Obredne Posude (religioznost U Prapovijesti

Omar rak – Različita tumačenja RITONA (obredne posude) Alojz Benac pretpostavlja da su se ritoni mogli raditi iz starčevačkih žrtvenika sa ravnom platformom s tim da je nestala ravna platforma zajedno sa posudom na sredini koja se pretvara u recipijent, četiri noge su ostale i dodala se ručka. U naselju Starčevo-Kereș Criș kulture na području Vojvodine otkriven je neobičan riton sa šupljim nogama bez ručke. Što predstavlja oblik ritona? Maria Gimbutas fokusira se isključivo na jedan oblik ritona i poveziva ga sa medvjedicom koja prema njoj ima mjesto u staroslavenskoj mitologiji kao kozmička hraniteljica. Medvjedica odlazi u zimski san (hibernacija) što su stari narodi poimali kao stanje prividne smrti iz kojeg se ona u proljeće ponovo budi i vodi sa sobom mlade. Medvjedica se uzima kao regenerativno načelo u prirodi, pa Gimbutas samim tim smatra da je i uloga ritona bila da prikaže regenerativni ciklus u prirodi. Riton dosta nalikuje na medvjeda. Za Batovića ritoni i ove posude (Smilčić-medvjed s posudom na leđima), kao i antropomorfni riton hvarske kulture predstavljaju obrede plodnosti i sva tri na jedna način ujedinjuju stoku i ljude u tom obredu plodnosti. Josip Korošec smatra da je prednja strana ritona suprotna od otvora recipijenta, a recipijent poveziva sa ženskim spolnim atributima (plodnost), dok noge služe kao podupirači. Slaviša Pejić je interpretirao riton kao maternicu i vime (kao i Borislav Čović). Prema Marijanoviću ritoni ne predstavljaju figuralnu (konkretnu) formu, već neodređenu i u krajnjem slučaju apstraktnu formu. Kao apstraktna forma, riton se mogao koristiti u mnoštvu rituala što mu daje transformativnu osnovu. Omar Rak vidi riton kao univerzalno transformativno načelo koje predstavlja jednu dinamičku ravnotežu u prirodi. Strukturu ritona raščlanio je na tri dijela koja vidi u međusobnoj interakciji. Ručka bi bila aktivno solarno, odnosno formativno muško načelo ili sunce. Recipijent (posuda) je pasivno, lunarno, žensko načelo. Noge za razliku od apstraktnosti od drške i unutrašnjosti recipijenta predstavljaju solidno, zemaljsko načelo. Dakle imamo sunce, mjesec i zemlju. Vruće nebesko načelo sunca (muško) oplođuje lunarno (žensko) načelo i iz njih sjedinjenja proizlazi zemaljsko načelo (sva živa bića). Maternica (recipijent) je u središtu između drške i nogu, te se u njoj se događa proces sjedinjenja sa drškom. U njoj je začeto sjeme koje rezultira nogama. Crvenom bojom je premazivan unutarnji dio ručke, recipijenta, te nogu, što Rak dovodi u vezu s kineskom kozmološkom simbolikom Jin-Janga odnosno dvije sile koje stoje u dinamičkoj ravnoteži, a svaka u sebi sadrži suprotnost. Crvena boja je povezivana sa krvlju u neolitičkim zajednicama. Radilo se o pastoznoj crvenoj boji koja se lako otire što dovodi u vezu sa menstruacijom koja je dokaz zrelosti žene sposobne za porod. Struktura ritona je po njemu androgena jer imamo muško i žensko načelo (ručka i recipijent), tj. oba spola koja međusobno kopuliraju u vječnom aktu uzajamnih privlačenja i iz njih se rađa sav vidljivi svijet. Noge su povezane s rogom obilja iz kojeg izlazi cjelokupni vidljivi svijet. Osim toga u ritonima su prisutna 4 elementa: zemlja (noge), voda (recipijent), vatra (drška) i zrak kojeg predstavlja nebeski svod. Crvena boja ukazuje na sjedinjenje suprotnosti. Spirale prema njemu predstavljaju jednu silu koja je oprečna sama sebi, koja izivre i uvire, širi pa se sužava. Svojom strukturom i simbolikom riton je sam simbol cjelovitog, sastavljen od dijelova koji su u međusobnoj interakciji. Stoga ne čudi da je u primjeni u duhovnoj i kulturnoj tradiciji tadašnjih stanovnika toga prostora od Grče do Alpa i dijela Apeninskog poluotoka.