Skripta_za Usmeni

RAČUNALNE MREŽE Božidar Rački RAČUNALNA MREŽA • Povezani skup dvaju ili više samostalnih računalnih sustava • Povezivost ostvaruje na više razina, a najniža je hardverska razina (kablovima - koaksijalni, UTP, optički, bežično) gdje povezana računala čine čvorove, a medij koji povezuje je veza / link • Fizička veza: - Point to point (jedna fizička veza povezuje točno dva čvora) - Multiple access (jedna fizička veza povezuje više čvorova – sabirnica) PREKLAPANE MREŽE • Mreže sa sklapanjem krugova/putova (circuit-switched) - Standardna telefonska mreža - Uspostava “postojane veze” (optički krug, električni krug) - Prijenos signala/podataka • Mreže sa usmjeravanjem paketa (packet-switched) - Tipična računalna mreža - Pošiljatelj šalje adresirane pakete podataka prema preklopniku - Preklopnik prima, pohranjuje i prosljeđuje pakete prema odredištu (store and forward) PAKETI • Paketi su "blokovi podataka" ili točnije nizovi bitova neke zadane (ili maksimalne) dužine, precizno definirane strukture • U osnovi, takvi nizovi sastoje se od zaglavlja (koje sadrži upravljačke podatke i adrese), te od "korisnog tereta" (tj. podataka) koji prenose • Paketi se još nazivaju i ćelija (cell), okvir (frame), poruka (message), ovisno o kontekstu u kojem se spominje, a zajedničko značenje im je “jedinica podatka”. STRUKTURA MREŽE • Host - izvodi mrežne programe aplikativne razine (poput raznih Web pretražitelja, programa sa računalnu poštu i slično), ali i niz drugih programa (nižih razina) koji su neophodni za rad same mreže. • Network – čvorovi - preklopnici, zajedno sa vezama između njih, ostvaruju / utjelovljuju mrežu, njihov je zadatak da prosljeđuju pakete, odnosno da uspostavljaju putove. USMJERIVAČ VS PREKLOPNIK • Čvor koji povezuje dvije ili više mreža (obično različitih vrsta) naziva se usmjerivač (router), ponekad i gateway • Preklopnik povezuje čvorove unutar jedne mreže. ADRESA, PREKLAPANJE, USMJERAVANJE • Da bi hostovi koji su spojeni na mrežu mogli međusobno komunicirati, potrebno je da svaki od njih ima jedinstvenu adresu (u svakoj od mreža na/u koje je vezan). • Adresa je općenito niz bitova koji jednoznačno identificira (imenuje, adresira) jedan čvor mreže, taj čvor može biti host, preklopnik ili usmjerivač • Na temelju adrese hosta, preklopnici i usmjerivači usmjeravaju pakete od hosta-pošiljatelja do hosta primatelja • Proces usmjeravanja paketa, naziva se usmjeravanje ("određivanje puta", routing) SLANJE PORUKA U MREŽI (ispit!) • Unicast - poruka se upućuje na točno jedan čvor i nosi adresu točno onog čvora na koji je poslana; • Multicast - poruka se istodobno upućuje na veći broja čvorova u mreži, ali ne na sve čvorove i nosi adresu grupe strojeva, odnosno adresu koja označava jednu grupu strojeva; • Broadcast - poruka se upućuje na sve čvorove u mreži i adresa poruke označava da je ta poruka namijenjena svakom od čvorova mreže. PROSTORNA OPSEŽNOST MREŽA • SAN (System Area Network) prostorno ograničena "na jednu prostoriju"; takva mreža obično povezuje različite komponente istog računalnog sustava. ... one obično omogućavaju paralelan rad 1

većeg broja procesora koji zajednički koriste neke resurse kao što su sustavi za upravljanje datotekama, printeri... • LAN (Local Area Network) pokrivaju relativno mali prostor. Kod LANova je obično zadana maksimalna ukupna dužina spojnog kabela. Obično je zadana i minimalna udaljenost između dva čvora, kao i maksimalan broj domaćina u LAN mreži. • MAN (Metropolitan Area Network) prostire se na prostoru veličine "nekoliko desetaka kilometara" (veći grad do 160 kilometara). • WAN (Wide Area Network) prostiru se na praktički neograničenom prostoru i mogu sadržavati vrlo velik broj čvorova (taj broj zavisi prvenstveno od raspoloživog broja adresa čvorova). Najpoznatija WAN mreža je Internet. RAZVOJ RAČUNALNIH KOMUNIKACIJA • 1. faza – spajanje udaljenog terminala - Korisnik na udaljenom terminalu radi kao da je neposredno spojen na stroj (Telnet), ako ne postoji veza u lokalu – nema komunikacije, rastom broja korisnika raste i opterećenje na centralnoj jedinici. • 2. faza – spajanje udaljenog računala - Centralna jedinica - Udaljeno računalo - Korisnik na udaljenom računalu radi kao da je neposredno spojen na stroj no koristi program s lokalnog stroja koji emulira terminal (Telnet) - Ako ne postoji veza u lokalu – nema komunikacije sa centralnom jedinicom, ali korisnik može obrađivati podatke – razvoj protokola za razmjenu podataka (Z-modem, Kermit, FTP) - Razvoj posebnih programa za ostvarivanje veze između modema i stroja odn. za upravljanje modemom (Telix) - Centralna računala postaju preopterećena pa se razvijaju uslužni protokoli • 3. faza – decentralizacija obrade - Računala se organiziraju u lokalne mreže - Jedno računalo preuzima funkciju poslužitelja (servisi i protokoli) - Udaljeni korisnik se uz pomoć programa-klijenta spaja na poslužitelj, postavlja upit poslužitelju, poslužitelj vraća odgovor na upit, klijent interpretira dobivene rezultate. OSI MODEL – OPIS SLOJEVA 1. Fizički sloj - Vrši fizički prijenos niza bitova preko fizičke veze do susjednog čvora na kojeg je taj niz bitova upućen (daljnji prijenos tog niza bitova do konačnog odredišta vrši zatim fizički sloj slijedećeg čvora). 2. Sloj veze podataka (Data link) - Sloj koji uređuje nizove bitova u okvire fiksne strukture, čiji je osnovni oblik . - Funkcije te razine obično su realizirani hardverski, u mrežnim adapterima. 3. Mrežni sloj (Network layer) - Sloj koji usmjerava pakete prema njihovu odredištu. - Jedna poruka (sa transportne razine) smješta se u jedan paket (na mrežnoj razini) koji se zatim smješta u jedan okvir (na razini veze podataka) i upućuje u mrežu. 4. Transportni sloj (Transport layer) - Najniži sloj koji uspostavlja i vrši komunikaciji između dvaju procesa koji su smješteni na različitim domaćinima. 5. Sloj aplikacije (aplikacijski sloj; Application) - Sloj kojim se definiraju razni entiteti (aplikacije) pomoću kojih korisnik vrši mrežnu komunikaciju, odnosno koristi usluge mreže, npr. HTTP. 6. Sloj predstavljanja (Presentation layer) - Vodi računa o načinu predstavljanja (kodiranja i prikazivanja) primljenih podataka. 2

7. Sloj sesije (Session layer) - Sloj koji vodi računa o povezivanju različitih tokova ulaznih podataka koji na domaćinu-primatelju trebaju biti povezani zajedno. - Npr. kod video-konferencija, gdje treba sinkronizirati glasovne i vizualne tokove podataka. TCP/IP MODEL – OPIS SLOJEVA (ispit!) 1. Sloj host-mreža (Host to network) - Na najnižoj razini nalazimo niz mrežnih protokola (network protocols), označenih sa NET1, NET2, itd. - U praksi, ti se protokoli interpretiraju kombinacijom hardvera (mrežnih adaptera) i softvera (drivera raznih mrežnih jedinica / naprava). 2. Internet - Drugi sloj modela/arhitekture (odozdo tvori IP protokol (Internet Protocol)). - Taj protokol omogućava povezivanje različitih mreža u jednu sastavljenu (logičku) mrežu. - Da bi neki čvor mogao biti "priključen na Internet", treba sadržavati softver koji "radi sa IP paketima"; dakle, na njemu mora raditi IP protokol. 3. Prijenosni sloj (Tranport) - Sadrži dva protokola i to TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User Datagram Protocol). - TCP i UDP koriste usluge IP sloja, a pružaju usluge prijenosa ("transporta") podataka aplikacijskom sloju iznad sebe. - TCP nudi pouzdan prijenos ("bez grešaka"), dok UDP nudi nepouzdan prijenos (sa "mogućnošću grešaka"). 4. Aplikacijski sloj (Application) - Na aplikacijskoj razini nalazimo niz protokola koji definiraju razne korisničke aplikacije, kao što su FTP (File Transport Protocol), HTTP, Telnet, računalna pošta, i druge. RAZLIKA IZMEĐU OSI I TCP/IP MODELA (ispit!)

• • • • • •

OSI model ima 7 slojeva a TCP/IP model ima 4 sloja. OSI model je stariji i iz njega je proizašao TCP/IP model, koji je danas dosta zastupljeniji. Sloj host-mreža odgovara Fizički sloj i Sloj veze podataka OSI modela Internet sloju odgovara network sloj (mrežni sloj) OSI modela Transport sloju odgovara transport OSI modela Aplikacijskom sloju odgovara sloj sesije predstavljanja i aplikacije OSI modela

PROTOKOLI • HTTP - protokol aplikacijske razine koji koristi "transportne usluge" TCP protokola (koji jest protokol transportne razine, ali nije proizvod OSI modela, već spada u Internetov TCP/IP model). • TCP - protokol za prijenos paketa podataka između spojenih čvorova. • IP - internet protokol za povezivanje čvorova mreže. On je temeljni (najvažniji) element u arhitekturi Interneta, U suštini, IP definira jedan jedinstveni oblik paketa i način njihovog prijenosa između mreža različitih vrsta i strojeva različitih vrsta. • TELNET – mrežni protokol unutar IP grupe protokola. Namjena ovog protokola je uspostava dvosmjernog 8-bitnog komunikacijskog kanala između dva umrežena računala. Najčešće se koristi da osigura korisniku jednog računala sesiju za korištenje tzv. sučelja komandne linije na drugom računalu. Omogućava interaktivan pristup udaljenom čvoru (TELecommunications NETwork). 3

TRI GENERACIJE LAN-OVA (ispit!) 1. CSMA/CD & token ring - spajanje terminala sa poslužiteljem, client-server aplikacije na srednjim brzinama 2. FDDI - odgovara potrebama za magistralnim (backbone) povezivanjem na velikim brzinama 3. ATM tehnologija - podrška real-time aplikacijama na velikim brzinama prijenosa, podrška većem broj klasa usluga (npr. video, audio, file transfer..), skalabilna propusnost (prioriteti), povezivanje različitih protokola TOPOLOGIJA MREŽA • Topologija e logička i fizička prezentacija rasporeda terminala, vodiča i ostale opreme koja tvori mrežu • Fizička topologija može biti prsten (ring), sabirnica (bus), zvijezda (star), isprepletena mreža (mesh), stablo (tree) • Logička topologija može biti sabirnica (bus), prsten (ring), zvijezda (star) MAC ADRESA (ADRESA MREŽNIH ADAPTERA) (ispit!) • 48 bita (6 okteta = 6x8bit) – određuju se u toku proizvodnje • Administrirane su od strane IEEE • Prva dva bita – rezervirano za potrebe administracije (pojedinačna/grupna, globalna/lokalna) • Svaki proizvođač zahtjeva svoj OUI (Organisationally Unique Identifier – 22 bita – 4 milijuna kombinacija-ostatak adresnog prostora sami brinu) • Često se naziva i fizička adresa jer se odnosi na mrežni adapter • Razlikuje se od Internet adrese računala • MAC i IP adresu povezuje ARP FORMAT MAC OKVIRA – POLJA (ispit!) • MAC kontrola – bitovi koji nose informaciju potrebnu za funkcioniranje MAC protokola • Adresa odredišta (fizička adresa računala) • Adresa ishodišta (fizička adresa računala) • podaci • provjera greške – CRC (Cyclic Redundancy Check – niz bitova čija je funkcija provjera ispravnosti prijenosa okvira) -> fCRC(Okvir)= CRC ARP (Address Resolution Protocol) • Komunikacijski protokol kojim se dobiva fizička adresa na lokalnoj mreži iz poznate mrežne adrese. RARP (Reverse Adress Resolution Protocol) • Omogućava da se uz poznavanje fizičke MAC adrese računala sazna i njegova IP adresa • Koristi se kod sustava bez diska koji prilikom pokretanja ne znaju vlastitu IP adresu i saznaju je pomoću RARP upita KODIRANJE • Kodiranjem niza podataka se postiže veća sigurnost prijenosa podataka nego kod nekodiranog niza, pogotovo kod većih brzina prijenosa. • Cilj kodiranja je prijenos što većeg broja bitova preko ograničenih kapaciteta koje nude današnji mediji, u prvom redu bakar. • Najpoznatije: Manchester kodiranje – svaki bit opisan sa dva stanja (0 ili 1), lakša sinkronizacija pošiljatelja i primatelja. NAČIN PRISTUPA MEDIJU • U tradicionalnim LAN-ovima (prve generacije) – svako računalo koje želi prenijeti poruku nekom drugom, mora se izboriti za pristup mediju • Nasuprot tehnologijama zajedničko dijeljenog medija su tehnologije preklapanja kod kojih se ostvaruju paralelne komunikacijske veze te se krajnje stanice ne natječu međusobno za medij • Nedeterministički pristup - broadcast mreže – CSMA/CD, Ethernet – ne garantiraju prijenos, prednost – velike brzine • Deterministički pristup – Token Ring, FDDI – garantirani prijenos, manje brzine 4

ETHERNET (IEEE 802.3) (ispit!) • Jedna od tehnologija umrežavanja lokalnih računalnih mreža. Ethernet temeljno obilježava njegov protokol za pristup mediju (MAC) CSMA/CD. • Obilježja Etherneta: - slučajan pristup mediju (random access) - borba za medij - baseband (čitav f spektar za prijenos signala) - broadband izvedba (f spektar se dijeli na više kanala i njima se prenose različiti signali) • Ethernet je najraširenija mrežna tehnologija s najvećim brojem ostvarenih priključaka (70%) • Ima nedeterministički protokol, ali uz pravilno projektiranu mrežu predstavlja jako dobro, jeftino i jednostavno rješenje za područje lokalnih mreža CSMA/CD PROTOKOL (Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection) (ispit!) • Stanica prvo “osluškuje” stanje na mediju (Carrier Sense) • U slučaju sukoba sve stanice detektiraju stanje sukoba (Collision Detection), obustavljaju prijenos i ponovno pokušavaju nakon isteka trajanja slučajnog vremena • Koristi se kod žičanih veza CSMA/CA PROTOKOL (Carrier Sense Multiple Access with Collision Avoidance) (ispit!) • Prepoznavanje nosioca podatka sa višestrukim pristupom i izbjegavanjem sukoba na liniji. • Uređaj koji želi poslati podatke kroz mrežu, obavještava ostale čvorove mreže o svojoj namjeri • Obavještava sve ostale čvorove da ne šalju podatke i onda on šalje svoje podatke kroz mrežu • Koristi se kod 802.11 Wireless LAN mrežama TOKEN RING (IEEE 802.5) • Razvio IBM, ring pokriva <30% LAN mreža • priključak je 3 puta skuplji od Etherneta, ima tendenciju prelaska na UTP • aktivni koncentratori zamjenjuju pasivne, propusnost se povećava preklapanjem i dvosmjernim vezama • ima upitnu budućnost (nema nasljednika na većim brzinama – stalo se na 16Mbit/s za razliku od Etherneta). TOKEN RING – NAČIN RADA (ispit!) • Token (žeton) kruži od stanice do stanice kad nema prijenosa • Stanice su povezane logički u krug • Stanica koja želi prenositi podatak uzima token kad dođe do nje i u njemu promijeni jedan bit i dodaje dodatna polja koja tvore okvir • Takav okvir ide po krugu bit po bit i otpušta ga stanica koja ga je poslala kad do nje stigne prvi bit • Tada druge stanice mogu prenositi podatke na isti način • Prednost - pruža svim stanicama jednaku mogućnost prijenosa u uvjetima visokog opterećenja mreže i mogu se definirati prioriteti • Nedostatak - ima relativno složene procedure za nadzor i održavanje tokena TOKEN RING KONCENTRATOR • Logički krug predstavlja veliki nedostatak jer se u slučaju kvara na bilo kojem segmentu raspada cijela mreža • Zbog toga se fizički Token Ring realizira topologijom zvijezde uz korištenje koncentratora • Koncentratori se sastoje od više priključnih mjesta i omogućavaju normalni i bypass način rada, svako priključno mjesto sadrži relejne sklopke za spajanje i odspajanje stanica koje su upravljane malim istosmjernim naponom kojeg dobivaju kroz mrežni kabel • Ukoliko napona nema znači da postoji prekid i koncentrator odspaja stanicu u kvaru (relej nema pobudu) i čini prespoj TOKEN RING NADZORNA STANICA • Svaka stanica može biti nadzorna, ali u jednom trenutku je samo jedna aktivna. • Generira token (3 okteta) i brine da tokeni višeg prioriteta i okviri ne kruže beskonačno po krugu • Svaki put kada kroz nadzornu stanicu prođe token ili okvir, ona u njega postavlja tzv M bit (monitor) i ako se taj token ili okvir vrati do nje, počinje postupak njegovog čišćenja i stanica šalje novi token • Spremnici služe za osiguranje dovoljne veličine kruga i kada je u mreži samo jedna stanica • Nadzorna stanica pokreće postupak obavijesti o susjedima (neighbour notification) kojim svaka stanica saznaje svog neposrednog prethodnika u krugu što služi za otkrivanje mjesta greške (prekida) u krugu 5

RAD S PRIORITETIMA • Za razliku od Etherneta, Token ring sadrži specifikacije za rad s prioritetima • Postoji 8 nivoa prioriteta u sklopu polja za kontrolu pristupa koji se nalazi u svakom tokenu i okviru • Polja se nazivaju polje prioriteta (3 bita) i polje rezervacije (3 bita) • Polje prioriteta određuje trenutni prioritet tokena • Prioritet prijenosa mora biti veći ili jednak od trenutnog prioriteta tokena • Postoji mogućnost rezervacija tokena višeg prioriteta • Stanica koja je podigla prioritet mora ga i spustiti FDDI (Fibre Distributed Data Interface) • Vrlo brza veza između mainframe računala i uređaja za pohranu podataka • Pruža velike mogućnosti u realizaciji vrlo brzih magistrala u sklopu LAN mreža • Uslijedila je potreba za prijenosom podataka, glasa i video slike (razvoj FDDI-ii) • Korištenjem jednomodnih vlakna dužina segmenta se povećava na 50 km • Novi princip kabliranja (strukturno kabliranje) uzrokuje prilagodbu FDDI protokala korištenju upredenih parica (`90-ih) i nastaje TPFDDI (twisted pair DDI) • Brzina 100 mbit/s i pouzdana tehnologija • Svaka stanica dobiva određeno vrijeme na mreži (time sloting) USPOREDBA FDDI – TOKEN RING • Fundamentalno je princip rada jednak - FDDI se zasniva na topologiji kruga uz dodavanje tokena • Razlika je u dodjeli kapaciteta gdje se umjesto nivoa prioriteta (TR) koristi vremenski sklop za određivanje trajanja pristupa mediju • Kodiranje je složenije • Ostvaruju se brzine od 100Mbit/s i koriste se optička vlakna, STP i UTP za razliku od TR-a gdje se postižu brzine 4 i 16 Mbit/s na STP i UTP kablu • Za povećanje sigurnosti rada FDDI, standard podržava izvedbu sa dva kruga (glavni / primary i pomoćni / secondary) • U pomoćnom krugu podaci se kreću u suprotnom smjeru od primarnog kruga. Uređaji koji povezuju LAN-ove – premosnik (brigde) koji radi na data link sloju, preklopnik (switch) koji radi na data link sloju i usmjerivač (router) koji radi na mrežnom sloju. PREMOSNIK (Bridge) • povezuje dvije LAN mreže u jednu cjelinu • funkcionira na razini MAC protokola • separira mreže na toj razini (stvara tablicu MAC adresa sa obje svoje strane i prenosi samo one pakete koji su namijenjeni drugom segmentu) • ne prenosi kolizije i neispravne pakete • povećava sigurnost na oba segmenta • ima mogućnost spajanja različitih mrežnih tehnologija • prenosi multicast i broadcast poruke – nedostatak (može zagušiti promet na drugom segmentu) • nije dobar za povezivanje LAN-ova preko WAN veza (broadcast sa LAN-a može zagušiti cijeli WAN koji ima puno manju propusnost) PREKLOPNIK (Switch) • Uspostavlja paralelne veze između dvije točke • Rade na drugoj razini ISO/OSI modela kao i premosnici, preklapa se na temelju MAC adrese • Predstavljaju najjednostavniji način unapređenja zajedničkog prijenosnog medija kao što je Ethernet PRINCIP PREKLAPANJA • Preklapanje se odvija na osnovu MAC adresa računala spojenih na portove preklopnika • Preklopnik analizira pakete na svojim portovima i iz njih formira tablicu MAC adresa (polazišna adresa paketa) • Iz ulaznog paketa pronalazi odredišnu adresu i uspoređuje sa tablicama na svakom portu • Važna karakteristika preklopnika je veličina MAC tablice (koliko računala se može spojiti preko mreže zajedničkog medija na pojedini port – u praksi ne predstavljaju ograničavajući faktor) OSNOVNE ZNAČAJKE PREKLAPANJA • Veliko povećanje propusnosti prema krajnjem korisniku primjenom postojeće tehnologije • Minimalno ulaganje u unapređenje mreže 6

• • • • • •

Primjena na: pojedinačne radne stanice, radne grupe, magistralna povezivanja Složenije oblikovanje, nadzor i upravljanje mrežom Malo kašnjenje Preklapati se može Ethernet, Token Ring, FDDI… Mogućnost udaljenog upravljanja preklopnicima (SNMP, RMON) Obzirom na način preklapanja postoje dva osnovna načina: - Store and forward (kvalitetniji) - Cut-through (nešto brži jer ne analiziraju cijeli paket već se preklapanje vrši čim se učita ciljna adresa)

USMJERIVAČ (Router) (ispit!) • Radi na razini mrežnog protokola (Network layer – IP adresa npr.) za razliku od premosnika odn. preklopnika i zbog toga prepoznaje tip paketa i može provoditi inteligentne odluke o prioritetu, sigurnosti i putu paketa do odredišta • Ne prenosi multicast i broadcast promet • Prepoznaje protokole i aplikacije • Najraširenija vrsta aktivne mrežne opreme i elementarna za povezivanje hijerarhijski orijentiranih računalnih mreža • Ne ovisi o topologiji jer radi na višoj razini mreže • Najbolje rješenje za spajanje na WAN mreže (Internet, LAN-WAN-LAN, …) • Fleksibilna i kompleksna konfiguracija • Sporiji od preklopnika • Obavljaju funkcije zaštite sigurnosti mreže: - IP access liste – ovim se listama može ograničiti pristup bilo kojoj mreži, računalu, protokolu ili mrežnoj aplikaciji putem IP adrese i/ili porta koji ona koristi) - Enkripcija prometa – IP tunneling – VPN – privatne mreže ostvarene putem javne infrastrukture VIRTUALNE LAN MREŽE (ispit!) • Mreže koje na logičkoj razini funkcioniraju kao obične lokalne mreže • To su svi čvorovi grupirani unutar jedne broadcast domene pri čemu jedna mreža može imati više VLAN-ova što je korisno kod velikih mreža • Sastoje se od fizičkih veza koje su logički podijeljene tako da predstavljaju zasebne LAN domene koje podržavaju unicast, multicast i broadcast poruke, dinamičku konfiguraciju, skalabilnost • Osnovu VLAN-a čine preklopnici (switch) • Pridjeljivanje VLAN-u se može izvesti na razini: - Portova uređaja - MAC adrese - IP adrese - Korisnikov identifikator ( Lozinka) STRUKTURNO KABLIRANJE LOKALNIH RAČUNALNIH MREŽA • Složenost instalacija lokalnih mreža kreće se u različitim rasponima složenosti: - najjednostavniji oblik – povezivanje dva računala serijskom komunikacijom RS 232 (skromne prijenosne karakteristike) - mreža servera i nekoliko računala s mrežnim karticama u jednoj prostoriji. Popularne tehnologije i jeftina oprema ne zahtijevaju visoku stručnost kod projektiranja i održavanja - instalacija namijenjena jednoj telekomunikacijskoj tehnologiji (npr. Ethernet) na nivou jedne organizacije (ili zgrade) - strukturna mreža, standardizirana sučelja - strukturna mreža s komunikacijskom opremom - više zgrada s instaliranom lokalnom mrežom, više stotina korisnika – najsloženiji oblik instalacije STALNA POTREBA ZA POVEĆANJEM PRIJENOSNOG POJASA • Širina prijenosnog pojasa (Bandwidth) - Mjera kojom se određuje količina podataka koje infrastruktura mreže može prenijeti u jedinici vremena potrebno je osigurati čim veću širinu prijenosnog pojasa • Faktori koji utječu na porast potrebe: - povećanje broja korisnika, procesorske snage, broja radnih stanica - distribuirane aplikacije, baze podataka, softvera - grafička korisnička sučelja - prijenos žive slike: telemedicina, video conferencing, videotelefonija - multimedia aplikacije - Internet: www, interaktivne igre, Java… 7

GUSTOĆA PRIKLJUČNIH MJESTA (Churn faktor) • Podatak koji izražava omjer promjene fizičkih pozicija radnih mjesta u odnosu na ukupan broj zaposlenih (promjena pozicije radnog mjesta zahtijeva i promjenu pripadajuće instalacije – skupo) • Cilj: optimizirati troškove instalacije obzirom na preseljenja - instalacija se mora izvesti kao zasićena • Zasićeno kabliranje predviđa raspoređivanje priključnih kutija ravnomjerno po prostoru, ne znajući unaprijed konkretne potrebe. Norme preporučuju minimalno 2 priključna mjesta na 10 m2 prostora. • Prosječno radno mjesto zauzima 6m2 (!!??), a preporuča se (ITTT) 1,5 priključak po radnom mjestu IMPLEMENTACIJA • Kabliranje mora podržati više generacija budućih telekomunikacijskih tehnologija i istodobno biti kompatibilno sa postojećim zahtjevima • Rješenje - struktura stabla koja se sastoji od horizontalnih razvoda koji su međusobno povezani magistralom (backbone), točke podsustava se nazivaju razdjelnici (sadrže aktivnu opremu (hubove, switcheve, routere) • Razdjelnici su ključ fleksibilnosti sustava STRUKTURNO KABLIRANJE • Zadovoljava slijedeća tri uvjeta: - Generičko kabliranje: koristiti univerzalne kabele, standardiziranu opremu koja je podržana od više tehnologija - Zasićeno kabliranje: instalirati priključke na sva potencijalna radna mjesta (neiskorišteni priključak košta puno manje od nedostajućeg) - Razdjelnici: omogućiti prespajanja na centraliziranim točkama – brzo i jeftino konfiguriranje instalacija. Standardizirano sučelje prema TK opremi. ZAHTJEVI PRED STRUKTURNIM KABLIRANJEM • Podrška prijenosu glasa i podataka • Podržavati aktualnu tehnologiju • Visoka propusnost za potrebe budućnosti • Lagani, tanki i fleksibilni kabeli • Predviđeni vijek trajanja 15 godina • Podrška promjenama i preseljenju • Minimiziranje troškova spajanja na instalaciju • Poštivanje građevinskih propisa (zaštita od požara) GENERIČKO KABLIRANJE • Cilj je ostvariti povezivost različitih tehnologija uz pomoć istih kabela • U praksi susrećemo lokalne mreže unutar kojih se nalaze različite tehnologije pri čemu za povezivanje jeftinih radnih stanica ne postoje isti zahtjevi kao i za povezivanje centralnih računala i njihovih periferija MEDIJI ZA PRIJENOS PODATAKA (ispit!) • Bakar - koaksijalni kabeli (nisu u normi strukturnog kabliranja), parični kabeli • Optika - svjetlovodna vlakna • Bežične veze – infracrvene, LASER, radio (nijedna nije u normi strukturnog kabliranja) BAKRENI KABLOVI • Podaci se prenose pomoću električne struje • Koristi se bakar jer je on dobar vodič električne struje, a još uvijek je relativno jeftin • Pojavljuje se problem interferencije - dvije žice induciraju struju jedna u drugoj i tako proizvode smetnju • Konstrukcija pojedinih tipova žica nastoji smanjiti interferenciju • Lagano se savijaju i spajaju • Tradicionalno se primjenjuju za povezivanje računala u LAN VRSTE BAKRENIH KABLOVA • nesimterični (koaksijalni) • simetrični (parični) - neoklopljeni (UTP), neoklopljeni sa zajedničkim oklopom, oklopljeni (STP), oklopljeni sa zajedničkim oklopom (SCTP ili FTP)

8

NEOKLOPLJENI PARIČNI KABLOVI (UTP) • Svaka parica samostalno je uvijena i potom su sve međusobno uvijene kako bi se povećala otpornost na vanjske utjecaje • Oko svih parica zajedno je zaštitni plastični omotač • Nema vodljiv omotač, što ga čini manje otpornim na šum i vanjske elektromagnetske utjecaje OKLOPLJENI PARIČNI KABLOVI (STP) • Žica s uvijenim bakrenim paricama oklopljen vodljivim pletivom ili omotačem • Dvije izvedbe: s pojedinačno oklopljenim paricama (STP) ili samo s vanjskim vodljivim oklopom oko svih parica (ScTP - Screened Twisted Pair) • Za zadnju navedenu vrstu ponekad se koristi naziv FTP (Foil screened Twisted Pair), kada je u pitanju vodljiva folija kao oklop • Oko oklopa je plastični zaštitni omotač POLAGANJE PARIČNOG KABELA • 20/30 cm od neonskog svjetla, 20 cm udaljenost od energetike (prema telekomunikacijskim standardima). SVJETLOVODNA VLAKNA • Tanke niti stakla u plastičnim ovojnicama • Podaci se prenose pomoću svjetla određene boje kojeg proizvodi light emitting dioda (LED) ili laser • Mogu prenositi signal na puno veću udaljenost nego bakrena žica • Ostvaruju najveću moguću brzinu prijenosa • Otporne su na elektromagnetske smetnje • Mogu se donekle savijati, ali ne pod pravim kutom • Teško ih je spajati i popravljati u slučaju loma • Primjenjuju se u WAN za povezivanje udaljenih lokacija, a također i u LAN • Sastoji se od jezgre (kroz koju svjetlost putuje), plašta (od koje se svjetlost odbija) i vanjskog zaštitnog plašta radi mehaničke zaštite i čvrstoće • Osnovni parametri koji određuju propagaciju svjetlosti su dimenzije i sastav vlakna, • Sastav vlakna: staklena, stakleno-plastična ili plastična vlakna • svojstva svjetlosti: valna duljina, brzina svjetlosti, frekvencija TIPOVI SVJETLOVODNIH VLAKANA (ispit!) • Jednomodna vlakna (promjer jezgre 5-10μm, širi prijenosni pojas na veće udaljenosti, nekoliko Gbit/s na 50 km) i preciznija i skuplja optička oprema • Višemodna vlakna (promjer jezgre >50 μm, udaljenosti do 2 km a modalna disperzija je glavni ograničavajući faktor za multimodna vlakna (svjetlost različitih valnih duljina propagira različito vrijeme kroz vlakno pa se događa “razmazivanje” u vremenu) PREDNOSTI OPTIČKIH VLAKANA • Široki propusni pojas – dva reda veličine veći od bakrenih sustava (i još nisu iscrpljene sve mogućnosti) • Mali gubici (ne ovise o frekvenciji signala kojeg prenose za razliku od bakrenih) • Niti emitiraju niti su osjetljivi na el. mag. smetnje • Mala težina (lakši od bakrenih, veća propusnost – manji broj kabela) • Male dimenzije (puno manje kabla za istu prijenosnu sposobnost) • Sigurnost (nema problema sa uzemljenjem, ne iskri – može i kroz rezervoar s gorivom) • Tajnost komunikacije (ne postoji mogućnost prisluškivanja – niti el. magnetskog niti spajanje na liniju) KONEKTORI I SPOJEVI • Ključna važnost za performanse • Konektori služe za spajanje kabela s opremom ili drugim kabelom (privremeni spoj) i moguće ga je više puta “spojiti” i “odspojiti” ARHITEKTURA I TERMINOLOGIJA ISO 11801 • Osnova arhitekture je hijerarhijska zvijezda • Broj i tip podsustava ovise o fizičkoj veličini objekta i strategiji projektanta • Hijerarhija razdjelnika može imati najviše 3 razine • Razdjelnici su povezani kabelima • Na ishodištu strukture je glavni razdjelnik (Campus Distributor) 9

• Razdjelnik lokacije zvjezdasto je povezan sa razdjelnicima zgrada (Building Distributor), a ovaj sa razdjelnicima etaža (Floor Distributor) • Razdjelnici etaža zvjezdasto suspojeni sa priključnim točkama (Telecommunication Outlet) • Dozvoljena je i tranzicijska točka između TO i FD pod uvjetom da ne sadrži nikakvu aktivnu opremu • Cjelokupna struktura je struktura stabla DIMENZIJE SUSTAVA • Dužine magistrala (optika) su do 1500m, odnosno 500m + prespojni kablovi do 20m • Prespoj do opreme – do 30m • Podsustav horizontalnog kabliranja (bakar) – do 90 m + 10m za prespojne kabele u razdjelnicima i spojni kabel oprema-instalacija TESTIRANJE KVALITETE INSTALIRANOG KABLIRANJA • Provjera duljine kanala/veze • Provjera ispravnosti mapiranja vodiča (zamijenjeni vodiči, zamijenjene parice, raspredene parice) • Mjerenje atenuacije (gubitka snage signala duž kabelske veze) • Mjerenje preslušavanja • Kao rezultat testiranja kvalitete dobiva se Certifikat o kvaliteti izvršenog kabliranja ŠTO JE INTERNET? • globalna svjetska računalna mreža • temelji se na općeprihvaćenom dogovoru o uporabi TCP/IP skupa komunikacijskih protokola • “mreža svih mreža“, “Information Superhighway” (?) - Bill Clinton • “cyberspace” – oznaka virtualnog prostora globalne računalne mreže • Internet – kolekcija međusobno povezanih računalnih mreža koje koriste uobičajenu Internet tehnologiju (prije svega TCP/IP skup protokola) ORGANIZACIJA INTERNETA • Internet - udruga računalnih mreža - utemeljen na dogovoru o povezivanju i poštivanju dogovorenih standarda - standardi su otvoreni, a specifikacije javne i dostupne, nema vlasnika niti proračuna - krovna organizacija je neprofitna udruga korisnika Internet SOCiety (ISOC) - administriranje i upravljanje je maksimalno decentralizirano KAKO NA INTERNET? • Pristup Internetu omogućuju davatelji usluga (Service Providers) koji se razlikuju po: - nivou usluge (pristup mreži, povezivanje, uporaba servisa…) - klijenteli (pojedinci, ustanove, čitave mreže…) - području djelovanja (od interkontinentalnog do regionalnog) - cijenama i načinu financiranja (komercijalni i nekomercijalni) KAKO RADI INTERNET? • Temeljni pojmovi: - komunikacijski protokoli - model klijent-poslužitelj - mrežne adrese i nazivi

KOMUNIKACIJSKI PROTOKOLI • skup pravila koji definiraju komunikaciju između dva računala • u Internetu su podijeljeni u četiri razine: - Razina aplikacija protokoli za realizaciju usluge - Transportna razina kako se prenose paketi - Mrežna razina komunikacija na mrežnom nivou (adresa) - Fizička razina (sklopovlje) rješava probleme hardvera

10

TCP/IP (TRANSPORT CONTROL PROTOCOL / INTERNET PROTOCOL) • Temeljni skup protokola na Internetu: - IP – protokol mrežne razine kojim se definira osnovno povezivanje računala (definira i shemu adresiranja na Internetu) - TCP – protokol transportne razine koji definira nadzor nad prijenosom podataka • uz svaku uslugu ili servis na Internetu postoji i odgovarajući protokol aplikacijske razine • svi protokoli koji se koriste na Internetu opisani su u odgovarajućim RFC dokumentima – bit otvorenosti Interneta – javno dostupne specifikacije MODEL KLIJENT-POSLUŽITELJ • temelj za mrežne aplikacije (usluge i servise) • poslužitelj je program (računalo) koji upravlja podacima • klijent je program (računalo) koji traži podatke od poslužitelja i obrađuje primljene informacije

ADRESE U INTERNETU • Četiri osnovna tipa adresa u Internetu: - MAC (hardware) adresa - Mrežna (IP) adresa računala - elektronička (e-mail) adresa - adresa mrežnog resursa (URL) MREŽNA (IP) ADRESA RAČUNALA • 32-bitni broj koji se radi lakšeg baratanja zapisuje u dotted-octet notaciji kao 4 decimalna broja (0255) odvojena točkom • primjer: 213.191.128.8 • Mora ju imati svako računalo spojeno na Internet (stalno, privremeno,povremeno) • Mora biti jedinstvena, obavezan nadzor nad dodjeljivanjem adresa • IP adresu možemo kartici dodijeliti ručno (fiksno adresiranje) ili prepustiti kartici da sama od DHCP servera (računalo koje dodjeljuje IP adrese) dobije adresu (dinamičko adresiranje) • IP adresa sastoji se od adrese mreže i adrese hosta te postoji više tzv. klasa IP adresa • Generalni nadzor nad IP adresama ima IANA koja dalje delegira pravo dodjeljivanja grupa adresa organizacijama poput RIPE NCC za Europu, a one dalje prenose pravo sve do davatelja usluge (CARNet, T-com, Iskon, Globalnet…) • decimalni prikaz nije pogodan za “dnevnu” upotrebu pa se zamjenjuje nazivom niza riječi odvojenih točkom koji je jednoznačno povezan s IP adresom (npr. dns.iskon.hr - 213.191.128.8) NAZIV RAČUNALA – DNS (ispit!) • DNS (Domain Name System) • distribuirani, hijerarhijski sustav koji jednoznačno povezuje IP adrese i nazive računala • nivoi u hijerariji određuju organizacijsku odn. geografsku pripadnost računala - domenu • čita se s desna na lijevo: - prvi element naziva (tzv. Top Level Domain) određuje geografsku (ili temeljnu organizacijsku) pripadnost računala - ostali elementi definiraju poddomene (precizniju pripadnost) - posljednji element je ime samog računala • Puni naziv računala (FQDN – Fully Qualified Domain Name) određuje kojoj domeni pripada računalo određenog naziva • Omogućuje korisnicima da umjesto IP adresa, u radu koriste nazive računala • Omogućava da se na osnovi IP adrese ustanovi puni naziv računala • DNS je hijerarhijski sustav realiziran kroz mrežu DNS poslužitelja • Distribuirana hijerarhijska baza podataka • Omogućava da se na osnovi IP adrese ustanovi puni naziv računala • Kao i kod IP adresa, i ovdje vrijedi princip nadzora nad dodjeljivanjem imena domena (računala) • TLD su u nadležnosti IANA – dalje delegacija prava • Brigu o dodjeljivanju poddomena u .hr domeni vodi CARNet, odn. njegova DNS služba 11

ELEKTRONIČKA (E-MAIL) ADRESA • Omogućuje razmjenu poruka putem mreže • Jednoznačno identificira pošiljatelja i primatelja (može biti osoba, grupa korisnika, program) • Izvodi se iz: - korisničke oznake (login) i punog naziva računala (FQDN) i ima oblik: pr. login@FQDN ili [email protected] • alias adrese: - proizvoljno_ime@naziv_domene_ili_FQDN pr. [email protected] ili [email protected] PORT • Port – brojčana oznaka (port number) – broj (od 0 do 65535) koji zajedno s nazivom računala identificira poslužitelja • Broj porta: - standardiziran za sve uobičajene vrste usluga i servise (npr. 80 za WWW) - nužno se navodi kad na jednom računalu postoje dva poslužitelja istog tipa (vrste) - nije u vezi sa sklopovljem - za svaku aplikaciju broj porta je poseban - na portu aplikacija osluškuje promet ADRESA MREŽNOG RESURSA (URL UNIFORM RESOURCE LOCATOR) • Jednoznačno identificira mrežni resurs (datoteku ili direktorij). • Služi za komunikaciju klijenta i poslužitelja, a tvori se od: - naziva protokola koji se koristi - punog naziva računala na kojem se resurs nalazi - broj porta (ako je potrebno) - punog naziva datoteke (direktorija) protokol://naziv_racunala[:broj_porta]/[naziv_datoteke] • Naziv datoteke/direktorija se može ispustiti stablu resursa.

implicitno označava početnu datoteku/direktorij u

RAČUNALA NA INTERNETU • Umreženo višekorisničko računalo (“server”) - stalno na mreži - “ugošćuje” više poslužitelja - različiti višekorisnički operacijski sustavi (razne inačice UNIX-a, Linux-a, Windows-a..) - rad s mrežom zahtijeva posjedovanje korisničkog računa (user account) i određeno znanje OS-a • Umreženo osobno računalo (radno mjesto) - privremeno (povremeno) na mreži - prevladava PC tehnologija (MS Windows) - za individualni pristup mreži IP ADRESIRANJE (IPv4) • IP adresa – 32 bit-a, mrežni dio – određuje pripadnost mreži a host dio – identificira host u pojedinoj mreži • Postoji 5 klasa IP adresa (3 u praktičnoj potrebi na Internetu) 126 mreža sa 16.777.216 hostova 16.382 mreža sa 65.534 hostova 2.097.150 mreža sa 254 hostova

Klasa A B C

Leftmost bits 0xxx 10xx 110x

Startana adresa 0.0.0.0 128.0.0.0 192.0.0.0

Finalna adresa 127.255.255.255 191.255.255.255 223.255.255.255 12

D E

1110 1111

224.0.0.0 240.0.0.0

239.255.255.255 255.255.255.255

• Klasa E – rezervirana, ne koristi se za adresiranje u IP mrežama • 255.255.255.255 – Broadcast adresa – svi na LAN-u primaju poruku • KLASA D – rezervirana za multicast – definiranje grupe za prijem – radije nego svima (broadcast) ili pojedinačno (unicast) IP ADRESIRANJE – PODMREŽE • relativno mali opseg dostupnih IP ardesa, a sve veći broj mreža, hostova koji se želi spojiti na Internet + jedinstvena IP adresa = PROBLEM !!!! • Rješenje: - povećati adresni prostor (128 bit-a umjesto 32) - koristiti podmreže (subnet) - Primjer: Poduzeće koje ima 10 lokalnih mreža sa po 300-500 hostova – sve treba priključiti na Internet => jedinstvene IP adrese…!!!!! IP LOOPBACK ADDRESS • 127.0.0.1 – loopback adresa – služi isključivo za testiranje mehanizama mrežnog ad aptera • Poruka poslana na tu adresu se ne isporučuje na mrežu već je mrežni adapter presreće i vraća aplikaciji koja ju je poslala. • Primjer: ping localhost PRIVATNE ADRESE A 10.0.0.0 B 172.16.0.0 C 192.168.0.0

10.255.255.255 172.31.255.255 192.168.255.255

• IP standard definira specifični raspon adresa unutar klasa A, B i C za korištenje u privatnim mrežama (intranetima) ZERO ADDRESSES • Raspon od 0.0.0.0 do 0.255.255.255. ne bi trebalo smatrati sastavnim dijelom normalne klase A i ne treba ih koristiti za hostove na Internetu. • Adrese tipa 0.x.x.x nemaju posebnu namjenu u IP-u, ali hostovi sa tim adresama neće biti u mogućnosti komunicirati na Internetu. OSNOVNE MREŽNE USLUGE • Elektronička pošta (e-mail) • Prijenos podataka (datoteka) između dva računala (FTP) • Rad na udaljenom računalu (telnet) ELEKTRONIČKA POŠTA • Jedna od najpopularnijih (ako ne i najpopularnija) mrežnih usluga i servisa • To je sustav koji omogućuje pripremu, slanje, prijem i arhiviranje elektroničkih poruka • Poruke mogu sadržavati osim običnog teksta i dodatne datoteke (attachment) proizvoljnog sadržaja (slike, audio i video zapis, izvršne programe) • MIME (Multipurpose Internet Mail Extension) – standard kojim se prema sadržaju definira tip datoteka – definira dodatne mogućnosti elektroničke pošte (mogućnost slanja dodataka uz standardni tekst poruke) • Preduvjet za korištenje elektroničke pošte jeste da pošiljatelj i primatelj imaju elektroničku adresu • Elektronička poruka se sastoji od dva dijela: - Zaglavlje (header) – sadrži informacije o pošiljatelju, primatelju, samoj poruci, konkretnom programu koji se koristi… - Tijelo (body) – sadrži sam tekst poruke i dodatke poruci, ako postoje • Korisnik pri slanju poruke upisuje adresu primatelja, naslov poruke (subjekt), kome slati kopiju poruke (cc), dodatke poruci i sam tekst poruke – adrese primatelja se ne provjeravaju već se u slučaju nemogućnosti isporuke poruke primatelju (pogrešna adresa ili kvar računala koje prima poruku) poruka vraća pošiljatelju MODEL ELEKTRONIČKE POŠTE • Temelji se na SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) protokolu – protokol aplikacijske razine iz TCP/IP skupa 13

PRIJENOS DATOTEKA – FTP (ispit!) • FTP (File Transfer Protocol) – protokol aplikacijske razine koji pripada TCP/IP skupu • Služi za prijenos proizvoljnog tipa datoteka s jednog računala na drugo putem Interneta • Preduvjet ostvarenje prijenosa datoteka putem FTP-a jeste da korisnik ima otvoren korisnički račun na oba računala (osim ako je jedno od njih osobno računalo) • Poseban oblik ove usluge su popularne javne FTP arhive, tzv. FTP poslužitelji: - Pristupa im se uz pomoć javnih korisničkih računa: - Korisnička oznaka: anonymous ili ftp - Lozinka: e-mail adresa korisnika • Omogućuju samoposlužbu podacima/programima • Postoje mnogi komercijalni i slobodni za upotrebu FTP klijenti za različite OS-ove (npr. Unix – ftp, Windows – WS_FTP ili FTP Explorer) TELNET (ispit!) • Osnovna mrežna usluga koja se temelji na istoimenom aplikacijskom protokolu iz TCP/IP skupa • Telnet je sinonim za rad na udaljenom računalu koje podrazumijeva mogućnost uporabe bilo kojeg radunala na Internetu s jednog mjesta • Preduvjeti korištenja telneta: - računalo mora podržavati telnet uslugu - Posjedovanje korisničkog računa na računalu (ime, lozinka) MREŽNI INFORMACIJSKI SERVISI • Neki od najpoznatijih mrežnih servisa su: - WWW – World Wide Web - Mrežne novine (netnews, USENET) - Distribucijske (mailing) liste - IRC (Internet Relay Chat) - Imenički servisi WWW – WORLD WIDE WEB (ispit!) • Web (kratko) je distribuirani, multimedijalni informacijski servis utemeljen na načelu hiperteksta • Hipertekst je tekst koji sadrži veze (hyperlinks) prema drugim objektima na mreži • Veze se specificiraju URL adresama objekata (mrežnih resursa) • WWW: - omogućuje publiciranje, pronalaženje i dobavljanje informacija - Integrira tekst, sliku, zvučni i video zapis = multimedijalni servis - Integrira i druge usluge i servise na mreži (veze (putem URL-a) - mogu pokazivati i na resurse koji nisu pod kontrolom nekog www poslužitelja (npr. FTP, news..) • Uz WWW se vežu tri osnovna pojma: - HTTP – HyperText Transfer Protocol, protokol koji služi za prijenos datoteka između klijenta i poslužitelja - HTML – HyperText Markup Language, simbolički jezik za oblikovanje hipertekstualnih datoteka - URL – Uniform Resource Locator, adresa mrežnog resursa PRINCIP RADA WWW-A (ispit!) • Korisnik upisivanjem URL adrese inicira zahtjev kojeg klijent šalje HTTP protokolom odgovarajućem poslužitelju • Poslužitelj prima zahtjev, obrađuje ga i vraća, ponovno putem HTTP protokola odgovarajuću datoteku ili poruku o grešci • Klijent prima datoteku i prikazuje ju u odgovarajućem obliku (prikazana HTML datoteka se naziva web stranicom) 14

• Poslužitelj uz samu datoteku koju šalje (ne mora uvijek biti isključivo HTML) navodi i njezin MIME tip pa klijent prema tome “zna” može li prikazati sadržaj ili to mora prepustiti nekoj pomoćnoj aplikaciji (slika, zvuk, video zapis) – prema potrebi klijent sam pokreće automatski potrebnu aplikaciju ili traži intervenciju korisnika WWW – KLIJENT • Popularno se nazivaju browseri • U sebi integriraju mogućnosti uporabe i drugih servisa i usluga i mogu koristiti, između ostalog, FTP, NNTP, SMTP i POP3 protokole • Osim povezivanja s pomoćnim aplikacijama, radi proširivanja mogućnosti prikaza zapisa raznih formata, browseri se mogu “nadopunjavati” tzv. Plug-in modulima koji se izravno “ugrađuju” u browser MREŽNE NOVINE (ispit!) • USENET, NetNews je mrežni servis koji omogućava razmjenu poruka (članaka) na načelu zidnih novina • Temelji se na posebnom protokolu NNTP (Network News Transfer Protocol) • Zbog velikog obima (tema, poruka), poruke (articles) su organizirane hijerarhijski, u grupama (newsgroups), po temama • Unutar jedne grupe diskutira se o više podtema započetih pojedinim člancima (eng. Threads of discussion) • Format poruka i način njihove pripreme je veoma sličan elektroničkoj pošti • Karakteristike mrežnih novina: - Slobodan medij velikog opsega - Teme pokrivaju sve od znanosti do razbibrige - Nema cenzure niti moderiranja diskusije - Vrlo velik broj poruka (dnevno) - Distribuciju poruka diljem Interneta osigurava mreža poslužitelja (news server) - Korisnik sam bira s kojeg će servera pročitati poruke i putem kojeg će postavljati svoje poruke - Primjeri klijenata: tin (UNIX), Outlook express (MS) DISTRIBUCIJSKE LISTE (ispit!) • Mrežni informacijski servis koji omogućava skupno komuniciranje korisnika (pretplatnika) putem elektroničke pošte • Za korisnika je lista, u osnovi, e-mail adresa putem koje komunicira grupa pretplatnika okupljenih oko neke teme • Način djelovanja: - Poruka koju pretplatnik uputi na adresu liste distribuira se svim pretplatnicima - Funkcioniranje liste (distribucija poruka, popis pretplatnika, arhiva…) osiguravaju programi poslužitelja lista (list servers) - Korisnik koristi uobičajeni program za rad s elektroničkom poštom - Preduvjet za korištenje liste jeste da se izvrši pretplata na određenu listu upućivanjem odgovarajuće naredbe poslužitelju • Uz listu su vezane dvije e-mail adrese: - Adresa liste – na nju se šalju poruke namijenjene svim pretplatnicima - Adresa poslužitelja – na nju se šalju poruke vezana za pretplatu (listu) - Jedan poslužitelj obično poslužuje više lista - Postoje različiti tipovi lista (javne/privatne, otvorene/zatvorene, uređivane…) - Postoje različiti programi poslužitelja lista IRC – INTERNET RELAY CHAT • Servis koji omogućava interaktivni “razgovor” (razmjenu poruka) grupe ljudi • Radi lakšeg rada, diskusijske su skupine organizirane po tzv. kanalima koji obično pokrivaju neku temu • korisnik se identificira svojim nadimkom (nickname) • IRC je vrlo slobodan i neformalan medij IMENIČKI SERVISI • Predstavljaju klasu mrežnih informacijskih servisa koji omogućavaju publiciranje i pronalaženje email adresa i ostalih podataka o pojedincima, ustanovama i resursima • “telefonski imenici” Interneta • Problem: standardizacija i kvaliteta imeničkih servisa 15

• upotrebljavaju se putem odgovarajućih klijentskih programa ili, što je daleko popularnije, putem odgovarajućih WWW sučelja (WWW stranica) koja olakšavaju rad s pojedinim servisom • Imenički servisi se dijele na: - White Pages servise koji sadrže podatke o pojedincima - Yellow Pages servise koji sadrže “ostalo”, tj. podatke o ustanovama i raspoloživim resursima • Imenički servisi mogu biti: - lokalni ili globalni obzirom na opseg podataka koje sadrže - distribuirani ili centralizirani obzirom na način na koji su podaci organizirani • U osnovi, svi imenički servisi imaju stanovitu kolekciju (bazu) podataka • Slogovi u toj bazi sadrže podatke o pojedinim entitetima (osobama, ustanovama,…) • pr. X.500, LDAP (Lightweight Directory Access Protocol), Whois/Whois++ PRETRAŽIVAČKI MEHANIZMI • automatizirani sustavi koji prikupljaju informacije o mrežnim resursima i omogućuju pretraživanje prikupljenih informacija • prikupljanje informacija i gradnju odgovarajuće baze podataka obavljaju posebni programi – roboti • primjeri: Google, Alta Vista, HotBot, InfoSeek KAKO RADE PRETRAŽIVAČKI MEHANIZMI? • Temeljne komponente: - robot program koji “obilazi Internet”, prikuplja podatke (indeksira sadržaj WWW stranice) i gradi (održava) pretraživu kolekciju podataka • sustav za pretraživanje baze podataka s kojom komunicira korisnik putem WWW sučelja • Rezultati pretraživanja: - popis URL adresa - sažetak ili rang rezultata - mogućnost izbora resursa koji se pretražuje TEMATSKI KATALOZI (SUBJECT CATALOGS) • tematski organizirane kolekcije podataka o odabranim mrežnim resursima • u pravilu, sadrže URL adrese, nazive i sažetke, a ponekad i rang resursa • održavaju se manualno (radom urednika) što osigurava kvalitetu sadržaja • opseg resursa koje obuhvaćaju je manji od opsega koji pokrivaju pretraživački mehanizmi • klasificiranje resursa se odvija prema hijerarhijskoj shemi tema, no način klasificiranja nije unificiran • primjeri: Yahoo, Lycos, Magellan… PRISTUP BAZAMA PODATAKA • Putem Interneta dostupne su i baze podataka: - javno dostupne (Sudski registar trgov. društva…) - komercijalne (plaćanje naknade za pristup podacima) • Načini pristupa bazama: - putem telnet-a (posebna sučelja), putem WWW sučelja, specijalizirani sustavi MIRROR • Mirror je poslužitelj, kopija, čiji je sadržaj identičan originalu • Temeljna je svrha mirrora osigurati korisnicima brži pristup traženim informacijama i odteretiti iznimno posjećeni poslužitelj • Velika popularnost pojedinih FTP i WWW poslužitelja (njihovih sadržaja) dovela je do nastanka njihovih egzaktnih kopija • Ažurnost mirrora mora biti usklađena s ciklusom u kojem se mijenja sadržaj originala • Za ažuriranje mirrora se koriste posebni programi koji osiguravaju automatsko usklađivanje sadržaja KAKO FUNKCIONIRA BEŽIČNA TEHNOLOGIJA? • Bežične mreže funkcioniraju na istim principima kao i bežični telefoni i ostali bežični uređaji – primopredajnik vibrirajući emitira signale elektromagnetskim valovima koji se šire iz antene, a ista takva antena “na drugom kraju” vibrirajući prima signale i propušta samo one određene frekvencije FHSS I DSSS • Kod FHSS ili FH frekvencija nositelja se mijenja do 1600 puta u sekundi tako da je gotovo nemoguće da dvije mreže u istom trenutku emitiraju na istoj frekvenciji • Kod DSSS ili DS – frekvencijski opseg se dijeli na djelove, a oni na odvojene kanale. Korištenje različitih kanala na istom području omogućava egzistenciju više mreža na istom području bez međusobnog utjecaja. 16

STANDARDI BEŽIČNE TEHNOLOGIJE • Više industrijskih specifikacija (čitaj: više udruženih proizvođača bežične opreme) se pokušava nametnuti tržištu i postati STANDARD - 1999. do 2001. - 802.11b (Wi-Fi, Airport) - 2001. - 802.11a - 2003. - 802.11g USPOREDBA STANDARDA Standard Frekvencija Osnovna/Stvarna propusna moć 802.11b

2,4 GHz

11Mbps / 5Mbps

Kompatibilnost Godina sa 802.11b početka primjene Da 1999

802.11a

5 GHz

54Mbps / 25Mbps

Ne

2002

802.11g

2,4 GHz

54Mbps / 25Mbps

Da

2003

Trend usvajanja Usporavanje kod računala; “skok” u jeftinoj elektronici Sporo prihvaćanje u poslovnom okruženju Veliki “Skok” u svim primjenama

RTS/CTS – PROBLEM SKRIVENOG ČVORA (ispit!) • Problem skrivenog čvora - Dok čvor A komunicira s čvorom B, čvor C također želi komunicirati s čvorom B, ali kako je veza neprijelazna, on pomoću standardnog protokola CSMA ne može čuti da je A trenutno u komunikacijskom kanalu zbog “prepreke” - čvora B, pa zaključuje da je medij slobodan i da može komunicirati s čvorom B. To za posljedicu ima da dolazi do kolizije na čvoru B. • Rješenje – RTS/CTS mehanizam - Problemi su riješeni korištenjem MACA protokola (Medium Access Collision Avoidance) - U MACA protokolu, prije slanja podataka prvo se uspostavlja tzv. RTS/CTS komunikacija - Čvor A želi komunicirati i prvo što čini je da šalje kontrolni paket RTS (Request To Send), kojeg čuju svi čvorovi te ne će pristupati komunikacijskom kanalu dok RTS/CTS dijalog ne završi - Odredišni čvor nakon primitka RTS paketa odgovara sa drugim kratkim kontrolnim paketom CTS (Clear To Send) - Taj paket također čuju svi čvorovi te neće pokušati pristupati kanalu dok god traje slanje paketa s podacima - Dok za čvor A primitak CTS paketa da je RTS/CTS komunikacija uspješno završila i da može početi slati pakete s podacima ACK - ACKNOWLEDGMENT • Prijenos signala zrakom putem radio valova je skloniji gubicima paketa između strana koje komuniciraju nego u žičanom prijenosu • Mehanizam potvrde prijama (ACK) sprečava gubitak paketa unutar CSMA-CA s RTS/CTS • Prijemni uređaj nakon primanja paketa šalje predajnom uređaju potvrdu o primitku.Ukoliko ju predajnik ne dobije, znat će da paket nije primljen te će ga pokušati poslati ponovo. • Predajnik je sposoban zauzeti medij prije nego što neki drugi uređaj započne komunikaciju i uzastopno ponovno slati izgubljene podatke, sve dok ne dobije potvrdu o prijemu ili ne dosegne zadani broj ponovnih slanja

PRIMJER IP ADRESIRANJE U jednom poduzeću koje je umreženo UTP CAT5 ožičenjem u jednoj zgradi rade 3 odjela: financije, nabava i prodaja. Poduzeće je mrežnu infrastrukturu zasnovalo na TCP/IP skupu protokola. na raspolaganju ima jednu klasu IP adresa 10.0.0. Ukupan broj uređaja koji će biti priključen na infrastrukturu ne prelazi 254. Potrebno je definirati shemu adresiranja tako da se odjeli međusobno ne vide jedni druge i prikazati shematski tip upotrijebljene opreme. Svaki odjel ima maksimalno 50 čvorova. 17

IP adresa Subnet maska (binarno) Subnet maska (decimalno)

10

0

0

0

11111111

11111111

11111111

00000000

255

255

255

0

oznaka mreže (default): 10.0.0.0/8 Prilikom implementiranja subnettinga, neophodno je znati dvije osnovne informacije: 1. Od koliko se fizičkih segmenata sastoji vaša mreža - 3 2. Od koliko hostova se sastoje fizički segmenti naše mreže – 50 Kada znamo da ćemo imati 3 fizička segmenata, prvo što moramo uraditi je pretvoriti broj 3 u binarni format. DECIMALNO – 3 - BINARNO - 11 Vidimo da nam je potrebno dva bita za izražavanje broja 3 i upravo dva bita ćemo i oduzeti od host ID dijela adrese kako bismo povećali broj fizičkih segmenata. Kada već znamo da trebamo dva bita za naše mrežne segmente, zamijenimo dvije početne nule u četvrtom oktetu s jedinicama (jedinicama označavamo network ID dio IP adrese). Nova subnet maska (binarno): Subnet maska (binarno) Subnet maska (decimalno)

11111111

11111111

11111111

11000000

255

255

255

192

Možemo još rekapitulirati gornji postupak u nekoliko koraka radi bolje preglednosti: 1. Pretvorite broj vaših fizičkih segmenata u binarni format 2. Izračunajte koliko bitova smo dobili prethodnim postupkom 3. Zamijenimo nule na početku host dijela subnet maske s onoliko jedinica koliko bitova smo dobili u postupku 2 4. Pretvorimo dobiveni broj u decimalni format i dobili smo našu subnet masku. Preostaje nam samo da saznamo gdje započinju segmenti. Opet će nam pomoći binarni sustav i to uzimajući u obzir i onaj oktet subnet maske koji smo mijenjali. Pr. 11000000 iz sbneta zadnji oktet Pročitajmo broj koji počinje s posljednjom jedinicom u oktetu (11000000) i pretvorimo ga u decimalni broj: 1000000 = 64 Ovim smo dobili ujedno i početak adrese prvog segmenta, ali i interval između segmenata. Ako se vratimo na adresu koju smo uzimali kao primjer u ovom tekstu, 10.0.0.0, onda ćemo na raspolaganju imati sljedeće segmente: 10.0.0.1 - 10.0.0.62 hostovi 10.0.0.0 mreža 10.0.0.63 broadcast adresa 255.255.255.192 subnet maska Je prva mreza od 62 hosta za financije ------------------------------------------

10.0.0.129 - 10.0.0.190 hostovi 10.0.0.128 mreža 10.0.0.191 broadcast adresa 255.255.255.192 subnet maska Je treca mreza od 62 hosta za prodaju ------------------------------------------

10.0.0.65 - 10.0.0.126 hostovi 10.0.0.64 mreža 10.0.0.127 broadcast adresa 255.255.255.192 subnet maska

10.0.0.193 - 0.0.0.254 hostovi 10.0.0.192 mreža 10.0.0.255 broadcast adresa 255.255.255.192 subnet maska

Je druga mreza od 62 hosta za nabavu

Je četvrta mreža od 62 hosta koja nam je viska, možemo je iskoristiti u budućnosti. S.L.. 2009. ☺ 18