Elliot, Thomas Stearns

Posveta mojoj ženi Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna, Skladno disanje Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi. Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti Cvijeće u cvijetnjaku koji je naš i samo naš Al' posveta je ova da je drugi čita: I bliske su ovo riječi u javnost tebi upućene.