TEORIJSKE PERSPEKTIVE U SOCIOLOGIJI U svakoj nauci pa i u socilogiji teorija predstavlja ključni elemenat. Teorija je skup stavova kojim se pojmovi putem objašnjavanja njhovih međusobnih odnosa organizuju na smislen način. Ako je teorija ispravna ona će uz pretpostavku identičnih okolnosti tačno predvidjeti buduće događaje. Teorija nam omogućuje da razumijemo činjenice društvenog života tako što naizgled besmislene događaje stavljamo u neki opšti okvir i određujemo i uzroke i posljedice odnosno objašnjavamo i predviđamo. Sociološke teorije se vrlo razlikuju po obimu razrađenosti. Osnivači sociologije formulisali su teorije koje su se bavile globalnim problemima društva kao što su: razvoj, poredak ili promjena. Savremene teorije mnogo su skromnije po obimu i bave se užim temama ali su zato preciznije i razrađenije. Različite teorijske perspektive u sociologiji predstavljaju najjednostavnije rečeno različite načine razumjevanja društvenog svijeta. Budući da je društvo tako složena tvorevina nijedan sociološka perspektiva ne može nam dati potpunu istinu o društvu. Najznačajnije perspektive u sociologiji su : 1) Funkcionalistička 2) Konfliktna 3) Interakcionalistička
FUNKCIONALIZAM
Funkcionalistička perspektiva polazi od stava da društvo ima sturkturu. Sastoji se od dijelova kao što su obitelj, religija, političke institucije i sl. i njihovih međusobnih veza a svaki od tih dijelova ima funkciju s obzirom na društvo u cjelini tj.doprinosi održavanju i stabilnosti cjeline. Različiti dijelovi društva razvijaju se povezano i svaki od njih zadovoljava neku potrebu društvenog sistema tj.ima funkciju.Funkcionalistička perspektiva korisna je za objašnjavanje postojanja i trajnosti pojedinih elemenata društva.Društvo se shvata kao integrisana cjelina koja oblikuje i kontroliše pojedince u skladu sa središnjim vrijednostima i normama.Pojmovi koncezusi, sistem, ravnoteža, funkcija, međuzavinost, solidarnost i integracije predstavljaju jezgru funkcionalističkog shvatanja društva. Zbog naglaska na poretku i stabilnosti funkcionaliste često optužuju za konzervatizam i nemogućnost objašnjavanja društvenih promjena.
KONFLIKTNA PERSPEKTIVA -ona daje naglasak na ideji društvenog razvoja i promjena kroz sukobe -utemeljitelj Klark Marks -moderna konfliktna teorija nije nužno Marksistička, dok se u Marksizmu kao glavni problem uzima sukob među klasama, moderni konflikni teoretičari sukobe nalaze i u drugim područjima života npr. sukob između starih i mladih, pripadnika različitih rasnih, etičkih, vjerskih skupina. Glavne karakteristike konfliktne perspektive su : 1) 2) 3) 4)
Pomatraju sukobe kao izvor društvenih promjena Zanimaju ih poremećaji i nestabilnosti u društvu Upozoravaju na suprostavljanje interese koje uzrokuju podjelu u društvu Smatraju da neke društvene institucije i odnosi nisu ni nužni ni opravdani (npr.biokratija, religija)
Konflikt znači “postojanje napetosti“, konkurencije i neslaganja članova društva o ciljevima i vrijednostima. -konf.teorije proučavaju na koje načine neke grupe osvajaju moć i ostavruju svoju volju u društvu pri tome jer važno ko dobiva a ko gubi zbog načina zbog kojeg je društvo strukturisano. Posljedice konflikta u društvu ne moraju biti štetne već mogu dati i pozitivne rezultate i to na: 1) Grupu gdje konf.jača svijest o interesima grupe (npr.rasni sukobi u SAD-u povečali su jedinstvo američkih crnaca) 2) Društveni sistem u cjelini, neki društveni problemi dolaze u središte posmatranja i tako nastaju pozitivne društvene promjene (npr.pokret za prava žena ili pokret protiv nuklearnog naoružanja) -konf.teorije imaju i nedostatke a one se ugledaju na teškoćama u istraživanju društvenog događada integracije i stabilnosti u društvu.
INTERAKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA Weberovo određenje sociologije kao nauke o ljudskom djelovanju početak je interakcionalističke perspektive u sociologiji. Kasnije razvoj vezan je za američkog sociologa Džorđa Herberta Mida, sadrži u sebi mnoštvo labavo povezanih pristupa (npr.teoriju socijalne razmjene, etnometiologija ali je najpoznatiji simbolički interakcionalizam. Iz
inter.perspektive društvo ne postoji kao nešto samo po sebi, nego se kroz interakcije stalno iznova stvara. Interakcionisti se prema tome usmjeravaju na specifične vrlo detaljne aspekte svakodnevnog života pojedinca. Može joj se zamjeriti da zanemaruje šire društvene institucije i procese koji na kraju krajeva imaju značajan utjecaj na socijalnu interakciju i lična iskustva svakog od nas. UPOTREBA TEORIJSKIH PERSPEKTIVA -karakteristike funkcionalističke i konfliktne teorije su: 1) makroteorije, jer daju generalna tumačenja društva 2) sistemske teorije, jer posmatraju društvo kao složen sistem 3) obije polaze od objašnjenja ljudskog ponašanja pomoću društva s tim da funkcionalisti smatraju da ponašanjem ljudi upravljaju društvene vrijednosti i norme a marksisti ekonomska baza društva -karak.interakcionalizma: 1) mikroteorija društva jer proučava međusobne odnose (interakcije) u malim grupama, ne zanima ih društvo kao cijelina 2) odbacuju pojam društvenog sistema zbog čega ni ljudsko ponašanje ne objašnjavaju reakcijom na društveni sistem 3) da bi objasnili ljudsko ponašanje oni se služe pojmom „uloga“.