NAPOMENE: Kod rješavanja zadataka, prvo treba razumjeti algoritam. Tu si možete pomoći da skicirate postupak rješavanja. Nakon toga korisno je napisati PSEUDOKOD ili nacrtati DIJAGRAM TOKA, ili barem popisati koje varijable ćete koristiti i kojeg će tipa biti, te vlastitim riječima opisati kako će se odvijati algoritam. Zatim slijedi postupak pisanja koda: Prva linija će uobičajeno biti: 1. Linija
#include <stdio.h>
Moguće je uključivanje i drugih prototipova bioblioteka. Npr math.h 2. Linija 3. Linija 4. Linija …. ….
main() { /* i otvaranje bloka od main funkcije */ deklaracije varijabli
i-1. Linija
zadavanje konstanti
i. Linija … … … … … …
ispis što korisnik treba učinit učitavanje vrijednosti s konzole uz ispitivanje uvjeta da li je unos ispravan realizacija algoritma ispis rezultata
N-1. Lin. return 0 Zadnja Lin. }
/* zatvaranje bloka od main funkcije */
STIL PISANJA KODA Pogledajte sljedeći kod (trenutno nije bitno što program radi), kao primjer kako ne treba pisati kod. #include <stdio.h> int main(void) { int sum, loop, kettle, job; char Whoknows;
sum = 9; loop = 7; whoKnows = ‘A’; printf(“Whoknows = %c, kettle = %d\n”, whoknows, kettle); return 0; }
Taj isti kod možemo napisati puno preglednije uz korekciju grešaka. #include <stdio.h> int main(void) { int sum, loop, kettle=0, job; char whoknows; sum=9; loop=7; whoknows=’A’; printf(“Whoknows = %c, kettle = %d\n”, whoknows, kettle ); return 0; }