Žene su predmet seksualnog iskorištavanja. Žene – najdivnija i najplemenitija stvorenja na planetu Zemlji, ali često i najnezadovoljnija. O pravima žena raspravlja se već dugi niz godina. Žene rijeđe bivaju zaposlene, manje su plaćene, diskriminirane su, seksualno zlostavljane, Crkva je protiv njih, poslodavci, muškarci, nema ih u vlasti, nema ih u oporbi. No je li sve tako crno? Počnimo s onime što je možda i najčešći slučaj iskorištavanja i omalovažavanja žena – seksualno zlostavljanje. Činjenica je da su žrtve seksualnog iskorištavanja u najvećem broju slučajeva žene. Zašto? Vrlo jednostavno – slabije su. Muškarci su poznati po svojoj vrlo često neutaživoj seksualnoj želji koja se kod nekih papaka očituje kroz napastovanje žrtve koja je slabija i često nesposobna za obranu – žene. Jesu li žene dovoljno dobro zaštićene od ovakve vrste nasilja i brinu li se možda i bune bez veze? Za silovanje maksimalno 10 godina zatvora. Prema Kaznenom Zakonu RH, za kazneno djelo silovanja počinitelj može dobiti kaznu u rasponu od 3 do 10 godina zatvora. Provesti kvalitetnu prevenciju protiv silovanja je vrlo teško. U velikom broju slučajeva ne možete znati što će određenoj osobi proći kroz glavu u određenom trenutku. Svatko može biti silovatelj i svatko može biti žrtva. Ali je li kazna zatvora od 5, 6, pa neka bude i 10 godina zatvora dovoljno zastrašujuća? Ženi se nakon silovanja život mijenja. Veliki broj žena posljedice trpi čitavog života. Što pretrpi počinitelj? Par godina ležanja u zatvoru i eventualno zlostavljanje drugih zatvorenika. Ali treba li se oslanjati na druge zatvorenike? Da se silovateljima odredi kazna od 20 i više godina zatvora i najporemećeniji um bi dva puta promislio prije nego što to djelo počini. Smatram da na ovom polju žene nisu dovoljno zaštićene, nisu shvaćene dovoljno ozbiljno. Žena je zbog poroda godinu dana 'van stroja', muškarac je uvijek tu. Što se tiče zaposlenja. Zamislite slijedeću situaciju. Vi ste poslodavac. Izdali ste natječaj za jedno radno mjesto. Javilo vam se dvoje kandidata. Muškarac od 25 godina i žena istih godina. Oboje imaju iste kvalifikacije za posao. On vam kaže da ubrzo planira stvoriti obitelj. Ona vam kaže da uskoro planira stvoriti obitelj. Koga biste odabrali? Novac, na žalost pokreće svijet. Poslodavci taj novac drže u svojim rukama, a mi ostali smo u milosti i nemilosti njihovih kriterija i dobre volje. Svi poslodavci posao vode sa ciljem ostvarivanja dobiti. Od koga je veća dobit? Od muškarca koji osnuje obitelj i koji i dalje dolazi na posao svaki dan ili od žene koja osnuje obitelj i godinu dana provede kući? Je li to diskriminacija? Apsolutno jest. Je li za tu diskriminaciju kriv poslodavac? Je li kriva država? Je li kriv čitav sistem zapošljavanja? Kriva je majka priroda, a nju je teško tužiti. Nedostaje nam ženska ruka u politici. U politici nema dovoljno žena i nisu na dovoljno jakim pozicijama. U Hrvatskoj imamo dvije potpredsjednice Vlade, od kojih je jedna i ministrica te još jednu ministricu. Je li to dovoljan broj žena? Dakako da će žene reći ne. Ali što ih sprječava? Birači. Ako uzmemo u obzir da je žena više nego muškaraca u čitavom svijetu pa tako i u Hrvatskoj ( da ne navodim točne brojke ), logično je za pretpostaviti da je i većina biračkog tijela ženskog spola. Je li tako? Zašto onda žene koje se osjećaju diskriminirano i nedovoljno zastupljeno u vlasti ne glasaju za pojedine stranke koje su sastavljene isključivo od žena i koje se na svakim izborima
pojavljuju? Te stranke redovito dobivaju vrlo mali, mizeran broj glasova. Sve me to nekako podsjeća na čitava narod koji kuka protiv Ive Sanadera i HDZ-a i onda na izborima opet zaokružuje tu opciju. Žene imaju pravo na legalan i siguran pobačaj. U sekularnom društvu sve žene imaju pravo na autonomiju, integritet i samoodređenje u izražavanju svoje seksualnosti. To uključuje pravo na fizičko, seksualno i emocionalno zadovoljstvo, pravo na slobodu od diskriminacije po osnovu spolne orijentacije, pravo na sekularnu edukaciju o seksualnosti i pravo na reproduktivno-zdravstvenu skrb i zaštitu. Sve žene imaju pravo odlučivati o svom reproduktivnom životu na slobodan način i provoditi sigurnu kontrolu rađanja, bez diskriminacije, pritiska ili nasilja, kao i pravo na uživanje najviše razine seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Sve žene imaju pravo na reproduktivnu autonomiju koja uključuje siguran i legalan pobačaj. Ovo je dio teksta koji se nalazi na stranicama Ženske mreže Hrvatske. Ključan je to dio jer žene iz ove udruge smatraju da katolička crkva i njen nauk ozbiljno ugrožavaju i štete pravima ženama te održavaju tradiciju diskriminiranja žena. Stoga traže ukidanje vjeronauka u školama, kao i niz drugih mjera kojima bi se smanjio utjecaj crkve na pitanja o seksualnosti. Crkva govori o obitelji. Pitanje miješanja Crkve u pomalo sve sfere života je tema za čitavi novi tekst, ali u konkretnom slučaju formiranja obitelji i prava žena na abortus. Nije li smiješno da nam o obitelji govori netko tko je nikada nije imao? Čitao sam jednom jednu brošuru o Beču, prekrasnom gradu. Brošura je bila genijalna, mislio sam da zbilja sve znam, iako nikada nisam bio tamo. Onda sam prošle godine stvarno otišao u Beč. Prijatelj me odveo u jedan fenomenalan disko o kojem nisam ništa čitao u brošurama, a nisam se nikada bolje proveo. Mislio sam da sve znam, a na kraju sam znao samo najosnovnije stvari. Ne govore li i svećenici često o nečemu o čemu mogu znati samo iz brošura? Što se tiče samog abortusa. Nitko nema niti najmanje pravo išta govoriti ženama po tom pitanju. Nikakva Crkva, nikakav muškarac, nikakav političar. Odluka o pobačaju je, vjerujem najteža odluka u životu jedne žene, ali to je njena odluka i ničija druga. Žene pokreću svijet... Ima li smisla nabrajati sva ostala područja u kojima su žene diskriminirane ili misle da su diskriminirane? Vrlo vjerojatno ne jer će tekst postati predugačak pa ga nitko neće čitati. Ono što je važno reći jest da diskriminacija žena zasigurno postoji. Postoji u svim sferama života. No za sam kraj, dozvolite mi da kažem svoje skromno mišljenje o čitavoj priči... Žene su nešto najdivnije što postoji na zemlji. Žene su razlog zbog kojeg mi muškarci živimo ( barem većina ), žene su savršenstvo prirode. Žene imaju nevjerojatnu snagu u svojim rukama. Zaboravljate da svijetom upravljaju muškarci, ali muškarcima žene? Možemo se mi vaditi na snagu, sposobnost, spretnost, ali pred ženama smo manji od makova zrna.
Mislim da su na svoju moć žene negdje putem zaboravile. Mislim da su se priklonile grupaciji ljudi koja je vječno nezadovoljna bez obzira na to što ima, bez obzira na to što može. Najveći dar ovog svijeta podaren je vama ženama. Možete biti majke, možete na svijet donijeti nov život. I ma koliko god često proklinjali što ste žene i što morate trpiti sranja koja su nama muškarcima nepojmljiva vi ste svjesne da te blažene. Sjetite se malo svega što imate, svega što možete. Pokrenite se žene! A vaša prava? Ona neće doći kukanjem, jadikovanjem ili riganjem vatre prema svima. Ona neće doći prosvjedima, lupanjima, nasiljem. Vaša prava će doći kada shvatite koliku moć imate i počnete je iskorištavati. Zauzmite se za sebe. Niste zadovoljne politikom? Osnujete svoju stranku i stanite iza nje. Niste zadovoljni nezaposlenošću? Otvorite tvrtku u kojoj ćete zapošljavati samo žene i gdje porodiljni dopust neće biti karta za otkaz. Pokrenite se. Nitko vas neće pokrenuti, a pogotovo ne muškarci, Crkva ili bilo tko tko vam u ovom trenutku smeta. Svima odgovara ovakvo stanje... Piše : Alen Bećirović
[email protected]