Ivan Zlatoust - Kristos Je Znao Dan Kraja Svijeta

SVETI IVAN ZLATOUST KRISTOS JE ZNAO DAN KRAJA SVIJETA Onaj tko je stvorio vjekove stvorio je bez sumnje i vremena; ako je pak stvorio vremena, stvorio je i dan; kako onda On da ne zna dan koji je On stvorio? Sin Božji da ne zna posljednji dan, Sin koji neprestano prebiva u naručju Oca - bez obzira na to što je saznanje suštine daleko važnije nego saznanje dana, beskrajno važnije? On je, rekavši sve, označio vremena, godine, i dovevši učenike Svoje do samih vrata (te je zato rekao: blizu je, pred vratima), prešutio dan. Ako pitaš za dan i sat, nećeš od mene čuti ništa, govori On; ako pitaš uopćeno o vremenu (kraja, nap. prev.) i prethodnim znacima, onda ću ti, ne skrivajući ništa, reći sve podrobno. Da mi je taj dan poznat - za to sam pružio mnogo dokaza: rekao sam o svim budućim događajima, čak i o tome koliko je od sadašnjeg vremena preostalo do toga dana (to ti objašnjava priča o smokvi) i na taj način doveo te do samih vrata. Ako ti nisam otvorio vrata, onda je i to na tvoju korist. Da bismo se bolje uvjerili u to da je Kristos prešutio dan kraja ne zbog neznanja, obrati pažnju na to da On znaku Svoga dolaska dodaje još i drugi: Jer kako je bilo u dane Noja, tako će biti i dolazak Sina Čovječjeg. Jer kao što u dane pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu, do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i ne shvatiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina Čovječjeg (Mt. 24, 37-39). Kristos je ovo rekao da bi dokazao da će doći neočekivano, kada većina bude uživala u zadovoljstvima. Isto to govori Pavle u slijedećim riječima: Jer kada govore: mir je i sigurnost, tada će doći na njih iznenadna pogibija (1. Sol. 5, 3). Ako tada budu zadovoljstva, mir i sigurnost, onda kako Kristos govori: nakon nevolja onih dana? U radosti kakva može biti tuga? Ovdje se podrazumijevaju zadovoljstva i mir koje mogu imati samo neosjetljivi ljudi. Upravo zato apostol i nije rekao: kada bude mir, već: kada budu govorili da je mir i sigurnost, prikazujući time njihovu neosjetljivost, poput one koje su ljudi imali u dane Nojeve. Otuda se vidi da će se s dolaskom antikrista, među bezbožnim ljudima koji su izgubili nadu u svoje spasenje, umnožiti sramna zadovoljstva, kada će vladati ugađanje stomaku, prejedanje i pijančenje. Na taj način Kristos navodi primjer koji potpuno odgovara stanju stvari. Kao u ono vrijeme, veli On, kada se spremao kovčeg, ljudi nisu vjerovali, čak i onda kada je bio spreman i kada im je nagovještavao blisku nesreću, oni su ga mirno promatrali i predavali se uživanjima kao i sada: javit će se antikrist, poslije kojeg će biti kraj, a nakon toga će slijediti kazne i neizrecive muke; a ljudi opijeni od razvrata neće osjećati nikakav strah od tih budućih nevolja. Upravo zato će ih kao bolest koju imaju u utrobi, po riječi apostolskoj, zadesiti te užasne i neminovne nevolje.

1