Duhovna Obnova - Moj Odnos S Bogom

MOJ ODNOS S BOGOM

Naš život je kao NUTARNJE PUTOVANJE. Ono može biti izazov, avantura

Ne znaš što te čeka Kod Boga ne možeš ništa predvidjeti

Potreban je odnos POUZDANJA

Duša je jedan sveti prostor, Prostor u kojem mi se Bog objavljuje, Zove me imenom… I kazuje mi svoje ime

Postoje ipak i neke zapreke na tom putovanju

Evo nekih: - STRAH - POTREBA ZA SIGURNOŠĆU - KOMFOR…

strah

Strah od grijeha npr. može biti dobar, Ali strah nije ideal.

To može biti početak. Treba ga nadići.

Kakav je strah u pitanju kod mene?

Strah je čak veći neprijatelj vjere od sumnje.

BIBLIJA nas zove, Bog nas zove, da pobijedimo taj

strah

NE BOJ SE!

Čak 365 x u Bibliji je napisano: NE BOJ SE!

Kao da nam se ta riječ daje za svaki dan u godini

VJERA POBJEĐUJE STRAH.

Većinu ljudi kontroliraju strahovi.

Imenuj svoje strahove! Čega se ti bojiš? Zašto? Što možeš izgubiti?

Čak i redovnici i svećenici su kontroliran strahovima.

Vežu se npr. na ugled

Ne pitaj se što drugi očekuju od mene nego …

ŠTO TREBAM UČINITI DA BOG SA MNOM BUDE ZADOVOLJAN?!

Ako Bog traži i radikalne promjene …

Ako Bog traži i radikalne promjene …

– onda ih treba provesti.

Sigurnost …

Ljudi se osiguravaju…

Novac Polažu u banku

Događa se međutim i slučaj da neka banka bankrotira.

Što onda?

Cijela sigurnost je poljuljana i sve ono što se ulagalo cijeli život…

Treba se osloboditi i od ove potrebe - za sigurnošću.

NE MOŽEMO SE APSLOLUTNO OSIGURAT.

Daj Bogu i tu svoju potrebu! … kao i ljudske obzire u svakoj svojoj večernjoj molitvi.

komfor

Komfor, standard… to nas zna zarobiti. Čini nam se da bez nekih stvari ne možemo.

Ipak znali su ljudi živjeti i bez toga: klima, mobitel, televizija, računalo…

Koliko samo više stvari imamo nego ljudi koji su živjeli prije nas.

Te stvari iziskuju i vrijeme posvećeno njima. A kad ih neko vrijeme ostavimo vidimo da možemo i bez njih… i usput nešto i uštedimo

Koliko se ljudi samo znaju brinuti za TIJELO…

Tijelo zna biti tiranin. Netko može 4 h dnevno posvećivati tijelu a 10 min molitvi.

Ako je čovjek sastavljen od duše i tijela onda ispada da je puno više važno tijelo, a zapravo je suprotno.

Vratimo se na – strah Čega nas je najviše strah?

Možda nas je najviše strah – SEBE.

Možda nismo otišli dovoljno duboko u sebe da bi bili sigurni da smo to što jesmo. I onda prema tomu organizirat svoj život.

Može se dogoditi da krivo postavimo svoj život. I od krive postavke izgubimo godine.

BITI ONO ŠTO JESI!

- nekad je to tako teško.

Ljudi se ne žele susresti sa svojim najdubljim potrebama.

Kao da Bog nije vezan s našom srećom.

A ipak govorimo da je Bog ljubav

Bog je ljubav Odakle zapreka da u to vjerujem?

Okolina. Bombardiranje drugačijim porukama: ‘Kršćanstvo je nazadno.’ ‘Ograničava nas.’ ‘Ne da nam da uživamo u životu!’

Glavna dozvola koju mi tražimo jest – da POSTOJIMO. To se pokazuje u želji za uspjehom, afirmacijom

Ako se cijeli život moraš nekomu dokazivati - onda si još u pubertetu

Bogu sam dragocjen-a

Ako sam rođen-a, ako postojim – ja sam dragocjen. Bog me htio. TO je dovoljno.

Početak je možda u obitelji. Doživjeti ljubav u obitelji.

Ili zbog rastave u obitelji ili zbog manjka ljubavi iz bilo kojeg razloga Idem kroz život s opterećenjima…

Ljudi mogu zakazivati u davanju ljubavi ali BOG NE ZAKAZUJE.

Koliko imam spremnosti slušati Boga?

Primjer roditelja koji su slušali Boga, Prihvaćali život iz Njegovih ruku otvoreni Bogu (…): Imali su dijete koje je bilo

slijepo, nijemo i nepokretno… Godinama je kao 100%tni invalid Ovisio o pomoći drugih

Roditelji su ipak i u takvoj situaciji pronalazili razloga za zahvaljivanje… A uz to - nisu osuđivali one kojima je bio nepodnošljiv teret gledati svoje dijete da pati a nemoći mu pomoći.

Otkloniti bolesne od sebe nije li to pokušaj da se iz života ukloni KRIŽ?! Onda ispada da je Isus promašio. Zašto je bio na križu?

Sve što je teško mogu pretvoriti u križ…

A ono što je dobro u zahvalu…

To je ono što me vodi Bogu!

Prvo razmatranje S duhovne obnove, U Buškom blatu, 28.09.2008. Voditelj: don Josip Mužić