Short History Of Tanzania

Kratki opis Tanzanije Da bi dobro razumjeli povijest Tanzanije potrebno nam je vratiti se do 700godine kada su Arapi dominirali Tanzanijom. To se povezuje sa dolaskom Portugalskih istraživača koji su stigli na obalu Tanzanije (tadašnje Tanganyike) u petnaestom stoljeću i ostali sve do sedamnaestog stoljeća kad je Sultan od Omana došao na vlast. Zapravo u petnaestom stoljeću Arapi su već dominirali Zanzibar, i kad su europljani došli u Tanganyiku koristili su Bagamoyo kao početnu točku svoga istraživanja radi toga što se Bagamoyo nalazila toćno nasuprot Zanzibara. Među njima su Spake 1870 i kasnije Stanley 1871. Međutim, mladi Karl Peters punim zanosom i entuziazmom je bio najsimboličniji došljak u Tanzaniju. Peters s dvojicom pratilacima, u par tjedana su prisvojili veliki dio teritorije sultana iz Omana na kopnu. Gdje god su stigli napravili su nepisan ugovor s ljudima i stavili su njemačke zastave. Ugovor su napravili na način da bi oni napisali na njemačkom jeziku te bi nagovarali careve da to potpišu i prihvate zastavu te na taj način su do kraja 1884 već prisvojili veliki dio Tanganyike. Nakon toga Peters se vratio u Berlin i susreo Bismarcka koji se taman vraćao sa Berlinskog zasjedanja, koji je zapravo bio u toku. Peters je rekao Bismarcku da je istočna Afrika spremna za uzimanje. U Februaru 1885 Bismarck je Petersu dao povelju za potektorat Dautch East Africa (tako su zvali svoju koloniju) ali to je ostalo kao tajna jer je još bilo empriričo zasjedanje u toku. Peters je već počeo pronalazaiti posrednike u Africi koji su nastavili dijeliti te lažne ugovore kako bi osvojio i ostali dio njegova interesa i kao upute im je rekao da trebaju biti brzi, odvažni i oktrutni,(schnell, kuhn, rucksichtslos). Kad je sultan čuo da su Nijemci podupirali njegove teritorije na kopnu, poslao je prigovor njemačkome imperatoru. To je stiglo u Berlin tek u petom mjesecu. Bismarck na to pita Petersa kako bi trebao odgovoriti, Peters mu kaže ''ima lagune nasuprot sultanove palače dosta duboko za vojne brodove ukrotiti''.

1

07.08.1885 njemački su se vojni brodovi već poredali na laguni Zanzibara, i usmjerili svoja oružja prema sultanovoj palači. Došli su sa zahtjevom od Bismarcka da sultan Bargash treba prepustiti svoje teritorije na kopnu njemačkome imperatoru ili će se suočiti s posljedicama. Englezi su na to odmah reagirali. Sastali su se u Londonu i zaključili da kako bi izbjegli svađe trebaju imati kompromis s nijemcima. I tako su podjelili teritorij međusobno, Englezi su uzeli otok Zanzibar a Njemci na kopnu sve do velikih jezera. Nakon toga Britanski konzul je uvjerio sultana da potpiše ugovor na kojem bi se odrekao svojih teritorija na kopnu u korist Njemaca, i tako su Njemci bili zadovoljni i krenuli nazad u Njemačku sa svojim vojnim brodovima. Osnivali su zajedničku komisiju pod nazivom Anglo - German boundary commision koja je odma počela raditi granice. Do 11. 1886 sve je bilo gotovo. Ostale kolonijalističke sile su prihvatile odluku anglo njemačke komisije i tako je sultan izgubio sve osim 10 milja od obale indijskog oceana. Nacrtali su liniju do brda Kilimanjara i sve do jezera Viktoria. Nijemci su ostali na jugu od latitute 1 a englezi su uzeli sjeverni dio. Ta linija ostaje do dan danas kao granica Tanzanije i Kenije. Dakle Karl Peters je postao glavni administrator tog teritorija naravno, i počeo je širiti svoj teritorij kupujući ostale dijelove na obali koji su još pipadali Sultanu. Muslimani s time nisu bili zadovoljni pa su se pobudnili. Ali nisu mogli postići ništa i tako je Njemačka bez poteškoća kontrorirala direktno cijelu Tanganyiku sve do 1891. Na kraju je Karl Peters bio izabrani za imperatora. Slijedila su dva desetljeća u kojima su Njemci odlučili razvijati svoje teritorije. Počeli su graditi željeznicu iz Da re salaam do Tabora sve do Ujiji, uveli su nove usjeve kao što su sisal i pamuki, osnivali su plantaže kave kraj Kilimanjara itd. Njihova stalna prisutnost među ljudima a osobito njihova okrutnost, tjerali su ljude da rade na njihovim plantažima, a to se nije svidjalo narodu. Radi toga, 1905 ljudi su se pobunili. Počeli su čupati sadnice sa plantaža i paliti njihove kuće itd. te se čulo da ima i 2

ubojstava na njemačkom dvoru. Tada su Njemci

poslali pojačanje pod vodstvom

generala Gotzena koji je odlučio reagirati na ljuski način kako je sam to i najavio, i tako je von Gotzen zapovjedio svojoj vojsci da ide posvuda uništiti sve sjetve koje su taman ljudi završili berku, sve zapaliti i mučiti koga god da susretnu. Tako je oko 25000 ljudi umrlo od gladi. Međutim 1897 Karlpeters osnivač te kolonije je uhićen i poslan na sud u Postdam radi brutalnog napada Afrike. Jedna od optužnica je bila da je njegov sluga spavao s curom koja je radila u dvoru i oboje su bili brutalno ubijeni. Ta činjenica je šokirala mnoge jer to je išlo kontra zakona Berlinskog zasjedanja ali prije nego li su išta o tome odlučili došao je prvi svjetski rat. Nakon prvog svjetskog rata 1919međunarodni savez the League of Nation podjelio englezima sve bišve njemačke kolonije, tako i istočnu Afriku koja je sada dobilla ime Tanganyika. Politika Engleza od 1920 nadalje je bila podržavati domaće vladavine u tradicionalnim nacrtima preko lokalnih vijeća i sudišta. Osnovali su sudsko vijeće u Dar es salaamu ali u kojem afrikanci nisu smijeli biti članovi. Sve to je išlo do drugog svjetskog rata. 1950 g. pojavio se Julius Nyerere sin Kneza Kambarage (rođen u Butiami, 13. travnja 1922. te je umro u Londonu, 14. listopada 1999.) koji se obratio na ksršćanstvo kad je bio na studiju u Makerere University u Ugandi, te je išao na post graduate u Edinburgh University.Nyerere je po naravi bio ideološki siciolog. Vodio je državu na način koji je drugima izgledalo kao

utopija. Naglašavao je

neovisnost u smislu

samodostatnosti. Pronalazio je riješenje za probleme ljudi na tradicionalni i jednostavni način i nije dao čekati uvođenje tehnoloških stvari iz inozemstva. Važnost je dao u obrazovanju i educacijiu gdje je postigao veoma dobre rezultate. 1967 Nyerere je osnivao

Arusha dekleraciju

na kojem je službeno stavio

poljoprivredu u centar nacionalne ekonomije. Nakon toga nacionalizirao je sve važne ekonomske sekte, sustav koji se nije sviđao empiristima, i radi toga su mu uskratili svu 3

pomoć iz njihovih zemalja. Aii on nije se ljuljao, prebacio se na istok i dobro je došao u Kinu odakle mu je pomoć dolazila, ali unatoč toga, uspio je sačuvati nezavisnost svoje države. Vjeru sačuvao i svoje stavove zadržao. Arusha dekleracija je išla zajedno sa villagization, što je značilo naseljavanje i preseljavanje u poljoprivredne grupe gdje bi ljudi zajedno radili pod njegovim motom Umoja ni nguvu na utengano ni udhaifu, ( jedinstvo je snaga a razdor je slabost). Njegovim stavovima Nyerere je uspio ujediniti ljude zaličitih rasa, povijesti, nacionalnosti i vjere. Tako je učinio Tanzaniju domom svakog koji se tamo nalazio. Julius Nyerere otac države Tanzanije je umro u Londonu 1999., u 77. godini života od leukemije. U vremenu 1990-te godine napetost je došla do Tanzaije od etničkih nesporazum oko granice u Ruandi i Burundi. U roku 24 sata godine 1994 ne manje od 250,000 izbjeglica su strujali u Tanzaniji, broj se povećavao dan za danom i do prije 5 godina je bilo 550,000 izbjeglica iz Ruande i 100,000 iz Burundi. Iako stanje je bolje sada u njihovim zemljama još ima mnogo koji su našli svoj dom u Tanzaniji i tamo ostali. Ovaj kratki opisi Tanzanije nam može pomoć razumjeti sadašnje stanje Tanzanije, i promatrajući povijest Tanzanije jedan može već opisati Tanzaniju kakva će bit nakon 50 dogina. Bože blagoslovi Tanzaniju, Bože blagoslovi Afriku. Priredio je : Castor Mfugale U Splitu, 30.01.2009

4