna zna~ajka du{e, ras~lanjuje se u onih koji streme prema 13

Njema~ki misti~ari ~etrnaestog stolje}a, hrsg. Fr. Pfeiffer, Bd. II: Meister Eckhard. Anastati~ki novotisak, Goettingen, 1906, str. 47 ff (Predigt IX).

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

uspjehu druk~ije nego u onih koji se odri~u takvoga stremljenja. Kroz ustremljenost prema svrsi u djelatnih, kroz njihovu istrajnost, unosi se u njihov `ivot izvjestni kontinuitet, uz kojega se ~ovjek mo`e odr`ati, uz kojega se ~ovjek mo`e uvijek iznova uspraviti. Premda prigodi~ni neuspjeh (kakav takvoj sudbini pripada) mo`e od slu~aja do slu~aja prema gubljenju plana voditi, prema dezintegraciji, kao i prema zdvojnosti, uspostavlja se ipak u toga tipa samo-uzdizanje, upravo hotimi~no nepodlijeganje neuspjehu. Prepu{ten samomu sebi, ~ovjek uvijek isponova tra`i novi pristup prema planovima koji se gube, i u uvijek isponova obnovljenomu stremljenju postvaruje, korak po korak, sve korjenitije, svoje bi}e. Suprotivno tomu, `ivot onoga tko je neu~inkovit i neuspje{an stalno oscilira i fluktuira. Vrijeme za njegovo do`ivljavanje jest diskontinuiranim, on se izla`e i podlije`e raspolo`enjima, a mogu}nost stalnoga samogubitni{tva pogoduje situaciju; Takva mogu}nost gubljenja samoga sebe ili postaje pri tomu nemilom mukom, ili u virtuoznomu obratu `ivotni stil neke kulture iz takve nu`de ~ini vrlinu: izgubiti svoje “ja” postaje tada ba{ svrhom vrijednom slijedjenja. Tako se mogu}nost samogubitka iskazuje temeljnom svrhom u predod`bi nirvane u Indijaca ili u kr{}ansko-misti~noj `rtvi u Kristu. Ho}e li ~ovjek i}i u ovomu ili u onomu smjeru, ovisi o kona~nomu odlu~enju, koje nam je ve}inom predhode}a tradicija ve} uskratila, tako {to nam je jedan ili drugi put kao uzorit i visoko-vrijedan predala. Na~elno, stoji pak iza takve odluke jedan vje~iti, premda samo posvema rijetko fakti~ki odlu~uju}i svjestan razgovor izmedju dvije u temelju razli~ite mogu}nosti ljudskoga postojanja, u kojemu onaj koji stremi uspjehu, predbacuje, s jedne strane, onomu pasivnomu da je `ivot proma{io, da je obvezama hic et

263

nunc uzmicao i da se svojim pozivanjem na ne{to uzvi{eno udaljio od neposredne stvarnosti. S druge strane, onomu tko je revnostan predbacuje se da zbog “svijeta” gubi svoje “ja”, da odgovornost za svoje nekada{nje “ja” prenosi i predaje u svrhe nutrinski-svjetovne. Nije ovdje mjesto da se odlu~i o tomu tko od njih dvoje imade pravo. Ali, ovoliko ve} mo`emo s povr{nim promatranjem utvrditi: za oba puta postoje rje{enja prava i pogre{na, i odlu~i li se ~ovjek za bilo koju od ovih alternativa, uvijek je mogu}im da ispunjeno ostvarenje karikira istinsku mogu}nost jednoga ili drugog puta. Mogu}im je, s ustrajno{}u, s trudom samoga sebe i kakvu stvar promicati, samoga sebe nalaziti; ali, mogu}im je i da tek u prolaznosti svijeta svijet bude zaista otkriven. Obratno pak, mogu}im je i da pra`njenje k ispraznosti i pusto{i vodi; isto tako, mogu}im je da neumorno stremljenje postane neprestanom djelatno{}u bez odmora. B. Odno{aj onostranosti (rapport d’étrangeté, Fremdbeziehung). U stremljenju prema uspjehu odkriva se jedan drugi ~ovjek, uostalom ne u svojoj bitnoj cjelovitosti i zatvorenosti u sebe, ve} jedino kao su-trka~, protuigra~, protivnik, prema kojem se ~ovjek pode{ava. Mi smo druge ljude razvili u toliko puno dimenzija i s toliko puno strana, kao {to je `ivot u nama razvio umije}a “izla`enja iz-sebe-sama”. Stremljenje prema uspjehu je sli~no tomu na~in iskazivanja du{e. Na~in na koji du{a `eli svijet i ljude oko sebe obuhva}ati odredjuje i na~in na koji se ovi otvaraju du{i. Ne zadobiva ~ovjek drugoga ~ovjeka za sebe u njegovoj substancijalnoj samostojnosti u procesu stremljenja prema uspjehu, jedino je ljubav u stanju dovesti ga samomu sebi. U procedere stremljenja prema uspjehu dogadja se drugi ~ovjek toliko za nas, koliko ga mi mo`emo u na{e planove, izra~une i kombinacije uklju~iti. Mi se tra`imo u njegovomu planu, on se tra`i u na{emu planu.

264

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Postoji dakle jedno samosvojno stapanje (cramponnement propre, eigentuemliche Verklammerung), jedno uzajamno ukr{tavanje (entrecroisement réciproque, gegenseitige Verschraenkung) egzistencijâ, u kojemu svatko samo sebe sama `eli, a ipak je prinu`den i na druge obazirati se. Taj obzir negativni postaje pozitivnom svezom, zame}e se pa`nja za obvezatnosti i pravila igre kakva mogu ~estotno postati puno obvezatnijim nego {to je to i najstro`i moral. Du{a se ovdje otkriva u svojevrsnomu popre~nom presjeku te iz djelotvorbenosti takvoga dr`anja na kulturalno nastaje jedna samosvojna psihologija interesa. Kako drugi sebe sama predaje onima koji streme prema uspjehu, kako s tim otkriva du{u svoju i du{u drugog u obli~ju jednog {arolikog, ali ipak prili~ito jednozna~no i ravnomjerno funkcioniraju}eg mehanizma - to ve} dokumentiraju romani Stendhalovi 14, a ono {to se s tim ne uvidja, {to se samo od sebe zastire, to doku14

Potrošljivost takvoga dr`anja duše za filozofsko pro`imanje svijeta uvidio je ve} Nitzsche, koji je na svoj osje}ajni na~in to tvrdjenje povukao na po~etak: “Mo`da se nemilosrdnost i podmuklost pogodnijim uvjetima za nastajanje jakih, neodvistnih, duhova i filozofa nadaju, nego što su ona nje`na, istan~ana, popustljiva dobrostivost i umije}e da se stvari lako shva}aju, što ih se u u~enjaka cijeni, i s pravom cijeni” (Jenseits von Gut und Boese /S onu stranu dobra i zla/, Nitsches Werke, Taschenausgabe, Bd. VIII., p. 59.). Kao što takvo pogodovanje tvrdoga, deziluzioniranoga, jasnoga duha u podru~ju onoga što je filozofsko imade stremljenje prema uspjehu jedno od svojih ishodišta u onomu što je ekonomsko ... “Pour être bon philosophe, il faut être sec, claire, sans illusions. Un banquier qui a fait fortune, a une partie du caractère requis pour faire des découvertes en philosophie, c’est-à-dire pour voir claire dans ce qui est “. Od Stendhala vodi nas ova crta razmišljanja nazad prema Marie Jeant Hérault de Séchelle (1759. - 1794.), ~ija knjiga Die Theorie des Ehrgeizes (Teorija o ~astoljublju) plijenila ljubav i štovanje. Taj plemenitaš, koji se usprkos svojemu ugladjenom polo`aju u ancien régimeu /stari ustroj/ priklonio Velikoj Revoluciji i tu napravio karijeru uostalom da bi kasnije bio giljotiniran -, izveo je mo`da najoštrija zapa`anja (u smislu potpune promišljenosti) što ih se mo`e u podru~ju tehnike društvenoga uspjeha napraviti. Taj ud`benik tehnike uspijevanja imati }e svoje ispravnosti u svim onim epohama i `ivotnim krugovima, u kojima je, kao što je to bio njema~ki prevoditelj de Séchellesa diagnosticirao, razaranje moralnih i društvenih veza toliko uznapredovalo, da se uz iskorištenje vlastitih sila i tudjih slabosti moglo uzmo`nosti do~epati, u vremenima kao što su Napoleonova, koji i sam bijaše virtuozom jedne takve tehnike uspijevanja.

mentira ono obli~je svijeta du{e, {to ve} u djelima Dostojevskoga postoji, {to je ~ovjek samo u stanju uvidjeti i uobli~iti kada vlastitoj situaciji kakva religiozna tradicija predhodi, koja je kod njega razvila sklonost prema ~isto-mislenomu poniranju (immersion contemplative, beschauliche Versenkung) u vlastitu du{u i otvorila ga za dublje probleme `ivota du{e. C. Samopromatranje (auto-observance, Selbstbeobachtung). Nu, ne samo to kako ~ovjek drugoga ~ovjeka otkriva, kao i to kako ~ovjek shva}a sebe samoga, ovisi u skrajnjoj liniji o tomu {to ~ovjek u ovom svijetu i od svijeta `eli. Mogu}nost u sebe samoga u}i, i sebe samoga izlo`iti, jest za one koji streme prema uspjehu ne{to drugo negoli za one koji su skloni odricanju. Za oboje jest samopromatranje mogu}im, ali uvijek u jednome drugom smjeru. Ne u smislu narcizma ili u smjeru postupnoga poniranja, kao u mistici, ve} u stalnomu pode{avanju na dojam i u~inkovitost otkriva se ~ovjek u stremljenju prema uspjehu. Ne u sebe i}i, ve} iz sebe iznositi `eli onaj koji stremi prema uspjehu. Toliko o temeljnoj razlikovnosti pode{avanja u obaju. D. Promi{ljanje obavljanja ostvarenja uspjeha (circonspection exécutoire, Vollzugsbedachtheit). Netom ba{ spomenuta razlikovnost u pode{avanju izbacuje iz sebe stanovite sposobnosti do`ivljavanja, ~ijom najznamenitijom mo`da jest ona {to bi ju se s pomo}u precizne rije~i Gottlove 15 moglo nazvati “sposobnost 15

v. Gottl, Vom Sinn der Rationalisierung (O smislu racionaliziranja). Cf. dalje u Sechellesa (cf. 34 ff) kao dokaz potankosno karakterizirano “planski-smišljeno djelovanje”. O religioznim korijenima samosavladavanja, self-control te njihovih u~inkovitosti usp. prvu glavu u L. Schueckinga, Die Familier im Puritanismus (Obitelj u puritanizmu, Leipzig-Berlin, 1929. Mi smo uostalom s tim istodobno i tri od najva`nijih izvorišta modernih ljudskih tipova koji same sebe savladavaju i drugima zavladavaju nazna~ili: Self-control -Ideal /samokontrolu kao ideal/ u puritanizmu, dvorski arivizam ancien régimea i duh poduzetnika uspinju}e se bur`oazije financijalne i veleobrtni~ke.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

promi{ljanja obavljanja”. Onaj koji te`i prema uspjehu stalno promi{lja na~in njegova ostvarenja (circonspect exécutoirement, vollzugsbedacht), jer takav nije sklon - posebice na najmodernijemu stupnju na{ega racionaliziranog bitka (être rationalisé, rationalisiertes Sein) prebaciti odgovornost za prestanak ne~ega na fatum; takav pogrije{ke tra`i u sebi, ne `eli situaciju mislima izbjegavati16, i uvijek je spreman za ispravljanje. On te`i u skladu s tim jednoj stalnoj analizi ~imbenika, ustrajnomu nastojanju znala~ki i djelovno istodobno ovladati ~itbenicima obrtni{tva u~inkovitoga, naposljetku izvjesnoj absolutnoj pobo`nosti pred zbiljskim i malenim, koja danas obilje`uje kako na{ oblik ustrojstva gospodarskoga (forme d’organisation économique, wirtschaftliche Aufbauen (Organisations) forme), tako i znanstveni pozitivizam kao tomu usporednu pojavnost. Ukupno racionaliziranje gospodarsko (rationalisation économique, Wirtschaftsrationalisierung) izazivlje kao {to to ve} bija{e primije}enim - uslijed masovnosti uve}avanja prinosa jedinica {to ih se imade proizvoditi, da gospodarstvo na sitnomu {tedi, i u{tedjivanjem u manjim zahvatima ispunjuje se; sukladno tomu, istra`uje se sklop i obrazac suvislosti svjetovne upravo sve vi{e i u tajanstvenoj objedinjenosti onoga {to je maleno (composition mystérieuse du petit, geheimnisvolle Zusammensetzung des Kleinen). E. Potiskivanje osje}anjâ straha (refoulement de sentiments de la peur, Verdraengung der Angstgefuehle). Prodiranje u samoga sebe s pogledom koji se stalno popravlja ta promi{ljenost izvodjenja koja svrhe radi, kada je to 16

Ford: “Die meisten Leute verwenden viel mehr Zeit und Willenkraft darauf, Problemen aus dem Wege zu gehen, als sie zu loesen “ (Ve}ina ljudi potroše puno više vremena i jakosti volje za to da probleme izbjegnu, nego za to da ih riješe” (Philosophie der Arbeit, p. 94.).

265

nu`nim, stalno samu sebe pode{ava, takodjer rastjeruje u svakodobnici tamu naizgled samorazumljenoga (auto-comprehensif, Selbstverstaendlich), u kojoj ina~e `ivimo, korak po korak. ^ovjek koji postaje sve sigurnijim u prostoru dru{tvenomu, koji se u njemu sve vi{e snalazi, do`ivljava to ne vi{e kao ne{to nepregledljivo, ve} kao ne{to njemu povjereno. Kada je jednom u prostoru dru{tvenomu postao sigurnijim, nosi ~ovjek takvu sigurnost u veliki svijet. “Svijet” je da{to po sebi i za sebe ne{to vi{e nego dru{tveno zajedni{tvo. Nu, ~ovjek je sklon u stanovito doba povijesni na~in svojega snala`enja u svojemu naro~itom svijetu dru{tvenosti razviti u osje}aj za svjetsko. To {to je ~ovjek svijet, ali i sebe, uvijek osje}ao i osje}a, to se imade odgonetnuti na temelju znanja o tomu koliko se on u svojemu dru{tvenom okoli{u osje}a usidrenim, za{ti}enim, sklonjenim, izoliranim, pot~injenim, ugro`enim, etc. Osje}anja straha od izvanjske ugro`enosti i od vlastitoga du{evnog bezdana gube se u istoj mjeri u kojoj ~ovjeku uspijeva da se u prora~unljivim odno{ajima unutarnjega i izvanjskoga svijeta snalazi. Odavde treba se optimizam kakve svjesnosti razviti; odavde, pri jednomu stjeci{tu suprotstavljenosti, ~ak pri stvarno utvrdljivoj bezmo`nosti neke grupe, razvija se njezin pesimizam i fatalizam. Naravno, pri takvim promatranjima potrebit je najve}i oprez, a za to se ne imade kakve ~vrste {eme: stremljenje prema uspjehu i promi{ljanje njegova izvodjenja ne moraju posvema ne bezuvjetno biti s bezobzirno{}u povezane; {to se vi{e samopouzdanje i povjerenje i u mogu}nost zavladavanja stvarima i svojim bi}em (maîtrisabilité de choses et de soi-même, Beherrschbarkeit der Dinge und des Seines) kroz ljudski razum uzdi`e, to vi{e raste {ansa za sklonost sve vi{e odgovornosti (responsabilité, Verantwortung) na sebe preuzimati, premda se ne smije ni s

266

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

takvom sklono{}u pretjerivati, a imade pritisak moralni i pritisak fakti~ni (pression morale et de fait, moralisher und faktischer Druck) za pretpostavku. Ukoliko se “`ivljenje od danas do sutra”, {to na jednak na~in skitnicu, boema, redovnika reda prosja~koga obilje`uje i sve takve na isti nazivnik svodi, suprotstavi `ivotu onoga koji stremi prema uspjehu, onda takav `ivot imade jedan dan koji je samo mjestimi~no, tu i tamo, svijetao i vedar, ali koji ina~e imade tendenciju zaviti `ivot u neprozirnu tamu. Neprozirnim je i tamnim, ali i bi}e onoga koji `ivi iz dana u dan, jer nikakvo promi{ljanje ostvarenja uspjeha ne prodire u njegovo bi}e, ne postaje objektiviziranim, nego {to vi{e u na{emu ozra~ju neodredjeno treperi. Nu, svjetovna pripravljenost (redressement séculier, Weltausgerichtetheit) onoga koji prema uspjehu stremi ho}e sve ono {to onaj ~isto-promi{ljeni `ivot dr`i sporednim, prikivati ili objektivirati u titranju neodredljivih mogu}nosti, kao “tamu `ivljenoga trenutka” (E. Bloch), i `eli s takvim objektiviranjem i promatranjem odagnati strah. U jednomu takvom dokidanju prostora straha sastoji se i moderna funkcija nau~avanja Freudovoga, odatle je to nau~avanje u svojemu dru{tvenom postajanju razumljivim: ono proizlazi iz tendencijelne `elje za samosnala`enjem u prostoru unutarnjemu, iz nagnu}a, da se tamu svakodobnoga u~ini u izvjesnoj mjeri dohvatljivom. Da li se u takvomu promi{ljanju izvodjenja ostvarenja uspjeha, u takvoj stalnoj funkcionalnoj analizi, prodire u substanciju ljudskosti ili ju se samo protjeruje i prikriva, nije predmetom ovoga raspravljanja - treba samo nazna~iti kako se dogadja da se prostor straha u takvomu procesu sve vi{e gubi, ili se u ona grani~na polja povla~i, s kakvima djelatno-svr{na revnost (zèle actif de fin,

hantierende Zielstrebigkeit) ne mo`e ni{ta vi{e zapo~eti. Danas je mo`da jo{ samo smrt ta pred ~ijom nutarnjom neprozirno{}u i prijete}om silom takva djelatno-svr{na revnost biva prinu`denom napraviti uzmak. F. Sposobnost pode{avanja i sposobnost odlu~ivanja (capacité d’accomodation et capacité de prise de décision, Umstellungsfaehigkeit und Faehigkeit zur Entscheidung). Nesigurnost i uskipjelost osje}anjâ straha proistje~e u pasivnih i bezmo`nih ljudi ne samo iz podru~ja prave tame `ivota ljudskog, nego vrlo ~estotno i iz smetenosti naspram svih onih odno{aja i svjetovnih stvari, koje jedna analiti~ka i izvodja~ki-promi{ljena svijest od po~etka racionalno i namjerno svladava. Iz toga u ~ovjeka koji nije~e uspjeh i koji je svjetovnosti onostran nastaje tendencija da i tamo naslu}uje “dubine”, “tajnovitosti”, “sudbinu” gdje je rije~ o jednostavno obvladljivim stvarima i odnosima. U takvim svezama proklinje on ironiju zaslu`enu od strane ~ovjeka okretnoga, jer mistificiranje onih iz vlastite nesposobnosti neshva}enih suvislosti zaslu`uje prijekor. Kolebljivo, uvijek neodlu~no, za svako ude{avanje nesposobno bi}e onoga koji je u svijetu izgubljen izrodjava se tada u izvjestnu uko~enost (crispation, Verkrampfung), ~iju nutarnju mehaniku u novije doba jednako tako sukladno opisuje psihoanaliza. K takvim tipovima pripadaju oni koji iz uko~enosti svoj vlastiti mogu}i uspjeh potkopavaju. “Rije~ je o izvjestnomu velikom broju osoba koje izmedju postavljanja svrhe (pose du but, Zielaufstellung) i dosezanja takve svrhe (atteignement du but, Zielerreichung) nesvijesno uvijek isponova znadu nove prepreke postavljati i na taj na~in nikada ili prekasno ispunjenje svojih `elja do`ivjeti” 17 . Jedan veliki broj takvih uko~eno17

Th. Reik,

Erfolg und unbewuste Gewissenangst, p. 14.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

sti pojavljuje se u suvislu s onim oblicima potiskivanja nagonâ kakvoga se bilo dru{tveno iznudjivalo od ljudi, koji bi zbog pomanjkanja opravdanja gubili svoje samopouzdanje, a kroz pomanjkanje mogu}nosti da odluke donose i da svoje vlastite sposobnosti proku{aju, podru~je nagonskoga djelovanja u krive kolosjeke polagali. Pretjeranu {tedljivost, beskorisno odricanje kao nadomjestak za objektivno i pozitivno postignu}e poznaju takvi ljudi. Dan-danas nalazimo ih na mrtvomu kolosjeku srednjovjekovnoga rentijerstva, u jednoj situaciji koja isponova takav ljudski soj pribli`ava takvomu do`ivljavanju sudbine, u kakvomu sveze izmedju vlastitoga ~injenja i uspjeha uop}e nisu razvidnim, a prigode i mogu}nosti za odlu~ivanje i dokazivanje sebe kroz njih, vi{e mu se ni ne nude. G. Do`ivljavanje stvarnosti (vivre la realité, Realitaetserleben). Ali, s ovim jest re~eno jo{ i to da svijesno ili nesvijesno odlu~enje za ili protiv jednoga `ivota obilje`enoga stremljenjem prema uspjehu odredjuje i prila`enje zbiljnosti, na~in i put tra`enja “zbiljskoga”. Zbiljnost se konstituira za one koji prema uspjehu streme samo u podru~jima povezanosti njihovih djelovanja; samo ono {to je u okru`enju njihovoga stremljenja prema uspjehu, ono {to na takav intencionalitet reagira i ispunjuje ga, odredjuje se kao zbiljnost: kada je rije~ o du{i, kao {to smo to ve} vidjeli, to je samo onaj sloj du{e {to ga se mo`e povezati s isplativo{}u; iz svjetovnih sveza samo ono preplitanje, unutar kojega se stremi prema uspjehu. U toj je svezi sada uzmo`nost, sada gospodarstvo jedinotnom stvarno{}u, a sve ostalo samo sporednim maglovitim okru`enjem. Kada se pak o “realizmu bismarckovskomu” govori, na svijetu za njega jest samo splet uzmo`nosti ba{ onaj prijeplet u kojemu politi~ki ~ovjek u svojemu stremljenju prema uspjehu prvenstveno `ivi. U izvjesnoj srodnoj situaciji

267

nastaje “realizam” ekonomizma, kojega se pobija u marxizmu, ali koji ne samo {to krilo proletersko obilje`uje, ve} i svjetovnim usmjerenjem kapitalisti~kim obvladava. Obratno, i u jednomu posvema drugom smislu predaje se zbiljnost promatranju ~isto-mislenomu. Potonje sklonim je u intelektualnomu pogledu samo opipljivu stvarnost dose`ljivo usvojiti kao bitak jedinotni; prvobitni oblik do`ivljavanja one vita contemplativa proishodi iz oblika ~amotne ushi}enosti radom biv{ih slojeva aristokratskih; i kako se tamo potonje razotkriva samo du{i kao pasivnomu promatra~u, tako se svjetovno dogadjanje is~itava samo na stati~kim praslikama: ~isto-misleno imade tendenciju svijet op}enito kroz svoju nepokretnu du{u kao ne{to stati~ki-onti~ko do`ivljavati 18 . Samo vlastito stremljenje, samo gr~evita napetost ~e`nje za uspjehom otkriva zbiljnost u obli~ju izvjestnoga procesualiteta. 9. O GOSPODARSKOM STREMLJENJU PREMA USPJEHU Nakon ove op}e karakterizacije subjektivne u~inkovitosti stremljenja prema uspjehu op}enito, `elimo se okrenuti osebujnomu obli~ju utjecanja gospodarskoga stremljenja prema uspjehu na sklop li~nosti. I ovdje `elimo u dvije etape prikazati ono {to se treba s tim kazivati. Jednom ho}emo odgovoriti na pitanje: kakvoga u~inka imade gospodarsko stremljenje prema uspjehu op}enito? a zatim: kako izgleda u~inkovitost takvoga stremljenja u povijesno-dru{tvenomu diferenciranju promatrana? Pokazati }e se pri tomu ovdje da se o op}enitim zna~ajkama gospodarskoga stre18

I takvo je pripisivanje najprije Nitsche uvidjao (aaO,pp. 4., 24.). On govori o Platonovomu “pronalasku ~istoga duha i dobru po sebi”, i nazivlje ga “plemenitim na~inom mišljenja”. Ukupno Weberovo povijesno djelo pokušava takvo pripisivanje potvrditi, a i Schelerovo temeljno diferenciranje oblika znanja okre}e se na te po~etke u Nietzschea.

268

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

mljenja prema uspjehu mo`e samo vrlo abstraktne tvrdnje iskazati, jer gospodarsko stremljenje prema uspjehu imade ono {to mu je bitnim u svojim konkretnim pretvorbama, dok ono {to je op}enito mo`e samo u posvema formalnim odredjenjima na}i. To je zato {to sve smislene kategorije zadobivaju puninu i obli~je tek iz konkretne povijesne smje{tenosti. To ipak ne umanjuje potrebu za nastojanjem da se i op}enite zna~ajke razradi, a mi }emo se ovdje samo primjera radi ograni~iti na nekoliko odredjenja. A. Mjerljivost veli~ina uspjeha gospodarskoga (mesurabilité de la grandeur du succès économique, Messbarkeit der wirtschaftliche Erfolgsgroesse). Svojstvenim je za osebujno obli~je gospodarskog stremljenja prema uspjehu da je uspjeh {to ga se mo`e na takav na~in postizati mjerljivim, suprotivno uspjehu u uzmo`nosti i slavi, koji su manje ili vi{e neizmjerljivi, nepodatni za vaganje. To uvijek vrijedi kako za gospodarstvo naturalno, tako i za gospodarstvo nov~ano, samo {to su u potonjem prihodna veli~ina i te~evinska veli~ina u egzaktno nov~anomu obliku obra~unljivim, tako da je, dakle, veli~ina uspjeha podatna za kvantificiranje. Kroz tu mjerljivost pojavljuje se u svim razdobljima i u svim po~elima djelovanja ne{to {to je prora~unatim, Ratio prora~unljivi (kako ga je Adam Mueller nazvao19) postaje organom borbe, a imade tendenciju da se pro{iri u organon u usmjerivanju svjetovnomu. Po toj privla~noj snazi onoga {to je prora~unljivim, iz objekta stremljenja prema uspjehu povratno djeluje na ~itavi toj svrsi okrenuti `ivotni proces, najjasnije se vidi da ljudski `ivot u svojemu sklopu biva uvijek svojim Telosom odredjenim. Vlastitost onoga ~emu se stremi uvelike odredjuje oblikovanje ~ovjeka koji za to postoji. Jer ono ~emu se stremi, veli~ina uspjeha u onomu {to je gospodarsko jest ne~im {to je po19

Elemente des Staatskunst

(Elementi politike).

datnim za kvantificiranje i povratno-djeluju}i kvantificira se uvijek sve vi{e i svaki pripremni korak. Ista situacija postoji i u ostalim podru~jima mogu}eg stremljenja prema uspjehu, samo {to tamo, ba{ s razloga toga {to kvantificiranje manjka, medjuovisnost izmedju onoga ~emu se stremi, stremljenja prema uspjehu i cjelokupnoga ~ovjeka koji je iza toga, nije tako jednozna~no pokazljivom. ^ovjeka kao cjelinu odredjuje se uvijek kroz sklop i vlastitost svrhe njegovoga djelovanja, iz njega emanira vodi~ koji objedinjuje lance djelovanja. Onomu {to je gospodarskom najbli`e po naravi karaktera veli~ine uspjeha jest uspjeh u karijeri. Ovdje nije dodu{e veli~ina uspjeha onim {to je podatno za kvantificiranje (ako se ni ovdje postoje}e veli~ine u dohotku ne uzima u obzir), ali je ta veli~ina (uspjeh u karijeri) ipak - kako smo to vidjeli - onim {to se mo`e racionalnim u~initi a priori. Premda nipo{to ne treba izjedna~iti ono {to se mo`e racionalnim u~initi s onim {to je podatnim za kvantificiranje (jer ono prvo mo`e na kvalitativnim procjenjivanjima po~ivati), ipak oboje upu}uju jedno na drugo. Veli~ine uzmo`nosti i veli~ine uglednosti kao takve za sebe i po sebi nikada nisu veli~inama koje se mo`e egzaktno kvantificirati, te se veli~ine uvijek mo`e samo pribli`no u smislu procjene odredjivati, a ovdje, u podru~ju uspjeha u karijeri mogu, zahvaljuju}i sigurnosti koja vlada u tomu prostoru, biti unaprijed stupnjevanim. ^ovjek koji stremi prema uspjehu u karijeri, nije nikakvim iznenadjenjima izlo`en: on mo`e na veli~ine uspjeha ra~unati, koje ga takoreku} ~ekaju; on mora samo to u obzir uzeti, da po mogu}nosti sve iracionalitete koji ga ometaju iz svojega `ivota isklju~i, da gdje god je to mogu}im, u svim svojim djelovanjima `ivi u smislu utrtoga puta karijere ~inovni~ke. I ovdje na ~ovjeka koji na takav na~in uspjehu stremi imade dakle

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

u~inka sklop dru{tvenoga prostora u kakvomu uspjeh u karijeri jest mogu}im, kako {to se ti~e karaktera sigurnosti, tako i u svemu {to se ti~e karaktera racionaliziranja. Ljudski tip izjedna~uje se u ukupnosti habitusa sa zahtijevanjima i naro~itim sklopovnim uvjetima dru{tvenoga prostora, u kakvomu se imade potvrditi. I ovdje se, dakle, u podru~ju uspjeha u karijeri, korake koji su prijeko potrebitima da se takav uspjeh postigne, odredjuje s onim ~emu se stremi. Ali, iz veli~ine uspjeha u karijeri ne proizlazi podobnost za kvantificiranje, ve} na sigurnosti bazirana mogu}nost da se djelovanje racionalizira. Dok stremljenje prama koliko}i u onomu {to je gospodarsko u ljudi sve vi{e i vi{e hic et nunc dokida smisao za kakvotno, stremljenje prema racioniranim veli~inama uspjeha u podru~ju karijere dokida opet smisao za “imprévu”. Kvantitativna abstraktnost imade tendenciju namjesto pitanja “tko je on?”, postaviti drugo pitanje (kakvo je u Americi postalo navodno prevladavaju}im pitanjem): “koliko taj vrijedi?”. Kroz postizanje sigurnosti izra`ena opreznost u ~ovjeka od karijere imade ovdje tendenciju sve ve}ega prikrivanja djelatnih `ivotnih sila. Imade li stremljenje prema uspjehu ve} u sebi tendenciju da u svakoj egzistenciji postoje}u sumnji~avost (korjenita propitljivost bitka) prikrije, zabrani, i posti`e takvu zabranu uglavnom s tim da ~ovjek posredstvom planiranja odbaci iz potonjega tkiva proiza{le dru{tvene vrijednosne sudove izvan razine prvobitnih `ivotnih odno{enja - a da ne primijeti da ga, u isklju~ivomu usmjerivanju na ovo tkivo {to ga je sam stvorio, s takvim pristupom ne nadilazi onda nastaje na razini svjetovnoga ekonomskog tuma~enja (exégèse séculière économique, oekonomische Weltauslegung) privid kao da bi `ivot sam po sebi bio mjerljivim, kao da bi stupanj sigurnosti postojanja ljudskoga bio ba{ ne~im {to

269

je podatnim za kvantificiranje. Iznenada, pomi{lja se da ~ovjek u svim `ivotnim situacijama znade na ~emu je. Ali, on ne primje}uje da je, medjutim, stalno sam u sebi ostao, da svijet nije pro`eo, ve} da u vidokrugu imade samo tkivo kvantificiranih promjenjivih polo`aja koje je sam stvorio, a koji sputavaju i povezuju ljude i stvari. B. Vlastitost gospodarskoga borbenog djelovanja (propriété distinctive de l’action économique combatante, Eigenart wirtschaftlichen Kampfhandelns). To netom karakterizirano kvantificiranje momenata vrijednosti u svezi s gospodarskim uspjehom, stvara jedan drugi svijet, jedno zakrabuljeno prekrivanje ostalih vrijednosti i karaktera. Taj na~in zastiranja i postvarenja svijeta bio je u podru~ju gospodarskom promotren i kao ne{to {to je zadano izlo`en. I unato~ tomu, to je samo jedna strana pojavnosti gospodarske. Ne smije se nikad zaboraviti da u najva`nijim tipovima gospodarskog djelovanja borbeni karakter jest `ivotan, a da cijena koja je u konkurentskom gospodarstvu izrazom veli~ine uspjeha jest cijena borbe. Mora se, dakle, narav gospodarskoga borbenog djelovanja to~nije odrediti, i to prije svega tako da ju se naspram nasilnoj borbi (lutte de violence, Gewaltsamkeitskampf) ograni~i. Sredstva borbe u `ivotu gospodarskomu nisu primjenjivanje nasilja (application de la violence, Anwendung von Gewaltsamkeit), nije fizi~ko savladavanje (écrasement physique, physische Ueberwaeltigung) ve}, opetoma u smislu sklopovnomu, maksimalno iskori{tenje vlastitih {ansâ (exploitation maximale de propre chances en réserve (stockage), maximale Ausnuetzung der eigenen Lagerungsschancen), {to ih se u pri~uvi dr`i, bezobzirno prora~unavano kori{tenje negativnih {ansâ drugih (utilisation calculatrice de chances négatives en réserve des autres sans aucun égard,

270

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

ruecksichtloses rechnungsmaessiges Ausnuetzen der negativen Lagerungschancen des andern). Djelovanje u ~istomu slu~aju nije tek kakav napadaj (agression, Angreifung), ve} izvjesno pregovaranje (négociations, Verhandeln), izvjestno nastojanje i na {tetu drugih (troncature par tromperie, Uebervorteilung) u pravomu trenutku ne{to u~initi, jedno pravo hvatanje konjunkturâ, koje ve}inom nisu od onoga koji ih nastoji uhvatiti bile stvorene. Onaj koji “pada u `rvanj”, u pravilu ne biva od strane kakvoga odredjenog protivnika napadnut, ve} se izvjestna objektivna naslutljiva dinamika odvija kao izvr{itelj osude. Ta bezimenost borbe, taj not olet novca, jest ne{to abstraktno pa ipak sudbonosno `ivotnim u `ivotu gospodarskomu. C. Riskiranje sebe u djelovanju gospodarskomu (autoencours de soi dans l’action économique, Sich-selbst-Riskieren im Wirtschaftshandeln). Taj abstraktni karakter borbe daje gospodarskomu ne{to demijur{ko. Ratio koji prora~unava na koncu ipak u iracionalno zadire, imade ne{to sudbonosno veli~anstveno u sebi. Tako je u gospodarskomu borbenom djelovanju odlu~uju}im pozitivno to {to se u tipi~no ~istom slu~aju samoga sebe riskira, {to se s punim ulogom (enjeu complet, voller Einsatz) igra. Strmoglavljenje “padom u `rvanj” ~esto se dogadja. To je ne{to {to stremljenje prema uspjehu u karijeri ne poznaje; tamo je ono {to je jednom postignuto neizgubljivo stabilizirano, jer “ne namje{ta li ~ovjek {togod”, ne ispada iz normnog sustava vlastitoga stale`a, onda se veli~ine uspjeha ne mogu vi{e izgubiti. U borbenoj sferi gospodarstva stoji na~elno i potencijalno u najmanju ruku sve to pod znakom pitanja. To je ne{to {to podjedno neprijatelja uni{tava, ali i ne{to {to ~ovjeka uobli~uje u gospodarskomu borbenom djelovanju. “Samo-riskiranje” dovodi do stvaranja izvjesnoga ljudskog tipa, ~ijim je

po~elom `ivot eksperimentalni, o kojem Lorenz v. Stein 20 govora{e kada je karakterizirao St. Simona. To absolutno voljno riskiranje, u najmanju ruku u podru~ju dru{tvenoga postojanja, uzdi`e sve sposobnosti u ~ovjeka, ~ini osjetila opreznim, budi sposobnost pretvaranja, pove}ava intuiciju; nu, ono raspaljuje i djelatnost bez odmaranja, najkorjenitije rastvaranje svakoga pojedinog oblika ~istoga promi{ljanja. S razloga toga, sve religije koje ~isto promi{ljanje smatraju najvi{ljom vrijedno{}u strogo zabranjuju gospodarsko stremljenje prema uspjehu. Ili, obratno, nikada nisu u ~istome promi{ljanju svoju svrhu spasenja oni slojevi nalazili koji su morali u gospodarskoj borbi, jo{ vi{e u dinami~koj gospodarskoj borbi, sudjelovati. Konfucijanizam, tipi~no ~inovni~ka religioznost, nipo{to ne prezire bogatstvo, kada ga se jednom ve} posjeduje, ali s tim vi{e prezire stremljenje prema bogatstvu. Gospodarsko stremljenje prema uspjehu jest zlo koje razara skladnost du{e (harmonie de l’âme, Wohlklang der Seele), taj ideal birokratizirane inteligencije kao sloja 21 . Toliko o op}enitim zna~ajkama gospodarskoga stremljenja prema uspjehu i o njegovomu u~inku na sklop do`ivljavanja i li~nosti. Ali, ukazali smo ve} prije na to da gospodarsko stremljenje prema uspjehu u svojoj svojevrsnosti nije shvatljivo kroz kakvo op}enito obilje`je pak, te da ono {to je najbitnijim (essentiel au plus, Wesentlichste) dolazi na vidjelo jedino kada se slu~ajeve ne{to vi{e individualizira u smjeru povijesnog i dru{tvenog. Tek se tada zamje}uje, pri to~nijem promatranju, da gospodarsko stremljenje prema uspjehu nije pak nekakva jedinstvena veli~ina, da se takvo stremljenje 20

Cf. Lorenz v. Stein, Geschichte der sozialen Bewegung, G. Salomon, Muenchen, 1921, sv. II, p. 141.

21

Cf. Max Weber : Gesammelte Aufsaetze zur Religionssoziologie, Tuebingen, 1920., Sv. I, str. 532.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

preobra`uje, ve} prema tomu u kojemu povijesnom gospodarskom sustavu (système économique, Wirtschaftssystem) se ~ovjek nalazi: nalazi li se u kakvomu gospodarstvu koje je cehovski uredjeno (économie réglementée par des corps de métier, zunftmaessig regulierte Wirtschaft), da li se problematiziranje zame}e i slijedi u merkantilizmu, da li u gospodarskom sustavu slobodne konkurencije (système économique de libre concurrence, Wirtschaftssystem freien Wettbewerb), ili pak u “kasnomu kapitalizmu” (capitalisme tardif, spaeter Kapitalismus). Nadalje, da se gospodarsko stremljenje prema uspjehu ne samo povijesno ve} i dru{tveno diferencira. To }e kazati da gospodarsko stremljenje prema uspjehu i u istomu gospodarskom sustavu druk~ije izgleda, ve} prema tomu prema kojim vrstama {ansi za uspjeh mo`e s obzirom na svoju smje{tenost odnosni pojedinac stremiti. Tu povijesnu preobrazljivost i dru{tveno diferenciranje mogu}ih oblika gospodarskog stremljenja prema uspjehu `elimo s terminom znanosti o okoli{u nazvati njihovom gipko{}u (flexibilité, Flexibilitët)22. Ukoliko doka`emo da gospodarsko stremljenje prema uspjehu jest gibkim, da svoje stupnjeve gibkosti posjeduje, pokazat }e se samo po sebi da se gospodarsko- i dru{tveno-psiholo{ki zadatak mora u tomu sastojati da u suvislosti s gospodarskim stremljenjem prema uspjehu, koliko nam to uspije, i gibkost odgovaraju}ih ljudskih tipova obuhvati. 10. POVIJESNA GIBKOST GOSPODARSKOGA STREMLJENJA PREMA USPJEHU

Nije ovdje mogu}im ~itavo obilje i ~itavo bogatstvo povijesne promjenjivosti strem-

ljenja prema uspjehu te njegove u~inke prikazati. Mo`e biti rije~i samo o tomu da se na jednom primjeru poka`e povijesnu gibkost. @elimo to u~initi na taj na~in da izaberemo jedan poziv (zvanje), i promatramo kako stremljenje prema uspjehu povezano s funkcionalnim promjenama toga poziva na razli~itim povijesnim stupnjevima posve razli~ite ljude oblikuje. Kao primjer neka bude izabrano povijesno mijenjanje obli~ja funkcije voditelja gospodarenja (meneur économique, Wirtschaftsfuehrer), voditelja poduze}a (chef d’entreprise, Unternehmensleiter) 23, pri ~em se mora ukazati da se s pomicanjem ukupnoga sklopa gospodarskoga iz njega izlu~uju svaki puta djelokrugovi, te da se u skladu s tim mijenja ~ovjek koji se u sredi{tu takvih djelokrugova nalazi. Jedino u obrisima i naznakama odslikava se po sebi i za sebe da{to dostatno poznati odgovoraju}i razvoj u znaku toga problema. Kao po~etni takt i predigru mora se ovdje nazna~iti doba cehova, gdje u pozivu obrtnika-majstora ne bijahu jo{ diferencirane funkcije poduzetnika, izumitelja i izvr{itelja, a kamoli da takve funkcije budu odijeljene; gdje se, dakle, ~inidba i uspjeh gotovo stapaju, jer stjecanje i veli~ine prinosa nisu postale osamostaljenom svrhom. U takvoj situaciji mo`e se pojaviti ne{to {to se nazvalo “bla`enstvom radinosti” (béatitude de l’ouvrage, Werkseligkeit). Moralno osvjedo~enje radom (conviction par travail, Arbeitsgesinnung) jest izravno po smislenosti usmjereno - ~ovjek jo{ mo`e u svojemu radu do “~asti” dr`ati, jer ta radinost jo{ nije od smisla li{enom, i ona teorija imade pravo koja tvrdi da smisleno u radinosti: planiranje, kombiniranje, izumljivanje, jest radniku oduzeo izumitelj to~no tako kao {to mu je kapitalist oduzeo proizvodna sredstva a gospodarski splet, kroz darivanje “slobode”, sigurnost. Jasno je da u jednomu cehovski uredjenomu borbenom prostoru majstora stremljenje pre23

22

Cf. za termin “Flexibilitaetsstufen “ (stupnjevi gibkosti), Busemann, Paedagogische Mileukunde, p. 35. et s

271

Kao literarni naputak i vodi~ mo`e nam pritom poslu`iti u tom odnošenju vrlo uporabljiva knjiga Palewskog: Histoire des chefs d’entrprise.

272

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

ma uspjehu nije dinami~nim. Njegov motto jo{ nije onakav kakav je u modernoga poduzetnika: “vi{e, uvijek vi{e”. Bez znatnoga rizika, oslonjeno samo na jedan predhodno postoje}i standard (“prehrana”), abstraktno stjecanje (acquisition abstraite, abstakter Erwerb), obra~unavanje, u smislu prinosa od glavnice (issue du capital, Kapitalertrag), jest tomu soi-disant- voditelju poduze}a jo{ onostranim. Takvo stati~ko stremljenje prema uspjehu, koje u rad jo{ uvijek unosi ~ast i koje je na stalnu reprodukciju neke odredjene sigurnosti ude{eno, proizvodi du{evno dr`anje ~istoga promi{ljanja: du{evne vrijednosti (valeurs d’âme, Gemuetwerte) preovladjuju, a kao grani~na vrijednost postoji mogu}nost izvjesne kvietisti~ke mistike 24 . 24

Gore ve} danomu ocrtavanju imade se još to pridodati da se samo iz funkcije u radnomu procesu ne dade mijenu ethosa gospodarskoga bez ostatka objasniti, premda vrlo puno od toga na~ela jest ovdje objašnjivim, zbog ~ega se mora sve dosljednije u vlastitomu smjeru istra`ivati. Moralo bi se ali i ostale ~inbenike strogo prosuditi. Tako je, npr., E. Tarnow s pravom ukazao na to da stari “ethos poziva” zapravo nije ~ak niti nekim ethosom rada, ve} da to bijaše jedan ethos društveni; na~in na koji je raniji ~ovjek bio u društveno ustrojstvo uklopljen, uobli~avao je u prvomu redu njegov duševni sklop motivacijski. Tarnow (p. 378.), karakteriziraju}i modernu mijenu u opre~nosti naspram dobu cehova, piše: “Puno zna~ajnija mijena le`ala je u podru~ju ustrojstva društvenoga. I kada mi s toga motrišta razmotrimo stari “ethos poziva”, ~ini mi se da takav ne potje~e iz radne djelatnosti, ve} da to bijaše ethosom društvenim. U svijesti tadašnjega ~ovjeka bijahu poziv i pozivni stale`, rad i društvo, `ivot u radu i društveni `ivot samo dvjema stranama jedne te iste zajednice `ivotne. Pozivni stale` bijaše izvjesnom zajednicom ne samo za uredjivanje radnih odnošenja, ve} i društvenih odnošanja ljudi jednih prema drugima. Pozivni stale` bijaše otprilike društvenim ustrojstvom tadašnjega doba, i to s jednim puno ja~im i puno nutarnjim zajedni~kim `ivotom, nego što je danas i zamislivim. U okvirima pozivno-staleške zajednice odvijao se za pojedinca ne samo `ivot u radu, nego i gotovo ~itavi privatni i javni `ivot. Obiteljski `ivot i `ivot u pozivu bili su naju`e povezani. Onaj tko je u pozivni stale` stupio, raskidao je s roditeljskom ku}anskom zajednicom i u pozivu nalazio jednu novu obiteljsku zajednicu. Ono što je pojedini pripadnik poziva posjedovao u gradjanskim i društvenim pravima i obvezama, imao je to s pomo}u i unutar svoje pozivne zajednice. Izvan pozivne zajednice `ivjeti zna~ilo je za prosje~noga ~ovjeka tadašnjega doba morati izvan društvenoga poretka `ivjeti ... S takvom svezom objašnjava se prema mojemu mišljenju ja~e i intimnije duševno odnošenje tadašnjih ljudi prema pozivu, jedno duhovno odnošenje ne samo u radu, ve} i u društvenoj zajednici, i samo s razloga toga što se pozivni stale` urušio, stari društveni ethos izgleda nam danas ethosom pozivnim”.

Jasnim je, da se voditelj poduze}a u markantilizmu u svojoj novoj funkciji predo~uje kao izvjesno novi tip ~ovjeka. Spram unutra (poduze}u okrenut), on je ve} ustrojitelj (organisateur, Aufbauender), a spram van i spram dr`avnih oblasti (autorités publiques, Obrigkeiten) ~inovnik (fonctionnaire, Beamter). On ne poznaje ni rizikiranje ni ostale vrline borbe. Nad sobom imade nadglednika. Sposobnosti vi{ljega ~inovnika: diplomacija, poznavanje stvari, sklonost pregovaranju, zajam~uju mu {anse na sigurnost birokratsku. Birokratska sigurnost jest onaj drugi oblik stremljenja prema uspjehu, kakav se s izvjesnim ~isto-mislenim kulturalnim ude{avanjem sla`e. Samo, ovdje je ve} jasnim, da ~isto-mislenost kvietisti~ka i bla`enstvo rada obrtni~koga majstora u sasvim drugim sferama jesu udoma}enim nego {to je to mirna sigurnost ~inovnika. Tek se na stupnju slobodne konkurencije rodio onaj tip gospodarskoga vodje i voditelja poduze}a, ~ije se stremljenje prema uspjehu i duhovno dr`anje trebalo u temelju promijeniti. Prije svega neka je dopu{teno ovdje s nekoliko misli o funkcionalnoj promjeni zapo~eti: voditelj poduze}a toga razdoblja preuzima skupinu novih, stvarnih funkcija. Ako je tu rije~ o tzv. temeljnim razdobljima, to zadatak postaje silnim: utemeljivanje poduze}a, stvaranje gospodarskog prostora. Ali, kada obje te funkcije postoje, kada voditelj preuzima ve} gotovo poduze}e, to preostaju jo{ uvijek njegove funkcije: gomilanje kapitala (accumulation de capital, Kapitalansammlung), uve}anje rentabiliteta (accroîssement de la rentabilité, Rentabilitaetssteigerung), potvrdjivanje u konkurentskoj borbi (confirmation vérifiée Kao što je ispravnim, kako je to re~eno, da se baš tu stranu istakne (zbog ~ega smo izlaganja Tarnowljeva ovdje doslovce reproducirali), isto bi tako bilo pogriješnim funkcionalnu promjenu radnih ~inidaba zanemariti. Sociološki, problem }e biti onda razriješen kada nam uspije pokazati u pojedinostima kako obje te strane (funkcionalna mijena ~inidaba i oblici društveno-radnoga ustrojstva) povezati, i kako obje ukazuju na ono što se ho}e “mijenom u proizvodnim odnosima” nazvati.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

dans la lutte concurrentielle, Bewaehrung im Wettbewerbskampf). Te nove funkcije odgovaraju i ovdje izvjesnom novom du{evnom dr`anju. Nastaje stremljenje prema uspjehu posve naro~ite vrsti, koje je po svojoj biti dinami~kim, i koje onoga stremljenjem prema uspjehu obuzetog stalno poti~e na sve sna`nije stremljenje. Du{a pokazuje sve vrline borbe, {to ih se iziskuje u gospodarskomu prostoru konkurencije (espace économique de la concurrence, wirtschaftlicher Wettbewerbsraum): smionost, ma{tanje o drug~ijoj stvarnosti, sposobnost psiholo{ke analize protivnika, sposobnost razvidjanja, vje~na propitivanja u kojemu suvislu stoji jedna stvar s nekom drugom, prepoznavanje kod svakoga ~injenja jednoga daljnjeg vidokruga mogu}nosti, predvidjanje onoga {to je u sada{njemu djelovanju budu}e, prestizanje danoga trenutka, nezastajanje u postoje}emu, dokle god da je ono stalo, ve} se stalno usmjerivati na {anse ~ije ostvarenje jo{ nije, ali koje su ipak za na{e djelovanje vi{e odlu~uju}e nego ono {to je ve} postalo - nezadr`avanje dulje nego {to je to potrebito pri sada{njemu trenutku jedno stalno prestizanje samoga sebe. Ali razvijaju se i poroci borbe (vices de la lutte, Kampflaster): bezobzirnost, lakomost, ~astohlepnost, kao i potpuno nestajanje svih ~isto-mislenih elemenata. Sasvim je izvjesnom i dinamika uzmo`nosti; ni vitez nije spram monahu ~isto-mislenim. Ali, ustremljenost svrsi od strane ~ovjeka uzmo`noga nije bez daljnjega tako kontinuiranom, niti tako podatnom op}emu razlaganju - prije je nestalnom i nesredjenom, ona vreba povoljne prigode i nipo{to nije usustavljenom. Potpuno je razvijenim takav mentalitet u spomenutim po~etnim razdobljima, kada ~ovjek mora sam sve stvoriti: i poduze}e i gospodarski prostor. Ne zatje~e se za to pa~e ni{ta, nikakva zapre~ivanja niti pravila igre, koja u razvijenomu gospodarstvu u prinudnomu obliku postoje. S pravom se te pionire

273

nazvalo gusarima, kojima su sva sredstva dobra da se sam probije{, da sama sebe izdigne{. Njihova osoba, njihov imutak, njihovo poduze}e, sve je to jedno. Poriv postignu}a, poriv posjedovanja, poriv uzmo`nosti uzdi`u se uzajamno. U takvim utemeljiteljskim tipovima, u Rockfellerima, u Vanderbiltima, etc.25, `ivi ista snaga i beskrupuloznost kao u pionira stolje}â 15-oga i 16-oga, u Jacquesa Coeura i Fuggersa. Najmladjim je razdoblje integracija i koncentracija poduze}a i kapitala, razdoblje potiskivanja samostalnih sitnih egzistencija i kroz to preobrazba cijeloga niza ljudi koji su ranije samostalno raspolagali u birokrate i upravne ~inovnike, kojima nadredjeno sredi{te dirigira i vodi ih. To zna~i, gledano sklopovno, izvjesno preobra`ivanje stremljenja prema uspjehu iz bur`oaskoga individualisti~ko-dinami~kog du{evnog dr`anja u birokratsko - i takva preobrazba zahva}a izvjestan niz individua koji u najmanju ruku zbog svojega broja i svojega paradigmati~koga polo`aja nisu bez zna~enja za cjelokupni proces. Usporedno potiskivanju samostalnih egzistencija te~e po na~elima grupnih vezanosti uredjivanje tr`i{nih situacija, i to kako na tr`i{tu robâ tako i na tr`i{tu rada. Ta preobrazba tr`i{ta radne snage preobli~uje sve vi{e, premda samo laganim tempom, radnika iz izvjesne neosigurane slobodne egzistencije u jednoga malenog ~inovnika 26 . Obje velike tendencije zna~e su`avanje prostora igre za borbu i uve}anje medija koji je podatan racionaliziranju, birokratiziranju. Odlu~ivanje pojedinca biva kroz rastu}e racionaliziranje njegovoga djelovnog prostora igre odstranjenim; ono {to prije bija{e ishodom borbe (aboutissement de la lutte, Kampfergebnis), postaje upravnim djelovanjem 25

Cf. bezbrojne primjere u Myersa, Geschichte der grossen amerikanischen Vermoegen (Povijest velikih ameri~kih posjeda).

26

Sombart, Wandlungen des Kapitalismus (Pretvorbe kapitalizma), p. 33.

274

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

(action administrative, Verwaltungshandlung). Samo {to odlu~enja postaju mogu}im vi{e u elementima vr{nih radnji. Ukupni ekonomsko-dru{tveni prostor igre nali~i sve vi{e izvjesnom fluidu u kojem se medjusobno bori nekoliko tijela ustrojenih po na~elu velike piramide, ali tako da je energija za borbu i njezin intenzitet ve}inom usredoto~en u manjim vrhovima, do~im se {iroko podno`je piramidâ sve vi{e i vi{e oblikuje kao mirno, udaljeno od borbe i podatno za upravljanje. Moglo bi se pomisliti da se energija za borbu u skladu s tim zgu{njava te da se to sna`nije u onim vrhovima i njihovim predstavnicima gomila. Djelomi~no to i stoji, ali s druge strane, suprotivno tomu djeluju postoje}e tendencije. Dinami~ki intenzitet “vrhova” zaprije~en je s izvjesnim odlu~uju}e va`nim razdvajanjem funkcija (clivage de fonctions, Funktionsspaltung) i, kao {to se to znade, razdvajanje funkcija dovodi podjedno do diferenciranja stremljenja prema uspjehu. Nu, razdvajanje funkcija sastoji se u sljede}em: u tzv. “herojskom razdoblju” kapitalizma postojala je izvjesna personalna unija izmedju kapitalista i poduzetnika. Kapitalist bija{e podjedno voditelj, spiritus rector poduze}a. Kao posljedak bujanja prijeko potrebitih kapitalâ bivalo je sve manje mogu}im, da pojedinac ili njegova obitelj stavi na raspolaganje velike novce. To je izazvalo izvjestan prijelaz od obiteljskog poduze}a (entreprise familiale, Familienunternehmung) prema dioni~komu dru{tvu (société anonyme, Aktiengesellschaft). Taj proces, koji je u Americi daleko uznapredovao, provodi se u nas tek sada i sve opipljivije. To prije svega zna~i da raniji kapitalist postaje posve automatski rentijerom, a funkciju voditeljstva preuzimlje poduzetnik. U poziciju rentiera potisnuti kapitalist, ~iji se dohodak prema toj tendenciji sve vi{e standardizira, jest napadan primjer preobra`ivanja izvjesnoga ranije dinami~kog stremljenja prema uspjehu u stati~ku rentiersku ~isto-mislenost. Proces se, dakle, sastoji u tomu, da se ranije jedinstveno stremljenje prema uspjehu (u)

kapitalista-poduzetnika kroz izvjesno razdvajanje funkcija rascijepilo, ali se s tim i presvinulo. Kapitalisti~ki mentalitet veleobrtnih satnika, koji je samo uzmo`nosti bogatstva radi bio djelatan, potiskuje se najprije u pozadinu, zatim stabilizira. Problem, kakve se oblike ~isto-mislene svijesti mo`e u rentiersku egzistenciju koordinirati, izranja ponovno na povr{inu. Ali, jo{ uvijek ostaje poduzetnik (koji je prije mogao, {to je ovisno bilo o okolnostima ~estotnim, biti ranijim posjednikom), i njegovo }e se stremljenje prema uspjehu zacijelo pokazati u uve}anoj potenciji kao ne{to {to je ~isto dinami~kim. Zapravo, on je ude{en na uve}avanje {ansi za djelotvorbenost ({irenje uzmo`nosti) svojih vlastitih, kao i onih poduze}a na ~ijem ~elu stoji; njegova funkcija ostaje inicijativa, voditeljstvo, kormilarenje. Nu, puno va`nijim nego vrline za borbu postaju sposobnosti ustrojiteljske (capacités d’organiser, Aufbauensfaehigkeiten). S tim {to ta dinamika voditeljstva i kormilarenja nije izravno skop~ana s uve}anjem posjeda (u najmanju ruku ne u istoj mjeri kao prije), dobiva dinamika izvjesnu tendenciju prema postvarenju (réification, Versachlichung). Rad se izvodi uz ve}i intenzitet i uz `elju za borbom, ali je smislenom svrhom, {tovi{e feti{om, postalo poduze}e. Ono {to je dinami~ko-borbeno postvaruje se ovdje i time, {to zapravo voditeljstvo da{to nije u jednoj ruci, ve} se povjerava gremijima korporativnim. Takva je sveza i zbog toga vrlo va`nom {to promjene i razdvajanja funkcija, kako mi ovdje mo`emo posvema opipljivo vidjeti, mogu i u smjeru postvarenja, doti~no ovdje bez sumnje u smjeru izvjesnog “oplemenjivanja” (ennoblissement, Veredelung) stremljenja prema uspjehu i poticanja na rad (instigations au travail, Arbeitsantriebe) silno djelovati. Dovede li se takvu misao do skrajnosti, dolazi se do zaklju~ka, da gospodarski proces mo`e kroz odgovaraju}u mijenu prostora djelovanja i kroz ras~lanjivanje novih funkcija (démembrement de nouvelles fonc-

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

tions, Ausgliederung neuer Funktionen) i ljudsko-du{evne motivacije povratno preoblikovati. Ba{ primjer {to ga se analiziralo imao je na taj na~in zada}u in concreto pokazati, kako se u suvislu s preobra`ivanjm izvjesnoga “poziva” (voditelja poduze}a) s mijenom njegovoga polja djelotvornosti, njegove funkcije, mijenjaju i oblici stremljenja prema uspjehu te kona~no odnosnomu obliku stremljenja i pripadaju}i tip ~ovjeka. Ali, primjer ne bi bio jo{ dostatno iskori{tenim, ne dostatno korjenito analiziranim, ako se ne bi uspjelo i sklopovno na~elo iskazati, koje je u promjene uklju~eno. Na~elno odlu~uju}e za vrst i narav promatranih pretvorbi u podru~ju du{evnoga jest naime jo{ i to, da li doti~ni pojedinac, da li doti~ni poziv u danomu trenutku u po~elima prostora borbe ili po~elima birokratiziranoga prostora postoji. Nadalje, dolazi do podudarnosti (correspondances, Entsprechungen) izmedju razli~itih oblika stremljenja prema uspjehu i mogu}ega tipa kulturalnoga (type culturelle, Kulturtypus), koje smo ranije samo na pojedinim mjestima mogli nagovijestiti. Na{ je zadatak, iz tih nazna~enja jedinstvenu sliku skicirati. 11. STREMLJENJE PREMA USPJEHU - TIP ^OVJEKA - KULTURALNI TIP Kategorije, u kojima smo ranije du{evno dr`anje i kulturalne tipove jedne s drugima povezivali, bile su kategorije statike i dinamike. Vidjeli smo, da postoje stanovite funkcionalne i pozivom oblikovane grupe, koje su iz svoje vrsti stremljenja prema uspjehu za izvjesno stati~ko du{evno dr`anje, izvjesnu ~isto-mislenu kulturu, predodredjene. Na podlozi dosada{nje analize nadavala su se sami od sebe tri tipa stati~koga pozivom oblikovanoga ~ovjeka: statika obrtnika, rentiera i ona u birokrata. To~no tako nadaju nam se sami od sebe tri tipa dinami~kih ljudi: a) ~ovjek uzmo`nosti, b) borbeni tip u slobodnoj konkurenciji,

275

c) postvareni tip vezane konkurencije. Uop}e, ne mo`e biti ni govora o tomu, da ti tipovi obuhva}aju, ma i pribli`no, mogu}u mnogostrukost, koja se tu nadaje. Prije }e biti rije~ o tomu da se tipove koji su ranije iz analize proiza{li skuplja i su~eljava. To~na analiza morala bi korak po korak konkretne diferencije ~isto-mislene razmotrivosti rentiera, birokrata i obrtnika razlu~iti. Mi }emo se samo na analizu jednoga takvog tipa, a i to samo u naznakama, ograni~iti, ali }emo izabrati za budu}a problematiziranja najva`niji slu~aj, obilje`je birokratskoga du{evnog dr`anja. Va`nom je analiza birokratskoga stremljenja prema uspjehu i k tomu pripadaju}ega oblika du{evne statike ve} s razloga toga {to upravo birokracija danas sve vi{e napreduje, kao i s razloga toga {to je ba{ ona u zna~ajnoj mjeri na{om sudbinom. Ali, ako je tomu tako, onda nije bitnim svidja li nam se to ili ne, ve} pitanje mo`e biti samo u tomu koje }emo pozitivne strane te situacije mo}i zadobiti, koje sastojke uve}ati, koje zaprije~iti. U tomu smislu, moralo bi se u prvomu redu osebujnu narav sigurnosti birokratske (“karijera”) u njezinoj svojstvenosti analizirati. Mi }emo to za sada poku{ati kroz izvjesnu usporedbu sa sigurno{}u i statikom svojstvenim za obrtnika. Birokrat se razlikuje od obrtnika po tomu 1. {to stoji u osobnim odnosima ovistnosti (premda i ti trebaju biti jo{ postvarivani). Suprotivno tomu, za obrtni~koga je majstora relativna neodvisnost svojstvenom. Osobne ovisnosti oblikuju `ivot ~ovjeka koji se `eli probiti u spletu birokratskomu, i to u takvoj mjeri intenzivno, da bi se s pravom moglo re}i, da ne postoji sredstva uzmo`nosti s kakvim bi se moglo ~ovjeka vi{e u vlasti imati, nego kroz sklop karijere. Ne homogenizira se reagiranje i ne ~ini ga se prora~unljivim samo kroz aprirorno stupnjevanje podjeljivanja nadle`nosti i zadataka, ve} se i du{evni habitus, to moralno uvjerenje uskladjeno s propisima, uredjuje djelomi~no svjesno, djelomi~no nesvjesno. Nu, ba{ se u tomu i sastoji zna~ajna razlika birokratskog racionaliziranja naspram prora~una-

276

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

tosti primjerenomu racionaliziranju u ekonomskoj sferi. U sferi novca naime mo`e psihi~ki i eti~ki red motiva, s kakvima i u kakvima pojedinac svoje radnje provodi, ostati sve do stanovite granice ravnodu{nim. Va`nim je samo to kako i da li su-ugovornik racionalno prora~unljivo reagira. Ali, tako ipak nije birokratski racionalizirano djelovanje neodvisnim od moralnosti. U stabiliziranim vremenima, kod prevlasti stanovitoga sloja, mo`e se dapa~e govoriti o izvjesnoj “propisima primjerenoj moralnosti” u ~inovnika. Tamo gdje se u prostoru borbe medjusobno bori vi{e moralnih uvjerenja a gospodstvo se svodi na koalicijske sklopove, vrijediti }e i u ~inovni{tvu razli~ita strujanja u vremenu mogu}ih moralnih uvjerenja, ali }e ta bivati samo zatupljena, mediatizirana, jer najvi{ljom je vrlinom ~inovnika postati tijelom upravno-izvr{itbenim (corps exécutif, Vollzugskoerper) a da ne dopusti da do izra`aja dodju politi~ka nagnu}a volje u podru~ju djelovanja slu`benoga (impulses de la volonté dans la sphère des actions officielles, Willenimpulse in der Sphaere der Amtshandlungen). Moralno uvjerenje primjereno propisanomu obrascu te`iti }e u takvim slu~ajevima izvjesnomu uzajamnom neutraliziranju razli~itih politi~kih htijenja, i to u korist izvjesnoga osebujnog realizma27. 27

Izvjestan moral birokratskog koji postaje autonomnim mo`e ve} zbog toga nastati, što je birokracija u velikim društvenim mijenama posljednjega stolje}a zapravo jedinom preostalom vlaš}u, la seule puissance permanente kako se to ina~e nazvalo. Relativna zatvorenost i kontinuitet skupine - to odgovara sociološkoj pravilnosti - jest u bitnomu zajam~enje stabiliteta s normama uredjenoga poretka. Baš u Francuskoj gdje je osciliranje politi~koga ravnovjesja od Velike Revolucije dovodilo do najkorjenitijih promjena, gdje je ~ovjek prešao od monarhisti~koga absolutizma Revoluciji, od Konventa Direktoriju i Carstvu, od tamo preko vladateljstva bourbonskoga, preko kralja Louisa Philippea do Druge Republike i do Drugoga Carstva, i od tamo premetnuo se do Tre}e Republike, nastala je birokracija unato~ okolnosti, što je svaki od tih ustroja svoje slu`benike vješao, bez bitnih promjena, a ista osobna garnitura opslu`ivala po~esto tri do ~etiri dr`avna i vladavinska oblika. Va`i li takva karakteristika slu`ni~ke birokracije za upravo ocrtano doba, to se mo`e ve} 30-ak godina govoriti o duhovnomu prodoru društvenoga pokreta u birokraciju. Imanentne tendencije sku~ivanja bile su od izvana zakrivane i ometane. U svezi s ovom primjedbom poglavlje o birokratima u Paul Louis, Les types sociaux chez Balzak et Zola.

Zapravo - to mora u korist birokratskih mogu}nosti jednako tako biti utvrdjenim, kao {to je obvezatnim negativne strane i opasnost od toga `ivotnog oblika razraditi - gotovo da se ne imade usmjerenja za stremljenje prema uspjehu, koja u toliko priti{}u prema jednomu naro~itom realizmu, kao {to to ~ine tendencije prema uspjehu u sto`eru birokratskomu. Ne previdja se, da takva “pretjerana pristranost” (impartialité excessive, Ueberparteilichkeit), takav iznudjeni realizam (réalisme extordue, erzwungene Sachlichkeit), postaju vrlo ~esto irealizmom (irréalisme, Unsachlichkeit), te se u takvim prigodama s pravom smatra, premda je formalno nedodirljivom, da ipak postoji u tomu podru~ju stanoviti pritisak za zauzdavanje samovolje (dépasssement de l’arbitraire, Ueberwindung der Willkuer), i tako u kriti~nim trenutcima vremena, u trenutku kada momenti samovolje uzimlju maha, mo`e to~ka u kojoj se poredak kristalizira ba{ u takvim `ivotnim krugovima postojati. Ovdje je jo{ za primijetiti, da se u takvim relativno od borbe ispra`njenim prostorima dru{tvenoga spleta u~vr{}uju oni vi{e ili manje odklonjivi pojednostavljeni uzorci radnji i oblici mi{ljenja, ali i oni `ivotni oblici kakvi su iz jednoga povijesno-dru{tvenoga poretka relativno najlak{e prenosljivi u neki drugi. Ukazujemo odmah na okolnost relativno lake prenosljivosti birokracije iz jednog sustava vladateljstva u drugi; premda se ni takvo prena{anje nipo{to ne provodi bez trvenja, to je u usporedbi spram nekih drugih oblika dru{tvenih skupnosti (collectivités sociales, soziale Gruppen) prijelaz birokracije lak{e provesti. Tajna takve lak{e premjestljivosti le`i u tomu, {to kroz to birokratiziranje i aprioristi~ko stupnjevanje klju~ne pozicije u tom podru~ju imadu golemo zna~enje. S tim {to je splet iz po~etka tako izgradjen, a da politi~ka volja postoji samo u voditelja politi~koga a svi drugi se takoreku} unaprijed odri~u odluka politi~ke volje koje su temeljne i koje smjerove odredjuju, nastaje izvjesno u`ivljavanje (habitualité vivante, Eingelebtheit) u to tkivo poslu{nosti (trame d’obéissance, Gefuegigsein), koje za sobom ostavlja nei-

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

skorjenjive tragove u ~inovni~kom mentalitetu. O nuzpojavama ne }emo ovdje govoriti, o jednoj tako ~estotno do`ivljenoj stvari, da neiz`ivljenost normalnoga potvrdjivanja volje u onim pravcima si daje maha, gdje jo{ kakva mogu}nost za to postoji. To {to onaj tip ~inovnika, koji je prema gore pokoran a prema dolje tiranin, i koji svoje nagone uzmo`nosti bez osje}anja za najmanju va`nost propitljivih okolnosti prepu{ta svojemu pod~injenomu osje}ati, jest op}enito poznato. Dok obrtnik - da se vratimo na na{ izvori{ni primjer - mo`e u mnogostrukim `ivotnim odno{ajima i u radnom stvaranju svoj poriv za djelatno{}u iz`iviti, i tako vrlo rijetko postaje “tiranskim”, potka vladateljstva (trame de dominance, Dominierendsein) osobnih ovisnosti u onomu {to je birokratsko jest takoreku} osna poluga dijalektike du{e, koja nastoji one napetosti, koje nastaju iz tih ovisnosti, sad ja~ati, sad zauzdati. Mogu}nostima obuzdavanja iz podru~ja karijere izviru}ih du{evnih napetosti pripada pravo oblikovanje “slobodnoga vremena” ~inovnika. Postojanje takve svojstvene pojavnosti kao {to je to “slobodno vrijeme”, koje je takodjer potpuno uredjeno, odnosi ~inovnika u ve}u blizinu sklopovnomu polo`aju radni{tva. Istinski obrtnik, naime i istinski trgovac isto tako, kao i istinski {egrt, ne poznaju da{to slobodnoga vremena. U potpuno vlastitomu dosegu odgovornosti djelatan ~ovjek ne mo`e djelotvornost i stremljenje prema uspjehu vremenski omedjiti. On ne mo`e ni sasvim odlu~no rastavljanje izmedju “javnoga” i “privatnoga” provesti. Ta birokratima dana mogu}nost odvajanja uredovnoga od privatnoga, uredovnoga vremena od slobodnoga vremena, imade svoje nedostatke i prednosti. Prvomu pripada sigurno nejedinstvenost njegovoga svijeta. Svoje zanimanje iz uredovnoga vremena ne nastavlja on nipo{to jednoobrazno u svojim djelatnostima u slobodnomu vremenu. @ive}i u dva `ivotna svijeta, mora on takoreku} imati dvije du{e. To nipo{to ne va`i za obrtnika, koji se dodu{e, takodjer, od rada odmara, nu sve dotle dok se svijet jo{ uvijek nije rije{io mi-

277

lieua obrtni~koga, njegovo je djelo i njegovo opu{tanje puno pregledljivijim i organisti~kijim utkano u splet cjelokupni. Odmara se obrtnik, ali u svojemu slobodnom vremenu ne ulazi on ni u kakav drugi svijet. Ta razlikovnost nije uostalom u suvislu s problemom slobodnoga vremena, ve} s naravlju podloge rada (nature du substratum de travail, Nature der Arbeitsunterlage). Takvo motri{te pribli`ava sklopovno egzistenciju birokrata onoj radnika, za razliku od egzistencije obrtnika. Radnik i ~inovnik dobivaju zadatke, koji su djeli}i u kakvoj za njih ve}inom nepregledljivoj cijelosti. [to ni`e na stupnju hierarhijskoga pojedini ~inovnik stoji, to bli`im je on u toj svezi po svojoj radnoj sudbini radniku. Ispra`njenost kruga zadataka (vidage de significations du cycle de tâche, Sinnentleertheit des Aufgabenkreises) 28 stvara stanovite sklopove duhovnosti, koje opetoma dijalekti~ki - te`e k svojemu poja~avanju u svakodobnici (bezmislena sanjarenja u gostionici i u kr~mi postaju potrebom) ili prema nadoknadjivanju (compensation, Ersatz). S tim dolazimo do jedne bitne to~ke upravo prijedjenih razmatranja. Dvojnost javnoga i privatnoga, radnoga vremena i onoga slobodnoga, `ivotnoga kruga u uredovnom prometovanju i `ivotnoga kruga u neuredjenomu dru{tvenom prostoru pribli`avaju birokrate i radni~ki mentalitet izvjesnomu sugledu dvaju svjetova (aspect bisséculaire, Zweiweltenansicht). Ta je du{a tako sklopljena da te`i ono {to joj se u izvjesnom svijetu ne pru`a, nadoknaditi u drugomu. A i ina~e, ~ovjek je sklon ono {to ne mo`e u ovomu svijetu imati u kakav zami{ljeni nadsvijet snovâ projicirati. Ovdje u birokrata, takvo dvojstvo odra`ava se u podru~ju svjetovne postojanosti (immanence séculaire, Weltenthaltensein); ono {to u podru~ju rada ne dobiva, nastoji si ~ovjek u 28

U takvomu suvislu postaje sve više va`nim da se moderne namještenike u njihovim sudbinama promotri. “Izlokanost sadr`aja duhovnoga”, o ~emu govori Speier (p. 604.) jest u njihovoj djelatnosti pozivnoj mo`da najišre uznapredovala i kroz to postaju}i mentalitet.

278

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

svijetu slobodnoga vremena stvoriti. Tako nastupa pored te jedne mogu}nosti (da se nedostatnosti pozivnoga `ivota, koje izvjesnu bezvoljnost iznudjuju, u obli~ju izvjesnoga sanjarenja, isto tako u slobodnu vremenu produ`e jedan drugi put): od slobode htjeti sve ono imati, {to radni dan nekomu uzima. Ono {to je najdublji pjesnik ~inovni~koga mentaliteta, oblikovatelj `ivota malenih egzistencija, Charles Louis Philippe, bio rekao o ljubavi: “L’amour, c’est tout ce que l’on n’a pas “, vrijedi i za ukupno uobli~avanje drugoga svijeta toga vrijednog ~inovni~kog tipa. Taj drugi put nadoknadjiva~koga vrednovanja slobodnoga vremena naspram svakodobnici jest velika kulturalna mogu}nost ~istomislenosti ~inovni~ke. Poznaje se takve ganutljive ljudske tipove, koji ili kao radnik ili kao ~inovnik nasuprot sanjalici iz slobodnoga vremena stvaraju svoj pravi svijet. Od jednostavnije mogu}nosti posve}ivanja svojim malim strastima u slobodnomu vremenu, jedna ljestvica vodi vi{ljim oblicima razrje{avanja toga `ivotnog problema. Tu se nude dva bitno razli~ita oblika, dva puta kulturalnoga uobli~avanja slobodnog vremena koje preostane nakon rada. S pomo}u jednoga od tih putova nastoji se produbiti ono {to radna svakodobnica fragmentarno i rudimentarno nudi: produbljeno stru~no znanje o tomu {to se u radnoj svakodobnici ~ini jo{ bolje uzmo}i i s jo{ jednoga vi{ljeg motri{ta uvidjati. Specijalist biti }e jo{ bolji specijalist i htjeti }e onaj jaz {to ga dana{nje radno djelatni{tvo stvara prevladati tako {to svoje specijalisti~ko znanje sve vi{e utemeljuje u svojemu vlastitom smjeru. Drugi put imade izrazito nadoknadjuju}e obilje`je. On }e u slobodnomu vremenu ba{ ono imati {to ~ovjek ina~e ne imade: ako je radno vrijeme po smislenosti zasebno, onda bi trebalo studiranje ili `ivot u visokomu stilu, putovanjâ i lutanja, upoznavanje ljudi i samo-razvoj voditi k dopunjavanju. Jo{ bi bilo puno toga u tom smjeru za kazati. Nu, u tomu suvislu, rije~ je samo o tomu, da bi se moglo, {to ovdje i jest kriti-

~nom to~kom (point de tournant, Umschlagspunkt), ukazati na ono {to je crux (bitnim) u povezanosti naizgled izoliranih problemâ, pokazati sklopovne probleme, u ~ijemu se smjeru kulturalni problem u svezi s modernim gospodarskim problemom mo`e svojemu rje{enju pribli`iti. U tomu lancu problemâ jest pitanje iskoristljivosti i uobli~ljivosti ~isto-mislenosti birokrata odlu~uju}im. Jer, posve smo jasno vidjeli, kako mnoge tendencije pridonose nestajanju takvoga tipa ~ovjeka i k tomu pripadaju}e `ivotne situacije u sve ve}oj mjeri. Nije, dakle, bitnim da li nam se takav razvoj svidja ili ne; pitanje je postavilo pred nas jedan drugi, dru{tveni, proces. Prigovarati ovim svekoliko ~estotnim pojavnostima i podru~jima propadanja bitka ~inovni~koga nije na{ postulat, ve} je na{im postulatom da se, {tovi{e, pozitivne mogu}nosti sve pa`ljivije oslu{kuje. Tko to to~no promotri, zapa`a da{to da su se tu ve} i po sebi sna`ne promjene dogodile. Kada se pomisli na ~inovnika, ne }e nam vi{e pasti na pamet samo pra{njavi po{tanski tajnik u nekomu malenom mjestu: birokracija politi~ka i ona gospodarska, a jo{ i vi{e osebujna birokracija voditeljska, i drugi u tzv. mje{ovitim poduze}ima, pokazuju izvjesno {iroko polje varijacije, kojega bi se moglo kako istra`iti tako i po volji oblikovati u njegovim pozitivnim mogu}nostima - u najmanju ruku puno dalekose`nije nego {to je to dosada bilo slu~ajem. 12. FLEKSIBILITET STREMLJENJA PREMA USPJEHU U SMJERU DRU[TVENE DIFERENCIJACIJE Nakon ovoga excursusa u podru~je kulturalnih u~inaka razli~itih oblika stremljenja prema uspjehu vra}amo se na{oj glavnoj temi. Kako smo prije toga poku{ali fleksibilitet stremljenja prema uspjehu u smjeru povijesti na kakvomu primjeru slijediti, ostaje nam samo jo{ uostalom fleksibilitet stremljenja prema uspjehu, kao i s njim suvislo povezane du{evne pojavnosti pratiti u dimenziji dru{tvene diferencijacije (différenciation sociale, soziales Unterscheiden). Vrijedi po-

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

kazati da se stremljenje prema uspjehu u istomu gospodarskom sustavu, na istomu povijesnom stupnju, mijenja, da je elasti~no. I ovdje treba samo jedan primjer predo~ivati sve ostale. O fleksibilitetu tipi~nih pobudâ (porivâ), koje pojedince navode na gospodarsko postignu}e, treba biti pokazano, da su, op}enito, pobude za radno postignu}e na razli~itim to~kama gospodarskoga spleta razli~ite. Sociolo{ki ne{kolovan ~ovjek mogao bi pomisliti, da bi se pobude koje nekoga kakvomu gospodarskom postignu}u, doti~no stremljenju prema bilo kakvomu uspjehu navode, trebalo potpuno subjektivno i isklju~ivo iz najosobnijega du{evnoga sklopa pojedinca obja{njavati. Suprotivno tomu, pokazuje i jedno ma i najpovr{nije promatranje da su mogu}e pobude zbog ~ijega djelovanja netko posti`e radni u~inak i stremi prema uspjehu zapravo uvelike tipi~ne pobude i da se s pomo}u njih izvjesno dru{tveno diferenciranje mo`e pokazati. To }e re}i da }e okolnost da li se radi, za{to se radi, da li se i kakvomu se uspjehu stremi, biti komu ponajvi{e pribli`enom kroz onu u`ivljenu motivaciju, kakva se u vlastitomu sloju (couche sociale propre, eigene soziale Schicht) u~vrstila, u onom sloju kojemu se mo`e biti pripisan. Nu, razvija li se pitanje jo{ i dalje, i postavlja li se iz ranije samo empiri~ki dokazljive odredjenosti milieuom jo{ i kakav sklopovni problem, vrhu kojega se ~ovjek pita, za{to se u ovomu sloju ovakve, u kakvomu drugomu sloju onakve tipi~ne motivacije u~vr{}uju, onda postaju te korelacije koje treba prihvatiti kao proste okolnosti ponovno obja{njivim: iz naslagivanja odnosnih slojeva u procesu dru{tvenomu i onomu proizvodnomu postaju prili~no jednozna~no razumljivim prosje~ni motivationis modi koji se u onomu procesu stabiliziraju. Max Weber29 jest jednom poku{ao na~initi pregled odlu~uju}ih pobuda, odlu~uju}ih 29

Cf. M. Weber, Wirtschaft und Gesellschaft, p. 60. Mi reproduciramo ta njegova razmatranja, jer su takva da u naše sveze pripadaju i jer su najboljim primjerom za društveno diferenciranje motivacija za uspjeh i rad.

279

poriva, kakvi mogu gospodarskomu djelovanju voditi. Razvrstavanje porivâ ka gospodarskom djelovanju bija{e samo onda primjereno provesti kada se u smislu diferenciranja dru{tvenoga poduzimalo. Porivi k djelovanju gospodarskomu (u razmjenskomu gospodarstvu) variraju - prema mnijenju Maxa Weber - ve} prema smje{tenosti subjekta u procesu proizvodnomu. Tomu motri{tu adekvatno, razlikuje M. Weber tri skupine subjekata: 1. Ne-posjednici. 2. Izobrazbom-povla{teni, ~iji stupanj izobrazbe u skrajnjoj liniji opet povratno djeluje i na posjed. 3. Oni koji su sudionicima u {ansama stjecateljskih poduze}a.

Mi `elimo od njegove podjele krenuti, ali ne bez nastojanja da ju modificiramo i, mo`da, ne{to zornije uobli~imo. Namjesto gornjih skupina `elimo mi sljede}u, u bitnomu s ovom podjelom usugla{enu, ljestvicu postaviti: (a) Najamni radnici. (b) Tzv. stru~no-{kolovana inteligencija, koja je ve}inom zaposlena kao ~inovnici i tehni~ki voditelji. (c) Pojedinci anga`irani u poduze}ima kao kapitalisti~ki posjednici ili voditelji poduze}a.

Prva kategorija radi: alfa) jer ni sebe samoga ili obitelj ne `ele izlo`iti riziku nezbrinutosti, beta) ili pak, kao popratna pojava, mo`e u obli~ju izvjesno nesvjesne motivacije do}i u obzir i u`ivljenost gospodarskoga stjecateljskog rada kao oblika `ivota 30 . 30

Ovdje se mora i sve one slu~ajeve ra~unati, u kojima tradicionalisti~ki u`ivljene motivacije - posve osobito one koje iz religije vuku podrijetlo - etiku poziva odredjuju. Tako kao tipi~an primjer Tarnow (p. 375.) nazna~uje Lutherove rije~i, s kojima ovaj radost nabo`ne sluškinje u radu ocrtava na na~in kako to slijedi: “Jedna siromašna sluškinja imade radosti u srcu te mo`e re}i: pospremam krevet, metem ku}u. Tko je to zapovijedio? Zapovijedili su mi to moj gospodar i gospodarica. Tko je njima toliku vlast nada mnom dao? To je Bog u~inio. Eh, tako to mora uistinu biti da im ne slu`im samo ja, ve} i Bog na nebu, te da Bog to povladjuje. Kako onda mogu biti još bla`enijom!”. Kolikogod da su te izreke karakteristi~nim za religiozni “ethos rad”, to sociolog mora ipak ne pred jasno izra`enim motivima zastati, ve} samo pred samom Instancijom koja sve pokre}e. Naša sadašnja situacija pokazuje dašto najjasnije, da se takve religiozne motivacije tamo gotovo samokretno raspadaju gdje društveni prostor i radni okoliš to više ne omogu}uju.

280

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Jednom rije~ju, kao motivacija k djelatni{tvu gospodarskomu dolazi u obzir u prosjeku kod prve kategorije ili pritisak nastao iz `ivotne, ili izvjesna vrlo ~estotno tupa u`ivljenost. Za drugu kategoriju, onu stru~no-{kolovane inteligencije, dolazi kao motivacija za rad u prvomu redu ~astoljublje u obzir, ukoliko se stremljenje prema pogodnostima vrhu osobnih prihoda od stjecateljstva, koje se tu nudi prihvati kao odredbenicu bitnu. Ve} iz te opreke proizlazi da ljudi, odredjeni samo sa svojim dru{tvenim obitavali{tima, pa~e niti ne dopiru do izvjesnih motivacija, drugi opet pak niti ne dolaze u polo`aj iz najjednostavnijih i, u tomu smislu, najprimitivnijih motiva djelovati i postignu}a ostvarivati. “Slobodni” radnik, nalaze}i se na rubu nu`de, niti ne pomi{lja na to da postoje motivacije koje su pristupa~ne samo povla{tenim stru~no-{kolovanim intelektualcima, pa s tim ni na to da tjeran ~astoljubljem `eli biti djelatnim u poslu i stvarati. Nu, obratno pak, istodobno to zna~i da s obrazovanjem povla{teni kao izravni poriv uglavnom poznaje samo ~astohleplje (jer, u njegovomu `ivotnom krugu ~astohleplje jest prosje~nom motivacijom), te da je skrajnje nesretan kada ga okolnosti na to prinudjuju, da bude djelatnim u radu koji nije u smjeru njegovoga ~astohleplja, da je nesretan kada je ba~en natrag na najprimitivnije i najiskonskije motive radne uspje{nosti, na motiv da nadvlada dru{tvenu neosiguranost. Sa sklopovnim promjenama, {to smo ih netom iskarakterizirali, usko je povezana okolnost da poglavito ne{kolovani radnik gotovo niti ne dose`e do toga u svoj rad uop}e “~ast uklju~iti”. Jednom, budu}i da njegovi zadaci postaju sve nesmislenijim i budu}i da `ivotni odnosi, sve dok vlada nu`da pa~e nikakvu drugu motivaciju niti ne dopu{taju, osim dati maha bijegu od takve nu`de. Izvjestnim je daljnjim posljetkom takve okolnosti da on, sve dok moralno uvjerenje u njemu jo{ postoji i sve dok potreba za dostojanstvom u njemu jo{ `ivi, to mora nastojati u drugim po-

dru~jima nego {to je rad o~uvati, a svo dostojanstvo }e mo`da u podru~je politike pohraniti. Kada bi se po`eljelo u smjeru takvih odnosa i dalje nastaviti, moglo bi se lako pokazati koje osebujne zakonomjernosti odredjuju mijenjanje i pomicanje u nagla{avanju vrijednosti od jednoga podru~ja prema drugomu; moglo bi se pokazati gdje treba tra`iti razloge zbog kojih u stanovitim epohama i u stanovitim slojevima ~as se rad ~as se politiku, etc., kao precijenjene do`ivljava, a mo`e se pri tomu opet dokazati, da ~ovjek nastoji, sve dok je podru~je njegovoga bi}a zbog sklopovnih promjena li{eno za njega svakoga smisla, prenijeti ove nutarnje vrijednosti u druga podru~ja. Kao tre}i dru{tveni sloj, koji je iz svojih vlastitih motivacija na gospodarsku djelatnost potaknut, treba spomenuti grupu voditelja poduze}a i onih koji imadu udjela u dobitku. Kod takvih, pokraj poja~anih {ansa za potro{nju kao svrhâ stremljenja, dobiva na va`nosti uglavnom i mogu}nost da }e se nagone uzmo`nosti zadovoljiti. Tu grupu ljudi (uglavnom poduzetnici) poti~e na postignu}e jo{ i, osim svega, sui generis motiv “potvrdjivanja”. Jednom rije~ju, to su ljudi uvijek drug~ijega dru{tvenog polo`aja u kojih je tipi~nim da im se ~astohlepnost, i drugi ljudi u kojih je tipi~nim da im se nagon za uzmo`nost, razvijaju kao motivacija te mogu postati prevladavaju}im motivom stremljenja prema uspjehu. In`enjer, ~inovnik, na tipi~an na~in su ~astoljubivi, veleobrtni vodja jest gramziv uzmo`nosti. I ovdje bi morale one motivacije, koje u podru~ju rada ne mogu vrijediti, ili nestati ili biti u drugim podru~jima djelatnim. Uzmo`nosti `edan u prostoru postignu}a gospodarskoga mo`e biti samo gospodarski vodja, a razvijanje nagona za uzmo`no{}u ne mo`e{ si unutar izvjesno odredjene pozicije dopustiti; ali, kada se uzmo`nost jednom dosegne, to ju dalje nose i promi~u sile prostora djelotvorbenosti. Potencijalno se uzmo`nost u `estinu pretvara.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Ne treba se pak svemu nare~enomu dodati i izrijekom, da nije sporednom okolnost da li ~ovjek u radu, u postignu}u, uspijeva iz porivâ koji iz neposredne nu`de izviru, ili iz porivâ ~astoljublja, ili nagona za uzmo`no{}u; jer oblikovanje “~ovjeka cjelovitoga” koji je u sredi{tu svega, ovisi od u njemu naj~estotnije razvijene tipi~ne motivacije. Kako gospodarski pozivni rad nije nikakvim uspjehom prigodnim, to s njim povezani motivi uvijek isponova djeluju u~inkovito na pojedinca i nalaze mjesto u njegovoj du{i. S razloga toga utvrdjuje se poziv, to~nije mjesto u tkivu gospodarskomu, vi{e ili manje korjenito u bitnosti ~ovjeka. Ne samo da je vidokrug ~ovjeka ovistan o njegovomu dosegu u~inkovitosti i o naravi njegovih ambicija, ve} o tomu ovisi i formalna tendencija oblikovanja onoga {to u drugim okru`enjima `ivota susre}e. Kada se naposljedku zapitamo, {to je iz to~noga znanja o stupnjevima fleksibiliteta stremljenja prema uspjehu za nau~iti, `elimo odgovoriti: A. Radius u~inkovitosti preobra`ivanja gospodarskoga i preobra`ivanja dru{tvenoga imade tendenciju biti to~nije odredljivim. Ona prije svega na~elna tvrdnja da gospodarstvo ~ovjeka oblikuje, da nas dru{tvo uobli~uje, dobiva jedno sve ve}e potvrdjivanje, {to se konkretnije analize u tomu pravcu poduzme. Mora se u takvim pojedina~nim analizama sve jasnije razradjivati kako se sam sebi prepu{teni tijek u~inkovitoga djelovanja preobrazbe gospodarske odr`ava na oblikovanje ljudi. Samo kada ~ovjek sklopove u sebi samomu prepu{tenom procesu promatra, mo}i }e smisleno ono {to je modificiraju}e i reguliraju}e zahvatiti. ^ovjek mora temeljne tendencije sila, njihovu sposobnost modulacije, kao i njihove stupnjeve gibkosti upoznati, da bi se tada iz slobodnoga djelovanja uradilo sve ono {to je mogu}im u pravcu oplemenjenja ili postvarenja motivâ. Tijekom na{ega istra`ivanja vidjeli smo primjere za to da na

281

mjesto izvjesne motivacije koju bi se imalo eti~ki ni`ljom ocijeniti, mo`e izvjesna vi{lja nastupiti. Tako je sam gospodarski proces u ponekim situacijama kod gospodarskoga vodje na mjesto motiva uzmo`nosti postavio motiv onoga {to je objektivno. Izvjesna pedagogika gospodarska morala bi si sve jasnije postaviti za zadatak upoznati prostor u~inkovitosti, za kojega se ~ovjeka odgaja. Samo izvjesna povezanost sociologije i pedagogike mo`e oba rada smislenim u~initi. Abstraktne norme bez obzira na `ivotni prostor ne mogu nam pomo}i, ve} norme koje su za konkretni prostor mogu}im. Norme nepovezane s konkretnim `ivotnim prostorom mogu samo “izgradjivanje” polu~iti, te s pravom nije modernim ljudima ni{ta postalo tako mrskim kao to “izgradjivanje” koje se, budu}i da samo sebi a priori sve putove zaprije~uje, zabavlja sa subjektivnim podru~jem ugadjanja. U tomu {to vi{e ne `elimo tu vrst normi le`i veliki moralni napredak modernoga ~ovje~anstva. B. Da smo do sada stvar tako postavljali, kao da gospodarstvo oblikuje ljude, ali ne i obratno, dogodilo bi nam se to s razloga toga {to smo bili htjeli jednom posvema dosljedno tu stranu medjusobnih odnosa slijediti, ali ne i s razloga toga {to bismo bili motri{ta da bi ~ovjek morao u znak kakva vjerovanja o predodredjenosti naslijepo prihva}ati sve {to iz sklopa gospodarskoga “s nu`no{}u” slijedi. Posvema suprotivno tomu, mi smo mnijenja, da ovistno o okolnostima i ~ovjek mo`e i gospodarstvo i dru{tvo oblikovati, ali ne s tim da do vlastitoga otupljenja dokazuje samo u~enje o slobodi ljudi uop}e, ve} s tim da posve to~no promatra prostor u~inkovitosti, u kojem }e mo}i iz svoje slobode posegnuti za vlastitim izgradjivanjem, te da to~no upozna prostor u kojemu ~ovjek sada i danas `ivi. Jedinstvena, zastra{uju}a lavina modernoga istra`ivanja dru{tvenih odrednica ne

282

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

izvire u pravoga ~ovjeka ba{ iz potrebe da po svaku cijenu odredljivo poznaje samoga sebe da bi tada mogao svoju vlastitu nedostatnost legitimirati i svoje vlastito odlu~enje na anonimnomu dru{tvenom procesu preispitati, ve} iz potrebe ukloni-

ti iz prostora djelotvorbenosti takvih pritajenih vladaju}ih sila i prepoznavanja takvih sila, kako bi tada s dodatnom voljom takvim silama zavladao i stavio ih u slu`bu svjesno `eljkovanoga i slobodnoga ali odgovornoga oblikovanja ~ovjeka.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

Bibliografija: Pedagogika veleobrtna i i poznavanje okoli{a xx. E. Ausshauer, Bericht von Asshauer ueber die erste industriepaedagogische Tagung in Deutschland, in Erziehungsfragen im Industriegebiet Bielefeld, Leipzig, 1925. xx. A. Busemann, Paedagogische Milieukunde, Bd. 1.: Einfuehrung in die allgemeine Milieukunde und in die Milieutypologie, Halle, a. d., 1927. xx. P. Honingsheim, Menschenbildung und Industriepaedagogik, Mannheim - Berlin Leipzig, 1925. xx. F. Kautz, Industrie formt Menschen Versuch einer Normierung der Industriepaedagogik, Einsiedeln, 1929. Literatura o instituciji “Dinta” xx. R. C. Arnhold, Das Dinta und die Gewerkschaften Wirtschaftliche Nachrichten fuer Rhein und Ruhr, 1927. xx. P. C. Baeumer, Das deutsche Institut fuer technische Arbeitschulung (Dinta). Schriften des Vereins fuer Sozialpolitik, Bd. 181.: Probleme der sozialen Werkspolitik, hrsg. v. G. Briefs, Teil 1., Muenchen - Leipzig, 1930. xx. Fr. Fricke, Sie suchen die Seele. Vierteljahrhefte der Berliner Gewerkschaftschule, 1926., Heft 3.

283

Monografije o pojavnosti uspjeha, uglednosti i slave xx. N. Einstein, Der Erfolg. Ein Beitrag zur Frage der Vergesellschaftung, Frankfurt a./M., 1919. xx. S. Freud, Einige Charaktertypen aus der psychoanalitischen Arbeit. II Die am Erfolge scheitern (Ges.(ammelte) Schriften, Bd. X). xx. J. Hirsch, Die Genesis des Ruhmes, Leipzig, 1914. xx. L. Leopold, Prestige. Ein gesellschaftspsychologischer Versuch, Berlin 1916. xx. Ossip Lourié, L’arrivisme. Essai de psychologie concr~te, Paris, Alcan, 1929. xx. Th. Reik, Erfolg und bewusste Gewissenangst. Zur analytischen Schicksaalsforschung, in Psyhoanalytische Bewegung, Jahrg. 1., Heft 1., str. 51ff. xx. Hérault de Séchelles, Theorie des Ehrgeizes, prevedeno od strane K. W. Koerner, Zuerich, (Gebr. Fretz, AG), 1929. To je s izvornika: Théorie de l’Ambition, koji se god. 1788. kao “Codicile politique et pratique d’un jeune habitant d’Epone “, bio anonimno pojavio. xx. A. Vierkandt, Autoritaet und Prestige, in Schmollers Jahrbuecher, Band 41, p. 1681 ff; xx. E. Zilsel, Die Entstehung des Geniebegriffes, Tuebingen, 1926. Popularne knjige o “uspjehu”:

xx. W. Jost, Zur Soziologie des Betriebs. Die Arbeit (ADGB), 6. Jahrg., Heft 6., 1929., p. 362 ff.

xx. H. Casson, Erfolg und Lebensfreude, Jos. Singer Verlag, Berlin, 1927.

xx. P. Pechota, Les tendances de l’éducation ouvri~re en Allemagne, Strasbourg, Verlag O. Boehm, 1928.

xx. Morus, Wie sie gross und reich wurden, Berlin.

xx. Tony Sender, Das “Dinta” im Kampf um die Arbeitsseele, Betriebsraetezeitschrift fuer Funktionaere der Metallindustrie, br. 9., VIII., Jahrg., Stuttgart, 30. travanj 1927. xx. Taetigkeitsberichte des deutschen Instituts fuer technische Arbeitsschulung, Duesseldorf. xx. K. Vorwerk, Die wirtsschaftliche Arbeitsnehmerbewegung Deutschlands, Jena, 1926.

xx. H. Casson, Erfolgsreichen, Ebda.

Analize funkcije i mentaliteta poduzetni~koga: xx. Ehrenberg, Das Wesen der neuzeitlichen Unternehmung, Thuenen-Archiv, Bd. 1.

xx. E. A. Filene, Ein Weg aus dem Wirrwarr, Frankfurt a. M., 1925. xx. A. et L. Franchet, Pour former les hommes qu’il faut à la France de l’apr~s guerre, Paris (Bibl. éduc. scol.), 1923., Lettre-préface de M. Fayol.

284

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

xx. E. S. Lewisohn, The New Leadership in Industrie, E. P. Dutton a. Co., N. Y., 1926.

xx. G. Myers, Geschichte der grossen amerikanischen Vermoegen, Bd. I - II, Berlin, 1916.

xx. H. Marot, The Creative Impuls in Industry, Ebda, 1918.

^inovnik, namje{tenik i ostali tipovi:

xx. Ch. Nicaise, La formation du chef d’industrie, Revue des jeunes, Paris, 1923. xx. J. P. Palewski: Le rôle du chef d’entrprise. La pensée contemporaien, Presses Universitaires de France, Paris, 1924. xx. J. P. Palewski: Histoire des chefs d’entrprise. La pensée contemporaien, Gallimard, Paris, 1918. xx. G. Tarde, L’invention considérée comme moteur de l’évolution sociale, Giard-Bri~re, Paris, 1902. xx. G. Tarde, Psychologie économique, F. Alcan, Paris, 1902. xx. E. Salin, Stellung und Bedeutung des Unternehmers in der deutschen Wirtschaft der Gegenwart, predavanje odr`ano na skupu Saveza poslodavatelja Skupine udru`bi veleobrtnika Njema~koga veleobrta za `eljezo i ~elik, za okrug Sjeverne Rajne-Westfalije, dana 2. srpnja 1929., u Duesseldorfu. xx. J. Schumpeter, Der Unternehmer, Art. in Handwoerterbuch der Staats-wissenschaften. xx. K. Wiedenfeld, Das Persoenliche im modernen Unternehmertum, Muenchen-Leipzig, 1920. @ivot, `ivotopisi, i djela li~nosti vode}ih gospodarstvenika: xx. Carnegie, Das Evangelium des Erfolges, Berlin. xx. Carnegie, Geschichte meines Lebens, Leipzig, 1929. xx. Henry Ford, Mein Leben und Werk, Leipzig, 1924. xx. Henry Ford, Philosophie der Arbeit. Autorisiertes Intervieuw mit Fay Leone Faurote, Dresden. xx. Benj. Franklin, Nachgelassene Schriften und Corresponedenz nebst seinem Leben, prevedeno s engleskoga, Weimar, 1918. xx. S. Marquis, Henry Ford. Zwei Jahrzehnte persoenlicher Erlebnisse und Mitarbeiterschaft an seinen Werden und Wirken, Dresden, 1927.

xx. David J. Houser, What the employer thinks, Cambridge, 1927. xx. S. Kracauer, Die Angestellten. Aus dem neusten Deutschland, Frankfurt a. M., 1930. xx. E. Lederer und J. Marschak, Der neue Mittelstand. Grundriss der Sozialoekonomik, Abt. IX, I. xx. E. Lederer - A. Thomas - O. Suhr, Angestellte und Arbeiter. Drei Vortraege, hrsg., AlfaBund, 1928. xx. P. Louis, Les types sociaux chez Balzac et Zola, Monde moderne, Paris, 1925. xx. H. Speier, Die Angestellten, in Magazin der Wirtschaft, Nr. 13, 28. Maerz 1930. Radnik, rad i problem dosade: xx. Glotz, Le travail dans la Gr~ce ancienne, Paris, Alcan, 1920. W. Hellpach, Sozialpsychologische Forschungen, Bd. 1.: Gruppenfabrication (R. Lang, W. Hellpach); Bd. 2.: Werkstattaussiedlung ueber den Lebensraum des Industriearbeiters in Verbindung mit E. Mey und M. Gruenberg von Rosestock, Berlin. xx. G. Hermes, Die geistige Gestalt des marxistischen Argeiters, Tuebingen, 1926. xx. de Man, Der Kampf um die Arbeitsfreude, Jena, 1927. xx. Sachs, Die Monotonieproblem, in Ztschr. f. angewandte Psychologie, 16., Leipzig, 1924. xx. M. Scheler, Arbeit und Ethik. Schriften zur Soziologie und Weltanschauungslehre, Bd. III, zweiter Halbband, Leipzig, 1924. xx. M. Scheler, Arbeit und Weltanschauung, Ebda. xx. Fr. Sollheim, Das Taylorsystem fuer Deutschland, Muenchen - Berlin, 1922. xx.

F. Tarnow, Das Berufsethos des Arbeitnehmers, in Die Arbeit (ADGB.), 6. Jahrg., Heft 6., 1929.

xx. Frank Watte, Die psychologischen Probleme der Industrie, Uebers., Frhr. Grote, Berlin, 1922.

KARL MANNHEIM: O biti i zna~enju gospodarskoga stremljenja prema uspjehu - Prilog sociologiji gospodarenja Pravni vjesnik 16 (1-2): 245-285, 2000.

xx. R. Wilbrand, Die moderne Industriearbeiterschaft, Stuttgart, 1926. xx. H. Winkler, Die Monotonie der Arbeit. Ein Beitrag zu dem Problem des psychologischen Verhaltens bei gleichfoermiger koerperlicher Arbeit, in Schriften zur Psychologie der Berufsvereinigung und des Wirtschaftslebens, hrsg. von Lipman u. Stern, Heft 19., Leipzig, 1922. xx. J. M. Witte, Taylor, Gilbtreth, Ford, Gegenwartfragen der amerikanischen und europaeischen Arbeitswissenschaft, 2. Aufl, Muenchen - Berlin, 1925. xx. R. Woldt, Die Lebenswelt des Industriearbeiters, in Muensterer Wirtschafts- und Sozialwissenschaftliche Abhandlungen, Heft 1., Leipzig, 1926. xx. H. Wunderlich, Die Einwirkung einfoermiger zwangslaeufiger Arbeit auf die Persoenlichkeitsstruktur, in Schriften zur Psychologie der Berufsvereinigung und des Wirtschaftslebens, hrsg. von Lipman u. Stern, Leipzig, 1925. xx. W. Bucerius, Der Rationalisierungsgedanke im Handwerk, Schriften d. Forschungsinstituts f. rationelle Betriebsfuehrung im Handwerk, E. V., Sitz, Karlsruhe, Heft 4. xx. V. Engelhardt, Weltanschauung und Technique, Leipzig, 1922. xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Vom Sinn der Rationalisierung, Veroeffentlichungen des Reichskuratoriums fuer Wirtschaftlichkeit, Nr. 31., Jena, 1929.

285

xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Fordismus, 3. Aufl., Jena, 1926. xx. Fr. v. Gottl-Ottilienfeld, Wirtschaft und Technik. Grundriss der Sozialoekonomique, Bd. II, 2. Aufl. xx. E. Lederer, Zum sozialpsychischen Habitus der Gegenwart, Archiv fuer Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, Bd. 46. xx. G. Lukacs, Die Verdinglichung und das Proletariat, in Geschichte und Klassenbewustsein, Berlin, 1923. xx. G. Menz, Irrationales in der Rationalisierung. Mensch und Maschine, Breslau, 1928. xx. B. Russell, Die Kultur des Industrialismus und ihre Zukunft, Uebers. v. A. Margolin, Berlin, 1928. Werner v. Sombart, Wandlungen des Kapitalismus : in Verhandl. d. Vereins f. Sozialpolitik in Zuerich, 1928., Muenchen Leipzig, 1929. Max Weber, Wirtschaft und Gesellschaft (Grundriss der Sozialeoekonomik), III. Max Weber : Gesammelte Aufsaetze zur Religionssoziologie, Tuebingen, 1920., sv. I.

PRIKAZ

DRAGAN BOLAN^A: Pomorsko pravo (odabrane teme) Pravni vjesnik 16 (1-2): 289-290, 2000.

289

Dr. sc. MARINKO U^UR, profesor Pravnog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci

DRAGAN BOLAN^A, POMORSKO PRAVO (odabrane teme), Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Splitu, Split, 1999. (164 stranice)

Za detaljniju analizu i pomake u ure|ivanju, realiziranju i izu~avanju pomorskog upravnog prava i pomorskog procesnog prava mo`e poslu`iti i ud`benik dr. sc. Dragana Bolan~e, autora odabranih tema Pomorskog prava. Knjiga pred nama “namijenjena je studentima dodiplomskog pravnog studija, ali predstavlja i prakti~ni priru~nik zainteresiranim osobama u pomorskom gospodarstvu”, ka`e autor. Pomorsko upravno pravo, obra|eno je u dvama dijelovima: pomorsko dobro i ~lan posade broda kao i pomorsko procesno pravo: upis brodova i brodica i mjere osiguranja na brodu. Dio prvi, Pomorsko pravo, sastoji se od Uvoda (str. 3) u kome se daje prikaz vrela “brojnih pitanja vezanih uz more i pomorsku plovidbu” (Pomorski zakonik, Zakon o vlasni{tvu i drugim stvarnim pravima i Zakon o zemlji{nim knjigama i dr.), a slijedi “Sadr`aj pomorskog dobra”, pojam, postupak koncesioniranja na pomorskom dobru, evidencija pomorskog dobra i zaklju~ak. U ovom (“drugom dijelu”) autor korektno, birano i dosljedno navodi bitne propise i prihva}ene definicije pomorskog dobra u tim propisima, ali i u teoriji (G. Stankovi}, N. Gavela, T. Josipovi}, I. Gliha, Z. Stipkovi}, M. Vedri{, P. Klari}, M. @uvela i dr.). Posebno su korisni dijelovi o razgrani~enju pojmova op}a dobra, javna dobra u op}oj uporabi, javna dobra u javnoj uporabi i op}e dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. “Na pomorskom dobru ne mo`e se stjecati ni pravo vlasni{tva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi” (~l. 51. st. 1. Pomorskog zakonika).

Koncesije su na pomorskom dobru posebno stanje i slo`eno pravno pitanje. Putem koncesija na pomorskom dobru omogu}uje se iskori{tavanje morske obale, mora i podmorja kao nezamjenjivog i ogromnog gospodarskog bogatstva. Postupak koncesioniranja na pomorskom dobru provodi se primjenjuju}i Zakon o koncesijama, Zakon o morskim lukama i Pomorski zakonik. Postupak se detaljno analizira i navode se autori koji su o tome pisali (M. @uvela, I. Borkovi}, M. Stipi}, S. Babi}, B. Kale, G. Gasparini, M. Dika, V. Hla~a, D. Lamba{a i dr.). Opisan je postupak dodjele koncesije na morskoj obali i/ili akvatoriju izvan luka (vrste koncesija, opseg i uvjeti koncesije, koncesijski sporovi) i postupak dodjele koncesijskih odobrenja na morskoj obali i/ili pripadaju}em akvatoriju (koncesijsko odobrenje po odredbama Pomorskog zakonika, analiza Pravilnika o na~inu, uvjetima i visini naknada za izdavanje koncesijskih odobrenja “N.N. 51/96 i 18/99 i dr.). Stupanjem su na snagu Zakona o morskim lukama ure|eni svi odnosi i pitanja: razvrstaj morskih luka, lu~ko podru~je, lu~ke djelatnosti i njihovo obavljanje, izgradnja i kori{tenje lu~ke nadgradnje i podgradnje, osnivanje, ustrojstvo i djelatnost lu~kih uprava, red u morskim lukama te pretvorba postoje}ih dru{tvenih poduze}a luka. Dosljednim ~itanjem propisa i upu}ivanjem na relevantnu pomorsko-pravnu, stru~nu i znanstvenu literaturu, autor daje odre|enja luka, koncesija, lu~kih djelatnosti i drugih pojmova bitnih za razumijevanje sadr`aja o kojemu pi{e. To upotpunjuje dijelom o “Evidenciji pomorskog dobra”, anali-

290 zom Pravilnika o evidenciji i obilje`avanju pojasa pomorskog dobra i pitanjima katastra pomorskog dobra, zemlji{nika pomorskog dobra i pomorskog katastra. “Dio drugi” govori o ~lanu posade broda (pomorcu). ^lanovi posade broda, kao zaposlenici, zahtijevaju i imaju posebnu radnopravnu i socijalnopravnu regulativu i za{titu. U tom se dijelu analizira i Pravilnik o zvanjima i svjedod`bama o osposobljenosti pomoraca na brodovima trgova~ke mornarice Republike Hrvatske (1998.) i zvanja o osposobljenosti pomoraca, postupkom izdavaoca svjedod`be o osposobljenosti i dopunskoj osposobljenosti, upisnici tih svjedod`bi i njihovom oduzimanju. Detaljno se i dosljedno analizira i Pravilnik o pomorskim knji`icama i odobrenjima za ukrcanje. U nastavku se pi{e o radnopravnoj materijalnoj odgovornosti ~lanova posade broda (pomoraca) koju uzrokuju u radu ili u svezi s radom (materijalne pretpostavke odgovornosti, zna~enje sintagme “na radu” ili “u svezi s radom”, pau{alna naknada {tete, uzrokovanje {tete drugoj osobi i dr.) te o odgovornosti poslodavca za {tetu koju ~lan posade (pomorac) pretrpi na radu ili u svezi s radom. Autor pokazuje dobro znanje radnog statusa pomorca i odgovornosti obaju subjekata (brodara i pomorca) {to se napose vidi iz dijela o sudskoj za{titi i zaklju~ka toga dijela, konstatiranjem da “je na{a legistativa kona~no uskla|ena s osebujnim polo`ajem pomoraca kao zaposlenika s obzirom na notorno ote`ane uvjete rada, ~ime se njihovo pravo na `ivot i tjelesni integritet stavlja na prvo mjesto i posebno za{ti}uje.” Dio tre}i sadr`i temu iz pomorskog procesnog prava “Upis brodova i brodica” u ko-

DRAGAN BOLAN^A: Pomorsko pravo (odabrane teme) Pravni vjesnik 16 (1-2): 289-290, 2000.

jem autor analizira postoje}a zakonska rje{enja (Pomorski zakonik i dr.) “u usporedbi s derogiranim zakonskim propisima”. Posebna su pitanja: dr`avna pripadnost broda i brodice, upis i brisanje brodova, upis i brisanje brodica, postupak upisa brodova i postupak upisa brodica. Autor precizno analizira odredbe relevantnih zakona i provedbenih, podzakonskih akata, navodi i citira autore koji su o odnosnim pitanjima pisali (Grabovac, Baran, Lj. Mintas-Hodak, Stankovi}, Brajkovi}, Vujovi}, [uri} i dr.). Pi{e kvalitetno i razumljivo, a zaklju~ak izvodi kao logi~nu posljedicu napisanog. Posljednji (~etvrti) dio ud`benika potvr|uje autorovu dosljednost, osjetljivost na detalje i evidentnu isprepletenost propisa, teorije i prakse, pi{u}i o mjerama osiguranja na brodu. To su ove teme i pitanja: Hipoteka na brodu kao stvarnopravni oblik osiguranja tra`bine i postupovni oblici osiguranja tra`bine na brodu (osiguranje sudske hipoteke i dr.) koje poznaje pomorsko zakonodavstvo i praksa. Autor bira odredbe propisa, stru~nu i znanstvenu gra|u i stajali{ta suda te postavlja prijedloge de lege ferenda u tim odnosima. Svaki je od nazna~enih dijelova napisan stru~no i znanstveno utemeljeno analizom i ocjenom. Pravo je bogatstvo u 358 pozivnih bilje{ki i relevantnoj literaturi sa 150 naslova. Autor upotrebljava razumljivo i poznato stru~no nazivlje. Pi{e jednostavno. Ovo je knjiga koja se lako ~ita, ali zahtijeva da se detalji pamte i lociraju u cjelinu sadr`aja. D. Bolan~a obogatio je na{u stru~nu biblioteku u svim oblastima Pomorskog prava vrijednom knjigom koju }e prihvatiti svi kojima je namijenjena.

VILIM GORENC - VJEKOSLAV [MID: Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu Pravni vjesnik 16 (1-2): 291-294, 2000.

291

Dr. sc. SILVIJA PETRI], Pravni fakultet u Splitu

Vilim GORENC – Vjekoslav [MID POSLOVNO PRAVO U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU ([KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 1999., 326 str.)

Sveu~ili{ni ud`benik prof. dr. Vilima Gorenca i prof. dr. Vjekoslava [mida “Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu” pojavljuje se u na{oj pravnoj literaturi 14 godina nakon objavljivanja ud`benika prof. dr. Vilima Gorenca “Poslovno pravo u turizmu”. Budu}i da su u tom razdoblju nastupile zna~ajne promjene u gospodarstvenom i u pravnom `ivotu Hrvatske, to se u velikoj mjeri odrazilo i na materiju turisti~kog prava, kako u statusnom tako i u pravno-poslovnom segmentu. Ovaj rad predstavlja izuzetno uspio poku{aj da se svi najzna~ajniji pravni i gospodarski aspekti turisti~ke i ugostiteljske djelatnosti obrade na jednom mjestu i da se time popuni praznina koja postoji u ovom podru~ju. Izuzetan napor autora da u svojoj knjizi obuhvate sve pravne probleme koji se mogu pojaviti u funkcioniranju turizma kao gospodarske grane od preponderantnog zna~aja za Hrvatsku u ovom trenutku, vidljiv je i iz pregleda njezinog sadr`aja. Ud`benik je, naime, podijeljen u tri velike cjeline posve}ene razli~itim pravnim aspektima ove djelatnosti: turisti~kim ugovorima, instrumentima pla}anja i legitimacijskim papirima u turizmu te trgova~kim dru{tvima kao glavnim nositeljima turisti~kog gospodarstva. Prvi dio knjige obuhva}a sve najzna~ajnije ugovore koji u poslovnoj praksi nastaju u obavljanju turisti~ke i ugostiteljske djelatnosti, {to zna~i ne samo turisti~ke ugovore u u`em smislu, koji nastaju izme|u triju grupa subjekata, a to su davatelji usluga, izravni korisnici usluga i putni~ke agencije, nego i one ugovore koji su na odre|eni na~in vezani uz pru`anje turisti~kih usluga iako ne pripadaju klasi~nom pojmu turisti~kih ugovora. U

prvom potpoglavlju ovog dijela rada obra|eni su ugovori koji nastaju izme|u davatelja i korisnika usluga, pa je tako posebno obra|en ugovor o hotelskim uslugama koji nije reguliran u Zakonu o obveznim odnosima, ve} je njegova regulativa prepu{tena Posebnim uzancama u ugostiteljstvu i poslovnoj praksi. To je temeljni ugovor turisti~kog prava jer regulira odnos davatelja usluga smje{taja i akcesornih usluga i gosta. Autori se detaljno bave specifi~nostima u zaklju~ivanju ovog ugovora koji nastaje, uglavnom, izme|u odsutnih osoba, tako da se u tom kontekstu javljaju brojna sporna pitanja koja su od izuzetnog zna~aja u praksi. Prikaz prava i obveza ugovaratelja postavlja strukturu ugovora u svim specifi~nim situacijama u kojima se ovaj ugovor pojavljuje, a posebno su interesantne analize razli~itih na~ina prestanka ovog ugovora. U ovom dijelu prvog poglavlja mjesto je rezervirano i za analizu ugovora o uslugama prehrane i to~enja pi}a koji, iako jedan od starijih ugovora, u dana{nje vrijeme do`ivljava neslu}eni gospodarski razvoj uslijed izuzetnog pove}anja opsega njegovog kori{tenja kao i pojave velikog broja razli~itih modaliteta pru`anja takvih usluga. No, interesantno je da takav razvoj ne prati i adekvatna pravna regulativa, budu}i da se te usluge vrlo ~esto u zakonodavstvu i u sudskoj praksi podvode pod {iri pojam ugovora o ugostiteljskim uslugama, {to svakako name}e pitanje o pravnoj prirodi ugovora. Autor na ovom mjestu daje opse`an uporednopravni prikaz razli~itih gledi{ta te se opredjeljuje, na temelju analize osnovnih obveza iz ugovora, za njegovu mje{ovitu pravnu prirodu. U okviru ovog

292

VILIM GORENC - VJEKOSLAV [MID: Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu Pravni vjesnik 16 (1-2): 291-294, 2000.

ugovora razra|eno je, uz bogat pregled uporednopravnog zakonodavstva i sudske prakse, i pitanje odgovornosti ugostitelja za osobu gosta, kao i pitanje odgovornosti za stvari gosta. Neki od problema postavljeni u okviru prou~avanja ovog ugovora dalje se razra|uju u razmatranjima o ugovoru o ugostiteljskoj ostavi kao imenovanom ugovoru reguliranom u Zakonu o obveznim odnosima. Tu se posebni naglasak stavlja na razlikovanje odgovornosti ugostitelja za stvari koje je gost unio u ugostiteljski objekt od odgovornosti za stvari predane na ~uvanje te na vrstu odgovornosti ugostitelja, odnosno njezino isklju~enje. Vrlo je interesantno i za na{u pravnu i poslovnu praksu zna~ajno razmatranje koje se odnosi na ugovor o uslugama kampiranja, budu}i da se radi o problematici koja je kod nas do sada vrlo slabo ili nikako obra|ivana. Novi zakon ju je uvrstio u svoju regulativu, ali samo u osnovnim naznakama. Sve je ostalo prepu{teno ugovornoj slobodi i poslovnim obi~ajima u ovoj grani turizma, tako da tek Posebne uzance unose u ovu materiju vi{e jasno}e. [to se ti~e pravne prirode ugovora, komparacija sa sli~nim ugovorima ukazuje da se ipak radi o mje{ovitom ugovoru sui generis koji okuplja razli~ite elemente nekih drugih imenovanih ugovora, {to jasno proizlazi iz pomne analize na~ina njegovog sklapanja i me|usobnih obveza stranaka. I ugovor o smje{taju u turisti~kima apartmanima zakon propu{ta posebno regulirati, ali je ta praznina u velikoj mjeri popunjena odredbama Posebnih uzanci. Po pravnoj prirodi i ovo je mje{oviti ugovor na koji se primjenjuju odgovaraju}e zakonske odredbe koje reguliraju materiju ugovora ~ije elemente sadr`i, {to veoma jasno proizlazi i iz pregleda dosada{nje prakse i vladaju}ih stavova u uporednom pravu. Drugi dio prvog poglavlja knjige posve}en je ugovorima izme|u putni~kih agencija i izravnog korisnika turisti~kih usluga. Razmatraju}i ugovor o organiziranju putovanja koji ima vrlo slo`enu prirodu, autor se detaljno bavi povije{}u ovog ugovora kako bi

kroz njegov nastanak ilustrirao va`nost ~vr{}eg pravnog reguliranja, {to je prihva}eno i u na{em pravu kroz posebne odredbe Zakona o obveznim odnosima. Posebnost je koja odre|uje prirodu ovog ugovora njegov predmet koji se u pravnoj teoriji vrlo razli~ito definira, a autor upozorava i na mogu}a tuma~enja predmeta prema tekstu na{eg zakona te predla`e najfleksibilnije i za praksu najpovoljnije rje{enje. Za poslovnu je praksu turizma od izuzetne vrijednosti razmatranje o specifi~nostima koje prate postupak sklapanja ovog ugovora, a posebno analiza tzv. “potvrde o putovanju”, njenih pravnih u~inaka i sadr`aja. Jednako tako detaljno su razra|ene obveze i ovla{tenja obje strane u ugovoru, kao i me|usobna odgovornost za sve povrede ugovora. Posebna je vrijednost ovog rada {to omogu}ava jasno razgrani~enje izme|u ugovora koji imaju neke zajedni~ke temeljne karakteristike, a to se posebno jasno uo~ava upravo u komparaciji ugovora o organiziranju putovanja i posredni~kog ugovora o putovanju kao ugovora kojim se putni~ka agencija obvezuje za odre|enu cijenu u ime i za ra~un putnika pribaviti mu bilo organizirano putovanje, bilo jednu ili vi{e usluga u svezi s organiziranjem putovanja. Obra|uju}i i neke modifikacije ovog ugovora koje se javljaju u turisti~koj praksi, autor, nalaze}i temelje u ozbiljnoj komparativnoj analizi, definira njegovu pravnu prirodu i razrje{ava pravno teorijske dileme vezane za prirodu zastupanja kod ovog ugovora te pru`a za praksu dragocjene ra{~lambe svih obveza stranaka i njihove odgovornosti. Tre}i dio prvog poglavlja bavi se analizom ugovora izme|u putni~ke agencije i davatelja usluga, pa obra|uje agencijski ugovor o hotelskim uslugama kojim se ugostitelj obvezuje naru~iocu da }e njegovom klijentu pru`iti usluge smje{taja i sve pripadaju}e usluge te isplatiti ugovorenu proviziju. S obzirom da Posebne uzance razlikuju podtipove ovog ugovora, a vezano za ~injenicu pru`aju li se usluge inidividualnom gostu ili skupini gostiju, i autori su materiju ovog ugovora

VILIM GORENC - VJEKOSLAV [MID: Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu Pravni vjesnik 16 (1-2): 291-294, 2000.

analizirali prema toj podjeli. Jednaka pozornost posve}ena je i ugovoru o alotmanu ili o anga`iranju ugostiteljskih kapaciteta kojim se ugostitelj obvezuje tijekom odre|enog vremena staviti putni~koj agenciji na raspolaganje dio svojih kapaciteta i platiti joj odre|enu proviziju, a agencija se obvezuje nastojati popuniti kapacitete ili obavijestiti ugostitelja da to ne mo`e u~initi te platiti ugostitelju cijenu pru`enih usluga. Budu}i da se radi o tehni~ki vrlo slo`enom ugovoru s brojnim me|usobnim obvezama i odgovornostima, detaljna razrada svih aspekata ovog ugovora, onako kako ih regulira zakon i Posebne uzance, sigurno je od izuzetnog zna~aja za njegovo bolje funkcioniranje u praksi. U istoj skupini ugovora obra|en je i ugovor o zakupu ugostiteljskog objekta kojim se ugostitelj obvezuje putni~koj agenciji uz naknadu prepustiti na uporabu odre|eni ugostiteljski objekt s osobljem. Specifi~nost ovog ugovora, koja ga razlikuje od klasi~nog zakupa, jest ~injenica {to se ne iznajmljuje samo objekt nego i cjelokupni inventar, oprema i osoblje, {to ovaj ugovor ~ini posebnim neimenovanim ugovorom koji `ivi u praksi iako ga zakon jo{ ne regulira. Da bi prikaz ugovornog prava turizma bio potpun, svakako je u ovo djelo trebalo uklju~iti i analizu ugovora izme|u turisti~kih i drugih subjekata koji slu`e boljem ostvarenju temeljne usluge. U tom kontekstu posebna je pozornost usmjerena na ugovor o prijevozu osoba koji je sastavni dio velikog broja ugovora vezanih za turisti~ki promet ili je u najmanju ruku neophodan preduvjet pru`anja turisti~ke usluge. Jednako tako, institut osiguranja slu`i boljem pru`anju ugostiteljskih usluga i stoga je poznavanje temeljnih odrednica ovog pravnog i ekonomskog odnosa neophodno za svakog tko izu~ava ili primjenjuje turisti~ko pravo. U novije se vrijeme u turisti~koj privredi pojavljuje i primjena ugovora o franchisingu i timesharingu koji svojim posebnim pogodnostima slu`e boljem obavljanju i pro{irivanju temeljnih turisti~kih djelatnosti.

293

Drugi dio rada bavi se analizom svih relevantnih instrumenata pla}anja i legitimacijskih papira u turizmu, kao {to su ~ek, uputnica, kreditno pismo, putni~ki ~ek, euro~ek, a posebno je vrijedno razmatranje pravne prirode i funkcioniranja kreditnih kartica ~iji zna~aj u turisti~kom poslovanju i kod nas nezaustavljivo raste. Analiza pravnih odnosa koji nastaju povodom kori{tenja kreditnih kartica umnogome }e doprinijeti boljem razumijevanju i uklanjanju mogu}ih sporova vezanih za ovaj na~in pla}anja. Isto tako, vrijedno je pozornosti i razmatranje vezano za pravnu narav i funkcioniranje vouchera kao specifi~nog instrumenta turisti~kog prava. U tre}em dijelu knjige autori se bave statusnom problematikom turisti~kog poslovanja prema va`e}em zakonodavstvu u Hrvatskoj te posebno pozornost usmjeravaju na pojedine oblike trgova~kih dru{tava kao jednog od mogu}ih subjekata turisti~kog poslovanja. Nakon kratkog pregleda op}ih zakonskih odredbi koje se odnose na sva trgova~ka dru{tva, pomno se analiziraju struktura i djelovanje javnog trgova~kog dru{tva, komanditnog dru{tva, gospodarskog interesnog udru`enja, dioni~kog dru{tva i dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u. Svako od ovih potpoglavlja donosi vrlo pregledan prikaz pravnih odnosa koji nastaju me|u ~lanovima dru{tva u upravljanju dru{tvom, sudjelovanju u dobiti i odgovornosti, kao i nekih specifi~nosti svakog od navednih oblika. S obzirom da je funkcioniranje trgova~kih dru{tava u svim njihovim raznovrsnim pojavnim oblicima ipak relativna novost u na{em turisti~kom pravu, ovaj dio knjige predstavlja posebno vrijedan doprinos autora boljem funkcioniranju turisti~kog gospodarstva. Ve} ovaj vrlo sumaran prikaz sadr`aja knjige jasno ilustrira da se radi o djelu izuzetne ozbiljnosti i znanstvene akribije koje na jednom mjestu obra|uje gotovo sva najzna~ajnija pitanja turisti~kog prava. I za znanstvenu javnost i za poslovne subjekte od velikog je zna~aja sistemati~na obrada svih formalnih izvora prava turizma, {to svakako

294

VILIM GORENC - VJEKOSLAV [MID: Poslovno pravo u turizmu i ugostiteljstvu Pravni vjesnik 16 (1-2): 291-294, 2000.

nije bio lak zadatak s obzirom na brojnost relevantnih propisa i slo`enost njihovih interakcija, a treba naglasiti i izuzetno kriti~an odnos autora prema nekim va`e}im propisima i vrijednost ponu|enih rje{enja problema koje oni u praksi mogu izazivati. Od ne manjeg zna~aja je i komparativnopravni pristup gotovo svakom pravnom problemu kojim se djelo bavi, {to pru`a ne samo bolju ilustraciju doma}ih propisa, nego ujedno omogu}ava njihovo uspje{nije tuma~enje i primjenu u poslovnoj praksi. I prilo`eni popis brojne doma}e i strane literature kojom su se autori slu`ili slu`i istom cilju, a ujedno svjedo~i o znanstvenoj ozbiljnosti i {irokoj uporednopravnoj fundiranosti knjige koja je pred nama. Djelo je naravno, prvenstveno namijenjeno studentima ekonomskih i pravnih fakulteta, kao i studentima poslijediplomskih studija, ali {irinom tematike koju obra|uje mo`e vrlo uspje{no zadovoljiti i potrebe nekih nastavnih kolegija na drugim, srodnim studijima. Pored ove didakti~ke uloge koja je

o~igledno diktirala koncepciju djela i na~in obrade materije, knjiga prof. Gorenca i prof. [mida nesumnjivo mo`e poslu`iti svima koji se u praksi bave turisti~kom djelatno{}u kao rijetko pregledna analiza instituta turisti~kog prava. Tome uvelike doprinosi vrlo jasan stil i jezik djela te vidljivo nastojanje autora da daju pregledne i {irem auditoriju razumljive definicije i obja{njenja svih pravnih instituta i njihovih sastavnih elemenata, a snala`enje u ovoj, ipak vrlo slo`enoj materiji, uvelike im je olak{ano uvr{tavanjem kvalitetno obra|enog stvarnog kazala. Prakti~aru }e biti od neprocjenjive vrijednosti i izuzetno uspio napor autora da jasno povuku razdjelnicu izme|u brojnih srodnih pojmova i sli~nih pravnih kategorija i tako uklone nedoumice i pogre{ke koje prate primjenu takvih pravila. Zbog svega ovog, djelo prof. Gorenca i prof. [mida mo`emo samo toplo preporu~iti kao vi{e no dobrodo{ao prilog ne samo pravnoj znanosti trgova~kog i posebno turisti~kog prava, nego i kao neobi~no vrijedan vodi~ u poslovnoj praksi turizma.