Filo

-

tko nadgleda sta i kako rade ljudi koje izaberemo?

-

nikoga se ne kaznjava za izigravanje povjerenja svojih biraca, na ovaj ili onaj nacin i nikako cekanjem 4 godine da se izabere druga osoba i da onda ceka jos 4 godine predugo traju mandati trebalo bi ih smanjiti kao u amereci (2 godine)

-

trebali bi stajat iza onoga sto kazu, jer mi ih izaberemo, a ono to ne ostvare, znaci opet nije po nasem ne sudjelujemo sa svojim glasom u svemu tome… jer oni rade po svome, a mi ih moramo izabrati…. ili nemoramo, ali izabiremo mi odabiremo zastupnike da zastupaju nase interese, a oni zastupaju svoje interese (kako nesto prodat, kako dobit sto vise para, a manje radit…) Postojanje izbora za tijela odlučivanja, pa i općeg biračkog prava, samo po sebi nije dovoljan uvjet da bismo neki politički režim nazvali demokratskim u suvremenom smislu riječi.

(Izbore su često zlorabili autoritativni režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokracije. Takve su bile tzv. narodna demokracija (također se koristio termin socijalistička demokracija), sustav koji još uvijek postoji u Kini, Sjevernoj Koreji i još nekoliko zemalja. Ograničenje "narodna" ili "socijalistička" koristilo se u komunističkim režimima da bi se opravdalo odbacivanje bitnih elemenata tzv. "buržuaske demokracije" (liberalne demokracije): sloboda govora, sloboda organiziranja političkih stranaka i drugih vrsta organizacija, sloboda kandidiranja itd.) -

nije demokracija da mi od 2 zla izabiremo ono manje ( ne zastupaju se nasa misljenja, nasi interesi i kada vec izademo odabiremo manje zlo, toga nebi trebalo biti…. velike stranke pobjeduju, manje propadaju, cak i ako pobjede u nekoj regiji, propadaju ili se prikljuce zbog para drugima i automatski gube svoje interese i izdaju svoje birace)

-

nisu svi jednaki i nikada nece biti (pokusali u komunizmu… ali opet su sebi krali)

-

bogati idu s bogatima, siromasni sa siromasnima… bogati gledaju samo sebe i gaze siromasne

-

ljudi su puni predrasuda i zato nismo svi jednaki zato se nemozemo svi radati jednaki, zbog tudih predrasuda. neke manjine nikada nece movi biti jednake sa drugima (romi, albanci)

-

sloboda govora – u amereci a i kod nas se zabranjuju filmovi…

-

Latinica – cesto cenzurirana, ili politicke ili teme iz domovinskog rata

-

sloboda tiska:

-

Feral tribun – ukinut , cenzuriran masu puta, svaki puta kada se radi o politici

jednakost pred zakonom – bogatunima se drukcije sudi ili se ne sudi ne izvikuje ih se na sva zvona. prode nezapazeno. zna samo uzi krug ljudi. - a za druge smrtnike to se razvlaci po svim vjestima - primjer sina hrv bogatuna koji je zgazio djevojku mislim… i nikom nista -

obrazovanje koje gradane upucuje u njihova prava i gradanske obveze (gong nesto slabo) ostalo TV ispire mozak – opet jace stranke imaju monopol i drze sve reklame u svim udarnim terminima

-

neovisno sudstvo – mito i korupcija – veze i poznanstva -> u staru nismo jednaki svi

-

nemogu svi gradani glasati – samo punoljetni, ne zatvorenici, umno sposobni, ili negdje bivsi zatvorenici

-

demokracija – pravo na privatnost – nema toga, novinari i politika i sateliti u svim sferama naseg zivota

-

izborni sustav – sustav koji objasnjava kako se od glasova dodjeljuju pozicije u parlamentu

-

>vecinski izborni sustav apsolutne vecine – 50% +1 glas

-

> razmjerni izborni sustav – ako osvoji npr 30% glasova u toj regiji, dobije 70% mjesta u parlamentu – ide se na korist vecih stranaka!

tiranija vecine – (vec receno) Tiranija većine Bez obzira da li u nekoj državi građani imaju dosta široko pravo glasa, vladavina većine može dovesti i do tzv. tiranije večine. Ovo znači da postoji mogućnost da ,u demokratskom sistemu, većina građana da autoritet zastupnicima, koji bi zastupali mišljenje te većine građana, i možda radili protiv manjine. Ovo, naravno, potkopava mišljenje da demokracija predstavlja sve ljude. Na primjer, teorijski je moguće da u liberalnoj demokraciji većina građana izabere zastupnike koji bi odlučili da neku manjinu (religijsku, etničku i druge) kriminaliziraju (direktno ili indirektno). Predlagači demokracije, na nekoliko načina, pokušavaju da ovu tvrdnju opovrgnu. Oni tvrde da u mogim demokratskim zemljama postoji ustav koji štiti građane od tiranije večine. Ustav (nebitno da li je pisani ili ne) može prepoznati da li je neka mjera ,koja je provedena kroz zakonodavstvo i izvršnu vlast, ustavna ili protiv ustavna , i ako je protiv ustavna ona prvo mora proći kroz nezavisno sudstvo da bi bila prihvaćena (dok sudstvo ,kao ne zavisno, može vidjeti da je ta mjera ne ustavna i poništiti je). Još jedan argument je taj da je, i pored rizika, večinska vlast najpoželjniji sistem, i da je tiranija večine, ako postoji, ipak poboljšanje od tiranije manjine. U praksi, historija je puna primjera gdje je vladajuća manjina tlačila večinu (koja nije imala pravo glasa), ali takođe, i primjere gdje je društvo tlačilo manjinu (koja je imala pravo glasa). Jedan od zaključaka koji možemo vidjeti iz hisitrije je taj da pravo glasa ne mora značiti odbranu od ugnjetavanja ili tlačenja, ali da je ipak bolje imati pravo glasa nego ga nemati nikako.

• •

• • •

• •

U Francuskoj, neki smatraju da je zabrana nošenja religijskih simbola, u javnim školama, povreda ljudskih prava. U Sjedinjenim Američkim Državama: o Distribucija pornografije postaje ilegalna ako materija krši društvene standarde o dostojanstvu. o Grupe koje se bore protiv pobačaja su okarakterisale nerođenu dijecu kao ugnjetavanu, nemočnu manjinu bez prava glasa. Večina često stavlja veče poreze bogatoj manjini Konzumatelji droga se često vide kao manjina koja je tlačena od večine. Često pobornici legalizacije droge nemaju pravo glasa. Društveno tretiranje homoseksualaca je takođe u ovom kontekstu. Tokom večine 19tog i 20-tog stoljeća vlasti u Britaniji su procesuirali homoseksualce, i ovo je postalo poznato kada su procesuirani Oscar Wilde i Alan Turing. U Sjevernoj Irskoj katolici se predstavljaju kao manjina koja je terorizirana od protestantske večine. Poznati filozof Sokrat, je osuđen na smrt zato što je bio bezbožan i što se protivio vladajučoj demokraciji.

Jedan od ključnih vidova kulture demokracije jest suradnja opozicije. Taj je kulturni prijelaz posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, suradnja opozicije znači da se u demokraciji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički suparnici ne slažu, trebaju prihvaćati jedan drugoga i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvaćaju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje sudjelovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.