Ljubav I Stockholmski Sindrom

Article Provided by Mental Health Matters http://www.mental-health-matters.com

Ljubav i Stockholmski sindrom: Misterij voljenja zlostavljača Napisao dr. sc Joseph M. Carver Prijevod: Ljudi se često šokiraju sa svojim psihološkim stanjima i reakcijama. Oni depresivni su šokirani kad se sjete kako su se htjeli ubiti. Pacijenti koji se oporavljaju od ozbiljnih psihijatrijskih poremećaja se često šokiraju kad se sjete simptoma i ponašanja tijekom bolesti. Pacijenti s bipolarnim poremećajem mi često kažu "Ne mogu vjerovati da sam mislio da mogu utjecati na vrijeme pomoću mentalne telepatije!" Česta reakcija je "Ne mogu vjerovati da sam to učinio!". Najiznenađeniji tijekom ambulatnog rada su bili indivdualci koji su bili u kontrolirajućim i nasilnim vezama. Kad se veza završila, često su komentirali kao "Znam što mi je radio, ali ga još volim", "Ne znam zašto, ali želim ga natrag", ili "Znam da ludo zvuči, ali mi nedostaje". Nedavno sam čuo "To ne ma smisla. Ima novu djevojku i nju također maltretira...a ja sam ljubomorna!". Prijatelji i rođaci su još više iznenađeni i šokirani kad čuju takve komentare i svjedoče povratku njihovih voljeni u nasilne veze. Kod se situacija nema smisla sa društvenog gledišta, ima li smisla s psihološkog gledišta? Odgovor je – Da! Dva kriminalca sa strojnicama su ušli u bansku 23. 08. 1973, u Stockholmu, u Švedskoj. Dok su Pucajući iz pištolja, bjegunac iz zatvora Jan-Eric Olsson je najavio preplašenim bankovnim službenicima "Zabava je tek počela!". Dva pljačkaša banke su držali četri taoca, tri žene i muškraca, slijedećih 131 sati. Taoci su bili vezani s dinamitom i držani u sefu dok nisu spašeni 28.8. Poslije spašavanje, taoci su pokazali šokantno ponašanje s obzirom da im se prijetilo, da su bili zlostavljani, i da su se bojali za svoje živote više od pet dana. U medijskim intervjuima, bilo je jasno da su podržavali otmičare i zapravo se bojali policije koji su ih došli spasiti. Jedna žena se čak i zaručila za jednog od kriminalaca i osnovala zakladu za obranu otmičara. Jasno je, da su se taoci emocionalno "vezali" za svoje otmičare. Dok je psihološko stanje kod taoca postalo poznato kao "Stockholmski sindrom" zbog publiciteta – emocionalno "vezivanje" s otmičarima je poznata priča u psihologiji. To se prepoznalo prije puno godina i to primijetilo u studijama drugih otmičara, zatvorenika i nasilnim situacijama kao što su: • zlostavljana djeca • istučene/zlostavljane žene • ratni zatvorenici • žrtve kulta • žrtve incesta • situacije kad su kriminalci držali taoce • ratni logori • kontrolirajuće veze i veze gdje bilo zastrašivanja Kao zaključak, emocionalno vezivanje za zlostavljača je zapravo strategija preživljavanje za žrtve zlostavlanja i zastrašivanja. Reakcija "Stockholmski sindrom" kod zaoca i/ili u nasilnim situacija je

prepoznata u toj situaciji tako da policijski pregovarači za otmice to više ne smatraju neuobičajenim. Zapravo, često se u takvim situacijama potiče da se poveća šansa taocima da prežive. S druge strane, to također je znak da žrtve koje su doživjele "Stockholmski sindrom" neće surađivati tijekom spašavanje ili kaznenog progona. Lokalna policija je već davno prepoznala taj sindrom kod istučenih žena koje ne podižu optužbe, plaćaju jamčevinu svojim nasilnim muževima/ dečkima, ili čak fizički napadaju policajce koji su ih htjeli spasiti od nasilnog napada. Stockholmski sindrom (SS) se također može primijetiti u obitelji, romantici, ili međuljudskim vezama. Zlostavljač može biti muž ili žena, dečko ili cura, otac ili majka, ili bilo koja uloga kojoj zlostavljaču omogućuje da kontrolira ili da ima autoritet. Važno je razumjeti komponente Stockholmskog sindroma kako se odnoste kod nasilnih i kontrolirajućih veza. Jednom kad se sindrom razumije, lakše je razumijeti zašto žrtve podržavaju, vole, čak i brane svoje zlostavljače i kontrolore. Svaki sindrom ima simptome i ponašanja i Stockholmski sindrom nije iznimka. Dok jasni popis još nije odredio zbog različitih mišljenjai istraživača i stručnjaka, nekoliko osobina će biti navedeno: • Pozitivni osjeća žrtve prema zlostavljaču/kontroloru • Negativni osjećai žrtve prema obitelji, prijateljima, ili institucijama koje ih pokušavaju spastiti/podržati ili ih osloboditi • Podržavanje opravdavanja i ponašanja zlostavljača • Pozitivni osjeća zlostavljača prema žrtvi • Podrška žrtve, povremeno pomaže zlostavljaču • Nesposobnost u ostarivanju ponašanja koje bi pomoglo u njihovom oslobađanju ili odvajanju Stockholmski sindrom se ne događa kod svake otmice ili nasilne sitacije. U drugom slučaju pljačke banke gdje su bili uključeni taoci, poslije teroriziranja klijenata i službenika tijekom nekoliko sati, policijski snajperist je pogodio i ranio nasilnog pljačkaša banke. Nakon što je pao na pod, dvije žene su ga podigle i digle ga na prozor za još jedan pogodak. Kao što vidite, duljina izloženosti zlostavljanju/nasilju i drugi faktori su sigurno uključeni. Otkrilo se da su četri situacije ili uvjeta prisutna koji mogu poslužiti kao temelj za razvoj Stockholmskog sindroma. Te četri sutaciju se mogu prepoznati kod taoca, jako zlostavljanih, i u nasilnim veza: • Prisutnost prepoznate prijetnje za fizičko i psihološko preživljavanje i uvjerenje da je zlostavljač sposoban ostvariti prijetnje • Malo prepoznavanje ljubaznosti nasilnika prema žrtvi • Izolacije samo na pogled (perspektivu) nasilnika • Misao dase ne može pobjeći iz situacije Smatrajući da svaku situaciju možemo razumjeti kako se Stockholmski sindrom razvija u romantičnim vezama kao što se razvija i u talačkim situacija. Razmotrimo svaku situaciju;

Prijetnja kao opasnost za fizičko i psihološko preživljavanje Uočena prijetnja može nastati zbog direktnih, indirektih ili metodama koje žrtva svjedoči. Kriminalci ili asocijalni partnerimogu često zaprijetiti životom ili životom prijatelja i obitelji. Njihova povijest nasilja uvjerava nas da otmičar / kontrolor je spreman ostvariti prijetnja ako se ne pokorimo njihovim zahtjevima. Zlostavljač nas uvjerava da jedino naša suradnja štiti naše voljene. Indirektno, zlostavljač/kontrolor često suptilno prijeti da ih nikad nećemo ostaviti ili imati drugog partnera, podsjećajući nas da su ljudi poštenog platili kad nisu poštovali njihove želje. Savjeti su često izraženi kao "Znam ljude koji mogu napraviti da drugi nestanu." Indirektno se prijeti pričama zlostavljača ili kontrolora – kako su se osvetili onima koji su ih zeznuli u prošlosti. Te osvetničke priče se pričaju tako da podsjete žrtvu što bi im se moglo dogoditi ako ih napuste. Svjedočeći nasilju i agresiji također se može smatrati prijetnjom. Svjedoćeći nasilnoj naravi prema

televizijskom uređaju, drugima na cesti, ili nekog trećoj osobi također nam daje signal da bi mogli biti slijedeća žrtva nasilja. Svjedoćeći misli i stavove nasilnika / zlostavljača je zastra Svjedočenje nasilju ili agresiji se može protumačiti kao prijetnja. Svjedočenje nasilnoj naravi usmjerena na televizor, druge na cesti, ili neku treću osobu nam također daje znak da bi mi mogli biti slijedeća žrtva nasilja. Misli i stavovi zlostavljača i kontrolora također je zastrašujuće i prijeteće, znajući da bi mi mogli biti predmet tih misli.

Percepcija "malo ljubaznosti" U prijetećim situacijama i onima opasnima za život, tražimo dokaz nade – male znakove koji bi tu situaciju mogli poboljšati. Kad zlostavljač/kontrolor pokaže žrtvi malo ljubaznosti, čak da je to i zlostavljaču u korist, žrtva će to interpetirati to malo ljubaznosti kao pozitivnu osobinu otmičara. Kod otmica kriminalaca i ratnih otmica, dopuštajući žrtvi da dovoljno dugo žive. Male usluge, kao posjet WC-u ili hrana i voda, dovoljne su da pojačaju Stockholmski sindrom tijekom takvih događaja. U vezi s nasilnikom, rođendanska karta (obično poslije perioda zlostavljanja), ili posebna usluga se prepoznaju samo kao pozitivna, nego kao dokaz da zlostavljač baš i nije "sasvim loš" i da bi tijekom vremena mogao popraviti svoje ponađanje. Zlostavljači i kontrolori često dobijaju nagradu za nemaltretiranje svojih partnera, kad bi partner inače trpio verbalno ili fizičko zlostavljanje u određenim situacija. Agresivni i ljubomorni partneri obično zastrašuju ili fizički zlostavljaju u određenim društvenim situacija, i kad suradnik ili suradnica suprotnog spola mahne u gužvi. Kad vidi mahanje, žrtva očekuje verbalno zlostavljanje i kad se ne dogodi, tu "mali izljev nježnosti" će prepoznati kao dobar znak Isto kao male izljeve nježnosti će prepoznati kao "nježniju stranu". Tijekom veze, zlostavljač/kontrolor bi mogao pričati o svojoj prošlosti – kako su se ružno ponašali prema njemu, zlostavljali, zanemarivali, ili nanijeli nepravdu. Žrtva počinje osjećati da bi zlostavljač / kontrolor mogao svoje ponašanje nastaviti ili još pogoršati, da bi oni (zlostavljači) mogli također biti "žrtve". Suosjećanje bi se moglo razviti prema zlostavljaču i često čujemo kako žrtva Stockholmskog sindroma brani svoje zlostavljanče "Znam da je slomio moju čeljusti i rebra...ali on je imao problema. Imao je teško djetinjstvo!" Pacijenti i zlostavljači mogu priznati da trebaju psihološku pomoć ili znak da su mentalno poremećeni, međutim, to je uvijek nakon što su zlostavljali ili zastrašivali žrtvu. Priznanje je način negiranja odgovornosti za zlostavlanje. Zapravo, poremećene osobe i kriminalci su naučili tijekom godina da se osobna odgovornost za njihovo nasilno / agresivno ponašanje može smanjiti i čak poricati kriveći druge za njihov odgoj, zlostavljanje u djetinjstvu i sad – video igrice. Jedan je ubojica krivio brzu hranu – poznatu kao "Twinkie obrana". Dok je možda istina da su nasilnici / kontrolori imali teško odrastanje – pokazujući suosjećanje za njihove priče ne mijenjamo njihovo ponašanje i zapravo, produljujemo vrijeme koliko će vas zlostavljati. Dok su "tužne priče" uvijek kao isprika – nakon nasilnog / kontrolirajućeg događaja – njihovo ponašanje se ne mijenja! Imajte na umu; jednom kad očvrsnete na "tužne priče", započet će jednostavno drugi pristup. Ne znam nijednu žrtvu koja žae "Tučem (kradem, varam, itd) jer me moja Majka mrzi"

Izolacija od mišljenja drugih osim otmičarevog U nasilnim i kontrolirajućim vezama, žrtva će imate osjećaj da uvijek "hoda kao po jajima" – bojeći se izreći ili napraviti bilošto što bio moglo izazvati nasilni/zastrašujući izljev. Da bi preživjeli, počinju vidjeti svoj svijet iz perspektive zlostavljača. Mogli bi postavljati situacije da bi izazvali izljev, ponašati se tako kako bi zlostavljač bio sretan, ili izbjegavati sfere njegovog života koja bi mogla izazvati probleme. Ako bi imali kunu džepu, onda bi naše odluke bile prvenstveno finacijske. Ako je naš partner zlostavljač ili kontrolor, onda se većina naših odluka temelji na našoj percepciji potencijalne reakcije zlostavljača. Mogli bi biti preokupirani s potrebama, željama, i navikama

zlostavljača / kontrolora. Perspektivu zlostavljača kao tehniku preživljavanja može biti tako snažna da žrtva može razviti mržnju prema onima koji im pomognu pomoći. Zlostavljač je već bijesan i ljut na one koji bi mogli pružiti podršku žrtvi, obično koristeći razne metodi i manipulacije da bi izolirao žrtvu od drugih. Svaki kontakt žrtve s osobama koju je podržavaju u društvu napada, prijeti, ili ima nasilne izljeve. Žrtva se usmjerava na obitelj – bojeći se da kontakt obitelj ne izazove dodatno nasilje i zlostavljanje kod kuće. Tada, žrtva psuje svoje roditelji i prijatelje, i priča im da im da ju ne zovu i da se prestanu miješati, i prekidaju komunikaciju s ostalima. Slažući se s nasilnikom / kontrolorom, osobe koje ju podržavaju sad vidi kao "uzrok problema" i sad ih mora izbjegavati. Dosta žrtava prijeti svojim obiteljima sa zabranama pritupa ako se nastavljaju "miješati" ili probaju pomoći žrtvama u njihovim situacija. Možda bi moglo izgledati kao da su se priklonili zlostavljačima / kontrolorima. Zapravo, oni se trude smanjiti mogućnost situacije zbog koje bi bili žrtve dodatnog verbalnog zlostavljanja ili zastrašivanja. Ako običan mamin poziv prouzroči dvosatno optuživanje i zlostavljanja – žrtva brzo shvati da je sigurnije da mama prestane zvati. Ako jednostavno kaže mame da prestane zvati ne vrijedi. Za svoju sigurnost žrtva može optužiti majku da joj majka želi uništiti vezu i zahtijeva da ju prestane zvati. U ozbiljnim slučajevima Stockholmskog sindroma u vezama, žrtva bi mogla imati poteškoća u napuštanju zlostavljača i zapravo smatrati se odgovornom da takvu situaciju. U situaciji kad policija dođe, žrtva može osjećati da je ona kriva ako se njihov partner fizički zlostavlja ili tuče. Neke žene će dopustit da im socijalna služba uzme djecu radije nego da napuste zlostavljača. Kako zauzimaju pogled nasilnika, djeca su problem – žale se na sitaciju, doveli su predstavnike institucije u kuću i ugrozili vezu odraslih. Tužno je, djeca sad posstaju opasnost za sigurnost žrtve. Za one sa Stockholmskim sindromom, dopuštajući da se djeca maknu iz kuće smanjuju stres žrtvi dok se istovremeno daje djeci emocionalno i fizički sigurnije okruženje.

Svijest da se ne može pobjeći Kako taoc u pljački banke, dok su im prijetili kriminalci s puškama, lako je razumjeti svijest da se ne može pobjeći. U romantičnim vezama, uvjerenje da osoba ne može pobjeći također je uobičajeno. Dosta nasilnih i kontrolirajućih veze daje osjećaj dok nas smrt ne rastavi – zajedno zaključani s zajedničkim finacijskim problemima i stvarima, međusobnim intimnim tajnama, ili pravnom situacijom. Ovo je nekoliko situacija: - Kontrolirajući parnter je povećao financijske obaveze/dugove u vezi toliko da nijedan partner ne može samostalno preživjeti. Kontrolori koji imaju osjećaj da bi njihov parnter mogao otići obično kupe novi automobil , kasnije tvrdeći da ne mogu plaćati alimentaciju zbog velike rate kredita. - Pravni zavšretak veze, pogotovo u brakovima, često se stvaraju veliki problemi. Kontrolor koji ima "skrivena primanja" ili se bavi sumnjivim poslovaima koji bi se razvodom mogli razotkriti razvodom. Kontrolor posatje postaje nervozan više zbog interesa javnosti nego zbog gubitka veze. - Kontrolor često poduzima ekstremne prijetnje koje uključuju oduzimanje djece van države, prijetnjama da će radije napustiti posao nego plaćati alimentaciju, prijeteći javnim inošenje prljavo veša partnera, ili da žrtva nikad neće biti mirna do kraja života. U ozbiljnim slučajevima, kontrolori bi mogli zaprijeti da će srezati podršku žrtvi kao "Vidjet ćemo kad ostaneš bez posla" ili "Kladim se da će tvoj automobil izgorjeti" - Konrolori obično zaključaju žrtvu u vezi jakim osjećajem krivnje – prijeteći samoubojstvo ako žrtva otiče. Žrtva čuje "Ubit ću se ispred djece", "Zapalit ću se ispred kuće", ili "Naša djeca neće imati majku/oca ako me ostaviš!" - U vezi s nasilnikom ili kontrolorom, žrtva također doživljava gubitak samopoštovanja, samopouzdanja i psihičke energije. Žrtva se može osjećati kao da je "izgorjela" i pretužna da bi otišla. Dodatno, zlostavljači i kontrolori obično kreiraju vrstu ovisnosti kontroliraju financije, stavljajući vlasništvo kuće i auta na svoje ime, i eliminiranje bilo kakve imovine ili resursa d abi žrtva mogla otići. Tijekom terapija često sam čuo "Otišla bih ali nemam dovoljno novaca u banci!

Ne znam koji mi je PIN broj." - Kod tinejđera i mlađih odrasli, žrtve često privuku kontrolirajući individualci jer se osjećaju neiskusno, nesigurno, obuzeti promjenom u životu. Kad se roditelji razvode, tinejđer bi se mogao vezati za kontrolirajuću osobu, osjećajući da će kontrolor stabilizirati njihov život. Brucoši na fakultetu bi mogli pasti na kontolorajuću osobu koja mu obeća da će mu pomoći u životu dok je daleko od kuće ili u studenstkom domu. U nezdravim vezama i definitivno Stockholmskom sindromu dnevna zaokupljenost "problemom". Problem je pojedinac, grupa, situacija, komentar, površan pobled, ili hladno jelo koje može izazvati divljanje osobe ili verbalno zlostavljanje kontrolora ili zlostavljala. Da bi se preživjelo "problem" je potrebno izbjeći po svakakvu cijenu. Žrtva mora kontrolirati situacijje da bi stvorila probleme. To bi moglo biti izbjegavanje obitelji, prijatelja, suradnika, i bilo koga koji bi mogao stvoriti "problem" u nasilnoj vezi. Žrtva ne mrzi obitelj ni prijatelje, samo izbjegavaju "probleme"!. Žrtva također čisti kuću, smiruje djecu, provjerava poštu, izbjegava određene teme, i predviđa svaki moguću situaciju da izbjegne "problem". U takvoj situaciji, djeca koja su znatiželjna postaju "problem". Voljeni i prijatelji postaju izvor "problema" za žrtvu koja pokušava izbjeći verbalnu i psihičku agresiju. Stockholmski sindrom nije neubočijen za veze. Policajski službenici su jako svjesni toga – zbog čega su obiteljske svađe često visoko rizični pozivi tijekom radnog vremena. Pozivaju ih susjedi često zbog zlostavljanja bračnog partnera, zlostavljač je pasivan kad policja dođe, jedino mogu naći uznemirenog zlostavljanog bračnog partnera koji prijeti policiji ako uhapse partnera koji ih je zlostavljao. Zapravo, žrtva zna da će se zlostavljač ili kontrolor podići protuoptužbu ako 1) potaknu uhićenje, 2) ako ponud da bi potvrdili nasilje čime bi postali nelojalni zlostavljaču, 3) ne plate jamčevinu što je brže moguće 4) osobno se ne ispričaju za situaciju – kao da su oni krivi. Stockholmski sindrom kreira nezdravu vezu sa zlostavljačem i kontrolorom. To je razlog zašto puno žrtava nastavlja podržavati zlostavljača nakon što veza završi. Također je razlog zašto neki i dalje vide "dobru stranu" nasilnog pojedinca i postaju suosjećajni prema nekome tko ih je mentalno i ponekad fizički zlostavljao. Je li možda još nešto uključeno Kao kratki odgovor – DA! Kroz povijest, ljudi su često podržavali i sudjelovali u životnim situacijama koji bili od nasilnih do bizarnih. U razgovoru s voljnim i aktivnim sudionicima loših i bizarnih situacija, jasno je ad su razvili osjećae i stavove koji podržavaju njihovo sudjelovanje. Jedan od tih osjećaja i misli su poznati kao "kognitivni nesklad". Kako se može reći, psiholozi često imaju veliki broj riječi i fraza za ama baš sve. "Kognitivni nesklad" objašnjava kako i zašto ljudi mijenjaju svoje ideje i stavove da bi podržali situacije koje se ne čine zdravima, pozitivnim, i normalnim. U teoriji, pojedinci traže smanjene informacije ili mišljenja zbog kojih bi se osjećali neugodno. Kad imamo dva skupa spoznaja (znanje, mišljenje, osjeća, mišljenja drugih, itd) koja su suprotna, situacija postaje emocionalno neugoda. Čak i da smatramo da smo glupi ili da je situacija teška – malo nas to želi priznati. Umjesto da smanjimo nesklad – činjenica je da se naše spoznaje ne poklapaju, slažu, ili nemaju smila kad se povežu. "Kognitivni neskla" se može smanjiti dodavanje novih spoznaja – dodavanjem novih misli i stavova. Neki primjeri: - teški pušači znaju da puštenje uzrokuju rak pluća i višestruke opasnosti po zdravlje. Da bi nastavili pušiti, pušaći mijenjaju spoznaje (misli/osjećaje) kao 1) "Pušim manje nego prije deset godina", 2) "Pušim lagane cigarete", 3) "Te statistike rade oni koji se bave teorijom zavjera o raku" ili 4) " "Od nečeg i tako moraš umrijeti!" Te nove spoznaje/stavovi im dopuštaju da i dalje puše i zapravo prevaljuju krivicu na restorane. - Kupiš SUV od 400.000,00 kn koji troši 20 L na 100 kn. Opravdavaš troškove i vezane probleme s 1) "Super je na putovanjima (putuješ jednom godišnje)", 2) "Mogu ga koristiti za prijevoz velikih stvari (jednom stol za kavu u 12 mjesece), i 3) "Možeš povesti puno ljudi (95% vožnji vozi se samo vozač)"

- Vaš muž/dečko postane nasilan i napada. Ne možete ga ostaviti zbog financija, djece, ili drugih faktora. Kroz kognitivni nesklad, počnete si pričati "Samo te ošamario" i "Imao je stresan dan". Leon Festinger je prvi koristio izreku "Kognitivni nesklad". Proučavao je kult (1956) gdje su se članovi odrekli svojih kuća, prihoda, i poslova da bi pristupili kultu. Taj kult je vjerovaou poruke iz sveima koje su predviđale kad će cijeli svijet biti potopljen. Kako članovi kulta i čvrsti vjernici, vjerovali su da bi ih spasili leteći tranju u dogovoreno vrijeme. Kako su se skupili i čekali da ih odnese leteći tanjur u određeno vrijeme, smak svijeta je došao i prošao. Nije bilo poplave ni letećih tanjura! Bolje nego vjerovatida su bili glupavi poslije te osobne i emocionalne investiciji – da su odlučili da su njihova vjerovanja spasila svijet od poplave i da su postali čvršći u svojim vjerovanjim poslije neispunjenja proročanstva. Moral – što više uložiš (plaća, posao, dom, vrijeme, trud, itd) trebaš veću potvrdu za svoju poziciju. Ako uložiš 5,00 kn za tombolu, opravdamo se "Dobit ću slijedeći put". Ako uložiš sve što imaš, to zahtijeva nerazumno vjerovanje i neubočijane stav da bi se podržala i opravdala za investicija. Studije nam pokazuju da smo odaniji i posvećeniji nečemu što je teško, neugodno, i čak ponižavajuće. Inicijacijski ritauli na fakultetskom bratstvu, marinci, i maturanti svi stvaraju odane pojedince. Skoro svako mučenje postaje iskustvo vezivanja. Svaki par, bez obzira koliko si ne pašu, zaljubljuje se u filmovima nakon terrorističke otimice, kad ih uhodi ubojica, kad su ostavljeni na otokou, ili kad ih svemirci otmu. Ulaganje i mučenje su elementi snažnog povezivanja – čak i ako je povezivanje nezdrav. Nitko se ne veže i zaljubljuje u člana auto saveza ili kluba ljubitelja glazbe. Borba na izoliranom otoku – možeš se kladiti! Nasilne veze stvaraju veliko ulaganje s obje srtane. U puno slučajeva ostaje i njegujemo nasilnu vezu zbog ulaganja u vezu. Reci svježem marincu da se nakon što preživi obuku, da se mora prijaviti u pješaštvo! Nekoliko vrsta ulaganja nas drži u lošim vezama: - Emocionalno ulaganje – Uložili smo toliko emocija, toliko smo isplakali, i toliko se brinuli da osjećamo da moramo vidjeti kako ta veza izgleda do kraja (našeg) - Socijalno ulaganje – Imamo naš ponos! Da bi izbjegli društveno ponišenje i neugodne društvene situacije, ostajemo u vezi - Obiteljsko ulaganje – Ako su djeca prisutna u vezi, odluke vezane za vezu su zasjenjene statusom i potrebama djece. - Financijsko ulaganje – Kod dosta slučaje, kontolirajući i nasilni partner je stvorio kompleksnu financijsku situaciju. Puno žrtva ostaje u lošim vezama, čekajući bolju financijsku situaciju da bi se mogli odvojiti i otići. - Ulaganja u životni stil . Puno kontrolirajućih/nasilnih partnera koriste novac ili način života kao ulaganje. Žrtve u tim situacijam ne žele izgubiti trenutni stil života. - Ulaganje u intimnost – Često ulažemo u emocionalnu i seksualnu intimsnost. Neke žrtve imaju s uništavanjem emocionalni i/ili seksualnog samopoštovanja u nezdravim vezama. Nasilni partner može prijetiti da će proširiti tračeve ili reći intimne detalje ili tajne. Takva vrsta ucjene se često koristi u takvim situacijama. Često, nisu samo naši osjeća kako pojedincu koji nas drže u nezdravim vezama – često je to iznos ulaganja. Veze su kompleksne i često vidimo samo vrh ledenjaka u javnosti. Zbog toga, najčešća fraza koju nam žrtve iznose u obrani nezdrave veze "Ti jednostavno ne razumiješ".

Kombinacija dva nezdrava uvjeta Kombinacija "Stockholmskog sindroma" i "kognitivnog nesklada" stvara žrtvu koja čvrsto vjeruje da veza nije samo prihvaljiva, nego očajnički potrebna za njihovo preživljavanje. Žrtva se osjeća da je bi mentalno propala ako bi se veza prekinula. U dugoročnim vezama, žrtva ulaže sve i stavlja "sva svoja jaja u jednu košaru". Veza sad određuje njihovu razinu samopouzadnja, samopoštovanja, i emocionalno zdravlje. Zbog gore navedenih razloga, žrtva se osjeća da su obitelj i prijatelji prijetnja za vezu i naposlijetku i za njihovo osobno zdravlje i egzistenciju. Što se više obitelj/prijatelji suprostave kontrolirajućoj

vezi, to će više žrtva razviti kognitivni nesklad i postati defenzivna. U toj točki, obitelji i prijatelji psotaju žrtve nasilnog i kontrolirajućeg pojedinca. Značajno je, da se i Stockholmski sindrom i kognitivni nesklad razvijaju nesvjesno. Žrtva namjerno ne razvija taj stav. Oboje je pokušaj da se postoji i preživi u prijetećem i kontrolirajućem okruženju i vezi. Unatpč tome što bi mogli misliti, naš voljeni nisu u nezdravoj vezi da bi nas iritirali, osramotili, ili nas natjerali da počenom piti. Što bi moglo započeti kao normalna veza može se pretvoriti u kontrolirajuću i nasilnu situaciju. Oni pokušavaju preživjeti. Njihova osobnost razvija osjeće i misli koji su potrebni da bi preživjeli situaciju i snizili njihove emocionalne i tjelesne rizike. Svi mi razvijamo stavove i osjećaje koji nam pomažu u prihvaćaju i preživljavanju situacije. Imamo te stavove/osjećaje o poslu, našoj zajednici, i drugim aspektima života. Otkrili smo da kroz povijest, što je više disfunkcionalnih situacija, to je više naših disfunkcionalnih prilagodbi i razmišljanja da bi preživjeli. Žrtva se nalazi u pokušaju da preživi i da veza bude uspješna. Jednom kad odluče da ne radi i da se ne može popraviti, trebaju našu podršku i mi moramo strpljivo čekati njihovu odluku da se vrate u zdravi i pozitivni način života.

Obitelj i prijatelji žrtve Kad se obitelj suoči da su njihovi voljeni u vezi s pacijentom ili kontrolirajućim/nasilnim pojedince, situacija postaje emocionalno bolna i društevno teška za obitelj. Dok je svaka situacija drugačija, ov su neke općenite smjernice: - Vaši voljeni, "žrtve" Pacijenta/Zlostavljača, najvjerojatnije imaju izbor – veza ili obitelj. Taj izbor je teži zbog kontrole i zastrašivanja često prisutan u nasilnim ili kontrolirajućim vezama. Znajući da će odabirom obitelji snositi ozbiljne osobne i društvene posljedice, obitelje uvijek dolazi na drugo mjesto. Imajte na umu da žrtva zna u sebi da će ju obitelj uvijek voljeti i prihvaća – uvijek kad se vrate obitelji. - Zapamtite, što više vršite pritisak na "žrtvu" pacijenta ili nasilnika, to više dokazujete da su u pravu. Vašim voljenima se priča da im obitelj želi uništiti predivnu vezu. Pritisak u obliku kontakata, komentara, i komunikacije će se koristiti kao dokaz protiv vas. Pozivnica za "prezentaciju posuđa" će se protumačiti kao "Vidiš! Zovu te samo da kažu ružne stvari o meni!" Povećavajući vaše kontakte će prepoznati kao "vršenje pritiska" na njihovu vezu – ne kao dobronamjerna briga. - Vaši kontrakti s voljenima, koliko god rutinski i nježni bili, mogli bi se tretirati s bijesom i odbijanjem. To je zato jer svaki kontakt može dati povod Pacijentu ili Nasilniku da ih napadne verbalno ili emocionalno. Zamislite predavanje od četri sata svaki put kad vaša teta nazove. Ubrzo, postanete bijesni svaki put kad zove, znajući što će taj poziv napraviti u vašoj kući. Što više teta priča – to dulje predavanje postaje! Stoga, kad teta nazove, želite je skinuti s telefona što je brže moguće. - pjesma iz 80-ih "Samo lagano", bi mogao biti temelj za dobar pristup obitelji i prijatelja. Kad se jače angažiramo samo povećavamo pritiska. Kad je žrtva izvan kuće, najbolje je utvrditi dogovorene kontakte u određenim razmacima. Zvanjem svaku srijedu navečer, samo zbog izvještaja ili preko dnevnih događaja, je manje opasno nego nasumični pozivi tijekom tjedna. Nasumični poziv se uvijek vide kao pozivi "provjeravanja". Kad se javi automatska sekretarica, ostavi ljubaznu i nježnu poruku. Važno je, nemojte komentirati vezui (kontrolor može slušati!) osim ako žrtva te ne započne razgovor o tome. - Probajte održavati tradicionalne i posebne kontakte s voljenima – praznike, posebne prilike, itd. Neka vaši kontakti budu kratki i sažeti, bez komentara koji je mogu koristiti kao dokaz. Kontakti koji su u "tradicionalnim" trenucima – praznici, rođendani, godišnjice, itd – nisu toliko opasni prema kontroloru/nasilnik. Kontakti koji omogućavaju informacije, ali ne pitanje, također nisu opasni. Primjer bi mogla biti jednostavna čestitka "Samo da ti kažem da ti je brat dobio novi posao ovaj tjedan. Mogla bi ga vidjeti u reklami za Konzum svaki dan. Pusa, mama i tata". Ovaj pristup omogućava žrtvi da osjeti prisutnost obitelji – spremnu ako što zatreba. Također smanjuje predavanje/divljanje Pacijentajer su kontakti na tradicionalnom i očekivanom temelju. Također je

teško biti ljut na to što je brat dobio novi posao, bez da se izgleda smiješno. Također nemojte izmišljati praznike ili čestitke da kao podsjetnik na rođendan Sigmunda Freuda. To je sumnjivo...čak i u obitelji. - Zapamtite da postoji puno načina komunikacije. Važno je taj kanal ostaviti otvorenim kad god je moguće. Komunikacijski kanali mogu uključivati telefonske pozive, pisma, čestitke, i e-mail. Mjesečni dogovori za veliku nabavu u dućanima ili izleti također mogu biti od koristi. Cilj je održati kontakt dok je voljena osoba u kontolirajućoj/nasilnoj vezi. Zapamtite, cilj je kontakt, ne pritisak. - Nemojte osjećati ponašanje žrtve kao da je protiv obitelji ili prijatelja. Takvo ponašanje bi moglo biti oblik preživljavanja ili smanjivanja stresa. Žrtve mogu biti jako osjetljive, bijesne, čak i neprijateljski nstrojene zbog kompleksnosti njihovih veza s kontrolorom i nasilnikom. Čak bi mogli i psovati, proklinjati, prijteti, i optuživati članove obitelji i prijatelje. Ta neprijateljska obrana je zapravo samozaštita u vezi – pokušaj da se izbjegnu "problemi". - Žrtva treba znati i osjećati da ih se ne odbacuje zbog njihovog ponašanja. Imajte na umu, oni su bolno svjesni svoje situacije.Znaju da ih kontrolirajući partner loše tretira. Česti podsjetnici će prouzročiti da se manje čuju s vama. Prirodno je da se manje čujemo s ljudima koji na podsjećaju na neugodne stvari ili bolne situacije. - Žrtve bi mogle lagano otvoriti vrata i dati informacije o vezi ili natuknuti da bi mogle otići. Kad se vrata otvore, nemojte uskočiti sa specijalcima! Slušajte i jednostavno ponudite podršku kao "Znaš da je tvoja obitelj uvijek iza svake odluke koju doneseš i uvijek kad doneseš." Možda bi mogli istraživati kakvu podršku mogu dobiti, ali ne spremni na specijalce. Puno žrtava koristi "plan za izlaz" koji može trajati mjesecima ili čak godinama da se završi. Možda samo skupljaju informacije, a da još nisu spremne za izlazak. - Možemo prenijeti poruke ljudima na dva načina – direktno i indirektno. Direktno je licem u lice. To se rijetko događa jer u vezi s Pacijentom kao što su kontrolori i zlostavljač, oni prate i kontroliraju kontakte s drugima. Međutim, indirektno, možemo poslati poruku preko neke druge osobe. Žrtve kontrolirajućih i nasilnih pojedinaca obično smiju imati vezu s nekoliko ljudi, možda brata, sestru ili najboljeg prijatelja. Možemo poslati poruku preko poznanika, poruke koja pokazuje razumijevanje i podršku. Nemojte koristiti uvrede ("Pero je takav idiot!) ili omalovažavanja ("Ako ne prekine ovu vezu poludjet će!") - šaljemo poruke ljubavi i podrške. Šaljemo " Nadam se da će on/ona (žrtva) znati da se obitelj brine i da ih volimo i podržavamo". Komentari koji se šalju okolo moraju biti oblikovani kao razumijevanje za voljene koje ih tako i čuti. Nemojte pričati indirektno da bi izrazili bijes i prijetnje da ćete unajmiti plaćenika, i onda poslati poruku podrške. Pazite što i kako se poruka prenosi. Jedan o načina je da im damo do znanja da smo uvijek kad im zatrebamo. - Svaka situacija je drukčija. Obitelj bi mogla potražiti stručnu pomoć u zajednici. Savjetovanje obitelji s psihijatrom/psihologom ili odvjetnikom može biti korisna ako se situacija pravno zakomplicira ili ako postoji veća mogućnost štete. - Kao rođaci ili prijatelji žrtve kontrolora ili nasilnika, naša normalna reakcija je dramatična. Postajemo bijesni, ogorčeni, i povremeno agresivni. Naše misli su prepune različitih planova, od spašavanja i otmice do zasjede kontrolora/nasilnika s palicom. Pravilo je da svaka agresija prema kontroloru/zlostavljaču će dodatno prouzročiti dodatne probleme za voljene. Probajte ostati mirni i čekati priliku da bi pokazali ljubav i podršku kad vas voljeni trebaju. - U nekim slučajevima, kao tinejđeri i mlađi odrasli, obitelj bi još mogla omogućiti financije, osiguranje, ili drugi oblik podrške. Kad dobijemo bijesni odgovor na naše pozive, naš bijes i ogorčenost nam kaže da im odbijemo te oblike pripomoći. Čuo sam "Ako otiđe na spoj s tom budalom, neće biti u autu kojeg sam ja platio!" i "Ako mu je važnija žena od obitelji, može napustiti faks i prodavati kokice!". Uskraćivanje financijske pomoći će samo prouzročiti da su vaši voljeni ovisniji o kontroloru/zlostavljaču. Zapamtite, ako smo agresivni u prijetnjama, uskraćujemo pripomoć, ili stvaramo pritisak – postajemo opasni, ne kontrolor/zlostavljač. Zapravo to gura žrtvu da podršku (pripomoć) potraži kod kontrolora. Žalosno je, da što više "mučenja" iskuse to se vezivanje pojača kao što je i navedeno u Stockoholskom sindromu i kognitivn.om neskladu.

- Kao što možete zamisliti, kombinacija Stocholmskog sindroma i kognitivnog nesklada može biti prisutna kad se žrtva bude uvučena u kultove, neobične religije, ili druge grupe. U nekim situacijama, zlostavljači i kontrolori su zapravo grupa ili organizacija. Žrtve se kažnjavaju ako se primijeti da su nelojalni grupi. Dok je ovaj članak usmjeren na pojedinačne veze, smjernice namijenje obitelji mogu pomoći i kad žrtvu kontroliraju grupe

Zaključak Možda ste vi žrtva kontrolirajućeg ili nasilnog partnera, tražeći razumijevanje za vaš osjećaje i stavove. Možda imate sina, kćerku, ili prijatelja koji su u vezi s kontrolirajućim i nasilnim partnerom, tražeći naćine da ih razumijete i pomognete. Ako je netko blizak u vezi s Pacijentom, kontrolirajućim i nasilnim partnerom, dugoročni rezultat je teško odrediti zbog puno uključenih faktora. Ako je njihova veza "u početku", onda bi sami mogli prekinuti vezu. Ako se veza nastavi godinama, možda bi mogli zatražiti podršku i plan bijega prije završetka veze. Brak i djeca dodatno kompliciraju njihovu mogućnost napuštanja takve situacije. Kad žrtva odluči da je nesretnu vezu prekine, važno je da vidi bliske osobe da im pružaju podršku, ljubav, i razumijevanje – ne kao izvor pritiska, krivnje, ili agresije. Ovaj članak je pokušaj da se razumiju kompleksne osjećaje i stavove žrtve koji žrtva osjeća prema obiteljii prijateljima. Opisano je i kako prepoznati pacijente (www.drjoecarver.com) ali očito je, da ima više žrtava u ovakvim situacijama. Nadam se da je ovaj članak pomogao obitelji i prijateljima koji se brinu, plaču i imaju problema s razumijevanjem situacije u kojima su se našli njima drage osobe. Kaže se da je znanje moć. Nadam se da će ovo znanje biti od koristi i doprinjeti žrtvi i njihovim bližnjima. Smatrajte ovaj članak kako općeniti vodič. Neke preporuke bi mogle biti prikladne i od pomoći u određenim situacijam, dok se neke ne mogu primijeniti za specifične situacije. U puno slučajeva, trebamo dodatnu profesionalnu pomoć psihološke ili pravne prirode.