Justice Report

  • Uploaded by: MrMajevica
  • 0
  • 0
  • May 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Justice Report as PDF for free.

More details

  • Words: 731
  • Pages: 3
Justice report veličina fonta verzija za štampu copyright pošalji komentar

Trbić: Presretanje razgovora na Majevici 16 januar 2008 U nastavku suđenja Miloradu Trbiću još dvojica zaštićenih svjedoka su govorila o tome kako su na Majevici presretani razgovori pripadnika VRS-a Još dva zaštićena svjedoka, bivša pripadnika Drugog korpusa Armije BiH koji su od 1993., odnosno 1994. godine, bili angažirani na Majevici na presretanju i snimanju radiokomunikacija jedinica Vojske Republike Srpske (VRS), dala su iskaz u nastavku glavnog pretresa protiv Milorada Trbića. Milorad Trbić je optužen za saučesništvo u genocidu koji je tokom jula 1995. godine izvršen u Srebrenici. Trbić je u to vrijeme bio pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade VRS-a, i odgovorna osoba za rukovođenje četom Vojne policije ove brigade. Svjedok A6 je, kako je izjavio, prvobitno bio stacioniran na Konjuhu, odakle se vršilo ometanje radiofrekvencija koje su koristili pripadnici VRS-a, a potom u Okresnici, bazi Armije BiH na Majevici. “U radnim prostorijama smo imali radiostanice, uređaje za snimanje i sveske za zapisivanje. Kad bismo čuli neki razgovor, odmah smo uključivali uređaj za snimanje, koji smo zvali ‘uher’. U početku smo uglavnom sve snimali, ali smo kasnije procjenjivali šta je važno, a šta ne. Ukoliko je razgovor bio važan, kasnije smo ga transkribovali u radne sveske”, ispričao je svjedok A6. Prema njegovom iskazu, o važnosti razgovora se odlučivalo uz pomoć pretpostavljenih koji su preslušavali snimljeni materijal i govorili šta će od toga trebati transkribovati. Svjedok A6 je rekao da svi koji su radili na presretanju razgovora, prije početka transkribovanja snimljenog razgovora upisivali su u radne sveske frekvenciju na kojoj je komunikacija registrirana, vrijeme početka snimanja razgovora, te njegove učesnike.

“Iz konteksta razgovora se određivalo ko je učesnik. Ispred njegove izjave u transkriptu smo stavljali njegov inicijal. Ukoliko nisam bio siguran, pozivao sam kolege i pretpostavljenog da zajedno preslušamo snimljeni materijal. A ako ni tada nisam bio siguran o kome se radi, zbog šuštanja i nerazumljivog dijela, to sam tako i zapisivao”, kazao je svjedok A6. Na pitanje tužioca Kwai Hong Ipa, koliko su bili precizni njegovi transkripti, svjedok je odgovorio “da za svoje razgovore može garantovati 90 posto da su bili tačni”. “Preciznost u tom poslu bila je važna jer bi u suprotnom nekome to moglo naškoditi. Također, informacije iz naših bilježnica su se dalje slale u komandu Drugog korpusa, ali ne znam na koji je način to rađeno jer je za to bila zadužena druga osoba”, dodao je svjedok A6. Drugi svjedok Tužilaštva pod šifrom A5 je rekao kako je jedinica za elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva Armije BiH na Okresnici, pored radiokomunikacija, presretala i telefonske razgovore starješina VRS-a. On je prepoznao svoj rukopis na jednom od transkripata koje je predočio tužilac Ip. Na transkriptu se vidi da su kao učesnici razgovora navedeni Radislav Krstić, Milorad Trbić te Vinko Pandurević. Prema dijelu transkripta koji je pročitan u sudnici, u jednom dijelu razgovora Krstić je pitao Trbića da li ima išta novo, na što je on odgovorio kako je “za sada sve pod kontrolom”. Radoslav Krstić je 13. jula 1995. godine imenovan na mjesto komandanta Drinskog korpusa. Osuđen je na 35 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici. Vinko Pandurević je u vrijeme srebreničkog masakra komandovao Zvorničkom brigadom. Trenutno mu se sudi u Haagu, zajedno sa još šestoricom bivših visokih zvaničnika VRS-a i policije. “Sve što je bilo snimljeno moralo se što vjerodostojnije prepisati. Zapisani tekst se prekucavao na kompjuter i onda ga je kolega prenosio do komande. Ne znam kako se to vršilo jer je to bila tajna”, kazao je svjedok A5. Na pitanje tužioca Ipa da li mu je poznato da su određene brigade VRS-a imale svoja kodirana imena, svjedok je odgovorio potvrdno, ali se nije mogao sjetiti čije kodirano ime je bila “Palma”. Tužilac je podsjetio svjedoka da je u svjedočenju za Haški tribunal u maju 1999. godine izjavio kako je “Palma” bilo kodirano ime za štab Zvorničke brigade

VRS-a, nakon čega je svjedok prokomentirao kako se “nakon devet godina ne može sjetiti detalja”. “Sve što sam tada izjavio, vjerujem da je bilo tačno jer su mi sjećanja tada bila svježa”, dodao je svjedok. Suđenje Miloradu Trbiću nastavlja se 21. januara 2008. godine, kada će biti saslušana nova dva svjedoka Tužilaštva. Sudsko vijeće, kojim predsjedava sudija Davorin Jukić, do tada će odlučiti da li će uvažiti molbu tužioca da se u dokazni materijal uvrste i transkripti svjedočenja drugih svjedoka s ranijih suđenja kako se oni ne bi iznova pozivali.

Related Documents


More Documents from ""

Tajni Shtab Ejupa Ganica
April 2020 11
June 2020 9
Justice Report
May 2020 4
June 2020 7