53

OBAVIJESTI: Dragi naši mladi, drage naše župljanke i župljani, Evo uz Božju pomoć uspjeli smo popuniti cijeli bus za putovanje na Hodočašće povjerenja koje se, kao što vam je dobro poznato, ove godine održava u Ženevi. Ovu (25.11.) i slijedeću nedjelju (2.12.) održat ćemo Taizé molitve sa svima koji su se prijavili za hodočašće u Ženevu. Ove molitve bit će nam duhovna priprema kako bismo se što bolje pripremili za Europski susret mladih u Ženevi. Pozivamo vas da nam se ovih nedjelja pridružite nakon Mise mladih u 17 sati, da nas podržite i da s nama molite za širenje povjerenja na zemlji. Polako nam se bliži Advent... Svake subote izrañivali smo razne prigodne božićne ukrase. Osim članova „Osmijeha“ uključile su se učenice osnovne škole. Svojim vrijednim prstima napravili smo ukrase za koje vjerujemo da će vam se svidjeti. Prodavati ćemo ih nakon svake Sv. Mise u ovo adventsko vrijeme. Novac koji skupimo ovim putem, darovat ćemo potrebitim obiteljima na području naše župe. Na takav način želimo im uljepšati Božić... Vjerujemo da ćete se pridružiti ovoj lijepoj gesti, da ćete kupiti ukrase, jer ima li ljepšeg načina da učinimo nešto humano, da se približimo Isusu nego pomažući onima koji zaista trebaju pomoć... Takoñer, svake nedjelje u Adventu nakon misa zornica mladi iz "Osmijeha" nudit će vam tople napitke i kolače. Oni koji žele, moći će dati dobrovoljan prilog koji može biti vrlo simboličan, no bitno da je od srca. Namijenjen je za putovanje mladih na Hodočašće povjerenja u Ženevu. "Osmijeh" pjeva na vjenčanjima. kontakt: Mario, mob: 091 180 5514 (molimo Vas da nam se javite najmanje dva tjedna prije) Posjetite nas na našoj web stranici : www.mladi-osmijeh.bloger.hr Probe zbora mladih održavaju se srijedom u 20:30 u župnoj dvorani. Pozivamo sve mlade da nam se pridruže. Druženja mladih su u župnoj dvorani nakon svake mise mladih! pozivamo vas, pridružite nam se... Ureñuje: Urednici:

Zajednica mladih „Osmijeh“ Anica Marković Terezija Valičević Ivan Barukčić

52. BROJ II. GODINA

Postoji li zlo? Jedan je sveučilišni profesor izazvao studente s ovim pitanjem. „Je li Bog stvorio sve što postoji?“ Jedan je student hrabro odgovorio: „Je, stvorio je!“ „Bog je sve stvorio?“ upitao je profesor. „Da profesore“, odgovorio je student. Profesor je odgovorio, „Ako je Bog stvorio sve, onda je On stvorio takoñer i zlo, jer zlo postoji, i sudeći prema pravilu - da naša djela govore tko smo mi – Bog je zao“. Student je nakon tog odgovora zašutio. Profesor je bio jako zadovoljan sam sa sobom, i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je kršćanstvo samo mit. Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: „Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?“ „Naravno», odgovorio je profesor. Student se ustao i rekao: „Profesore, postoji li hladnoća?“ „Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Tebi nikad nije bilo hladno?“ odgovorio je profesor. Mladić je odgovorio, „Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo – nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula (460 stupnjeva F) je potpuno odsustvo topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo – topline.“ Student je nastavio: „Profesore, postoji li tama?“ Profesor je odgovorio: „Naravno da postoji!“ Student odvrati: „Još jednom ste pogriješili, ni tama ne postoji. Tama je zapravo – nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne duljine svake boje. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je odreñeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Nije li to točno? Tama je termin koji čovjek koristi da bi pokazao što se dogaña kad svjetlo nije prisutno!“

Konačno, mladi je čovjek upitao: „Profesore, postoji li zlo?“ Sad već pomalo nesiguran, profesor je odgovorio, „Naravno, kao što sam rekao. Vidimo ga svaki dan – u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U masi kriminala i nasilja u svijetu. Ovo nije ništa drugo nego dokaz – postojanja zla!“ Na to je student odgovorio: „Zlo ne postoji, profesore. Ili barem, ne postoji samo za sebe. Zlo je jednostavno – odsustvo Boga. To je kao tama i hladnoća – riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsustvo Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera, ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu. To je kao hladnoća koja nastupa kad nema topline, ili tama koja nastaje kad nema svjetla.“ Profesor je šutke sjeo. Mladićevo ime bilo je – Albert Einstein

Molitelj: "Oče naš koji jesi na nebesima..." Bog: "Da?" Molitelj: "Ne prekidaj me! Zar ne vidiš da molim?!" Bog: "Ali zvao si me!" Molitelj: "Ja tebe ? ..Ah ..ne ..ja te zapravo nisam zvao. To je molitva. Mi upravo tako molimo:"Oče naš ,koji jesi na nebesima!" Bog: "Evo opet! Jel me zoveš kako bismo razgovarali? Ili što? Dakle,što te muči?" Molitelj: "Sveti se ime tvoje.." Bog: "Misliš li to ozbiljno?" Molitelj: "Zar bi trebalo tu nešto ozbiljno misliti?" Bog : "Želiš zaista da se moje ime sveti? Što ti to uopće znači: "Sveti se ime tvoje?" Molitelj: "Pa to znači..bhh...to znači...phh,zaboga.. Ne znam što to znači! Odakle bi znao što to znači!” Bog: "To znači da me želiš slaviti, da sam ti ja poseban, da sam ti važan, da ti je moje ime dragocijeno." Molitelj: “Aha,hm...kužim.. Doñi kraljestvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji..” Bog: "Radiš li ti na tome?" Molitelj: “Ha? Misliš na tome da doñe kraljestvo tvoje? Pa naravno! Idem svake nedjelje u crkvu, dajem milostinju, čak dajem i za misije..” Bog: "Ja želim više; želim da dovedeš svoj život u red, želim da ostaviš navike, koje drugima idu na živce, da naučiš misliti na druge. Želim da pomogneš ljudima, da im pokazuješ put ka Istini, da liječiš bolesne, oslobañaš zatočene, nahraniš gladne.. Jer sve što si učinio za te ljude,meni si učinio."

Molitelj: “Zašto to govoriš baš meni? Kao da ja mogu nahraniti gladne, pomoći siromašnima? Pogledaj samo koliko love imaju popovi i biskupi! Idi njima reci nek se oni zauzmu za siromahe.” Bog: “Oprosti, ali ja sam mislio da stvarno moliš da doñe kraljestvo moje i da bude volja moja. To naime, počinje sasvim osobno kod onoga koji za to moli. Tek onda kad želiš isto što i ja, možeš biti vjesnik moga kraljestva..” Molitelj: “Ma to mi je jasno!.. Mogu sad nastaviti moliti?” "Kruh naš svakidašnji daj nam danas.." Bog: “Hej-hej.. Pa čovječe ti predebeo! Tvoja molitva te obavezuje nešto učiniti kako bi milioni gladnih na ovom svijetu dobili svoj svagdanji kruh.” Molitelj: “..i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim..” Bog: "A šta je sa tvojim radnim kolegom?” Molitelj: “Njega mi ne spominji! Ti znaš da me on već javno blamira, da je uvijek arogantan prema meni, da mi diže tlak svojim ciničnim primjedbama i on to zna! On mene uopće ne doživljava ozbiljno, on se sa mnom sprda...taj tip je...” Bog : ”Znam,znam! A ipak, tvoja molitva?” Molitelj: ”Pa nisam baš tako mislio!” Bog: “Ti si barem iskren.. Nego daj mi reci, zar tebe čini sretnim tako živjeti pun bijesa i mržnje prema radnom kolegi?” Molitelj: “Je, da! Taman posla!...To me razara,to me boli..” Bog: “Ja tebe želim ozdraviti: Oprosti mu, i ja ću tebi oprostiti. Možda ja tebi ipak još prije oprostim. Onda su arogantnost i mržnja njegovi grijesi, a ne više tvoji. Možda ćeš pri tome izgubiti nešto od svoga novca i imidža. Ali to će ti donijeti mir u srce.” Molitelj : “Hm,nisam baš siguran mogu li to..” Bog: “Ja ću ti pomoći!” Molitelj: “..i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla..” Bog: “Ma nista lakše od toga. Samo mi reci koje te osobe i situacije uvode u napast.” Molitelj: “Kako to misliš? “ Bog : “Znaš ti svoje slabe točke: neodgovornost, rasipnost, škrtost, seksualnost, agresivnost, odgoj.. Ne daj napasti ni jednu jedinu šansu!” Molitelj: “Čini mi se da mi je ovo najteži očenaš kojega sam ikada izmolio, ali sad prvi put moja molitva ima veze sa mojim svakodnevnim životom.” Bog : “Jako dobro! Napredujemo! Sad nastavi moliti do kraja.” Molitelj: “Jer tvoje je kraljestvo i moć i slava u vijeke vjekova. Amen.” Bog: “Znaš što mi se sviña? Kad me ljudi kao ti počnu ozbiljno doživljavati, iskreno moliti, slijediti i činiti ono što je moja volja. Kada ljudi primjete da ih njihov trud oko moga kraljestva čini sretnim..”