Jovan Du~i} SINU TISU]QETNE KULTURE Ti ne znade mreti kraj slomqenog ma~a, Na poqima rodnim, brane}i ih ~asno Kitio si cve}em svakog osvaja~a, Pevaju}’ mu himne, bestidno i glasno. Slobodu si ve~no, zakr`qala raso, ^ek’o da donesu tu|i bajoneti, Po gorama svojim tu|a stada pas’o, Jer dostojno ne zna{ za slobodu mreti. Poka`i mi redom viteze tvog roda, [to bal~akom s ruku slomi{e ti lance, Gde je Kara|or|e tvojega naroda, Poka`i mi tvoje termopilske klance. S tu|inskom si kamom puzio po blatu, S krvolo{tvom zvera, pogane hijene, Da bi mu~ki udar s le|a dao bratu, I ubio porod u utrobi `ene. Jo{ bezbrojna grobqa zatravio nisi, A krvavu kamu u nedrima skriva{, Sa ve{ala starih novi konop visi, U sumraku uma novog gazdu sniva{. Branio si zemqu od neja~i na{e, Iz kolevke pio krv nevine dece, Pod znamewe srama uz ime usta{e, Stavio si Hrista, Slobodu i Svece. U bezumqu gleda{ ko }e nove kame, O{trije i qu}e opet da ti skuje, ^iju li }e{ pu{ku obesit’ o rame, Ko najboqe ume da ti komanduje.