Krypton 04

SNeg

IZLAZI ČET VRTKOM _ 30.04. 2009.

Reklame i propagandna priča moraju, po definiciji, biti malo licemjerni, jer se, onako previše idealizovani i lijepi moraju negdje sudariti sa surovom realnošću. Ali, uvijek me je najviše nervirala onaj najdomoljubnija, najizvikanija priča, ona o Crnoj Gori kao zemlji gdje je ovdje more, ondje planina, čas se kupaš, čas se skijaš, blabla. Ko je živio u Podgorici u ono doba opšte besparice zna da more i snijeg mogu da budu mnogo dalje nego što se to geografski čini. Posebno taj snijeg. Na moru ipak nekako preživiš: što golje to bolje, sendviči u alu foliji, sladoledi Podgoričke mljekare i eto, srećan da možeš sve nogama u guzicu. Ali snijeg je bio nevolja, treba ti skafander, treba ti čizma, skija, sanka; a posebno ako imaš tu (ne)sreću da ne potičeš sa sjevera republike. Ali pada ponekad i u Podgorici snijeg, reći će neko. A ne, ne, to nije snijeg, to samo liči na snijeg, ali nije. To je zapravo jedna velika laž, jedan izgovor da sve stane jer se dogodila elementarna nepogoda cca 2.5 cm. To je jedan veliki osjećaj amnestije za sve oblike nanošenja lakših tjelesnih povreda gdje neko razbija nekog glavu bubuljem skrivenim u grudvi. Sve uz osmijeh, naravno. Čak i kad nema bubulja, to je dobar način da odvažni omladinci saspu jedno dvaes’ grudvi u glavu pripadnice ljepšeg pola bez straha da će Ljiljana Raičević reagovati povodom nasilja nad ženama. Jer snijeg je, ono, grudvamo se i to... I tako sam ja, posle nekih 2-3 godine zablude u najranijem djetinjstvu, odbio da povjerujem da ono nešto bijelo pomiješano sa kišom (koja uvijek pada) i podgoričkim blatom ima ikakve veze sa onim drugim bijelim, finim i mekanim, onim što u filmovima pada za Christmas-eve po američkoj kući dok jelka svjetluca u dvorištu. Svaki malo bolji džedaj ima sposobnost da osjeti disturbance in the force i da na osnovu tih poremećaja predosjeti nešto važno, nešto što će se desiti, nekog Luka Skajvokera koji kali zanat svojim lajtsejberom. Osjećam i ja, evo, zadnjih pola godine neke poremećaje u Crnogorskoj Studentskoj Misli, tom entitetu neshvatljivijem od same Sile. Obično ide tako što se na netu ili u dnevnim novinama voljnim da objave misli čitalaca javljaju individue koje u autorskim tekstovima tuguju što nema nikakvih znakova studentskog života. Kao članovi neke opozicione partije ili kao nezavisni inetelektualci-u-začetku ispljuju sve što ne valja u državi, pa ni ti njeni studenti, podsjete da je Podgorica rijetka metropola koja nije iskusila studentske proteste, lamentiraju još malo nad zlom sudbinom, na kraju se učlane u facebook grupu koja podržava profesora na koga se okomila zla vlast i odu mirno da spavaju. A znam i šta sanjaju. Sanjaju sebe kako duge plave kose i preplanulog tena stoje na plaži sa surf daskom i fotografišu se. Ono što ne znaju je da je iza njih domanovićevsko mrtvo more bez daška vjetra, a kamoli talasa na kom bi se moglo surfovati. Nije da sporim motive, niti govorim da su što netačno kazali, ko zna, možda tako počinju velike stvari, ali kafansko junačenje je scenario koji suviše dobro poznajem i on obično ne izađe na dobro. Za sad odbacujem da registrujem ove poremećaje iako sam ih dugo čekao. Nije to ono pravo još, to je ona elementarna nepogoda u Podgorici koja liči na snijeg, a nije zapravo. Da je to stvarno snijeg, ovaj nazovi-časopis ne bi imao problema sa izlaženjem. P.S. Zapamtio sam ove što su pisali. Pratim ih. Nadam se najboljem. Ali ako za 10 godina, kad se budu kandidovali za nešto, u reklamnom spotu na televiziji gdje će se prikazivati njihova sjajna biografija kažu da su bili studenti buntovnici, jer je to moderno priznati, ja ću lično da stavim bubulj u grudvu i polupaću im stakla na službenim automobilima. Jer snijeg je, grudvamo se i to...

Za sve on e

Ulica Slobode 51a, Pasaž Carine

pon – sub: 08:00 – 22: 00 Tel: 020 66 77 66, fax 020 66 77 65, mob: 067 807 795 e- mail: [email protected]

koji ne zn aju gdje ć e...

DESAVANJA.ME je sajt koji nastoji da vam pomogne sa informacijama o predstojećim žurkama, koncertima i ostalim interesantnim dešavanjima u Crnoj Gori... Za predstojeće dane DESAVANJA.ME preporučuju: 30.04.2009. Redumbrella 25.04.2009. Funky Cats 26.04.2009. Hauz Majztorz

PG/Dimenzija

PG / Irish Pub

PG/Ambis

Za detaljnije informacije o ovim i drugim događajima posjetite DESAVANJA.ME DESAVANJA.ME.

PROSTOR

ZA

VAŠU REKLAMU

Od 30.04.2009. do 06.05.2009. u podgoričkim bioskopima prikazuju se sljedeći filmovi: » Ponovo 17 » Rvač » Hotel za pse » Spaliti nakon čitanja » X-MEN Počeci: Volverine » Nadzirači » Sveti Georgije ubiva aždahu » Dvoličnost » Milioner sa ulice Za detaljne informacije o filmovima i terminima projekcija posjetite DESAVANJA.ME DESAVANJA.ME.

Radovan Bogojević

KRYPTON is brought to you by: CHIEF EDITOR Igor Komnenić EXECUTIVE PRODUCER Lazar Obradović STUNTWOMAN Adriana Gvozdenović SECURITY COORDINATOR Jelena Obradović PYROTECHNICIAN Tomo Komnenić PRINTED BY

PRO FILE

[email protected] 069 680 944

Posjetite: http://www.desavanja.me Ili sa mobilnog: mob.desavanja.me

BROJ BROJ BROJ

4

Driver

U ogromnoj većini slučajeva je nezahvalno biti najstariji od sve djece. Ovo je jedan takav. Dešava se, naime, da, čak i bez mrve talenta, ali obdareni umijećem da kumulativno svežete više prosto-proširenih rečenica u jednu cjelinu, završite pišući domaće/pismene/seminarske radove svoj braći i sestrama, i svim njihovim drugovima i drugaricama, i djeci kumova vaših kumova, pa njihovim komšijama i prvobratučedima i tako dalje. Dešava vam se – ako ste budala, što bi bio moj slučaj. I tako sam tokom godina preko papira prevalila grdilo literarne građe: od jeseni u našim gradovima, do mnogih proljeća u parkovima, od Julije do Ane Karenjine i svih mogućih „šta ću biti kad porastem“, od pilota do mađioničara, odžačara i političara (pred kraj mi uvijek ponestane inspiracije). U međuvremenu, djeca se podgnu na svoje noge, upišu fakultete, požene se i poudaju, zaposle se po televizijama, te prestanu da potražuju šablonske pisane radove. Ostadoh bez posla, takoreći. (Iako nije klasični posao u pitanju, jer to radim iz rodbinske ljubavi i zarad osmijeha na licu mušterije, a ne za prljavi novac.) Međutim... Od male rođake, jedine kojoj još uvijek tu i tamo zatreba pokoji redak, nekoliko puta zaredom u posljednje vrijeme dobijam zadatke sa čudnom tematikom za obradu. U pitanju su napisi (epski spjevovi bi bilo adekvatnije) iz nekih prohujalih vremena. Mnogo se tu provlače zlehude sintagme koje odmah asociraju na stvari kojih se drugačije ne biste mogli sjetiti, da vam se odmalena ne kaleme direktno na mozak. A evo i na šta mislim: ,,...što od nas očekuje domovina...“, „... domovina biti ponosna na nas...“, „...da smo nade školskih klupa...“, „...dobar sin i vrijedan đak...“, i tako dalje, i tome slično. Potpuno je, dakle, normalno što ostadoh iznenađena. Zar je moguće da od nekog to može da se traži, naročito ako se (obzirom na uzrast) može opravdano posumnjati da jedan dio njih još uvijek piški u gaće! I ajde sad ti, majčina kćeri, piši o nečemu što ti nije ni na kraj pameti (a i ona ti, istini za volju, posustaje). Tad se dosjetih taksi drajvera, Roberta De Nira, od kojeg se ništa nije očekivalo, sem da upali taksimetar onda kad treba. Pa je on izvrnuo situaciju naopako. Onda se upalila lampica moje posustajuće pameti, pa okrenem naopako papir i počnem da pišem o tome šta se sve može učiniti da ponosnim napravimo sebe, a ne školske klupe. (Ovo za domovinu neću da komentarišem, izuzev pred kamerama i uz odgovarajuću nadoknadu. Ovaj put novčanu.) A kad se tako razmišlja – da ništa neće nikad valjati, dok ne okrenemo naopako sve, pa makar to bili i školski krovovi – onda pametnije djeluje i tagline ovog filma... Čak i kad su u pitanju ovi sa pameću u posustajanju: On every street in every city, there’s a nobody who dreams of being a somebody. Bez ičije pomoći i bez great expectations. Ljubica

ili

Prva faza, faza čekanja, odvija se na lokaciji mala kućica, pečurka ili slično sklonište, gdje čekate sa još nekoliko zanimljivih čekaša ili čekača (kako god), a čiji ste i ,,predmet’’ posmatranja. Nakon što dotične gospođe ili mlada gospoda skoro ispuste svoje kestenjaste okice gledajući u vaše ljubičanstvene patike ili crvenu jaknu, neko vam iz četvorotočkaša u prolazu suptilno mahne ili, ne daj bože, pošalje poljubac (jer on ima limuzinu, a vi ste čekaš ili čekač). Onda slijedi čuveno pitanje: ,,Da ne znaš kad će autobus?’’ Šalterskim glasom odgovor slijedi:,,Sad bi trebalo’’. E, onda kao da doživi erupciju samopouzdanja, ohrabri se i reče: ,,Ti nisi odavde?’’ ,,Ne. Živim u Varaždinu, a moji su porijeklom iz Kenije, ovdje sam svaki dan samo u prolazu!!!’’ Ako ste raspoloženi, možete čuti i tragičnu ispovjest udovice koja je ,,od usta odvajala’’ školujući svoje sinove, koji su se sad poženili i snahe su joj okrenule leđa, ili priča mladog profesora fizičkog, koji u dogovoru sa svojim koleginicama nastoji da što više izmori učenike kako bi bili mirniji na ostalim časovima. A kada se nakon 15-ak minuta čekanja konačno dokotrlja srodnik onom busu iz filma ,,Ko to tamo peva’’ i kad se svi nenametljivo izguraju i svojim koščatim laktovima prodrmaju vašu jetru, dolazi taj čuveni susret sa ,,posjednikom’’ dugogodišnjeg vozačkog iskustva u bus-traktorima ili sličnim višetočkašima, kao i direktno pitanje:

[email protected]

069680944

Savka

Čarobni načini da postanete bogataš

Priručnik za studente

Još nikad niste poslovno pos jetili Italiju? Evo prilike da upozna te čari ove divne čizmolike zemlje mim o maturske ekskurzije . Da li ste zna li da se one fukare iz raznih lokalnih opt ika , onaj šljam iz butika i bagra iz parfimerija bogate preko vaše grbače? Pos tanite i vi dio tog povlašćeng kružoka. Trbuhom za kruhom – pravac Milano, mjesto gdje dobre stvari koštaju manje , ako koštaju uopšte . Pokupite par stvarčic a dok niko ne gleda, vratite se nazad rodnoj grudi i prodajte stečena dobra po cije ni tek malo većoj od nabavne . Kada biz nis bude u punom cvatu, iznajmite stan na Cetinju i kao prave legeeeendice otvor ite sopstveni showroom.

taxi?

,,Najjeftiniji taxi u gradu, 1 km=0.25 €, start besplatan!’’ Ali, ukoliko živite daleko od faxa, taj najjeftiniji Lady ili Queen postaje preskup, pa četvorotočkaša aristokratskog naziva morate zamijeniti višetočkašem-harmonikašem ili bijelim kombijem sa latiničnim natpisom ,,glavni grad Podgorica’’. Umjesto taksiste, koji vam na putu do odredišta ispriča tragičnu priču iz mladosti ili vam povjeri (onako, prijateljski, jer vas je čak 2 puta vozio) dijagnozu posljednjeg urološkog pregleda, srdačno ,,dobro jutro’’, osmijeh i zlatni zub pokloniće vam vozač gradskog prevoza, neki ,,AlivodićBaston’’ ili ,,Bulatović i rođaci’’. Priznajmo (a ko prizna, pola mu se prašta) da su udobnija kožna sjedišta u taxi vozilu, da vam neki feder neće izvući ,,žicu iz najlonke’’ i da ćete brzo i efikasno stići do željenog mjesta, ali čari gradskog ili prigradskog prevoza su nezamjenjive.

PROSTOR ZA VAŠU REKLAMU!

Konačno ste van busa i pitate se da li da i dalje budete čudni, potencijalni narkoman nepoznatih roditelja ili još jedan bus-frend zlatnozubog vozača koji će sa njim komentarisati neke druge čudne ljude? Da li da svakodnevno izdvajate pare za četvorotočkaša aristokratskog imena, ili da u vrijeme Globalne Ekonomske Krize i vi štedite? Po svemu sudeći, 50 centi (koliko košta cijena gradskog prevoza) ili 60 centi (koliko staje minimalna prigradska vožnja) i dalje će biti moj izbor!

(upotrebljavati na sopstvenu odgovornost))

Gradski

,,Da nemaš broj Pink televizije?’’, uz osmijeh i zlatni zub (čini mi se četvorka, gornja). ,,Ne,zašto mislite da ja imam?’’ ,,Ti radiš na neku televiziju, znam te, gleda’ sam te juče, nešto si pričala.’’ Zbunjeno, radosno ili pokislo (u zavisnosti od toga kako vam ego reaguje) završavate razgovor sa zlatnozubim, odlazite i pogledom tražite slobodno mjesto da smjestite svoje kosti u procesu okoštavanja, klonuo duh ili iznemogli um (cijeli dan ste razmišljali o kolokvijumu), ali razočarenje - nema mjesta. Narednih minuta ponovo ćete biti meta radoznalih pogleda i ,,degustator’’ različitih mirisa – jeftinih dezedoransa sa 0 % alkohola, toaletnih vodica koje im je tetka poklonila za 17-ti rođendan ili sprej za tijelo koji je mama naručila iz Avonovog kataloga. Sreća što će tada samo najhrabiji pokušati da započnu komunikaciju sa vama, jer u stojećem položaju vaš izraz lica ne odaje utisak druželjubive putnice, a i pogled vam je uprt u natpis ,,mjesto rezervisano za trudnice i majke sa kolicima (ili sličnim pomagalima).’’ Na konačnom odredištu ili improvizovanoj stanici, iznoseći se iz busa, čujete polutihi razgovor zlatnozubog vozača i njegovog bus-frenda: ,,Ova je čudna, ne znam što joj je’’, reče zabrinuto vlasnik zlatnog zuba. ,,Da se ne drogira?’’, buljave oči bus-frenda zamalo ispadoše, a onih 40-ak dlaka u 16 redova na glavi nakostriješiše se; jedino nepromijenjen osta simpatični styling i udobne Borovo cipele. ,,Ne znam, ne poznajem joj roditelje’’, reče zlatnozubi.

Prijatnog ste izgleda? Noge vam rastu iz grla? Vaše dug e trepavice golicaju maštu slučajnih prolaznika, a vaš sniježno bijeli osmijeh zaustavlja saobraćaj? A još nis te bogati? Pa šta čekate? Motiku u ruke! Nema ’leba bez motike!

P d jt vašu Prodajte š k kuću ć u Budvi Rusima. Nemate kuću u Budvi?! Za ime božije , pa šta čekate da izgradite jednu? Nije valjda dozvola za gradnju problem? Ko će primijetiti da se sagradili luksuznu vilu na javnom dobru? A sve i da primijete , sigurno neće imati ništa protiv. Pa nije li vam koleginica sa faxa jutros u bifeu rekla da sin njene komšinice radi u Opštini?

Uzmite jednu šibicu. Prodaje je za vrijednost dvije . Uzmite potom dvije šibice , prodajte ih za vrijednost četiri . Uzmite četiri šibice , prodajte ih za vrijednost osam. Onda polako proširite biznis na upaljače . Uzmite jedan upaljać, prodajte ga za vrijednost dva. Uzmite dva upaljača, prodajte ga za vrijednost četiri . Uzmite četiri upaljača, prodajte ih za vrijednost osam. Onda proširite biznis na cigare . Dok lupite dlanom o dlan , eto vas – švercer ste . Sve je relativno, pa i novac. Ono što za nekoga ne vrijedi ni pišljiva boba, za nekog drugog je nedostižno blago. Šta god radili u životu, ipak se potrudite da budete ovaj prvi . Sjetite se one stare: ko prvi govno mrvi , a ko drugi taj ga jede .

Završite fakultet. Zaposlite se . Udajte se za ljubav svoj života i izrodite djecu. Um jesto u jaslice , pošaljite ih u Kamb odžu. Neka rade malo, neka se čeliče , veç su veliki . Naravno, ne mojte im dati da raspolažu stečen im novcem. Ipak su to djeca . Sv e će spiskati na Kambodžanske džidžamidže - konoplju, pirinać , pamuk i šećernu vunu. Odred ite sumu novca koju svakog mjeseca moraju slati u zavičaj, sta rom ocu i majci .

Savjete dijele Milja & Megi

Želiš da nam uputiš neku toplu ili (daleko bilo) šporku riječ? Misliš da imaš tekst koji bi mogao biti objavljen u Kryptonu?* Piši nam na: [email protected]

*Za sve objavljene tekstove trudićemo se da autore častimo parom.