Lemurija, Atlantida Stella-maris

IZGUBLJENE ZEMLJE

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

Lemurija - izgubljena zemlja Lemura, Muu Edenski vrt i Atlandija

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

IZGUBLJENE ZEMLJE Lemurija, izgubljena zemlja Lemura, Muu – Edenski vrt i Atlandija

Izgubljene zemlje Znanstvenici se veæ dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u davnoj prošlosti bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog prirodnih katastrofa. Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija, Legendu o Atlantidi svi smo èuli veæ mali milijun puta, ali uz nju postoje i znanstvena istraživanja o drugim sliènim mjestima i kontinentima, što je s njima? Pitam se jesu li kao prièu o Atlantidi, svi èuli i za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija?

Lemurija, izgubljena zemlja Lemura… ili ljudske vrste? S više od 20 razlièitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji žive samo na Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najbliži roðaci galagi i prstaši koji žive u tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistoènoj Aziji, a svi zajedno spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali zato to èine mnogi zoolozi jest, ali kako objasniti ovu neobiènu i neujednaèenu zoogeografsku raspodjelu? Tijekom 1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naèela evolucije i bili skloni vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistoèna Azija bile povezane kontinentom koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali polumajmuni. To romantièno viðenje je nastalo jer su znanstvenici zakljuèili da bez tog mosta maleni lemuri ne bi mogli svladati morsku površinu koja se nalazila izmeðu ta dva kontinenta. Naravno nakon toga smatrali su da je taj kontinent poslije potonuo, te su tako polumajmuni ostali izdvojeni na svojim današnjim obitavalištima. Engleski zoolog Philip L.Sclater nadjenuo je tom hipotetskom «izgubljeni kontinentu» naziv Lemurija. Daljnje se znanstveno zanimanje razvilo 1870-ih, kad je njemaèki znanstvenik Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorište ljudske vrste. Danas znamo da je uzrok nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da su Afrika i Indija nekoæ bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina razdvojile u ono što danas gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje teorije o potonulom kontinentu u ovom trenutku suvišno. Zanimljivo je to da prije nego što je otkriveno razdvajanje kontinenata, nekoliko je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao kolijevci èovjeèanstva i razvilo svoje jedinstvene i možda pretjerano alternativne teorije o razvoju ljudske vrste.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Teorije o kolijevci života Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje – više bizarna teorija gospoðe Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog društva. Gospoða Blavatsky tvrdi da je bila u psihièkoj vezi s eteriènim biæima koja su joj otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoèela na Lemuriji. Prema Blavatskoj, Lemuriani su treæa od sedam osnovnih rasa (od kojih svaka prolazi kroz sedam stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a današnje je èovjeèanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna biæa koja su slièila majmunima, sa tri oka i hemafroditskim naèinom razmnožavanja jajima. Evoluirali su u naprednije podrase od kojih su neke otišle na Atlantidu i postala osnovna rasa. Kraj njene teorije govori kako je Lemurija uništena strašnim vulkanskim eksplozijama, a Atlantida poslije crnom magijom. Gða Blavatsky umrla je 1891., ali su njezini sljedbenici otkrivali daljnje fantastiène pojedinosti, te je tako 22.svibnja 1932. «Los Angeles Times Star» objavio èlanak reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je vidio naseobinu Lemurijana koji žive u zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji. Ironièno je to što u stvarnosti Lemurija nije nikad bila ništa do pogrešne pretpostavke nekih zoologa iz devetnaestog stoljeæa, ali je danas njezino ime poznatije od imena nekih stvarnih drevnih zemalja.

Muu – Atlantida južnog pacifika Još jedna legenda. Još jedna teorija. Uvodne rijeèi knjige Jamesa Churchwalda Izgubljeni kontinent ukratko pripremaju teren za ono što æe slijediti; «Edenski vrt nije se nalazio u Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu. Biblijska povijest stvaranja, ne potjeèe od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s kontinenta Mua, kolijevke èovjeèanstva koji je danas potonuo u moru.» Eto, tim rijeèima pukovnik i istraživaè James Churchward zapoèinje svoju knjigu The Lost Continent, koja je objavljena 1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u nastanku toga djela podupiruæi Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je imao oko 64 milijuna stanovnika prije nego što je potonuo u oceanu. S ukupnom površinom od oko 176 milijuna èetvornih kilometara, beskrajno velik Tihi ocean ima više prostora za potonuli kontinent od mnogo manjega Atlanskog oceana, za kojega se drži da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu. Meðutim, te su tvrdnje, najblaže reèeno, malo klimave. Veæ spomenuta, najpodrobnija dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz pera (a da ne spominjemo maštu) bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa Churchwarda. Napisao je èetri knjige o Muu, veæinu krajem 1800-tih, koje nisu tiskane sve do 1926., pod naslovom The Lost Continet – Mu.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Moæni kontinent Churchwald je tvrdio da mu je sveæenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, što se svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama!), pokazao èetiri svete kamene ploèe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo – Naacal, jezik kontinenta Mu. Intenzivno je prouèavao pismo sve dok nije otkrio njegovo znaèenje i dešifrirao ga, te je tako saznao da je Mu nekoæ bio moæan kontinent na kojem je prije 50 milijuna godina nastala ljudska vrsta. Možemo usporediti usput njegov podatak sa paleontološkim dokazima da èovjek postoji tek 4 milijuna godina. Mu se prostirao od Marijanskog otoèja i Havaja 9600 km na jug, prema otoèju Fidži, Tonga, Tahiti i Uskršnjem otoku, tvoreæi tako polinezijski paralelogram. Nastanjen visokorazvijenom civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko 10 rasa, od kojih je arijevska bila dominantna), Mu je bio idilièno carstvo kojime vlada kralj Ra Mu. Kontinent su navodno prekrivale soène livade i plodna polja. Postojalo je miroljubiv životinjski svijet, od kolibriæa do slonova. I ni jedna životinja nije bila opaka. Stanovnici Mua, uglaðeni i mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu, potièuæi razvoj svih ostalih civilizacija. Meðutim prije nekih 12 000 godina, zajednièko kataklizmièko djelovanje potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova uništilo je ovaj veliki kontinent koji je potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuæu godina kasnije, zadesila njegovu koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve što je ostalo od kontinenta Mu su raštrkani polinezijski otoci u južnom Pacifiku. Meðutim, skeptici su ubrzo izložili mnoge povijesne netoènosti i anakronizme kojima su obasuli Churchwaldove knjige. One koji su voljni vjerovati u ovu teoriju, obeshrabruje to što niti jedan istraživaè osim Churchwalda, nije nikad vidio Naacalploèe. A Churchwald nikad nije toèno odredio hram u kojem se navodno èuvaju.

Mu i dalje legenda Nažalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o postojanju Muua, Francuskog lijeènika iz devetnaestog stoljeæa, Augustusa Le Plongeona. Augustus je bio prvi koji je iskopao ruševine Maya na meksièkom poluotoku Yucatan. Pokušao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale knjige Maya koju nije uništio kršæanski zelot Diego de Landa, španjolski biskup na Yucatanu. Prijevod je bio fascinantan, ali potpuno izmišljena povijest Mua, koja se temeljila na prijašnjem notorno netoènom prijevodu francuskog uèenjaka CharlesEtienna Brasseura. Danas mnogi znanstvenici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga može okrivljavati? Godine 1959. pojavilo se izvješæe u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog u Meksiku pronašao dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveæenik s Mua. Meðutim, vjerodostojnost tog izvješæa ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime arheologa, Reesdona Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella

Atlandija – druga Atlantida Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlandija, potpuno razlièitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smještena uz nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilièna zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju su dobro i lijepo živjeli sve do 2193.pr.Kr., kad je velika katastrofa uništila otok i veæinu stanovnika. Oni koji su preživjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od svjetski najpoznatijih civilizacija, ukljuèujuæi staroegipatsku, grèku i indijsku. Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima još radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je uništena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveška božanstva, posjet grèkog junaka Odiseja, razvijeni numerièki znakovi ne arapskog, veæ starofrizijskog podrijetla i korištenje Britanije kao kaznene kolonije! Ako je njezin sadržaj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesnièara da ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. Što dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta?

Oera Linda, podrijetlo rukopisa Prvi je put privukao pažnju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu, Pokrajinske knjižnice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadrži željezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda. Verwijs je želio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom društvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i poštovani londonski izdavaè Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i engleskom verzijom Williama R.Sandbacha (s frizijskog na njemaèki preveo ju je dr. J.O. Ottema, a s njemaèkog na engleski Sandbach). Moglo se i oèekivati da æe povijesnièari biti jednoglasni u mišljenju i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u mišljenju o tome tko je poèinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno. I tu bi njezina povijest završila, nepoznata, brzo objavljenja pa još jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J.Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlandije. Ipak, postojanje Atlandije i putovanje njezinih preživjelih stanovnika još uvijek nisu naišli na službeno prihvaæanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Wilsona Nerješene tajne: prošle i sadašnje. Pa ipak, koga to iznenaðuje? Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaæanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drukèiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teško da æe akademska zajednica prihvatiti s oduševljenjem. Èak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istražene povijesti èovjeèanstva izložene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjièavi što se tièe autentiènosti knjige, a barem se od njih oèekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kušnju ortodoksna uvjerenja. Što se tièe sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlandiji, ali samo zato što svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znaèi da u njima nema možda neke istine.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

InfoMistery - Radio Stella