Duhovna Obnova, Moj Odnos S Bogom, 2 Dio

(2. razmatranje s duhovne obnove)

Budi ono ISTINA ĆE NAS što OSLOBODITI! jesi! Uključi Boga u nošenje te istine!

On liječi, on otklanja ono što je štetno…

Ne glumi pred Bogom…

priznaj svoje strahove

Oslobodi se onog što dušu opterećuje i -

Dođi do onog što jesi

Ne definiraj se kroz ono što radiš,… Jer ono što radiš – nisi ti

Radoholizam može pojesti cijelo vrijeme

Onda se može dogoditi da Gospodin pripusti nešto –

Da nas izbaci iz kolotečine…

Nešto se u životu sruši!

Definira nas samo to da smo DJECA BOŽJA!

Biti svjestan tog dostojanstva – BITI SLOBODAN…

Na nutarnjem putovanju dolazim do toga da sam LJUBLJENO DIJETE BOŽJE a sve ostalo: diplome, priznanja, darovi koje netko ima (...) sve to pada u vodu...

Na našem nutarnjem putovanju se treba uzdići i iznad KRIVNJE I ona može kontrolirati život. Pomiješa se sa strahom.

Primjećujemo da se promijenio naš odnos prema nekom. Zašto?

Nešto me izbacilo iz takta. Zamjerim nekom nešto?! TO me opterećuje? Važno je toga se osloboditi.

Možda sam imao/la razloga za ljutnju ali to nikom ne pomaže. Možeš li oprostiti kao što Bog oprašta? Priznaj pred Bogom svoju ljutnju – zašto? Što me promijenilo?

Netko može odbacivati ispovijed … dok ga istovremeno krivnja razara

Krivnja može utjecati i na našu motivaciju. Zašto radimo nešto što radimo? Ako se osjećam jadno dok to ne činim – to je najniža razina motivacije. Za vjernika to nije dobro.

Ono što nas pokreće mora biti DOBRO. Samo se na pozitivnom može graditi.

Ne može se graditi na ruševinama. Ne gradi se na smrti već na Životu. Ne na pijesku već na kamenu.

Ne može se izgraditi ništa trajno što se gradi na ovim temeljima:

strah, krivnja, ljutnja

Snaga života mora izvirati

iz SREDIŠTA BIĆA.

Što je Bog zamislio za moj život? To je ono što će se poklopiti i s mojim najdubljim težnjama.

Tu nema onog ‘morao bih’, ‘trebao bih’... To je EGO koji ima potrebu da se kažnjava.

Želi da se ostvarimo u SLOBODI.

Gradim li na pozitivnom?

Znam li se radovati životu? Nekada bolesnik to zna, zdrav čovjek ne zna... (...)

Gospodin nam nije obećao raj ovdje na zemlji, ovo jest dolina suza – kako je nazivamo ALI…

ALI… Ovo je i dolina RADOSTI…

U molitvi očenaša molimo: Ne uvedi nas

u napast.

Napasti će biti. Ali opet ima više razloga za

radost.

Bog me ljubi! Ne znati uživati u životu je Ne znati uživati u Njemu. U sebi.

Kad se raduješ u Njemu i u sebi onda se ta radost prelijeva.

Bog nas poziva da imamo ŽIVOT I to – U IZOBILJU.

Bog poziva na uživanje u životu, iako je to neodvojivo od boli.

Bol služi za dobro.

Motivacija za djelovanje može biti i zbog auktoriteta. Kao da ne znam drugačije.

Zanimljivo bi bilo razmisliti: Bi li zadržao poštovanje prema autoritetu, prema drugom, Da postaneš nevidljiv-a… Zamisli…

Jesi li naučio/ naučila preuzeti odgovornost za svoj život?

Traži od Boga odgovor, on je pravi Izvor.

Što je tvoja motivacija u radu? Donesi je pred Boga.

Je li moja poslušnost ljudska? Ako slušam auktoritet je li to postalo nešto 'moje'. … Ne tek nešto nametnuto izvana… Jesam li osvjedočen-a da je to DOBRO.

Da li je ono što izvršavam 'poslušno' sada moj izbor, moja odluka?

Kako zamišljam svoj dolazak pred Isusa? Što ću mu reći? Možda me to ispunja zebnjom i nelagodom?!

Ako navikneš na te susrete ne osjećaš nelagodu.

Pitat će me:

- Koga voliš? - Što želiš? ...za sebe

Dođi preda nj da ti otkrije što jesi?!

Kad čovjek zna tko je onda se i s vanjskim auktoriteom osjeća opušteno.

Znat ćeš se borit kad si u manjini.

Proroku Iliji se činilo da je cijeli Izrael zakazao. Činilo mu se to prevelik teret. A onda je vidio da je Bog sačuvao za sebe nekoliko tisuća ljudi. No što je opet to na toliki narod.

Ipak, važno je znati ići protiv struje. Gledati sebe Njegovim očima.

Pogledajmo primjer svetaca. Oni su ga slušali. Riječ su do kraja živjeli. Za Njega položili život.

Pronađi odgovor na pitanje:

Do tada si anonimac. Kad pronađeš sebe pred Bogom tada možeš otići drugima.

Nema znanja o Bogu iz druge ruke. Ja moram imati to iskustvo Boga. Vjera mora biti osobna vjera.

Putevi do te vjere nisu isti. Često i životopisi svetaca naglašavaju nadnaravne stvari. Kao da se one privilegiraju. A Bog

djeluje svakodnevno.

Samo što mi to nekad drugačije tumačimo: 'slučajno' (?!) sam tada preživio... 'slučajno' mi se ono dogodilo... 'slučajno'...

A svugdje je bio BOG. Bog je bio sa mnom. Za to treba veća vjera. Ali treba i veća pažnja.

Kad je Bog progovorio u mom životu? Bog govori.

Tko je Bog kojeg sam susreo? Susrela?

Bog je govorio… i opet će govoriti...

Abrahamu je govorio 3 x u životu… Jedan put je otišao u nepoznato. Obećaje mu zemlju... A ipak on je neće posjedovati... Sve bi to možda moglo stati u 15 minuta...

Važno je početi sebi vjerovati. Tražiti te trenutke.

Važna je ISKRENOST. Priznaj sebi strahove, negativne osjećaje,... Za iskazat se iskrenim prema Bogu potrebna je i hrabrost.

Iskrenost prema drugima zahtjeva i razboritost. Nije razborito reći osobi sve što o njoj misliš. Neka mi Ljubav pokaže način. Ne moj ubiti u pojam drugu osobu.

Bog može sve podnijeti. Njemu budi potpuno iskren-a.

Kako razgovaram s ljudima – o svojim mukama i radostima: … to je predmet i naše molitve.

Cijeli život u molitvi.

Radosna i žalosna otajstva.

Izići iz glave i sumnji. Većina djeluje iz glava. Ne iz srca. U glavi nosimo scenarije...

Biti kao dijete. Ne razumiješ Boga. Daj mu sve u ruke.

Predugo smo se oslanjali na tuđe odgovore. Produžava se i vrijeme studiranja – sve više se oslanjamo na druge.

Kreni od želje – susresti se s Bogom.

Znati ‘tko je on za mene…’

otkrij mu svoju dušu.

Moli Ga…

oslobodi od straha.

da te

Da živiš u svijesti da nemaš što izgubiti.

Imaš Boga. A bez svega drugog se može! Neću biti sam-a. Vjerujem da si TI sa mnom.

Traži od Boga da čuješ kako te zove… po imenu. Zahvali mu što je uz tebe.

Pitaj Ga - da raspiri u tebi želju da ga voliš na nove načine.

Da otkriješ radost i u boli, radost koju ti nitko ne može oduzeti.

Osloni se na Njega.

Neka Duh sveti moli u nama, u Njegovo ime.

Drugo razmatranje S duhovne obnove U Buškom blatu, 28.09.2008. Voditelj: don Josip Mužić