Hrvatskoj Zemlji Hrabri
nam didi znadijahu za što se bore;
Ravnice plodne, Voljeti A
hrastove šume, divno more.
takvu zemlju težko uobće nije,
čija god ona bila Sunce nad njom sije.
Tu
je
Svima
mir,
jednako
Klasje Ovu
srdcu
utočište
i izobilje
velikodušno
podastrto:
zlatno, bistra voda i kamenje škrto.
Zemlju Božja ruka silno blagosilje!
Jesmo
li poviestnim hodom došli do kraja?
Zar
se za ništa više boriti ne trebamo?
E,
Hrvatino,
Makneš li
li
sve ostati tamo
se samo pedalj od sada tvog raja?
Ljubiš li me? I
hoće
Pitat će te jednom vjerna ona
što će odgovoriti duše tvoje zvona?
Spjevao
Ilija Šikić prigodno uz godišnju skupštinu Radices Croatiae 1998.