Armin Ibrahimovic.docx

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA ODSJEK: SIGURNOSNE I MIROVNE STUDIJE

UVOD U SIGURNOSNE I MIROVNE STUDIJE (TEMA: SIGURNOSNA POLITIKA BIH)

Mentor:

Student:

Br.Indexa:

Prof. dr. Izet Beridan

Armin Ibrahimović

5956

Sarajevo, oktobar 2018.

Sadržaj:

Uvod…………………………………………………………………………………………...E rror! Bookmark not defined. 1. Sigurnosna polittika kao pojam, odrednica i predstava budućnosti……………………Error! Bookmark not defined. 2

Nastanak i "razvoj" Sigurnosne politike BiH…………………………………………..2

3. Sigurnosna politika BiH i Proces Europskih integracija……………………………….4 4.

Reforma sigurnosnog sektora i Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine……………6

Zaključak……………………………………………………………………………………...9 Literatura…………………………………………………………………………………….10

Ključne riječi: Sigurnosna politika, sigurnost. Uvod

Kada vodimo polemike o sigurnosnoj politici BiH, trebali bismo se dotaći ogromnog broja stvari koje same po sebi voda ta tema. Neke od najbitnijih sigurno jesu i geografski položaj Bosne i Hercegovine, historija koja je protkana kojekakvim napadima, sa ove ili one strane, sa ovim ili onim ciljem. Bosna i Hercegovina se još uvijek nalazi u pomanjkanju dogovora na tom planu, zaokruženost sistema nacionalne (državne) sigurnosti zaostaje, što dalje implicira na zaostatak u dogovoru oko usvajanja, donošenja i ažuriranja tog dokumenta. Sigurno je da Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine, kao jedan od najvažnijih akata kada se radi o samoj državnosti, pa i sigurnosti građana, etničkoj sigurnosti, ekonomskoj, pa i možemo slobodno reći ukupnoj sigurnosti i ambijentu na teritoriju BiH, morao bi biti jedan od bitnijih problema i stvar koja bi što prije trebala da dođe na dnevni red, zarad opšteg boljitka. Mnogo godina je prošlo od njenog usvajanja 2006. godine, te je zaista vrijeme za nove stvari, čak pojava novih zakona, dopuna i izmjena unutar države se u mnogome kose sa pomenutim dokumentom, poput migracija, cyber kriminala i sl. Radom koji je pred nama, pokušaću obraditi ovu temu sa aspekta sadašnjeg pogleda na istu, sa analizom onoga od čega je sačinjena i koje su prijetnje aktuelne danas, ili su bile u prošlosti.

1. Sigurnosna politika kao pojam, odrednica i predstava budućnosti

„Šta je ustvari sigurnosna politika? Kako je definiramo? Najbolji način bi bio rastavljanje pojma na dva iznimno važna elementa i njihovo definisanje. Prvi pojam bi bio sigurnost. Međutim, pojedini autori smatraju da je sigurnost jako teško definirati. Morgan (1992, p. 466) kaže da postoje velike teškoće u definiranju pojma sigurnosti. Na sličan način Buzan (1992, p. 16) zaključuje da priroda sigurnosti sprječava pronalaženje definicije sigurnosti s kojom bi se svi slagali. Međutim, iako postoje teškoće u definisanju, pojam sigurnosti Abazović (2012, p. 27) definira kao stanje u kome je obezbjeđen uravnotežen psihički, duhovni, materijalni i društveni opstanak pojedinca, društvenih grupa sa drugim pojedincima, društvenim grupama i prirodom. Dok je s druge strane prema studiji UN-a o sigurnosti (1986), sigurnost stanje u kojem države smatraju da nema opasnosti od vojnog napada, političkog pritiska ili ekonomske prisile, tako da mogu da se slobodno razvijaju i napreduju. Prema poznatom američkom psihologu Maslowu (1962), primarne biološke potrebe ili fiziološke potrebe organizma, najvažnije su, najosnovnije i najjače od svih ljudskih potreba. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Odmah poslije osnovnih bioloških potreba, slijedi potreba za sigurnošću, kao temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom, potreba za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Tek kada su zadovoljene ove prve dvije potrebe, moguće je ispuniti i one iduće u hijerarhiji potreba, kao što su potreba za pripadanjem i ljubavlju, potreba za poštovanjem i samopoštovanjem, potreba za samoostvarenjem itd. Upravo zbog toga se nameće potreba da se sigurnost razmatra, te da se na kvalitetan način izrade politike koje će dati odgovor na pitanja zaštite interesa i prioriteta građana, konkretnog društva i države u cjelini. S druge strane, pojam politike se definira na različite načine. U pojedinim jezicima, kulturama i ideologijama ima još više pridodatih značenja. Prvo i najviše upotrebljavano značenje je praktično. Pod politikom se podrazumijeva program ili smjer određenih aktivnosti ili težnji, odnosno, skup sredstava i ciljeva. Po drugom, uobičajenom značenju, politika podrazumijeva više ili manje usklađen ili racionalan skup iskazanih interesa, shvatanja ili ideala. U nekim jezicima postoje i posebni termini za oba navedena pojma politike. Na primjer, u engleskom jeziku se upotrebljavaju termini police i politices. U većini savremenih svjetskih jezika ista riječ politika sadrži oba značenja. Pod pojmom politika najčešće se misli na njeno prvo značenje: politika je, dakle, usmjeravanje društvenog kretanja u određenom pravcu. U skladu sa prethodno navedenim definicijama, sigurnosna politika treba dati odgovore na pitanja zaštite interesa i prioriteta građana, konkretnog društva i države u cjelini od vanjskih i unutrašnjih prijetnji bilo koje vrste predvidjeti političke, ekonomske i vojne mjere u tom smislu (Abazović, 2012, p. 34). Pod ovim

se podrazumijeva da se konstantno mora vršiti analiza sigurnosnog okruženja, te iznalaziti načini za djelovanje. Sigurnosna politika je okvirni kompleks mjera i aktivnosti na političkom, ekonomskom, socijalnom, sigurnosnom, odbrambenom planu kao i drugim oblastima koje su donesene u skladu sa naučno-stručnom analizom izvora ugroženosti, a koje se provode putem legitimnih instrumenata države koja poštuju načela ustavnosti i zakonitosti, a sve u cilju zaštite vanjske i unutrašnje sigurnosti demokratskog društva (Masleša, 2001). Sigurnosna politika je u suštini set mjera i aktivnosti kojima se procjenjuju izvori ugroženosti iz svih oblasti jednog demokratskog društva, a sve u cilju zaštite tog društva. U provođenju sigurnosne politike ima više konstanti. Među prvima diferencira se procjena prijetnje i rizika sigurnosti. To podrazumijeva usmjeravanje pažnje na moguće tendencije u sferama (Hensen, 2000): unutrašnjih konflikata po bilo kojem osnovu; nasilne promjene međunarodno priznatih granica; eventualne ekspanzije etničkog ili religijskog ekstremizma; nasilne promjene unutrašnjeg ustavom utvrđenog poretka; organiziranog kriminala; proliferacije; trgovine ljudima; ilegalnih migracija; terorizma; razvoja i transfera oružja za masovno uništenje; socijalnih problema; masovnih rušilačkog nemira; zagađenja okoliša i dr.“1

2. Nastanak i „razvoj“ Sigurnosne politike u BiH

„Prilikom izrade sigurnosne politike jedne države, prije svega je potrebno da se identificiraju prijetnje. Stvarne prijetnje se ne mogu mjeriti, što predstavlja veliki problem. Ukoliko se nešto identificira kao prijetnja, a da to zapravo nije, može rezultirati poremećajima u društvu, s druge strane, ukoliko se neko pitanje ne kvalificira kao prijetnja to može umanjiti mogućnost da se na vrijeme izvrše pripreme za moguće poremećaje.“2 „Regija Jugoistočne Evrope spada u jedno od najdinamičnijih područja kako po odvijanju društvenih procesa u svakoj državi pojedinačno, tako i u okviru subregija. Proces tranzicije koji se odvija već dvadeset godina na spomenutom području predstavlja veliki problem, jer tranzicija je mnogo složeniji problem od puke strukturalne promjene unutrašnje društvene i političke organizacije. Tranzicioni put prema Evropskoj uniji (EU) predstavlja problem za sve zemlje regije, a posebno za Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno zbog njene složene državne organizacije. Dakle, značajan broj država u tranziciji suočava se sa problemima koji ih destabiliziraju unutar samih njih, a one, kao takve, djeluju kao destabilizirajući faktor na regionalnom pa i kontinentalnom nivou. S druge strane, nosioci savremenih sigurnosnih rizika tendiraju ka homogenizaciji, užem povezivanju i uspostavljanju jasnih i provjerenih standarda u ostvarivanju svojih ciljeva.“3 „Bosna i Hercegovina kao i svaka druga moderna demokratska i pravna država, putem institucionalnih sigurnosnih i ostalih zaštitnih mehanizama treba obezbjediti zaštitu Prema: Nerma Halilović-Kibrić (2015), „Razvoj Sigurnosne politike BiH u svjetlu Euroatlanskih integracija“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, str. 144.-145. 2 Prema: Abazović, M. (2012). „Državna bezbjednost“, Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, str. 52. 3 Prema: Abazović, M. (2012). „Državna bezbjednost“, Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, str. 60. 1

teritorijalnog integriteta i suvereniteta, političku samostalnost i međunarodni subjektivitet, te ostale vrijednosti pred svim oblicima vanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja. Sa svim državnim atributima trebaju se stvarati demokratsko-sigurnosni uslovi za sprovođenje vladavine zakona s osnovnim ciljem obezbjeđenja opće klime za društveno-ekonomski, socijalni, kulturni, i svaki drugi razvoj građana i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. Na taj način se dolazi do centralnog pitanja kojom politikom osigurati stabilnost i sigurnost u razvoju Bosne i Hercegovine? To je sigurnosna politika, koja svoje uporište ima u već navedenim ustavnopravnim rješenjima. Dakle, svaka organizirana država koja je prevashodno politička organizacija oblikuje i razvija niz politika (ekonomska, vanjska, odbrambena, ekološka, kulturna, itd.) koje zavisno od prilika i okolnosti mogu imati odgovarajući utjecaj na stanje sigurnosti u državi. Sve one čine sigurnosnu politiku na nivou države. Znači iz globalnog koncepta sigurnosne politike, proizlaze sve naznačene i druge politike.“4 „Dakle, samo jedna demokratska, objektivna, pragmatična, efikasna i provodiva sigurnosna politika (sa ciljevima, snagama, sredstvima, dinamikom operacionalizacije, itd.), i njenom djelotvornom implementacijom i donošenjem ostalih racionalnih odluka u konkretizaciji operativnih zadataka, omogućit će političkim strukturama vlasti u Bosni i Hercegovini, da oblikuju jednu poželjnu demokratsku i sigurnosnu zajednicu.“5 „Istovremeno, to je način da se kroz praktični aktualitet institucionalnih mehanizama čije se aktivnosti moraju odvijati u ustavno-zakonskim i političkim neutralnim okvirima, daje puni doprinos u održavanju stabilnosti i sigurnosti političkog sistema u Bosna i Hercegovina. Jedino se na taj način može stvarati klima o sposobnosti i efikasnosti u zaštiti osnovnih vrijednosti bosansko-hercegovačkog društva.“6 „Odlukom Vijeća za implementaciju mira (Briselskom deklaracijom), u maju 2000. godine, Bosna i Hercegovina se obavezala na donošenje dokumenta Sigurnosna politika Bosna i Hercegovina do kraja 2000. godine., a Predsjedništvo Bosna i Hercegovina obavezalo je Vijeće ministara za nosioca aktivnosti za izradu ovog dokumenta. Vijeće ministara Bosna i Hercegovina je tek u avgustu 2001. godine formiralo radnu grupu za izradu ovog akta u koju su uključeni Vojni savjetnici, kao i ekspertnu grupu u koju su uključeni članovi Sekretarijata Vijeća ministara u Bosna i Hercegovina. U septembru 2002. godine radna grupa Vijeća ministara završila je nacrt dokumenta koji je usvojen tek 2006. godine. Međutim, najveći problem kod izrade Dokumenta o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine je primjena dosta zastarjelih tradicionalnih stavova, koji preferiraju idealističke koncepte, bez adekvatnog naučnog, stručnog i operativnog spoznavanja svih otvorenih i latentnih prijetnji koje se u kontinuitetu odražavaju na stanje sigurnosti u državi.“7 Manjak sistemskog, profesionalnog i objektivnog, pa i pravovremenog i predanog djelovanja, zasigurno će kočiti BiH u njenom putu ka ostvarivanju ciljeva, ako se ulazak u EU može

Prema: Ahić, J. (2004). Dokument o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine - "Conditio sine qua non" Kriminalističke Teme, III (3-4), str. 361. 5 Prema: Masleša, R. (2002). „Oblikovanje sigurnosne politike na nivou Bosne i Hercegovine“, Kriminalističke Teme, III (3-4), str. 30. 6 Prema: Ahić, J. (2004). Dokument o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine - "Conditio sine qua non" Kriminalističke Teme, III (3-4), str. 352. 7 Prema: Masleša, R. (2002). „Oblikovanje sigurnosne politike na nivou Bosne i Hercegovine“, Kriminalističke Teme, III (3-4), str. 37. 4

smatrati ciljem, s obzirom na skorašnje izjave, političku situaciju, ustrojenost i želju sadašnjeg rukovodstva u Bosni i Hercegovini. Kočnica i kamen spoticanja Bosne i Hercegovine, na njenom putu ka evropskim integracijama, boljitkom, ekonomskom i sigurnosnim ustrojenošću, uvjetovan je prije svega dobrom saradnjom naše diplomatske elite sa Europskom Unijom, sa susjedima, kao i sa svjetskom javnošću, trudom i zalaganjem za kompromis, te svakako detektovanje glavnih problemskih odrednica. Imidž nesigurnost je, svakako ono što nam najmanje treba u ovim trenucima i kod usvajanja i donošenja, ažuriranja i poboljšanja ovog akta. Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine je zaista ponekad izvor i prezentacija, preslikavanje sveukupnosti odnosa unutar bosanskohercegovačkog društva kao takvog, neujednačenog, gotovo nemogućeg za objasniti, za ostvariti nešto što bi doprinijelo boljitku svih naroda, jer, ogromna težina je stvaranje zajedničkog stava po pitanju sigurnosti. Mnoge špekulacije, kao i napuhanost i sekuritizacija određenih problema doprinose formiranju stanja haotičnosti u politici i odnosu političara i građana, stanovništva. Odlazak iz sadašnje, nazovimo komfort zone, te stvaranje novih uslova za dogovor unutar države, današnjim liderima, kao i u godinama iza nas, je nekako misaona imenica, težak zadatak i sistem ugnjetavanja im je, objektivno gledano, mnogo prisniji, nego li sistem promjene iz korijena, svega što se tiče funkcionalnosti države, a u pogledu i smislu održivosti, razvitka te uključenosti društva u veći broj tih procesa, nego li do sada. Sigurnosne prilike su uvijek, barem u određenim stvarima na ivicama sukoba i nelagodnosti,

3. Sigurnosna politika BiH i Proces Europskih integracija

Krajem 20. stoljeća, na području bivše Jugoslavije, dogodio se jedan od najmračnijih trenutaka u novijoj historiji Europe i svijeta-rat. Ogroman udar na ustrojstvo Europske Unije i velika ljaga na postojanje i njene fundamentalne ciljeve i htjenja. Pogođene dešavanjima na prostorima ovog geografskog bazena, zemlje Zapadnog Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina, našle su se u velikom zaostatku u odnosu na ostatak Europe, u pogledu ekonomije, kulture, razvoja, proklamacije demokratije i vladavine prava, ljudskog postupanja, ali jedna od najužarenijih tačaka i izazova, svakako je bila sigurnost. Sigurnosne prilike su u velikoj mjeri bile neodgovarajuće, neprilagođene, sa friškim zaostacima i ranama iz godina koje su tek prošle i sa sjećanjem na ratna dešavanja koja su odnijela veliki broj života i nanijela ogromne ljudske, infrastrukturne, ekonomske, političke i dr. probleme svakoj državi koja se nalazila u nekada velikoj komunističkoj harmoniji Jugoslavije pojedinačno. Bosna i Hercegovina je činom ratovanja, možemo slobodno reći ostala najkraćih rukava, u odnosu na ostale bivše države pripadnice pomenute državno-pravne konstitucije. Razlog tome, zasigurno leži u velikoj multikulturalnosti, neriješeni problemi konstituiranja vlasti, umiješanost velikog broja stranih tijela, dvojni ili čak trojni identitet, nepostojanje ideje o državi, bujica nezadovoljstva, neravnopravnosti, želje za boljim, pa i problemi sigurnosnog tipa, u smislu formiranja, delegiranja i konstitucije novih i zajedničkih institucija i funkcionalnosti istih. „U maju mjesecu, 1999. godine, otpočeo je Proces stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Association Process – SAP), koji nudi jasnu mogućnost integracije za Bosnu i Hercegovinu

kao i ostalih pet zemalja regije Zapadnog Balkana u EU. Od tog trenutka pa do danas, desilo se niz promjena koje su državu stavile u povoljniji položaj, ali niti jedna koja bi je stavila na listu punopravnih članica Europske unije.“8 „Ono na što Europska komisija posebno akcentuje su nedostatak koordinacije i saradnje između instanci vlasti u BiH, misleći na entiteske, kantonalne i općinske vlasti. Slična situacija je i sa sigurnosnim službama što sistemski dovodi do rasta nesigurnosti građana, ali i njihovog nepovjerenja u državni sigurnosni sistem.“9 Ono na šta se u izvještajima Europske komisije, koji su redovni za sve države Zapadnog Balkana, stavlja kao posebno naglašeno jeste, policijski sistem Bosne i Hercegovine i manjak institucionalizirane koordinacije i saradnje između državnih i entitetskih odnosno kantonalnih policijskih tijela otežava efikasan rad policijskih službi, te nedostatak efikasno organizovane policije. „Iako zakon predviđa neovisni i transparentan nadzor policije, uključujući javne žalbene mehanizme, njegova provedba je u praksi često pogrešna. Stoga je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se ograničio politički utjecaj, osobito u imenovanju visokih policijskih službenika. Sveukupno gledano, ostvaren je određeni napredak u oblasti policije, kako navodi izvještaj. Međutim, nedostatak koordinacije i saradnje, te nedostatak odgovarajuće obuke i opreme sprječavaju efikasan rad policijskih službi, što se najviše pokazalo tokom socijalnih nemira u februaru. Koordinacija i saradnja među organima za provođenje zakona i dalje je uglavnom neformalna. Postoje naznake neprikladnog političkog utjecaja po etničkim linijama. Zakonodavni okvir kojim se uređuje oblast policije i dalje se mora poboljšati da bi se postigao viši nivo profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti u cijeloj zemlji.“10 „Bosna i Hercegovina je ostvarila određeni napredak u pogledu pripreme, implementacije i preparacije „acquis“ Europskih standarda u području sigurnosnog sektora. Određeni napredak je napravljen usvajanjem strategije o borbi protiv organizovanog kriminala, i implementacijom akcijskog plana protiv pranja novca i finansiranja terorizma, kao i borbe protiv neuređenosti granica i problema na samim granicama. U narednom periodu, Bosna i Hercegovina bi se trebala pozabaviti sljedećim problemima: → Napredovati na svim nivoima strateškog pristupa u oblasti finansijskih istraga; uključujući i usvajanje FATF koncepta u pogledu finansijskih istraga; ponašati se shodno provođenju finansijskim istragama, te napraviti standard za postupanje u istim od samoga starta, kao i uključiti kriminalno istraživanje kod prikupljanja dokaza, poput organizovanog kriminala, terorizma, pranja novca, i ozbiljnih slučajeva korupcije; postupati multidisciplinarno i proaktivno svim finansijskim istragama. Prema: Nerma Halilović-Kibrić (2015.), „Razvoj Sigurnosne politike BIH u svjetlu Euroatlanskih integracija“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, str. 146. 9 Prema: Nerma Halilović-Kibrić (2015.), „Razvoj Sigurnosne politike BIH u svjetlu Euroatlanskih integracija“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, str. 147. 8

10

Prema: European Commission (2015), Bosnia and Herzegovina Progress Report. Dostupno na: http://europa.ba/wpcontent/uploads/2015/11/20151110_report_bosnia_and_herzegovina.pdf, datum posjete: 22.10.2018.

→ Izgraditi i povećati kapacitete za suzbijanje terorizma, kroz bolju kooperaciju i koordinaciju, izmijeniti i otkriti slabost kriminalaca, napraviti prevenciju od radikalizacije sa deradikalizirajućim programima. → Nastaviti surađivati sa susjednim zemljama na granicama, dodatno implementirati proces poboljšanja pogranične suradnje, posebice u formiranju zajedničkog centra za upravljanje granicama, osnažiti i povećati kapacitete za migrante, posebice kada je riječ o ranjivim grupama.“11

4. Reforma sigurnosnog sektora i Sigurnosna politika BiH „Reforma sigurnosnog sektora započeta prije ovog perioda je nastavljena, a 6. februara 2006. godine Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je usvojilo Sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine koja predstavlja “dokument koji definiše dugoročnu i koherentnu strategiju, te daje okvir i smjernice za izgradnju sistema, strukture i svih mehanizama neophodnih za efikasno djelovanje sektora sigurnosti.” 12 Najvažnija reforma u toku ovog perioda je bila reforma oružanih snaga. Entitetska ministarstva odbrane su ukinuta, a Oružane snage Bosne i Hercegovine su postale jedinstvene sa početkom 2006. godine. Postizanje ovakvih rezultata deset godina nakon završetka rata, pri čemu se bivše zaraćene strane sada nalaze i djeluju pod jedinstvenom komandom, predstavljalo je ogroman uspjeh. Oružane snage Bosne i Hercegovine su nastavile sa svojom modernizacijom i provedbom reformi potrebnih za pridruženje NATO savezu. Kao rezultat postignutih uspjeha u reformi odbrane, NATO je pozvao Bosnu i Hercegovinu da pristupi programu Partnerstvo za mir krajem 2006. godine, kao prvi korak ka njenom punopravnom članstvu u NATO-u. Tri godine kasnije, Bosna i Hercegovina je podnijela i aplikaciju za pristup MAP-u (Membership Action Plan), koji je uslovno odobren u aprilu 2010. godine. Važan momenat u odnosu lokalnih političkih vođa i njihovog odnosa prema angažmanu međunarodne zajednice je bio neuspjeh ustavnih reformi u aprilu 2006. godine. Podržavana od strane Europske unije i posebno SAD-a, reforma je trebala da uobliči i ojača državne institucije kroz listu amandmana.“13 „Posljednja reforma u sigurnosnom sektoru BiH koju su nastojali inicirati međunarodni akteri je reforma policije. Ova reforma je također osporavana od samog početka od strane političkih elita u BiH. Ozbiljniji pregovori o reformi policije počeli su u toku 2005. godine, ako se izuzmu provedene reforme neposredno po završetku rata. Centralnu pažnju u političkom životu proces reforme policije zauzeo je tokom faza pregovora u 2006, 2007. i 2008. godini, ali je još uvijek prisutna žestoka debata oko ove reforme među domaćim političarima. Reforma policije je postala veoma ispolitizirana, jer je često naglašavano da je ova reforma preduslov za buduću 11

Prema: European Commission (2018.), Bosnia and Herzegovina Report, dostupno na: http://europa.ba/wpcontent/uploads/2018/04/20180417-bosnia-and-herzegovina-report.pdf, datum posjete: 22.10.2018. 12 Prema: „Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine“, Sarajevo, februar 2006. godine, str. 1. 13 Prema: Denis Hadžović, Emsad Dizdarević, Damir Kapidžić (Sarajevo, mart 2011.) „Kontekst analiza reforme sigurnosnog sektora u Bosni i Hercegovini 1990 - 2009.“ Centar za sigurnosne studije – BiH, str. 25.

integraciju Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Teški razgovori o reformi policije su bili odlučujući faktor u zastoju daljnjeg reformskog procesa. Razgovori su se razvukli na period od tri godine, u kojem su vladajuće političke stranke napravile veoma mali napredak i zadržali svoje maksimalističke zahtjeve. Stav predstavnika srpskih političkih stranaka je bio da se prilikom reforme policije poštuje unutar državna entitetska granica, čime bi bila sačuvana pozicija Policije Republike Srpske. Nasuprot tome, bošnjačke političke stranke zalagale su se za centralizaciju i administrativnu reorganizaciju policijskih tijela u BiH, koje bi prelazile entitetske granice. Stav predstavnika hrvatskog naroda u BiH je bio manje jasan, ali je usmjeren ka stvaranju određenih, bar većinski hrvatskih regionalnih policijskih snaga. Tehnička pitanja reforme policijskih snaga su bila uglavnom dogovorena, ali teritorijalni ustroj policijskih regija postao je nepremostiva prepreka. Europska unija, koristeći pristup “mrkve i štapa”, koji se pokazao kao uspješan u tranziciji centralnih i istočnih komunističkih zemalja ka članstvu u NATO-u, insistirala je na policijskoj reformi kao preduslovu za započinjanje pristupnih pregovora, odnosno potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. S jedne strane, osiguran je minimalni konsenzus u tehničkim pitanjima, koji se doduše još uvijek treba implementirati u praksi. U isto vrijeme, zakašnjelo pregovaranje još više je osnažilo pozicije etničkih partija i stvorilo politički zastoj kada je u pitanju ova reforma.“14 „Kao što je već ranije rečeno, glavno obilježje ovog zadnjeg perioda je smanjena uključenost aktera međunarodne zajednice u dešavanja na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. SAD, okrenute ka novim izazovima u svijetu, odlučile su se za manji pritisak na političare u BiH. Europska unija je trebala da zamijeni SAD kao najutjecajnijeg vanjskog faktora, posebno imajući u vidu da je strateški cilj Bosne i Hercegovine punopravno članstvo u Europskoj uniji. Postavljajući kao uslove donošenje ili provedbu zakona kao postepene korake za EU integracije, EU je pokušavala da pospješi reforme sa obećanim nagradama. Ured visokog predstavnika je tokom ovog perioda, slijedeći strategiju transformacije Ureda visokog predstavnika u Ured specijalnog predstavnika Europske unije, smanjivao svoje aktivnosti i reducirao aktivno uplitanje u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine. Cilj je bio da se podstaknu domaći političari da donose samostalne odluke, kao i da motiviše građane da zahtijevaju određenu odgovornost izabranih lidera za njihove postupke, ili pak njihovu neučinkovitost. Ova strategija ponovo je potaknula praksu iz prethodnih osam godina, koju je i uspostavio visoki predstavnik, gdje je on predstavljao krajnjeg donosioca odluka u BiH politici. Lokalni akteri nisu mogli ili nisu željeli postići konsenzus o znatnom broju pitanja, te su očekivali da će to učiniti visoki predstavnik umjesto njih. Visoki predstavnik je, u skladu sa svojom novom strategijom, odlučio da će radije da ostavlja neke reforme nedovršene, nego da nameće svoje odluke. Ostvaren je određeni napredak u procesu pristupanja Evropskoj uniji parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u decembru 2007. godine, i kasnijim potpisivanjem Sporazuma u junu 2008. godine. Ovo je bio prvi ugovorni odnos između Bosne i Hercegovine i Europske unije, preduslov i prvi korak ka punopravnom članstvu u Uniji.“15 „Ukupna sigurnost Bosne i Hercegovine ovisi od svih elemenata državne moći na način da se oni zajednički planiraju i uvezuju, kako bi se stvorile mogućnosti koje Bosna i Hercegovina može iskoristiti da bi se postigla sigurnost i dobrobit za sve građane. Sigurnosna politika Bosne Prema: Denis Hadžović, Emsad Dizdarević, Damir Kapidžić (Sarajevo, mart 2011.) „Kontekst analiza reforme sigurnosnog sektora u Bosni i Hercegovini 1990 - 2009.“ Centar za sigurnosne studije – BiH, str. 27. 15 Prema: Denis Hadžović, Emsad Dizdarević, Damir Kapidžić (Sarajevo, mart 2011.) „Kontekst analiza reforme sigurnosnog sektora u Bosni i Hercegovini 1990 - 2009.“ Centar za sigurnosne studije – BiH, str. 28. 14

i Hercegovine je opći i konceptualni dokument u oblasti sigurnosti. Svojom strukturom i rješenjima je kompatibilna s odgovarajućim dokumentima iz ove oblasti u državama parlamentarne demokracije. Ovaj dokument nudi okvir s kojim je moguće i potrebno uskladiti sva zakonska i druga normativna rješenja, kao i razvojne i doktrinarne dokumente kojima se uređuju pojedini dijelovi sigurnosne politike. Obuhvata temeljne odluke koje utiču na spoljnu i unutarnju sigurnost države i društva. Utemeljuje se na utvrđenom državnom pristupu sigurnosti, daje smjernice za vojnu doktrinu i uvažava međunarodne i regionalne regulative kojima je država pristupila. Provođenje Sigurnosne politike zahtijeva puni angažman svih državnih organa i resora, čime se osigurava sagledavanje svih aspekata državne sigurnosti na integralni sveobuhvatan način. Pravovremenim prepoznavanjem sigurnosnih prijetnji planiranjem mjera i adekvatnim odgovorom tijela i institucije na svim razinama vlasti da će dati svoj puni doprinos njenoj implementaciji. Bosna i Hercegovina je opredjeljenja za aktivnu međunarodnu suradnju na političkom, ekonomskom i sigurnosnom planu, te bi trebala uložiti napore ka približavanju i institucionaliziranju odnosa s odgovarajućim međunarodnim strukturama. Uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije među različitim nivoima vlasti za prenošenje, provedbu i primjenu prava EU treba rješavati kao prioritetno pitanje kako bi u državi postojao jedinstven stav po pitanjima vezanim za EU. Europska Unija također nastavlja svoje prisustvo u Bosni i Hercegovini u okviru zajedničke vanjske i bezbjedonosne politike, te evropske sigurnosne i odbrambene politike. Bosna i Hercegovina sve više preuzima odgovornosti, preduzima aktivnosti usmjerene ka izgradnji takvog sigurnosnog sistema kroz nadležne institucije, koje će joj moći pružiti adekvatnu zaštitu i poštivanje vitalnih vrijednosti kao i mogućnosti za promociju i ostvarivanje njenih sigurnosnih interesa. U tom cilju, Bosna i Hercegovina će bržim i efikasnijim koracima krenuti ka Europskoj uniji i pronaći svoje mjesto pod evropskim nebom.“16

Prema: Nerma Halilović-Kibrić (2015.), „Razvoj Sigurnosne politike BIH u svjetlu Euroatlanskih integracija“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, str. 149. 16

Zaključak: Iz prethodno viđenog, možemo doći do zaključka da, Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine je u najmanju ruku osjetljiva tema, te jako zahtijevan dokument za izmijenu i dopunu u svakome smislu. Umiješanost ogromnog broja interesa, višestrani zahtijevi, koji se u mnogome kose jedan sa drugim. Politička situacija, kao i u ostalim segmentima društva, dovodi do pomanjkanja dogovora i formiranja loše sigurnosne slike u Bosni i Hercegovini. Reforme sigurnosnih prilika, su uvijek popraćene sa dosta velikom dozom nepovjerenja, prije svega historijskog, pa onda i kulturnog, ekonomskog i sl. Svakako da, Bosna i Hercegovina uspijeva, donekle da ispuni sve svoje obaveze, doduše otežano i uz puno natezanja sa svih strana. Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine, je dokument koji se mora što prije prilagoditi današnjim uslovima i prilikama u sigurnosnom polju unutar naše države, uz dopunu problema koji nas pogađaju danas, kako bi se stvorio bolji ambijent, kako u okvirima Europske unije, tako i u samom regionu te državi kao jedinstvenoj konstituciji. Problemi poput migranata, zatvorenih granica, korupcije, pranja novca i sl. trebali bi doživjeti veću ekspanziju u smislu čuvanja i veličanja, odnosno prvenstvenosti sigurnosnih problema i dodatno valoriziranje unutar Sigurnosne politike Bosne i Hercegovine.

Literatura:

Knjige: 1. Abazović, M. (2012). Državna bezbjednost. Sarajevo: Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.; 2. Ahić, J. (2004). Dokument o sigurnosnoj politici Bosne i Hercegovine - "Conditio sine qua non" Kriminalističke Teme, III(3-4); 3. Denis Hadžović, Emsad Dizdarević, Damir Kapidžić (Sarajevo, mart 2011.) „Kontekst analiza reforme sigurnosnog sektora u Bosni i Hercegovini 1990 - 2009.“ Centar za sigurnosne studije – BiH; 4. Masleša, R. (2002). „Oblikovanje sigurnosne politike na nivou Bosne i Hercegovine“, Kriminalističke Teme, III (3-4); 5. Nerma Halilović-Kibrić (2015.), „Razvoj Sigurnosne politike BIH u svjetlu Euroatlanskih integracija“, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu; 6. Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, februar 2006.

Internet članci: 1. European Commission (2015), Bosnia and Herzegovina Progress Report. Dostupno na:

http://europa.ba/wpcontent/uploads/2015/11/20151110_report_bosnia_and_herzegovi na.pdf, datum posjete: 22.10.2018; 2. European Commission (2018.), Bosnia and Herzegovina Report, dostupno na: http://europa.ba/wp-content/uploads/2018/04/20180417-bosnia-and-herzegovinareport.pdf, datum posjete: 22.10.2018.