Za Prezentaciju

Metoda ankete Metoda anketiranja je postupak kojim se na temelju anketnog upitnika istražuju i prikupljaju podaci, informacije, stavovi i mišljenja o predmetu istraživanja. Anketa je metoda za dobivanje informacija o mišljenju i stavovima ljudi, koja se najčešće koristi u javnom životu, ali koja u osnovi ima naučnu intenciju da se dobiju saznanja o stavovima šire populacije. Anketa je poseban oblik neeksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz o mišljenjima, uvjerenjima, stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajućim nizom standardiziranih pitanja. Anketa je metod koji koristi anketni upitnik za prikupljanje podataka koji trebaju nadalje biti analizirani uz korištenje različitih analitičkih metoda. Anketa predstavlja najrašireniju metodu prikupljanja podataka, a njeno prvo načelo sastoji se u stavu da se njom mogu dobiti mišljenja o malom broju pitanja, koja interesuju veće skupine ljudi, ili cijele populacije nekog društva. Dakle, anketa je koncentrisana na površnije i kratkoročnije stavove općeg karaktera i trenutne ocjene i mišljenja o nekom pitanju, koje je u fokusu neke određene populacije u momentu ispitivanja i nekog aktuelnog stanja. Anketa traži, prije svega, precizno određenje populacije koja se ispituje, zatim jednostavna, jasna, nedvosmislena i nesugestivna pitanja, i to mali broj tih pitanja. Pitanja se mogu postaviti pismeno, pomoću otisnutog upitnika, ili usmeno, putem intervjua. Pouzdanost ankete zavisi od prikupljenih informacija – što je pouzdanost informacija veća, to je pouzdanija anketa. U nekim slučajevima pouzdanost informacija može biti potpuna, ali mogućnosti ove metode su najčešće ograničene, jer spoznaje koje nam ona može dati zavise od iskrenosti ispitanika i od njihove sposobnosti da odgovore na postavljena pitanja. Ti odgovori su obično nepotpuni, netačni, jednostrani i subjektivni, a u većini slučajeva anketirani uopće ne odgovaraju na anketne upitnike. Do korisnih podataka o ljudskom doživljaju i ponašanju može se doći uz primjeren problem istraživanja, dobro konstruisan i provjeren upitnik, reprezentativan uzorak ispitanika i uz konkretno prikupljanje i prikladnu analizu podataka. Anketa se oprema šifriranim i izračunljivim oznakama, pa istraživači mogu brzo i sigurno izračunati matematički izraz rezultata ankete. U planiranju i provođenju ankete izuzetno je važno da se postupcima statističkog računa, obrade dobijeni podaci, kao što je važno da se u planiranju uzorka, koji će biti ispitan, vodi računa o cjelini populacije koja se istražuje preko tog uzorka. Ako ispitujemo mišljenje cijele populacije jedne zemlje, ili jednog grada, tada nam uzorak kojeg ispitujemo putem ankete, mora istražiti sve odnose strukture tog stanovništva i to po svim bitnim parametrima koji utječu na stanje mišljenja i stavove populacije. Osnovni parametri su polni, starosni, profesionalni i interesni, te edukacioni parametri.

Vrste anketa O tome je li metoda anketiranja ''metoda'' ili ''tehnika'' u literaturi postoje različita mišljenja. Tako npr. Zvonarević riječ anketa koristi u dva značenja: Anketa, u širem značenju Anketa, u užem značenju Prema Vujeviću imamo: Anketu u širem smislu Anketu u užem smislu. Intervju Testove. To je specifična vrsta ankete u kojoj se uz pomoć posebno konstruisanih pitanja prikupljaju podaci i informacije o znanju, sposobnostima i interesima ispitanika. On – line ankete On-line anketa je anketa koja se sastoji od jednog ili manjeg broja pitanja, postavlja se na internet stranice pored drugih sadržaja i ispunjava prema nahođenju ispitanika sa ciljem da se u kratkom vremenu ispita mišljenje javnosti (ili nekog njenog dijela) o određenoj temi. Pitanja su jednostavna, kratka i jasna sa ponuđenim odgovorima.

2

Web ankete: - mogu sadržavati kompleksna logična pitanja, grananja te rotaciju i slučajan odabir pitanja, - može se postići poseban nivo interakcije sa ispitanikom, - postoje brojne komercijalne, ali i besplatne aplikacije za generisanje složenih anketnih upitnika.

Elementi dobrih web anketa: - kreirati zaslon dobrodošlice (welcome screen), - posebnu pažnju usmjeriti na prvo pitanje. Prvo pitanje je najveći generator odustajanja ispitanika (tzv. drop – off point), - format pitanja treba biti sličan formatu papirnatih (hard – copy) upitnika, - prilagoditi dužinu i format teksta pojedinog pitanja ograničenjima web preglednika, - treba navesti instrukcije za sve računalne postupke koji mogu biti potrebni za odgovaranje na pojedino pitanje, - priložiti odgovarajuće instrukcije uz pitanje koje zahtijeva vezane računalne postupke, - onemogućiti ispitanika da preskače pitanja, i to jedino u slučaju kada će slijedeće pitanje ovisiti o prethodnom odgovoru, - potrebno je načiniti ravnotežu između ankete koja sadržava sva pitanja na jednoj stranici, i ankete koja nudi jedno pitanje po satranici, - oprezno pristupiti pitanjima sa puno mogućih odgovora (ispitanik ih treba vidjeti u prvom zaslonu – bez pomicanja teksta), - ispitanik treba znati gdje se nalazi u anketi.

3

E – mail ankete: - funkcionišu putem e – pošte, - anketa se direktno šalje ispitaniku putem mail adrese, a posebna aplikacija obrađuje pristigle ispunjene ankete, - manjkavost je nemogućnost interakcije sa ispitanikom. CATI - Kompijuterski podržano telefonsko anketiranje je kvantitativna metoda istraživanja tržišta kod koje računar asistira anketarima prilikom anketiranja. Za svako ovo istraživanje programira se sistem koji sadrži strukturirani upitnik istraživanja i bazu telefonskih brojeva. Na temelju programskog sistema računar prilikom anketiranja određuje slijedeće pitanje na temelju posljednjeg ispitanikovog odgovora. Time se osigurava potpuna kontrola rada anketara i eleminiše mogućnost izostavljanja pitanja prilikom anketiranja. • • • • • •

Prednosti ove metode su: istovremeni unos i kontrola podataka, provedba velikog broja intervjua u kratkom vremenskom periodu, kontrola rada anketara, niži troškovi, pouzdana kontrola uzorka, standardizacija upitnika.

CAPI - Kompjuterski podržano osobno anketiranje je kvantitativna metoda istraživanja tržišta kod koje računar asistira anketarima prilikom anketiranja. Anketar kontaktira ispitanike na ulici i ukoliko odgovaraju unaprijed definisanoj kvoti ispitanici se intervjuišu u ovom centru. Za svako ovo istraživanje programira se sistem koji sadrži strukturirani upitnik istraživanja. Na temelju programskog sistema računar prilikom anketiranja određuje sljedeće pitanje na temelju posljednjeg ispitanikovog odgovora. Time se osigurava potpuna kontrola rada anketara i eleminiše mogućnost izostavljanja pitanja prilikom anketiranja. • • • • • • •

Prednosti ove metode su: mogućnost direktnog isprobavanja proizvoda/posmatranja reklamne poruke/testiranja ambalaže, istovremeni unos i kontrola podataka, kontrola rada anketara, niži troškovi, osobni kontakt omogućava anketarima da ispitanicima objasne eventualne nejasnoće, standardizacija upitnika, pouzdana kontrola uzorka.

Poštanska anketa je kvantitativna metoda istraživanja tržišta kod koje se ispitanicima putem pošte šalje upitnik. Nakon što popune ankete ispitanici ih vraćaju u agenciju

4

poštanskim putem. U upitniku se pored standardiziranih anketnih pitanja nalaze i detaljne upute o načinu popunjavanja ankete, razlozima anketiranja i garantuje potpuna anonimnost ispitanicima, te koverta sa poštanskom markom za povratak popunjenje ankete. • • • • • •

• • • • • •

Prednosti poštanske ankete: mogućnost provođenja dužih upitnika, ekonomična, brza i razmjerno jeftina - ako ne zahtijeva više ponavljanja, ispitanici popunjavaju na miru, u vrijeme koje im odgovara, mogućnost slanja reklamnih materijala, testnih proizvoda i ambalaže zajedno s upitnikom, veće povjerenje u anonimnost, standardiziranost upitnika. Nedostaci poštanske ankete: pitanja moraju biti potpuno razumljiva i dorađena, jer nema mogućnosti pojašnjenja, ne može se kontrolisati redoslijed odgovaranja što može uvjetovati pristranost, ostaju nepopunjena pitanja, nema kontrole ko odgovara na pitanja, odziv ispitanika je mali (50% je zadovoljavajuće), problem selektivnog odziva ispitanika.

Prednosti i nedostaci ankete Anketa ima više prednosti, kao što su: 1. Pomoću anketa mogu se saznati podaci i informacije o doživljaju. Ponašanje

čovjeka ne može se objasniti samo pomoću podražaja i reakcija, jer ono ovisi o velikom broju činilaca koji se nalaze u organizmu, kao što su: sposobnosti, stavovi, emocije, mišljenja, karakter, pogledi na određene stvari, pojave i događaje. Do ovakvih i sličnih spoznaja može se doći anketom. 2. Pomoću anketa mogu se saznati podaci i informacije o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 3. Anketa je, u pravilu, ekonomična. Pomoću ankete može se u kratkom vremenu doći do velikog broja podataka i informacija, a čime se istovremeno smanjuju troškovi istraživanja. Nedostaci anketa ili poteškoće u pribavljanju podataka i informacija pomoću anketa su sljedeći: 1. Epistemološke poteškoće. Takve poteškoće nastaju zbog različitog stepena

obrazovanja i pismenosti ispitanika, tj. stručnosti ispitanika, pri čemu su jedni stručniji od drugih i čiji odgovori zbog toga ne mogu imati jednaku vrijednost. Stručnost ispitanika direktno utječe na tačnost i iskrenost njihovih odgovora.

5

2. Psihološke poteškoće. Takve poteškoće nastaju zbog toga što je anketu vrlo

teško prilagoditi svim ispitanicima. Jednima ista naketa može biti vrlo teška, a drugima prelagana. Zbog toga anketu treba prilagoditi najnižem nivou ispitanika kako bi bili sigurni da će ih svi razumjeti. 3. Društvene poteškoće. Takve se poteškoće utemeljuju na tendenciji da ispitanici ne odgovaraju ono što stvarno misle, već daju odgovore koji su u skladu sa društvenim vrijednostima, pa se zbog toga dobivaju rezultati koji su u pravilu pozitivniji od stvarnog stanja. Ako se o tome ne vodi računa, dobivaju se nerealni, neobjektivni i pogrešni podaci i informacije. To je razlog da treba omogućiti ispitanicima da bez straha od odgovornosti daju odgovor i kada on nije u skladu sa društvenim vrijednostima. To se uspješno postiže anonimnom naketom i indirektnim pitanjima. Jedan od značajnijih nedostataka ankete je njeno često poistovjećivanje sa cijelim istraživanjem, pri čemu se ne uzima u obzir kako je ona samo jedna od faza istraživačkog procesa. Na taj se način zanemaruju drugi aspekti istraživanja (najčešće oni teorijski) i istraživanje gubi smisao, a rezultati nisu pouzdani. Kod ankete je vrlo važno odabrati reprezentativni uzorak. Ako smo pogriješili pri odabiru ispitanika najvjerojatnije će nam cijelo istraživanje biti u potpunosti promašeno. Treba istaći i to da su neki nedostaci ankete, upravo rezultati njenih najvećih prednosti. Npr., ispitivanje velikog broja ljudi, što je nesumnjivo velika prednost ankete, rezultira velikim brojem podataka, pa često dolazi do ''probijanja'' roka što je u današnje vrijeme, tržišno orijentisanih istraživanja, nedopustivo.

Izrada anketnog upitnika Anketni upitnik je metoda prikupljanja kvantitativnih podataka o određenim stavovima velikih populacija. U anketnim istraživanjima veliki broj poteškoća proizlazi iz nedovoljno stručnog i savjesnog pristupa konstruisanju anketnog upitnika – instrumenta kojim se pismenim putem (bilo u izravnom kontaktu ili na distanci) od ispitanika prikupljaju činjenice, mišljenja ili stavovi. Temeljna pitanja kvaliteta anketnog upitnika vezana su za ostvarivanje dviju psihometrijskih odlika: valjanosti i pouzdanosti. Problem valjanosti u anketi najizravnije je vezan za pitanje je li anketnim pitanjem «mjerimo» ono što želimo, ili smo dobili odgovor iskrivljen neiskrenošću, strahom, željom udovoljavanja ispitivaču itd. S druge strane, pouzdanost rezultata ankete se svodi na to odgovaraju li ispitanici na istovjetna pitanja dosljedno. Prije nego što istraživač počne sastavljati pitanja za anketu, pretpostavlja se da mu je poznat predmet istraživanja s hipotezom, svrha i ciljevi istraživanja, sva aktuelna literatura i rezultati dosadašnjih istraživanja kao i znanstvene metode koje su korištene u prethodnim istraživanjima. Pripremati anketu bez nabrojanih spoznaja značilo bi raditi naslijepo, a rezultat bi bio porazan. Drugim riječima, ukoliko

6

kvalitetno ne predvidimo sve informacije koje trebamo dobiti anketiranjem, nećemo biti u stanju kvalitetno izvršiti istraživanje, odnosno nećemo imati informacije potrebne za kreiranje rješenja problema i donošenja efikasne odluke. Kreiranje metode anketiranja podrazumijeva: - kreaciju anketnog upitnika, - definisanje načina anketiranja, - definisanje načina formiranja uzorka, odnosno staitstičkog skupa, na kom će se izvršiti anketiranje. Kreiranje anketnog upitnika treba biti takvo da dobijemo anketni listić koji je pregledan, koji ne sadrži nejasna pitanja, koji je jednostavan za aplikaciju i koji će nam obezbijediti sve neophodne informacije koje smo definisali ciljem istraživanja. Anketni upitnik treba biti teorijski utemeljen. Teorijska utemeljenost obuhvata tri područja, i to: 1. Teorijsku utemeljenost na spoznajama o predmetu istraživanja. 2. Teorijsku utemeljenost na spoznajama psihologije stavova i mišljenja. 3. Teorijsku utemeljenost na spoznajama iz metodologije anketnih istraživanja. Dizajniranje ankete uključuje precizno definisanje pitanja koja trebaju biti izvor informacija koje su nam neophodne za istraživanje i njihov grafički raspored. Pri dizajniranju ankete, definišemo sljedeće: 1. Kako pitanja treba postavljati – koje fraze i termine koristiti? 2. Na koji način pitanja trebaju biti raspoređena, aranžirana? 3. Koja vrsta pitanja, te koji njihov raspored će na najbolji način doprinositi cilju istraživanja? 4. Da li upitnik treba testirati prije ankete? – izvršiti anketiranje na testnoj skupini kako bi vidjeli da li su pitanja dobro definisana, da li su korištene odgovarajuće riječi, da li su pitanja razumljiva? 5. Da li upitnik treba biti reanžiran ili revidiran? Potrebno je istaći da većina problema s valjanosti i pouzdanosti ankete upravo proizlazi iz načina postavljanja i sadržaja anketnih pitanja. Utvrđeno je, naime, da razlike u odgovorima ispitanika često više proizlaze iz, različitog doživljavanja i razumijevanja pitanja, nego iz razlika u stavovima i mišljenjima. Vrste pitanja u anketnom upitniku Prema svom obliku, postoje dvije skupine pitanja, i to: 1. Otvorena pitanja. Otvorena su ona pitanja na koja ispitanik daje odgovore

svojim riječima, prirodno i spontano, onako kako njemu najviše odgovara. Obično se iza pitanja ostavlja prazan prostor u koji ispitanik upisuje odgovor. Prednosti otvorenih pitanja su ove:

7

-

-

-

-

lahko ih je sastaviti, ne usmjeravaju ispitanika na određeni odgovor, odgovori na takva pitanja mogu dobro poslužiti za sastavljanje zatvorenih pitanja i takva pitanja imaju veću heurističku vrijednost. Otvorena pitanja imaju i svoje nedostatke, kao npr.: ona zahtijevaju solidno obrazovanje i pismenost ispitanika, na takva se pitanja dobije malo dobrih odgovora, ona imaju malu verifikacijsku vrijednost, jer se sve kategorije ispitanika ne suzdržavaju jednako u davanju odgovora na otvorena pitanja, takva pitanja stavljaju pred ispitanika teži zadatak, ali stepen te težine nije isti za sve ispitanike, pa ta činjenica može različito djelovati na motivaciju ispitanika, nije moguće postaviti veći broj pitanja i teža je obrada otvorenih pitanja.

2. Zatvorena pitanja. Zatvorena su ona pitanja kod kojih pored pitanja stoje

ponuđeni odgovori. Kod tih pitanja ispitanik odgovara tako da izabere jedan ili više odgovora koji su mu ponuđeni. -

-

Prednosti zatvorenih pitanja su isto što i nedostaci otvorenih: ne zahtijevaju veće obrazovanje i pismenost ispitanika, veliki broj ispitanika daje odgovor na takva pitanja, ispitanici su pred lakšim zadatkom, jer je lakše zaokružiti odgovor, nego ga opisivati svojim riječima, moguće je postaviti veći broj pitanja, lakše ih je obrađivati i veća im je verifikacijska vrijednost. I zatvorena pitanja imaju svoje nedostatke, kao npr.: - takva je pitanja teže sastaviti, - ispitanik je ograničen u davanju odgovora, - takva pitanja mogu ispitanike učiniti pasivnim i - takva pitanja imaju manju heurističku vrijednost.

8

Primjer 1. Rezultati ankete provedene povodom „Dana bez automobila 2005“: 1 1. Jeste li čuli za dan bez automobila? DA - 327 NE - 69 2. Da li su u gradu potrebne obilježene biciklističke staze? DA - 375 NE - 21 3. Koristite li alternativna sredstva prevoza (bicikl, role i sl.) DA - 225 NE – 171 4. Mislite li da je potrebno u potpunosti zatvoriti saobraćaj za motorna vozila u Vilsonovom šetalištu? DA - 355 NE - 41 5. Da li smatrate da je izgradnja mosta širine 36 metara preko Miljacke u Vilsonovom šetalištu opravdana? DA - 77 NE - 256 NE ZNAM – 67 Primjer 2. Projekt: Viseći tramvaj nad Miljackom S obzirom na višegodišnje nerješeno pitanje i problematiku u gradskom prevozu, te nadolazeću saobraćajnu agoniju u Sarajevu, Udruženje "Narodu pravda i posao" nudi projekat koji može i rasteretiti cestovni promet na Kantonu Sarajevo viseći tramvaj nad Miljackom. Kada bi se u Sarajevu odlučili za takav način gradskog prevoza, dobili bi ne samo jedno jeftino rješenje, čisto s ekološkog gledišta, brži saobraćaj, siguran

9

saobraćaj bez svakodnevnih zastoja, poginulih i povrijeđenih lica, već i jednu svjetsku atrakciju, brzu izgradnju, domaći čelik i nove uposlenike, a tok Miljacke ostaje nepromijenjen. Viseći tramvaj, po imenu Schwebebahn, u gradu Wupoetalu (SR Njemačka) u upotrebi je od 1897. godine. Na jednom od foruma, reakcije su bile većinom negativne i neozbiljne: 1. Određena grupa misli da tramvaji nisu krivci za gužve u gradu, niti ih mogu umanjiti, tako da je ova ideja promašaj i neće popraviti stanje; 2. Velika većina misli da je ovo puno skuplje od tramvaja po ulicama i da nema smisla upuštati se u takav projekat; 3. Za neke je puno bolje i efikasnije taj novac uložiti u postojeći saobraćaj; 4. Za neke je ovaj projekat promašaj, iz razloga što bi uništio izgled i panoramu grada; 5. Mali broj njih misli da je ovo izvodljivo, te da je ovo neobična i dobra ideja; 6. Određeni broj misli da bi se trebala graditi podzemna željeznica, a ne viseća ili nešto slično tome; Forumi mogu poslužiti kao primjer ankete sa otvorenim pitanjem, tj. slobodno se odgovara na pitanja i iznose vlastita mišljenja o nekom problemu, projektu, kulturnom događaju i sl. Zatvorena anketna pitanja mogu biti dvojaka, i to: 1. Pitanja s ponuđenim odgovorima nabrajanja. Zatvorena pitanja mogu imati veliki broj ponuđenih odgovora. 2. Pitanja s ponuđenim odgovorima intenziteta. Kod pitanja sa ponuđenim odgovorima intenziteta ne preporučuje se više od pet intenziteta, jer ispitanici obično nisu osjetljivi za kvalitetnije nijansiranje. Ali, nije preporučljivo nuditi ni manje od pet intenziteta, jer su varijable promjenljive, a smisao mjerenja je u registrovanju tih promjena. Jednostavna i složena pitanja s potpitanjem Kada želimo produbiti određeno pitanje moguće je postaviti i pitanje s potpitanjem. Naravno potpitanje se uvijek odnosi na neku od odgovorenih solucija. Moguće je postaviti više potpitanja, to jest moguće je postaviti ''jednostavno pitanje s potpitanjem'' i "složeno pitanje s potpitanjem".

10

Primjer pitanja s potpitanjem

Primjer pitanja sa složenim potpitanjem

Blokovi i matrice Kada moramo postaviti čitav blok potpitanja, upitnik se može dizajnirati tako da se određeni blokovi pitanja preskaču, tj. pitanja možemo postaviti i u formi matrice.

Neke od najčešćih grešaka u upitnicima

11

Prije početka ispitivanja upitnik treba pomno analizirati kako bi se izbjegle moguće greške u postavljenim pitanjima. Najčešće greške su nerazumljiva pitanja, tj. pitanja iz kojih je nemoguće razabrati što se u stvari pita, pitanja postavljena stručnim jezikom, odnosno pitanja postavljena jezikom koji ispitanici ne razumiju i sugestivna pitanja koja sugerišu neki od ponuđenih odgovora.

Primjer pogrešno postavljenih pitanja u upitniku

Također, izvori grešaka u anketnom upitniku su: 1. Više pitanja u jednom (složena pitanja) 2. Višeznačna ili nejasna pitanja 3. Neuravnotežena pitanja 4. Izbor riječi i formulacija 5. Naglasak i navođenje u pitanjima 6. Forma pitanja (otvorena, zatvorena, kombinirana) 7. Uključivanje odgovora «ne znam» 8. Ne posjedovanje stava 9. Redoslijed pitanja 10. Osjetljiva pitanja i društvena poželjnost 11. Akviesencija (potvrđivanje)

Metoda intervjua

12

Intervjuiranje je specijalan oblik razgovora koji se vodi sa tačno određenom svrhom i ciljevima, a sa unaprijed određenim planom razgovora. Intervju je razgovor dvije osobe usmjeren profesionalnim ciljem. Intervju (en. Interview) je svako prikupljanje podataka putem razgovora, s ciljem da se dobijena obavještenja upotrijebe u naučne svrhe. Upitnik po kome se vodi razgovor naziva se osnova razgovora. Intervju je metod koji predstavlja odvijanje konverzacije između analitičara i jednog ili više eksperata. Za svaki intervju je bitno da je on dat pod uvjetima da intervjuisani zna o čemu će biti pitan, da slobodno pristaje na razgovor, da je zaštićen tajnom i da se o sadržaju intervjua vodi tačan zapisnik. Vrste intervjua: 1. Slobodni intervju. Takav intervju je sličan ''običnom'' razgovoru. Praktikuje

se u slučajevima kada se želi dublje ući u problematiku koja se istražuje, pa se pusti ispitanik da slobodno govori kako bi se oslobodio formalnih, sadržajnih i psiholoških ograničenja. 2. Standardizirani intervju. Takav je intervju formalno i sadržajno razrađen, tako da je govor ispitanika vođen unaprijed pripremljenim pitanjima. Praktikuje se u ekstenzivnim istraživanjima radi provjeravanja postavljenih hipoteza. 3. Individualni intervju. To je najviše primjenjiva vrsta intervjua. Sličan je slobodnom i standardiziranom intervjuu. Primjenjuje se u intervjuisanju samo jednog ispitanika. Ima brojne prednosti u odnosu na grupni intervju, jer se takvim intervjuom, u pravilu, dobivaju kvalitetniji odgovori. 4. Grupni intervju. Primjenjuje se u slučaju kada se istovremeno intervjuiše više ispitanika (prema tradicionalnoj metodologiji, optimalna veličina je od 10 do 12 ispitanika). Grupni intervju, osim problema svojstvenih individualnim intervjuima, ima i specifične probleme, kao što su: problem homogenosti skupine sa intelktualnog i društvenog stajališta. Ako je skupina nehomogena u pogledu obrazovanja, inteligencije i društvenog statusa, prijeti opasnost da intervju ne uspije ili da njegovi rezultati budu nekvalitetni. Međutim, kod grupnog intervjua često se javlja problem uloge intervjuera (ispitivača), njegove sposobnosti i vještine da ''vlada'' skupinom. Prema različitim kriterijima, mogu se razlikovati različiti tipovi intervjua: - prema vremenu trajanja (kraći, duži), - prema broju osoba koje sudjeluju (individualni, grupni), - prema funkciji (istraživački, dijagnostički, terapijski), - usmjereno intervjuisanje (dubinski intervju), - ponovljeno ili naknadno intervjuisanje (da bi se pratio razvoj socijalnih, sociopsiholoških i sličnih procesa), - slobodni intervju (nekontrolisani, koji nije vođen) itd.

13

Primjer 1: Htjeli smo saznati šta se ne sviđa strancima koji iz ovih ili onih razloga borave u BiH. Tako do smo tražili da navedu nekoliko konkretnih stvari koje im se ne sviđaju: - Vaši ljudi su nestrpljivi u saobraćaju. Odmah vam trube ako ste barem i sekundu zakasnili na zeleno svijetlo krenuti automobilom. Također mi smeta to što dugo čekam da mi poprave stvari koje dam na servis. Često oni koji prodaju neku robu ne znaju šta prodaju tj. koje su karekteristike robe. Ponekada je teško doći do neke pozicionirane osobe jer se ne javljaju na telefon ili su nečim zauzete, kao da izbjegavaju kontakt - zapazio je Khairul Nazran iz Malezijske ambasade u Sarajevu. Intervju u kućanstvu Intervju u kućanstvu je kvantitativna metoda istraživanja tržišta koja se zasniva na ličnom intervjuu ispitanika u njegovom domu. Anketar ispitaniku čita pitanja iz anketnog upitnika i bilježi njegove odgovore u upitnik. Intervju na ulici Intervju na ulici je kvantitativna metoda istraživanja tržišta koja se zasniva na osobnom intervjuu ispitanika. Anketar kontaktira ispitanike na ulici, i ukoliko odgovara unaprijed definisanoj kvoti, anketar ispitaniku čita pitanja iz anketnog upitnika i bilježi njegove odgovore u upitnik. Intervju na centralnoj lokaciji Intervju na centalnoj lokaciji je kvantitativna metoda istraživanja tržišta koja se zasniva na osobnom intervjuu ispitanika na centralnoj lokaciji poput tržnog centra, robne kuće, posebno uređene prostorije za ovu vrstu istraživanja i slično. Ispitanici se kontaktiraju telefonski i dogovora se njihov dolazak na njima najbližu centalnu lokaciju. Prilikom intervjua anketar ispitaniku čita pitanja iz anketnog upitnika i bilježi njegove odgovore u upitnik. Intervjui licem u lice (Face-to-face) Kao što samo ime govori, kod intervjua „licem u lice” ispitivanje se provodi u ličnom kontaktu s ispitanikom, odnosno anketar čita pitanja ispitaniku koji se nalazi pred njim i pažljivo bilježi njegove odgovore. Kao dodatnu prednost ovog tipa anketiranja važno je naglasiti mogućnost da se ispitaniku pokažu dodatni materijali, npr. slike ili oglasi, što je nezaobilazno kod nekih vrsta istraživanja. Produbljeni intervju ili dubinski intervju - tehnika kvalitativnog istraživanja koja omogućava razgovor između dvije osobe. On može odvesti do povećanog uvida u ljudske misli, osjećaje i ponašanje o važnim pitanjima. Ovakva vrsta intervjua često je

14

nestrukturirana, te stoga dopušta intervjuistu da potakne ispitanika da govori temeljito o interesnoj temi. Koristi se u slučaju: - privatnih i osjetljivih tema istraživanja koje nisu prikladne za grupnu diskusiju, - tema koje zahtijevaju posebno detaljnu analizu, - kada je ciljnu skupinu ispitanika teško skupiti, a to su npr. liječnici, manageri, ispitanici koji su dislocirani, itd. Postoje tri tipa dubinskih intervjua: 1. Nestruktuirani intervju. Ne postoje unaprijed zadana pitanja, pa ona nastaju spontano tokom razgovora na osnovu odgovora koje ispitanik daje. 2. Polustruktuirani intervju. Ispitaniku se postavlja niz pitanja koja se vrednuju tokom samog intervjua, a redoslijed pitanja i potpitanja nisu unaprijed određena. Ovaj intervju se koristi za pripremu struktuiranih intervjua. 3. Struktuirani intervju. Set otvorenih pitanja koja su unaprijed određena, a koja su ista za sve ispitanike. Pogodan je kada ima veći broj ispitanika. Primjer: Vožnja cestama postaje rulet 24.12.2008 Marija Arnautović Uprkos brojnim upozorenjima, kaznama i kampanjama za sigurnost u saobraćaju, broj poginulih i povrijeđenih u saobraćajnim nesrećama na bosanskoherecgovačkim cestama sve je veći. Nedavno je pokrenuta još jedna kampanja - „Pazi kako voziš“, čiji je cilj smanjenje žrtava i povrijeđenih osoba. Hoće li ova kampanja utjecati da vozači, ali i pješaci budu pažljiviji? U posljednje dvije godine u BiH zabilježen je porast broja poginulih u saobraćajnim nesrećama za oko 10 posto. Najčešći uzroci nesreća su neprilagođena brzina, rizično preticanje i vožnja u alkoholiziranom stanju. Profesor Osman Lindov sa Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu: „Broj mrtvih u prošloj godini je 418, znači više od jednog čovjeka dnevno je ginulo. Deset hiljada je ozlijeđeno. To vam je 360 ljudi dnevno ozlijeđeno. Znači, ko god krene ujutro na posao mora biti svjestan činjenice da taj dan može eventualno poginuti u saobraćaju ili biti ozlijeđen, da smo dio statistike. Sigurno će poginuti preko jednog čovjeka danas u saobraćaju.“ Broj nesreća u BiH deset puta je veća nego u ostatku Evrope, tvrdi profesor Lindov. Sigurnost na cesti nije zadovoljavajuća, a zapanjujući nedostatak napora i novca usmjerenih ka izgradnji novih saobraćajnica ima smrtonosne efekte: „Razvoj društva se direktno implementira na posljedice u saobraćaju. Ne može se

15

odvojiti jedno od drugoga. Svjesni smo činjenice kakvo se društvo razvija, pogotovo u posljednjem periodu, pogotovo mlade osobe - i to se direktno implementira u saobraćaju.“ S ciljem smanjenja najtežih saobraćajnih posljedica, federalno i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova odlučili su se za pokretanje još jedne kampanje. Iako je cilj uvijek isti, iz policije navode da je ovogodišnja kampanja drugačija od prethodnih, barem u vizuelnom smislu. Ispod bilborda postavljena su, naime, vozila razlupana u saobraćajnim nesrećama. Željko Klisara, inspektor za saobraćaj u MUP-u Kantona Sarajevo: „Vi kad naiđete na putu na saobraćajnu nezgodu i vidite razlupana vozila, normalna je stvar da ćete poslije toga smanjiti brzinu kretanja i povećati pažnju, tako da ona vozila koja su postavljena ispod bilborda imaju svoj efekat. Mada neko kaže da o odvraća pažnju - u nekim slučajevima možda i jeste tako - ali ipak ono što smo željeli i postigli smo, da ljude upozorimo na opasnost kršenja saobraćajnih propisa.“ Mišljenja građana o vizuelnom izgledu ove kampanje su podijeljena: „Super ideja da se malo otvore oči vozačima jer drugačije nema načina.“ „To je za jednog vozača koji prođe na semaforu ružna slika, ali to je bruka Sarajeva po mome mišljenju.“ „Meni izgleda jako nakaradno za ovako urbanu sredinu i mislim da to nije primjeren način obavješćivanja prekršitelja ili evenetualnih sudionika u prometu.“ „Ne znam ništa o toj kampanji.“ „Ovo mi se jako sviđa - sa postavljanjenim automobilima jer djeluje šokantno i upozorava.“ Problemi u saobraćaju ne odnose se samo na vozače. Putevi u BiH su među najlošijim u Evropi. Ulice su zastarjele, loše održavane i dotrajale. U posljednjih 20 godina u Sarajevu nije izgrađena nijedna nova saobraćajnica, dok je broj vozila za samo godinu dana povećan za oko 30 posto. Željko Klisara navodi da su gužve na ulicama i problem sa parking mjestima su svakodnevni: „Postojeća mreža saobraćajnica ne može zadovoljiti potrebe da imamo neki nivo usluge, da imamo protok saobraćaja kroz grad itd. Jedino izgradnja novih saobraćajnica koja bi rasteretila dvije glavne gradske ulice može doprinijeti boljem odvijanju saobraćaja.“ I Sarajlije kažu da se zbog gužve i nesigurnosti u saobraćaju trude da voze što manje: „Jako je fin - da poludiš od njega.“ „Zakrčeno je dosta, ali ne možemo pomijeniti situaciju.“ „Vrlo teško. Sve je sjelo za volan, katastrofa. Umijeće je proći kroz grad, života mi.“

16

„Velika je gužva, veliki je broj vozila, veliki je broj starih vozila koja ne bi trebala da budu na ulicama.“ „Nastojim da vozim što manje. Samo po nuždi, inače...“ Profesor Osman Lindov sa Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu: „Ne može se graditi deset velikih građevinskih objekata, a da cestovna infrastruktura ostane na onim kapacitetima koje ima. Mora se uporedo s tim graditi i cestovna infrastruktura. Druga stvar, upravljanja saobraćajem - mi smo zakazali u tom dijelu. Ljudi će upotrebljavati auta. Ne možemo mi natjerati čovjeka da ostavi automobil i vozi se javnim gradskim saobraćajem.“ Odluka o razvijanju saobraćajniih centara, kao i novih puteva u zemlji presudna je za BiH. Stručnjaci se slažu da će upravo izgradnja ili odustajanje od novih saobraćajnica odrediti sudbinu države.

Prednosti i nedostaci intervjua: Prednosti: korisni za utvrđivanje da li kandidat ima komunikacijske ili socijalne vještine, mogu se dobiti dodatne informacije o kandidatu, može se ocijeniti znanje kandidata, korisno je kada se treba odlučiti između više jednako kvalificiranih kandidata, može se vidjeti da li postoji kompatibilnost između kandidata i zaposlenika, intervju se može mijenjati tako da se dobiju dodatne informacije, ispitaniku se mogu pojasniti pitanja koja mu nisu posve razumljiva i tako ga spriječiti da po automatizmu daje bilo kakav odgovor na pitanje koje mu nije jasno. Nedostaci: procjene su subjektivne, odluke se donose u prvih par minuta intervjua, dok se ostatak vremena koristi za potvrdu odluke, ispitivači stvaraju stereotipe o karakteristikama potrebnim za radno mjesto, negativne informacije imaju veću težinu, nema previše dokaza o valjanosti intervjua, nisu pouzdani kao testovi, znatno poskupljuje istraživanje, jer jedan intervjuer potroši jednako vremena na razgovor s jednim ispitanikom koliko bi u grupnom pismenom ispitivanju potrošio na pedesetak ispitanika, ne mogu se osigurati standardni uslovi, jer se intervju obavlja u različitim situacijama pod većim brojem intervjuera,

17

intervjueri moraju biti pažljivije odabrani i bolje pripremljeni za intervju nego za pismenu anketu, jer od njih direktno zavise odgovori upitnika, usmeno postavljanje pitanja čini intervju dugotrajnim... -

Glavne faze izrade intervjua Izrada intervjua vrši se u nekoliko faza: -

utvrđiv

anje osnovnih ciljeva ankete teorijske i operacione

njihove

prilago đavanje operacionog plana prikupljanja podataka životnom iskustvu ispitanika u sadržinskom i jezičkom pogledu odluka o formalnom obliku razgovora (pismenog upitnika) i konačnoj strukturi njegove osnove, kao i o finansijskim i kadrovskim mogućnostima. -

Motivi intervjuisanja Zvonarević navodi i obrazlaže najvažnije pozitivne i negativne motive intervjuisanja. U intervjuisanju najvažniji pozitivni motivi su: Ugled institucije koja provodi intervju. Ugled institucije često djeluje motivirajuće na ispitanika koji se može osjećati polaskanim što je njega tako ugledna institucija odabrala za pomoć u tako važnom istraživanju. 2. Znatiže lja ispitanika. Javlja se gotovo pri svakom ispitivanju, jer su ljudi po svojoj prirodi izuzetno znatiželjni, pa će zato ispitanik, bez obzira na svoju rezervisanost, uvijek biti spreman da ''malo zaviri'' u tajne intervjua. Tu želju ispitanika treba pozitivno iskorisititi intervjuer. 3. Uljudn ost, pristojnost i šarmantnost intervjuera. To može presudno utjecati na sudjelovanje ispitanika u intervjuu. 4. Spremn ost ispitanika da saopšti javnosti svoje mišljenje i svoj sud o aktuelnom problemu. Takva je spremnost često prisutna kod većine ljudi, pa intervju treba pravovremeno najaviti kao traženje mišljenja o određenom problemu. 5. Direktn a materijalna stimulacija ispitanika. Ponekad se praktikuje i takav oblik stimulacije ispitanika, a sastoji se u novčanoj nagradi za uloženi trud u intervjuisanju. Materijalnu stimulaciju treba primjenjivati kao dodatni oblik 1.

18

drugim oblicima moralne stimulacije, a samo iznimno kao jedini stimulativni oblik. 6. Pravod obno i prigodno obavještavanje ispitanika o svrsi i ciljevima istraživanja i dolasku intervjuera. To može vrlo poticajno i djelotvorno utjecati na uspjeh intervjuera. 7. Ugled vlasti. U određenim slučajevima ugled vlasti može motivacijski djelovati na ispitanika. Takav se motiv može dvostruko manifestovati: kao popularnost i povjerenje, ali i kao strah. Negativni motivi su: 1. Ispitanik ne vidi u prvi mah svrhu i ciljeve intervjua. Ima slučajeva da ispitanik shvati svrhu i ciljeve intervjua, ali da ipak ne vjeruje u primjenu rezultata intervjuisanja, te da će oni moći poboljšati i promjeniti postojeće stanje. 2. Ispitanik se boji sudjelovati u intervjuu zbog mogućnosti posljedica. Intervjuer treba poduzeti sve da ispitanika razuvjeri i oslobodi straha, pružajući mu za to određene garancije. 3. Ispitanik ne zna odgovoriti na neka pitanja. U strahu da ispadne neznalica, on neće odgovoriti na neka pitanja. 4. Ispitanik može biti revoltiran nekim pitanjima. Ako do takve situacije dođe, intervjuer treba spretno preći na slijedeće pitanje, pa se u pogodnom trenutku ponovo vratiti na ''sporedno'' pitanje. 5. Ispitanik je zaštićen intervjuima. Treba pronaći njegovu zamjenu, tj. drugog odgovarajućeg ispitanika. 6. Ispitanik je spriječen nekim svojim poslom. Rješenje u dogovoru za neko povoljnije vrijeme.

Kvaliteti ispitivača Pri izboru ispitivača potrebno je voditi računa o brojnim njegovim kvalitetima, od koji su najvažnije: 1. Poštenje i moralnost. 2. Zainteresovanost. Ako intervjuer nije zainteresovan za svoj posao, a uz to i neodgovoran i površan, neizbježno će doći do pogrešaka i neprimjerenih rezultata istraživanja. 3. Tačnost. 4. Prilagodljivost. Intervjuer mora imati sklonost brzom i uspješnom prilagođavanju najsloženijim okolnostima. Stoga je dobar intervjuer istodobno i dobar glumac, ali i obrnuto. 5. Osobnost i temperamentnost. Intervjuer treba biti umjeren u ponašanju, ni pretjerano agresivan, ni pratjerano društven. 6. Obrazovanje i inteligencija. Intervjuer treba biti enciklopedijski obrazovan, vrlo informisan i inteligentan, kako bi razumio, shvatio, usvojio i primjenjivao i najkomplikovanija uputstva u intervjuisanju.

19

7. Dobro poznavanje jezika intervjuisane skupine. Intervjuer mora dobro vladati

jezikom mjesta boravka intervjuisane skupine, jer je to važna pretpostavka za uspješno komuniciranje.

Provođenje intervjua Početak intervjua smatra se jednom od najtežih, najodgovornijih i najvažnijih faza intervjuisanja. Prvi kontakt intervjuera i ispitanika presudno utječe na sudbinu cijelog intervjuisanja, a od ispitivača zahtijeva tačnost, prilagodljivost, snalažljivost, elastičnost, poslovnost, duhovitost, ljubaznost, spontanost, šarmantnost. U procesu stvaranja prvog kontakta sa ispitanikom, jednu od najvažnijih uloga ima pojava koja se naziva halo-efekt. Bit te pojave je u tome da ispitanik na osnovu vanjskog izgleda (način odijevanja, boja odijela, opća urednost ili neurednost itd., ili fizički izgled, oblik i izgled lica, nosa, kose itd.) ili nastupa i ponašanja (sigurnost ili bojažljivost u držanju, povučenost ili živahnost, boja glasa i način govora itd.), ili nečeg drugog (npr. o toj osbi ispitanik već nešto zna od ranije i sl.), stvara sud o cijeloj osobi. Zato je važno da prvi dojam o intervjueru bude povoljan. U pronalaženju ispitanika treba biti osobito pažljiv. Intervjuer treba pronaći pravu osobu za intervju, a to čini prema adresi i popisu koji je dobio na osnovi uzorka. A kada je pronalaženje ispitanika prepušteno intervjueru, on treba voditi računa da u takvoj prilici ne bira samo ljude koji su mu simpatični. Naime, treba spriječavati da uzorak bude psihološki pristran. Zbog toga je potrebno dati intervjueru primjerene upute. Nakon završenog intervjuisanja slijedi složena faza obrade prikupljenih podatka i informacija u smislu planiranog znanstvenog istraživanja, rješava se postavljeni problem, te svrha i ciljevi istraživanja.

20