Literatura Antika

ak.god. 2005./2006. Povijest drame i kazališta I. (II. semestar)

ANTIKA II. LITERATURA Aristotel: Poetika ..................................................................................... str. 12. D'Amico: Povijest dramskog teatra (Grčka i Rim) ................................. str. 15. Carlson: Kazališne teorije I. (11.-29.) .................................................... str. 25. Crnković: Grčko kazalište i počeci tragedije .......................................... str. 26. Crnković: Veliko doba grčkog kazališta ................................................. str. 28. Horacije: Satire i Epistule ....................................................................... str. 29. Melchinger: Povijest političkog teatra (21.-91.) ..................................... str. 31.

I I . B I L J E Š K E / L I T E R AT U R A Aristotel NAUK O PJESNIČKOM UMIJEĆU prijevod: M. Kuzmić Zemaljskatiskara, Zagreb, 1912. ODREĐIVANJE PJESNIČKOG UMIJEĆA - umijeće oponašanja; različitim sredstvima, različite predmete i različitim načinom → različiti oblik SREDSTVA OPONAŠANJA - ritam, govor, harmonija - jedni se služe svim sredstvima, a drugi naizmjence PREDMETI OPONAŠANJA - tragedija – oponaša bolje ljude nego što su sada - komedija – oponaša gore ljude nego što su sada NAČIN OPONAŠANJA - po sredstvu, po predmetu, po načinu - drama – oponaša lica koja rade IZVOR PJESNIŠTVA - od djetinjstva prirođeno oponašanje - pjesnici usavršavaju oponašanje, harmoniju i ritam VRSTE PJESNIŠTVA

-

rugalice i himne / enkomije

RAZVOJ TRAGEDIJE - od ditiramba, razvila se iz satirske pjesme - Eshil povećava broj glumaca od 1 na 2 - Sofoklo uvodi 3. glumca i slikanje kazališne zgrade - u jampskom mjerilu RAZVOJ KOMEDIJE - ne zna se podrijetlo jer se isprva nije shvaćala ozbiljno - smatra se da je potekla sa Sicilije - smiješna je neka pogreška ili rugoba, a da nije bolna EP PREMA TRAGEDIJI - tragedija za preteču ima ep - ep ima neodređeno vrijeme, a tragedija se zbiva unutar 1 dana - ono što pripada tragediji – pripada epu, ali ne obratno ODREĐENJE TRAGEDIJE - oponašanje čina ozbiljna i završena koji ima veličinu i postiže očišćanje čuvstva BITNI DJELOVI TRAGEDIJE I RED DJELOVA PO VRIJEDNOSTI - tragedija je oponašanje čina i života - priča je osnova i duša tragedije - priča, značaj, misli, govorni izraz, skladanje glazbe, predstava ČIN -

mora biti završen i imati početak, sredinu i svršetak najbolje kada se čin lako pamti i kad za njega nastaje promjena iz nesreće u sreću i↔ jedinstvo čina – oponaša jednu stvar i to cijelu

TRAGEDIJA – oponašanje završenog čina i strašnih i ganutljivih zgoda DIJELOVI PRIČE - prva dva: okret i prepoznavanje (jednosmjerno i dvosmjerno) - priča je najzanimljivija i najvrednija kada se okret i prepoznavanje dogode skupa a) jednostavan čin – razvoj bez okreta ili prepoznavanja b) prepleteni čin – uz okret ili prepoznavanje ili oboje - treći dio: trpnja - poguban ili bolan čin (umiranje u javnosti, ranjavanje) DJELOVI TRAGEDIJE PO VELIČINI - početni čin, srednji čin, završni čin, korska pjesma (ulazna, stajaća) - početni čin – dio prije ulazne korske pjesme - srednji čin – dio među čitavim korskim pjesmama - završni čin – dio iza kojega nema korske pjesme TRAGIČNOST ČINA - upotreba straha i sažaljenja koje kod gledatelja izaziva emocije - najgore – promjena opakih i zlih iz nesreće u sreću - čovjek koji u nesreću pada zbog neke svoje pogreške koja može biti nehotična i nesvjesna → to izaziva katarzu

-

zgode- strašne ili ganutljive

TRI NAČINA PRIKAZIVANJA ČINA: 1) lica koja znaju i poznaju (Medeja ubija djecu) 2) lica koja djelo počine u neznanju (Edip) trpnja 3) lica koja kane učiniti iz neznanja ali na vrijeme uspiju prepoznati

prisutna

ZNAČAJ - četiri važne stvari: da značaji budu dobri (dobra volja) da značaji budu prikladni (žena ≠ hrabrost) da značaj bude podoban da značaj bude dosljedan - može biti lice dosljedno u nedosljednosti - rasplet se mora događati iz priče, a ne iz stroja (deus ex machina) - strojem – samo zgode izvan drame NAČIN PREPOZNAVANJA • po znacima • udešeno od pjesnika – najmanje umjetničke i blisko pogrešci • po sjećanju • po zaključivanju - ono koje proizlazi iz same priče je najbolje jer onda nema nikakvih izmišljenih znakova MISLI - ono što govorom treba stvoriti – dokazati, pobijati, stvarati čuvstva kao sažaljenje (eolos), strah (fobos), gnjev i slična, dojam veličine i neznatnosti GOVOR - glumačko umijeće - pod pjesničkim umijećem: glas, slog, veznik, imenica, glagol, član, oblik i govor - govor – skup riječi koji nešto znače PJESNIČKI UKRAS - odabiranje riječi PJESNIČKI SLOG - važna jasnoća - korištenjetuđica i uzvišenog sloga - važno: uskladiti izraze - produbljenim, okrnjenim (ukidanje običnosti) i promijenjenim izrazima SLIČNOSTI I RAZLIKE TRAGEDIJE I EPA - ep ○ pripovijeda i oponaša u mjerilu ○ dramski sastav priče ○ jedno vrijeme, sveza s drugim zgodama ○ jednostavan ili prepleten ili značajan ili pun trpnji ○ nema glazbu i predstavu ○ oponaša više dijelova - drama – ne može vršiti dvije ili više radnji odjednom

RAZLIČITO UPUČIVANJE - rade sami, oponašaju malo - oponašaju puno - govore malo, uvode značaj PRVENSTVO TRAGEDIJE - oponašanje prosto manje bolje za gledaoca - oponašanje jezgrovitije i scršava se u kraće vrijeme - svoju umjetničku svrhu postiže bolje nego ep «TRAGEDIJA JE OPONAŠANJE OZBILJNE (DOSTOJNE) RADNJE KOJA JE U SEBI ZAVRŠENA I IMA ODREĐENU VELIČINU, GOVOROM KOJI JE OTMJEN I POSEBAN ZA SVAKU VRSTU U POJEDINIM DIJELOVIMA, LICIMA KOJA DJELUJU, A NE PRIPOVIJEDAJU; A IZAZIVANJEM SAŽALJENJA (EOLOS) I STRAHA (FOBOS) PROČIŠĆUJE TAKVE AFEKTE.»

Silvio D'Amico POVIJEST DRAMSKOG TEATRA (str. 25.-86.)

G R Č K A

I

R I M

1) POSTANAK TRAGEDIJE -

personizirali sile prirode božanstva nadziru sudbinu svijeta – Zeus na čelu monarhije jedna sila nadmoćna nad svima – SUDBINA (Majore) – podvrgnuti joj i bogovi grčka religija omogućuje posjed istine i spas samo eliti

Eleuzinski misterij (VII. st. pr.n.e.) - Demetra (božica vegetacije i žetve) - čovjekova sudbina da se rađa, živi i umre i opet tako isto - obredi s ratarskim kultovima + spolni naturalizam - "prikazanja" – epizode božanske legende, npr. otmica Demetrine kćeri Kore, koju je Had odveo u podzemlje (R Cerera, Prozepina, Pluton) Dionizijski misterij - kult Dioniza (bog vinogradarstva i pijanstva) - glazba, ples, vino, lov, maskirani kožama i rogovima Orfički misterij - kult Zagreusa (njega su Titani kao dijete uhitili i požderali, osim srca, iz kojeg se rodio novi Dioniz, budući nasljednik Zeusov u carstvu svemira) - iz pepela Titana koje je Zeus ošinuo gromom nastaju ljudi

-

pratnja Dionizu – satiri i menade (bijesne bakhantice – ljubavna požuda) male i velike Dionizijeve svečanosti – na njima se pjeva "ditiramb" – himna u čast božanstva "ditiramb" dobiva ime tragodia "jarčeva pjesma" (žrtvovali kozlića) prvi pisani ditiramb Arionovo djelo – kor pjevača prema žrtveniku timeli u krugu pjevajući kor se podijelio na semikorove kojima je ravnao korifej; odgovarali su jedni drugima, a korifeji su počeli voditi dijalog na koji je hypokrites (odgovaratelj) odgovarao Dionizove riječi Dionizije ubrzo prestaju imati veze s Dionizom

Tepsis - pripisuje mu se prva tragedija; sin Temorov iz Ikalije u Atici - 534. pr.n.e. sastavio prvi dijalog između kora i glumca - Solon postavio pitanje moralnosti glumca što "laže" na sceni - Tepsisova kola – iz Atene se vraća i izvodi predstave na pozornici s kotačima Heril iz Atene – spominje se njegova drama s naslovom "Alopa" Pratina iz Fliunta – začetnik satiričke drame - uz jednog glumca na sceni sukobio dva kora Frinih iz Atene – najveći tragički pjesnik prije Eshila Eshil – uvodi drugog glumca (glumci na sceni tumače više likova)

2) KAZALIŠNA GRAĐEVINA I OBLICI DRAME U GRČKOJ -

tragedija se rodila oko timele oko koje su u krug stajali koreuti koji su se uklanjali da uđe hypokrites, glumac koji izlazi iz satora skene kazališta građena uz obronak brežuljka prvo drvena konstrukcija, a zatim zidana u arhaičkoj Grčkoj postojao theatron - prostor u obliku trapeza kružni orkestar, dvije trećine omeđen koncentričnim stubištem kolion, a u jednoj trećini skenom

1) kolion 2/3, 2) orkestar s timelom u sredini 3) dva parodoi (ulazi za kor s desne i lijeve strane) 4) proskenion (pozornica) – drvenim stubištem spojen s orkestrom 5) skene – izgled kraljevske palaće s tri do pet vrata 6) paraskenija – dvije izbočine na krajevima skene 7) iza skene garderobe za glumce i za opremu i sprave skenoteka MIZANSCENA (gluma stilizirana) - redatelj u početku bio sam pjesnik (Eshil, Sofoklo) - glumi (muški glumili i žene) pojavljivali se kao lutke (goleme) - kotura – korištena u tragediji, debeli potplati obuće - krinka – u tragediji uvijek plače, a u komediji se uvijek smije - onkosa – poput kule uobličena kosa - kostim: hiton (tunika), hlamida (plašt), himantion (sa simboliszičkim bojama)

-

melos – dio tragedije koji se pjevao parakataloge – igra glumca između dikcije i pjevanja kataloge – dikcija po taktu 1. glumac = protagonist II. glumac = deutragonist III. glumac = tritagonist + četvrta osoba (statist)

KOR - nije lik već lirski ostatak pjesnikove osobnosti – 'pjesnikov glas', 'idealni gledatelj', 'moralna brana' - izlaže prethodne događaje i upoznaje gledatelje s onim što se događa izvan scene - u početku 50 koreuta (Eshil: 'Pribjegarke') – bili podjeljeni na četiri tuceta u tetralogije (dvanaest koreuta za svaku dramu) - u Euripida kor ima značaj lirskih tumača koji izravno ne pripadaju razvoju dramske radnje POZORNICA I SPRAVE - periaktoi – trokutne i okretljive prizme obojene u tri boje - sprave se usavršile u helensko doba - enkiklema (pokretna platforma), mehand (za odljetanje u nebo), theologeion (deus ev machina) distegia (fiksni praktikabl), Haraonove stube, anapiezmata (za dozivanje junaka iz podzemlja), bronteion (za gromove), keraunoskopeion (za sijevanje) itd. PRIRODA I STRUKTURA TRAGEDIJE - 1. tragedija (uzaziva pročišćenje i katarzu) 2. satirska drama 3. komedija 4. mim GRČKA DRAMA -

-

-

-

šest bitnih počela tragedije: mit (iz kojeg se crpi gradivo) karakteri (dosljedni) misao (izražena riječima) govor scenska predstava glazbena skladba djelovi tragedije: 1) prolog 2) parodos (uvodna pjesma kora uz ritam plesa) 3) epizode (činovi odjeljeni stasimonima) 4) stasimoni (pjesme kora) 5) eksodos (izlazna pjesma) tri jedinstva: a) jedinstvo radnje (jedan događaj koji ima početak, središte i kraj) b) jedinstvo vremena (u granici jedne sunčeve ophodnje) c) jedinstvo mjesta (mora se pridržavati prostornih granica scene) nijedna se katastrofa ne događa pred očima gledatelja već se o njoj samo govori (Horacije u Rimu unio u 'Ars poetica')

SATIRSKA DRAMA - vrsta veličanstvene farse s mitskim sadržajem (Euripidov 'Kiklop') - četvrti dio trilogije (čini tetralogiju)

-

njezin duh bio jako smiješan

KOMEDIJA o smiješan sadržaj crpen iz suvremenoga života (čak prava imena i fizionomija) o na polovici parabaza – posebna pjesma koju pjevaju koreuti o nova komedija – bez kora o stara komedija – četiri glumca MIM - vrsta farse nastala iz scenskih svečanosti = prosta scenska šala, u početku improvizirana KAZALIŠNA NATJECANJA I PUBLIKA - glumci – cehovi, škole, putujuće družine, štovani i cijenjeni - arhont eponim – producent (skupljao novce) i odabirao korega (organizator kora) - tri dramatičara sudjelovala u tragičkom, a petorica u komičkom natjecanju - u Ateni se predstave davale jedamput godišnje - desetorica ždrijebom izvučenih gledalaca = žiri → pobjednik primao lovorov vijenac i mjedeni tronožac - theorikon – Periklov fond da država novcem nadoknadi cijenu za siromašne - Sokrat osjeća prezir prema kazalištu, Platon predlaže da se zabrani, Aristotel smatra da je kazalište temelj ljudskog odgoja

3) ESHIL -

-

sudionik junačkih podviga na Maratonu kod Salomina rođen 525. u Eleusini, bio posvećen Demetrinim svetim misterijima, umro 456. u Gali dobio 52 vijenca, a napisao devedesetak drama, uveo obrazinu i koturnu sačuvano sedam drama: 1. 'Pribjegarke' 2. 'Perzijanci' 3. 'Sedmorica protiv Tebe' 4. 'Okovani Prometej' 5. 'Agamemnon' (I. dio trilogije 'Orestija') 6. 'Hoefore' ili 'Žrtva na grobu' (II. dio trilogije 'Orestija') 7. 'Eumenide' (III. dio trilogije 'Orestija') Eshil izjavio 'Ja živim od Homerovih mrtvaca.'

PRIBJEGARKE (490) - kor ima pretežnu ulogu protagonista - 50 Danajevih kćeri bježi iz Egipta i stignu u Arg i zamole kralja Pelazga za azil, s mora dolaze brodom 50 bratića, sinovi Egiptovi od kojih su bježali Danaj i kćeri mu - blistave himne - prva, druge dvije u trilogiji 'Egipćani' i 'Danaide' - nema pravih ljudskih karaktera PERZIJANCI (472) - o porazu Perzijanaca - strašna vijest koju donosi glasnik; očekivanje katastrofe - kor došao u drugi plan - četiri lika: Atos, Glasnik, Darijeva sjena, Kserkso

SEDMORICA PROTIV TEBE (467) - dio trilogije s izgubljenim 'Lajom' i 'Edipom' - Eteoklo i Polinik se međusobno ubiju (sestre Antigona i Ismena) - čudovite atmosfere; Eteoklo je 'karakter' – individualni protagonist ORESTIJA - nova tehnika, bliska tehnici moderne drame Agamemnon - očekivanje kralja koji se vraća iz trojanskog rata (sa sobom doveo proročicu, ropkinju Kasandru) - žena mu Klitemnestra ima ljubavnika, Egista Hoefore ili Žrtva na grobu - Elektra živi u isčekivanju osvetničke pravde, Orest se s Piladom vraća u očev grad, Elektra ga prepozna po tragu njegovih stopala – urota Eumenide - Furije muče Oresta, pravovijek areopaga na čelu s Atenom oslobađa ga krivnje - Furije (Ernije) postaju dobrohotne Eumenide - neizbježnost zakona sudbine, nasljednost zločina - junak je pročišćen i opravdan OKOVANI PROMETEJ - 'Prometej Vatronoša' i 'Oslobođeni Prometej' – izgubljeni

4) SOFOKLO -

rodio se u Kolonu, umro 406. u Ateni; bio imučan, bio izabran sa 16 za vođu kora 18 puta dobio prvu nagradu (Eshil 13, Euripid 5) u Sofoklovom svijetu nema ni dike (pravda) ni katarze (pročišćenje) napisao 123 drame, sačuvano sedam tragedija, te odlomci satirske igre 'Sljednici': 1. 'Ajant' 2. 'Antigona' 3. 'Kralj Edip' 4. 'Elektra' 5. 'Filoktet' 6. 'Trahinjanke' 7. 'Edip na kolonu'

TEHNIČKE REFORME SOFOKLOVE DRAME - uveo trećeg glumca, dijalog postaje okretniji – razvija okvir metra - drama mu više nije 'čin' trilogije, već dovršena i zasebna drama, nije pisao organske trilogije - od kora pokušava napraviti 'osobu' (povećao kor na 15 koreuta) AJANT - uskraćeno mu oružje Ahileovo, veže i išiba jare misleći da je Odisej, ubije se od sramote - Agamemnon ne želi da se ovaj časno pokopa, no Teukro i Odisej mu to osiguraju - tragedija razbijena na dva dijela - kadšto podsjeća na starog Eshila ANTIGONA

-

protagonist – lik junačke djevojke podijeljena u dva dijela

ELEKTRA - Elektra i Klitemnestra se nikad ne susreću u Eshila, a kod Sofokla se uspoređuju - Pilad mu ne govri - uvodi sestru, plačljivicu, Hrizotemidu FILOKTET - junak trojanskog rata ostavljen zbog kukanja na otoku Lemnu - zbog proročanstva da bez Filoktetovog luka ne će dobiti rat Neoptolem i Odisej dođu na Lemn - konac – pojavljivanje Herakla – 'deus ex machina' – sretan kraj TRAHINJANKE - Heraklo i Dejanira → ona ljubomorna (posluži se napitkom kojeg je dobila od Kentaura Nesa) KRALJ EDIP - definirana kao najsavršenija tragedija grčkog kazališta - poznavati budućnost, ne znaći izbjeći ju EDIP NA KOLONU - Edip izjavi da nije pogriješio jer nije znao - kor ponavlja: 'Najbolja je sudbina ne roditi se...'

5) EURIPID -

rodio se u Salamini 480, umro 406.; bio slikar, imao dvije žene Melitu i Herinu (prevarila ga s mladićem); bio Sokratov prijatelj, nije volio mnoštvo napisao 92 drame, sačuvana cipokrifna tragedija 'Rez', satirska drama 'Kiklop', te 17 autentičkih tragedija: 1) 'Andromaha' 2) 'Hekuba' 3) 'Heraklo' 4) 'Bakhe' 5) 'Pribjegarke' 6) 'Medeja' 7) 'Heraklova djeca' 8) 'Hipolit' 9) 'Alkestida' 10) 'Ion' 11) 'Trojanke' 12) 'Ifigenija u Tauridi' 13) 'Elektra' 14) 'Helena' 15) 'Feničanke' 16) 'Orest' 17) 'Ifigenija u Aulidi'

ALKESTIDA - žrtvovanje Alkestide, vjerne supruge Admeta (kralja Fere)

-

Heraklo vrati umrlu

MEDEJA - sukob slojeva - Medeja Argonautu ubije novu suprugu i (svoju) djecu (iz osvete bivšem mužu) HIPOLIT - maćeha se ubija pošto ju je odbio posinak i napiše lažnu optužbu - na Hipolitov leš dođe Artemida i pred Tezejem ga proglasi nevinim - Fedra je prikazana kao žrtva – ovo je tragedija stida IFIGENIJA U AULIDI - vrač Kalhant izjavljuje kako treba žrtvovati Ifigeniju - Ifigeniju pozovu u Aulidu i kažu joj da će ju tu udati za Ahila (on o tome ništa ne zna) - Ifigenija se na kraju dobrovoljno javi kao žrtva IFIGENIJA NA TAURIDI - Ifigenija spašena od božice i postala svećenica Artemidina hrama - Pilad i Orest dolaze na otok – s Ifigenijom i Artemidinim kipom bježe - deus ex machina – Atena, umiri Toanta ELEKTRA - Elektra ima muža težaka koji ju nikad nije dotaknuo - Elektru pred izvršenje čina napušta snaga BAKHE - Euripidovo remek djelo - dolazak Dioniza i bakhantica u Tebu - kraljev suradnik Pentej bori se protiv Bakhovog kulta, majka Agava trga ga na komade KIKLOP (satirska drama) - Etna, robovi Kiklopa Polifema – Silen i satirići - dolazi Odisej, Silen ga prevari, Kiklop ga zatvori u pećinu, Odisej ga osljepi i pobjegne na janjadi -

Euripid prikazuje jednostavno muškarce i žene

6) ANTIČKA KOMEDIJA I ARISTOFAN PODRIJETLO KOMEDIJE - grubi prizori iz najskromnijeg života → bezoblična pučka farsa - Epiharmo – prvi grčki komediograf sa Sicilije (sicilijska dorska komedija) /Kiklop, Odisej vojni bjegunac, Odisej brodolomac, Heraklo osvaja pojas,.../ STARA ATIČKA KOMEDIJA - bila u stihovima i sadržala parabazu (osobit oblik kora) - Kratin – tvorac političke satire - Eupolis iz Atene – 'Udovice'

ARISTOFAN -

Atenjanin 444-380 napisao 46 komedija, sačuvano 11: 1. 'Aharnjani'

-

2. 'Vitezovi' 3. 'Oblaci' 4. 'Ose' 5. 'Mir' 6. 'Ptice' 7. 'Lizistrata' 8. 'Ženska skupština u Tezmoforiju' 9. 'Žabe' 10. 'Eklezijacuze' 11. 'Pluto' nema ograničenost vremena i mjesta, već je neka vrsta čudne sanjarije mnogostruka scena (grad, selo, nebo, pakao) I. dio – iznošenje prethodnog zbivanja, protagonist izlaže svoj nacrt parabaza – izravno obraćanje gledateljima, napad na suparnika, itd. II. dio – gozba u slavu srotagonistove pobjede

SADRŽAJI - Peloponeski rat (Aharjanji), o atičkom seljaku Trigiju koji traga za Mirom (Mir), idealna republika (Ptice), štrajk žena (Lizistrata), politička satira (Vitezovi), građanska i društvena satira (Žene u narodnoj skupštini, Ose), književna satira i parodija (Žabe), protiv Euripida (Ženska škupština u Tezmofriju), filozofska i moralna satira (Oblaci), protiv filozofa (Pluto) ARISTOFANOVE ZNAČAJKE - nije stvarao tipove, tj. nema karaktera - upisiva probleme, ogovaranja i život njegova doba ('vječna aktualnost')

7) NOVA KOMEDIJA i MIM SREDNJA ATIČKA KOMEDIJA - propadanje Atene i Grčke – Sparta nametnula vladu Trinaestorice tirana - ukinuće osobne satire; ukinuće kora (zabrana parabaze); zabrana spominjala živih osoba; uperena na privatni život građana općenito - Eubul i Antifan NOVA ATIČKA KOMEDIJA - komična prikazba života i privatnih običaja građana, te općenito smiješnih slučajeva, slabosti i poroka prosječne ljudske naravi - jedinstvena i stalna scena (ulica ili trg) (dvije kuće – jedna nasuprot drugoj) - 5 činova, likova 9-11 (3 ili 4 glumca) - embas (cipele za komediju) i krinke (smiješne i karakterizirane) - Filemon – jako slikovit - Difil, Filipid, Pozodip, Apolodor i dr. - Meandar MEANDAR (iz Atene) - oponašali ga latinski komediografi Plaut i Terencije - sačuvani odlomci 'Parničara', 'Samljanke', 'Aveti', 'Seljaka', 'Djevojka s podrezanom kosom', 'Štit'

-

karakteri: prevrtljivica, lažac, laskavac, praznovjerac, žučljivac, odvratnik, sumnjičavac, lažni Heraklo itd.

MEANDAROVE OSOBINE - prikazivač građanskog života vrlo oskudna pravom moralnošću - pjesnik ljubovanja, pustolovina momaka - iznenađenja, scenski obrati, prepoznavanja - dijalog: jednostavan, skroma ton, blizak prozi običnog razgovora - slikanje karaktera MIM I HERODA - Riton – tvorac 'hilarotragedije' mim (mimare, imitare, oponašati) – vrsta farse izvođena na trgu a) realistički mim (Sofron – ritmizirana proza, prikaz prizora plebejskih običaja) b) lirski mim (ili pjevni mim) mim Herode (ili Heronde) – javlja se oko 250. g. pr. n. e. – slikanje otrcana, gnjusna i pomalo otužna života, 'Postolar'

8) RIMSKO KAZALIŠTE GRČKI DUH I RIMSKI DUH - Plaut i Terencije – prerađivači komedija nove antike - Seneka – pisac tragedija namjenjenih čitanju, nadahnute grčkim motivima PRVI DOMAĆI OBLICI RIMSKOGA KAZALIŠTA - rimski teatar = komičan, rani oblici: fesceninske pjesme, salura. atelana i mim a) FESCEINSKE PJESME (histres – etrušćanski glumci) pjesme protiv čarobnog uroka; improvizacije u manje/više slobodnu metričkom oblikz - postepeno iz ovog nastaje salura b) SALURA (vrsta teške seljačke pilice) - kratka predstava: pjesma, dijalog, ples, zajedljiva doskočica - kasnije dobila uzvišeniji, ali općenitiji smisao c) ATELANA – uveli likove Pap (star, glup, škrt, pohlepan), Mak (budala kojeg izruguju), Bukon (s golemim ustima, proždrljivac, brbljavac), Dosen (grbavac, prepredeni lukavac, parazit, žderonja) d) MIM – maske a. mimus albus (bijela maska) b. mimus centunculus (šarena maska) - glumac se ograničava na gestikuliranje PRVE KNJIŽEVNE DRAME: ANDRONIK - Grk iz Taranta, rob, preveo djelove Odiseje na latinski - sačuvani naslovi devet tragedija i tri komedije GNEJ NEVIJE - pisao drame s rimskom temom - sačuvano 6 naslova tragedija ('Romulus', 'Clastidium' – o suvremenom Rimu) i 30 komedija - bio zatvoren u tamnicu

RIMSKA POZORNICA I NJEZINI DRAMSKI RODOVI komedija: - s rimskim sadržajem PALLIATA - s latinskim sadržajem TOGATA ili trabata - koja prikazuje malograđane TABERNARIA 1) prolog (iznosi se sadržaj) 2) solilokvija (monolozi) 3) diverbij (dijalog) 4) kantik (pjevni ulomak + pratnja glazbe na flauti) tragedija: - s rimskim sadržajem TRAGEDIA PRATEXTATA (praetexta) - za Rimljane kazalište je ludus (igra) - prvo podignuto kazalište u Rimu – Pompejevo kazalište - kazališni poduzetnik (conductoj) – plaćao pisca - upravitelj glumačke družine (dominus gregis) – plaćao glumce - jedan od njih redatelj (choragus) - histrioni (glumci) – bili su na zlu glasu, u početku regrutirani iz robova - actor primarum partium – glumac glavnih uloga scenografija: - preuzeta od Grka – tri tipa: a) tragička scena – kraljevska palača na više katova b) komička scena – ulica ili trg s 2 nasuprotne kuće c) satirička scena – prikazuje polje obuća: - tragedija – koturne - komedija – soccus - mim – bosi (zato se i zvao planipedia) kostim: - glasnik ili putnik – šešir i ogrtač (paenula) - vojnik – mač i plašt - parazit – smotani ogrtač - seljak – kabanica i krzno - čovjek iz puka . zobunca - sluga - potpasana tunila - lukavi sluga – bijela tunika - svodnik – crna tunika; itd.

9) RIMSKA KOMEDIJA PLAUT, ŽIVOT I DJELA - Tit Markcije Plaut 254-184. pr. n. e. - skroman i prost život - sastavio komedije 'Saturion Addictus' - 21 autentična komedija: 1. 'Amphitruo' 2. 'Asinaria' (komedija o magarcima)

3. 'Aulularia' (komedija o lončiću) 4. 'Captivi' (Sužnji) 5. 'Curculio' (Šiljak) 6. 'Casina' (Robinja) 7. 'Cistellaria' (komedija i košiću) 8. 'Epidicus' (Rob) 9. 'Bacchides' (Bakhide) 10. 'Mastellaria' (komedija o sablastima) 11. 'Menaechmi' 12. 'Miles glororius' (Hvalisavi vojnik) 13. 'Mercator' (Trgovac) 14. 'Pseuddus' (Rob-varalica) 15. 'Poenulus' 16. 'Persa' 17. 'Rudens' (Konopac) 18. 'Stichus' (Sluga) 19. 'Trinummus' 20. 'Truculentus' (Grubijan) 21. 'Vidularija' (Komedija o sanduku) VRIJEDNOST PLAUTOVE KOMEDIJA - oponašao grčku komediju - brz tijek radnje - inzistira na podjeli između komedija karaktera i komedija zapleta ENIJE – otac rimskog epskoga pjesništva komedije: 'Caupuncula' (Krčmarica) i 'Pancratiastes' (Rvači) PAKUVIJE – napisao trinaest tragedija PUBLIJE TERENCIJE AFER iz Kartage - rob senatora Terencija lukana; pobrinuo mu se gazda za obrazovanje i oslobodio ga je - 'Andria', 'Eunuchus', 'Adelphoe' (Braća), 'Heautontimorumenos' (Čovjek koji sam sebe muči), 'Phormio' (Formion), 'Hecyra' (Svekrva) - govori tiho, prevladava osjećaj ili osjećajnost, zanimaju ga društvena stanja FABULA TOGATA - obično u malim talijanskim gradovima - otvoreno obrađuje rimske sadržaje - žena ima važniju ulogu

10) RIMSKA TRAGEDIJA, MIM, CIRCENSKE PRIKAZBE RIMSKIA TRAGEDIJA I AKCIJE - Ciceron grčkoj trojici Eshilu, Sofoklu i Euripidu suprotstavlja Enija, Pakuvija i Akcija - Lucij Akcije – 40ak tragedija (2 praetextae 'Brutus' i 'Decius') POVRATAK NA ATELANU. OD MIMA DO PANTOMIME - komedija i tragedija opadaju jer se obraćaju mnoštvu - veliku naklonost publike dobili atelana i mim /Publije Sir: 'Obrezivači' i 'Mrmljalo' - atelana – farsa s krinkom; autori Novije i Pompije - librete iz pantomime pisali su ugledni pjesnici (Lukan, Stanicije)

SPEKTAKL POTISKUJE RIJEČ - u rimskom kazalištu postoji zastor koji se na kraju predstave podiže uvis - prvo stalno kazalište u Rimu sagradio je Pompej (55. pr. n. e.) KNJIŽEVNA IZNIMKA: Lukrecij Anej SENEKA - stvarao tragedije za čitanje - devet tragedija, osam grčkog sadržaja i jedna praetextata: 1. Herkules furens 2. Phoenissae (Feničanke) 3. Medea 4. Phaedra 5. Oedipus 6. Agamemno 7. Thyestes 8. Herkules Oetaeus 9. Octavia (o umorstvu Neronove žene) CRKVA PROTIV KAZALIŠTA u kazalište unešena krv i mučenje iz cirkusa Marvin Carlson KAZALIŠNE TEORIJE 1 (str. 11.-29.)

1) ARISTOTEL I GRCI -

prvo znanstveno djelo u povijesti je Aristotelova 'Poetika' kritička misao o kazalištu u Aristofanovim 'Žabama' (agon Eshila i Euripida) u 'Žabama' Eshil zauzima tradicionalan grčki stav da djelo mora ispunjavati moralnu zadaću, a Euripid moderan stav da je uloga umjetnosti otkrivanje stvarnosti - Platon u 'Državi' protiv umjetnosti jer drži da pjesnici kvare ljude u X. knjizi kaže da umjetnik kopira sekundarne oblike koje je stvorila priroda prvi koristi riječ mimesis (oponašanje) - Aristotel drži da umjetnici ne prikazuju stvari onakvima kakve jesu, već onakvima kakve bi 'trebale biti' tragedija 'oponašanje čina ozbiljna i završena' katharsis (pročišćenje) priča (mythos) – 'duša' tragedije – jedinstvena radnja, sadrži obrat i spoznaju hamartia 'tragična pogreška' – nesvjesna (zbog nje dolazi na znanje i otkriće) komedija predstavlja ljude gorima, a tragedija boljima značaj (ethos) nije određen rođenjem, već moralnim izborom najbolja tragedija kao umjetnički oblik nadređena epskom pjesništvu, zbog njene veće zgusnutosti, te dodatka – glazbe i spektakla - Teofast napisao poetiku koja je izgubljena, a Diomed mu pripisuje definiciju 'tragedija je radnja koja sadrži promjenu zle i sobre sreće junačkog lika', 'komedija je prikaz svakidašnjeg života koji ne uključuje ozbiljnu opasnost'

2) RIMSKA I KASNA KLASIČNA TEORIJA

-

-

-

-

-

Plaut: 'Amfitrion' – prolog – govori ga Merkur – naziva dramu tragičnom komedijom Terencije: 'Čovjek koji sam sebe muči' – prolog – najbolji oblik komedije je tiha drama dobrog, čistog stila fragment 'Tractactus coislinianus' – dijeli pjesništvo na mimetičko (pripovjedačko i dramsko (komedija, tragedija, mim, satirska drama) i nemimetičko likove komedije čine lude, varalice djelovi: prolog zborska pjesma epizoda izlazna pjesma razvoj: Stara komedija – preobilje smiješnog Srednja komedija – mješavina Nova komedija – zanemaruje smijeh i teži ozbiljnome Ciceron – likovi pogodni za ismijavanje: mrzovoljni, praznovjerni, podozrivi, hvalisavi, glupavi komedija: oponašanje života, ogledalo običaja, slika istine Horacije 'Ars poetica' – Horacije zahtjeva od pjesnika da slijede utvrđene puteve glede tema, riječnika, oblika stihova, te vrsta znakova originalnost mora biti takva da umjetnik može vladati uspjehom ako glumac hoće da publika plaće, on prvo mora osjetiti tugu, a zatim među izrazima koje nudi priroda potražiti one koji su primjereni raspoloženju i položaju lika fantastični prizori i oni koji vrijeđaju ne bi se trebali izvoditi na pozornici dijelo mora imati 5 činova, a na sceni 3 govorna lika zbor – visoki moralni ton i doprinos radnji u satiričnoj drami zagovara stanovitu čistoću vrsta (tako da es e el. ne dozvoli miješanje unutar djela) cilj pjesnika je zabaviti i poučiti Kvintilijan 'De institutione oratoria' – dramatičari, mogući uzori govorniku Plutarh 'Usporedbe između Aristofana i Meandra' – Meandar posjeduje odmjerenost i prilagođavanje stila svakom liku; Aristofan miješa tragično i komično i iznosi stihove 'nasumce' pažljivi pisac traži primjerenu kakvoću govora za svaki lik Elij Donato 'De comedija' Evancij 'De fabula' komedija – sudbine ljudi srednjeg staleža, opasnosti male, sretni završetci tragedija – likovi veliki ljudi, strahovi snažni, završetci strahoviti četiri strukturalna dijela komedije: a) prolog – prije početka priče b) protasis – uvodi ranju c) epitasis – zaplet d) katastrofa - rasplet cilj tragedije je da gane slušatelja do suza, a komedije da ih potakne na smijeh Plotin – je branio umjetnost rekavši da umjetnik oponaša duhovne stvari i da je vizionar

-

Tertulijan 'De spectaculis' – protiv kazališta jer ono potiče mahnitost i strasti, podržavajući gubitak samokontrole Sv. Ivan Zlatovsti – protiv cirkusa i predstava Sv. Augustin 'Ispovijesti' – ljubav prema kazalištu je kao 'bijedno ludilo' što hvata ljude u omče strasti koje bi trebali izbjegavati

Koraljka Crnković POČECI TRAGEDIJE str. 69. – 77. Latina et Graeca, br. 32, Zagreb, 1988. -

-

Grčka drama nastala je u 6. st. pr. n. e. i razlikovala je tri oblika: a) satirska pjesma – nastala iz lirskoga ditiramba (s Peloponeza) b) tragedija c) komedija Arion prvi složio ditiramb i uveo kor (tada su satiri prvi put počeli govoriti u stihovima) τραγικοί xοροί (tragikoi horoi) → τραyικόs (tragikos) → τράγοs (tragos) ← Herodot τραγδία (tragedia) → τράγοι (tragoi) + ψδή (oda) ← Aristofan 'tragedija' → pjesma jarca, tj. koreuta maskiranih u jarce satiri τράγοι (tragoi) – jarci → vođa Silen (prikazan kao starac s jarečom bradom), u Eshilovoj sd 'Prometej' zove se τράγοc (tragos) 534. g. pr. n. e. Tepsis uveo prvog glumca (govori koru u jonskim jambovima) tragedija se razvila napuštanjem smiješnog i udaljavanjem sadržaja od Dioniza Eshil uveo drugog glumca – deutragonista Sofoklo uveo trećeg glumca – tritagonista i oslikavanje kulisa svaki je glumac tumačio više lica (s promjenom maski)

DEFINICIJA TRAGEDIJE -

-

-

Aristotel poeziju smatra opomašanjem (mimeisthai), a tragedija vrhunski oblik poezije tragedija 'oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom, i to svakom od vrsta ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije; oponašanje će vršiti ljudskim djelovanjem, a ne naracijom, i ono sažaljevanjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja ...' κάυαρσις (katharsis) najbolja Sofoklova tragedija 'Kralj Edip' korovođa – korifej 6 bitnih počela tragedije: a) mit iz kojega pjesnik crpi gradivo b) karakteri moraju biti prikazani s intimnom dosljednošću c) misao moraju likovi izraziti riječima, djelima i radnjama d) govor (stil likova i kora) e) scenska predstava f) prateća glazbena skladba 5 glavnih dijelova tragedije: 1. prologos – prije ulaska kora

-

-

2. parodos – ulazna pjesma kora koji ulazi kroz ulaz (parod) 3. epeisodia (epizodij) – glumčevi pristupi koru i ostali dijalozi korskih pjesama 4. stasima (stazimi) – stajeće pjesme kora koje djele jedan epizodij od drugoga 5. exodos (eksoda) – izlazna pjesma scene u tragediji mogu se podijeliti na tri dijela: a) peripeteia (okret) – smjenjivanje sreće u nesreću b) anagnorisis (prepoznavanje) c) pathos (trpnja) tragedija pada pod jedan obilazak sunca, a ep je neograničen

PRIKAZIVANJE DRAMA -

-

za vrijeme triju svetkovina: a) seoske ili Male Dionizije u prosincu b) Leneje u siječnju i veljači c) Velike ili Gradske Dionizije u proljeću - trajale 6 dana - natjecanje (3p s 1k) - 3 dana 3 pjesnika (svaki nasupao s tetralogijom) u početku kor imao 50 koreuta

IZGLED GRČKOG KAZALIŠTA -

-

odvijala se predstava pod vedrim nebom na danjem svjetlu Atensko kazalište moglo primiti oko 17.000 gledatelja o orhastra (orkestra) – između pozornice i gledališta, gdje je kor plesao i pjevao, s Dionizijevim žrtvenikom timela o skena (scena) – prostorija za preoblačenje o proskenion (proscenij) – kolonada s dorskim stupovima (između kojih se stavljale slike) o theatron (gledalište) – stepenište na kojem su sjedili gledatelji (u poč. od drveta, a kasnije od kamena), u obliku koncentričnih polukrugova o parodoi (ulazi) – desno ulaz sa sela, lijevo ulaz iz grada ili luke Vitruvije i Poluks kažu da se kazališna građevina sastoji od: a) koilon – napravljen od koncentričnog stubišta polukružnog oblika b) orhastra – prostor s timelom u sredini c) parodoi – ulazi za kor i glumce, 2 na mežama stubišta te D i Lj d) proskenion – pozornica e) skena – kamena građevina koja kasnije služi kao dekorativna pozadina

REKVIZITA -

prosopon (maske) – čitava glava lika kothorni (koturne) – obuća s visokim potplatima u tragediji soccus – niske cipele, u komediji konvencionalni kostim pokretna platforma rekviziti za audio-vizualne efekte

Koraljka Crnković VELIKO DOBA GRČKOG KAZALIŠTA str. 69. – 80. Latina et Graeca, br. 33, Zagreb, 1989. -

prvo tragičko natjecanje: Velike Dionizije 534. pr.n.e. → pobjedio Tepsis Eshil – 472. pobjedio s tetralogijom – 'Finej', 'Perzijanci', 'Glauko', 'Prometej' 'organička trilogija' – sve tragedije sadržajno povezane

ESHIL (Aeshilos) - bio posvećen Demetrinim svetim misterijima - sačuvano sedam tragedija: 1) Pribjegarke ('Iketides) 2) Perzijanci (Persai) 3) Prometej (Prometheus deutmotus) 4) Sedmorica protiv Tebe 5, 6, 7) Orestija (Agamemnon, Hoeforoi, Eumenide) - uveo maske i koturne (visoke cipele) - kor ipak dominira nad glumcem - u njegovim tragedijama dominira volja bogova; Eshilovom sudbinom upravlja mudro načelo božanske pravde - Tantalove grijehe ispaštaju: Pelop, Atrej, Agamemnon, Orest, Ifigenija i Elektra - struktura: radnja koncentrirana oko jedne situacije ili događaja SOFOKLO (Sofoklos) - jedan od najboljih tumača ideologije atenske demokracije u doba procvata - napisao 123 komada i 24 puta dobio prvu nagradu; sačuvani djelovi, u egipatskom papirusu, satirske drame 'Sljednici'; sačuvano sedam drama: 1) Ajant 2) Elektra 3) Kralj Edip 4) Antigona 5) Edip na Kolonu 6) Filoktet 7) Trahinjanke - uvođenje trećeg glumca (dopušta pojavu sporednih lica) - volio prikazivati 'tragičnu ironiju', jasno prikazivao junake, izgrađen karakter - često koristi suprotnosti (Izmena – Antigona) i piše tragedije 'udesa' EURIPID - napisao 92 drame, a sačuvano 19: Alkestida, Medeja, Hipolit, Heraklova djeca, Mahniti Heraklo, Andromaha, Jon, Hekuba, Pribjegarke, Ifigenija na Taulidi, Feničanke, Orest, Ifigenija na Aulidi, Bakhe, Res, Elektra, Trojanke, Helena, satirska drama Kiklop - filozof na pozornici - posebnu pozornost posvećuje porodici - u antičkou tragediju unio slikanje borbe i unutrašnjeg nesklada (Medeja) - teži prikazivanju samih ljudi Elektra završava u pesimističkom tonu sažaljenja prema mnogopatnim smrtnicima

Kvint Horacije Flak SATIRE I EPISTULE pr. Juraj Zagorelec, MH, Zagreb, 1958. -

Luciliju zamjera nedotjeranost u pjesničkom izrazu i stihu iznosi istinu smijući se moralne satire – persiflira lakomce, rasipnike, lihvare, lovce na oporuke, umišljene filozofe, dosadne nametljivce čovjek bi se trebao zadovoljiti jednostavnim i umjerenim načinom života literarne satire – opravdava sebe od prigovora da nije dorastao Luciju u satirama se nalaze brojni autobiografski podatci 20. g. izdaje 'Prvu knjigu Epistula' – kao i satire ispjevane heksametrom epistule: a) sa svakidašnjim sadržajem b) slične pravim pismima c) moralne – stoička filozofija, ali se ne želi vezati do kraja ni uz koju fil. školu d) literarne – Ad Pisones / De arte poetica (476 heksametra) iznosi poglede na pjesništvo zadržavajući se najduže na drami Boileau u 'Art poetique' prihvaća Horacijeve preporuke

PRVA KNJIGA SATIRA (1-10) SATIRA 1 (osuda lakomosti) ljudi u težnji za boljim životom sa zavišću gledaju na druga zvanja, u sebi treba pronaći pravu mjeru, upravljena Gaju Cilniju Mecenatu, živjeti po prirodi – jedno od Horacijevih životnih načela SATIRA 2 (pretjerane stasti): nabrojeno puno čjudi koji su se našli u Rimu SATIRA 3 (prosuđivanje mana): razlaganje o ljudskim manama SATIRA 4 (Horacije opravdava svoje satire): prijateljakom iznošenju mana svrha je da se isprave one i otklone SATIRA 5 (putovanje u Brundizij): putovanje izvršeno 37. g. u Mecenatovoj pratnji iz Rima, trajalo 15 dana SATIRA 6 (Horacije i Mecenat): Horacije je oslobođenički sin, a otac mu je pribavio dolično obrazovanje SATIRA 7 (smiješna parnica): Publije Rupilije v.s. bankar Perzije SATIRA 8 (vještice): Mecenat je na brežuljku Eskvilinu podigao palaču SATIRA 9 (nametljivac): Horacija u šetnji napao dosadljivac koji je želio ući u Mecenatovo društvo SATIRA 10 (o Luciju): izlaže svoj stav o Gaju Luciliju DRUGA KNJIGA SATIRA (1-8) SATIRA 1 (odgovor kritičarima): opravdava se u razgovoru s Trebacijem te izjavljuje, da kao sljedbenik Lucilijeva smjera ostaje i dalje pri svome načinu pisanja SATIRA 2 (pohvala umjetnosti): preporučuje umjerenost u jelu i piću, vrijednost skromnog življenja SATIRA 3 (Stoik): svi su ljudi, izuzav mudraca, ludi; i sa stoičkog gledišta škrtost, rasipnost, častoljublje zaslužuju osudu SATIRA 4 (pouke za sladokusce): nauka o kuharskoj vještini SATIRA 5 (lov na oporuke): mnogi se uvlače u domove da dobiju nasljedstvo; priča kroz likove Homerove 'Odiseje' SATIRA 6 (grad i selo): našao mir, udobnost i zadovoljstvo na posjedu u sabirskim brdima SATIRA 7 (samo je mudrac slobodan): stoička teza – samo je mudrac slobodan, obični ljudi svi su robovi SATIRA 8 (gozba kod skorojevića): bogatom Nazidijenu je uspjelo svojom 'govorljivošću' otjerati goste od pune trpeze PRVA KNJIGA EPISTULA (1-8) 1. EPISTULA (Mecenatu): opravdava se zašto se odriče lirske poezije i prelazi na filoz. 2. EPISTULA (Loliju Maksimu): valjan život, bez zablude i strasti 3. EPISTULA (Juliju Floru) 4. EPISTULA (Albiju Tibulu): utjeha prijatelju . EPISTULA (Torkvatu) 6. EPISTULA (Numiciju): sretan život – uvjeti – krepost i mudrost 7. EPISTULA (Mecenatu): razbolio se 8. EPISTULA (Albinovalnu Celzu)

DRUGA KNJIGA EPISTULA (1-3) 3. EPISTULA, PIZONIMA, o pjesništvu «DE ARTE POETICA»

-

-

svako djelo treba biti jedinstvena cjelina treba birati građu koja pristaje piscu (koju poznaje) te će ju znat napisat s jasnoćom 'Svi mi i naše sve dug smrti je.' 'da komička radnja, da zbori se tragički u njoj; podnijet ne može ni to' svaki pojedini rad nek je izabran na doličnom mjestu da bi netko plakao prvo ga treba boliti razlika je tko govori (soc. status, dob, narodnost = mores, aetus, sexus, status, mores) lik na sceni mora biti dosljedan sam sebi obilježja po dobi: 1. dječak – mijenja se svakoga časa 2. golobrad momak – grijehu mek i podatljiv 3. muževna dob – pazi na postupak svoj 4. starac – dobit briga mu sva na sceni prikazati samo moralne čini (na sceni Medeja ne ubija djecu) dramski spjev od 3 do 5 činova bez deus ex machina 'Vi uzore grčke nemojte puštat iz ruku ni noću ni danju!' umrijeti – prvi je i glavni u pravilnom pisanju zakon svi će pristati uz onoga koji korisno miješa sa slatkim

Siegfried Melchinger POVIJEST POLITIČKOG KAZALIŠTA (str. 5.-97.), pr. Vida Flaker, GZH, Zagreb, 1989.

1) PREDGOVOR -

prvi je zabranu kazališta tražio Platon jer je držao da ono kvari državu, u srednjem ga je vijeku zabranjivala Crkva, 1642. zabranjuje ga puritanska vlada u Engleskoj, 1774. Kongres aneričke revolucije, itd. Euripid i Eshil morali su napustiti polis i umrijeti u progonstvu Aeropag – sud, izumitelj demokracije, bdjeo nad razvitkom polisa u skladu s razvitkom vremena i ublažio nagli nastanak demokracije demokrati ukinuli Aeropag Orestija - nakon ukidanja Aeropaga (materoubojica – osloboditelj polisa od tiranije) politika na pozornici nije vjerodostojna ako služi veličanju ili makar namjerama vladajućih sistema

2) POLIS ATENA -

prva suvremena drama 471.g.pr.n.e. Eshilova tragedija 'Perzijanci' – optužbe protiv pobjednika jer se namjeravaju baciti u ruke istog imperjalizma koji je uništio Perzijance političko kazalište je kritičko kazalište

-

Aristotel smatra mimesis (prikazivanje) temeljnim pojmom umjetničke produktivnosti prikazivanje, za razliku od imitacije, sadrži kritički element prikazivanje onog što se tiče svih – res publica – politeja – politika u Ateni kazalište za petinu građana Tepsis na agori izvodio predstave na kolima Dionizije – počinjale povorkom, u tri dana svaki dan tri tragedije i jedna satirska igra, kasnije je dodan i četvrti dan za komedije država osnovala agon (natjecanje), pobjedniku Lovor - vijenac drame napisane i izvođene samo za jednu jedinu izvedbu dio produkcije financirao je koreg (bogati građanin) maska je bila od laganog naslikanog sukna, nosili su i periku svijet koji se u predstavi prikazuje = pravom svijetu svaki bogati građanin imao roboe s kojima je raspolagao ratovi demokratskog polisa u 5. st. bili su pljačkaški pohodi

3) ESHIL -

antička kultura je robovlasnička kultura u Euripidovu Jonu: 'Jedina sramota koju rob snosi je ime rob, u svemu ostalome nije ni po čemu gori od ostalih ljudi.' politika zabranila komediju u doba samskog rata