Tevhid I Sirk

  • May 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Tevhid I Sirk as PDF for free.

More details

  • Words: 11,447
  • Pages: 35
TEVHID I [IRK Muhamed D`emil Zejno

Sarajevo, 2001 - 1422. G. H.

Naslov originala

ET - TEWHIDU - VE[ - [IRK

Naslov prijevoda

TEVHID I [IRK

Autor

Muhamed D`emil Zejno

Prevodilac

Muhamed Mehanovi}

[erijatski recenzent

Fuad Sejdi}

Likovno - tehni~ki urednik

Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat

Lektor i korektor

Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP

Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

[tampa

“OKO” - Sarajevo

Tira`:

30 000 KNJIGA BROJ 12

Tre}e izdanje

BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~

Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.137 ZEJNO, Muhamed D`emil Tevhid i {irk / Muhamed D`emil Zejno; (prevodilac Muhamed Mehanovi}) 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 37 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 12) Prijevod djela: Et - tewhidu - ve{ - {irk ISBN 9958 - 880 - 14 - 8 COBISS - ID 791302

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni, tako|er, veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi:“Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu:“D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje

vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

ZNA^AJ TEVHIDA 1. Allah, d`.{., stvorio je svjetove da Mu ~ine ibadet i poslao je vjerovjesnike, ~ija je zada}a pozivanje ljudi u tevhid (iskazivanje Allahove, d`.{., jedno}e). Kur’an ~asni pridaje veliku pa`nju vjerovanju u tevhid (Allahovu jedno}u) u ve}ini sura (poglavlja) i ukazuje na {tetnost {irka po pojedinca i zajednicu. [irk je uzrok propasti na dunjaluku i vje~nom boravku u D`ehennemu. 2. Svi poslanici, bez izuzetka, svoju misiju po~injali su pozivom u tevhid, jer im je Allah, d`.{., naredio da ga dostave ljudima. Allah, d`.{., ka`e: “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga, osim Mene, zato se Meni klanjajte!‘” (El- Enbija, 25) Tako je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., proveo trinaest godina u Meki pozivaju}i ljude u tevhid - iskazivanje Allahove jedno}e i obra}anje dovom samo Njemu i nikome drugome. Izme|u ostalog, objavljen mu je ovaj ajet: “Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne smatram.‘” (El-D`inn, 20) Poslanik, a.s., odgajao je svoje sljedbenike od malih nogu u duhu tevhida, pa je svom amid`i}u, Abdullahu ibn Abbasu, rekao: “Kad ne{to tra`i{, tra`i od Allaha, a kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je sahih - hasen.”) Tevhid je sr` vjere - islama, na njemu se ona bazira i Allah, d`.{., ne}e nikome priznati vjeru mimo islama. 3. Poslanik, a.s., podu~io je svoje ashabe da misionarstvo po~inju pozivanjem ljudi u tevhid. Tako je Mu’azu ibn D`ebelu, kada ga je izaslao u Jemen, rekao: “Neka prvo u {to }e{ pozvati ljude bude svjedo~enje da nema boga, osim Allaha.” U drugom predanju, stoji: “…da iskazuju Allahovu jedno}u.” (Bilje`e ga Buharija i Muslim.)

8

Tevhid i {irk

4. Tevhid je sadr`an u {ehadetu - svjedo~enju da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik. To zna~i: nema istinskog bo`anstva (koje se s pravom obo`ava), osim Allaha, d`.{., a ispravan je ibadet samo onaj s kojim je do{ao Allahov Poslanik. [ehadetom nevjernici ulaze u islam, jer je on klju~ D`enneta i onoga ko ga bude izgovarao Allah, d`.{., uvodi u D`ennet, osim ako on ne bude radio ne{to opre~no Njemu, kao {irk ili izgovarao rije~i koje odvode u nevjerni{tvo. 5. Nevjernici iz plemena Kurej{ nudili su Allahovom Poslaniku vlast, imetak, `ene i druge u`itke ovoga svijeta, a zauzvrat tra`ili da se odrekne poziva u tevhid i napadanja njihovih kumira. Poslanik, a.s., me|utim, to nije prihvatio, nego je nastavio sa svojom misijom, na ~ijem je putu, zajedno s ashabima, podnosio razne neda}e, sve dok misija tevhida nije trijumfirala nakon trinaest punih godina u Meki. Potom je oslobo|ena Meka i razbijeni su kipovi, a Poslanik, a. s., u~io je: “Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, prolazi.” ( El-Isra, 81) 6. Tevhid je obaveza svakog muslimana u njegovom `ivotu. On po~inje svoj `ivot tevhidom i napu{ta ga tevhidom. Njegova je du`nost uspostavljanje tevhida i pozivanje u njega, jer tevhid ujedinjuje muslimane i okuplja ih oko rije~i kojom se iskazuje tevhid. Molimo Allaha, d`.{., da rije~i tevhida budu zadnje rije~i koje }emo izgovoriti na dunjaluku i da sve muslimane okupi oko tih rije~i!

NEKI FADILETI TEVHIDA 1. Allah, d`.{., ka`e: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je rekao: “Kad je objavljen ovaj ajet, on je te{ko pao muslimanima i rekli su: ‘Ko od nas prema sebi nije zulum u~inio?’ Allahov Poslanik im je rekao: ‘U ajetu se ne misli na to, ve} se misli na {irk. Zar niste ~uli za rije~i Lukmanove upu}ene njegovom sinu: - O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.’” (Lukman, 13) (Bilje`e ga Buharija i Muslim.) Ovaj je ajet radostan nagovje{taj onima koji u svemu iskazuju Allahovu jedno}u (mevehhidun) i koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, nego se od njega udaljavaju - da su potpuno sa~uvani od kazne na ahiretu, jer oni su na pravom putu.

Tevhid i {irk

9

2. Muhammed, a.s., ka`e: “Iman se sastoji od {ezdeset i nekoliko ogranaka; najbolji ogranak su rije~i “LA ILAHE ILLELLAH”, a najmanji je uklanjanje smetnji s puta.” (Bilje`i ga Muslim.)

TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA U knjizi “Delilul- muslimi fil- ‘itikadi vet- tathir”, ~iji je pisac {ejh Abdullah Hajjat, stoji: “U skladu s ljudskom prirodom i pogre{ivo{}u, ~ovjek se ponekad oklizne i u~ini grijeh prema Allahu. Ako ne bude tevhid kod sljedbenika tevhida pomije{an s mnogobo{tvom, njegov tevhid i iskreno izricanje {ehadeta bit }e najve}i uzro~nik njegove sre}e, opra{tanja grijeha i brisanje lo{ih djela, kao {to stoji u jednom Poslanikovom hadisu, koji glasi: “Ko posvjedo~i da nema boga, osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, stvoren Njegovim rije~ima koje je dostavio Merjemi i udahnuo mu `ivot (ruh), te da je D`ennet istina i Vatra (D`ehennem) istina, Allah }e ga uvesti u D`ennet bez obzira na djela koja je stekao.” (Buharija i Muslim) Ovo zna~i, da sva ova svjedo~enja koja potvrdi musliman neizbje`no vode u D`ennet, ku}u u`ivanja, pa i ako bi u njegovim djelima bilo i nedostataka i manjkavosti. To potvr|uje i hadisi- kudsij, koji glasi: “Ka`e Uzvi{eni Allah: ‘O sine Ademov, kada bi Mi do{ao s grijesima kolika je zemaljska kugla, a ne pripi{e{ Mi druga, Ja bih ti do{ao s tolikim oprostom!’” (Hadis je dobar. Prenose ga Tirmizi i Dija’.) Ovaj hadisi- kudsij zna~i da }e Allah, d`.{., oprostiti grijehe onome ko umre s tevhidom, pa makar oni bili onoliki kolika je zemaljska kugla. U drugom hadisu stoji: “Ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, u}i }e u D`ennet, a ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru.” (Bilje`i ga Muslim.) Iz svih ovih ajeta jasno je kolika je vrijednost (fadilet) tevhida i da je on najve}i razlog usre}ivanja ljudi, kao i najve}e sredstvo za opra{tanje grijeha i brisanje lo{ih djela.

NEKE KORISTI TEVHIDA Ako pojedinac ili zajednica u svom `ivotu ostvare ~isti tevhid, on }e uroditi najljep{im plodovima. Neki od tih plodova su: 1. Osloba|anje ~ovjeka od robovanja i pot~injenosti nekome ili ne~emu mimo Allaha, jer stvorenja ne mogu stvoriti ni{ta, nego su ona ta koja su stvorena. Ona ne mogu sebi

10

Tevhid i {irk

nanijeti {tetu niti pribaviti korist niti odlu~uju o smrti, `ivotu i o`ivljenju. Tevhid je oslobo|enje ljudi od robovanja bilo kome, osim Allahu, i osloba|anje ljudskog razuma od izmi{ljotina i zabluda, osloba|anje ljudske li~nosti od pot~injenosti, poniznosti i predanosti, te osloba|anje ljudskog `ivota od nasilja faraona, birokrata (vlastodr`aca), vra~eva i onih koji se name}u ljudima kao bo`anstva. Zbog toga su se vo|e {irka i protagonisti d`ahilijeta odupirali pozivu svih poslanika uop}e, i pozivu Allahovog Poslanika, jer su znali da “LA ILAHE ILLELAH” zna~i op}i proglas za osloba|anje ~ovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih la`nih prijestolja i uzdizanje mu’minskih ~ela, koja samo Allahu padaju na sed`du. 2. Formiranje uravnote`ene li~nosti. Tevhid poma`e formiranju uravnote`ene li~nosti, zasebnih odlika i jedinstvenog cilja. Takva osoba priznaje samo jednog Boga, Kome se obra}a tajno i na javi, i kad je u izobilju, i kad je u oskudici, suprotno mu{riku ~ije je srce podijeljeno izme|u raznih bogova i bo`anstava. On se ~as obra}a `ivima, a ~as mrtvima. U ovom kontekstu su i rije~i Jusufa, a.s.: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemo}ni?” (Jusuf, 39) Mu’min obo`ava jednog Boga i zna {ta Ga srdi i s ~im je zadovoljan. On radi ono s ~im je Bog zadovoljan i vjernikovo je srce spokojno. Mu{rik, pak, obo`ava vi{e bogova. Jedan ga vu~e udesno, drugi ulijevo, tako da se on nalazi na raspu}u izme|u njih i nema smiraja. 3. Tevhid je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurno{}u i smireno{}u, jer se mumin ne boji nikoga drugoga, mimo Allaha, d`.{. Tevhid zatvara sve putove bojazni za nafaku, vjernikov `ivot, njegovu obitelj i zatvara sve putove bojazni od ljudi, d`ina, smrti i drugih uzro~nika straha. Vjernik muvehhid (koji ispoljava tevhid) ne boji se nikoga drugog, osim Allaha, d`.{. Zato je on spokojan, dok se drugi boje, i smiren onda kad su drugi nervozni i nespokojni. Na ovo aludira i ^asni Kur’an u sljede}em ajetu, koji glasi: “…oni koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom nisu pomije{ali, ti su sigurni i na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Ova sigurnost i mir izviru iz dubine du{e i nisu plod bdijenja policije, koja uspostavlja red i mir na zemlji. Mir i sigurnost na ahiretu mnogo su ve}i i vje~ni su, jer su oni koje spominje prethodni ajet bili potpuno iskreni u svojoj predanosti Allahu, d`.{., i nisu svoje istinsko vjerovanje (tevhid) pomije{ali s mnogobo{tvom ({irkom), jer je mnogobo{tvo veliko nasilje (zulum). 4. Tevhid jeste izvor snage, jer on ~ovjeku pru`a ogromnu duhovnu snagu i ljudska

Tevhid i {irk

11

du{a se ispunjava nadom u Allaha, d`.{., pouzdanjem u Njega, oslanjanjem (tevekulom) na Njega, zadovoljstvom Njegovom odredbom, strpljivo{}u u podno{enju isku{enja i neovisno{}u o Allahovim, d`.{., stvorenjima. Takav je ~ovjek postojan i ~vrst poput brda (stijene) i kada ga zadesi neka nesre}a (musibet), on zatra`i od Allaha, d`.{., da je otkloni od njega, a ne tra`i to od mrtvih. Njegovo geslo su rije~i Allahovog Poslanika koje glase: “Kad ne{to tra`i{, tra`i to od Allaha, i kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha.” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Njegov moto su i Allahove rije~i, koje glase: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti.” (El-En‘am, 17) 5. Tevhid je osnova islamskog bratstva i jednakosti, jer on ne dozvoljava njegovim sljedbenicima da se me|usobno smatraju bogovima, mimo Allaha, d`.{., a uluhijet (osobenost bo`anstva) pripada samo Allahu Jedinome, kao i ibadet (pokornost) svih ljudi, na ~elu s Muhammedom, Allahovim poslanikom i odabranikom (Mustafom), neka je na njega salavat i selam!

NEPRIJATELJ TEVHIDA Uzvi{eni Allah ka`e: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu ljudi i d`ina, koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili - da bi ih obmanuli.” (El-En‘am, 112) Allahova mudrost (hikmet) htjela je da je On vjerovjesnicima i agitatorima tevhida odredio {ejtane izme|u d`ina, koji {ejtanima u vidu ljudi donose ru`ne misli, zlo, zabludu i neistine, kako bi ljude odveli na stranputicu i odvratili ih od tevhida u koji su svi poslanici prvo pozvali svoje narode, jer je on temelj na kojem se gradi islamsko misionarstvo. Za~u|uju}e je da neki ljudi smatraju kako poziv u tevhid razjedinjuje i cijepa islamski ummet, a, ustvari, on ga ujedinjuje, na {to upu}uje i zna~enje rije~i tevhid u arapskom jeziku. [to se ti~e mnogobo`aca, koji su priznali tevhidur- rububije (da je Allah Gospodar svega) i da je Allah njihov Stvoritelj, oni su zanijekali tevhidul-uluhije (da se samo Allahu, d`.{., upu}uje ibadet) i umjesto da se dovom obra}aju samo Allahu, d`.{., oni su dove upu}ivali i drugim bo`anstvima, a za Poslanika, a.s., rekli su: “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista ne{to veoma ~udno!” (S‘ad, 5)

12

Tevhid i {irk

Allah, d`.{., o pro{lim narodima ka`e: “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik a da nisu rekli: ‘^arobnjak je!‘, ili: ‘Lud je!‘ Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat,52 - 53) Jedna od osobenosti mnogobo`aca jeste da se njihova srca gr~e i osje}aju odbojnost kada ~uju da se dova upu}uje samo Allahu, d`.{., i oni uznevjeruju i zanije~u (vjerovanje). A kad ~uju za mnogobo{tvo i da se dova upu}uje nekome drugome, mimo Allaha, d`.{., obraduju se i uzvesele. Ove mnogobo{ce Allah, d`.{., opisuje rije~ima: “Kad se Allah samo spomene, gr~e se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju, odjednom ih radost obuzme.” (Ez-Zumer, 45) A opisuju}i mnogobo{ce koji nije~u tevhid, Allah, d`.{., ka`e: “To vam je zato {to niste vjerovali kad ste bili pozvani Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, Uzvi{enom i Velikom!” (El- Mu‘min, 12) I pored toga {to su ovi ajeti vezani za nevjernike, oni se odnose i na sve one koji posjeduju njihove osobenosti a tvrde svoju pripadnost islamu, a, ustvari, bore se protiv agitatora tevhida, potvaraju ih i nazivaju ih pogrdnim imenima kako bi odvratili ljude od njih i kako bi im omrznuli tevhid zbog kojega je Allah, d`.{., slao svoje poslanike. Me|u njih spadaju i oni koji ne osjete nikakvu skru{enost kada ~uju da se dova upu}uje Allahu, d`.{., a kada ~uju da se dova upu}uje nekome drugom, mimo Njega, kao kad se zatra`i pomo} od Poslanika, a.s., ili evlija (dobrih ljudi), oni osjete skru{enost i uzvesele se. O kako je ru`no to {to rade!

STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA U~enjaci (alimi) jesu nasljednici Allahovih poslanika, a prvo u {to su svi poslanici pozivali ljude bio je tevhid. Allah, d`.{., to spominje rije~ima: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!‘” (En-Nahl, 36) A tagut jeste svaki onaj koji bude obo`avan mimo Allaha, d`.{., i bude time zadovoljan. Stoga, u~enjaci trebaju prvo posvetiti pa`nju onome {to je bila prva preokupacija svih poslanika, pa }e pozivati ljude da iskazuju Allahovu jedno}u (tevhid) kroz sve vrste ibadeta, a naro~ito kroz dovu, za koju Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Ve}ina muslimana dana{njice pala je u {irk (mnogobo{tvo) i upu}ivanje dove nekome

Tevhid i {irk

13

drugom, mimo Allaha, d`.{., a to je razlog njihove patnje i nesre}e, kao {to je bio razlog nesre}e prija{njih naroda, koje je Allah, d`.{., uni{tio zbog toga {to su dovu upu}ivali “svojim za{titnicima”, a ne Allahu, d`.{. O pitanju tevhida i borbe protiv {irka u~enjaci zauzimaju nekoliko stavova: 1 - Prva grupa jesu u~enjaci koji su shvatili i razumjeli tevhid, njegov zna~aj i njegove vrste, i spoznali {irk i njegove podjele, pa su izvr{ili svoju obavezu i objasnili ljudima pojam tevhida i {irka, a njihova potpora jeste Kur’an i vjerodostojna praksa (sunnet) Allahovog Poslanika, a.s. Ovi u~enjaci, kao uostalom i poslanici, bili su izlo`eni la`nim optu`bama, ali su bili strpljivi i nisu ustuknuli. Njihovo su geslo Allahove rije~i: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in.” (El - Muzzemmil, 10) A davno je mudri Lukman savjetovao svoga sina, govore}i mu: “O sinko moj, obavljaj namaz i tra`i da se ~ine dobra djela, a odvra}aj od hr|avih, i strpljivo podnosi ono {to te zadesi - du`nost je tako postupati.” (Lukman, 17) 2 - Druga grupa jesu u~enjaci koji su zanemarili pozivanje u tevhid, koji je osnova islama, pa su govorili o namazu, vlasti i d`ihadu, ne ispravljaju}i vjerovanje kod muslimana, kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili.” (El-En‘am, 88) A da su davali prednost tevhidu nad drugim stvarima kao {to su radili poslanici, njihov poziv i misionarstvo uspjeli bi i Allah bi ih pomogao, kao {to je pomogao vjerovjesnike i poslanike. Uzvi{eni Allah ka`e: “Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela ~inili, sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On `eli, a da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e se samo Meni klanjati i ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - ti su pravi grje{nici.” (En-Nur, 55) Glavni uvjet za Allahovu pomo} jeste, dakle, tevhid i nepripisivanje Allahu, d`.{., druga u ibadetu. 3 - Tre}a su grupa u~enjaci i misionari koji su napustili pozivanje u tevhid i borbu protiv {irka, strahuju}i od nasrtaja ljudi na njih i boje}i se za svoje polo`aje i radna mjesta. Oni su zatajili nauku koju im je Allah, d`.{., naredio da dostave ljudima. Na njih se s pravom odnose Allahove rije~i, koje glase:

14

Tevhid i {irk

“One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a proklet }e ih i oni koji imaju pravo da proklinju.” (El-Bekara, 159) A za misionare (daije) Allah, d`.{., ka`e: “…za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (El-Ahzab, 39) A Muhammed, a.s., ka`e: “Ko zataji nauku, Allah }e ga zauzdati uzdom od vatre.” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) 4 - ^etvrta su grupa u~enjaci koji se suprotstavljaju pozivanju u iskazivanju Allahove jedno}e, upu}ivanju dove samo Njemu i neobra}anju nikome drugom, bio on poslanik, evlija, ili mejit. Ova grupa u~enjaka to dozvoljava, i za ajete koji u sebi sadr`e upozorenje od upu}ivanja dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., smatraju da se odnose na mu{rike i da niko od muslimana ne ulazi u pojam {irka. Oni kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) U ajetu je upotrijebljena rije~ ZULM koja ovdje zna~i {irk, a to dokazuju i Allahove, d`.{., rije~i: “Mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.” (zulm) (Lukman, 13) U skladu s onim na {ta aludira ovaj ajet, mnogobo{tvo mo`e u~initi i musliman i mu’min, {to je slu~aj u mnogim islamskim dr`avama danas. Poslanik, a.s., upozorio je na one koji dozvoljavaju upu}ivanje dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., i dozvoljavaju sahranjivanje mrtvih u d`amijama, prakticiraju obilazak oko kaburova, zavjetovanje evlijama (dobrim) i druge ibadete i ru`ne stvari. On je rekao: “Za svoj ummet bojim se od prvaka (vo|a), koji zavode ljude.” Jedan od u~enjaka Azhara, upitan o tome je li dozvoljeno klanjati u pravcu kabura, odgovorio je: “Za{to to ne bi bilo dozvoljeno? Kabur Poslanikov nalazi se u d`amiji i ljudi klanjaju prema njegovom kaburu!” Me|utim, Poslanik, a.s., nije sahranjen u svojoj d`amiji, ve} u Ai{inoj ku}i, a on je (i sam) zabranio da se klanja prema kaburu te jedna od dova koju je u~io, glasi: “Moj Allahu! Utje~em ti se od znanja od kojeg nema koristi!” (Bilje`i ga Muslim.) To zna~i: ne}u ga prenositi na druge niti }u raditi po njemu niti ono {to od moga pona{anja ne promijeni lo{e osobine. (Ovako je protuma~io ovaj hadis El- Munavi.) 5 - Peta grupa jesu ljudi koji su slu{ali rije~i svojih u~itelja i pokorili im se u grije{enju prema Allahu, d`.{. Oni se potpuno suprotstavljaju rije~ima Allahovog Poslanika, koje glase:

Tevhid i {irk

15

“Nema pokoravanja u grije{enju, ono je u dobrim djelima.” (Bilje`i ga Buharija.) Oni }e se za ovu svoju pokornost kajati na Sudnjem danu, kada im kajanje ne}e koristiti. Opisuju}i patnju nevjernika i onih koji su ih slijedili, Allah, d`.{., ka`e: “Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit }e: ‘Kamo sre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!‘ I govorit }e: ‘Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni s pravog puta odveli. Gospodaru na{, daj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!‘” (El-Ahzab, 66 - 68) Ibn - Kesir, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e: “Tj. slijedili smo zapovjednike i starje{ine, a radili smo suprotno poslanicima. I smatrali smo da oni imaju ne{to i da su na ne~emu, a kad ono - nemaju ni{ta!”

SUKOB TEVHIDA I [IRKA a) Sukob izme|u tevhida i {irka je star i traje jo{ od vremena poslanika Nuha, a.s., koji je pozivao svoj narod u obo`avanje samo Allaha, a napu{tanje obo`avanja kumira. Nuh, a.s., proveo je me|u svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivaju}i ih u tevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljede}a: “I govore: ‘Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napu{tajte!‘ A ve} su mnoge u zabludu doveli.” (Nuh, 23 - 24) Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tuma~enje) ovog ajeta, rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon {to su umrli, {ejtan je {apnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postave kipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obo`avali te kipove. Me|utim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi su postali bo`anstva.” b) Nakon Nuha, a.s., smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obo`avanje samo Allaha, d`.{., i napu{tanje obo`avanja bo`anstava koja ne zaslu`uju ibadet. U~i Kur’an koji o tome govori: “A Adu - njegova brata Huda. - ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu se klanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?‘” (El-Earaf, 65) “I Semudu - brata njihova Saliha. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!‘” (Hud, 61) “I Medjenu - brata njihova [uajba. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu

16

Tevhid i {irk

se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!‘” (Hud, 84) “A kad Ibrahim re~e ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ni{ta s onima kojima se vi klanjajte, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer }e mi On, doista, na pravi put ukazati!‘” (Ez-Zuhruf, 26) Reakcija mnogobo`aca na poziv svih poslanika bija{e suprotstavljanje i poricanje onoga s ~ime su do{li, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali. c) Allahov Poslanik, a.s., bio je prije poslanstva me|u Arapima poznat kao Iskreni i Povjerljivi. Me|utim, kad ih je pozvao u obo`avanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jedno}u (tevhid) i napu{tanje onoga {to su obo`avali njihovi preci, oni su “zaboravili” poslanikovu iskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “~arobnjak i la`ac!” A Kur’an bilje`i njihovu reakciju i ka`e: “Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, pa govore nevjernici: ‘Ovo je ~arobnjak, la`ov!‘” (Sad, 4 - 5) “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: ‘^arobnjak je!‘ ili: ‘Lud je!‘…Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat, 52 - 53) To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih u la` utjerivali i potvarali ih. d) A u dana{njem vremenu, kada musliman poziva svoju bra}u u lijepo pona{anje, iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Me|utim, kad poziva u tevhid, u koji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obra}anje dovom samo Allahu, d`.{., i nikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tada suprotstave i optu`e ga la`nim optu`bama. Oni ga nazovu “vehabijom”, kako bi ljude odvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu, neko od njih ka`e: “Taj ajet je vehabijski!” I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tra`i{ ne{to, tra`i od Allaha, i kad pomo} tra`i{ - tra`i je od Allaha!”, neko od njih ka`e: “Taj hadis je vehabijski!” A ako klanja~ u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokre}e ka`iprst prilikom u~enja “et- tehijjat”, kao {to je to radio Poslanik, a.s., ljudi ga nazovu vehabijom. Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida - onoga koji dove upu}uje samo Allahu, d`.{., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika. Rije~ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena, kojim je poklonio (darovao) ~ovjeku tevhid, a on je najve}a blagodat koju je Allah, d`.{., darovao muvehhidunima. (Glagol “vehebe” u arapskom jeziku zna~i pokloniti, darovati.)

Tevhid i {irk

17

e) Misionari tevhida du`ni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, a.s., kome je njegov Gospodar rekao: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in!” (El- Muzzemmil) “Zato izdr`i do odluke Gospodara tvoga, i ne slu{aj ni grje{nika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24) Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhid misija svih poslanika, pa i na{eg poslanika Muhammeda, a.s. I onaj ko zavoli Poslanika, a.s., zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, a.s.

SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. Allah, d`.{., stvorio je ljude da Mu ibadet ~ine i poslao im poslanike da ih podu~e, a njima je objavio knjige, kako bi me|u ljudima sudili istinito i pravedno. To su|enje obja{njava se u Kur’anu i sunnetu i obuhva}a su|enje u ibadetima, me|usobnim ljudskim odnosima (muamelat), akaidu, zakonodavstvu, politici i drugim sferama ljudskog `ivota.

1. Su|enje u akaidu

Prvo ~ime su poslanici zapo~injali svoju misionarsku misiju jeste korigiranje vjerovanja kod ljudi (akaida) i njihovo pozivanje u tevhid. Tako je Jusuf, a.s., dok se nalazio u zatvoru, pozivao svoja dva prijatelja u zatvoru u tevhid kad su od njega zatra`ili da im protuma~i san. I prije nego im je to udovoljio, rekao je: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemo}ni? Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedina prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna.” (Jusuf, 39- 40)

2. Sud u ibadetima

Propise vezane za ibadet, kao {to su propisi vezani za namaz, zekat, had`, i drugo, moramo uzimati iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa, postupaju}i prema rije~ima Allahovog Poslanika, koji ka`e: “Klanjajte kao {to vidite mene da klanjam!” (Muttefekun alejhi.)

18

Tevhid i {irk

I ka`e: “Uzmite od mene (had`ske) obrede!” (Bilje`i ga Muslim.) I postupaju}i prema rije~ima imama- mud`tehida, koji bi govorili: “Ako se ustanovi vjerodostojnost nekog hadisa, tada je on moj pravac (mezheb).” A ako su se imami razi{li o nekom pitanju, ne}emo se fanati~no dr`ati mi{ljenja samo jednog imama, osim ako njegovo mi{ljenje ima ispravan dokaz i potporu u Kur’anu i sunnetu.

3. Sud u me|usobnim odnosima

kao {to je: kupoprodaja, pozajmice na otplate (krediti), iznajmljivanje i sli~no. Presuda u svim ovim stvarima pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Allah, d`.{., ka`e: “I tako mi Gospodara Tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete, te dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65) Mufessiri (tuma~i Kur’ana) spominju povod objave ovog ajeta, a to je spor koji je izbio izme|u dva ~ovjeka oko napajanja (navodnjavanja) vodom (njihovih palmovika ili posjeda), pa je Poslanik, a.s., presudio u korist Zubejra. ^ovjek koji se s njim sporio rekao je Poslaniku, a.s.: “Presudio si u njegovu korist zato {to je on tvoj teti}!” Potom je objavljen ovaj ajet. (Bilje`i ga Buharija.)

4. Sud u kisasu (odmazdi) i sankcijama

Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit }e to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome {to je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maida, 45)

5. Sud u zakonodavstvu pripada Allahu, d`.{.

Uzvi{eni Allah, d`. {., ka`e: “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je je propisao Nuhu i ono {to je objavljeno tebi.” (E{- [ura, 13) Allah, d`.{., porekao je mnogobo{cima davanje prava na propisivanje zakona nekome drugome mimo Njega, pa ka`e: “Zar oni da imaju bogove, koji im propisuju da vjeruju u ono {to Allah nije dozvolio?” (E{- [ura, 21)

Tevhid i {irk

19

REZIME Muslimani su du`ni suditi prema Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu i za presudu u svim sporovima obra}ati se Kur’anu i sunnetu, rade}i prema Allahovim rije~ima, koje glase: “I sudi im prema onome {to Allah objavljuje!” (El-Maida, 49), kao i rije~ima Poslanika, a.s.: “I ne}e njihovi vladari suditi po Allahovoj knjizi i tra`iti rje{enje (spora) u onome {to je Allah objavio, a da Allah njihovu mo} ne}e okrenuti protiv njih!” (Hadis je dobar, a bilje`e ga Ibn- Mad`e i drugi.) Muslimani su du`ni iz svojih zemalja izbaciti strane zakone (francuske, engleske i druge) koji su opre~ni islamskom zakonu i da se za rje{avanje sporova ne obra}aju sudovima koji sude po onome {to je suprotno islamu, te da rje{enje sporova potra`e u islamu, kod onih u~enjaka u koje imaju povjerenja. To im je bolje, jer islam potpuno jednako i pravedno sudi me|u njima i u{te|uje im novac i vrijeme koje izgube u gra|anskim sudnicama bez ikakve fajde. K tome jo{ treba dodati veliku patnju na Sudnjem danu, jer su se okrenuli od pravednog Allahovog suda i obratili se nepravednom ljudskom zakonu.

[TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? Veliki islamski misionar Muhammed Kutb odgovorio je na ovo pitanje na jednom predavanju, koje je odr`ao u Darul- Hadisu u Meki. Pitanje koje mu je postavljeno glasilo je: “Neki ka`u da }e islam ponovo dominirati putem vlasti, dok drugi ka`u da }e dominirati samo putem korigiranja uvjerenja kod ljudi i ako ne budu oni sami imali ispravno vjerovanje, te ako ne budu strpljivo podnosili isku{enja, borili se na Allahovom putu? Tek nakon toga }e Allahova vjera zavladati zemljom. Stvar je veoma jasna. Vlast ne dolazi sama od sebe niti se spu{ta s neba. Sve, istina, dolazi s neba, ali s ljudskim trudom i zalaganjem, koje Allah nala`e ljudima: “Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da vas isku{a, jedne pomo}u drugih.” (Muhammed, 4) Mi moramo po~eti s korigiranjem uvjerenja i odgojem generacija u duhu ispravnog vjerovanja (akide), generacija koje }e biti stavljene na ku{nju i strpljivo je podnijeti, kao {to je strpljiva bila prva generacija (ashaba).”

20

Tevhid i {irk

VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE Veliki {irk zna~i: pripisati Allahu sudruga i obra}ati mu se dovom kao {to se obra}a Allahu, ili mu ~initi ibadet, kao {to je tra`enje pomo}i, prino{enje `rtve, zavjetovanja i sli~no. U Buharijinom i Muslimovom “Sahihu” bilje`i se hadis koji prenosi Abdullah ibn-Mesud: “Upitao sam Poslanika, a.s.,: ‘Koji je grijeh najve}i?’ Odgovorio je: ‘Da pripi{e{ Allahu (su)druga, a On je Taj Koji te je stvorio!’” (Bilje`e ga Buharija i Muslim.)

VRSTE VELIKOG [IRKA 1. [irk u dovi

Taj {irk zna~i upu}ivanje dove nekome drugome, mimo Allaha, kao {to su poslanici, evlije, i sli~ni, tra`e}i od njih nafaku ili ozdravljenje od bolesti. Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, od onih koji nasilje ~ine…” (tj. koji ~ine {irk.) (Junus, 106) A Poslanik, a.s., ka`e: “Ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru (D`ehennem)!” (Bilje`i ga Buharija.) Dokaz da je upu}ivanje molbi (dova) nekome drugome, mimo Allaha - bio taj mrtav ili odsutan - {irk, jesu Allahove rije~i: “A oni kojima se pored Njega klanjate ne posjeduju ni{ta. Ako im se molite, ne ~uju va{u molbu, a da i ~uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu }e pore}i da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te ne}e obavijestiti, kao Onaj Koji zna!” (Fatir, 13 - 14)

2. [irk u Allahovim svojstvima

[irk je uvjerenje da poslanici i evlije (dobri ljudi) znaju gajb (transcendentalni svijet). Uzvi{eni Allah ka`e: “U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna.” (El-En‘am, 59)

3. [irk u iskazivanju ljubavi

[irk je voljeti nekoga od evlija ili nekoga drugog, kao {to se voli Uzvi{eni Allah. O ovome {irku Allah ka`e: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se

Tevhid i {irk

21

Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha.” (El-Bekara, 165)

4. [irk u iskazivanju pokornosti

Taj {irk sastoji se u iskazivanju pokornosti u~enjacima (alimima) i {ejhovima koji su uvjereni da je to dozvoljeno. Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje.” (Et-Tevba, 31) Ovdje je rije~ “ibadet” protuma~ena kao pokornost u masijetu (grije{enju) sve}enicima i monasima, tako {to su oni dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio, a zabranjivali ono {to je On dozvolio. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju kad nare|uje grijeh prema Stvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, bilje`i ga Ahmed.)

5. [irk inkarnacije

To je uvjerenje da je Allah, d`.{., utjelovljen u Njegovim stvorenjima, a On je od toga ~ist. Ovo je kredo (uvjerenje) sufije Ibn- Arebija, koji je ukopan u Damasku, a koji je jednom rekao ovu izreku: “Gospodar je rob, a rob je Gospodar, pa ko je taj ko je mukellef?” (tj. ko je obavezan da izvr{ava naredbe i zabrane?) A jedan sufija - pjesnik koji vjeruje u inkarnaciju, ka`e: “Pas i svinja nisu ni{ta do na{ bog, a Allah je samo sve}enik u crkvi.”

6. [irk - pripisivanje Allahu druga u upravljanju

To je uvjerenje da neke evlije (Allahovi {ti}enici) imaju sposobnost upravljanja svemirom i onim {to se de{ava u njemu. Njih nazivaju EL- AKTAB. Oni ovo smatraju i pored toga {to su prija{nji mnogobo{ci ovako odgovarali: “I ko upravlja svim?‘ ‘Allah‘, re}i }e oni.” (Junus, 31)

7. [irk - (mnogobo{tvo) vezan za strah

To je uvjerenje da neki evlije, mrtvi ili odsutni, imaju sposobnost upravljanja stvarima i nano{enja neke {tete koja prouzrokuje kod ljudi strah od njih. Stoga postoje ljudi koji se zaklinju la`no Allahom, a ne zaklinju se la`no evlijom, boje}i ga se. To je uvjerenje mnogobo`aca, na koje Allah upozorava u Kur’anu rije~ima: “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te pla{e onima, kojima se pored Njega klanjaju.” (Ez-Zumer, 36) Strah od krvolo~ne `ivotinje ili nasilnika koji je stvoren u `ivotu dozvoljen je i ne spada u {irk.

8. [irk - pripisivanje Allahu druga u vlasti

22

Tevhid i {irk

Ovu vrstu {irka ~ini onaj koji izmi{lja zakone suprotne islamu, odobrava ih, ili smatra islamski zakon neodgovaraju}im. Ovo obuhva}a i vladare i podanike, ako podanici budu smatrali zakone suprotne islamu ispravnim i budu zadovoljni njima.

9. Veliki {irk uni{tava ljudska djela

Allah, d`.{., ka`e: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.‘” (Ez- Zumer, 65)

10. Veliki {irk Allah, d`.{., ne}e oprostiti, osim ako se u~ini tevba i potpuno napusti {irk

Allah, d`.{., ka`e: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)

11. Postoji vi{e vrsta {irka, te mali i veliki

Potrebna je potpuna opreznost od svih vrsta {irka. Poslanik, a.s., podu~io nas je sljede}im rije~ima: “Na{ Allahu! Utje~emo ti se da Ti druga ne pripisujemo s na{im znanjem, a tra`imo od Tebe oprost za ono {to ne znamo i {to smo nehoti~no u~inili!” (Bilje`i ga Ahmed, a sened hadisa je dobar.)

PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA Uzvi{eni Allah ka`e: “O ljudi, evo jednog primjera, pa ga slu{ajte: ‘Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila, ni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!‘” (El-Had`d`, 73) Allah, d`.{., u ovom ajetu obra}a se svim ljudima da slu{aju ovaj primjer, govore}i im: O vi, evlije i dobri ljudi, i drugi, kojima se vi dovom u nevolji obra}ate, tra`e}i od njih

Tevhid i {irk

23

pomo}, oni nisu u stanju da to urade, ~ak nisu u stanju da stvore neko stvorenje, kao {to je mu{ica. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila od hrane i pi}a, ne bi to mogli od nje izbaviti, {to je dokaz njihove nemo}i, a i slabosti mu{ice. Pa kako im onda mo`ete upu}ivati molbe, pored Allaha, d`.{.? U ovom je primjeru o{tar ukor onima koji upu}uju molbe nekome drugom, mimo Allaha, bilo da se molbe upu}uju poslanicima ili evlijama. Uzvi{eni Allah ka`e: “Samo se Njemu mo`ete moliti! A oni kojima se, pored Njega, mole - ne}e im se odazvati, kao {to ni voda ne}e sti}i u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pru`i; dova nevjernika jeste stvar izgubljena.” (Er-Ra‘d, 14) Ovaj ajet aludira na to da se dova, koja spada u ibadet, mora uputiti samo Allahu, d`.{., i oni koji mole nekoga drugoga, mimo Allaha, nemaju nikakve koristi od onih koje mole jer im oni ne mogu usli{iti molbe. Njihov primjer jeste kao primjer onoga koji stoji nad bunarom i poku{ava dohvatiti vodu rukom, ali to nije u stanju. Mud`ahid takvog ~ovjeka opisuje ovako: “Doziva vodu jezikom i pru`a ruku prema njoj, ali je ne mo`e dohvatiti.” (Ovo je spomenuo Ibn - Kesir.) Potom Allah, d`.{., progla{ava kafirima one koji upu}uju molbe nekome drugom, mimo Allaha, i da su njihove molbe propale, rije~ima: “Dova je nevjernika stvar izgubljena!” Pazi se, dragi brate, da ne upu}uje{ molbe nekome drugom, mimo Allaha, pa da u~ini{ kufr i da zaluta{, te moli samo Allaha Svemogu}eg, kako bi bio mu’min i onaj koji iskazuje Allahovu jedno}u.

KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? [irk se ne mo`e opovrgnuti, osim ako se prvo ne opovrgnu njegove tri vrste i to:

1. [irk - pripisivanje Allahu druga - u Njegovim djelima

Kao kad neko smatra da, pored Allaha, postoji drugi stvoritelj ili upravitelj svemira. Tako neke sufije smatraju da je Allah, d`.{., predao neke stvari nekim evlijama (aktabima) da upravlja njima. Takvo uvjerenje nisu imali mu{rici prije islama, {to je zabilje`io i Kur’an: “I ko upravlja svim? - ‘Allah!‘, re}i }e oni.” (Junus, 31) U knjizi “El- kafi fir- reddi alel- vehabi”, ~iji je pisac jedan sufija, pro~itao sam ovu re~enicu: “Postoje Allahovi robovi koji za ne{to ka`u: ‘Budi!’ - i ono biva!” Kur’an

24

Tevhid i {irk

opovrgava rije~i ovog sufije, pa ka`e: “I, zaista, On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to re}i: ‘Budi!‘ - i ono bude.” (Ja- Sin, 82) I ka`e: “Samo On stvara i upravlja!” (El-E‘araf, 54)

2. [irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu i dovi

Kao kada neko obo`ava i upu}uje dove (molbe) nekome drugom, mimo Allaha, poslanicima i dobrim ljudima, te od njih tra`i da mu pomognu i poziva ih dovama kad je u nevolji ili u lagodnom `ivotu. Na`alost, ova je pojava veoma rasprostranjena u islamskom ummetu, a najve}i grijeh snose neki {ejhovi koji podr`avaju ovu vrstu {irka, nazivaju}i to pribli`avanjem Allahu (tevessul), a to on, ustvari, nije, jer tevessul (veza) zna~i obra}anje Allahu, d`.{., putem [erijatom dozvoljene veze. Me|utim, ono {to oni rade jeste upu}ivanje molbi nekom drugom, mimo Allaha, kao npr. kada ka`u: “Izbavljenje, o Allahov Poslani~e; o Gejlani; o Bedevi...”, itd. Ova je molba ibadet nekom drugom, mimo Allaha, jer je ona, ustvari, dova, a Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Ovaj hadis bilje`i Tirmizi i za njega ka`e: da je hasen- sahih). A izbavljenje, pomo} i sli~no, tra`i se samo od Allaha, d`.{., jer On ka`e: “I (On }e) pomo}i vas imanjima i sinovima.” (Nuh, 12) U {irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu spada i pripisivanje Allahu druga u vlasti, i to onda kada vladar ili podanik bude smatrao Allahov zakon neprikladnim vremenu, ili, pak, smatra da je dozvoljeno suditi po nekim drugim zakonima.

3. [irk - pripisivanje Allahu druga u Njegovim svojstvima

Kao kad neko opisuje neka stvorenja (poslanike, evlije, i dr.) nekim svojstvima koja su svojstva samo Allaha, d`.{., kao {to je poznavanje gajba i sli~no. Ovo je prili~no ra{ireno me|u sufijama i onima koji su potpali pod njihov utjecaj. Tako Busajri, hvale}i Poslanika, a.s., ka`e: “A od tvoje je dobrote ovaj svijet i njegova {krtost, a od tvog znanja je znanje o Levhi- mahfuzu i Peru.” S tog stanovi{ta u zabludi su i oni “ded`ali” (koji zavode ljude) koji smatraju da mogu vidjeti Poslanika, a.s., na javi te od njega tra`iti da ih obavijesti o onome {to se krije u srcima onih koji se s njima sastaju i koji ljude `ele u~initi svojim podanicima. A zna se da Poslanik, a.s., nije znao tajnu ljudskih srca dok je jo{ bio `iv. Allah, d`.{., o tome ka`e: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu {tetu otkloniti, biva onako kako Allah ho}e! A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.‘” (El-Ea‘raf, 188) Pa kako bi mogao znati te tajne nakon smrti i preseljenja svom Gospodaru? A kad je Poslanik, a.s., ~uo jednu robinju da ka`e: “Me|u nama je Vjerovjesnik, koji zna {ta }e

Tevhid i {irk

25

biti sutra!”, rekao joj je: “Ne govori tako, ve} govori kao {to si prije govorila!” (Bilje`i ga Buharija.) Me|utim, Allah, d`.{., obavje{tavao je ponekad poslanike o nekim gajb stvarima. On o tome ka`e: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva, osim kome htjedne od poslanika!” (El-D`inn, 26)

KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? Ko opovrgne ove tri vrste {irka i ne pripi{e Allahu druga i bude smatrao Allaha, d`.{., Jedinim u njegovom bi}u (zatu), u Njegovim svojstvima, i samo se Njemu bude obra}ao u dovi i putem ibadeta, on se naziva muvehhidom, i zaslu`it }e sve po~asti koje su predvi|ene za muvehhide. Me|utim, onaj koji bude iskazivao Allahovu jedno}u samo u nekim aspektima, a ne u svim, ne smatra se muvehhidom i na njega se odnose sljede}e Allahove rije~i: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono {to su ~inili.” (El-En‘am, 88) “Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti!” (Ez-Zumer, 65) Onaj ko se pokaje i opovrgne {irk smatra se muvehhidom. Na{ Allahu! U~ini nas od onih koji Te u svemu smatraju Jedinim, a ne u~ini nas mnogobo{cima!

MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE U mali {irk spada svako sredstvo (put) koje mo`e da vodi u veliki {irk, ali nije na stupnju ibadeta i ne izvodi iz islama. Me|utim, ubraja se u velike grijehe. U mali {irk spada:

1. Malo licemjerstvo i pretvaranje pred ljudima.

Ovdje spada i to kada onaj koji radi u ime Allaha i klanja u ime Allaha, ta svoja djela i namaze izvr{ava na najbolji na~in kako bi ga pohvalili ljudi. Allah, d`.{., ka`e: “Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka ~ini dobra djela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110) A Muhammed, a.s., rekao je: “Najvi{e od ~ega se za vas bojim jeste mali {irk - rija’ (pretvaranje). Allah }e na Sudnji dan, kada bude nagra|ivao ljude za njihova djela, re}i:

26

Tevhid i {irk

‘Idite onima kojima ste se pokazivali i vidite ho}ete li kod njih na}i nagradu!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.)

2. Zaklinjanje ne~im drugim, mimo Allaha

Ibn- Abbas objasnio je ovu vrstu {irka kao slu~aj kad ~ovjek rekne svome prijatelju: “Ono {to je htio Allah i {to si htio ti!” U ovaj {irk spadaju i rije~i: “Da nije bilo Allaha i tog i tog ~ovjeka!” A dozvoljeno je re}i: “Da nije bilo Allaha, a zatim tog i tog!” Muhammed, a.s., ka`e: “Ne govorite kako je htio Allah i kako je htio taj i taj, ve} recite: ‘Kako ho}e Allah, a zatim taj i taj!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`e ga Ahmed i drugi.)

NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA Oblici {irka koji su rasprostranjeni danas u islamskom svijetu glavni su razlog nesre}e muslimana i onoga {to im se de{ava, kao {to su zemljotresi, ratovi, neredi i sve vrste patnje koje je Allah, d`.{., spustio na muslimane zbog njihovog udaljavanja od tevhida i pojavljivanja {irka u njihovom vjerovanju i pona{anju. Dokaz za to jesu razni oblici manifestiranja {irka, u ve}ini muslimanskih zemalja, koje su mnogi muslimani ubrajali u islamske. Poznato je da je islam do{ao da uni{ti vidove {irka ili pojave koje vode u {irk. Najva`niji vidovi manifestiranja {irka su sljede}i:

1. Obra}anje dovom nekome drugom, mimo Allaha

Naro~ito je to vidljivo u kasidama i ilahijama, koje se u~e prilikom mevluda ili drugih prigodnih sve~anosti. Jednom sam ~uo sljede}u ilahiju: “O prvaku Poslanika, o moj osloncu, ti si Allahova vrata i moja uzdanica. I na dunjaluku i na ahiretu, o Allahov Poslani~e, uzmi me za moju ruku. Niko mi te{ko}e lahko}om zamijeniti ne}e, osim tebe, o kruno po{tovanja!” (Tad`ul - hadreti) Kad bi ovo Poslanik, a.s., ~uo, ne bi imao ni{ta s time, jer niko ne mo`e olak{ati pote{ko}e osim Allaha, d`.{. Sli~ne su i pjesme koje se pi{u u novinama, ~asopisima i knjigama, u kojima se tra`i pomo}, potpora i pobjeda od Poslanika, evlija i dobrih ljudi, koji su svi nemo}ni da pru`e pomo}.

2. Sahranjivanje evlija (bogougodnika) i dobrih ljudi u d`amijama

Tevhid i {irk

27

U ve}ini muslimanskih zemalja mogu se u nekim d`amijama vidjeti nadsvo|eni kaburovi, a neki ljudi mole i tra`e ispunjenje molbi od onih koji su ukopani u tim kaburovima. Poslanik, a.s., zabranio je to rije~ima: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane, jer su kaburove njihovih poslanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi) Ako nije dozvoljeno sahranjivanje poslanika u d`amijama, kako mo`e biti dozvoljeno sahranjivanje {ejhova i uleme? Treba imati na umu da se ovom umrlom ponekad upu}uju dove, mimo Allaha, {to prouzrokuje {irk, a islam zabranjuje {irk i putove koji vode do njega.

3. Zavjetovanje evlijama

Neki ljudi zavjetuju se da }e prinijeti `rtvu ili pokloniti novac nekom odre|enom evliji, {to spada u {irk i nije dozvoljeno ispunjenje toga zavjeta, jer zavjet spada u ibadet, a ibadet zaslu`uje samo Allah, d`.{. On ka`e: “Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`bu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!” (Ali-‘Imran, 35)

4. Prino{enje `rtava (klanje) kod kaburova poslanika i evlija

I kad bi nijet prilikom prino{enja `rtve bio u ime Allaha, i tada bi to ulazilo u djela mnogobo`aca (mu{rika), zato {to su klali `rtve kod figura njihovih kipova, koji predstavljaju njihove evlije (za{titnike). Dokaz za to su Poslanikove, a.s., rije~i, koje glase: “Prokleo je Allah onoga koji kolje (prinosi `rtve) nekome drugom, mimo Allaha!” (Bilje`i ga Muslim.)

5. Tavaf - obilazak oko kaburova poslanika i evlija

Kao {to je obilazak oko kabura Gejlanije, Rifaije, Bedevija, Husejna i drugih; tavaf spada u ibadet i nije dozvoljeno osim obilaska oko Ka’be, {to dokazuju Allahove rije~i: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Had`d`, 29)

6. Obavljati namaz okrenut prema kaburu nije dozvoljeno, jer Muhammed, a. s., ka`e: “Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.)

7. Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova

Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova, radi beri}eta ili obavljanja namaza, nije

28

Tevhid i {irk

dozvoljeno , jer Poslanik, a.s., ka`e: “Ne kre}e se na put da bi se posjetile d`amije, osim radi posjete triju d`amija: Mesd`idul - harem (Kaba), moja d`amija (u Medini) i Mesd`idul - aksa.” (Muttefekun alejhi) Ako bismo htjeli putovati u Medinu, rekli bismo: “Idem posjetiti Poslanikovu d`amiju, a zatim da poselamim Poslanika.”

8. Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha

Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha, kao {to su ljudski zakoni, koji su opre~ni Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, ako se smatra dozvoljenim vladanje po tim zakonima. Ovome li~e i fetve koje izdaju neki {ejhovi, a te fetve su kontradiktorne i opre~ne islamu, kao npr. namjerno progla{avanje kamate dozvoljenom, za koju je Allah nagovijestio rat onima koji je uzimaju.

9. Pokoravanje vladarima, alimima i {ejhovima u stvarima koje su suprotne Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu

To se zove {irk u pokornosti, ali samo ako onaj koji se pokorava bude smatrao dozvoljenim pokoravanje onima kojima se pokorava. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju u grije{enju prema Stvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina, a nare|eno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevba, 31) Huzejfe je protuma~io obo`avanje sve}enika i monaha od `idova, pokoravanje njima u onome {to su oni zabranili i dozvolili, (tj. ne{to u~inili haramom a ne{to halalom).

Tevhid i {irk

29

TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) Turbeta koja se nalaze u islamskim zemljama: [amu, Iraku, Egiptu i drugim, nisu u skladu s islamskim nau~avanjima, a Muhammed, a.s., zabranio je podizanje gra|evina (zidanje) na kaburovima. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Allahov Poslanik zabranio je ukra{avanje kaburova, sjedenje i zidanje na kaburovima.” (Bilje`i ga Muslim.) U drugom, vjerodostojnom predanju, koje bilje`i Tirmizi, stoji: “I da se pi{u natpisi na kaburu...” (Kur’an, poezija i sl.) 1. Mjesta na kojima se nalaze ovi mezarovi, turbeta i druga obilje`ja, u ve}ini slu~ajeva su la`na. Tako je Husejn, sin Alijin, r.a., poginuo kao {ehid u Iraku i njegovo tijelo nije preba~eno u Egipat. Zato kabur u Egiptu, koji se smatra njegovim kaburom, ustvari to nije. A najve}i dokaz za to jeste postojanje “njegovog kabura” u Iraku, Egiptu i [amu. Drugi dokaz jeste taj {to ashabi nikada mrtve nisu sahranjivali u d`amijama, jer je Poslanik, a.s., rekao: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane zato {to su kaburove njihovih poslanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi) Mudrost (hikmet) ovoga jeste da d`amije ostanu potpuno ~iste od mnogobo{tva. Allah, d`.{., ka`e: “D`amije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome!” (El-D`inn, 18) Pouzdano se zna da je Poslanik, a.s., ukopan u svojoj ku}i, a ne u d`amiji, a emevije su pro{irile d`amiju u ~iji sklop je u{ao i kabur, a bolje bi bilo da to nisu uradili! Husejnov kabur se sada nalazi u jednoj d`amiji i ljudi obilaze oko njega i tra`e ispunjenje njihovih molbi, koje se upu}uju jedino Allahu, d`.{., i nikome vi{e. Tako neki tra`e ozdravljenje, otklanjanje nevolja i sl., a na{a vjera od nas tra`i da samo Allahu upu}ujemo molbe i da samo obilazimo oko Kabe. Allah, d`.{., ka`e: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El- Had`d`, 29) 2. Kaburi Zejnebe, k}eri Alijine, r.a., u Egiptu i Damasku la`ni su, jer ona nije umrla ni u Egiptu ni u [amu, a dokaz za to jeste to {to se njen kabur nalazi i u Egiptu i u Damasku.

30

Tevhid i {irk

3. Islam zabranjuje izgradnju kubeta nad kaburovima, pa makar se radilo o stvarnim kaburovima, kao {to je Husejnov kabur u Iraku, Gejlanijev u Bagdadu, [afijin u Egiptu, zbog prethodno spomenutog hadisa, a dozvoljava gradnju kubeta na d`amijama. Pri~ao mi je jedan iskreni starac da je vidio ~ovjeka kako klanja okrenut prema kaburu Gejlanija (Abdul - Kadira), a ne prema Kibli. Ovaj starac ga je posavjetovao da to ne radi, a on mu je odgovorio: “Ti si vehabija!” Kao da nije ~uo Poslanikove rije~i: “Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.) 4. Ve}inu turbeta u Egiptu izgradila je dinastija Fatimija. Ibn - Kesir u knjizi “El - bidaje ven - nihaje”, u 11. tomu, na strani 346. o njima ka`e: “Kafiri, fasici, gre{nici, ateisti, naznabo{ci nije~u islam, a pravac obo`avalaca vatre ispravnim smatraju.” Ove je nevjernike ra`alostilo kada su vidjeli da su d`amije pune vjernika koji klanjaju, jer ti nevjernici preziru muslimane. Zato su razmi{ljali kako da muslimane odvrate od d`amija, pa su izgradili la`ne kaburove, kubeta i turbeta i govorili da su u njima ukopani Husejn i Zejneba. Zatim su priredili prigodne sve~anosti, kako bi privukli ljude, a sebe su nazvali fatimijama, kriju}i se iza imena Fatime. Zatim su muslimani od njih prihvatili ovu novotariju koja ih je odvela u {irk, a za nju su ulo`ili ogroman novac koji im je neophodan za kupovanje oru`ja, kako bi branili svoju vjeru i ~ast od neprijatelja. 5. Imetak koji su muslimani dali za izgradnju kubeta, mezarova i nadgrobnih spomenika ne koristi mrtvima, a da su ovaj imetak dali siromasima, to bi koristilo i `ivima i mrtvima; a da ne govorimo da je gradnja nad kaburovima strogo zabranjena, o ~emu je bilo govora. Muhammed, a.s., rekao je Aliji, r.a.: “Nemoj ostaviti kip, a da ga ne sru{i{, i ne pro|i pored izdignutog kabura, a da ga ne sravni{ sa zemljom!” (Bilje`i ga Muslim.) Islam dozvoljava da kabur malo bude uzdignut, kako bi se znalo za njega. 6. Zavjeti (novac i drugo) koji se ispunjavaju za du{u umrlih i ostavljaju na kaburovima ili turbetima spadaju u veliki {irk. Taj novac s haramom uzimaju oni koji se brinu za ~isto}u i odr`avanje tih mjesta, a ponekad taj novac tro{e ~ine}i grijehe i zadovoljavaju}i svoje strasti, te tako onaj koji je dao novac jer se zavjetovao, kao i onaj koji ga je uzeo, u~estvuju u grijehu. A da je taj novac dan kao sadaka siromasima, od njega bi imali koristi i `ivi i mrtvi, a onome koji je dao sadaku, Allah, d`.{., bi, po Svojoj volji, ispunio njegove `elje i dove. Na{ Allahu, poka`i nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo i zavolimo, a poka`i nam zabludu zabludom i uputi nas da je se klonimo i da je mrzimo!

Tevhid i {irk

31

[TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE [irk je veoma {tetan po `ivot pojedinaca i dru{tva, te prouzrokuje nered i smutnju na zemlji. [tetnost {irka ogleda se u sljede}em:

1. [irk je poni`enje za ~ovje~anstvo

[irk je poni`enje i omalova`avanje ljudskog dostojanstva, umanjivanje njegove vrijednosti i uloge. Allah, d`.{., je ~ovjeka u~inio halifom na zemlji, po~asito ga i podu~io imenima i nazivima svih stvari, pot~inio mu sve {to je na nebu i Zemlji i dao mu da raspola`e svim {to je oko njega. Me|utim, ~ovjek ~esto ne poznaje svoju vrijednost, te je neke dijelove svemira uzeo za svoja bo`anstva kojima se pokorava i time se ponizuje. Ima li ve}eg poni`enja za ~ovjeka nego kada vidi kako milioni ljudi u Indiji sve do danas obo`avaju kravu, koju je Allah, d`.{., stvorio da slu`i ~ovjeku dok je u `ivotu i da ~ovjek jede njeno meso nakon {to je zakolje. Neki muslimani, pak, borave kod kaburova i molbe upu}uju mrtvima, koji su samo Allahovi robovi i ne mogu nanijeti ni {tetu ni korist. Husejn, r.a., nije mogao sprije~iti da bude ubijen, pa kako mo`e od drugih otkloniti neda}e ili im priu{titi neku korist? Mrtvaci trebaju na{e dove koje }emo upu}ivati Allahu za njih, a ne}emo njima upu}ivati dove mimo Allaha. Uzvi{eni Allah ka`e: “A oni kojima se oni umjesto Allahu klanjaju, ni{ta ne stvaraju; oni su i sami stvoreni; tvar su, nisu `ivi i ne znaju kada }e biti o`ivljeni.” (En-Nahl, 20 - 21) I ka`e Uzvi{eni Allah: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit }e kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojega je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Had`d`, 31)

2. [irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje

[irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje, jer razum onoga koji vjeruje u postojanje drugih sila koje djeluju u svemiru, pored Allaha, kao {to su zvijezde, d`ini, duhovi i utvare,

32

Tevhid i {irk

postaje potpuno pripravan da prihvati sve izmi{ljotine i da povjeruje svakom la{cu. Tako {irk gatara, ~arobnjaka, vra~ara, sihirbaza i drugih, koji tvrde da imaju znanje o gajbu koji poznaje samo Allah, ima dobru pro|u u dru{tvu. U ovakvom dru{tvu veoma je rasprostranjeno neslije|enje zakona uzro~nosti i posljedica.

3. [irk je veliki zulum - nasilje

On je nasilje nad istinom, jer je najve}a istina da nema drugog boga osim Allaha, i nema drugog Gospodara i Vladara osim Njega. Me|utim, mnogobo`ac smatra bo`anstvom ne{to drugo, mimo Allaha, i za Vladara smatra nekog drugog, mimo Njega. [irk je i veliki zulum - nasilje nad samim sobom, jer je mnogobo`ac u~inio sebe robom stvorenju poput njega ili, pak, manje vrijednom od njega, a Allah, d`.{., u~inio ga je potpuno slobodnim. [irk je i nasilje prema drugima ljudima, jer onaj koji nekoga smatra bogom, pored Allaha, d`.{., ~ini mu zulum, jer mu je dao ve}a prava nego {to ih, ustvari, ima.

4. [irk je izvor straha i zabluda

Onaj ~iji razum prihva}a izmi{ljotine i vjeruje zabludama osje}a strah sa svih strana, jer se oslanja na vi{e bo`anstava koja nisu u stanju pribaviti sebi korist ili otkloniti {tetu. Zato se atmosferom kojom vlada {irk, {iri sujevjerje i strah bez ikakvog vidljivog uzroka. Allah, d`.{., ka`e: “Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne}e da vjeruju, zato {to druge Allahu ravnim smatraju kojima Allah nije dao nikakav dokaz; D`ehennem }e njihovo boravi{te postati i grozno }e prebivali{te nevjernika biti.” (Ali - Imran, 151)

5. [irk unaza|uje korisna djela

On u~i ljude da se oslanjaju na posrednike i zagovara~e te tako ostave korisna djela i ~ine grijehe, smatraju}i da }e ovi posrednici biti njihovi zauzima~i kod Allaha. To uvjerenje bilo je prisutno kod predislamskih Arapa o kojima Allah, d`.{., ka`e: “Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi, niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha!‘ Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a On zna da ne postoji?‘ Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (Junus, 18) Kr{}ani rade neka nedopu{tena djela, smatraju}i da je Mesih (Isus) iskupio grijehe prilikom raspe}a; neki muslimani ostavljaju vad`ibe (du`nosti) i ~ine zabranjena djela, oslanjaju}i se na {efaat (zagovaranje) Muhammeda, a.s., i pored toga {to njihov plemeniti Poslanik ka`e svojoj k}eri Fatimi:

Tevhid i {irk

33

“O Fatima, k}eri Muhammedova, tra`i iz mog imetka koliko god ho}e{, ja ti kod Allaha ne mogu ni{ta pomo}i!” (Bilje`i ga Buharija.)

6. [irk prouzrokuje vje~ni boravak u D`ehennemu

[irk je uzrok ljudske propasti na dunjaluku i vje~ne patnje u D`ehenemu. “Allah, d`.{., }e mu ulazak u D`ennet zabraniti i boravi{te njegovo D`ehennem }e biti, a nevjernicima niko ne}e mo}i pomo}i.” (El-Maida, 72) A Muhammed, a.s., ka`e: “Onaj ko umre a bude molio, mimo Allaha, drugoga, u}i }e u Vatru!” Bilje`i ga Buharija.)

7. [irk dovodi do razjedinjenja islamskog ummeta

Allah, d`.{., ka`e: “I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim {to ispovijeda.” (Er-Rum, 31 - 32)

REZIME Potpuno je jasno iz onoga {to je navedeno da je {irk veoma zna~ajna pojava od koje se treba ~uvati, izbjegavati je, te se bojati da se ne upadne u njega, jer je on najve}i grijeh i uni{tava sva dobra djela koja ~ovjek radi na korist ummetu i cijelom ~ovje~anstvu. Allah, d`.{., ka`e: “I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su u~inili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan, 23)

DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) Allah, d`.{., ka`e: “Pribli`avajte se Allahu pokorno{}u i djelima kojima je On zadovoljan.” [erijatski dozvoljeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nare|uju Kur’an i Poslanik, a.s., i onako kako su to radili ashabi. Postoji vi{e vrsta pribli`avanja Allahu, d`.{., a najva`nije su:

1. Pribli`avanje Allahu putem imana

34

Tevhid i {irk

Allah, d`.{., spominjuju}i pribli`avanje Njegovih robova putem imana, ka`e: “Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara Va{eg!‘ - i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e i pre|i preko hr|avih postupaka na{ih, te u~ini da poslije smrti budemo s onima dobrim.” (Ali- Imran, 193)

2. Pribli`avanje Allahu putem iskazivanja Njegove jedno}e - tevhid

Kao {to je Junus, a.s., molio Allaha, kad se na{ao u utrobi kita: “Pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si!, a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!‘ - odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike!” (El-Enbija, 87)

3. Pribli`avanje Allahu Njegovim lijepim imenima

Allah, d`.{., ka`e: “Allah ima najljep{a imena i vi Ga njima zovite.” (El-Eraf, 180)

4. Pribli`avanje putem Allahovih atributa

Pribli`avanje putem Allahovih atributa, kao {to su rije~i Muhammeda, a.s.: “O `ivi i Odr`avatelju svega! Tvojom milo{}u od Tebe tra`im pomo}!” (Hadis je dobar. Bilje`i ga Tirmizi.)

5. Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela

Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela, kao {to su: namaz, pokornost roditeljima, po{tovanje tu|ih prava, emanet, iskrenost, spominjanje Allaha, u~enje Kur’ana, dono{enje salavata na Poslanika i ljubav prema njemu i njegovim ashabima, te druga dobra djela. U Muslimovom “Sahihu” bilje`i se vjerodostojno kazivanje o trojici prijatelja koji su ostali zatvoreni u jednoj pe}ini pa se svaki od njih obratio Allahu dobrim djelima koja su u~inili. Jedan je po{tovao pravo svojih najamnika, drugi je dobro ~inio svojim roditeljima, a tre}i se bojao Allaha tako {to se sa~uvao zinaluka, pa je Allah, d`.{., dao da se otvori izlaz iz pe}ine zbog njihovih dobrih djela.

6. Pribli`avanje Allahu ostavljanjem grijeha

Odricanje od grijeha kao {to su alkohol, zinaluk i druga zabranjena djela; u prethodnom primjeru spomenuto je kako se jedan od trojice ljudi zatvorenih u pe}ini pribli`io Allahu ostavljaju}i zinaluk.

Tevhid i {irk

35

Dana{nji muslimani Dana{nji muslimani ostavili su dobra djela i pribli`avanje Allahu putem njih, a nastoje se pribli`iti Allahu putem djela drugih ljudi, koji su me|u mrtvima, postupaju}i suprotno Poslaniku i njegovim ashabima.

Pribli`avanje Allahu Pribli`avanje Allahu tra`e}i od Poslanika i dobrih ljudi, pod uvjetom da su `ivi, da mole Allaha za tebe. Prenosi se da je jedan slijepi ~ovjek do{ao Poslaniku, a s., i rekao mu: “Moli Allaha da me izlije~i!” Poslanik mu je rekao: “Ako ho}e{, ja }u za tebe moliti Allaha, a ako ho}e{ da se strpi{, to ti je bolje!” ~ovjek mu re~e: “Moli Ga!” Zatim mu je Poslanik, a.s., naredio da se lijepo abdesti i da klanja dva rekata, a zatim da u~i ovu dovu: “Moj Allahu! Molim Te i obra}am Ti se putem Tvog Poslanika, Poslanika milosti!” “O Muhammede, ja se pomo}u tebe obra}am mome Gospodaru radi moje potrebe, kako bi mi bilo udovoljeno. Moj Allahu! Primi njegovo zauzimanje za mene i moje zauzimanje za njega!” To je ~ovjek uradio, pa je ozdravio. (Hadis je sahih, a bilje`i ga Ahmed.) U hadisu se govori da je Poslanik, a.s., molio Allaha, d`.{., za jednog slijepca (Poslanik je bio `iv), pa mu je naredio da moli Allaha sam za sebe da se obrati Allahu da primi {efaat Poslanikov, pa je Allah primio njegovu dovu. Ova dova preko Poslanika, a.s., jeste samo za njegova `ivota i ne mo`e se dova putem Poslanika u~iti nakon njegove smrti, jer ashabi to nisu radili, a i ovaj slijepac ne bi imao nikakve koristi poslije Poslanikove smrti.

[ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU Zabranjeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nema osnove u vjeri, a postoji nekoliko vrsta zabranjenog pribli`avanja:

1. Pribli`avanje Allahu putem mrtvih i tra`enje potreba i pomo}i od njih

Ne smije se od mrtvih tra`iti pomo} i zauzimanje kod Allaha kao {to se de{ava

36

Tevhid i {irk

danas, a to nazivaju tevessulom (ispravnim pribli`avanjem), {to nije ta~no, jer je tevessul tra`enje potreba od Allaha putem dozvoljenih sredstava, kao {to su dobra djela, iman, spominjanje Allahovih lijepih imena. A upu}ivanje dova mrtvima jeste okretanje od Allaha, {to je veliki {irk, jer Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik!” (Junus, 106)

2. Pribli`avanje Allahu putem poslanikove li~nosti

Ovo spada u novotariju, jer to ashabi nisu radili i jer se Omer, r.a., pribli`avao Allahu putem dove Abbasove, r.a., za njegovog `ivota. Omer, r.a., nije molio Allaha preko Poslanika, a.s., nakon {to je Poslanik, a.s., umro, a hadis: “Pribli`avajte se Allahu putem moje li~nosti”, nema nikakve osnove, kako ka`e Ibn - Tejmije. Ovaj novotarijski na~in pribli`avanja Allahu vodi u {irk i to u slu~aju da ~ovjek smatra da treba postojati posrednik izme|u njega i Allaha, kao npr. zapovjednik, vladar, jer je to pore|enje stvorenja sa Stvoriteljem. Ebu- Hanife ka`e: “Mrzim da se Allahu obra}am putem nekog posrednika!”

3. Tra`enje od Poslanika, a.s., da u~i dovu nakon svoje smrti

[to se ti~e tra`enja od Poslanika da u~i dovu nakon svoje smrti, kao kad ka`e{: “O Poslani~e, moli Allaha za mene!” - to nije dozvoljeno jer ashabi to nisu radili, {to je Poslanik, a.s., i rekao: “Kad umre ~ovjek, prestanu njegova djela, osim u tri slu~aja: trajne sadake, znanja kojim se koriste ljudi i dobrog djeteta, koje moli Allaha za njega!” (Bilje`i ga Muslim.)

Tevhid i {irk

37

SADR@AJ PREDGOVOR ......................................................................................................................................... 5 ZNA^AJ TEVHIDA ................................................................................................................................ 7 NEKI FADILETI TEVHIDA .................................................................................................................... 8 TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA ....................................................................... 9 NEKE KORISTI TEVHIDA ............................................................................................................... 9 NEPRIJATELJ TEVHIDA .............................................................................................................. 11 STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA ..................................................................................... 12 SUKOB TEVHIDA I [IRKA ............................................................................................................ 15 SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. ................................................................... 17 REZIME ................................................................................................................................................ 19 [TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? ................................... 19 VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE ................................................................................................. 20 VRSTE VELIKOG [IRKA .............................................................................................................. 20 PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA .............................................................................................................................. 22 KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? ............................................................................................ 23 KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? ............................................................................................. 25 MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE .................................................................................................... 25 NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA ...................................................................................... 26 TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) ........................................................................ 29 [TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE ............................................................. 31 REZIME ................................................................................................................................................ 33 DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) ........................................... 33 [ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU ............................................................. 35

Related Documents