Volim
te
zauvijek
Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka I trčao po cijeloj kući. Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih,
podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag,
ona je pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u devetogodišnjaka.
li u noći, kada bi taj evetogodišnjak spavao Ona bi ga ljuljala naprijed, natrag
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Dječak je rastao i rastao, tako je narastao u tinejdžera
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Ali u noći,
kada bi taj tinejdžer spavao, Majka bi pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.” I njen sin ju je došao vidjeti. Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je:
Volim te Volim te
zauvijek, beskrajno...
Ali nije ju mogla dovršiti jer je bila prestara i prebolesna.
Sin je prišao svojoj majci. Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag. I pjevao je ovu pjesmu:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živ moja Mama ćeš biti.
Izradila
Meri rogošić 7.a