Fenomen Protesta: čiji Vrt Uređujemo?

Blokada nastave na Filozofskom fakultetu povodom zahtjevanja besplatnog obrazovanja Filozofski fakultet u Zagrebu, opet se uživio u ulogu savjesti društva. Studenti su digli svoj glas i zatražili besplatno obrazovanje na svim razinama, kako bi ono na taj način bilo dostupno svim društvenim klasama. Odmah ću reći da se s time slažem. I mislim da su se nadležne institucije svojom reakcijom na ove zahtjeve poprilično osramotile. Ministar Primorac se pokazao izrazito nezrelim tako što se prvo skrivao od javnosti, a onda pokušao odgovornost prebaciti na sveučilišta. Nije za vjerovati njegova izjava da ako prodekan (sada već novoizabrani dekan) Filozofskog fakulteta podupire studente, onda neka im istog trenutka vrati školarine. Kao da Boras ima sef u koji stavlja školarine, pa ih sada može vratiti... Studenti ne zahtjevaju vraćanje dosad plaćenih školarina, već promjene zakonskih regulativa koje će ubuduće omogućiti besplatno obrazovanje, tako da je ovom izjavom Primorac pokazao ili da se bezobrazno pravi nevješt ili da stvarno ne razumije stvari, a i jedno i drugo je sramotno. Sanader pak politizira cijelu stvar implicirajući da se iza studentskih prosvjeda krije politička opcija. Dakle, naši državni organi pokazuju potpunu nezainteresiranost za rješavanje ovog pitanja. Umjesto toga, vlast nam se bavi reputacijom Hrvatske u svijetu i Europskoj uniji, u koju cijelo vrijeme gleda kao u magičnu zemlju čudesa koja će nam riješiti sva unutarnja pitanja. Tu se pokazuje naš balkanski mentalitet: ne bismo rješili sâmi svoja pitanja, već bismo tu odgovornost prebacili na nešto drugo, nešto vanjsko, i onda bismo isto to okrivili za neuspjeh. Studenti i vlasti: što nas spaja? No, žao mi je, ali moram reći da sličan mentalitet vlada i među studentima. Pošto i sâm studiram na Filozofskom fakultetu, poznajem nas dobro. Mi bismo za sve naše probleme okrivili sve samo ne sebe i to se, htjeli ili ne, odražava i u ovim prosvjedima. Da podsjetim, slažem se s besplatnim obrazovanjem, ali mi bismo sve naše nedaće prebacili na obrazovni sustav i općenito one faktore koje mi nismo generirali. Siguran sam da većina studenata ne bi prvo dali sve od sebe i potrudili se da postignu vrhunske rezultate na razredbenim ispitima, te na taj način izbjegnu plaćanje studija, već bi radije prvo prosvjedovali i tražili besplatan studij, pa da ipak ne moraju pokazati prevelik trud. Ovo je ilustracija našeg karaktera, i time nipošto ne poričem da sam prvenstveno za socijalni model, a ne za danas u svemu dominantni neoliberalni, kapitalistički, možemo slobodno reći - darvinistički model. Zloupotreba borbe i njezino licemjerje Ali, opet, osjećam se pomalo licemjerno govoreći to, kada, dok mi istovremeno tražimo besplatno obrazovanje, postoje ljudi koji se godinama

ne mogu zaposliti i žive na rubu egzistencije. Da studenti zaista pokazuju zanimanje za socijalno uređenje, tj. dobrobit svakog pojedinca, učinili bi nešto po tom planu. Ali ovako se pokazuje da je to čisto sebičan poriv da si osiguram vlastito dobro i slobodu. Niste li primjetili da svaka skupina koja prosvjeduje, prosvjeduje protiv onog što njih osobno (ili barem srodnu skupinu) pogađa, bili to studenti, radnici ili LGBTIQ aktivisti. Ako i prosvjedujemo protiv nečeg što ne pogađa direktno nas osobno, kao npr. rasizam, to ćemo činiti iz motiva liberalizacije društva koja odgovara nama samima ili dužnosti i zadovoljenja savjesti (često kao mehanizam projekcije vlastite neriješene krivnje i nečiste savjesti na nešto drugo, što je u ovom slučaju rasizam), pa možda i zbog očekivanja nekog oblika protuusluge i podrške za naš vlastiti cilj, a rijetko ili skoro nikad iz motiva prave ljubavi prema jednom Romu. Dakle, da osiguramo sliku o vlastitoj pravednosti, sve krivnje ćemo prebaciti na generalne probleme, kao što su rasizam, siromaštvo, itd. osim ako sami nismo generatori tih problema - onda ćemo izabrati neki drugi svjetonazor, npr. ksenofobičnost, pa vlastitu krivnju projicirati na određenu društvenu kategoriju (npr. "zbog Kineza nam propada posao") ili možda vjerovanje u astrologiju, pa svu svoju odgovornost prebaciti na položaj zvijezda. Strukturalno isti procesi u ljudskom etičkom sklopu se odvijaju i u ovom prosvjedu, gdje je žrtveni jarac obrazovni sustav. To ne znači da je obrazovni sustav uređen kako treba, isto kao što ne znači ni da je rasizam ispravan svjetonazor, ali borbu protiv njih zloupotrebljavamo tako da se pomoću nje rješavamo ostalih osobnih odgovornosti i neriješenih pitanja savjesti (kao što je npr. lijenost, sebičnost, ozlojađenost, indiferentnost, itd.). Na taj način naš aktivizam postaje analgetik za unutarnje nezadovoljstvo i tako naša borba za besplatno obrazovanje biva zloupotrebljena. U prilog tim tvrdnjama ide i to da velik broj studenata nije imao nikakav stav u vezi besplatnog školovanja prije ove akcije. Međutim, poznato je da je jedan od omiljenih načina razonode studenata Filozofskog fakulteta prosvjedovanje. Zapravo, sa stanovišta kulturne antropologije, mogu reći da ono kod nekih ima obilježja religijskog fanatizma, a gore sam naveo koji su njegovi svjesni ili podsvjesni motivi. Ovo je, dakle, izvanredna prilika za svojevrstan festival, na kojem se studenti mogu zabaviti, dati si oduška, iskazati svoje unutarnje nezadovoljstvo i bunt. Ali, protest može biti privremeni ispušni ventil za izbacivanje unutarnjeg nezadovoljstva, no ne i trajno riješenje - njegovo uklanjanje. To je identično tome da pri zubobolji samo uzmemo tablete protiv bolova, ali ne liječimo sâm zub. U tom slučaju ćemo trebati sve više i više tableta protiv bolova, a zub će postajati sve nezdraviji. Ali prosvjedovanje je popularno jer je lako buniti se protiv nečeg

ili nekog drugog, ali nije toliko lako biti dovoljno pošten i hrabar, pa buniti se protiv svog ega - zahtjevati promjenu samog sebe. Mi bismo stalno htjeli da imamo uređenje koje će nas usrećiti, a ne bismo bili mi ti koji ćemo pružiti sreću drugima. Da budemo konkretni - sve stotine kuna koje studenti potroše na pijančevanje, mogle su se upotrijebiti za nečije egzistencijalne potrebe. A to je kap u moru našeg licemjerja. Jednoumlje i nedemokracija Nadalje, jedna izrazito negativna osobina koja prožima čitavu Inicijativu jest jednoumlje. Smiješno je što se konstantno ponavlja da svatko može doći na plenum i pokušati svojim glasom za deblokadu nadglasati ostale. To bi bilo kao da, za vrijeme finala svjetskog nogometnog prvenstva u kojem igraju Srbija i Hrvatska i neviđene nacionalne euforije koja ne dopušta drugu opciju osim Hrvatske kao prvaka svijeta, u kafiću punom hrvatskih navijača netko zaurla: "Srbija će da pobedi!". Prisustvovao sam plenumu i promatrao način komunikacije. Bilo je ljudi koji su glasali protiv blokade i javno argumentirali zašto se ne slažu s tom metodom. No, što se desilo s neistomišljenicima? Inicijativa nije koristila taktiku zastrašivanja, ali je zato koristila (jednako učinkovitu) taktiku upadanja u riječ (kolektivnim deranjem, doslovno) i ismijavanja. Svatko tko se svojim mišljenjem i malo razlikuje od mišljenja Inicijative na plenumu biva doslovno izopćen iz kategorije "pametnih" i "moralnih" ljudi. Dakle, atmosfera je potpuno neprijateljska, kakve god floskule o slobodi mišljenja studenti izbacivali i po tome plenum (osim što ne okuplja sve studente Filozofskog fakulteta, što je i fizički nemoguće) nije nimalo legitiman. Čitav proces nije demokratski ma štogod studenti govorili, jer blokadu je samoinicijativno započelo dvjestotinjak studenata (od 7000) tjerajući ostale iz učionica. Da je Inicijativa uistinu demokratska, onda bi se prije cijele akcije na referendumu mogli izjasniti svi studenti o tome da li ju podupiru ili ne. Na ovakve primjedbe, Inicijativa odgovara samo da blokada jest demokratska i legitimna, jer se poziva na zakon o građanskom neposluhu. No, to što postoji zakon koji omogućuje ovakvu akciju znači da je ona kao zakonska mogućnost legitimna u odnosu prema pravnom sustavu, ali ne i demokratska (pa time ni legitimna) u odnosu prema studentima koji se nisu uspjeli izjasniti o slaganju s njom. Međutim, Inicijativa i dalje odbija organizirati referendum, a navodno je uvjerena u potrebu direktne demokracije i izjašnjavanja građana o svakom pitanju putem referenduma. Zašto to načelo onda ne primjeni na studente Filozofskog fakulteta i pruži mogućnost svakom pojedinom studentu da dâ svoj potpis za ili protiv blokade? Čemu uzmicanje i strah od organiziranja takvog referenduma ako Inicijativa smatra da je većina za?

Žalosno je da ovom blokadom trpe najviše upravo studenti. Što je sa studentima koji su platili ovu godinu, a ovom akcijom im je onemogućeno da trenutno konzumiraju plaćeno? Postoje oni koji su za vrijeme blokade trebali imati izvanredne ispitne rokove na koje su čekali mjesecima, a sada su im propali. Što je tek s propalim kolokvijima? Neki su možda planirali stručno putovanje, primjerice u Švedsku, da bi konačno savladali jezik kojeg studiraju, ali nadoknada će im pomrsiti planove, iako su možda već i uplatili put. Znam da će blokeri reći da je to žrtva za besplatno obrazovanje. Ali tu žrtvu nisu svi dragovoljno prinijeli, stoga metode, ponavljam, nisu demokratske, jer je ugrožena tuđa sloboda, isplanirano vrijeme i štošta drugo. Jasno mi je da je prostor fakulteta prostor za artikulaciju studenata na koji policija nema pravo pristupa (osim ako to rektor ne dozvoli), ali činjenica ostaje - kolateralne nedobrovoljne žrtve postoje i koliko god u medijima izgledalo da su studenti jednoglasni i da je sve predivno i gotovo romantično, u stvarnosti nije tako. Čak su se i lažirale izjave pojedinih profesora za medije, pa se tako sociolog Aleksandar Štulhofer šokirao kada je pročitao na javno.hr da podržava besplatno školstvo na svim razinama iako ne dijeli taj stav. Dakle, disidenti se ne toleriraju, a diktatura Inicijative se može jasno iščitati iz izjave napisane na službenom blogu blokade 'Slobodni Filozofski': "Obrazovanje će biti besplatno, ili ga uopće neće biti", kao i odlukom protiv prijedloga da se paralelno uz peticiju sa zahtjevom za besplatno obrazovanje na potpisivanje stavi i peticija onih koji su protiv blokade nastave, kao i već spomenutim odbijanjem referenduma. Čemu takvo uskraćivanje slobode različitog mišljenja? Svjedočimo nedopustivoj represiji. A što bi tek bilo da ovakvi studenti imaju vlast? Studentima kao da ništa ne pomaže sva informiranost i obrazovanost o različitim religijskim, društvenim i političkim pokretima koji su razočarali ugnjetavanjem slobode savjesti i mišljenja pojedinca. Iako znaju povijest, ona ih ništa nije naučila jer se sada ponavlja uz pokoju varijaciju na temu. Žalosno je kad masa žrtvuje svoje slobodoumlje, štogod zastupala. Tako se katastrofalnim pokazao i pokušaj komunizma, koji je u ideji neizmjerno bolji nego što je ispao u realizaciji. A zašto se takve stvari događaju sa svim masivnijim pokretima? Zato što pokret iz straha da ne propadne stremi ka čuvanju intregriteta na način da biva sve manje podložan kritici. Postupno se uvlače metode koje potkopavaju načela slobode, a da to članovi pokreta argumentiraju time što je njihovo razmišljanje i objektivno razmišljanje. Ali, tako su razmišljali i nacisti i znanstveno argumentirali svoja stajališta, a znanost se vrlo lako može izmanipulirati i iskoristiti u ideološke svrhe. Odgovor na ovu usporedbu argumentom: “koristiš reductio ad Hitlerum” je običan sofizam i ne poriče činjenicu da i mi studenti srljamo svojim postupcima u opasnost totalitarizma. No, ono

najgore je što naš totalitarizam mase može imati masku slobode, pa ćemo ga održavati više ili manje suptilnom diskvalifikacijom svih koji nam se suprotstavljaju. Poput hrvatskih navijača koji u hipotetskom primjeru ne dopuštaju drugu opciju osim Hrvatske na čelu svijeta, tako ni blokeri ne dopuštaju niti jednu drugu opciju osim svoje (a to je postizanje ciljeva isključivo blokadom). Ista psihologija mase vodi i jedne i druge, a u takvoj situaciji mjesta za zdrav, objektivan i trezven razum - za diskurs i propitivanje dogmi Inicijative - ne postoji. Zaključak Cijela akcija se ne može gledati crno-bijelo, tj. objektivno gledano, ne mogu se zauzeti strane. Moj osobni zaključak jest da se slažem sa zahtjevom za besplatno obrazovanje, ali se ne slažem s metodama pokazanim tijekom inicijative. A pošto su nam mediji i društvo pedocentrični, a ne pedagoški nastrojeni, odlučio sam se obrušiti na nas studente i raskrinkati nas (pošto je vlast ionako perpetualno raskrinkavana). Zato u cijeli problem želim uključiti dodatan element propitivanje motiva i dosljednost. Pozivam studente da se bore i za one puno ugroženije i da pokažu svoj interes za dobrobit pojedinca time što će oni osobno doprinijeti tome. Trebali bi se boriti ne samo za to da obrazovanje bude dostupno svim društvenim klasama, već da društvenih klasa uopće ni ne bude. Jedan predavač je jednom rekao: "Problem štakora u kući ne možeš riješiti time što ćeš posvuda nalijepiti naljepnice s parolama: 'STOP svim vrstama štakora!' nego tako što ćeš pohvatati štakore." Tako hajdemo i mi u borbu protiv npr. siromaštva. Kao što Vlada umjesto da ulaže u vojsku treba ulagati u obrazovanje, tako mi umjesto da ulažemo u npr. originalne Converse tenisice koje dosežu i 700 kn (a standardna su oprema na našem fakultetu), uložimo te novce u tuđu egzistenciju. Tek takvim postupcima ćemo svi mi borci za socijalno uređenje pokazati da nismo licemjerni. A što se tiče državnih organa, mislim da im je prvo potrebna preobrazba uma kojemu će socijalno uređenje i unutarprnji problemi postati važniji od ulagivanja velikim političkim igračima. Pravo domoljublje će vlasti pokazati time što će voljeti Hrvate, a ne Hrvatsku i da će jednom početi djelovati ne zato da skupe političke poene, nego zato što im je stalo do naroda. Utopija ili ne, prosudite sami. Ali jedno je sigurno: Voltaire je bio u pravu kada je rekao da prvo trebamo urediti svoj vrt, i to upućujem i studentima i vlastima, kao i sebi samom i svima osobno. Sve dok to ne shvati i ne primjeni u svojem životu svaki pojedini student, ne može se smatrati savješću društva.