Govor U Javnim Medijima

Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za fonetiku Kolegij: Ortoepija hrvatskoga jezika I prof.dr.sc.Gordana Varošanec-Škarić Gabrijela Kišiček, asistentica

GOVOR U JAVNIM MEDIJIMA Ivana Kordek Ivana Kovaček

Uvod



govorna slika govora Hrvatske televizije i ostalih televizija u hrvatskom medijskom prostoru s posebnom pozornošću na govornu izvedbu i retorički dizajn

Retorički dizajn 





tekstualni pred-govoreni sloj govorničke poruke – logografstvo dužina rečenice, izbor riječi, jezične pogreške, figure, potkrjepe, govorni bonton, stilska elegancija u većoj ili manjoj količini značajke pojedinih televizijskih govornika

Prema Škarić, Varošanec-Škarić, 1994 “Skupna slika govora hrvatske televizije”

1. Dužina rečenica 





veže se za psihičku sadašnjost (kratkotrajno pamćenje) – može primiti najviše 24 sloga kod odrasle normalne prosječne osobe (Fraiss, 1957) u razgovornoj neformalnoj komunikaciji prosječna dužina – pet riječi ili oko 15 slogova uvjetovana i stupnjem oštroumnosti koja je za prosječnog televizijskog slušača na granici između srednje i slabe te mu je primjerena kratka rečenica i kratke riječi (Marsh, 1983)

2. Izbor riječi





televizijskoj publici (prosječnoj) odgovaraju kraće riječi jer su one govorljivije i poznatije – idu u kombinaciji s kraćim rečenicama gdje se koristi mnogo osobnih riječi i osobnih rečenica duže – često stranog podrijetla, apstraktnijih značenja – odgovaraju publici visoke oštroumnosti

Prilog u emisiji Plodovi zemlje – Primjer dugih riječi i rečenica

Najava Dnevnika – Primjer kratkih riječi i rečenica

3. Jezične pogreške

Goran Milić, HRT 

uvelike su smanjene zahvaljujući suradnji sa Službom za jezik i govor, koja lektorira tekstove, a njezini fonetičari u postupku izobrazbe govornika između ostaloga daju i jezične upute nastojeći učiniti da govornici hrvatske oblike usvoje kao sebi bliske i poželjne



Morfofonemske pogreške – • prijedlog sa (srbizam) umjesto s, • aorist biti sveden na bi u tvorbi kondicionala umjesto bih, bi, bi, bismo, biste, bi; • nedokinut –i u infinitivu pred oblicima ću, češ,...; • naglašen oblik jeste(srbizam) umjesto jest; • pleonastičko govorenje najoptimalniji, skoncentrirati (što doslovno znači najnajbolji, susucentrirati) • izgovaranje milijon, boćarski, balon, krompir, Brijoni (srbizmi – talijanizmi) umjesto milijun, bućarski, balun, krumpir, Brijuni • zamjenica njen, njena, njeno (oblici tipični za srpski) umjesto njezin, njezina, njezino • pogreške roda u riječima koje su u hrv. – večer (ž.r.), pijanist (ne pijanista), planet (m.r., ne planeta), snimka (ž.r., ne snimak) Prema Škarić, Varošanec-Škarić, 1994 “Skupna slika govora hrvatske televizije”







javljaju se u improviziranim tekstovima razgovora, intervjua, najava i vođenja s obzirom na prethodne primjere se vidi da je kroz 15 godina smanjen broj jezičnih pogrešaka najčešće – vokativi (pr.gospodine Sanader umjesto gospodine Sanaderu), da li ste umjesto jeste li (Da li ste sretni? Umjesto Jeste li sretni?), dobar večer umjesto dobra večer, korištenje srbizama poput spisatelj, tečan, prilika i sl.

Zoran Šprajc, HRT

Branimir Bilić, HRT

4. Figure 







brže i jasnije izražavaju smisao, imaju veću emotivnost i poetičnost titranja figurativnog tj. prenesenoga i doslovnoga značenja mogu stvarati duhovite igre (kalambure) potreba govora – raznolikost i mjera, uporaba na primjeren način određenih sredstava: neobičnih riječi, metafora, proširenica i svega onoga što odstupa od standardne (uobičajene) dikcije nije cilj govor sastaviti od samih tuđica jer bi nastao barbarizam, niti od samih metafora jer bi nastala zagonetka

Drago Ćosić, HRT

Stipe Sladoljev, NovaTV

Mirjana Hrga, NovaTV

Tatjana Jurić, RTL

5. Potkrjepe 







u persuazivnoj strategiji česti novinarski istupi koje je potrebno potkrijepiti u suvremenom novinarstvu najdjelotvornija potkrjepa – živo opisan primjer zatim i analogije, podaci slikovito predočeni, objašnjene činjenice, izjave valjanih autoriteta jasno upućivanje na predmet rasprave, oštro razlučivanje pojmova i motrišta

Aleksandar Stanković, HRT

6. Bonton 

Uljudno ponašanje

Mirjana Hrga, NovaTV

Mislav Bago, HRT

7. Elegancija izraza 

 



iako bi za televiziju odgovarao i osobni i kolokvijalan stil, televizija ipak teži elegantnom stilu ukusno, dotjerano, skladno, gospodstveno sintaktički sređene i dovršene rečenice, bez nepotrebnih inverzija simetrične sintagme, u izbjegavanje nabrajanja i gomilanja sinonima približnih značenja umjesto jednog točnog izraza, izbjegavanje pleonazama

uporaba modalnih izraza primjereno uglađenom govoru, izbjegavanje poštapalica i nefonematskih oklijevanja, izbjegavanje otrcanih figura i grubih izreka  u sloju govorne izvedbe – čista dikcija, legato povezan govor u intonacijskim jedinicama  težnja ritmičkom govoru, ne preglasnom i umjerena tempa  držanje tijela, mimika i geste – uglađeno 

Petar Pereža, NovaTV

Govorna izvedba 



u opisu televizijskog govora posebno promatramo govorna sredstva, a posebno način uporabe tih sredstava – izražajnost govorna sredstva dalje raščlanjujemo na fonaciju (glas) i na sredstva kojima se govore riječi (ispravno naglašavanje, izgovaranje fonema, samoglasnika i suglasnika)

1. Glas 





u užem smislu – fonacijske osobine govornika – u tonu, boji i spektralnom sastavu – one su rezultat načina rada glasnica i utjecaja na stvoren zvuk svih govornih prolaza (rezonatora) slabo je podređen voljnom i svjesnom samonadzoru i na njega se tijekom odgoja malo usmjerava pozornost tako za glas možemo reći da je ugodan, topao, uvjerljiv, nosan..

2. Naglasci 





u pučkoj standardologiji naglasci su kriterij prema kojemu izlazi da se na televiziji ne zna govoriti iskušana je alternativa – propuštanje na velike govorne medije samo rođene novoštokavce – što stvara sociokulturno nenormalno i neracionalno stanje: hrvatski se vrijednosni izvori nepotpuno iskorištavaju, a istodobno se nepravedno odbacuju iz javnih govornih zanimanja mnogi sposobni – danas se ti kriteriji zanemaruju lakše je urediti nečiji prozodijski sustav do granice tolerantnosti nego nekultiviran glas učiniti medijski prihvatljivim

3. Samoglasnici 





daju govoru glavni pečat i upućuju na porijeklo govornika i njegov kulturološki stupanj najizrazitije samoglasničko odstupanje od ortoepije je potpuna redukcija ili preskakanje (sinkopiranje) zanaglasnog nezavršenog samoglasnika (polit’ka) i diftongiziranje – tipično za neurbani govor redukcija - značajka je zagrebačkog govora





hrvatski standard priznaje 5 temeljnih samoglasnika s malim mijenama pod utjecajem naglasaka i duljenja zato početno odstupanje u vokalizmu ne treba biti važno pri odabiru ljudi za govorno zanimanje, ali je nedopustivo da se u profesionalaca samoglasnička odstupanja drže neispravljena

4. Suglasnici 







o izgovoru suglasnika u najvećoj mjeri ovisi razabirljivost govora, ali su i simptom govornih mana (od mucanja do nepravilnih zubi) glasnici mogu biti svi točni, ali opuštena, nemarna – nedostatna izgovora (nedostatak dikcije izaziva napor u praćenju govora) ponekad je bilo potrebno prejako izgovaranje, ali postalo je suvišno kada si mediji postigli akustičku vjernost (privlačenje pozornosti, svojevrstan komunikacijski šum) radio još uvijek treba jaču dikciju, jer je prijenos zvuka ukupno slabiji i jer su slušači manje usmjerene pozornosti

 



hrvatski govor je povezan i u izgovaranju gladak izgovaranje nije tek nizanje izabranih glasnika, nego i njihovo međusobno prilagođavanje (asimiliranje) svaki suglasnik se ne izgovara uvijek potpuno jednako kao što je i njegovo tipkano slovo jednako (iz Zagreba – izagreba, danas su – danasu, iz Karlovca – iskarlovca) (I.Škarić, G.Varošanec – Škarić: Skupna slika govora Hrvatske televizije, Govor broj II, Zagreb)

5. Pogreške 





rezultat različitog izgovornog sustava govornika lokalnog idioma najčešća je u izjednačavanju tvrdih i mekih afrikata u nekim dijalektima postoje govornici s pretvrdim i izrazito stridentnim (apikoalveopalatalnim, zaokruženim) frikativima i afrikatama, povremeno fućkavi

6. Izgovorne mane 





znak zapuštenosti, prepuštenosti, govorne nehigijene, nezdravlja laki sigmatizam (neispravan izgovor s, c, z pa i š, ž – obično izazvan nepravilnim oblikom zubi) učestalost distordiranog r i l Prema Škarić, Varošanec-Škarić, 1994 “Skupna slika govora hrvatske televizije”

7. Izražajnost 







prema ukupnom dojmu velik broj govori na čitaći način, bez obzira na to vidi li se da se čita ili se ne vidi, ili jer netko na taj način iz glave govori postoji i “afektirani, preizražajni” način – prečesto i prejako logičko isticanje ritam je nekih govornika izrazito monoton, što se dogodi kad se raznolike složene ritmičke figure reduciraju na slogovni ritam govorni tempo je uglavnom nezamjetljiv, a od onih koji odstupaju više ih je prebrzih, nego sporih

Zaključak 





televizijski govor je dalji od arhetipskog govora nego što je prosječan opći govor, i to za onoliko koliko mu je mutnija predodžba slušača kojemu se obraća te za koliko mu je komunikacijska volja bezvoljnija ipak, na televiziji govore ljudi koji su govorno sposobniji od općeg prosjeka, što se očituje u ugodnijim glasovima, manjoj učestalosti izgovornih mana i što općenito govore glađe i vještije kriterij za odabir govornika – najvažnija je pojedinčeva govorna darovitost, a ne blizina njegova organskog standardnom idiomu





potrebno je dodatno školovati govornike u standardnoj prozodiji, samoglasnicima, suglasnicima i u standardnim prilagodbenim pravilima povezanog govora govornička umijeća koja su potrebna za medij: dojmljiv glas, primjerena služenja izražajnim govornim i neverbalnim sredstvima, preko znanja standardnog jezika do razine usvojenosti, umijeća proizvodnje jasnih rečenica, do diskursa s elementima poetike i humora te valjanih govorničkih potkrjepa

Hvala na pozornosti!!

Ivana & Ivana