Svjetski Velikani O Poslaniku Muhamedu.docx

SVJETSKI VELIKANI O POSLANIKU MUHAMEDU, A.S.

“(Zar ti Mi, Muhammede, nismo) spomen tvoj podigli visoko!” (El-Inširah, 4) „Vi u Allahovu Poslaniku divan uzor imate.” (El-Ahzab 21) “Ti si (Muhammede), doista, najljepše ćudi!” (ElKalem, 4) Mnogi su svjetski velikani o posljednjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekli najljepše riječi, kojima treba da se ponosimo i drugima ih prenosimo. Samo neke od njih ćemo ovdje spomenuti. Johann Wolfgang Goethe (1749-1832), čuveni njemački pisac, političar, pjesnik, naučnik i filozof, kojeg smatraju najvećim Nijemcem svih vremena, rekao je o Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: „Muhammed je najveći, jer je sa najmanje sredstava učinio najviše. On je, pomažući islam, dobio pomoć islama. Čuvajući islam, ostvario je najviše rezultate. Ostavio je vječito pravilo ponašanja svim svojim sljedbenicima: ko ostavi islam – izgubio je sve, ko sačuva islam – dobio je sve!“ „Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje, a da mi sa svim našim sistemima ništa dalje odmakli nismo i da uopće niko nije u stanju dalje da stigne. Prije ili kasnije morat ćemo prihvatiti islam, jer je on primjeren razumu.”

Dakle, ovako je prije oko 200 godina govorio o islamu i Poslaniku, a. s., slavni Gete, kojeg smatraju najinteligentnijim čovjekom svih vremena. I, evo, današnjem nestabilnom svijetu je doista potreban islam da bi izašao iz krize koja ga je zapljusnula sa svih strana. Zato mnogi zapadnjaci svakodnevno prihvataju islam. Lav Tolstoj (1828-1910), slavni ruski i možda najveći svjetski pisac, divio se islamu i Poslaniku, s.a.v.s.: “Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od kršćanstva. Da je čovjek imao pravo izbora, svaki bi razuman čovjek nesumnjivo prihvatio islam, jednog Boga i Njegovog Poslanika.” Postoje autentični dokumenti i informacije da je Tolstoj pred kraj života prihvatio islam i da je ostavio oporuku da bude ukopan kao musliman. Na njegovom grobu nema krsta. Napoleon Bonaparta (1769-1821), poznati francuski osvajač, vojskovođa, državnik i car: „Mojsije je objavio Božju egzistenciju svom narodu, Isus rimskom svijetu, a Muhammed cijelom svijetu. Arabija je bila paganska zemlja kada je, šest stoljeća poslije Isusa,

Muhammed upoznao svijet sa jednim Božanstvom koje je i Abrahamovo, i Ismailovo, i Mojsijevo, i Isusovo. Arijanci i ostali sektaši su uzbudili svijet raspravama o Trojstvu: o Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Muhammed objavljuje da je samo jedan Bog, da On nema ni oca, ni sina i da trojstvo nameće misao idolotarije. Nadam se da nije daleko vrijeme kada ću biti u mogućnosti da ujedinim sve pametne i obrazovane ljude svih zemalja i da uspostavim jedinstvenu upravu na temelju principa Kur’ana, koji su jedini ispravni i jedino oni mogu dovesti ljude sreći”. Thomas Carlyle (1795-1881), škotski historičar, filozof, matematičar i esejist, rekao je o Muhammedu, s.a.v.s.: “Njegov dom bio je vrlo skroman, obična hrana bila mu je hljeb i voda. Ponekad se mjesecima nije naložila vatra na njegovom ognjištu. O njemu s ponosom govore. Dobar čovjek, kako bih rekao, nešto je u njemu bolje od ma koje vrste privlačnosti, inače ga njegovi sirovi Arapi, koji su se pod njegovim vođstvom borili 23 godine, ne bi toliko poštovali. To su bili sirovi ljudi koji bi često zametali kavgu s divljom iskrenošću, bez prave vrline i čovječnosti i niko ne bi mogao njima upravljati i komandovati. Nijednog vladara u njegovoj kraljevskoj odori ne bi oni tako slušali kao ovog čovjeka koji je išao u ogrtaču koji je on sam sebi napravio. Za tih 23 godine iskušenja smatram da je trebalo biti pravi heroj. Ti Arapi, čovjek Muhammed i ono stoljeće – nije li to sve kao jedna iskra da je pala, iskra u jedan svijet čiji je pijesak izgledao crn i nezapažen i gle, taj pijesak se pokazao kao barut koji je zasvijetlio visoko u nebo – od Delhija do Granade. Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monoteizam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u jednog Boga.” Jedne prilike je Tomas Karlajl rekao i ovo: „Kako je za samo dvije decenije jedan goloruk čovjek mogao ujediniti zaraćena plemena i pustinjske beduine u jednu od najmoćnijih i najciviliziranijih nacija?! Laži koje su se lijepile oko dobronamjernog zanosa, samo su naša, vlastita sramota“. Džordž Bernard Šo (1856-1950), poznati englesko-irski dramaturg i dobitnik Nobelove nagrade, u svojim poznatim govorima je izjavio sljedeće: “Ako ijedna religija ima priliku da preuzme Englesku i Evropu za narednih sto godina, to je onda sigurno islam.“ A o poslednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao je sljedeće: “Uvijek sam visoko cijenio Muhammedovu vjeru zbog njene naročite vitalnosti. To je jedina religija koja, kako meni izgleda, posjeduje sposobnosti prilagođavanja promjenjivim fazama života i samo kao takva može važiti u svim periodima razvoja. Ja sam proučavao tog osobitog čovjeka (Muhammeda), i po mom mišljenju, iako nisam nikakav antikrist, njega treba nazvati Spasiteljem

čovječanstva. Ja vjerujem, kada bi danas jedan čovjek, kao što je on, uspio uspostaviti vlast u modernom svijetu, on bi uspio riješiti njegove probleme na način koji bi mu pribavio potrebni mir i sreću. Ja sam prorekao za Muhammedovu vjeru da bi ona mogla biti primljena u budućoj Evropi, kao što se to već počinje primati u današnjoj.” Bernard Šo je jedne prilike rekao i ovo: “Kada bi danas došao Muhammed, svjetski bi se problemi riješili dok bi čovjek popio šoljicu kafe.” Michael H. Hart, američki pisac, koji je 1978. napisao poznatu knjigu „Stotinu najutjecajnijih ličnosti u historiji“, na prvo mjesto je stavio Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., rekavši: “Moj izbor za Muhammeda, da bude na čelu liste najutjecajnijih svjetskih ličnosti, može iznenaditi neke čitatelje i može za neke biti upitno, ali on je nesumnjivo bio jedini čovjek koji je bio uspješan na razini vjerskog i sekularnog.“ Mahatma Gandi (1869-1948), poznati indijski političar i duhovni vođa, koji je svojim djelovanjem zauzeo permanentno mjesto u historiji, rekao je o Poslaniku, s.a.v.s.: „Želio sam da znam dosta o onome koji ima neosporeni utjecaj u današnje vrijeme nad milionima srca u čovječanstvu... Postao sam više nego uvjeren da mač nije bio taj koji je donio tu poziciju islamu u to vrijeme i u tom načinu života. To je bila kruta jednostavnost, i krajnja skromnost Muhammeda, s.a.v.s, istinitost njegovih obećanja, njegova intenzivna pobožnost, njegova neustrašivost, i njegova potpuna ubijeđenost u vjeru u Boga i njegovu sopstvenu misiju. To, a ne mač je nosio njih u to vrijeme, i prebrodio svaku prepreku. Kada sam zatvorio drugi dio (Poslanikove biografije), bilo mi je žao što nema više za mene da čitam o tom predobrom životu." Montgomery Watt, škotski historičar, rekao je o Božjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Niko od velikana historije nije tako slabo cijenjen od Zapada kao što je to Muhammed (s.a.v.s.)." Ono što su o Poslaniku, s.a.v.s., rekli samo neki od svjetskih velikana, doista nas čini ponosnim i treba da nam posluži kao motivacija i inspiracija da ga uzmemo za uzor u svemu sve do smrti. U tome je spas za nas i cijelo čovječanstvo. Uzvišeni Allah kaže: “On je Onaj Koji Dokaze Jasne Svome robu objavljuje, da vas iz tmina na svjetlost izvede! A Allah je zbilja prema vama dobar i samilostan!” (El-Hadid, 9)