Kreta I Helada - G. Hafner

KRETA I HELADA G.Hafner

7. st. BC.

-

umjetnici su počeli bolje upoznavati umjetnička djela s Istoka u novoosnovanim kolonijama, ali i u grčkim hramovima ( preko zavjetnih darova orijentalnih vladara ) sve što je novo djeluje grčki i posjeduje grčka obilježja, ali iz malih kipića geometrijskog razdoblja bez poticaja s Istoka nikad se ne bi razvili monumentalni kipovi nastaju grčki hramovi u klasičnom obliku i dugi niz živahnijih prikaza iz grčke mitologije uz koje se često nalaze i natpisi koji ih pobliže objašnjavaju

6. st. BC.

-

do početka perzijskih ratova arhajska umjetnost razvija se mirnoi bujno, pogotovo u središtima nastalim oko dvorova tirana reljef i slikarstvo prihvaćaju lik u profilu tehničko savršenstvo mramorne plastike oživljava se bojanjem urezane linije na vazama bojane su crvenom i bijelom bojom, što slikarstvu daje vedrinu kipovi – mladići su prikazani u atletskom, discipliranom stavu, a djevojke su odjevene po strogoj etiketi = to je najčistiji izraz arhajske umjetnosti suparništvo lokalnih skupina dovodi do prvih signatura lončara i slikara na vazama

5. st. BC.

-

velika prekretnica – nakon perzijskih ratova Grčka se oslobađa od umjetnosti i kulture Istoka

-

pronalazak lijevanja bronce omogućuje prikazivanje likova u pokretu ( npr. kip Ladasa, kipara Mirona )

-

u djelima Kimona i Polignota nastaje i monumentalno slikarstvo ( što saznajemo iz kasnijih opisa i podataka )

-

klasično razdoblje sredine 5. st. – središte je Atena, a simbol partenon s Fidijinim kipom Atene od zlata i bjelokosti

-

to je bilo sretno razdoblje mira pod vodstvom Perikla, a sklad je razbijen Periklovom smrću i porazom Atene u peloponeskom ratu

-

Sokrat i Euripid bude zanimanje za samoodgovornost i psihičke probleme čovjeka, a slike Zeuksisa ili Parazije, kao i reljefi na stelama, pozivaju na razmišljanje o vrhuncu i sreći.

kad su Perzijanci razorili Akropolu, arhajski likovi dospjeli su u ruševine, a nad njima su se ubrzo uzdigla velebna zdanja Partenona, Erehtheiona i Propileja

4. st. BC.

-

u području duha u središtu je Platonova filozofija u likovnoj umjetnosti nestaju oštri obrisi u mramoru i kistom prikazuje se prividan svijet odbljeska božanskog svijeta ideja ovo doba otkriva žensko biće Praksitelova Knidijska Afrodita – smatrali su je jednim od najslavnijih umjetničkih djela i tad je božica prvi put prikazana naga. muškarci se sad manje prikazuju kao atlete, a više se predaju sanjarenju i ugođaju ovom stoljeću najviše odgovara slikarstvo slikar Nikija je obilježio ovo razdoblje. U slikama zgode iz mitologije pretvara u tragedije pojedinca. Bio je toliko slavan da su mu suvremenici ukazali čast pogrebom o državni trošak. Oslikao je mnoge Praksitelove mramorne kipove, a Praksitel je upravo te kipove smatrao uspješnima.

Vrijeme Aleksandra Velikog i Dijadoha1

-

političkom promjenom Aleksandra Velikog počinje prevladavati surova zbilja. Lizip tvrdi kako treba pokazati vanjsku, zbiljsku stranu čovjeka ( Apoksiomen kao da pokazuje kako je napokon probijena skučenost starih razmjera ) uz Lizipa, za Aleksandra je radio i Leohar, veliki kipar božanstava ( Apolon ) Apel2 je naslikao Aleksandra s munjom u ruci skupljaju se stara umjetnička djela i pohranjuu u muzejima, isto kao i djela pisaca i pjesnika u bibliotekama Atena više nije jedino središte, već je uz Pellu, Pergam, Antiohiju i Aleksandriju pergamski vladari poistovjećuju se sa starijim grčkim duhom. Kralj Eumen II. dao je podignuti žrtvenik s frizom na kojem se u prizorima borbe giganata slavi pobjeda Pergamaca nad Keltima Rimljani su od Etrušćana, pa preko grčkih kolonija u Donjoj Italiji, povezani sa grčkom kulturom i ubrzo postaju pravi gospodari grčka umjetnost je završila s umjetničkim pokoljenjem nakon Lizipa i opet je nakon stanke oživjela oko sredine 2. st. BC., a novi je život započeo pod rimskim auspicijima.

Predaja grčke umjetnosti

1 2

zbog promjene religije, ratnih nevolja i prirodnih katastrofa, grčka umjetnost je uništena – sve ono od plemenitih metala je rastaljeno, mramorni kipovi su spaljivani u vapnencima, dio dijela je potonuo zajedno sa lađama dokaze o umjetničkim djelima donosi nam Plinije u djelu Naturalis Historia ( 23. – 79. n.e. ), a upotpunjuje ga Pauzanije ( 2. st. n.e. ) sa svojim putopisom o

(grč. – nasljednici ) ; generali Aleksandra Velikog koji su nakon njegove smrti međusobnim ratovima podijelili carstvo njegova djela nisu sačuvana i poznat je samo iz rimskih kopija

-

Grčkoj. Važni su nam njegovi opširni opisi glavnih djela Polignota i ostalih slikara jer su upravo za to područje najvažniji izvori pisaca zanimanje Rimljanja za grčku umjetnost mnoge je potaklo na kopiranje. Grčka remekdjela kopirali su u bronci ili mramoru starija, arhajska grčka umjetnost nije odgovarala rimskom ukusu, pa je poznajemo samo iz originala koji su iskopani nakon oslobođenja Grčke od turske vladavine ( 1829. g ) stele 5. i 4. st. , likovi sa zabata, frizova i metopa sa hramova, Rimljanima se očito nisu činili vrijednima i nije im se isplatilo prevoziti ih, pa su ostali sačuvani na hramovima ili pod njihovim ruševinama umjetnost geometrijskog doba i 2. tisućljeća kasniji vijek nije pozavao

Rano doba ( ranoheladsko 2500.-1900.BC. ; srednjeheladsko 1900.-1580.BC. )

-

kad su se Grci doselili, naišli su na neukrašeno posuđe kulture koja je vladala na grčkom kopnu i na obalama Male Azije. Ta im je kultura bila tuđa te nije mogla utjecati na njih Kikladska kultura je cvala na otocima i sa svojom bogatom ornamentikom činila se srodnijom Grcima, pa su odatle dolazili mnogi poticaji najstariji mramorni kipići – Kikladski „otočni idoli“ – nalik su na lutke. Ne mogu stajati uspravno, već su kao grobni prilozi ležali uz pokojnike. Osobine su im plošno oblikovanje, shematski prikaz pojedinosti, nagost i ruke skrštene na prsima. Većini te plastike značenje se ne zna, drže ih nimfama, heroiziranim pokojnicima i božanstvima

Kretsko – mikenska umjetnost ( 2800.-1100. BC. )

-

-

umjetnost Krete, koja se rađa negdje u početku 3. tisućljeća BC., vrhunac je dosegla u prvoj polovici 2. tisućljeća BC., odlikujući se slikovitim prikazima ljudi, životinja, bilja i arhitekture. Nasuprot tome, Grci su posjedovali geometrijsku umjetnost. Sraz između tih dvaju krajnosti, popraćen širenjem grčke moći na Kreti, završava pobjedom grčke umjetnosti rana minojska plastika puka je kopija života. Prikazuje samo vanjštinu i ne prodire u unutrašnju strukturu minojska kultura najvidljivije razvija svoju kreativnu maštu u ukrasu posuđa. U šarenim bojama oslikava podloge spiralnim, kružnim ili mjehurastim uzorkom palača u Festosu – nedostatak obrambenih zidova može se opravdati time da je mir osigurala prevlast kretskih lađa na morima o vezama s Istokom svjedoče radovi od egipatskog fajansa, šareno oslikani reljefi s prizorima životinja i obojani kipići posuđe u obliku životinja često je u minojskoj i mikenskoj kulturi. Kao kultno posuđe služilo je za izlijevanje žrtve ljevanice. Bik stoji u središtu religijskog kulta minojskog svijeta i često se javlja na slikama i u simbolima

-

kretsko – mikenske geme upotpunjuju sliku tog kulturnog razdoblja na gotovo svim područjima. Kod tih djela gotovo je nemoguće odrediti kretsko ili mikensko područje, ukoliko ga ne odaje tematika.

Geometrijska umjetnost (1100.-700. BC.)

-

-

-

dorska seoba znači kraj mikenskog svijeta palače i utvrđeni dvorovi padaju pod najezdom grčkih plemena sa sjevera ; taj drugi val grčke seobe donio je novi društveni poredak mikenski Ahejci vjerojatno su se dijelom iselili iz zemlje, no u mnogim predjelima su se prilagodili suživotu sa novim vladarima prema predaji Atena je ostala pošteđena od tih prevrata, i upravo tu je geometrijska umjetnost dostigla poseban i rani cvat. Nisu je donijeli doseljenici, već su samo dali poticaj da se razvije grčka ornamentalna umjetnost koja se uspjela rasprostraniti pri kraju mikenske kulture iskopavanja na nekropoli u Keramikosu i kraj Dipilonskih vrata dokazala su postojanost obrtničke tradicije u keramičkim radionicama i prije dorske seobe geometrijska figuralna umjetnost razvija golemo bogatstvo prizora, samo što njeni junaci većinom ostaju bezimeni među geometrijskim statuama životinja, najviše se ističu konji, ali ima i bikova i ptica. Očito su bili modeli zavjetnih darova u svetištima. Na kipićima konja može se vidjeti sve jača težnja prema stilizaciji, pri čemu su jači dijelovi životinje bili vrlo naglašeni, a dijelovi koji ih spajaju i zglobovi vrlo tanki. mnogobrojni konji od terakote skromniji su od brončanih statua. I oni su bili zavjetni darovi, ali se pojavljuju i kao grobni prilozi. S obzirom na materijal oblikovani su jednostavnije, ali ih obogaćuju ornamentalni ukrasi

7. st. BC.

-

-

osnivanje kolonija na gotovo svim obalama Sredozemlja ( početkom 8.st.BC. i nastavlja se u 7.st.BC. ) proširuje vidokrug Grka. Svoju geometrijsku umjetnost uspoređuju s istočnom, te je počinju smatrati krutom i zaostalom. U tom vremenu položen je temelj idućeg razdoblja grčke umjetnosti. isključivo iz ovog vremena potječu monumentalne, reljefom ukrašene amfore, čije je središte proizvodnje bilo na Kikladima slikarstvo prelazi granice keramičke tehnike i upravo se rađa monumentalno slikarstvo kao posebna umjetnička vrsta nakon kasnogeometrijskog doba sve se više prikazuje lav. Treba ga shvaćati kao fantastično biće, poput sfinge ili grifona, pošto u Grčkoj nije bilo lavova. tvorevine korintskih slikara na vazama naišle su na veliki odaziv, a trgovinom su rasprostranjene sve do rubova grčkog svijeta uz korintsko, melosko i atičko slikarstvo značajno je i ono rodsko. Rodske vaze su ukrašene ponajviše nizovima životinja i posjeduju veliku dekorativnost. Rjeđe prikazuju slike iz priča. u arhajskoj plastici prevladava nagi muški lik, a taj položaj uglavnom zadržava i u kasnijoj grčkoj umjetnosti ( za Grke samo neodjeveno ljudko tijelo pokazuje svoju smislenu konstituciju, usklađenost pojedinih dijelova tijela i njihovih kretnji ) nakon geometrijskog razdoblja, ljudski likovi u sitnoj plastici sada djeluju pokretno

-

kurosi predstavljaju određeni osnovni oblik statua koji je obavezan sve do otprilike 500. g. BC. , uz bogate razlike s obzirom na razdoblje i pojedine umjetnike. Stalno je prisutna težnja za sve boljim oblikovanjem tjelesnih pojedinosti simbol mogranja može označavati ili Perzefonu ili Afroditu arhajski tip kore nastaje kasnije od kurosa. U starije vrijeme tijelo i odjeća tvorili su zatvorenu cjelinu u obliku stupa krajem 7. st. BC. korintsko slikarstvo postaje sve manje zanimljivo i ubrzo sasvim nestaje, dok ga zamjenjuje atička umjetnost na vazama

6. st. BC.

-

-

u ovom stoljeću arhajska umjetnost dobiva svoja čvrsta obilježja, usavršava se u smislu većeg naturalizma u prikazivanju pojedinosti i sve veće profinjenosti filozofija istražuje zakone prirode, a etiku određuju životna pravila mudraca atičko slikarstvo na vazama spaja kikladsku monumentalnost i korintsku finoću što svakoj slici daje živahnost grčki hram u svom klasičnom obliku nastaje u ranoarhajsko doba i stoljećima gotovo ne mijenja svoja osnovna obilježja. Dorski red je najstariji, ubrzo nakon njega slijedi jonski, a korintski nastaje oko 400.g. BC. Vrijeme svog nastanka hramovi odavaju uglavnom razmjerima svojih stupova ( koji postaju vitkiji ), oblikovanjem tlocrta u pojedinostima i stilom plastičnog ukrasa keramika iz Halkidike ( Eubeja ) doživljava kratko vrijeme procvata nakon sredine 6.st.BC., a kao i korintska i atička bila je osobito omiljena u Etruriji. Takve vaze ističu se veoma dobrom tehnikom, finim rasporedom prostora i odmjerenom ornamentikom. grupa vaza s Rodosa razlikuju se u tehničkom smislu od ostalih grčkih vaza po tome što crteži unutar obrisa likova nisu urezani iglom, već su ostavljeni u prirodnoj boji podloge. Egzekija – jedan od atenskih najistaknutijih slikara; prvi je unio figuralne prizore iz mitologije u zatvoren likovni oblik ( plitica „ Dionizova plovidba morem „ – Vulcij, Etrurija, oko 540.BC ) kipar Arhermo iz Hiosa – prvi je prikazao Niku, krilatu božicu pobjede ( Delos, oko 540.BC ) motiv majke i djeteta prvi put se javlja na fragmentu nadgrobnog reljefa iz Anavisa ( Atika ) iz oko 530. BC. Inače, taj motiv susrećemo tek mnogo kasnije kore – prije svega u velikom broju su se našle na atenskoj nekropoli kao zavjetni darovi Ateni iz vremena tiranina Pizistrata ( 560.-527.BC ) i njegovih sinova. Izgled im je utvrđen kao tip : lijeva ruka pridržava odjeću, dok je desna ispružena; odjeća se sastoji od hitona i koso prebačenog haljetka koji je složen u fine nabore; prijatan izraz lica.

5. st . BC.

-

-

pad tirana ( Pizistrata i sinova ) u ateni 510. BC, uvođenje demokracije, i perzijski ratovi obilježili su razdoblje koje arhajsku umjetnost razdvaja od 5. st. BC. pobjeda nad Perzijancima ( Salamina 480.BC i Plateja 479. BC ) stvorila je pozadinu za veličanstven razvoj grčkog duha, a sama perzijska razaranja potaknula su novu izgradnju čovjek se prvi put prikazuje u kontrapostu, tj. kako jednom nogom iskoračuje, a na drugoj počiva težina tijela. To novo držanje otežava izradu mramornih kipova, pa umjetnici prednost daju bronci u monumentalnoj plastici se najbolje može izraziti kretanje koje je dugo bilo sputano arhajskim pravilima. Na tom području Miron i Pitagora su bili vodeći umjetnici. Miron – slavan je njegov trkač Ladas, ali i bacač diska koji je sačuvan u više kopija. Poliklet iz Arga – majstor u prikazivanju ljudskog lika, ali u prikazima božanstava zaostajao je za Fidijom. Prvi put dio težine prenosi se na predmet kraj lika ( Amazonka naslonjena na stup ) = polikletski motiv! = izaziva potpuno oslobođenje ljudskog lika. Prebacivanje težine tijela na jednu nogu uvjetuje kosi položaj bokova, koji onda uvjetuje liniju spuštenih ramena. Taj pokret oživljava sve dijelove tijela slikarstvo svoj vrhunac nalazi u Timantu, Zeuksisu i Paraziji Midija – jedan od najznačajnijih slikara na vazama ovog vremena

4. st. BC.

-

-

-

politička katastrofa te ratovi između Atene, Sparte i Tebe, dovode do odvraćanja od političkog života i jačeg usredotočenja na čovjeka kao pojedinca duhovne snage Grčke ovog stoljeća usmjeravaju se na umjetnost i filozofiju umjetnost ovog stoljeća vrhunac postiže u Praksitelovim djelima. Njegovi kipovi su obavijeni spokojnom zamišljenošću. Praksitelova umjetnost je snažno utjecala na nadgrobne reljefe, u čemu mu je blizak bio slikar Nikija kojeg je on vrlo visoko cijenio. prizori u kojima se ništa ne događa tipični su za atičke vaze koje su izvozili u južnu Rusiju ( „kerčske vaze“ ) i u sjevernu Afriku. S vazama te vrste završava atičko slikarstvo na vazama, keramika se vraća ornamentalnoj dekoraciji. Umjesto njih vodeću ulogu preuzimaju posude od bronce i plemenitog metala. ( sve veća potreba za raskoši! ) Skopas iz Parosa uz Praksitela je bio najistaknutiji kipar ovog stoljeća, a djelovao je i kao arhitekt ( hram Atene Alee u Tegeji ) . Ljudske je strasti uzvisio do patosa, prikazujući u svojim djelima tragičnu nesavršenost čovjeka, pa čak i heroja. umjetnost ovog stoljeća osobitu sklonost gaji prema predmetima za žensku toaletu. Sklopiva zrcala izvana su ukrašena reljefima, a iznutra uglavnom gravirama. Teme su obično ljubavne.

Kasnogrčka umjetnost u Aleksandrovom carstvu ( 335.-150. BC )

-

-

-

najsjajnije doba joj je doba vladavine A. Velikog ( 336.-323. BC. ) i njegovih dijadoha ( 323.-280. BC. ), dok joj kraj obilježava porobljavanje Grčke i Makedonije od strane Rimljana 146. BC. Aristotel – Aleksandrov učitelj jabuka – simbol otoka Melosa u 3. st. BC. osobito se štovao Homer, što je urodilo intenzivnom znanstveno – filozofskom obradom Ilijade i Odiseje. Središte Homerovog kulta bio je Homereion u Aleksandriji. Iz izvještaja o mozaicima s nizovima slika iz Homerovih spjevova i iz „homerskih pehara“ ( glinenih plitica ) saznajemo da su Ilijada i Odiseja bile ilustrirane pod utjecajem prirodnoznanstvenih interesa i krajolik postaje samostalan predmet slike. Nakon kretske umjetnosti priroda se još nikad nije javljala toliko kao u 3. st. BC. No to je priroda u kojoj se odražava ruka čovjeka koji je preobražava. „ spinario „ – motiv dječaćića koji vadi trn iz stopala; u Rimu se može unatrag pratiti sve do 12. st. kipići od terakote već u 4. st. BC. izgubili su značenje zavjetnih darova i grobnih priloga, a u kasnogrčko doba služe kao dekorativni predmeti. umjetnička djela iz poludragog kamenja stječu veću važnost nego ikad do tad. Čitave posude, a prije svega kameje s portretima vladara, izrezivali su se iz poludragog kamenja koje se do tad uglavnom koristilo za pečate. Malo ih je sačuvano, i to ukoliko su dospjeli u ruke rimskih careva i potom crkve. u pergamskoj biblioteci stajao je kip Atene kao zaštitnice znanosti.