Simeon Novi Bogoslov - Slovo 1

Sveti Simeon Novi Bogoslov SLOVO 1 1. U čemu se sastajao Adamov prijestup? 2. Kako su po njegovom prijestupu svi ljudi postali truležni i smrtni? 3. Kako je milostivi i čovjekoljubivi Bog kroz domostroj utjelovljenja izbavio čovječji rod od truleži i smrti? 4. U čemu se sastoji tajna križa i tridnevnog pogrebenja Gospoda, Boga i Spasitelja našega Isusa Krista? 1. U ČEMU SE SASTAJAO ADAMOV PRIJESTUP? Prvo stvoreni Adam, budući u raju, pao je, po nagovaranju zmije, u gordost i uobrazivši da će biti bog, kako mu je rekao đavo, probao je od drveta od koga mu je Bog zapovjedio da ne jede. Zbog toga je predan žestokoj kazni – truleži i smrti, da bi se smirila njegova gordost. Ali kada Bog izrekne osudu, on daje i presudu, a Njegova presuda postaje djelo, i vječnu kaznu, i nema nikakve mogućnosti da se kazna, koja je po Božanskom opredjeljenju, ublaži. Razmisli sada: Adam je sagriješio velikim grijehom, zato što nije povjerovao Božjim riječima, nego je povjerovao riječima zmije. Uvredi Boga i zmije i vidjet ćeš kako je bio grijeh premudrog Adama. Po svojoj velikoj mudrosti on je dao imena svim životinjama; ali kada je svom dušom povjerovao zmiji, a ne Bogu, tada je Božanstvena blagodat, koja je počivala na njemu, odstupila i on je postao protivnik Bogu zbog nevjerja, kako se pokazuje u njegovim riječima. Adam je pomislio da mu je Bog pozavidio i da nije želio da i on (Adam) razlikuje dobro i zlo i zbog toga mu je naredio da ne okusi od drveta dobra i zla, da i on ne bi postao bog, sličan Bogu Koji ga je stvorio. I okusivši, istog trena je poznao svoju nagost, i umjesto da postane bog, postao je truležan, i kao truležan – smrtan. 2. KAKO SU PO NJEGOVOM PRIJESTUPU SVI LJUDI POSTALI TRULEŽNI I SMRTNI? I onda, kao što vidiš, presuda Božja, našla je izraz u vječnoj kazni. I svi mi, ljudi, postali smo truležni i smrtni, i ne postoji ništa što bi moglo odstraniti ovu veliku i strašnu presudu. Pošto nema mogućnosti da se odstrani ova presuda, onda kakva je nakon toga korist od mudrosti ili od bogatstva ili od vlasti ili (čak) i od svega svijeta? Toga radi, Svevišnji Sin Božji, Gospod Isus Krist, prišao je da bi se smirio umjesto Adama, i zaista je smirio Sebe, čak do krsne smrti. Slovo o križu, kako govori pismo je takvo: proklet svaki koji visi na drvetu (Gal. 3,13). Adam, ne imajući nikakve potrebe uzeo je od ploda onoga drveta (od koga mu je Bog zapovjedio da ne jede, zaprijetivši mu da će kada okusi umrijeti), okusio i umro. Potrebno je znati da pošto čovjek ima tijelo i dušu, to u njemu ima dvije smrti; jedna je smrt duše, druga je smrt tijela; isto kao što ima dva besmrća, duševno i tjelesno, premda i jedno i drugo u istom čovjeku, jer duša i tijelo je jedan čovjek. Tako je Adam onog trena umro dušom, kad je okusio, poslije, devet stotina i trideset ljeta kasnije, umire i tijelom. Jer kako je smrt tijela odvajanje duše od njega, tako je i smrt duše udaljenje od nje Svetog Duha Kojim je Bog koji je stvorio čovjeka, blagovolio da ga osjeni, da bi živio slično Anđelima Božjim, koji budući svagda prosvećeni Svetim Duhom, prebivaju nepokretni na zlo. Iz toga razloga se potom i sav ljudski rod načinio takav, kakav je postao padom praoca Adama – smrtan, to jest, po duši i po tijelu. Čovjek, kakvim ga je sazdao Bog, nije više postojao u svijetu, i nije bilo mogućnosti da bi bilo ko mogao postati takav, kakav je bio Adam do prijestupa zapovjedi. A neophodno je bilo da čovjek bude takav.

1

3. KAKO JE MILOSTIVI I ČOVJEKOLJUBIVI BOG KROZ DOMOSTROJ UTJELOVLJENJA IZBAVIO ČOVJEČJI ROD OD TRULEŽI I SMRTI? I tako, Bog, želeći da ima takvog čovjeka, kakvim je u početku stvorio Adama, poslao je u posljednja vremena na zemlju Jedinorodnog Sina Svoga. A On, prišavši, utjelovivši se, primio je savršenu čovječju prirodu da bi bio savršen Bog i savršen čovjek, i Božanstvo je na taj način imalo čovjeka dostojna Njega. I to kakvog čovjeka! Drugog takvog nije bilo, nema ga i neće biti. Ali zbog čega se Krist načinio takvim? Radi toga da bi ispoštovao zakon Božji i Njegove zapovjedi i da bi stupio u borbu i pobijedio đavola. To i ostalo izvršilo se na Njemu samo po sebi. Jer ako je Krist onaj isti Bog, Koji je dao zapovjedi i zakon, onda kako je bilo moguće da ne sačuva taj (isti) zakon i te zapovjedi, koje je Sam dao. I ako je On Bog, kao što zaista i je, onda, kako je bilo moguće da bude zaveden ili obmanut bilo kakvom lukavošću đavola? Đavo, zaista, kao slijep i bezuman, podigao je rat na Njega, ali to je bilo dopušteno zbog toga, da bi se izvršila neka velika i strašna tajna, naime, da bi bezgrješni Krist postradao i kroz to Adam koji je sagriješio dobio oproštaj. Zbog toga je umjesto drva poznanja bio križ, umjesto stupanja nogu kojima su praroditelji išli ka zabranjenom drvetu, i mjesto ruku koje su pružili, bile su prikovane na križu neporočne noge i ruke Kristove. Umjesto kušanja ploda bilo je kušanje žući i octa i umjesto Adamove smrti, smrt Kristova. Što je bilo zatim? Krist je ležao u grobu tri dana zbog tajne Presvete Trojice, da bi pokazao da, premda se utjelovio jedino On – Sin, jednako domostrojiteljno to jest djelo Presvete Trojice. U čemu se sastoji to domostrojiteljstvo? Jedno lice Svete Trojice, naime Sin i Slovo Božje, utjelovivši se prinio je sebe u tijelo na žrtvu Božanstvu Oca, i samog Sina i Svetoga Duha, da bi blagonaklono bio oprošten prvi Adamov prijestup, zbog ovog velikog i strašnog djela, t.j. zbog Kristove žrtve i da bi se Njegovom silom izvršilo novo rođenje i presazdanje čovjeka u svetom krštenju, u kojem se mi očišćujemo vodom, rastvorenom Duhom Svetim. Od toga vremena ljudi se krštavaju u vodi, pogružavajući se u nju i izlazeći iz nje tri puta, što je slika tri dnevnoga pogrebenja Gospodnjeg, i poslije toga, kada u njoj umru svemu zlom svijetu, pri trećem izlasku iz nje javljaju se živi, kao uskrsli iz mrtvih, t.j. njihove duše oživljavaju i opet primaju blagodat Svetoga Duha, kakvu je i Adam imao do prijestupa. Nakon (krštenja) pomazuju se svetim mirom i posredstvom njega pomazuju se Isusom Kristom, natprirodnim blagouhanim mirisom. Udostojavši se na taj način dostojnim da budu sjedinjeni s Bogom, oni kušaju tijelo Njegovo i piju Njegovu krv, posredstvom osvećenih kruha i vina, i postaju jedno tijelo i jedna krv sa onim koji se utjelovio i prinio sebe na žrtvu Bogu. Poslije ovoga je već nemoguće da bi nad njima gospodario i tiranizirao grijeh, kao nad bogovima po blagodati. Pošto je Adam uzrokovao (za)kletvu, a kroz njega i svi ljudi koji su kroz njega proizišli, presuda Božja nije nikako mogla biti ublažena; Krist je bio zakletva za nas, tako što je bio obješen na krsnom drvetu, da bi, prinio Sebe na žrtvu Ocu Svome, kako je rečeno, i poništio presudu Božju preproslavljenim dostojanstvom žrtve. Jer što je bolje i više od Boga? Kao što u svoj vidljivoj tvorevini nema ničeg većeg od čovjeka, jer je sve vidljivo i stvoreno radi čovjeka, tako je Bog neusporedivo viši od svega stvorenog i ništa se ne može usporediti s njim, ni sva vidljiva ni nevidljiva tvar. Na taj način je Bog, Koji je ne sravnjivo veći od sve vidljive i nevidljive tvorevine, primio ljudsku prirodu, koja je veća od sve vidljive tvari, i prinio je na žrtvu Bogu i Ocu Svome. Postidjevši se takve žrtve, tako kažu, i ukazavši joj poštovanje, Otac nije mogao da je ostavi u rukama smrti; zbog čega je poništio Svoju presudu i uskrsnuo iz mrtvih najprije Onoga, Koji je dao Sebe na žrtvu, za iskupljenje i u zamjenu za srodne Njemu ljude, a kasnije, u posljednji dan skončanja svega svijeta uskrsnuće i sve ljude. Uostalom, duše onih koji vjeruju u Isusa Krista, Sina Božjeg, u veliku i strašnu žrtvu Bog uskrsava u sadašnjem životu, a znakom Njegovog uskrsavanja služi blagodat Svetoga Duha, koji on daje duši svakog Kršćanina, čineći je drugačijom. Takva kršćanska duša se zato naziva vjernom, što joj

2

je povjeren Sveti Duh Božji, i ona Ga je primila – Duh Božji koji je vječni život zato što Sveti Duh je vječni Bog koji ishodi iz vječnog Boga i Oca. 4. U ČEMU SE SASTOJI TAJNA KRIŽA I TRI DNEVNOG POGREBENJA GOSPODA, BOGA I SPASITELJA NAŠEGA ISUSA KRISTA? Tako je križ postao žrtvenik ove strašne žrtve, jer je na križu umro Sin Božji za pale ljude, mi ga opravdano poštujemo i klanjamo mu se, i izobražavamo ga kao opće znamenje spasenja svih ljudi, da bi se poklanjajući drvetu križa oslobodili od Adamove kletve i dobili blagoslov i blagodat Božju za vršenje svake vrline. Križ je kršćanima veličanje, slava i sila, jer je sva naša sila u sili raspetog Krista; sva se naša grješnost umrtvljuje smrću Krista na križu, i sve je veličanje naše i sva slava naša u smirenju Boga, Koji je smirio sebe dotle, da je blagovolio umrijeti među zločincima i razbojnicima. Iz tih razloga, Kršćanin koji vjeruje u Krista, osjenjuje sebe znakom križa, ne prosto, ne kako bilo, ne s nebrigom, nego sa svom pažnjom, sa strahom i trepetom i krajnjim strahopoštovanjem. Jer obraz križa pokazuje izmirenje i zbližavanje u koje je stupio čovjek sa Bogom. Zbog toga se demoni boje izobraženja križa i ne trpe da vide znamenje križa izobraženo čak ni u zraku, nego bježe odmah od toga znajući da je križ znamenje prijateljstva čovjeka sa Bogom, i da oni kao odstupnici i neprijatelji Božji, udaljeni od Njegovog Božanstvenog lica, najući više slobodu približavati se onome tko se pomirio sa Bogom i sjedinio se sa Njim i ne mogu ih više iskušavati. Ako se i čini da oni iskušavaju neke kršćane, neka svako zna, da se oni bore sa onima koji nisu poznali kako treba veliku tajnu križa. Oni pak, koji su razumjeli ovu tajnu i na samom djelu opitno poznali vlast i silu, koju ima križ nad demonima, poznali dakle, da križ daje duši krepost, silu, smisao i božansku mudrost sa velikom radošću kliču: ne treba mi da se hvalim ničim drugim osim križem Gospoda našega, kojim se svijet raspe meni i ja svijetu (Gal. 6, 14). I tako, znajući da je znamenje križa veliko i strašno, svaki kršćanin je dužan da ga čini sa strahom i trepetom, sa strahopoštovanjem i pažnjom, a ne prosto i kako bilo, tek po navici i bezbrižno, jer po mjeri strahopoštovanja kakvu ko ima ka križu, dobiva odgovarajuću silu i pomoć od Boga, Kome slava i moć u vjekove. Amen.

3