Telemaagape.vii.

EvvA kaže: ...Pitanje je mogu li se ta stanja uzeti u obzir kao kakve cinjenice, smijemo li na takvim temeljima graditi vjere i filozofije ili je to nesto potpuno krivo,sto nema veze sa svijetom koji zaista postoji ( i zasto)?

Telema! Objektivna stvarnost (u njenom najčišćem obliku) svakog pojedinca izvire iz njegove subjektivne stvarnosti; iz njegove suštine (biti). Stoga je svatko od nas svemir (svijet) za sebe; svatko od nas u sebi nosi nepreglednu riznicu neprocijenjivog bogatstva. Ovisno o tome kakve misli, osjećaje i aspiracije u sebi nosimo (te ako ih neprekidno "hranimo" i održavamo "živima"); takvu objektivnu stvarnost u svakodnevnom životu stvaramo. Ono što smatramo "istinitim", ono u što "vjerujemo"; bez sumnje ili preispitivanja; to oblikuje naš život. Ako nam je um ispunjen negativnim mislima, emocijama, slikama, ograničenim stavovima i pogledima na život, gotovim odgovorima na sve moguće životne situacije; tada nam je takav i život; nesretan, mračan, težak, bez iznenađenja i radosti, bez mogućnosti promjene; već sve znamo, sve nam je poznato, nema inspiracije i života duha; i mrtvi smo, iako smo fizički još živi; i naš će život ostati nepromijenjen sve dok ne umremo; jer je matrica razuma čvrsta i nepromijenjiva; sve je spoznato, ne mijenjamo točku gledišta; i svaki dan je jednak-identičan prethodnom. To je život bez inspiracije duha, i bez voljnog upravljanja mislima, emocijama i mentalnim slikama. Takvim životom živi većina ljudi u današnjem potrošačkom društvu. Žive u paklu koji su si sami stvorili; i ne znaju da su mrtvi, niti da su u paklu. Inspiracija duha, koja izvire iz suštine čovjeka, može se postići na različite načine; putem magičkog povlačenja (življenjem nekog perioda vremena u osami), putem gladovanja, putem enormnog fizičkog naprezanja (npr., trčanje kilometrima); putem intezivnog umnog napora, duhovnih tehnika (ali moraju biti redovite), putem plesa&muzike itd.; a najlakše&najefikasnije putem nekog oblika kreativnog izričaja; kreativno izražavanje se može definirati kao "ja" u akciji (koje može biti očito (ples) i prikriveno (meditacija u asani); u oba slučaja se može postići "rubno stanje svijesti" (možemo to nazvati transom, zanosom, ekstazom) kada se počinje manifestirati "djelovanje duha", tj. njegov "dotok" i "priticanje"). To može biti i slikanje, pisanje, modeliranje, bonsai, ikebana, ritualna priprema čaja, borilačke vještine; ma što god (svačijem "ja" odgovara neki, njemu primjereni princip). Duh je neprekidno aktivan, intezivno protičući, vječno preljevajući; stoga ga je najlakše pokrenuti kada su tijelo ili um; ili oboje, aktivni; (um kada "miruje" izuzetno je aktivan) . Do duha se može doprijeti i "umjetnim" putem; ali uz taj način su uvijek povezane određene opasnosti, i nije "besplatan"; tijelo uvijek plaća (što se može obnoviti), a ponekad i um&emocije (i to se može obnoviti); i taj put nije primjeren ljudima koji nisu slobodni i koji ne poznaju snagu volje. Inspiracija duha uvijek dovodi do Istine, tj. do nekog njezinog dijela, neke njezine facete; "izrezane" iz jednog brušenog dijamanta sa bezbroj lica; ali, to je u suštini subjektivna i relativna istina; koja obogaćuje jastvo iz kojeg je proizišla; no, ne mora biti nužno usklađena i sa istinama drugih bića. Npr., Einstein-ova relativna istina je promijenila svijet; no, konjušareva je samo njegovom vrancu uljepšala dan; no, i jedan&drugi su svoje duše ispunili srećom; a to je najveća vrijednost duhovne inspiracije. Kaže se - "in vino veritas" (u vinu je istina); vino je upotrijebljeno kao sredstvo inspiracije duha (za one koji ga znaju koristiti); no, onome koji leži u svojoj bljuvotini, ono je sjekira đelata. Inspiracija koju duh donosi samo je začetak, pokretanje, inicijacija moćnog kreativnog procesa u kojem sudjeluje cijelo čovjekovo biće; um, emocije i tijelo; treba uložiti rad (volju), kako bi ta inspiracija ugledala svijetlo dana, kako bi se duh manifestirao u materiji. Ako čovjek samo iz dana u dan; "priziva" duh, a ne poduzima ništa da ga "otijetvori" svojim kreativnim djelovanjem putem svoje Volje&Ljubavi; tada je to "uvreda" za

Boga; i inspiracija se pretvara u prokletstvo. in-spir, re-spir, a-spir, spirit, spiritus. Može se graditi&stvarati na inspiraciji duha; zapravo, drugačiji način nije ni moguć; ako pričamo o kreativnosti&originalnosti. Duh je LJEK, univerzalni ljek, za sve bolesti uma, emocija i tijela; ali, doziranje mora biti primjereno i ne smije biti zloupotrebljavano. Glavno pitanje prije donošenja odluke o prizivanju duha, i njegove inspiracije, mora biti: U KOJEM CILJU?! Agape! Telema! 5 BITKA MRAVA To nije što jeste. Jedina Riječ je Tišina. Jedino značenje te Riječi je ne. Misli su lažne. Očinstvo je jedinstvo prikriveno u dvojnosti. Mir uključuje u sebi rat. Moć uključuje u sebi rat. Sklad uključuje u sebi rat. Pobjeda uključuje u sebi rat. Slava uključuje u sebi rat. Zasnivanje uključuje u sebi rat. Jao! Kraljevstvu u kojem je sve to u ratu. KOMENTAR He je slovo Ovna, koji je Marsov znak (Atu IV&Atu XVII su zamijenili svoja mjesta na Drvetu Života; stoga je sada He slovo Nuite, Vodenjaka; te je pentagram po novome simbol Nuite; zato Lavlji Bog Horus (mars&sunce) plamti u zraku Vodenjaka); dok naslov navodi na rat. Mravi su izabrani kao mali marljivi stvorovi. Ipak He, bivajući sveto slovo, uznosi početak poglavlja do kontemplacije o pentagramu, shvaćenom kao simbolu krajnjeg. U 1. redu biće je poistovjećeno sa ne-bićem. U 2. redu govor sa tišinom. U 3. redu je logos proglašen kao negativno. Četvrti red je drugačije prikazano srodno stajalište hinduista, da ono što može biti mišljeno nije istina. U 5. redu dolazimo do značajnog poimanja, do prve skice najsmionije teze u ovoj knjizi -

Otac (SAČ, PAN, Istinska Volja, Zvijezda, LA) i Sin (BAPHOMET, ADEPT u ZIR - u, Slobodna Volja, Sunce, AL) nisu dva, već jedno; njihovo jedinstvo je Sveti Duh, Sjeme; ljudski oblik je nebitno proširenje te kvintesencije. Do ovog mjesta je ovo poglavlje sljedilo sefirote od Ketera do Heseda, a Hesed je sjedinjen sa Najvišom Trijadom vrlinom svoje faličke prirode; jer ne samo da je Amoun falički Bog, a Jupiter Otac Svega, nego je i Dalet-4-Venera (DLTh-434-11-Gospod Rata-Horus), a Hesed se odnosi na Vodu, iz koje izvire Venera, i koja je simbol Majke u Tetragramatonu (JHVH), pogledaj poglavlje 0 - "Bog Otac&Majka je prikriven u rađanju". No Hesed, u nižem smislu, je sjedinjen sa Mikroprosopusom. To je istinita veza između većeg&manjeg lika (mikro&makro kozmosa), dok je Daat (intelektualno znanje) lažna. Usporedi ovo sa učenjem o višem&nižem Manasu u Teozofiji. Preostali dio poglavlja izražava dvojnost, i zato nesavršenstvo svih nižih sefirota u njihovim suštinama. ...stoga, pošto je ispod Bezdana Razum Gospodar, neka ljudi istražuju eksperimentirajući, a ne zapitkujući... ...27. U meni je opasnost velika; jer tko ne shvati ove rune učinit će veliku pogrešku. Pasti će u ponor zvani Zato, i tu će sa psima razuma propasti. 28. Stoga kletva na Zato i rod njegov! 29. Neka zato zauvijek prokleto bude! 30. Ako Volja zastane i krikne Zašto, prizivajući Zato, tada Volja staje i ne čini ništa. 31. Ako Snaga upita zašto, tada je snaga slabost. 32. I Razlog je laž; jer postoji čimbenik beskonačan i nepoznat; i sve njegove riječi naoko su mudre. 33. Dosta o Zato! Neka bude bačeno psu! 34. Ali vi, o moj narode, ustanite i probudite se!... Da bi se došlo do Pravde, prvo se mora proći kroz Horusa; jer Pravda (ravnoteža) počiva na neprekidnoj promjeni; Horus svojom vatrom pročišćava ljudska srca od "grijeha" (čija riječ je ograničenje Istinske Prirode); stoga oni na taj način postaju Slobodni; i pošto su Slobodni, time stiču pravo da žive u Pravdi. Pravda ne može (i neće biti) poklonjena; ona mora biti osvojena, zavrijeđena. Na Atu 8 Božica Pravde u svojim rukama drži mač, ali to je mač Horusa. Agape!

Telema! Castaneda je Don Huanov učenik; ne vjeruje u duhovnu dimenziju postojanja; stoga Don na njemu primjenjuje droge sa ciljem "razbijanja" njegove predrasude&iluzije o egzistenciji "strogo" materijalne stvarnosti; ujedno mu otvara i komunikacijski "kanal" između njegovog "ne-ja"&"ja"; Istinske&Slobodne Volje, SAČ&njegovog uma. Podučava ga kako da koristi droge kao "svete" alate u postignuću njegovog Velikog Djela. Poslije ga podučava ISKLJUČIVO vježbanjem raznih duhovnih tehnika. Castanedin "skok u provaliju" identičan je "skoku u bezdan"; putem kojeg se transcendentira razum&uništava ljudski ego; prelazak iz "carstva razuma" u "kraljevstvo duha"; prelazak iz individualne svijesti u kolektivnu svijest. Moguće je da duhovna škola JAKI indijanaca putem moći svojih inicijacija&duhovnih tehnika, uspijeva fizička tijela svojih pretendenata na stupanj Majstora Hrama, prilikom njihovog "skoka u provaliju", transformirati u

čistu svijetlost (kao što to postižu učenici žute škole putem tehnika disanja); no u to neću ulaziti. U zapadnim školama inicijacije to nije slučaj; transformacija njihovih učenika se manifestira samo na "nevidljivim" razinama postojanja. U svakom slučaju, bit&smisao postignuća je isti. Možda je cijeli "rad" obavio u svojem "svjetlosnom tijelu" a da toga nije bio ni svijestan; te je cijeli događaj opisao kao da se desio u materijalnoj stvarnosti. A možda laže, te je cijeli događaj uljepšao&ucifrao zbog bolje prodaje knjiga. :) No, u svakom slučaju, njegove knjige imaju izrazitu duhovnu vrijednost; jer sam mnoga od njegovih "iskustava" potvrdio primjenom drugačijih duhovnih tehnika (od onih koje je on koristio); i mnogi njegovi zaključci su identični mojima. Nemoguće je tako nešto izmisliti; ili je to osobno iskusio, ili mu je netko odista "istinit" sve to ispričao, a on je to zapisao. U svakom slučaju, njegove knjige (najvećim dijelom) su izrazito produhovljene. Vidim da smo opet zapeli po pitanju "osobnosti" duhovnjaka (njegovog ljudskog karaktera) i njegovog "duhovnog" postignuća. "Magičko biće" (u ovom slučaju "nagual") vrlo često nije u skladu sa osobnošću čovjeka (Carlos Castaneda) u kojem se to "magičko biće" skriva; i nije 100 % djelatno, osim u povišenim stanjima svijesti. Neki duhovnjaci tome ne pridaju značaja (iako bi trebali); tj. ne trude se da usklade "čovjeka" sa "Bogom" koji u njima obitava. Iako najveći duhovnjaci (po mome skromnom mišljenju) tome pridaju najveći značaj. Kod onih najvećih, ljudska svijest je neprekidno preplavljena božjom sviješću; zapravo je poistovjećena; ili još preciznije rečeno - jedinstvena. Stoga, kod njih ne postoji mogućnost "gafova"; ili dramatična i izrazita razlika kada su samo "ljudi", ili kada su "bogovi". Agape!

Ramzes13 kaže: O.T.O je religija? Kojeg tipa? Telema! Kako za koga, za nekog jeste, za nekog nije; za mene nije; ja sam telemit&gnostik. Pošto sam gnostik, moja vjera se temelji na spoznaji. Za druge ne znam; morati ćeš ih sam pitati... Agape! Ramzes13 kaže: Bio sam na stranici O.T.O ali nema dovoljni inf. o tome. Volio bi da netko tko zna iznese nešto o temeljima O.T.O na jednom topicu posvećenom tome ili novom topicu. Da se napiše od čega je sastavljen O.T.O i neku povijest, poveznicu. Ako nije Crowleyanstvo, postojili neki drugi utemeljitelji...vezano za Egipat, Atlantidu i druge civilizacije? Netražim objašnjenje po logičkom shvaćanju, može netko pisati i o utjelovljenju mudrosti i o kojima se silama tu radi. Bijelo Bratstvo - Kemit ?? (opširno molim).... Telema! O.T.O. je postojao prije Crowleya; tadašnji Vanjski Vođa Reda (Veliki Majstor O.T.O. - a) je u jednoj od njegovih (Crowleyevih) knjiga (Knjiga Laži) ugledao javno razotkrivenu centralnu tajnu reda; stoga je došao do A.C. - a i zatražio od njega da preuzme Zavjet

Šutnje i IX stupanj O.T.O. - a (Crowley uopće nije bio svijestan da je to neka tajna, ali je shvatio njezino značenje kada mu je na nju bila skrenuta pažnja). Crowley je prihvatio ponudu; Veliki Majstor je "prepoznao" Crowleya kao "onoga na kojeg se čeka"; stoga se povukao sa svoga položaja Velikog Majstora i prepustio ga A.C. - u; O.T.O. prihvaća Knjigu Zakona i Telemu kao temelj daljnjeg razvoja Reda&njegovog nauka; A.C. sukladno tome revidira sve inicijacijske rituale Reda u skladu sa Zakonom Teleme; i O.T.O. postaje jedan od prvih telemitskih redova tog doba. Također revidira (tada postojeću) gnostičku katoličku misu Reda (nadahnut liturgijom&teurgijom ruske pravoslavne crkve) i postavlja je na nove temelje Zakona Teleme; te ona postaje centralni misterij za javne&zatvorene svetkovine Reda. U gnostičkoj misi simbolički je prikazana magički djelatna centralna tajna Reda. Većina članova Reda je okupljena oko gnostičke mise, te su i punopravni članovi gnostičke katoličke crkve (baptizam&konfirmacija - narod,kongregacija; neki nastavljaju dalje kroz posvećenja u đakone, đakonese, svećenice, svećenike, biskupe&biskupese). Vanjski Vođa Reda je istovremeno i Vrhovni Otac ili Majka gnostičke katoličke crkve. Službenici crkve (đakoni/ese, svećenici/ce, biskupi/ese) moraju biti i inicijati O.T.O. - a; članovi kongregacije ne moraju. Red podaje telemitsku inicijaciju, i ima članova Reda koji nisu zainteresirani za gnostičku misu, već se prvenstveno bave magičkom&mističkom praksom utemeljenoj na Zakonu Teleme. Sada ću podati jedan tekst koji ne spada pod službeni proglas današnjeg O.T.O. - a, ili njegovih opunomoćenih glasnogovornika; već je on povijesni prikaz nastanka O.T.O. - a viđen očima James T. Culling - a. KRATKA POVIJEST ZAPADNE MAGIKE Postoje mnogi koji inzistiraju na procjeni različitih magičkih praksi i filozofija po njihovoj drevnosti, starosti ili porijeklu. Stoga je kratka povijest Zapadne Seksualne Magike, koja je bila prakticirana od strane visokih inicijata za znani period od 1000 godina do današnjeg dana, krajnje preporučljiva. Postoje oni koji se tvrdo drže stava da sav Okultizam i Magika potječu sa Dalekog Istoka. Iako to zaista može biti istina koja potječe iz nezabilježene prošlosti; činjenica je da su zadnjih nekoliko stoljeća postojale esencijalne (suštinske) razlike između Istoka i Zapada. Da ponovim još jednom, postoje oni koji se tvrdo drže stava da nema ničega u Zapadnoj Magici što već ne postoji u Istočnoj Magici. Njihovi argumenti su dovoljno mudri, no postoji jedna slaba točka – oni nisu dovoljno upoznati sa Zapadnom Magikom kako bi znali za njezine suštinske različitosti. Rizično je u dokumentiranoj povijesti Magike u Europi vraćati se u prošlost dalje od Srednjeg Doba; stoga ćemo promatrati period od 400 godina n.e. do 1541 godine n.e. Ranije vrijeme je ono koje se naziva Tamno Doba. Tokom tog perioda tame Europa je u ogromnoj mjeri izgubila veći dio svoje kulture; tako da ju je, ako se smijemo tako izraziti, ponovo na noge uspravio tek uticaj Semita (Arapa&Jevreja). Zbog pogodnosti i jasnoće taj novi preporod i uskrsnuće Europe datiramo u vrijeme Križara; ili preciznije rečeno u vremenski period koji traje od 11-og do 14-og stoljeća. Među različitim viteškim redovima Križara koji su postojali u to vrijeme; nama je jedino zanimljiv Red Vitezova Templara, koji je uspostavljen u Jeruzalemu 1118 godine; sa ciljem da štiti hodočasnike na njihovom putu u Svetu Grobnicu. U suprotnosti sa sveopćim mišljenjem, jedino vrijeme totalnog i trajnog rata u vrijeme Križarskih Svetih Ratova je bilo u vrijeme Sirijskog Sultana Saladina (1174 – 1193), koji se je odlučno borio protiv Križara. Čak i u njegovo vrijeme postojali su periodi primirja sa jednim redom Križara, koji se je pokazao više civiliziran od ostalih, sa Redom Vitezova Templara. Tokom vremena trajanja jednog od takvih primirja, Vitezovi Templari su se pobratimili sa neprijateljima Arapima. To je dovelo do toga da su, u to vrijeme, mnogi od Templara višeg

ranga bili inicirani u tada vrlo tajni Arapski Red Sufija. Na taj način su oni postali inicirani članovi svetišta Seksualne Magike. To obilježava početak nastanka istinske Zapadne Seksualne Magike. Sve od vremena križara Templara pa do današnjih dana, tajne koje su Templari primili od Sufija čuvane su neoskrnavljenima; čak i za vrijeme crkvene inkvizicije i državnih progona koji su doveli Templare do granica cjelovitog i temeljitog istrebljenja. Sveta Rimska Kršćanska Crkva je pokrenula nekršćanski rat protiv Arapa iz Jeruzalema, osim ukoliko se ne smatra kršćanskim postupak u kojem su, za vrijeme Prvog Križarskog Pohoda, u Petak, 15-og Srpnja 1099 godine; Križari u Jeruzalemu masakrirali 30 000 Muslimana prije nego što je žeđ za krvlju bila uspješno zadovoljena. Izgledalo je neophodno prisjetiti se svih tih neprijatnih događaja iz prošlosti, kako bi se precizno pojasnili pojedini incidenti između Crkve i jednog od križarskih redova, Reda Vitezova Templara. Poslje Križarskih Ratova, Križari u Francuskoj postaju najbogatija i najmoćnija internacionalna bankovna ustanova Srednjeg Doba, ali njihova sudbina je bila zapečaćena. Uzrok tome je bio taj što je francuski kralj Phillipe le Bef (Filip Ljepi) bio željan njihovog bogatstva. Papu (Clemente) Klementa bilo je lako uvjeriti da surađuje u kreiranju optužbe protiv Templara za herezu, svetogrđe, bogohuljenje i seksualnu perverziju. U Petak 13-og listopada 1307 godine, Kralj Filip je izdao naredbe za uhićenje svih poznatih Templara. Nakon uhićenja bili su predani Inkvizitorima Svete Rimske Apostolske Katoličke Crkve, na ispitivanje Velikom Inkvizitoru Generalu Francuske. Svatko tko zna barem nešto o metodama djelovanja tadašnje Inkvizicije, sigurno neće biti iznenađen kada sada ovdje pročita da je uskoro nakon početka ispitivanja 15 000 Templara bilo mučeno bez milosti, izgladnjivano do smrti ili spaljeno na lomači. Veliki Majstor (Jaques de Molay) Žak de Molaj bio je jedan od nekoliko tisuća Templara koji su imali najmilostiviji tretman – spaljivanje na lomači. Sada dolazi ono što ja nazivam dobrim primjerom za 'odštetu koja zlata vrijedi': de Molaj je na lomači rekao – ' Vas dvojicu pozivam pred Božji Sud.' Unutar vremena od jednog mjeseca, Papa Klement u mukama je umro od strašne bolesti Lupusa. Unutar vremena od 8 mjeseci Kralj Filip poginuo je u lovačkoj nesreći. Ovi događaji vjerojatno su bili ogroman i neiscrpan izvor nadahnuća preostaloj nekolicini Vitezova Templara, koji su prešli u ilegalu i nastavili sa svojim djelovanjem u tajnosti. Iako su svojim metodama mučenja Inkvizitori uspjeli navesti neke od Templara da im odaju Tajne Seksualne Magike Sufija; Inkvizitori u njima nisu mogli vidjeti ništa drugo osim 'seksualnih perverzija'. Sve do današnjeg dana stav ljudi po tom pitanju nije se previše promjenio. Iako su ciljevi i prakse Seksualne Magike, u usporedbi sa uobičajenim seksualnim odnosima, daleko više idelistični i duhovno nadahnutiji; nije neuobičajeno da ograničeni umovi uzvikuju – 'Seksualna Magika! Ta nemoralna seksualna perverzija!' Tajni rituali Sufija nisu umrli sa nestankom Templara. Neprestano su se izvodili i prenosili sa koljena na koljeno, iz generacije u generaciju; od strane naizgled nepovezanih pojedinaca. Taj lanac povezanosti uočljivo je zabilježen u djelima takvih izoliranih pojedinaca kao što su Levi, Papus, Franz Hartmann, Hargrave Jennings, Edward Kelley, Thomas Vaughn kao i drugih, koji su svojim pisanjem razotkrili da su bili čuvari tajni; iako ih nikada nisu svojim pisanjem jasno objelodanili. (Bila je jedna žena, Ida Craddock, koja je zaista odala par tajni u rukopisu koji je kružio u privatnom krugu. Zbog toga je bila nemilosrdno proganjana od strane svojih suradnika i prijatelja.) Prvi zapis o bilo kakvoj organiziranoj grupi javlja se tek početkom prošlog stoljeća. Spominje se nepoznato društvo u Austriji i Njemačkoj, koje je kasnije preneseno u Englesku pod imenom O.'.T.'.O.'., Red Orijentalnih Templara, kojem je na čelu bio Aleister Crowley; koji je kasnije prenesen u Red G.'.B.'.G.'., Veliko Božje Bratstvo, 1932 godine, koji je zatvorio svoja vrata za sva vremena 1937 godine.

Tajni radovi(učenja) Sufija također su stigla u Europu i drugim putem kroz Alkemiju (koja dolazi od arapske riječi Al-kimiya), koja originalno potječe iz Arabije ali je stigla na Europsko tlo kroz pisana djela Švicarskog filozofa, fizičara i alkemičara Paracelsusa (1493 – 1541). Postoji četiri vrste alkemijskih pisanih djela: - medicinska - kemijski i metalurški eksperimenti - mistična filozofija - zamaskirana Seksualna Magika U pisanim djelima alkemičara postoje brojni šifrirani tekstovi o Seksualnoj Magici; ali pojedinac mora biti dobro upoznat sa materijom kako bi mogao dešifrirati takve tekstove. Utvrđeno je da se mnogi od izraza koji su upotrebljeni u takvim šifriranim tekstovima jedinstveno vrijedni za upotrebu, stoga je na kraju ovog priručnika dana lista ključnih riječi koje su se koristile u alkemijskim tekstovima. Zapravo su ove riječi originalno bile ekskluzivni ključevi Seksualne Magike koje su pisci ubacivali u metalurške i kemijske formate Alkemije. Ovim smo sumirali vjerodostojnu povijest Zapadne Seksualne Magike koja ne dolazi sa Dalekog Istoka nego iz Arabije; i koja je osobito i jedinstveno Zapadna; kako po svojoj religijskoj filozofiji, tako i po svojim djelima. A sada, draga braćo&sestre, ako vas je Volja, dalje vi! Agape! POGLAVLJE I – UVOD U GNOSTIČKU MISU Tau Apiryon Aleister Crowley je napisao Liber XV, Gnostičku Misu, 1913. godine u Moskvi, godinu dana nakon svojeg naimenovanja u X stupanj, kao vođe Britanske sekcije O.T.O.-a od strane Theodora Reussa. Prema W.B. Crow-u, napisao ju je ' pod uticajem liturgije Svetog Basila Ruske Crkve '. Crowley je objavio Gnostičku Misu tri puta za vrijeme svoga života, 1918 g. u Internacionalu, 1919 g. u Ekvinoksu, tom III, br.1 (Plavi Ekvinoks), i 1929/30 g. u dodatku VI Magike u Teoriji i i Praksi (MTP). Theodor Reuss je publicirao njemačku varijantu 1920 g. (vidi 9. poglavlje). Gnostička Misa je prvi put javno slavljena u Nedjelju, 19. Maja 1933 e.v., od strane Wilfred T. Smitha i Regine Kahl u Hollywoodu, California. Crowley piše u 73. poglavlju svojih Ispovjesti (Crowley je umro u 73. godini svoga života, hebrejsko slovo GML=73, atu II, op.prev.): ' Tijekom ljeta 1913 e.v., cijela interpretacija centralne misterije Slobodnog Zidarstva postala je jasna u mojoj svijesti, i ja sam je izrazio u dramskoj formi u pjesmi 'Brod'. U nekim je vidovima lirični klimaks u toj pjesmi moje vrhunsko postignuće u prizivu; npr. onda kada hor započinje: ' Ti koji si ja onkraj svega što ja jesam...' Izgledalo mi je vrijedno to predstaviti kao himnu u ritualu Gnostičke Katoličke Crkve, koju sam kasnije tokom godine pripremio za upotrebu od strane O.T.O.-a; kako bi bila centralna ceremonija njegove privatne i javne svetkovine, korespondirajući sa Misom Rimske Katoličke Crkve. Dok se bavimo ovom temom mogu u potpunosti opisati njezinu svrhu. Ljudska priroda zahtijeva (u slučaju većine ljudi) zadovoljenje religijskog instinkta, i to se (opet u slučaju večine ljudi) može učiniti putem ceremonijalnih sredstava. Zbog toga sam želio kreirati ritual pomoću kojeg bi ljudi mogli ući u ekstazu, kao što je to uvijek i činjeno, pod uticajem odgovarajućeg rituala. Tokom zadnjih godina došlo je do nagomilavanja neuspjeha u postizanju toga cilja. Prvenstveno zbog toga što su postojeći kultovi šokirali intelektualna uvjerenja ljudskih masa i izbezumljivala njihov zdrav razum. Zato su njihovi umovi kritizirali njihov entuzijazam i onemogućili konzumaciju ujedinjenja njihovih individualnih duša sa

univerzalnom dušom. Da bi čovjek uspio u tom postignuću, on mora biti poput mladoženje koji konzumira svoj brak, ako je njegova ljubav stalno podsjećana da su sve njegove intelektualne pretpostavke i sumnje podjednako apsurdne. (Kada dođe do pojave osnaženog entuzijazma, zanosa ili ekstaze,bilo da se radi o uzdizanju kundalini ili spuštanju blagoslova-golubice, zna se pojaviti nevjerica, sumnja ili strah; poput one kada čovjek shvati da može letjeti ili hodati po vodi, u onom trenutku kada počne mentalno analizirati što mu se događa ekstaza se gubi, to studenta vodi kroz seriju, za svakog pojedinca specifičnih, vježbi i iskustava kako bi ta blokada bila otklonjena, a on mogao ući u stanje svijesti 'sad i ovdje', kako John Stanfield Jones kaže ' vrijeme i mjesto Svetog Grala je uvijek sada i ovdje, a ne negdje i nekad ' op.prev. ) Odlučio sam da moj ritual treba slaviti uzvišenost operacije univerzalnih sila bez izlaganja upitnih metafizičkih teorija, te bez nagovještanja ili navođenja bilo koje tvrdnje o prirodi sa kojom se ne bi složio i najmaterijalističniji čovjek od znanosti. Površno gledano to može izgledati i zvučati teško i nevjerojatno; ali u praksi sam pronašao da je savršeno jednostavno kombinirati najtvrđe racionalne koncepcije fenomenalnog (pojavnog, materijalnog) sa najuzvišenijim i najentuzijastičnijim slavljenjima suptilnog i duhovnog. ' Riječ 'Misa' prema Rimskoj Katoličkoj Crkvi dolazi od Latinske riječi Missa ' otpuštanje, raspuštanje, obustava ', koja je uzeta iz fraze korištene u završnim fazama nekih starih liturgija ' Ite, missa est ' ( ' otiđite, ovo je kraj ' ), ( ' raspuštanje, hram se zatvara, raziđite se svojim kućama, otiđite u svoje šatore ', op.prev. ). Usprkos porijeklu svojeg imena, euharistika svetkovine Mise ne potiče originalno iz Kršćanstva, niti je ekskluzivno vlasništvo iti jedne religije. Crowley je u liturgijama rimskih i ruskih rituala pronašao komplicirane i predivne uzorke sa bogatom simboličnom tradicijom, kako sjaje između slojeva okorjele skolastične religijske dogme. Euharistijski ritual koji čini srž Mise je daleko stariji od Kršćanstva, zapravo su neki protenstantski teolozi označili Misu i njezine simbolične komponente kao dokaz kvarenja Katoličke Crkve putem usvajanja ' idolopoklonskih ' paganskih praksi i doktrina. Neki od mnogih primjera kvarnosti su: Okrugla hostija i plitica ujedinjeni sa srebrnim polumjesecom kaleža su očiti simboli Sunca i Mjeseca, oltar u obliku križa kao kultni objekt ( Omphalos, Lingam ili Sveto Drvo), fontana bamptizma kao Sveti Izvor, Litanije Svetaca kao invokacija duhova predaka, te euharistija sama kao primjer i dokaz ljudske žrtve. Neki prethistorijski totemski kultovi kojima kao dokaz postojanja služe neki današnji moderni kultovi; bili su u stanju kreirati osjećaj socijalne povezanosti kroz ritualne gozbe i svetkovine, i to prvenstveno kroz svetkovine koje su uključivale konzumaciju i potrošnju njihove totemske biljke ili životinje. (Taj tip kulta je prisutan i u svakodnevnom životu većine od nas; kult ispijanja čaja, kave, slušanja muzike, plesa, igranja kompjuterskih i sportskih igara, moćan kult gledanja tv-a itd., zapravo svako okupljanje ljudi koji ' troše ' istu ' sirovinu ' možemo nazvati kultom; po tome proizlazi da postoji onoliko vrsta kultova koliko ima vrsta grupacija ljudi koji se u njima napajaju za njih specifično potrebnom energijom, u cilju izvršenja za njih opet specifičnih ciljeva. op.prev.) Magika koja isprepliće sudbine članova totemskog društva sa sudbinom totemske životinje ili biljke, također međusobno isprepliće i sudbine njihova dva totemska društva. Osjećaj dijeljenja zajedničke sudbine, ili dijeljenje zajedničkog Duha ili Magike, u nekim totemskim društvima postaje toliko snažno da preuzima svoj osobni identitet, sa svojim osobnim atributima i čak svojom vlastitom osobnošću. Ponekad postaje blisko poistovjećen

sa osobnošću izrazito moćnog i obdarenog vrlinama heroja ili šamana ( iz svakodnevnog života imamo primjer klubova obožavatelja glumaca, sportaša, političara itd. op.prev.), te tako moćna identifikacija ostaje postojati i nakon smrti heroja. (Jim Morrison, Hendrix, John Lennon itd. op. prev.) Heroj poistovjećen sa duhom kulta, ne smatra se istinski mrtvim dokle god kult njegovih obožavatelja i dalje postoji. On postaje Božanski Čovjek, hibrid, mješavina nastala od čovječanstva i sila prirode, u potpunosti čovjek a istovremeno i u cijelosti Bog, koji je istovremeno i mrtav i živ; te stoga posjeduje moć nad životom i smrću. Rano štovanje Dioniza, koje se je možda razvilo na način koji je dosada opisivan, dakle na temeljima rituala totemskog društva, uključivalo je ispijanje vina i konzumaciju sirovog mesa žrtvovane životinje u ritualu zvanom Omophagia. Ovisno o podneblju u kojem se je ritual izvodio, životinja je bila bik, jarac ili paun (to su sve svete životinje posvećene Dionizu). Te životinje bi bile ritualno rastrgane na dijelove u komemoraciji od strane pratnje Dioniza-Zagreja, Zeusovog sina, od ruku Titana. Meso konzumirano u divljoj orgiji od strane Bahatkinja nije bilo meso obične rastrgane životinje. Kao prvo, to je bila životinja posvećena Bogu (totemska životinja), te je stoga u sebi posjedovala vitalnu (životnu) silinu tog Boga. Kao drugo, životinja je morala ceremonijalno proći kroz najveće i karakterno istovjetne oglede tog istog Boga. Prolaskom kroz taj ritual simpatetične magike, smatralo se da je sveta životinja postigla istovjetnost sa datim Bogom. Za njezino se je meso, prema tome, smatralo da je postalo istovjetno sa mesom Dioniza samog. Vino je također bilo posvećeno Dionizu, i sudjelovalo je u njegovoj prirodi na isti, totemski način. Kada Bahatkinje konzumiraju meso i vino, one konzumiraju stvarno tijelo i krv svojeg Boga. Unoseći tijelo i krv svojeg Boga u svoje tijelo i krv, one integriraju duh Boga u svoj vlastiti duh. To im nije dalo samo pristup moći i magici Boga kojeg štuju, već im je dalo i snažan osjećaj istovjetnosti sa svim ostalim učesnicima, koji su također opijeni tim istim Božanskim duhom. Kako je vrijeme prolazilo Grčka kultura je kroz miješanje sa drugim kulturama postala više rafinirana i složena, poput kultura Egipta, Male Azije i Feničana. Primitivno štovanje Dioniza preživjelo je jer je bilo podložno evoluciji i razvoju. Orfeji (koji su na vrhuncu svoje civilizacije bili u 6. st. pr. e.v.) su prilagodili Dionizijsku religiju svojoj vlastitoj. Ublažili su divljaštvo njihovih rituala i koristili te rafinirane prilagodbe, da istaknu putem alegorije filozofska učenja svoje religije iskupljenja. Pošto su bili askete i vegetarijanci, zamijenili su krvavu Omophagiu sa beskrvnim sakramentalnim pričešćem putem kolačića, sačinjenih od brašna i meda u spomen na ubijenog Sina Božjeg. Orfejska učenja očuvana u Orfejskim himnama, razvijena u Grčkim misterijama i učenjima najpoznatijih Orfejskih inicijata i Pitagorejaca, polučila su snažan uticaj na razvoj kasnije Helenske religije i filozofije, pogotovo Neoplatonizma i Gnosticizma. Tim putevima su se ove misterije pojavile u izrazito uspješnoj religiji poznatoj kao Kršćanstvo. Riječ ' Gnostik ' je Grčka riječ koja znači ' sticanje znanja, spoznaje ' . Često je korištena u vezi sa grupom ranih Kršćanskih religijskih sistema koji su se razvili kulturnoj, religijskoj i filozofskoj mješavini nastaloj u Istočnom Rimskom Carstvu, tokom 1. st. e.v. i to prvenstveno u području Aleksandrije u Egiptu. Kolektivno poznati kao Gnosticizam, ovi sistemi koji su smatrani ' herezom ' od strane razvijene Kršćanske teokracije, pokušali su spojiti Židovsko Kršćanstvo, Grčku filozofiju, Egipatsku teurgiju i ostale elemente u jedno cjelovito učenje. Ta učenja su u sebi sadržavala učenja Simon Magusa, Basilidesa, Bardesanesa i Marciona, kao i grupa koje su poznate kao Sethianci i Naaseneci. Izraz ' Gnostik ' također može biti upotrebljen da označi druge grupe religijskih sistema, koje iako nisu Kršćanske, dijele mnoga gledišta Kršćanskih Gnostika. Orfejska religija je jedna od njih, kao i hermetična učenja Egipatske Poimandres sekte, te Manihejska religija kao i religija

Mandaeana iz Južnog Iraka. U uspoređivanju različitih dijelova Gnostičke tapiserije kao ono što ih povezuje navodimo sljedeće: - simbolični i praktični sinkretizam - kozmogonija u kojoj je materija odvojena od duha kroz seriju emanacija ili Aeona, zajedno sa kozmosom koji potiče iz ' miješanja ' duha u materiju - različiti stupnjevi antikozmičkog osjećaja, kao što su propadanje stvorenog svijeta, kao i svijeta materijalnog postojanja; bilo da je to izraženo kroz asketizam (suzdržavanje, op.prev.) ili libertinizam (apsolutna sloboda bez granica, op.prev.) - doktrina da je ljudski duh u svojoj suštini božanski - sistem iskupljenja kroz misticizam i osobno prosvijetljenje koje je prikazano kroz ' iskupljenog otkupitelja ili spašenog spasioca ' - isticanje privilegiranog izdvajanja pravednih duša od materije i njihov povratak u čisti duh Mnogi, iako ne svi, Gnostički sistemi stavljaju Istinskog Boga iznad Boga koji se obožava od velike večine čovječanstva. Inferiorni (niži) Bog je često predstavljen kao arogantna i tiranska sila koja se ne obazire na svoje porijeklo i ograničenja. Dio gnostičkih sistema je označen kroz isticanje Božanskog ženskog duplikata Kristos-figure, koja je poznata pod imenom Sofija, Helena, Enoia ili Barbelo. Elitizam večine Gnostičkih sistema doveo je do njihovog konačnog izumiranja, u korist više popularnih militantnijih ' ortodoksnih ' sistema Kršćanstva, Islama i Zoroastrizma; također su i mnoga originalna pisana djela Gnostika sistematično uništavana. (Elitizam u sistemu Teleme sačinjavaju osobe koje vrše svoje istinske volje, ljubavi, prirode i djela. Izrazi ' Nema zakona nad čini što ti je volja ' , ' Ti nemaš prava osim vršiti svoju volju ' i ' Vi ste protiv puka o izabrani moji ' ukratko odslikavaju taj elitizam. Tu sada dolazi do pitanja prakse. Pošto sva duhovna učenja, tehnike i redovi prvenstveno postoje kako bi pomogli i uzdigli čovječanstvo na njegovom duhovnom putu; potrebno je pronači primjeren način kako da ' puk ' svojevoljno krene ponuđenom duhovnom stazom. Zbog toga su duhovne škole ustanovljene kroz duhovne razrede, kroz koje student napreduje kada i ako je spreman, sve ovisno o njegovom SAČ i njegovom Velikom Djelu. Očito da je će se škole i tehnike podučavanja razlikovati ovisno o vrstama grupacija ljudi i njihovim zajedničkim interesima, a iznad svih njih će sijati isto svijetlo Teleme, kao što i sunčeva svijetlost sadrži sve dugine boje. U suprotnom slučaju imamo prazne učionice ili vladajući nacizam, fašizam ili neki drugi tip ibermenšizma; jer iako Riječ Zakona jeste Telema, ipak je Ljubav Zakon, Ljubav pod Voljom. Skandinavske zemlje u tom pogledu daleko prednjače pred ostalom civilizacijom ovog planeta. op. prev.) Neka su ipak preživjela, kao npr. Corpus Hermeticum, Askew Codex, Bruce Codex, Akhnim Codex, Nag Hamadi, kao i preživjela pisanja Manihejaca i Mandaenaca. Kako se je povećavao broj Gnostičkih djela u literaturi, tako se je tokom Srednjeg Vijeka Gnostička struja počela dijeliti u nekoliko različitih pravaca tradicije. Hermetična Gnoza je inkorporirana u alegoričnu Gnozu Alkemije. Egipatski Gnosticizam je uticao na Hebrejski Hekalot i Merkabah misticizam koji su se kasnije razvili u Kabalizam. Markionit i vjerojatno Manihejska Gnoza je očuvana od strane Pauličiana iz Armenije i vjerojatno je uticala na Bogumile iz Bugarske, koji su pomogli u stvaranju temelja Katarskih i Albigenzijskih sekti u Južnoj Francuskoj u 12. st.. Katari su nadalje utjecali na razvoj srednjevjekovnog Jevrejskog Kabalizma, kao i na viteške priče o Svetom Gralu; koje su onda ujedinjene sa izoterijskim Islamskim idejama (sa njihovim vlastitim Gnostičkim i/ili Neoplatonskim uticajima) u

neortodoksno Kršćanstvo Vitezova Templara. Kabalizam, Hermetizam i Templarizam ujedinjeni u Rozenkrojcerima i Slobodnom Zidarstvu čine temelj O.T.O.-a, Hermetičnog reda Zlatne Zore i A.'.A.'. . Valentinska Gnoza je tiho prešla u strukturu i sakramentalne rituale Rimske Katoličke Crkve. Otkriće nekih Gnostičkih kodova, djela Elenehos od Hippolytusa, te izvjesnih Katarskih dokumenata potaknulo je Francuski Gnostički Preporod krajem 19 st.e.v.. Francuski Gnostički Preporod spojio je elemente Templara, Rozenkrojcera, Kršćanske Crkve i povijesnog Gnosticizma u pokušaju da rekonstruira nezavisnu Gnostičku Crkvu; a jedan od rezultata ovog pokušaja jest stvaranje temelja naše vlastite Gnostičke Katoličke Crkve. Ujedinjenje Gnostičke Katoličke Crkve i O.T.O.-a predstavlja stoga ispreplitanje brojnih Gnostičkih struja u jedno tijelo, tijelo čiji je krajnji cilj ostvarenje zadnje i najpotentnije Gnostičke struje, Zakona Teleme, pohranjenog u O.T.O.-u i Gnostičkoj Katoličkoj Crkvi od strane Majstora Theriona. U kreiranju Liber XV Crowley je razotkrio tajnu Gnostičku tradiciju skrivenu unutar ceremonije Mise, sa ciljem da je oslobodi ograničenja Skolastičkih teorija i dogmi Kršćanske teologije, i da prikaže temeljni kontinuitet između drevne tradicije Mudrosti i modernih otkrića oslobađajuće filozofije Teleme. __________________ ' Vjerujem u jednog tajnog i neizrecivog GOSPODA; i u jednu Zvijezdu iz zajednice Zvijezda iz čijeg ognja smo stvoreni i kojem ćemo se vratiti; i u jednog Oca Života, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime CHAOS, jedinog namjesnika Sunca na Zemlji; i u jedan Zrak, hranitelja svega što diše. I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas, i u jednu Utrobu u kojoj su svi ljudi začeti, i u kojoj će počivati, Tajna nad Tajnama, u Njeno ime BABALON. I vjerujem u Zmiju i Lava, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime BAPHOMET. I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvu Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija Riječ Zakona je THELEMA. I vjerujem u zajednicu Svetaca. I kao što se hrana i piće svakodnevno u nama pretvaraju u duhovnu tvar, vjerujem u Čudo Mise. I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojim postižemo Čudo Inkarnacije. I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio, jeste i bit će. AUMGN, AUMGN, AUMGN ' Primjetite da je Vjeroispovjest podjeljena u osam dijelova koje sljede tri ponavljanja Telemitske forme Pranave. Prva četiri odjeljka su posvećena prema četiri slova Tetragramatona YHVH: Otac(Chaos); Majka (Babalon); Ujedinjenje Oca i Make u Sinu (Baphomet); i Kćerka, Nevjesta Sina (Crkva). Dva sljedeća odjeljka opisuju esencijalne produkte Mise sa stanovišta kongregacije (naroda). Zadnja dva odjeljka su prije u formi ispovjesti nego vjerovanja, i opisuju paralele između događaja u Misi i života pojedinca. ' Vjerujem u jednog tajnog i neizrecivog GOSPODA '

Riječ ' neizrecivog ' znači izvan opisa (neopisivog), izvan govora (neizgovorljivog). Odnosi se na Keter, krajnje Jedinstvo koje je izvan svog Razumjevanja, i do kojeg se ne može doseći čak ni kroz najvišu Mudrost. ' ...i u jednu Zvijezdu iz zajednice Zvijezda iz čije vatre smo stvoreni, i kojoj ćemo se vratiti ' Ovo se odnosi na Sol, Sunce, našeg ' Gospoda vidljivog i osjetilima dostupnog ', na vrhovni izvor sve fizičke energije na površini i unutrašnjosti našeg planeta, koji je samo jedan od beskonačno mnogo drugih koji postoje. '...i u jednog Oca Života, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime CHAOS, jedinog namjesnika Sunca na Zemlji ' Ime Chaos dolazi iz Liber CDXVIII, iz 14-og, 4-og, 3-eg i 2-og Aetira; gdje je poistovjećen sa Imenom Chokhmaha. Chaos je ime korišteno od Orfeja da označe primarnu, neizdiferenciranu tvar od koje je Univerzum oblikovan. Alkemičari koriste riječ 'chaos' da označe 'srž' ili 'dušu' nečega, njezin 'zračni' dio; iz upotrebe rječi 'chaos' stvorena je moderna riječ 'gas-plin'. Ovdje, to se odnosi na Kreativan Očinski Princip, Yod Tetragramatona, Vatru Heraklita iz Chaldeanskih Proročanstava. Znamo iz drugih Crowleyevih djela da se ' namjesnik Sunca na Zemlji ' odnosi na PHALLUS, koji se, prema tome, treba poistovjetiti sa imenom CHAOS. PHALLUS onda po svojoj funkciji kao ' jedini namjesnik Sunca na Zemlji ' predstavlja kreativnu i životodavnu Vatru, što se manifestira u živim bićima koja obitavaju na površini ovog planeta. U kontekstu koji je korišten u Gnostičkoj Misi ( kao i u Rubinovoj Zvijezdi ), ime 'PHALLUS' ili 'PHALLE' ne smije se pobrkati sa riječju 'penis' , iako penis je služio kao drevni, iako nesavršeni, simbol PHALLUSA. Izraz 'Falicizam' kao što ga je koristio Sir Richard Payne Knight i drugi pisci, ne odnosi se na obožavanje penisa, nego na obožavanje Generativne Sile, Moći koja počiva u seksualno zrelim osobama obiju spolova. Seksualno zrela i aktivna žena utjelovljuje PHALLUS isto kao i bilo koji drugi zreli muškarac. Neovisno o tome, Generativna Sila označena imenima CHAOS i PHALLUS ili PHALLE je različita od one koja je izražena imenom BABALON. Dok CHAOS predstavlja sirovu generativnu moć i kreativnu energiju, BABALON predstavlja uticaj koji zatvara, ograničava, koncentrira, usmjeruje i posvećuje sirovu Energiju, u rafiniranu i fokusiranu Silu za postignuće Velikog Djela. Utroba koju PHALLUS čini plodnom je ' jedna utroba u kojoj su svi ljudi začeti i u kojoj će počivati ', ili materijalno/prostorno/vremenski kontinuum koji predstavlja univerzum. Israel Regardie u Oku u Trokutu citira Crowleya: ' Kada ste dokazali da je Bog samo ime za seksualni instinkt, izgleda mi da nije daleko od toga percepcija, da seksualni instinkt jest Bog.' '...i u jedan Zrak, hranitelja svega što diše.' Zrak, kao jedan od četiri elementa, je atribuiran Vau Tetragramatona, kao Treća Osoba Svetog Četvorstva. On je Tiphaareth u odnosu na Chokhmah CHAOSA, on je Jesod u odnosu na Tiphareth Duha. Kao Ruah on je Sveti Duh, Um Formativnog, Oblikovnog Svijeta, i Sin Oca koji crveni obraze naše Majke, i koji silazi sa Neba da posreduje između nas i našeg Oca Sunca, prenoseći Svetu Pranu u našu krv kroz Inspiraciju. Fizikalno, taj jedan Zrak ujedinjuje nas u jedan osjetilni kontinuum, sa svim drugim živim bićima koja su ikada obitavala na površini Zemlje. Po tome, biljke uzimaju plin Ugljik Dioksid, koji onda kombiniraju sa Solju Zemlje, Vodom i Sunčevom Svjetlošću, kako bi nam dale naš kruh i vino, i tome još pridodale plin Kisik, koji mi, kao životinje, koristimo. Plin Kisik hrani naš unutarnji plamen metabolizma, u kojem su kruh i vino žrtvovani, i čije sagorijevanje vraća

Ugljik Dioksid nazad u Zrak, u pravoj protuvrijednosti, kao ponudu zahvalnosti za našu okrijepu. Po tome, sav zemaljski život je vezan u fizikalnu, kružnu zajednicu kroz medij tog jednog Zraka. O Zemlji, Majci i Utrobi ' I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas, i u jednu Utrobu, u kojoj su svi ljudi začeti, i u kojoj će počivati, Tajna nad Tajnama, u Njeno ime BABALON.' Ime BABALON, kao i ime CHAOS, dolazi iz 12og-2og Aetira Liber CDXVIII, gdje je poistovjećeno sa Imenom Binah, Velikom Majkom, Heh Tetragramatona koji je par Yodu Chaosa. U Gnostičkim terminima, Babalon predstavlja SOPHIA, Majka Svega; i sa Chaosom prvi Sizigijum: prvi od dvostrukih principa odgovornih za manifestirano postojanje. Chaos/Babalon Sizigijum također može biti poistovjećen sa Sunce/Mjesec, Nebo/Zemlja, Šiva/Šakti, Šamaš/Ištar, Tamuz/Inana, Zeus/Semela, Simon/Helena i drugim parovima 'nebeskih ljubavnika'. BABALON, kao Velika Majka, predstavlja MATERIJU, riječ koja dolazi od Latinske riječi za Majku. Ona je fizička majka svih nas, ona koja nas je opskrbila materijalnim mesom kako bi obukla naše gole duhove; Ona je Arhetipska majka, Velika Yoni, Utroba svega što živi uz pomoć protjecanja krvi, Ona je Veliko More, sama Božanska Krv koja prekriva svijet i koja struji našim venama; Ona je Majka Zemlja, Utroba Svog Života koji je nama poznat. O Baphometu ' I vjerujem u Zmiju i Lava, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime Baphomet.' Zajednički simbol Lav/Zmija je vrlo star, i javlja se u Mitraističnoj, kao i u Egipatskoj i Gnostičkoj ikonografiji. Lav je ' Kralj Zvijeri ', zahvaljujući svojoj snazi, kraljevskom urlikanju, žućkastoj solarnoj boji svoga krzna, i zato jer njegova griva predstavlja auroru Sunca. Zmija, možda zato jer navodno čuva Drvo Života, je povezana sa Mudrošću. A zato jer mijenja svoju kožu i kreće se na vijugav način, simbol je obnavljanja i ciklusa Života i Smrti. Neke kulture su predpostavile, da pošto nema kapaka, je jedino stvorenje koje može gledati u Sunce bez treptanja. Ime Hebrejskog slova Teth znači zmija, i Teth je atribuiran zodijačkom znaku Lava. Teth korespondira Tarot Adutu zvanom ' Strast ', ili, u starom sistemu ' Snaga ' . Ovaj Adut opisuje odnos između CHAOSA i BABALON. Dok su Lav i Zmija oboje povezani sa Teth/Leo, Zmija je također i simbol zodijačkog znaka Škorpion. Lav i Škorpion su oboje Fiksni Znaci, ali dok je Leo vatreni znak kojim vlada Sunce; Škorpion je vodeni znak kojim vlada Mars ili Pluton.; i Lav i Škorpion se nalaze na suprotnim stranama zodijaka. Škorpionu je atribuirano Hebrejsko slovo Nun, koje korespondira sa Tarot Adutom ' Smrt '. Na Lea se može gledati kao da predstavlja svjesnu Volju, ili Volju za Životom; na Škorpiona se može gledati kao na podsvjesnu Volju, ili Volju za Smrću. Prema tome, može se uzeti da se simbolizam Zmije i Lava uglavnom odnosi na ' Strast ' ili požudu koja vječno pokreće kotač rođenja, života i smrti. Ta doktrina je ponovljena u Svećenikovoj drugoj invokaciji ispred Vela, koja sadrži sljedeći citat iz Knjige Zakona: ' Ja sam Život i davatelj Života, pa ipak je stoga spoznaja mene, spoznaja smrti.' Naša tradicija nas uči da nema života bez smrti, niti smrti bez života. Život i Smrt su dvije strane istog Kotača: Zmija i Lav, Tajna nad Tajnama, u njegovo ime BAPHOMET. BAPHOMET je ime idola Vitezova Templara, za čije su štovanje bili optuženi. Baphomet je bio interpretiran na mnogo različitih načina od strane različitih autoriteta, evo nekih primjera: - Visconti: Francusko kvarenje riječi Mahomet (Muhamed)

- Von Hammer: Grčko Baphe Metis – Baptizam Mudrošću Baphe je grčka riječ za ' budalast ' i ima značenje bačve pune organske boje; Metis je bila Titanka koja je vladala nad četvrtim danom u tjednu, planetom Merkurom i svom mudrošću i znanjem. Nakon što su Titane svrgnuli Bogovi, Zeusa je prožela strast za Metis i on ju je zaveo. Proročište je predvidjelo da će njihovo dijete biti djevojčica, ali da će sljedeće dijete koje rodi Metis, ako ga bude bilo, biti dječak koji će sa vremenom svrgnuti Zeusa, kao što je on svrgnuo Kronosa. Da bi spriječio takvu katastrofu, Zeus je ulovio Metis u klopku i cijelu je progutao. Danima kasnije, Atena, Božica Mudrosti, je iskočila iz Zeusove lubanje. - Von Hammer: Hebrejsko Maphtah Bet Yahweh – Ključ Kuće Božje - Raspe: Grčko Baphe Metros ili Baphe Metios – Baptizam ili Tinktura Mudrosti - C.W. King: Grčko Baphe Metros – Baptizam Majke, ili kvarenje riječi ' Behemoth ' - Levi: Simbol Univerzalnog Agensa, ili Merkurija, ili Pana, ili Sumpora, ili Gnostičkog Hyle; također i obrnuti notarikon – TEM.O.H.P.AB. – TEMpli Omnimum Hominum Paces Abbas – ' Otac Hrama, univerzalni mir ljudi ' - Mackey: Simbol smrtnosti - Blavatsky: simbol Azazela, ' Jarčevog Boga ' ili ' Snage Boga ', drevni Hebrejski ' žrtveni jarac ' - Crowley: BAFOMIThR – Otac (od) Mitra; 8 slova označava Merkura, također i 729 – Kephas, Kamen, ime Isus dano Petru kao utemeljitelju Crkve, Kockasti Kamen koji je Kutni Kamen Hrama; također i obrnuti pentagram, potpuno odrasli hermafrodit, također i originalno biće, Zeus Arrhenothelus ili Bacchus Diphues, također i Androgin, hijeroglif arkane savršenstva, također i amblem Pana Pangenetora koji je simboliziran na Atu XV, Adut ' Đavo ' Tarota. - Po AthBaSh Temuri: TMVPB (Baphomet) = AIPOŠ (Sofia) - Baigent & Leigh, poslije Idres Shah: Arapsko Abufihamet, izrečeno na Maorskom Španjolskom kao Bufihimat – ' Otac Razumjevanja ' ili ' Otac Mudrosti ' Idol Bafometa je obično opisivan kao ' bradata glava sa surovim izrazom ' . Veći broj artifakata (arheološki ostaci) iz 13. st. koji su navodno pripadali Vitezovima Templarima, imali su ugravirani lik bradate ženske figure sa vrlo snažnim izrazom lica, koja je bila u potpunosti gola, sa izuzetkom ogrtača i šešira; sličnog onima koje je nosila Cybele na drevnim spomenicima, držeći lanac u svakoj ruci, dok su joj pored bokova bili prisutni simboli Sunca i Mjeseca, i/ili pentagtram i heksagram, i lubanja ispred njezinih stopala. Von Hammer je nagađao da su ti likovi možda bili opisi Baphometa. Slijedeći tu androginu simboliku, Eliphas Levi je prikazao Bafometa u svojem, sada već legendarnom crtežu, ' Đavola ' Tarota, biće sa glavom jarca, ljudskim ženskim grudima i Kaducejusom umjesto falusa, kako sjedi na kockastom kamenu sa podignutom desnom rukom na kojoj piše ' solve ', i ljevom rukom spuštenom na kojoj piše ' coagula '; i plamenom buktinjom između svojih rogova, te sa uspravnim pentagramom na čelu. Je li Bafomet ' Đavo ' ? Da li mi štujemo ' zlo ' Božanstvo? ' Zlo ' Bafometa, ' Đavola ' Tarota, nije zlo zločina ili nasilja ili praznovjernog svetogrđa, već ono što je smatrano krajnje 'zlim' kod Manihejaca i ostalih Staroeonskih Gnostika, a odnosilo se na generaciju (proizvodnju, stvaranje), koja rezultira u inkarnaciji, ' utamničenju ' čistog duha u nečistoj ' grobnici ' materije. Zbog toga je Bafomet prikazan sa

oba pentagrama, uspravnim i obrnutim. Uspravni pentagram prikazuje vladavinu duha nad četiri elementa (materijom), obrnuti prikazuje duh 'uronjen' u četiri elementa (materiju). Bafomet je Dijalektično Ujedinjenje Suprotnosti: jedinstvo Chaosa i Babalon; Sinteza Teze i Antiteze, Čokmah i Binah ujedinjeni u Tifaretu; spermij i jajašce ujedinjeni u zigoti; Yod Otac i Heh Majka ujedinjeni u Vav Sinu; Volja i Memorija ujedinjene u svjesnom umu. Sjetite se da je Vav Hebrejska riječ za ' čavao ', ono što ujedinjuje, povezuje dvije stvari. Po tome je Bafomet Lav i Zmija, Androgin, Hermafrodit, Rebis Alkemičara, Dvoglavi Orao Slobodnih Zidara. Bafomet je također i ' Baptizam Mudrošću ' putem kojeg postižemo ' čudo inkarnacije ' : Zeus je progutao Merkurijsku Metis, koja se iz njegove lubanje izdigla kao Atena, Božica Mudrosti; ili prodiranje Volje Čokmaha u Veliko More Binaha, koje rezultira stvaranjem sedam rijeka i razbijanjem brodova; ili spuštanje Sophia/Achamoth u vanjsku tamu, da uzrokuje stvaranje svijeta; ili spuštanje Goluba nad Pehar i Hostiju da Posveti Euharistiju. Oni koji su upoznati sa Simonovom Gnostičkom raspravom zvanom Apophasis Megale prepoznati će Bafometa kao ' Oca ', Demijurga koji se manifestira u Srednjem Prostoru između muške ' Velike Moći ' i ženske ' Velike Misli '. Daljnji uvid u prirodu Bafometa može biti dobijen kroz poistovjećenje Lava sa ' Lavom plemena Judah, iz korijena ( sjemena, plemena ) Davidova ', te kroz poistovjećenje Zmije sa onom koju je Mojsije nagovijestio i podigao joj spomenik, kada je razapeo vatrenu zmiju od žute mjedi u pustinji, zmije čiji broj je 358. Ono što slijedi su simboli atribuirani Bafometu iz različitih točki gledišta: Spojeni Sunce i Mjesec, Točka unutar Kružnice, Grčko slovo Theta, Orfičko Jaje, Srce ovijeno Zmijom, Kundalini Zmija omotana oko Svayabhu-Linga, Ardhanarishvara slika, Grčko slovo Epsilon, Rimsko slovo Y, Uspravni i Obrnuti Pentagram, Heksagram kao ujedinjenje Vatre i Vode, Pentagram i Heksagram zajedno, Jednopotezni Heksagram (Sunce i Mjesec ujedinjeni sa 4 elementa), Sekhemti Kruna (Kruna ujedinjenog Sjevernog i Južnog Egipta), Stožac ili Konus, Ruža i Križ, Ankh, Amblem Venere, Amblem Marsa, Amblem Merkura, Kaduceus, Štap Glavnog Adepta, Seltički Križ, Solarni Križ, Krug i Križ, Raspelo, Kotač, Lobanja sa prekriženim kostima, Lobanja sa Zelenom Grančicom ili Listom u svojim ustima, Drvo koje raste iz leša, Stisak, Ruke u Molitvi, Dijete, Isus u Mandroli, Alfa i Omega, Golub koji se spušta nad Pehar, Delfin koji skakuće u moru, Gryllus, Kvadrat i Kompas, Visak i Libela, Koplje i Pehar, Mač i Disk. ' I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvu Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija riječ Zakona je Thelema.' Ujedinjenje Oca Yod i Majke Heh u Sinu Vav, omogućava pojavu Kćeri, finalnog Heh. Ujedinjenje Chaosa i Babalone u Baphometu rezultira pojavom ' Gnostičke Katoličke Crkve Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode čija Riječ Zakona je Thelema ' . Riječ ' crkva ' dolazi iz Grčke riječi Doma Kuriakon što znači ' Kuća Gospoda '. Kao takva, ona je mjesto gdje se okupljamo kako bi se ujedinili u zajednici sa najvišim. (Crkva korespondira sa Gufom i našim fizičkim tijelom kao ' Hramom Božjim ', ako cijelu Misu promatramo kao inicijacijski proces koji se odvija unutar nas samih. Op.prev.) Naša Crkva je istovremeno i Gnostička i Katolička. Mi smo Gnostici jer prihvaćamo emanacijsku kozmogoniju Gnostika (koja je prikazana sa Drvetom Života i sa Trideset Aetira Enocha )i njihovom doktrinom iskupljenja/iluminacije pojedinca kroz Gnozu. Mi smo Katolici

jer naš sistem nije elitistički, otvoren je za sve i od ' univerzalnog je interesa '; a također i zato jer, slično Rimskoj Katoličkoj Crkvi, a u suprotnosti sa Staroeonskim Gnosticima, potvrđujemo rođenje i život Svetima, a brak smatramo Svetim Sakramentom. Mi tvrdimo da potječemo od Gnostika starina, kroz tajne tradicije Vitezova Templara, legende o Gralu trubadura i šansonijera, i prikrivenih učenja alkemičara, hermetičara, kabalista, magičara, Rozenkrojcera, Masona i Sufija. Ali, mi nismo Gnostici u smislu značenja riječi koja označava moderne Gnostike, u njihovom pokušaju da dišu život u suhim ostacima Basilidesa, Valentinusa i Mania. Naša Gnoza je iskovana u peći od 18 stoljeća iskušenja, eksperimenata i dijaloga, i doživjela je krajnju transmutaciju kroz Gnozu Nove Riječi: THELEMA. Mi smo Gnostici putem nasljedstva, zajednice, i putem teorije i prakse; ali mi smo odbacili sjenu starog robovskog krika za oslobođenjem od ' zle i tamne ' materije. Mi više ne doživljavamo inkarnaciju kao prljanje Duha Materijom, već kao oplemenjivanje Materije Duhom. Mi više ne zatvaramo sebe u asketskom povlačenju, ne okrećemo leđa životu i ne doživljavamo iskustvo kao zagađenje naše čistoće. Sada, pošto smo naoružani sa Novim Zakonom, mi idemo naprijed po licu Zemlje da činimo naše Volje među živima; da zračimo naše Svijetlo u svaki sjenoviti i tamni kutak svijeta, i da se ujedinimo sa svim mogućnostima postojanja, koje je Čista Radost. Formula riječi TELHMA može biti proučavana u MTP, Poglavlje VIII, Odjeljak III; i u Zakon je za Sve, komentarima na Liber AL I:39. ' I vjerujem u zajednicu Svetaca.' Zajednica znači uzajamno sudjelovanje, učešće, participacija. Sveci istinske crkve davnih vremena su prizvani od Đakona u 5. Litaniji. (Sada sljedi citat kompletne 5. Litanije, op.prev.) '.......ovu svetkovinu! ' Treba napomenuti da je lista svetaca nepotpuna, što je evidentirano putem fraza ' i mnogi drugi sveti pjesnici ' i ' mnogi drugi...'. Iako imena tih drugih svetaca naše crkve nisu navedena na ovom mjestu, Njihova Esenca je svejedno prizvana sa onima koji su navedeni svojim imenom. Ne zaboravimo da su među ovim tihim svecima i svi ženski sveci naše Crkve ( uključujući i sve majke, po mišljenju našeg Pokojnog Patriarha Merlina Peregrinusa ), čija se imena, u skladu sa tradicijom, nikada ne razotkrivaju. Nakon što je Esenca Svetaca bila prizvana od strane Đakona u Litanijama, Svećenik se za vrijeme Posvete elementa, upravo prije Trisagion, obraća prizvanoj Esenci Svetaca sa ovim riječima: ' Čujte me, svi vi sada duhovno prisutni Sveci Istinske Crkve davnih vremena; od vas mi zahtijevamo nasljeđe, sa vama mi tražimo zajedništvo, od vas mi tražimo blagoslov u imenu IAO.' Dok izgovara ove riječi, Svećenik može odabrati da usmjeri svoju pažnju i koncentraciju na Pehar koji se nalazi u ruci Svećenice, jer sveci su oni koji su iscijedili svaku kap svoje krvi, svoje Esence i Suštine, u Pehar Babalon. I pošto je vino koje se nalazi u tom Peharu već otprije pretvoreno u Krv Boga, Krv Svetaca i Krv Boga su ista krv: ' suština svakog istinskog Boga na površini Zemlje koji održava slijed znanja iz generacije u generaciju.' Tako kao što Crkva priziva svoje Svece, svoje pretke čija Božanska Krv ispunjava njezin

Pehar, nadahnjuje njezine prizive, i oblikuje zidove njezine Duhovne Građevine; tako i svatko od nas priziva svoje vlastite svece, svoje pretke i prethodnike, čija Božanska Krv ispunjava naša tijela, informira našu intuiciju, i oblikuje Astralne Zidove oko naših Svetih Hramova. Formula IAO treba biti studirana u MTP, Poglavlje 5. U Srcu Majstora, IAO je označen kao ' Glas Pelikana ' atribuiran Tipharethu: ' sve što živi je krv Srca Majstora: sve Zvijezde se goste na toj Paši koja obitava u Svijetlosti. ' Zaključne Napomene ' I kao što se piće i hrana svakodnevno u nama pretvaraju u duhovnu tvar, vjerujem u Čudo Mise ' Čudo Mise je Alkemijska pretvorba ' temeljnih metala ' u ' zlato '; transmutacija materije u Božansku Energiju. Ova transmutacija se ne pojavljuje samo u elementima Euharistije tokom njihove posvete, nego također i u sudionicima Mise tokom njihovog pričešćenja. To se vidi u riječima ' Ne postoji dio mene koji nije od Boga ' . Mudra napomena o jelu (što se odnosi na svu hranu ) i piću, je spoznaja da je to Čudo zapravo prirodan proces, a to je spoznato kroz razumjevanje njegove čudesne prirode. ' I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojim postižemo Čudo Inkarnacije.' Von Hammerovo objašnjenje imena Baphomet is Baphe-Metis, Baptizam Mudrošću. Riječ ' priznajem ' dolazi od Latinske riječi confiteri, koja znači, u ovom slučaju, ' priznati' . ' I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio jeste i bit' će.' Na ovo može biti gledano kao na preciznu sintezu svega, što je bilo prethodno rečeno u Himni. Ovo posjeduje mnoge potencijalne interpretacije na mnogo različitih razina. Npr., može biti interpretirano kao sugeriranje doktrine o metempsihozi, transmigraciji ili reinkarnaciji, ili kao da je život jedan cjeloviti kontinuum, ili da svaka individua sudjeluje u prirodi Hadita. U svakom slučaju, to su individualna priznanja putem kojih on ili ona potvrđuju da njihovi životi koje trenutno posjeduju, transcendentiraju očigledna privremena ograničenja. ' AUMGN, AUMGN, AUMGN ' To je Telemitski oblik Pranave, Svetog Vedskog Sloga ' AUM '. Njezina upotreba ovdje je ekvivalentna upotrebi riječi 'AMEN' Jevrejsko-Kršćanske tradicije. Upotreba ove riječi 'AMEN' od strane Hebreja vjerojatno originalno potječe od Egipatskog običaja preuzimanja zavjeta u ime Boga zvanog Amon, Amoun ili Amen, poznatog kao ' Kralja Bogova ' i ' Gospod Neba ', čije ime znači ' Skriven '. AUMGN je također Glas Labuda u Srcu Majstora, koji je atribuiran Keteru: ' kroz Nerođenog, kroz Vječnog, Misao Majstora se kreće, lebdeći u Aetiru. ' Glas ' m ' upotrebljen u Pranavi je drugačiji od srodnog 'm' u Engleskom. On se stvara sa lagano razmaknutim usnicama, i predstavlja prije nazalizaciju sloga nego odvojeni, neovisni fonem. Telemitska Pranava, prema tome, može biti izgovorena na sljedeći način: početak vokalizacije sa široko otvorenim ustima; postepeno skupljanje usnica uz održavanje čeljusti širom otvorene; a kada su usnice skoro već zatvorene, zatvoriti čeljust i nastaviti vokalizirati snažni nazalni zvuk još nekoliko trenutaka. Za kompletnu egzegenezu Telemitske Pranave AUMGN, vidjeti MTP, 8. Poglavlje, 5. Odjeljak.

Formula AUMGN sadrži u sebi cijelu himnu. Njezino trostruko ponavljanje na kraju himne pečati i upotpunjuje istu, prizivajući Svetu Svećenicu koja se sljedeća pojavljuje.

SVEĆENIK: Ti koji si Ja, onkraj svega što ja jesam, Koji ni prirode ni imena nemaš, Koji jesi kada sve osim Tebe nestalo je, Ti središte, i Sunčeva tajno, Ti skriveno izvorište svega znanog i neznanog, Ti samotni i jedini, Ti istinski ognju unutar trske Što množiš se i rađaš, izvoru i sjemenu Svjetlosti, Života, Ljubavi, Slobode. Ti koji iznad govora i izvan vida jesi, Ja prizivam Tebe, moj tinjajući a živahni ognju Koji se raspaljuješ kako moje težnje strastvenije postaju. Ja prizivam Tebe koji vječan jesi, Ti središte i Sunčeva tajno I tu tajnu najsvetiju Čiji nositelj sam ja. Pojavi se, najstrahotniji i najmiliji Kao što je zakonito, u djetetu tvome! HOR. Jer Ocu i Sinu Pravilo je Sveti Duh; Muško - žensko, suštinsko, jedno. Muško biće ženskim likom odjeveno. Slava i obožavanje u visinama Tebi golube, koji čovjeka do božanstva dižeš Da bi on kraljem bio U proljetnom suncu poslije zimske oluje. Slava i obožavanje Tebi, životni soku jasena svijeta, čudesnog drva! MUŠKARCI. Slava Tebi iz Pozlaćene grobnice. ŽENE. Slava Tebi iz iščekujuće Maternice. MUŠKARCI. Slava Tebi sa zemlje neorane! ŽENE. Slava Tebi iz djevice zavjetovane! MUŠKARCI. Slava Tebi, istinsko Jedinstvo Vječnog Trojstva! ŽENE. Slava Tebi, ti oče i majko, sopstvo od "Ja koji jesam"! MUŠKARCI. Slava Tebi, koji si izvan svakog pojma, brizgu sperme, sjemenu i zametku! ŽENE. Slava Tebi, vječno Sunce, Ti Jedno u Trojstvu, Ti Trojstvo u Jedinstvu! HOR. Slava i obožavanje Tebi, životni soku jasena svijeta, čudesnog drva! 1 - 3 - 1 (jedno u trojstvu, trojstvo u jedinsvu) PAN-GNOZA

(SVECI) ĐAKON. Gospode života i Radosti, koji si moć čovjeka, koji si suština svakog istinskog boga koji je na Zemlji, koji održavaš slijed znanja iz generacije u generaciju, kojeg obožavamo na ledinama i u šumama, na planinama i u špiljama, otvoreno na javnim mjestima i tajno u odajama naših kuća, u hramovima od zlata i slonovače i mramora, kao i u ovim drugim našim tjelesnim hramovima, mi časno slavimo spomen na one vrijedne ljude, koji su od starina obožavali tebe i očitovali tvoju slavu pred ljudima; Laotze i Siddartha i Krishna i Tahuti, Mosheh, Dionisus, Mohamed i To Mega Therion, kao i Hermes, Pan, Priapus, Osiris i Melchizedek, Khem, i Amoun i Mentu, Heracles, Orpheus i Odysseus; i Vergilius, Catullus, Martialis, Rabelais, Swinburne, i mnogi sveti pjesnici; Apollonius Tyanaeus, Simon Magus, Manes, Pytagoras, Basilides, Valentinus, Bardesanes i Hippolitus, koji su prenijeli svjetlost i Gnoze nama njihovim baštinicima i njihovim nasljednicima; Merlin, Arthur, Kamuret, Parzival i mnogi drugi proroci, sveci i kraljevi, koji su protiv neznabožaca nosili Koplje i Pehar, Mač i Disk; kao i slijedeći, Carolus Magnus i njegovi vitezovi, William of Schyren, Frederick of Hohenstaufen, Roger Bacon, Jacobus Burgundus Molensis Mučenik, Christian Rosencreutz, Ulrich von Hutten, Paracelsus, Michael Maier, Roderic Borgia Papa Alexandar Šesti, Jacob Boehme, Francis Bacon, Lord Verulam, Andrea, Robertus de Fluctibus, Johannes Dee, Sir Edward Kelly, Thomas Vaughan, Elias Ashmole, Molinos, Adam Weishaupt, Wolfgang von Goethe, Ludovicus Rex Bavariae, Richard Wagner, Alphonse Louis Constant, Friedrich Nietzsche, Hargrave Jennings, Karl Kellner, Forlong dux, Sir Richard Payne Knight, Sir Richard Francis Burton, Paul Gauguin, Doctor Gerard Encausse, Doctor Theodor Reuss, i Sir Aleister Crowley. O Sinovi Lava i Zmije! Sa svim Tvojim svecima mi časno u spomen slavimo one koji su bili, jesu i dolaze. Neka je snažna, silna i očinska ovdje prisutna njihova Suština, da bi uveličala ovu svetkovinu!

SVEĆENIK. Neka u mojim ustima bude suština života Sunca. On uzima Hostiju desnom rukom, njome čini + nad Pliticom, i jede je. Tišina. SVEĆENICA uzima Pehar, otkriva ga i pruža, kao ranije. SVEĆENIK. Neka u mojim ustima bude suština radosti Zemlje! On uzima Pehar, čini + na SVEĆENICU, ispija vino i vraća joj Pehar. Tišina. On ustaje, uzima Koplje i okrene se ljudima. SVEĆENIK. Ne postoji niti jedan dio mene koji nije od Boga. Ljudi koji se žele pričestiti trebaju nagovijestiti svoju težnju ranije; nitko drugi ne smije biti prisutan za vrijeme pričešća; za svakog treba pripremiti cijeli Kolačić Svjetlosti i pun vrč vina. ĐAKON ih rasporedi; oni prilaze jedan po jedan oltaru. Djeca posreduju Elemente ljudima. LJUDI se pričešćuju kao što je to učinio SVEĆENIK, izgovarajući iste riječi u položaju Uskrsnuća: Ne postoji niti jedan dio mene koji nije od Bogova. Ovo se ne izvodi kad je ceremonija karaktera svetkovine, npr. kod vjenčanja, i tada se nitko ne pričešćuje osim SVEĆENIKA; u pričešću sudjeluje samo ono dvoje koje će biti vjenčano. Kod baptizma u pričešću učestvuje jedino dijete koje se krsti; ili kod Karizme u pubertetu u pričešću učestvuju jedino osobe kojima se to potvrđuje. - SVEĆENIK može pričuvati Sakrament za pričešće bolesnih u njihovim kućama.)

SVEĆENIK zatvara veo. Sa Kopljem čini tri puta + na ljudima na slijedeći način. SVEĆENIK. + Neka vas Gospod blagoslovi. + Neka Gospod prosvijetli vaše umove, utješi vaša srca i osnaži vaša tijela. + Neka vas Gospod dovede do ispunjenja vaših istinskih Volja, do Velikog Djela, Najvišeg Dobra, Istinske Mudrosti i Savršene Sreće. On izlazi u Grobnicu na Zapadu, ĐAKON i djeca ga slijede. Muzika. - po volji. (Opaska. - SVEĆENICA i drugi službenici nikad ne učestvuju u Sakramentu, oni postoje kao dio samog SVEĆENIKA.)

Telema! I još samo da razjasnim jednu dezinformaciju vezanu uz Kolačiće Svijetlosti. KOLAČIĆI LUČI Sastojci: • pola galona (2 litre) vina porto (koje se iskuhava do gustog taloga) • jedna i pol šalica neizbjeljenog pšeničnog brašna • med (za okus) • jedna i pol čajna žličica maslinovog ulja • abramelinovo ulje (samo za okus – ne previše!) • ostali sastojci ( vidi AL III, 23 i 24 ) Pod ostalim sastojcima se misli na sljedeće. Magičar uzima "svoju krv" (kao simbol ega, svoje životinjske prirode, animalne volje); i miješa sa prvih 5 sastojaka; zatim taj arhetipski kolačić "spaljuje" na vatri do pepela; smisao ovoga je u cijelosti objašnjen u Misi Feniksa koja se nalazi i na ovom topicu. Ideja je da "niže" hrani "više"; da se "životinjsko" žrtvuje kako bi hranilo "duhovno"; to je metoda putem koje "ne-ja" kroz "ja" upravlja animalnom voljom kao "konjem na kojem jaše"; koja je temelj, gorivo, kotači "kočija" u kojima "juri" duhovna suština čovjeka koja je "vozač". Na hebrejskom se "krv" zbraja do 44, što je broj Horusa i njegove mise. Tada se taj pepeo uzima i miješa ponovo sa prvih 5 sastojaka; zatim se takva smijesa razdijeli u pojedine kolačiće i dogotovi u pećnici; i to su konačni kolačići svijetlosti koji se koriste u svim vrstama gnostičkih misa. Agape! VIII. POGLAVLJE – FORMULA TETRAGRAMATONA U GNOSTIČKOJ MISI Tau Apiryon Tetragramaton je Grčka riječ koja znači ' riječ od 4 slova ', i odnosi se na Hebrejsko ime Boga, YHVH, koja je na Zapadu poznata pod svojim uobičajenim imenom Jehovah. Ovo ime je oduvijek bilo izuzetno štovano kod Kabalista, kao ime od velike moći i simboličkog značenja. Slovima ovog imena su dodjeljena 4 elementa, 4 boje Tarota, 4 svijeta Kabale, i

sva druga smislena četvorstva. Aliester Crowley opisuje Magičku Formulu Kreacije putem te riječi u MTP, 3. Poglavlje; u Knjizi Tota, I:1 i II:0. Čitatelj se upućuje na te tekstove zbog potpunijeg objašnjenja nekih temeljnih koncepcija koje su upotrijebljene u ovom eseju. Hebrejsko slovo Yod je po svojem obliku točka, ime korespodentnog slova u Grčkom je iota, što znači ' jot ' ili ' komadić, glava, bit '. Hebrejsko slovo Heh, što znači ' prozor ', odnosi se na otvoren prostor. Polarnost između Yod i Heh može se sagledati kao ona između Hadita i Nuit. Hebrejsko slovo V se zove Vav što znači ' čavao ', taj pojam se odnosi na ujedinjenje, ili ono što spaja dvije stvari zajedno. Zadnje slovo Heh prikazuje rezultat tog ujedinjenja. Hadit je svaka od beskonačnog broja beskonačno malih točaka koje sačinjavaju Univerzum. Nuit je beskrajni prostor koji okružuje Hadita, ona je cjelina koja je podjeljena zbog ljubavi jedne točke Hadita. Yod je Kralj, vjeren sa Heh, Kraljicom. Njihovo ujedinjenje donosi pojavu Vau-a, koji je Princ, Nasljednik; i završnog Heh, Princeze Djevice. Misija Princa je da oženi Princezu i postavi je na Tron Majke; kako bi Princeza postala Kraljica, a Princ mogao iskoristiti svoje pravo rođenjem da postane Kralj. To se može pročitati u 4. Aetiru Vizije i Glasa: ' I to je ono što je napisano, Malkut će biti uzdignut i postavljen na Tron Binaha. I to je Kamen Mudraca koji je postavljen kao Pečat na grobnicu Tetragramatona, i to je Eliksir Života koji je destiliran iz krvi Svetaca, i to je crveni prah koji je dobiven mljevenjem kostiju Horonzona. ' Evo nekoliko tradicionalnih atribucija za 4 slova Tetragramatona: Yod-Vatra-Chokmah-Chiah-Atziluth-Volja-Magus-Koplje-Amfortas Heh-Voda-Binah-Neshamah-Briah-Memorija-Magister-Pehar-Prozor/Gral Vau-Zrak-Tiphareth-Ruach-Yetzirah-Zaključivanje-Adept-mač-Parsifal Heh(završno)-Zemlja-Malkuth-Nephesh-Assiah-Misli-Neofit-Plitica-Kundry U Gnostičkoj Misi se formula Tetragramatona stalno ponavlja na više nivoa. Sljedi nekoliko primjera. Gnostička i Katolička Crkva Života (Yod), Ljubavi (Heh), Svijetlosti (Vau) i Slobode (Heh završno). Oficiri Crkve su Svećenik (Yod), Svećenica (Heh), Đakon (Vau) i Djeca (Heh završno). Prve četiri točke Himne se odnose na Chaos (Yod), Babalon (Heh), Baphomet (Vau) i Crkva (Heh završno). U ceremoniji ulaska, na oltaru se Yod, Stela, (Chaos, Chokhmah) ujedinjuje sa Heh, Svetim Gralom, (Babalon, Binah); dovodeći na taj način do pojave Vau-a, (Baphomet, Aiwass, Tiphareth, Um), Đakona sa KZ, i sa završnim Heh, kongregacijom, (Crkva, Malkut, misli). Đakon pridodaje Vau (KZ, Logos) Yodu i Hehu na Oltaru. Nakon što Đakon i kongregacija odrecitiraju Himnu, koja uključuje priznavanje Sila Tetragramatona, pojavljuje se drugi aspekt završnog Heh, Djevica. Ona kompletira formulu na Oltaru dodajući završno Heh (Pliticu, Svijet). Nakon toga svojim zmijolikim kretanjem po Hramu, ujedinjuje sile Yod i Heh putem Oltara sa mirisima i Fontane; što dovodi do pojave drugog aspekta Vau-a, Svećenika. U Ceremoniji Otvaranja Vela, Svećenik (Vau) uzdiže Svećenicu (Heh završno) i ustoličava je na Oltaru; gdje ona zauzima mjesto Grala (Heh). Svećenik kao Vau/Parsifal, silazi niz stepenice i ' luta u divljini ', nakon toga, uzdižući se jednu stepenicu, priziva Nuit (Heh). Nuit se manifestira unutar Svećenice. Ona uzrokuje pojavu skrivenog plamena Svećenika, potičući ga da se uzdigne još jednu stepenicu i prizove Hadita (Yod) u sebi. Svećenik se uzdiže na zadnju, treću stepenicu i priziva Horusa (Vau), i Đakon (Vau) recitira Litanije Crkvi

(Heh završno). U Posveti Elemenata, Svećenik (Yod) i Svećenica (Heh), dovode u pojavnost (tj. stvaraju) novi Vau i Heh završno, Elemente. Ovi elementi se sada uzdižu na razinu Yod i Heh, kroz identifikaciju sa osobama Svećenika i Svećenice: Hostija je poistovjećena sa Svećenikom (Yod), a Pehar sa Vinom je poistovjećen sa Svećenicom (Heh). Hostija je okrugla simbolizirajući Sunce, i načinjena je od žita Ceres, koje simbolizira i Sunce i Sina. U posveti Hostije Svećenik kaže: ' Živote(Yod) Čovjeka(Vau) na Zemlji(Heh završno), plodu rada i sredstvo truda; budi hrana Duha! '. Nakon toga Svećenik poistovjećuje Hostiju sa sobom(Yod) izgovarajući ' Touto esti to soma mou ' (Ovo je moje tijelo). U posveti vina Svećenik kaže: ' Nosioče radosti(Heh) Čovjeka(Vau) na Zemlji(Heh završno), utjeho rada i nadahnuće težnje, budi ekstaza duha! '. Nakon toga Svećenik poistovjećuje Pehar sa Svećenicom izgovarajući ' Touto esti to Poterion tou Haimatos mou ' (Ovo je Pehar moje Krvi). Ova identifikacija je zapečaćena kada Svećenik(Yod) sa Hostijom (Vau) učini 5 križeva nad Peharom; kao što je i netom prije učinio nad Svećenicom. Nakon toga se ova dva elementa, (Hostija i Pehar), uzdižu. U Himni Svećenik i Sve priziva Srž Svijeta, Kether, Izvor i Sjeme svega. U Mističnom Vjenčanju i Konzumaciji elemenata, Hostija, simbol Svećenika, i Yoda kao Amfortasa, je žrtvovana – prelomljena na dvoje, i Particula je izvađena. Particula je poistovjećena sa Sjemenom ili Srži Svećenika, sa najvišom točkom Yoda Chokhmaha, dakle sa Ketherom. Particula je nakon toga postavljena na vrh Koplja (Yod). Sjeme Kethera je putem Koplja Chokhmaha stiglo u Pehar Binaha (Heh). Rezultat je Lav – Zmija, Baphomet (Vau). Svećenik se okreće prema narodu (Heh završno) i spušta Koplje, te putem njega projicira prizvanu Vau Silinu među narod. On nad njima čini znak Križa i proglašava Zakon, posvečujući ih tim činom Velikom Djelu. Oni odgovaraju sa ' Ljubav je Zakon, Ljubav pod Voljom ', što je Formula Zajedništva i Pričesti, koja ih i priprema da istu prime. Svećenik tada konzumira dvije polovice prelomljene Hostije govoreći ' Neka u mojim ustima bude suština Života(Yod) Sunca(Vau)! '. Nakon toga on konzumira Vino koje sadrži rastopljenu Particulu govoreći ' Neka u mojim ustima bude suština radosti(Heh) Zemlje!(Heh završno) ' . Po tome se vidi da Svećenik unutar sebe integrira kompletnu formulu. ' Ne postoji dio mene koji nije od Bogova! ' Narod, prethodno u potpunosti pripremljen, se također pričešćuje. Svaki od od njih konzumira Yod i Heh, i ujedinjuje ih unutar svojih tijela. Vau tog ujedinjenja je onda prizvan nad njih putem Blagoslova Svećenika: a to je izvršenje njihovih vlastitih individualnih Istinskih Volja. Sa konzumacijom elemenata, oficiri kao takvi, su izvršili svoje Istinske Volje, oni više nemaju ništa za uraditi. Stoga se Svećenica povlači iza Vela, a Svećenik, praćen Đakonom i Djecom, vraća se u Grobnicu iz koje je i izašao. Narod ostaje u Hramu, sada na njima leži zadatak da upotrijebe Formulu Tetragramatona prema cilju izvršenja njihovih vlastitih individualnih Istinskih Volja. Gospodin Jones kaže: Naravno, SAD nisu država gdje se predsjednik može samo tako smijeniti, no moćnici, puno

lakše nego narod, mogu srušiti vlast koja im ne odgovara. Kako se čini prema nekim njegovim potezima Barack Obama je odlučan da SAD-om upravlja on, a ne multinacionalne korporacije i industrijski lobiji i pitanje je da li će to uspjeti samo tako proći. Naime, američki predsjednici su bez obzira kojoj stranci pripadali vodili istu politiku koja se razlikovala jedino u nijansama. Obamina politika zapravo nije toliko drugačija od Bushove ali je u nekim pitanjima dirnuo u osinje gnjezdo. Sam njegov dolazak na čelo države je bio šok za establishment; izbori za predsjednika SAD-a se odvijaju tako da vodstva obiju stranaka izaberu svog čovjeka i onda ga jednostavno reklamiraju kao deterdžent, Obama se nakako uspio probiti na vrh zaobišavši tu prepreku. Moćno oružje kojim se Obama uspješno služi u postizanju svojih ciljeva je uspješna propaganda. Interesne skupine, mogu, pomoć Kongresa i Senata koji je pun njihovih ljudi, blokirati njegove odluke koje im nisu poćudne, no ne mogu ništa ako ih on prije toga dobro izreklamira "običnom narodu" što on zasada i uspijeva. Telema! Još uvijek ne možemo sa sigurnošću znati kakav je Obama čovjek. To ćemo tek moći zaključiti na osnovu njegovih poteza u bližoj&daljnjoj budućnosti. Bilo bi zaista predivno da se SAD polako počne okretati prema socijalizmu utvrđenom u humanizmu (zaboravite komunizam); pošto je neminovno da se svijet počne razvijati u tom smjeru (kapitalizam sigurno odlazi; samo je pitanje kada, kako i gdje). Nemoguće je, pa makar samo to i predpostavili, da Obama nije došao na "vlast" kao jedna od unaprijed izabarnih "marioneta" zvijeri kapitala (sa ciljem da se narodu ponudi iluzija "demokratskih izbora"); jer koja god da od ponuđenih "marioneta" pobijedi; oni uvijek ostaju na vlasti, "vladajući iz sjene". To je činjenica koje smo već svi odavno svijesni. Sasvim je sigurno da je većina onih koji su financijski "podržali " njegovu kandidaturu; bila 100% uvjerena kako je on samo jedan od bezbroj kandidata koji su pogodni za "ulogu" predsjednika SAD-a. Sada samo preostaje pitanje; da li su pogriješili u svojoj procjeni Obame kao čovjeka? Trenutno sve "ovisi" o tome kakav je Obama čovjek; kakvu tajnu nosi u svom srcu. Ako je zaista onaj "pravi"; onda će pokušati uspostaviti neku varijantu "pravde" utemeljene na humanizmu&socijalizmu; ili barem u što većoj mjeri pomoći ljudima da si omoguće život dostojan čovjeka. Nije potrebno biti pretjerano inteligentan da bi se zaključilo kako je to gotovo (u sadašnjem trenutku ljudske evolucije) nemoguće. Za sada svoje poteze "kapitalisitima" može opravdati pod krinkom "mazanja očiju" javnosti; tj. "kupovanja vremena" USA zvijeri dok ne "zaliže svoje rane" ( a moguće je da je odani službenik "zvijeri"); no prije ili kasnije; ako postane previše "revan" u svojim socijalnim reformama; Zvijer će posumnjati; a onda mu se "crno" piše. Stoga sve ovisi o "geniju" njegove političke&ekonomske strategije; kao i o njegovom državničkom umijeću; njegovom razumjevanju,mudrosti, lukavosti i natruhama ludosti. Genijalan mu je potez, kao što je to već netko ovdje naveo; brzo&precizno informiranje javnosti o svojim ciljevima, što dovodi do još brže podrške širokih narodnih slojeva, kao i svjetske javnosti; te na taj način uspiijeva (iako vrlo labavo&privremeno) vezati ruke Zvijeri. Može "preživjeti" ako uspije (u što kraćem vremenskom roku) - pridobiti narod, ključan dio američke inteligencije, ljude u vojci na ključnim položajima; te barem neki minimalni broj kapitalističkih moćnika. Znači, zadaća mu nije laka; u početku će morati "prividno plesati" po "taktu zvijeri"; i istovremeno provoditi "reforme" i povlačiti "šahovske" poteze izuzetno mudro&lukavo; zvijer mora biti nahranjena&obmanuta; kako bi se dok "sita spava"; Obama u tišini mogao posvetiti svojoj istinitoj zadaći. Tako da će mnogi njegovi "potezi" izvana izgledati upravo "suprotni" od njegovog krajnjeg cilja. Ako zadobije "moćnu" podršku; tada će moći nastupati daleko "otvorenije". Ovo su sve samo predpostavke; još uvijek na možemo znati za koga to točno Obama "radi". Ako se i radi o nekom "prevratu" u SAD-u,

ovo je jedini mogući način njegovog "dešavanja"; zapravo se radi o "duhovnoj" revoluciji, evoluciji i napretku; i moći će saživjeti jedino u slučaju da se što veći broj američkih "glasača" "probudi", i svim snagama podrži Obamu (ako je "pravi") u njegovim reformama; te da mu pomognu da ostane na "kormilu" SAD-a; i ukrcaju se na njegov "brod" koji ih vozi u "obećanu zemlju". Agape!