Tevhid I Sirk

TEVHID I [IRK Muhamed D`emil Zejno

Sarajevo, 2001 - 1422. G. H.

Naslov originala

ET - TEWHIDU - VE[ - [IRK

Naslov prijevoda

TEVHID I [IRK

Autor

Muhamed D`emil Zejno

Prevodilac

Muhamed Mehanovi}

[erijatski recenzent

Fuad Sejdi}

Likovno - tehni~ki urednik

Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat

Lektor i korektor

Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP

Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

[tampa

“OKO” - Sarajevo

Tira`:

30 000 KNJIGA BROJ 12

Tre}e izdanje

BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~

Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.137 ZEJNO, Muhamed D`emil Tevhid i {irk / Muhamed D`emil Zejno; (prevodilac Muhamed Mehanovi}) 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 37 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 12) Prijevod djela: Et - tewhidu - ve{ - {irk ISBN 9958 - 880 - 14 - 8 COBISS - ID 791302

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni, tako|er, veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi:“Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu:“D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje

vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

ZNA^AJ TEVHIDA 1. Allah, d`.{., stvorio je svjetove da Mu ~ine ibadet i poslao je vjerovjesnike, ~ija je zada}a pozivanje ljudi u tevhid (iskazivanje Allahove, d`.{., jedno}e). Kur’an ~asni pridaje veliku pa`nju vjerovanju u tevhid (Allahovu jedno}u) u ve}ini sura (poglavlja) i ukazuje na {tetnost {irka po pojedinca i zajednicu. [irk je uzrok propasti na dunjaluku i vje~nom boravku u D`ehennemu. 2. Svi poslanici, bez izuzetka, svoju misiju po~injali su pozivom u tevhid, jer im je Allah, d`.{., naredio da ga dostave ljudima. Allah, d`.{., ka`e: “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga, osim Mene, zato se Meni klanjajte!‘” (El- Enbija, 25) Tako je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., proveo trinaest godina u Meki pozivaju}i ljude u tevhid - iskazivanje Allahove jedno}e i obra}anje dovom samo Njemu i nikome drugome. Izme|u ostalog, objavljen mu je ovaj ajet: “Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne smatram.‘” (El-D`inn, 20) Poslanik, a.s., odgajao je svoje sljedbenike od malih nogu u duhu tevhida, pa je svom amid`i}u, Abdullahu ibn Abbasu, rekao: “Kad ne{to tra`i{, tra`i od Allaha, a kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je sahih - hasen.”) Tevhid je sr` vjere - islama, na njemu se ona bazira i Allah, d`.{., ne}e nikome priznati vjeru mimo islama. 3. Poslanik, a.s., podu~io je svoje ashabe da misionarstvo po~inju pozivanjem ljudi u tevhid. Tako je Mu’azu ibn D`ebelu, kada ga je izaslao u Jemen, rekao: “Neka prvo u {to }e{ pozvati ljude bude svjedo~enje da nema boga, osim Allaha.” U drugom predanju, stoji: “…da iskazuju Allahovu jedno}u.” (Bilje`e ga Buharija i Muslim.)

8

Tevhid i {irk

4. Tevhid je sadr`an u {ehadetu - svjedo~enju da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik. To zna~i: nema istinskog bo`anstva (koje se s pravom obo`ava), osim Allaha, d`.{., a ispravan je ibadet samo onaj s kojim je do{ao Allahov Poslanik. [ehadetom nevjernici ulaze u islam, jer je on klju~ D`enneta i onoga ko ga bude izgovarao Allah, d`.{., uvodi u D`ennet, osim ako on ne bude radio ne{to opre~no Njemu, kao {irk ili izgovarao rije~i koje odvode u nevjerni{tvo. 5. Nevjernici iz plemena Kurej{ nudili su Allahovom Poslaniku vlast, imetak, `ene i druge u`itke ovoga svijeta, a zauzvrat tra`ili da se odrekne poziva u tevhid i napadanja njihovih kumira. Poslanik, a.s., me|utim, to nije prihvatio, nego je nastavio sa svojom misijom, na ~ijem je putu, zajedno s ashabima, podnosio razne neda}e, sve dok misija tevhida nije trijumfirala nakon trinaest punih godina u Meki. Potom je oslobo|ena Meka i razbijeni su kipovi, a Poslanik, a. s., u~io je: “Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, prolazi.” ( El-Isra, 81) 6. Tevhid je obaveza svakog muslimana u njegovom `ivotu. On po~inje svoj `ivot tevhidom i napu{ta ga tevhidom. Njegova je du`nost uspostavljanje tevhida i pozivanje u njega, jer tevhid ujedinjuje muslimane i okuplja ih oko rije~i kojom se iskazuje tevhid. Molimo Allaha, d`.{., da rije~i tevhida budu zadnje rije~i koje }emo izgovoriti na dunjaluku i da sve muslimane okupi oko tih rije~i!

NEKI FADILETI TEVHIDA 1. Allah, d`.{., ka`e: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je rekao: “Kad je objavljen ovaj ajet, on je te{ko pao muslimanima i rekli su: ‘Ko od nas prema sebi nije zulum u~inio?’ Allahov Poslanik im je rekao: ‘U ajetu se ne misli na to, ve} se misli na {irk. Zar niste ~uli za rije~i Lukmanove upu}ene njegovom sinu: - O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.’” (Lukman, 13) (Bilje`e ga Buharija i Muslim.) Ovaj je ajet radostan nagovje{taj onima koji u svemu iskazuju Allahovu jedno}u (mevehhidun) i koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, nego se od njega udaljavaju - da su potpuno sa~uvani od kazne na ahiretu, jer oni su na pravom putu.

Tevhid i {irk

9

2. Muhammed, a.s., ka`e: “Iman se sastoji od {ezdeset i nekoliko ogranaka; najbolji ogranak su rije~i “LA ILAHE ILLELLAH”, a najmanji je uklanjanje smetnji s puta.” (Bilje`i ga Muslim.)

TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA U knjizi “Delilul- muslimi fil- ‘itikadi vet- tathir”, ~iji je pisac {ejh Abdullah Hajjat, stoji: “U skladu s ljudskom prirodom i pogre{ivo{}u, ~ovjek se ponekad oklizne i u~ini grijeh prema Allahu. Ako ne bude tevhid kod sljedbenika tevhida pomije{an s mnogobo{tvom, njegov tevhid i iskreno izricanje {ehadeta bit }e najve}i uzro~nik njegove sre}e, opra{tanja grijeha i brisanje lo{ih djela, kao {to stoji u jednom Poslanikovom hadisu, koji glasi: “Ko posvjedo~i da nema boga, osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, stvoren Njegovim rije~ima koje je dostavio Merjemi i udahnuo mu `ivot (ruh), te da je D`ennet istina i Vatra (D`ehennem) istina, Allah }e ga uvesti u D`ennet bez obzira na djela koja je stekao.” (Buharija i Muslim) Ovo zna~i, da sva ova svjedo~enja koja potvrdi musliman neizbje`no vode u D`ennet, ku}u u`ivanja, pa i ako bi u njegovim djelima bilo i nedostataka i manjkavosti. To potvr|uje i hadisi- kudsij, koji glasi: “Ka`e Uzvi{eni Allah: ‘O sine Ademov, kada bi Mi do{ao s grijesima kolika je zemaljska kugla, a ne pripi{e{ Mi druga, Ja bih ti do{ao s tolikim oprostom!’” (Hadis je dobar. Prenose ga Tirmizi i Dija’.) Ovaj hadisi- kudsij zna~i da }e Allah, d`.{., oprostiti grijehe onome ko umre s tevhidom, pa makar oni bili onoliki kolika je zemaljska kugla. U drugom hadisu stoji: “Ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, u}i }e u D`ennet, a ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru.” (Bilje`i ga Muslim.) Iz svih ovih ajeta jasno je kolika je vrijednost (fadilet) tevhida i da je on najve}i razlog usre}ivanja ljudi, kao i najve}e sredstvo za opra{tanje grijeha i brisanje lo{ih djela.

NEKE KORISTI TEVHIDA Ako pojedinac ili zajednica u svom `ivotu ostvare ~isti tevhid, on }e uroditi najljep{im plodovima. Neki od tih plodova su: 1. Osloba|anje ~ovjeka od robovanja i pot~injenosti nekome ili ne~emu mimo Allaha, jer stvorenja ne mogu stvoriti ni{ta, nego su ona ta koja su stvorena. Ona ne mogu sebi

10

Tevhid i {irk

nanijeti {tetu niti pribaviti korist niti odlu~uju o smrti, `ivotu i o`ivljenju. Tevhid je oslobo|enje ljudi od robovanja bilo kome, osim Allahu, i osloba|anje ljudskog razuma od izmi{ljotina i zabluda, osloba|anje ljudske li~nosti od pot~injenosti, poniznosti i predanosti, te osloba|anje ljudskog `ivota od nasilja faraona, birokrata (vlastodr`aca), vra~eva i onih koji se name}u ljudima kao bo`anstva. Zbog toga su se vo|e {irka i protagonisti d`ahilijeta odupirali pozivu svih poslanika uop}e, i pozivu Allahovog Poslanika, jer su znali da “LA ILAHE ILLELAH” zna~i op}i proglas za osloba|anje ~ovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih la`nih prijestolja i uzdizanje mu’minskih ~ela, koja samo Allahu padaju na sed`du. 2. Formiranje uravnote`ene li~nosti. Tevhid poma`e formiranju uravnote`ene li~nosti, zasebnih odlika i jedinstvenog cilja. Takva osoba priznaje samo jednog Boga, Kome se obra}a tajno i na javi, i kad je u izobilju, i kad je u oskudici, suprotno mu{riku ~ije je srce podijeljeno izme|u raznih bogova i bo`anstava. On se ~as obra}a `ivima, a ~as mrtvima. U ovom kontekstu su i rije~i Jusufa, a.s.: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemo}ni?” (Jusuf, 39) Mu’min obo`ava jednog Boga i zna {ta Ga srdi i s ~im je zadovoljan. On radi ono s ~im je Bog zadovoljan i vjernikovo je srce spokojno. Mu{rik, pak, obo`ava vi{e bogova. Jedan ga vu~e udesno, drugi ulijevo, tako da se on nalazi na raspu}u izme|u njih i nema smiraja. 3. Tevhid je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurno{}u i smireno{}u, jer se mumin ne boji nikoga drugoga, mimo Allaha, d`.{. Tevhid zatvara sve putove bojazni za nafaku, vjernikov `ivot, njegovu obitelj i zatvara sve putove bojazni od ljudi, d`ina, smrti i drugih uzro~nika straha. Vjernik muvehhid (koji ispoljava tevhid) ne boji se nikoga drugog, osim Allaha, d`.{. Zato je on spokojan, dok se drugi boje, i smiren onda kad su drugi nervozni i nespokojni. Na ovo aludira i ^asni Kur’an u sljede}em ajetu, koji glasi: “…oni koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom nisu pomije{ali, ti su sigurni i na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Ova sigurnost i mir izviru iz dubine du{e i nisu plod bdijenja policije, koja uspostavlja red i mir na zemlji. Mir i sigurnost na ahiretu mnogo su ve}i i vje~ni su, jer su oni koje spominje prethodni ajet bili potpuno iskreni u svojoj predanosti Allahu, d`.{., i nisu svoje istinsko vjerovanje (tevhid) pomije{ali s mnogobo{tvom ({irkom), jer je mnogobo{tvo veliko nasilje (zulum). 4. Tevhid jeste izvor snage, jer on ~ovjeku pru`a ogromnu duhovnu snagu i ljudska

Tevhid i {irk

11

du{a se ispunjava nadom u Allaha, d`.{., pouzdanjem u Njega, oslanjanjem (tevekulom) na Njega, zadovoljstvom Njegovom odredbom, strpljivo{}u u podno{enju isku{enja i neovisno{}u o Allahovim, d`.{., stvorenjima. Takav je ~ovjek postojan i ~vrst poput brda (stijene) i kada ga zadesi neka nesre}a (musibet), on zatra`i od Allaha, d`.{., da je otkloni od njega, a ne tra`i to od mrtvih. Njegovo geslo su rije~i Allahovog Poslanika koje glase: “Kad ne{to tra`i{, tra`i to od Allaha, i kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha.” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Njegov moto su i Allahove rije~i, koje glase: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti.” (El-En‘am, 17) 5. Tevhid je osnova islamskog bratstva i jednakosti, jer on ne dozvoljava njegovim sljedbenicima da se me|usobno smatraju bogovima, mimo Allaha, d`.{., a uluhijet (osobenost bo`anstva) pripada samo Allahu Jedinome, kao i ibadet (pokornost) svih ljudi, na ~elu s Muhammedom, Allahovim poslanikom i odabranikom (Mustafom), neka je na njega salavat i selam!

NEPRIJATELJ TEVHIDA Uzvi{eni Allah ka`e: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i d`ina, koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili - da bi ih obmanuli.” (El-En‘am, 112) Allahova mudrost (hikmet) htjela je da je On vjerovjesnicima i agitatorima tevhida odredio {ejtane izme|u d`ina, koji {ejtanima u vidu ljudi donose ru`ne misli, zlo, zabludu i neistine, kako bi ljude odveli na stranputicu i odvratili ih od tevhida u koji su svi poslanici prvo pozvali svoje narode, jer je on temelj na kojem se gradi islamsko misionarstvo. Za~u|uju}e je da neki ljudi smatraju kako poziv u tevhid razjedinjuje i cijepa islamski ummet, a, ustvari, on ga ujedinjuje, na {to upu}uje i zna~enje rije~i tevhid u arapskom jeziku. [to se ti~e mnogobo`aca, koji su priznali tevhidur- rububije (da je Allah Gospodar svega) i da je Allah njihov Stvoritelj, oni su zanijekali tevhidul-uluhije (da se samo Allahu, d`.{., upu}uje ibadet) i umjesto da se dovom obra}aju samo Allahu, d`.{., oni su dove upu}ivali i drugim bo`anstvima, a za Poslanika, a.s., rekli su: “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista ne{to veoma ~udno!” (S‘ad, 5)

12

Tevhid i {irk

Allah, d`.{., o pro{lim narodima ka`e: “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik a da nisu rekli: ‘^arobnjak je!‘, ili: ‘Lud je!‘ Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat,52 - 53) Jedna od osobenosti mnogobo`aca jeste da se njihova srca gr~e i osje}aju odbojnost kada ~uju da se dova upu}uje samo Allahu, d`.{., i oni uznevjeruju i zanije~u (vjerovanje). A kad ~uju za mnogobo{tvo i da se dova upu}uje nekome drugome, mimo Allaha, d`.{., obraduju se i uzvesele. Ove mnogobo{ce Allah, d`.{., opisuje rije~ima: “Kad se Allah samo spomene, gr~e se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju, odjednom ih radost obuzme.” (Ez-Zumer, 45) A opisuju}i mnogobo{ce koji nije~u tevhid, Allah, d`.{., ka`e: “To vam je zato {to niste vjerovali kad ste bili pozvani Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvi{enom i Velikom!” (El- Mu‘min, 12) I pored toga {to su ovi ajeti vezani za nevjernike, oni se odnose i na sve one koji posjeduju njihove osobenosti a tvrde svoju pripadnost islamu, a, ustvari, bore se protiv agitatora tevhida, potvaraju ih i nazivaju ih pogrdnim imenima kako bi odvratili ljude od njih i kako bi im omrznuli tevhid zbog kojega je Allah, d`.{., slao svoje poslanike. Me|u njih spadaju i oni koji ne osjete nikakvu skru{enost kada ~uju da se dova upu}uje Allahu, d`.{., a kada ~uju da se dova upu}uje nekome drugom, mimo Njega, kao kad se zatra`i pomo} od Poslanika, a.s., ili evlija (dobrih ljudi), oni osjete skru{enost i uzvesele se. O kako je ru`no to {to rade!

STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA U~enjaci (alimi) jesu nasljednici Allahovih poslanika, a prvo u {to su svi poslanici pozivali ljude bio je tevhid. Allah, d`.{., to spominje rije~ima: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!‘” (En-Nahl, 36) A tagut jeste svaki onaj koji bude obo`avan mimo Allaha, d`.{., i bude time zadovoljan. Stoga, u~enjaci trebaju prvo posvetiti pa`nju onome {to je bila prva preokupacija svih poslanika, pa }e pozivati ljude da iskazuju Allahovu jedno}u (tevhid) kroz sve vrste ibadeta, a naro~ito kroz dovu, za koju Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Ve}ina muslimana dana{njice pala je u {irk (mnogobo{tvo) i upu}ivanje dove nekome

Tevhid i {irk

13

drugom, mimo Allaha, d`.{., a to je razlog njihove patnje i nesre}e, kao {to je bio razlog nesre}e prija{njih naroda, koje je Allah, d`.{., uni{tio zbog toga {to su dovu upu}ivali “svojim za{titnicima”, a ne Allahu, d`.{. O pitanju tevhida i borbe protiv {irka u~enjaci zauzimaju nekoliko stavova: 1 - Prva grupa jesu u~enjaci koji su shvatili i razumjeli tevhid, njegov zna~aj i njegove vrste, i spoznali {irk i njegove podjele, pa su izvr{ili svoju obavezu i objasnili ljudima pojam tevhida i {irka, a njihova potpora jeste Kur’an i vjerodostojna praksa (sunnet) Allahovog Poslanika, a.s. Ovi u~enjaci, kao uostalom i poslanici, bili su izlo`eni la`nim optu`bama, ali su bili strpljivi i nisu ustuknuli. Njihovo su geslo Allahove rije~i: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in.” (El - Muzzemmil, 10) A davno je mudri Lukman savjetovao svoga sina, govore}i mu: “O sinko moj, obavljaj namaz i tra`i da se ~ine dobra djela, a odvra}aj od hr|avih, i strpljivo podnosi ono {to te zadesi - du`nost je tako postupati.” (Lukman, 17) 2 - Druga grupa jesu u~enjaci koji su zanemarili pozivanje u tevhid, koji je osnova islama, pa su govorili o namazu, vlasti i d`ihadu, ne ispravljaju}i vjerovanje kod muslimana, kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili.” (El-En‘am, 88) A da su davali prednost tevhidu nad drugim stvarima kao {to su radili poslanici, njihov poziv i misionarstvo uspjeli bi i Allah bi ih pomogao, kao {to je pomogao vjerovjesnike i poslanike. Uzvi{eni Allah ka`e: “Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela ~inili, sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On `eli, a da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e se samo Meni klanjati i ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - ti su pravi grje{nici.” (En-Nur, 55) Glavni uvjet za Allahovu pomo} jeste, dakle, tevhid i nepripisivanje Allahu, d`.{., druga u ibadetu. 3 - Tre}a su grupa u~enjaci i misionari koji su napustili pozivanje u tevhid i borbu protiv {irka, strahuju}i od nasrtaja ljudi na njih i boje}i se za svoje polo`aje i radna mjesta. Oni su zatajili nauku koju im je Allah, d`.{., naredio da dostave ljudima. Na njih se s pravom odnose Allahove rije~i, koje glase:

14

Tevhid i {irk

“One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a proklet }e ih i oni koji imaju pravo da proklinju.” (El-Bekara, 159) A za misionare (daije) Allah, d`.{., ka`e: “…za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (El-Ahzab, 39) A Muhammed, a.s., ka`e: “Ko zataji nauku, Allah }e ga zauzdati uzdom od vatre.” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) 4 - ^etvrta su grupa u~enjaci koji se suprotstavljaju pozivanju u iskazivanju Allahove jedno}e, upu}ivanju dove samo Njemu i neobra}anju nikome drugom, bio on poslanik, evlija, ili mejit. Ova grupa u~enjaka to dozvoljava, i za ajete koji u sebi sadr`e upozorenje od upu}ivanja dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., smatraju da se odnose na mu{rike i da niko od muslimana ne ulazi u pojam {irka. Oni kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) U ajetu je upotrijebljena rije~ ZULM koja ovdje zna~i {irk, a to dokazuju i Allahove, d`.{., rije~i: “Mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.” (zulm) (Lukman, 13) U skladu s onim na {ta aludira ovaj ajet, mnogobo{tvo mo`e u~initi i musliman i mu’min, {to je slu~aj u mnogim islamskim dr`avama danas. Poslanik, a.s., upozorio je na one koji dozvoljavaju upu}ivanje dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., i dozvoljavaju sahranjivanje mrtvih u d`amijama, prakticiraju obilazak oko kaburova, zavjetovanje evlijama (dobrim) i druge ibadete i ru`ne stvari. On je rekao: “Za svoj ummet bojim se od prvaka (vo|a), koji zavode ljude.” Jedan od u~enjaka Azhara, upitan o tome je li dozvoljeno klanjati u pravcu kabura, odgovorio je: “Za{to to ne bi bilo dozvoljeno? Kabur Poslanikov nalazi se u d`amiji i ljudi klanjaju prema njegovom kaburu!” Me|utim, Poslanik, a.s., nije sahranjen u svojoj d`amiji, ve} u Ai{inoj ku}i, a on je (i sam) zabranio da se klanja prema kaburu te jedna od dova koju je u~io, glasi: “Moj Allahu! Utje~em ti se od znanja od kojeg nema koristi!” (Bilje`i ga Muslim.) To zna~i: ne}u ga prenositi na druge niti }u raditi po njemu niti ono {to od moga pona{anja ne promijeni lo{e osobine. (Ovako je protuma~io ovaj hadis El- Munavi.) 5 - Peta grupa jesu ljudi koji su slu{ali rije~i svojih u~itelja i pokorili im se u grije{enju prema Allahu, d`.{. Oni se potpuno suprotstavljaju rije~ima Allahovog Poslanika, koje glase:

Tevhid i {irk

15

“Nema pokoravanja u grije{enju, ono je u dobrim djelima.” (Bilje`i ga Buharija.) Oni }e se za ovu svoju pokornost kajati na Sudnjem danu, kada im kajanje ne}e koristiti. Opisuju}i patnju nevjernika i onih koji su ih slijedili, Allah, d`.{., ka`e: “Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit }e: ‘Kamo sre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!‘ I govorit }e: ‘Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s pravog puta odveli. Gospodaru na{, daj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!‘” (El-Ahzab, 66 - 68) Ibn - Kesir, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e: “Tj. slijedili smo zapovjednike i starje{ine, a radili smo suprotno poslanicima. I smatrali smo da oni imaju ne{to i da su na ne~emu, a kad ono - nemaju ni{ta!”

SUKOB TEVHIDA I [IRKA a) Sukob izme|u tevhida i {irka je star i traje jo{ od vremena poslanika Nuha, a.s., koji je pozivao svoj narod u obo`avanje samo Allaha, a napu{tanje obo`avanja kumira. Nuh, a.s., proveo je me|u svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivaju}i ih u tevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljede}a: “I govore: ‘Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napu{tajte!‘ A ve} su mnoge u zabludu doveli.” (Nuh, 23 - 24) Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tuma~enje) ovog ajeta, rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon {to su umrli, {ejtan je {apnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postave kipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obo`avali te kipove. Me|utim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi su postali bo`anstva.” b) Nakon Nuha, a.s., smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obo`avanje samo Allaha, d`.{., i napu{tanje obo`avanja bo`anstava koja ne zaslu`uju ibadet. U~i Kur’an koji o tome govori: “A Adu - njegova brata Huda. - ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu se klanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?‘” (El-Earaf, 65) “I Semudu - brata njihova Saliha. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!‘” (Hud, 61) “I Medjenu - brata njihova [uajba. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu

16

Tevhid i {irk

se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!‘” (Hud, 84) “A kad Ibrahim re~e ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ni{ta s onima kojima se vi klanjajte, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer }e mi On, doista, na pravi put ukazati!‘” (Ez-Zuhruf, 26) Reakcija mnogobo`aca na poziv svih poslanika bija{e suprotstavljanje i poricanje onoga s ~ime su do{li, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali. c) Allahov Poslanik, a.s., bio je prije poslanstva me|u Arapima poznat kao Iskreni i Povjerljivi. Me|utim, kad ih je pozvao u obo`avanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jedno}u (tevhid) i napu{tanje onoga {to su obo`avali njihovi preci, oni su “zaboravili” poslanikovu iskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “~arobnjak i la`ac!” A Kur’an bilje`i njihovu reakciju i ka`e: “Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, pa govore nevjernici: ‘Ovo je ~arobnjak, la`ov!‘” (Sad, 4 - 5) “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: ‘^arobnjak je!‘ ili: ‘Lud je!‘…Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat, 52 - 53) To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih u la` utjerivali i potvarali ih. d) A u dana{njem vremenu, kada musliman poziva svoju bra}u u lijepo pona{anje, iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Me|utim, kad poziva u tevhid, u koji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obra}anje dovom samo Allahu, d`.{., i nikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tada suprotstave i optu`e ga la`nim optu`bama. Oni ga nazovu “vehabijom”, kako bi ljude odvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu, neko od njih ka`e: “Taj ajet je vehabijski!” I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tra`i{ ne{to, tra`i od Allaha, i kad pomo} tra`i{ - tra`i je od Allaha!”, neko od njih ka`e: “Taj hadis je vehabijski!” A ako klanja~ u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokre}e ka`iprst prilikom u~enja “et- tehijjat”, kao {to je to radio Poslanik, a.s., ljudi ga nazovu vehabijom. Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida - onoga koji dove upu}uje samo Allahu, d`.{., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika. Rije~ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena, kojim je poklonio (darovao) ~ovjeku tevhid, a on je najve}a blagodat koju je Allah, d`.{., darovao muvehhidunima. (Glagol “vehebe” u arapskom jeziku zna~i pokloniti, darovati.)

Tevhid i {irk

17

e) Misionari tevhida du`ni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, a.s., kome je njegov Gospodar rekao: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in!” (El- Muzzemmil) “Zato izdr`i do odluke Gospodara tvoga, i ne slu{aj ni grje{nika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24) Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhid misija svih poslanika, pa i na{eg poslanika Muhammeda, a.s. I onaj ko zavoli Poslanika, a.s., zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, a.s.

SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. Allah, d`.{., stvorio je ljude da Mu ibadet ~ine i poslao im poslanike da ih podu~e, a njima je objavio knjige, kako bi me|u ljudima sudili istinito i pravedno. To su|enje obja{njava se u Kur’anu i sunnetu i obuhva}a su|enje u ibadetima, me|usobnim ljudskim odnosima (muamelat), akaidu, zakonodavstvu, politici i drugim sferama ljudskog `ivota.

1. Su|enje u akaidu

Prvo ~ime su poslanici zapo~injali svoju misionarsku misiju jeste korigiranje vjerovanja kod ljudi (akaida) i njihovo pozivanje u tevhid. Tako je Jusuf, a.s., dok se nalazio u zatvoru, pozivao svoja dva prijatelja u zatvoru u tevhid kad su od njega zatra`ili da im protuma~i san. I prije nego im je to udovoljio, rekao je: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemo}ni? Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedina prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna.” (Jusuf, 39- 40)

2. Sud u ibadetima

Propise vezane za ibadet, kao {to su propisi vezani za namaz, zekat, had`, i drugo, moramo uzimati iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa, postupaju}i prema rije~ima Allahovog Poslanika, koji ka`e: “Klanjajte kao {to vidite mene da klanjam!” (Muttefekun alejhi.)

18

Tevhid i {irk

I ka`e: “Uzmite od mene (had`ske) obrede!” (Bilje`i ga Muslim.) I postupaju}i prema rije~ima imama- mud`tehida, koji bi govorili: “Ako se ustanovi vjerodostojnost nekog hadisa, tada je on moj pravac (mezheb).” A ako su se imami razi{li o nekom pitanju, ne}emo se fanati~no dr`ati mi{ljenja samo jednog imama, osim ako njegovo mi{ljenje ima ispravan dokaz i potporu u Kur’anu i sunnetu.

3. Sud u me|usobnim odnosima

kao {to je: kupoprodaja, pozajmice na otplate (krediti), iznajmljivanje i sli~no. Presuda u svim ovim stvarima pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Allah, d`.{., ka`e: “I tako mi Gospodara Tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete, te dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65) Mufessiri (tuma~i Kur’ana) spominju povod objave ovog ajeta, a to je spor koji je izbio izme|u dva ~ovjeka oko napajanja (navodnjavanja) vodom (njihovih palmovika ili posjeda), pa je Poslanik, a.s., presudio u korist Zubejra. ^ovjek koji se s njim sporio rekao je Poslaniku, a.s.: “Presudio si u njegovu korist zato {to je on tvoj teti}!” Potom je objavljen ovaj ajet. (Bilje`i ga Buharija.)

4. Sud u kisasu (odmazdi) i sankcijama

Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit }e to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maida, 45)

5. Sud u zakonodavstvu pripada Allahu, d`.{.

Uzvi{eni Allah, d`. {., ka`e: “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je je propisao Nuhu i ono {to je objavljeno tebi.” (E{- [ura, 13) Allah, d`.{., porekao je mnogobo{cima davanje prava na propisivanje zakona nekome drugome mimo Njega, pa ka`e: “Zar oni da imaju bogove, koji im propisuju da vjeruju u ono {to Allah nije dozvolio?” (E{- [ura, 21)

Tevhid i {irk

19

REZIME Muslimani su du`ni suditi prema Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu i za presudu u svim sporovima obra}ati se Kur’anu i sunnetu, rade}i prema Allahovim rije~ima, koje glase: “I sudi im prema onome {to Allah objavljuje!” (El-Maida, 49), kao i rije~ima Poslanika, a.s.: “I ne}e njihovi vladari suditi po Allahovoj knjizi i tra`iti rje{enje (spora) u onome {to je Allah objavio, a da Allah njihovu mo} ne}e okrenuti protiv njih!” (Hadis je dobar, a bilje`e ga Ibn- Mad`e i drugi.) Muslimani su du`ni iz svojih zemalja izbaciti strane zakone (francuske, engleske i druge) koji su opre~ni islamskom zakonu i da se za rje{avanje sporova ne obra}aju sudovima koji sude po onome {to je suprotno islamu, te da rje{enje sporova potra`e u islamu, kod onih u~enjaka u koje imaju povjerenja. To im je bolje, jer islam potpuno jednako i pravedno sudi me|u njima i u{te|uje im novac i vrijeme koje izgube u gra|anskim sudnicama bez ikakve fajde. K tome jo{ treba dodati veliku patnju na Sudnjem danu, jer su se okrenuli od pravednog Allahovog suda i obratili se nepravednom ljudskom zakonu.

[TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? Veliki islamski misionar Muhammed Kutb odgovorio je na ovo pitanje na jednom predavanju, koje je odr`ao u Darul- Hadisu u Meki. Pitanje koje mu je postavljeno glasilo je: “Neki ka`u da }e islam ponovo dominirati putem vlasti, dok drugi ka`u da }e dominirati samo putem korigiranja uvjerenja kod ljudi i ako ne budu oni sami imali ispravno vjerovanje, te ako ne budu strpljivo podnosili isku{enja, borili se na Allahovom putu? Tek nakon toga }e Allahova vjera zavladati zemljom. Stvar je veoma jasna. Vlast ne dolazi sama od sebe niti se spu{ta s neba. Sve, istina, dolazi s neba, ali s ljudskim trudom i zalaganjem, koje Allah nala`e ljudima: “Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da vas isku{a, jedne pomo}u drugih.” (Muhammed, 4) Mi moramo po~eti s korigiranjem uvjerenja i odgojem generacija u duhu ispravnog vjerovanja (akide), generacija koje }e biti stavljene na ku{nju i strpljivo je podnijeti, kao {to je strpljiva bila prva generacija (ashaba).”

20

Tevhid i {irk

VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE Veliki {irk zna~i: pripisati Allahu sudruga i obra}ati mu se dovom kao {to se obra}a Allahu, ili mu ~initi ibadet, kao {to je tra`enje pomo}i, prino{enje `rtve, zavjetovanja i sli~no. U Buharijinom i Muslimovom “Sahihu” bilje`i se hadis koji prenosi Abdullah ibn-Mesud: “Upitao sam Poslanika, a.s.,: ‘Koji je grijeh najve}i?’ Odgovorio je: ‘Da pripi{e{ Allahu (su)druga, a On je Taj Koji te je stvorio!’” (Bilje`e ga Buharija i Muslim.)

VRSTE VELIKOG [IRKA 1. [irk u dovi

Taj {irk zna~i upu}ivanje dove nekome drugome, mimo Allaha, kao {to su poslanici, evlije, i sli~ni, tra`e}i od njih nafaku ili ozdravljenje od bolesti. Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, od onih koji nasilje ~ine…” (tj. koji ~ine {irk.) (Junus, 106) A Poslanik, a.s., ka`e: “Ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru (D`ehennem)!” (Bilje`i ga Buharija.) Dokaz da je upu}ivanje molbi (dova) nekome drugome, mimo Allaha - bio taj mrtav ili odsutan - {irk, jesu Allahove rije~i: “A oni kojima se pored Njega klanjate ne posjeduju ni{ta. Ako im se molite, ne ~uju va{u molbu, a da i ~uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu }e pore}i da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te ne}e obavijestiti, kao Onaj Koji zna!” (Fatir, 13 - 14)

2. [irk u Allahovim svojstvima

[irk je uvjerenje da poslanici i evlije (dobri ljudi) znaju gajb (transcendentalni svijet). Uzvi{eni Allah ka`e: “U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna.” (El-En‘am, 59)

3. [irk u iskazivanju ljubavi

[irk je voljeti nekoga od evlija ili nekoga drugog, kao {to se voli Uzvi{eni Allah. O ovome {irku Allah ka`e: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se

Tevhid i {irk

21

Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha.” (El-Bekara, 165)

4. [irk u iskazivanju pokornosti

Taj {irk sastoji se u iskazivanju pokornosti u~enjacima (alimima) i {ejhovima koji su uvjereni da je to dozvoljeno. Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje.” (Et-Tevba, 31) Ovdje je rije~ “ibadet” protuma~ena kao pokornost u masijetu (grije{enju) sve}enicima i monasima, tako {to su oni dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio, a zabranjivali ono {to je On dozvolio. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju kad nare|uje grijeh prema Stvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, bilje`i ga Ahmed.)

5. [irk inkarnacije

To je uvjerenje da je Allah, d`.{., utjelovljen u Njegovim stvorenjima, a On je od toga ~ist. Ovo je kredo (uvjerenje) sufije Ibn- Arebija, koji je ukopan u Damasku, a koji je jednom rekao ovu izreku: “Gospodar je rob, a rob je Gospodar, pa ko je taj ko je mukellef?” (tj. ko je obavezan da izvr{ava naredbe i zabrane?) A jedan sufija - pjesnik koji vjeruje u inkarnaciju, ka`e: “Pas i svinja nisu ni{ta do na{ bog, a Allah je samo sve}enik u crkvi.”

6. [irk - pripisivanje Allahu druga u upravljanju

To je uvjerenje da neke evlije (Allahovi {ti}enici) imaju sposobnost upravljanja svemirom i onim {to se de{ava u njemu. Njih nazivaju EL- AKTAB. Oni ovo smatraju i pored toga {to su prija{nji mnogobo{ci ovako odgovarali: “I ko upravlja svim?‘ ‘Allah‘, re}i }e oni.” (Junus, 31)

7. [irk - (mnogobo{tvo) vezan za strah

To je uvjerenje da neki evlije, mrtvi ili odsutni, imaju sposobnost upravljanja stvarima i nano{enja neke {tete koja prouzrokuje kod ljudi strah od njih. Stoga postoje ljudi koji se zaklinju la`no Allahom, a ne zaklinju se la`no evlijom, boje}i ga se. To je uvjerenje mnogobo`aca, na koje Allah upozorava u Kur’anu rije~ima: “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te pla{e onima, kojima se pored Njega klanjaju.” (Ez-Zumer, 36) Strah od krvolo~ne `ivotinje ili nasilnika koji je stvoren u `ivotu dozvoljen je i ne spada u {irk.

8. [irk - pripisivanje Allahu druga u vlasti

22

Tevhid i {irk

Ovu vrstu {irka ~ini onaj koji izmi{lja zakone suprotne islamu, odobrava ih, ili smatra islamski zakon neodgovaraju}im. Ovo obuhva}a i vladare i podanike, ako podanici budu smatrali zakone suprotne islamu ispravnim i budu zadovoljni njima.

9. Veliki {irk uni{tava ljudska djela

Allah, d`.{., ka`e: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.‘” (Ez- Zumer, 65)

10. Veliki {irk Allah, d`.{., ne}e oprostiti, osim ako se u~ini tevba i potpuno napusti {irk

Allah, d`.{., ka`e: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)

11. Postoji vi{e vrsta {irka, te mali i veliki

Potrebna je potpuna opreznost od svih vrsta {irka. Poslanik, a.s., podu~io nas je sljede}im rije~ima: “Na{ Allahu! Utje~emo ti se da Ti druga ne pripisujemo s na{im znanjem, a tra`imo od Tebe oprost za ono {to ne znamo i {to smo nehoti~no u~inili!” (Bilje`i ga Ahmed, a sened hadisa je dobar.)

PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA Uzvi{eni Allah ka`e: “O ljudi, evo jednog primjera, pa ga slu{ajte: ‘Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila, ni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!‘” (El-Had`d`, 73) Allah, d`.{., u ovom ajetu obra}a se svim ljudima da slu{aju ovaj primjer, govore}i im: O vi, evlije i dobri ljudi, i drugi, kojima se vi dovom u nevolji obra}ate, tra`e}i od njih

Tevhid i {irk

23

pomo}, oni nisu u stanju da to urade, ~ak nisu u stanju da stvore neko stvorenje, kao {to je mu{ica. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila od hrane i pi}a, ne bi to mogli od nje izbaviti, {to je dokaz njihove nemo}i, a i slabosti mu{ice. Pa kako im onda mo`ete upu}ivati molbe, pored Allaha, d`.{.? U ovom je primjeru o{tar ukor onima koji upu}uju molbe nekome drugom, mimo Allaha, bilo da se molbe upu}uju poslanicima ili evlijama. Uzvi{eni Allah ka`e: “Samo se Njemu mo`ete moliti! A oni kojima se, pored Njega, mole - ne}e im se odazvati, kao {to ni voda ne}e sti}i u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pru`i; dova nevjernika jeste stvar izgubljena.” (Er-Ra‘d, 14) Ovaj ajet aludira na to da se dova, koja spada u ibadet, mora uputiti samo Allahu, d`.{., i oni koji mole nekoga drugoga, mimo Allaha, nemaju nikakve koristi od onih koje mole jer im oni ne mogu usli{iti molbe. Njihov primjer jeste kao primjer onoga koji stoji nad bunarom i poku{ava dohvatiti vodu rukom, ali to nije u stanju. Mud`ahid takvog ~ovjeka opisuje ovako: “Doziva vodu jezikom i pru`a ruku prema njoj, ali je ne mo`e dohvatiti.” (Ovo je spomenuo Ibn - Kesir.) Potom Allah, d`.{., progla{ava kafirima one koji upu}uju molbe nekome drugom, mimo Allaha, i da su njihove molbe propale, rije~ima: “Dova je nevjernika stvar izgubljena!” Pazi se, dragi brate, da ne upu}uje{ molbe nekome drugom, mimo Allaha, pa da u~ini{ kufr i da zaluta{, te moli samo Allaha Svemogu}eg, kako bi bio mu’min i onaj koji iskazuje Allahovu jedno}u.

KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? [irk se ne mo`e opovrgnuti, osim ako se prvo ne opovrgnu njegove tri vrste i to:

1. [irk - pripisivanje Allahu druga - u Njegovim djelima

Kao kad neko smatra da, pored Allaha, postoji drugi stvoritelj ili upravitelj svemira. Tako neke sufije smatraju da je Allah, d`.{., predao neke stvari nekim evlijama (aktabima) da upravlja njima. Takvo uvjerenje nisu imali mu{rici prije islama, {to je zabilje`io i Kur’an: “I ko upravlja svim? - ‘Allah!‘, re}i }e oni.” (Junus, 31) U knjizi “El- kafi fir- reddi alel- vehabi”, ~iji je pisac jedan sufija, pro~itao sam ovu re~enicu: “Postoje Allahovi robovi koji za ne{to ka`u: ‘Budi!’ - i ono biva!” Kur’an

24

Tevhid i {irk

opovrgava rije~i ovog sufije, pa ka`e: “I, zaista, On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to re}i: ‘Budi!‘ - i ono bude.” (Ja- Sin, 82) I ka`e: “Samo On stvara i upravlja!” (El-E‘araf, 54)

2. [irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu i dovi

Kao kada neko obo`ava i upu}uje dove (molbe) nekome drugom, mimo Allaha, poslanicima i dobrim ljudima, te od njih tra`i da mu pomognu i poziva ih dovama kad je u nevolji ili u lagodnom `ivotu. Na`alost, ova je pojava veoma rasprostranjena u islamskom ummetu, a najve}i grijeh snose neki {ejhovi koji podr`avaju ovu vrstu {irka, nazivaju}i to pribli`avanjem Allahu (tevessul), a to on, ustvari, nije, jer tevessul (veza) zna~i obra}anje Allahu, d`.{., putem [erijatom dozvoljene veze. Me|utim, ono {to oni rade jeste upu}ivanje molbi nekom drugom, mimo Allaha, kao npr. kada ka`u: “Izbavljenje, o Allahov Poslani~e; o Gejlani; o Bedevi...”, itd. Ova je molba ibadet nekom drugom, mimo Allaha, jer je ona, ustvari, dova, a Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Ovaj hadis bilje`i Tirmizi i za njega ka`e: da je hasen- sahih). A izbavljenje, pomo} i sli~no, tra`i se samo od Allaha, d`.{., jer On ka`e: “I (On }e) pomo}i vas imanjima i sinovima.” (Nuh, 12) U {irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu spada i pripisivanje Allahu druga u vlasti, i to onda kada vladar ili podanik bude smatrao Allahov zakon neprikladnim vremenu, ili, pak, smatra da je dozvoljeno suditi po nekim drugim zakonima.

3. [irk - pripisivanje Allahu druga u Njegovim svojstvima

Kao kad neko opisuje neka stvorenja (poslanike, evlije, i dr.) nekim svojstvima koja su svojstva samo Allaha, d`.{., kao {to je poznavanje gajba i sli~no. Ovo je prili~no ra{ireno me|u sufijama i onima koji su potpali pod njihov utjecaj. Tako Busajri, hvale}i Poslanika, a.s., ka`e: “A od tvoje je dobrote ovaj svijet i njegova {krtost, a od tvog znanja je znanje o Levhi- mahfuzu i Peru.” S tog stanovi{ta u zabludi su i oni “ded`ali” (koji zavode ljude) koji smatraju da mogu vidjeti Poslanika, a.s., na javi te od njega tra`iti da ih obavijesti o onome {to se krije u srcima onih koji se s njima sastaju i koji ljude `ele u~initi svojim podanicima. A zna se da Poslanik, a.s., nije znao tajnu ljudskih srca dok je jo{ bio `iv. Allah, d`.{., o tome ka`e: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu {tetu otkloniti, biva onako kako Allah ho}e! A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.‘” (El-Ea‘raf, 188) Pa kako bi mogao znati te tajne nakon smrti i preseljenja svom Gospodaru? A kad je Poslanik, a.s., ~uo jednu robinju da ka`e: “Me|u nama je Vjerovjesnik, koji zna {ta }e

Tevhid i {irk

25

biti sutra!”, rekao joj je: “Ne govori tako, ve} govori kao {to si prije govorila!” (Bilje`i ga Buharija.) Me|utim, Allah, d`.{., obavje{tavao je ponekad poslanike o nekim gajb stvarima. On o tome ka`e: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva, osim kome htjedne od poslanika!” (El-D`inn, 26)

KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? Ko opovrgne ove tri vrste {irka i ne pripi{e Allahu druga i bude smatrao Allaha, d`.{., Jedinim u njegovom bi}u (zatu), u Njegovim svojstvima, i samo se Njemu bude obra}ao u dovi i putem ibadeta, on se naziva muvehhidom, i zaslu`it }e sve po~asti koje su predvi|ene za muvehhide. Me|utim, onaj koji bude iskazivao Allahovu jedno}u samo u nekim aspektima, a ne u svim, ne smatra se muvehhidom i na njega se odnose sljede}e Allahove rije~i: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili.” (El-En‘am, 88) “Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti!” (Ez-Zumer, 65) Onaj ko se pokaje i opovrgne {irk smatra se muvehhidom. Na{ Allahu! U~ini nas od onih koji Te u svemu smatraju Jedinim, a ne u~ini nas mnogobo{cima!

MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE U mali {irk spada svako sredstvo (put) koje mo`e da vodi u veliki {irk, ali nije na stupnju ibadeta i ne izvodi iz islama. Me|utim, ubraja se u velike grijehe. U mali {irk spada:

1. Malo licemjerstvo i pretvaranje pred ljudima.

Ovdje spada i to kada onaj koji radi u ime Allaha i klanja u ime Allaha, ta svoja djela i namaze izvr{ava na najbolji na~in kako bi ga pohvalili ljudi. Allah, d`.{., ka`e: “Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka ~ini dobra djela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110) A Muhammed, a.s., rekao je: “Najvi{e od ~ega se za vas bojim jeste mali {irk - rija’ (pretvaranje). Allah }e na Sudnji dan, kada bude nagra|ivao ljude za njihova djela, re}i:

26

Tevhid i {irk

‘Idite onima kojima ste se pokazivali i vidite ho}ete li kod njih na}i nagradu!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.)

2. Zaklinjanje ne~im drugim, mimo Allaha

Ibn- Abbas objasnio je ovu vrstu {irka kao slu~aj kad ~ovjek rekne svome prijatelju: “Ono {to je htio Allah i {to si htio ti!” U ovaj {irk spadaju i rije~i: “Da nije bilo Allaha i tog i tog ~ovjeka!” A dozvoljeno je re}i: “Da nije bilo Allaha, a zatim tog i tog!” Muhammed, a.s., ka`e: “Ne govorite kako je htio Allah i kako je htio taj i taj, ve} recite: ‘Kako ho}e Allah, a zatim taj i taj!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`e ga Ahmed i drugi.)

NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA Oblici {irka koji su rasprostranjeni danas u islamskom svijetu glavni su razlog nesre}e muslimana i onoga {to im se de{ava, kao {to su zemljotresi, ratovi, neredi i sve vrste patnje koje je Allah, d`.{., spustio na muslimane zbog njihovog udaljavanja od tevhida i pojavljivanja {irka u njihovom vjerovanju i pona{anju. Dokaz za to jesu razni oblici manifestiranja {irka, u ve}ini muslimanskih zemalja, koje su mnogi muslimani ubrajali u islamske. Poznato je da je islam do{ao da uni{ti vidove {irka ili pojave koje vode u {irk. Najva`niji vidovi manifestiranja {irka su sljede}i:

1. Obra}anje dovom nekome drugom, mimo Allaha

Naro~ito je to vidljivo u kasidama i ilahijama, koje se u~e prilikom mevluda ili drugih prigodnih sve~anosti. Jednom sam ~uo sljede}u ilahiju: “O prvaku Poslanika, o moj osloncu, ti si Allahova vrata i moja uzdanica. I na dunjaluku i na ahiretu, o Allahov Poslani~e, uzmi me za moju ruku. Niko mi te{ko}e lahko}om zamijeniti ne}e, osim tebe, o kruno po{tovanja!” (Tad`ul - hadreti) Kad bi ovo Poslanik, a.s., ~uo, ne bi imao ni{ta s time, jer niko ne mo`e olak{ati pote{ko}e osim Allaha, d`.{. Sli~ne su i pjesme koje se pi{u u novinama, ~asopisima i knjigama, u kojima se tra`i pomo}, potpora i pobjeda od Poslanika, evlija i dobrih ljudi, koji su svi nemo}ni da pru`e pomo}.

2. Sahranjivanje evlija (bogougodnika) i dobrih ljudi u d`amijama

Tevhid i {irk

27

U ve}ini muslimanskih zemalja mogu se u nekim d`amijama vidjeti nadsvo|eni kaburovi, a neki ljudi mole i tra`e ispunjenje molbi od onih koji su ukopani u tim kaburovima. Poslanik, a.s., zabranio je to rije~ima: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane, jer su kaburove njihovih poslanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi) Ako nije dozvoljeno sahranjivanje poslanika u d`amijama, kako mo`e biti dozvoljeno sahranjivanje {ejhova i uleme? Treba imati na umu da se ovom umrlom ponekad upu}uju dove, mimo Allaha, {to prouzrokuje {irk, a islam zabranjuje {irk i putove koji vode do njega.

3. Zavjetovanje evlijama

Neki ljudi zavjetuju se da }e prinijeti `rtvu ili pokloniti novac nekom odre|enom evliji, {to spada u {irk i nije dozvoljeno ispunjenje toga zavjeta, jer zavjet spada u ibadet, a ibadet zaslu`uje samo Allah, d`.{. On ka`e: “Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`bu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!” (Ali-‘Imran, 35)

4. Prino{enje `rtava (klanje) kod kaburova poslanika i evlija

I kad bi nijet prilikom prino{enja `rtve bio u ime Allaha, i tada bi to ulazilo u djela mnogobo`aca (mu{rika), zato {to su klali `rtve kod figura njihovih kipova, koji predstavljaju njihove evlije (za{titnike). Dokaz za to su Poslanikove, a.s., rije~i, koje glase: “Prokleo je Allah onoga koji kolje (prinosi `rtve) nekome drugom, mimo Allaha!” (Bilje`i ga Muslim.)

5. Tavaf - obilazak oko kaburova poslanika i evlija

Kao {to je obilazak oko kabura Gejlanije, Rifaije, Bedevija, Husejna i drugih; tavaf spada u ibadet i nije dozvoljeno osim obilaska oko Ka’be, {to dokazuju Allahove rije~i: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Had`d`, 29)

6. Obavljati namaz okrenut prema kaburu nije dozvoljeno, jer Muhammed, a. s., ka`e: “Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.)

7. Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova

Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova, radi beri}eta ili obavljanja namaza, nije

28

Tevhid i {irk

dozvoljeno , jer Poslanik, a.s., ka`e: “Ne kre}e se na put da bi se posjetile d`amije, osim radi posjete triju d`amija: Mesd`idul - harem (Kaba), moja d`amija (u Medini) i Mesd`idul - aksa.” (Muttefekun alejhi) Ako bismo htjeli putovati u Medinu, rekli bismo: “Idem posjetiti Poslanikovu d`amiju, a zatim da poselamim Poslanika.”

8. Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha

Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha, kao {to su ljudski zakoni, koji su opre~ni Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, ako se smatra dozvoljenim vladanje po tim zakonima. Ovome li~e i fetve koje izdaju neki {ejhovi, a te fetve su kontradiktorne i opre~ne islamu, kao npr. namjerno progla{avanje kamate dozvoljenom, za koju je Allah nagovijestio rat onima koji je uzimaju.

9. Pokoravanje vladarima, alimima i {ejhovima u stvarima koje su suprotne Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu

To se zove {irk u pokornosti, ali samo ako onaj koji se pokorava bude smatrao dozvoljenim pokoravanje onima kojima se pokorava. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju u grije{enju prema Stvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina, a nare|eno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevba, 31) Huzejfe je protuma~io obo`avanje sve}enika i monaha od `idova, pokoravanje njima u onome {to su oni zabranili i dozvolili, (tj. ne{to u~inili haramom a ne{to halalom).

Tevhid i {irk

29

TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) Turbeta koja se nalaze u islamskim zemljama: [amu, Iraku, Egiptu i drugim, nisu u skladu s islamskim nau~avanjima, a Muhammed, a.s., zabranio je podizanje gra|evina (zidanje) na kaburovima. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Allahov Poslanik zabranio je ukra{avanje kaburova, sjedenje i zidanje na kaburovima.” (Bilje`i ga Muslim.) U drugom, vjerodostojnom predanju, koje bilje`i Tirmizi, stoji: “I da se pi{u natpisi na kaburu...” (Kur’an, poezija i sl.) 1. Mjesta na kojima se nalaze ovi mezarovi, turbeta i druga obilje`ja, u ve}ini slu~ajeva su la`na. Tako je Husejn, sin Alijin, r.a., poginuo kao {ehid u Iraku i njegovo tijelo nije preba~eno u Egipat. Zato kabur u Egiptu, koji se smatra njegovim kaburom, ustvari to nije. A najve}i dokaz za to jeste postojanje “njegovog kabura” u Iraku, Egiptu i [amu. Drugi dokaz jeste taj {to ashabi nikada mrtve nisu sahranjivali u d`amijama, jer je Poslanik, a.s., rekao: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane zato {to su kaburove njihovih poslanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi) Mudrost (hikmet) ovoga jeste da d`amije ostanu potpuno ~iste od mnogobo{tva. Allah, d`.{., ka`e: “D`amije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome!” (El-D`inn, 18) Pouzdano se zna da je Poslanik, a.s., ukopan u svojoj ku}i, a ne u d`amiji, a emevije su pro{irile d`amiju u ~iji sklop je u{ao i kabur, a bolje bi bilo da to nisu uradili! Husejnov kabur se sada nalazi u jednoj d`amiji i ljudi obilaze oko njega i tra`e ispunjenje njihovih molbi, koje se upu}uju jedino Allahu, d`.{., i nikome vi{e. Tako neki tra`e ozdravljenje, otklanjanje nevolja i sl., a na{a vjera od nas tra`i da samo Allahu upu}ujemo molbe i da samo obilazimo oko Kabe. Allah, d`.{., ka`e: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El- Had`d`, 29) 2. Kaburi Zejnebe, k}eri Alijine, r.a., u Egiptu i Damasku la`ni su, jer ona nije umrla ni u Egiptu ni u [amu, a dokaz za to jeste to {to se njen kabur nalazi i u Egiptu i u Damasku.

30

Tevhid i {irk

3. Islam zabranjuje izgradnju kubeta nad kaburovima, pa makar se radilo o stvarnim kaburovima, kao {to je Husejnov kabur u Iraku, Gejlanijev u Bagdadu, [afijin u Egiptu, zbog prethodno spomenutog hadisa, a dozvoljava gradnju kubeta na d`amijama. Pri~ao mi je jedan iskreni starac da je vidio ~ovjeka kako klanja okrenut prema kaburu Gejlanija (Abdul - Kadira), a ne prema Kibli. Ovaj starac ga je posavjetovao da to ne radi, a on mu je odgovorio: “Ti si vehabija!” Kao da nije ~uo Poslanikove rije~i: “Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.) 4. Ve}inu turbeta u Egiptu izgradila je dinastija Fatimija. Ibn - Kesir u knjizi “El - bidaje ven - nihaje”, u 11. tomu, na strani 346. o njima ka`e: “Kafiri, fasici, gre{nici, ateisti, naznabo{ci nije~u islam, a pravac obo`avalaca vatre ispravnim smatraju.” Ove je nevjernike ra`alostilo kada su vidjeli da su d`amije pune vjernika koji klanjaju, jer ti nevjernici preziru muslimane. Zato su razmi{ljali kako da muslimane odvrate od d`amija, pa su izgradili la`ne kaburove, kubeta i turbeta i govorili da su u njima ukopani Husejn i Zejneba. Zatim su priredili prigodne sve~anosti, kako bi privukli ljude, a sebe su nazvali fatimijama, kriju}i se iza imena Fatime. Zatim su muslimani od njih prihvatili ovu novotariju koja ih je odvela u {irk, a za nju su ulo`ili ogroman novac koji im je neophodan za kupovanje oru`ja, kako bi branili svoju vjeru i ~ast od neprijatelja. 5. Imetak koji su muslimani dali za izgradnju kubeta, mezarova i nadgrobnih spomenika ne koristi mrtvima, a da su ovaj imetak dali siromasima, to bi koristilo i `ivima i mrtvima; a da ne govorimo da je gradnja nad kaburovima strogo zabranjena, o ~emu je bilo govora. Muhammed, a.s., rekao je Aliji, r.a.: “Nemoj ostaviti kip, a da ga ne sru{i{, i ne pro|i pored izdignutog kabura, a da ga ne sravni{ sa zemljom!” (Bilje`i ga Muslim.) Islam dozvoljava da kabur malo bude uzdignut, kako bi se znalo za njega. 6. Zavjeti (novac i drugo) koji se ispunjavaju za du{u umrlih i ostavljaju na kaburovima ili turbetima spadaju u veliki {irk. Taj novac s haramom uzimaju oni koji se brinu za ~isto}u i odr`avanje tih mjesta, a ponekad taj novac tro{e ~ine}i grijehe i zadovoljavaju}i svoje strasti, te tako onaj koji je dao novac jer se zavjetovao, kao i onaj koji ga je uzeo, u~estvuju u grijehu. A da je taj novac dan kao sadaka siromasima, od njega bi imali koristi i `ivi i mrtvi, a onome koji je dao sadaku, Allah, d`.{., bi, po Svojoj volji, ispunio njegove `elje i dove. Na{ Allahu, poka`i nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo i zavolimo, a poka`i nam zabludu zabludom i uputi nas da je se klonimo i da je mrzimo!

Tevhid i {irk

31

[TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE [irk je veoma {tetan po `ivot pojedinaca i dru{tva, te prouzrokuje nered i smutnju na zemlji. [tetnost {irka ogleda se u sljede}em:

1. [irk je poni`enje za ~ovje~anstvo

[irk je poni`enje i omalova`avanje ljudskog dostojanstva, umanjivanje njegove vrijednosti i uloge. Allah, d`.{., je ~ovjeka u~inio halifom na zemlji, po~asito ga i podu~io imenima i nazivima svih stvari, pot~inio mu sve {to je na nebu i Zemlji i dao mu da raspola`e svim {to je oko njega. Me|utim, ~ovjek ~esto ne poznaje svoju vrijednost, te je neke dijelove svemira uzeo za svoja bo`anstva kojima se pokorava i time se ponizuje. Ima li ve}eg poni`enja za ~ovjeka nego kada vidi kako milioni ljudi u Indiji sve do danas obo`avaju kravu, koju je Allah, d`.{., stvorio da slu`i ~ovjeku dok je u `ivotu i da ~ovjek jede njeno meso nakon {to je zakolje. Neki muslimani, pak, borave kod kaburova i molbe upu}uju mrtvima, koji su samo Allahovi robovi i ne mogu nanijeti ni {tetu ni korist. Husejn, r.a., nije mogao sprije~iti da bude ubijen, pa kako mo`e od drugih otkloniti neda}e ili im priu{titi neku korist? Mrtvaci trebaju na{e dove koje }emo upu}ivati Allahu za njih, a ne}emo njima upu}ivati dove mimo Allaha. Uzvi{eni Allah ka`e: “A oni kojima se oni umjesto Allahu klanjaju, ni{ta ne stvaraju; oni su i sami stvoreni; tvar su, nisu `ivi i ne znaju kada }e biti o`ivljeni.” (En-Nahl, 20 - 21) I ka`e Uzvi{eni Allah: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit }e kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojega je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Had`d`, 31)

2. [irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje

[irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje, jer razum onoga koji vjeruje u postojanje drugih sila koje djeluju u svemiru, pored Allaha, kao {to su zvijezde, d`ini, duhovi i utvare,

32

Tevhid i {irk

postaje potpuno pripravan da prihvati sve izmi{ljotine i da povjeruje svakom la{cu. Tako {irk gatara, ~arobnjaka, vra~ara, sihirbaza i drugih, koji tvrde da imaju znanje o gajbu koji poznaje samo Allah, ima dobru pro|u u dru{tvu. U ovakvom dru{tvu veoma je rasprostranjeno neslije|enje zakona uzro~nosti i posljedica.

3. [irk je veliki zulum - nasilje

On je nasilje nad istinom, jer je najve}a istina da nema drugog boga osim Allaha, i nema drugog Gospodara i Vladara osim Njega. Me|utim, mnogobo`ac smatra bo`anstvom ne{to drugo, mimo Allaha, i za Vladara smatra nekog drugog, mimo Njega. [irk je i veliki zulum - nasilje nad samim sobom, jer je mnogobo`ac u~inio sebe robom stvorenju poput njega ili, pak, manje vrijednom od njega, a Allah, d`.{., u~inio ga je potpuno slobodnim. [irk je i nasilje prema drugima ljudima, jer onaj koji nekoga smatra bogom, pored Allaha, d`.{., ~ini mu zulum, jer mu je dao ve}a prava nego {to ih, ustvari, ima.

4. [irk je izvor straha i zabluda

Onaj ~iji razum prihva}a izmi{ljotine i vjeruje zabludama osje}a strah sa svih strana, jer se oslanja na vi{e bo`anstava koja nisu u stanju pribaviti sebi korist ili otkloniti {tetu. Zato se atmosferom kojom vlada {irk, {iri sujevjerje i strah bez ikakvog vidljivog uzroka. Allah, d`.{., ka`e: “Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne}e da vjeruju, zato {to druge Allahu ravnim smatraju kojima Allah nije dao nikakav dokaz; D`ehennem }e njihovo boravi{te postati i grozno }e prebivali{te nevjernika biti.” (Ali - Imran, 151)

5. [irk unaza|uje korisna djela

On u~i ljude da se oslanjaju na posrednike i zagovara~e te tako ostave korisna djela i ~ine grijehe, smatraju}i da }e ovi posrednici biti njihovi zauzima~i kod Allaha. To uvjerenje bilo je prisutno kod predislamskih Arapa o kojima Allah, d`.{., ka`e: “Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi, niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha!‘ Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a On zna da ne postoji?‘ Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (Junus, 18) Kr{}ani rade neka nedopu{tena djela, smatraju}i da je Mesih (Isus) iskupio grijehe prilikom raspe}a; neki muslimani ostavljaju vad`ibe (du`nosti) i ~ine zabranjena djela, oslanjaju}i se na {efaat (zagovaranje) Muhammeda, a.s., i pored toga {to njihov plemeniti Poslanik ka`e svojoj k}eri Fatimi:

Tevhid i {irk

33

“O Fatima, k}eri Muhammedova, tra`i iz mog imetka koliko god ho}e{, ja ti kod Allaha ne mogu ni{ta pomo}i!” (Bilje`i ga Buharija.)

6. [irk prouzrokuje vje~ni boravak u D`ehennemu

[irk je uzrok ljudske propasti na dunjaluku i vje~ne patnje u D`ehenemu. “Allah, d`.{., }e mu ulazak u D`ennet zabraniti i boravi{te njegovo D`ehennem }e biti, a nevjernicima niko ne}e mo}i pomo}i.” (El-Maida, 72) A Muhammed, a.s., ka`e: “Onaj ko umre a bude molio, mimo Allaha, drugoga, u}i }e u Vatru!” Bilje`i ga Buharija.)

7. [irk dovodi do razjedinjenja islamskog ummeta

Allah, d`.{., ka`e: “I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim {to ispovijeda.” (Er-Rum, 31 - 32)

REZIME Potpuno je jasno iz onoga {to je navedeno da je {irk veoma zna~ajna pojava od koje se treba ~uvati, izbjegavati je, te se bojati da se ne upadne u njega, jer je on najve}i grijeh i uni{tava sva dobra djela koja ~ovjek radi na korist ummetu i cijelom ~ovje~anstvu. Allah, d`.{., ka`e: “I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su u~inili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan, 23)

DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) Allah, d`.{., ka`e: “Pribli`avajte se Allahu pokorno{}u i djelima kojima je On zadovoljan.” [erijatski dozvoljeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nare|uju Kur’an i Poslanik, a.s., i onako kako su to radili ashabi. Postoji vi{e vrsta pribli`avanja Allahu, d`.{., a najva`nije su:

1. Pribli`avanje Allahu putem imana

34

Tevhid i {irk

Allah, d`.{., spominjuju}i pribli`avanje Njegovih robova putem imana, ka`e: “Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara Va{eg!‘ - i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e i pre|i preko hr|avih postupaka na{ih, te u~ini da poslije smrti budemo s onima dobrim.” (Ali- Imran, 193)

2. Pribli`avanje Allahu putem iskazivanja Njegove jedno}e - tevhid

Kao {to je Junus, a.s., molio Allaha, kad se na{ao u utrobi kita: “Pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si!, a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!‘ - odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike!” (El-Enbija, 87)

3. Pribli`avanje Allahu Njegovim lijepim imenima

Allah, d`.{., ka`e: “Allah ima najljep{a imena i vi Ga njima zovite.” (El-Eraf, 180)

4. Pribli`avanje putem Allahovih atributa

Pribli`avanje putem Allahovih atributa, kao {to su rije~i Muhammeda, a.s.: “O `ivi i Odr`avatelju svega! Tvojom milo{}u od Tebe tra`im pomo}!” (Hadis je dobar. Bilje`i ga Tirmizi.)

5. Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela

Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela, kao {to su: namaz, pokornost roditeljima, po{tovanje tu|ih prava, emanet, iskrenost, spominjanje Allaha, u~enje Kur’ana, dono{enje salavata na Poslanika i ljubav prema njemu i njegovim ashabima, te druga dobra djela. U Muslimovom “Sahihu” bilje`i se vjerodostojno kazivanje o trojici prijatelja koji su ostali zatvoreni u jednoj pe}ini pa se svaki od njih obratio Allahu dobrim djelima koja su u~inili. Jedan je po{tovao pravo svojih najamnika, drugi je dobro ~inio svojim roditeljima, a tre}i se bojao Allaha tako {to se sa~uvao zinaluka, pa je Allah, d`.{., dao da se otvori izlaz iz pe}ine zbog njihovih dobrih djela.

6. Pribli`avanje Allahu ostavljanjem grijeha

Odricanje od grijeha kao {to su alkohol, zinaluk i druga zabranjena djela; u prethodnom primjeru spomenuto je kako se jedan od trojice ljudi zatvorenih u pe}ini pribli`io Allahu ostavljaju}i zinaluk.

Tevhid i {irk

35

Dana{nji muslimani Dana{nji muslimani ostavili su dobra djela i pribli`avanje Allahu putem njih, a nastoje se pribli`iti Allahu putem djela drugih ljudi, koji su me|u mrtvima, postupaju}i suprotno Poslaniku i njegovim ashabima.

Pribli`avanje Allahu Pribli`avanje Allahu tra`e}i od Poslanika i dobrih ljudi, pod uvjetom da su `ivi, da mole Allaha za tebe. Prenosi se da je jedan slijepi ~ovjek do{ao Poslaniku, a s., i rekao mu: “Moli Allaha da me izlije~i!” Poslanik mu je rekao: “Ako ho}e{, ja }u za tebe moliti Allaha, a ako ho}e{ da se strpi{, to ti je bolje!” ~ovjek mu re~e: “Moli Ga!” Zatim mu je Poslanik, a.s., naredio da se lijepo abdesti i da klanja dva rekata, a zatim da u~i ovu dovu: “Moj Allahu! Molim Te i obra}am Ti se putem Tvog Poslanika, Poslanika milosti!” “O Muhammede, ja se pomo}u tebe obra}am mome Gospodaru radi moje potrebe, kako bi mi bilo udovoljeno. Moj Allahu! Primi njegovo zauzimanje za mene i moje zauzimanje za njega!” To je ~ovjek uradio, pa je ozdravio. (Hadis je sahih, a bilje`i ga Ahmed.) U hadisu se govori da je Poslanik, a.s., molio Allaha, d`.{., za jednog slijepca (Poslanik je bio `iv), pa mu je naredio da moli Allaha sam za sebe da se obrati Allahu da primi {efaat Poslanikov, pa je Allah primio njegovu dovu. Ova dova preko Poslanika, a.s., jeste samo za njegova `ivota i ne mo`e se dova putem Poslanika u~iti nakon njegove smrti, jer ashabi to nisu radili, a i ovaj slijepac ne bi imao nikakve koristi poslije Poslanikove smrti.

[ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU Zabranjeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nema osnove u vjeri, a postoji nekoliko vrsta zabranjenog pribli`avanja:

1. Pribli`avanje Allahu putem mrtvih i tra`enje potreba i pomo}i od njih

Ne smije se od mrtvih tra`iti pomo} i zauzimanje kod Allaha kao {to se de{ava

36

Tevhid i {irk

danas, a to nazivaju tevessulom (ispravnim pribli`avanjem), {to nije ta~no, jer je tevessul tra`enje potreba od Allaha putem dozvoljenih sredstava, kao {to su dobra djela, iman, spominjanje Allahovih lijepih imena. A upu}ivanje dova mrtvima jeste okretanje od Allaha, {to je veliki {irk, jer Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik!” (Junus, 106)

2. Pribli`avanje Allahu putem poslanikove li~nosti

Ovo spada u novotariju, jer to ashabi nisu radili i jer se Omer, r.a., pribli`avao Allahu putem dove Abbasove, r.a., za njegovog `ivota. Omer, r.a., nije molio Allaha preko Poslanika, a.s., nakon {to je Poslanik, a.s., umro, a hadis: “Pribli`avajte se Allahu putem moje li~nosti”, nema nikakve osnove, kako ka`e Ibn - Tejmije. Ovaj novotarijski na~in pribli`avanja Allahu vodi u {irk i to u slu~aju da ~ovjek smatra da treba postojati posrednik izme|u njega i Allaha, kao npr. zapovjednik, vladar, jer je to pore|enje stvorenja sa Stvoriteljem. Ebu- Hanife ka`e: “Mrzim da se Allahu obra}am putem nekog posrednika!”

3. Tra`enje od Poslanika, a.s., da u~i dovu nakon svoje smrti

[to se ti~e tra`enja od Poslanika da u~i dovu nakon svoje smrti, kao kad ka`e{: “O Poslani~e, moli Allaha za mene!” - to nije dozvoljeno jer ashabi to nisu radili, {to je Poslanik, a.s., i rekao: “Kad umre ~ovjek, prestanu njegova djela, osim u tri slu~aja: trajne sadake, znanja kojim se koriste ljudi i dobrog djeteta, koje moli Allaha za njega!” (Bilje`i ga Muslim.)

Tevhid i {irk

37

SADR@AJ PREDGOVOR ......................................................................................................................................... 5 ZNA^AJ TEVHIDA ................................................................................................................................ 7 NEKI FADILETI TEVHIDA .................................................................................................................... 8 TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA ....................................................................... 9 NEKE KORISTI TEVHIDA ............................................................................................................... 9 NEPRIJATELJ TEVHIDA .............................................................................................................. 11 STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA ..................................................................................... 12 SUKOB TEVHIDA I [IRKA ............................................................................................................ 15 SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. ................................................................... 17 REZIME ................................................................................................................................................ 19 [TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? ................................... 19 VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE ................................................................................................. 20 VRSTE VELIKOG [IRKA .............................................................................................................. 20 PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA .............................................................................................................................. 22 KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? ............................................................................................ 23 KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? ............................................................................................. 25 MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE .................................................................................................... 25 NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA ...................................................................................... 26 TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) ........................................................................ 29 [TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE ............................................................. 31 REZIME ................................................................................................................................................ 33 DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) ........................................... 33 [ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU ............................................................. 35