Razgovorni Stil

Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za fonetiku Kolegij: Ortoepija hrvatskoga jezika I Profesorice: Gordana Varošanec-Škarić i Gabrijela Kišiček Studentice: Sabina Fučić i Ivana Kordek

Razgovorni stil

28. studenog 2008.

Sardžaj:    

 

Uvod Definicija razgovornoga stila Osobine razgovornoga stila Zaključak Istraživanje Literatura

Uvod FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA JEZIKA Znanstveni stil Administrativno-poslovni stil Novinarsko-publicistički stil Književnoumjetnički stil

Razgovorni stil

 







Stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije Značajke – nepripremljenost, neslužbenost i jednostavnost; njime se komunicira neposredno, prvenstveno dijalogom Uvjetovan konkretnim načinom mišljenja – zato i posjeduje najviše ekspresivnih i emocionalno obojenih izraza te izvanjezične načine komuniciranja (geste, mimike i dr.) Naziva se još i “familijarnim” i “kolokvijalnim” stilom standardnoga jezika Nekim svojim osobinama podsjeća na žargone – specijalne jezike pojedinih socijalnih skupina ljudi; osim žargona takav “tajni” jezik se još naziva i argoom i slengom









Razlikuje se i prema kraju u kojemu se rabi, i prema socijalnoj skupini ljudi koji ga rabe, i prema struci ili zvanju ljudi koji ga rabe, i prema odgoju i podrijetlu ljudi koji ga rabe itd. Najviše kojekakvih “izama” – vulgarizmi, dijalektizmi, regionalizmi, barbarizmi – nijedan unutar njega ne doživljava normativnu osudu kao u drugim funkcionalnim stilovima = svi su kolokvijalizmi (dakle ono bez čega ga ne bi bilo) I ovdje treba naglasiti (o vulgarizmima) da ne postoji vulgarnost u jeziku, nego jezikom; nema vulgarnosti riječi, nego vulgarnosti riječima U pisanom obliku razgovorni stil nalazimo u zapisima, pismima, bilješkama itd.

Definicjia razgovornoga stila 

Neusiljen, prirodan, familijaran, “srednji” stil, stil koji se rabi u običnome govoru (dakako: u govoru obrazovanih ljudi), a služi za potrebe svakodnevnoga sporazumijevanja o tekućim pitanjima Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva

Osobine razgovornoga stila 



 

Najštedljiviji funkcionalni stil standardnoga jezika Štedljivost na svim razinama – leksičkoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj Specifičan način komuniciranja (dijalog) Izvanjezična sredstva kao kompenzacija jezičnih sredstava (geste i mimika)

Glagolska vremena  Isključivo prezent, perfekt i futur I  Futur I na mjestima gdje bi trebao biti futur II pr. “Ako ćeš učit, nemoj slušat radio.” – umjesto “Ako budeš učio, nemoj slušati radio.”  Redukcija završnog infinitivnog i – općenito redukcija samoglasnika temeljna značajka pr. “Al’ nemoj kasnit.” – umjesto “Ali nemoj kasniti.”  Aorist i imperfekt u specifičnim situacijama koje zahtijevaju uporabu ekspresivno-emocionalnih sredstava pr. “Dođoh ja tamo i rekoh; Bijaše to, moj dragi, drugačije nego što ti misliš.”  Aorist za izražavanje budućnosti pr. “Pazi, čovječe, pogiboh!”; “Odoh ja.”

Neodređeni i određeni oblik pridjeva  Rabi se određeni pr. “To je izazvalo veliki problem.” – umjesto “To je izazvalo velik problem.”  Posebno naglašavanje neodređenosti – neodređenim članovima jedan, jedna, jedno pr. “Tamo je bio i jedan veliki stog sijena.” – umjesto “Ondje je bio i velik stog sijena.”

Padeži  Izbacuju se varijantnosti tj. Oblici -og i –oga se svode na –og, a oblici –om, -omu i –ome na –om pr. “Vidio sam jednog velikog crnog mačka.”; “Prišao sam jednom velikom crnom mačku.”  Instrumental sredstva i društva se poistovjećuju i izražavaju s prijedlogom s(a) pr. “Došao sam s vama” i “Došao sam s vlakom.” (umjesto “Došao sam vlakom.”) Pridjevi  Pridjevi na –ov-/-ev- i –in- - po sklonidbi određenog umjesto neodređenog oblika pr. “Upoznala sam Ivanovog brata.” – umjesto “Upoznala sam Ivanova brata.”

Glagolski prilozi  Ne koriste se (gl.prilog sadašnji i prošli) pogotovo u složenim rečenicama pr. “Koseći travu, umorio se.” i “Pokosivši travu, sjeo je da se odmori.”  Radije će se reći – “Kosio je travu i umorio se.” i “Pokosio je travu i sjeo da se odmori.” Povratna zamjenica  Povratnu zamjenicu svoj,svoja,svoje često zamjenjuju posvojne pr. “Donjet ću moju knjigu.”; “Vaše probleme ćete rješavat kod kuće.” itd.

Eliptičnost govora  Izostavljanje podataka koji ne narušavaju komunikaciju  Kod ustaljenih izraza tipa bar dan ili dan, ku noć ili noć, bro jutro ili jutro  Spomenuta redukcija samoglasnika, zatim kontrakcija samoglasnika gledo (gledao), ko (kao); ispuštanje suglasnika ko (iko, neko, svako...) – tko (itko, netko, svatko) itd.







 



Zbog konkretnosti, a ne apstraktnosti (pojmovnosti) razgovornog stila = Česte “eliptične” rečenice poput “Sutra.”; “Sutra, je l’?” itd., koje odgovaraju na prethodan razgovor Moguće “brahilogične” rečenice pr. “Eto, vi k nama, a mi k vama.” Uzrečice i poslovice pr. “Mi o vuku, a vuk na vrata.” Asindetske (bezvezničke) rečenice pr. “Duga kosa, kratka pamet.” Takve idiomatične jedinice (poslovice, uzrečice, pošalice, frazemi) dolaze najčešće iz usmene narodne književnosti u koju su ušle prvenstveno iz (raz)govora te se iz njih rađaju šablonizirani (klišejizirani) izrazi

Spontanost govora  Redoslijed riječi odgovara slijedu govornikove misli – odstupa od ritmo-melodijske zakonitosti pr. “Običnim ljudima je to nerazumljivo” umjesto “Običnim je ljudima to nerazumljivo” ili “Običnim ljudima to je nerazumljivo.”  Redoslijed riječi slobodniji nego u drugim funkcionalnim stilovima pr. “Doći će ti on, ne boj se!”; “Ruku će mu zdrobit!...Makni ga!”  Oslabljena uloga uvodnih rečenica (koje uvode u upravni govor) te uvodnih riječi npr. Kad, ako, tada, pritom, prema tome, u tom slučaju, kad je riječ o tome itd.  Obezosobljavanje – i iza drugog lica se može naći osoba koja govori ili iza riječi ‘čovjek’ i ‘ljudi’ pr. “A onda staneš i zapitaš se: Što to radiš, čovječe?!?” ili “A onda čovjek stane i zapita se(...).”

Emocionalno-ekspresivni karakter  Odgovara uporaba emocionalno-ekspresivnih čestica poput eto, evo, gle itd. pr. “Eto, tako je to!”; “Gle, past će!”  brojne usklične rečenice (praćene eliptičnošću) – “Ne!”, “Da!”, “Ma nemoj!”, “Bože mili!”  Univerzalna sredstva odobravanja tipa super pr. “Kako je napisano?” – “Super!”; “Kako je bilo na izletu?” – “Super!”  Eliptične rečenice karakteristične intonacije pr. “Čašicu žestokog?”, “S mlijekom?”, “Još nešto?”  Nestandardni izrazi kojima se postiže neusiljenost i familijarnost poput “O kej!” i “Kužiš?” (dekomponirano “Žišku?”) – uporaba ovisi o socijalnoj pripadnosti, obrazovanosti, zvanju, zanimanju itd.onih koji ih rabe)

“Seljenje” značenja  Riječima se daje značenje koje im inače ne pripada pr. bitan dobiva značenje “važan” (“Najbitnije je to...” – pridjev bitan se ne stupnjuje!); značajan “znatan” (“Značajan dio pučanstva...”) itd.  Svršeni gl.dobiti napušta svoju prvotnu tvorbenu vezu s gl.biti (postojati) i uspostavlja drugotnu s gl.biti (tući), pa mu nesvršeni oblik glasi dobijati i pridjev trpni dobijen (dobivati; dobiven) npr. – nije u skladu s tradicijom hrvatskoga standardnog jezika  Ukida se razlika značenja prijedloga zbog i radi – zbog se koristi i za uzrok i za namjeru

Poštapalice  Jezična sredstva koje govornik rabi prije kakva izričaja da bi dobio vremena za oblikovanje svoje glavne misli pr. je li, ovaj, aaa, znate, kako da kažem itd. (“I on je...je li...konačno shvatio...je li...da...”) Pleonazmi  Izrazi koji rečenicu opterećuju s više istih, pa onda i komunikacijski suvišnih, sadržaja pr. kako i na koji način, no međutim, oko+br.+ak (oko desetak) Deprecijativan, pejorativan i vulgaran način izražavanja  Tj. omalovažavajući, pogrdan i nepristojan način izražavanja – rabe se augmentativi, pejorativi i hipokoristici s izravnim značenjem – kravetina, glavurina, nožurda, seljakuša, glavonja, mlakonja, seljo, šmokljo, žgoljo itd.  Također i deminutivi sa svojim prenesenim značenjima – sunašce, djelce, feljtončić, slikarčić, pričica itd.  U primjeni takva značenja deminutiva važnu ulogu ima ekspresivna intonacija (timbar) – pogrdno može pretvoriti u nepogrdno i obratno – pr. “Kravo jedna!”

Naglasak  Složena naglasana pravila se pojednostavljuju i kad je riječ o mjestu i tonu i trajanju naglaska  Dokida različitost mjesta naglaska uvjetovanu paradigmatskim mijenama uzlaznoga naglaska u silazni pr. model prespávati : prèspāvām preoblikuje u model prespávati : prespâvam (i postupno u model prespávati : prespávam) te model prenòsiti : prènosīm u model prenòsiti : pren‶osim (postupno prenòsiti : prenòsim)  Rezultat takve preoblike i npr. pašticâda umjesto paštìcāda, violîna umjesto viòlīna, organizâtor umjesto organìzātor itd.

Zaključak 



 

Razgovorni stil utječe najviše na književnoumjetnički i administrativno-poslovni stil, a na nj najviše nestandardni (prvenstveno lokalni) govori Ovo su tek “rudamenti” razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezika Njegov temeljit opis tek treba uslijediti No prije su toga potrebna ozbiljna prethodna istraživanja

Istraživanje        

G1 – K.S., Zagreb, 23 godine G2 – V.V., Zagreb, 19 godina G3 – A.K., Korčula, 19 godina G4 - B.Đ., Dubrovnik, 19 godina G5 – K.P, Dubrovnik, 20 godina G6 – A.Š., Čučerje, 19 godina G7 – M.J., Vrbovec, 20 godina G8 – S.F., Zagreb, 19 godina

Futur I – Futur II  

 

G2 “Ak’ će ić’ ona, onda ću i ja doć’, inače mi se fakat ne da.” G7 “Ak’ ću imat dost’ vremena, ići ću tam’.”

Futur I – Futur II  

 

G4 “Ako me bude zvala, neću joj se javit.” G6 “Ak ćeš mi platit kavu, idem i ja.”

Redukcija završnog infinitivnog i 

G3 “Ma ja ću poludet.”



“Ako ću govorit’, svi mućite.”



Redukcija završnog infinitivnog i  

 

G1 “Ja ti to sigurno neću napravit’.” G7 “A morao sam ja to zaključit’, nisam fakat¸, nisam glup, ono..”

Kontrakcija samoglasnika  

 

G1 “Joj, daj, kaj te briga, ‘ko će ti kaj reć’.”

G6 “Pogled’o me k’o da sam mu ubila nekog’, katastrofa.”

Kontrakcija samoglasnika  

G5 “Nisan te skont’o.”

Neodređeni i određeni oblik pridjeva  

 

G6 “Pojavio se neki čudni lik i onda je tišina nastala.”

G4 “Neam pojma, neki ozbiljni projekt.”

Glagolski prilozi  

G5 “Nakon što sam otiš’o po Barbaru, poš’o sam svirat’.”

Glagolski prilozi  

G7 “Nakon kaj sam to čuo, fakat mi se zgadila.”

Emocionalno-ekspresivne čestice    

 

G1 “Eto, jesam ti rekla da će to tak’ bit.” G1 “Gle, ak se ne pojaviš, dobit ćeš bod manje i to ti fakat nije dobro.” G6 “E, al’ totalno, totalno smo se izgubili u ovoj temi!”

Usklične rečenice  

 

G3 “Za Majku Božju!”

G4 “Fakat!”

Povratna zamjenica  

 

G2 “Nisam znao da ćemo ić s mojim autom, mislio sam da će nas on vozit.”

G1 “Da, i mi smo trebale ić našim autom, al je crk’o.”

Radi/zbog  

G7 “Nazvo sam ju zbog onog kaj smo prije pričali.”

Padeži – og(a), -om(e/u)      

G6 “Ma tog’ smo dana svi ludi bili.” G3 “Najgore je to što je onen tipu pozlela.” G4 “Ma stvar je u tome..”

Padeži – instrumental sredstva  G6 G6: “Zader’o se i lupio šakom o stol. “ G8: “Ma da?”

G2 “Ma profa me gnjavila jer sam pis’o s običnom olovkom.”

Padeži – instrumental sredstva  

 

G1 “Ma ja sam s kemijeskom, baš me briga.”

G3 “Kad san išla s avionon doma.”

Padeži – instrumental sredstva  

G5 “Ne sviran s trzalicom.”

Univerzalna sredstva odobravanja 

G8: “I kak’ ti se čini Pupovac? “ G4: “Ma zakon, nikad ga nema! “ G8: “Ma da?” G5 “A, jes’!” “Šta jes’, jes’, to valja.”

Univerzalna sredstva odobravanja  

G3 “E, super, vidimo se sutra.”

Idiomatične jedinice  

 

G3 “Ruku na srce, ni’ bila nešto za pohvalit’!” G6 “I svi se grohotom nasmijaše.”

Eliptične rečenice karakteristične intonacije  

 

 

G3 “’Oćete ‘ko god žvaku?” G7 “Kaj fakat?” G2 “O’š da idemo na kavu?”

Poštapalice  

 

 

G1 “I onda zrak dolazi do pluća, ne?” G3 “Bilo mi je nezgodno, kako bi ti rekla..” G5 “A de facto sam upisan.”

Poštapalice      



G1 “Izbacio me s predavanja, kužiš?” G3 “E, da, radi tega nisan došla na faks.” G2 Pitanja nisu bila teška, nego, kak bi reko, nisu baš bila precizna. “A takav je život, kaj mo’š?”

Pleonazmi  

G6 “No međutim, prestala sam to govorit.”

Kolokvijalizmi  

 

G6 “Ona je mis’la da će ju profa skužit.”

G5 “Ne mogu podnijet njegovog kučka. “

Kolokvijalizmi  

 

 

G1 “Mo’m frendu.” G3 “Bilo je okolo tisuću čeljadi oko faksa.” G6 Sorry kaj dišem..

G1  “Brijem da ne’amo danas predavanje, nije niš’ stavila u obavijesti.”  G6 G8: A ideš na Matasovića sutra? G6: … A zicer! G8: Dobro, pitam sam’. 

Vulgarizmi  

  

G2 “Baš me briga, je'ote.”

G3 “Jebate, smiri se!” “Rekla san van da je koza!”

Vulgarizmi  

 

 

G1 “A jebiga sad, nisam mu sve rekla, i šta sad?” G5 “Jeb’o mater, ne mogu nać’ ništa normalno!” G7 “A u kurac, ‘gle kol’ko je sati..”

Izostavljanje podataka koji ne narušavaju komunikaciju  – G1 pozdravi 

“D’r'veče’ profesore, kak’ ste?”



G3 “Ala, bok!”



 

G2 “Fala, ‘đenja.”

Obezosobljavanje  

 

G3 “Kad čuješ za takvo što, zapitaš se, kako dalje?” G6 “Ma ne, ma bude ti neugodno.”

Redoslijed riječi 

G8: “Kaj ste radile? Došla si u ‘bus i šta, mislim, nemre bit’ tak’ grozno?” G6: “Ma ne, ma čitala sam i tam’ je neka baba bez veze mi počela.. pričat.. nešto kaj nema apsolutno nikakve veze..” G8: “I zato si ti loše volje?” G6: “Pa da, jer me naživcirala skroz.”

Redoslijed riječi  

G1 “Ne’am pojma je l’ to ima smisla, al ja sam to tak’ rekla.”

Redoslijed riječi   

   

G1: I, jesi učio za fonologiju u petak? G2: Ma nisam niš’ stig’o učit’, učio sam cijelo vrijeme ovu glupu Opću fonetiku, onak’, ne znam, stvarno mi je to, bez veze mi je to kaj će najvjerojatnije opet bit hrpa onog starog gradiva i opet.. G1 : da, apsolutno, to stvarno nema smisla ponavljat sto puta G2: da, jer smo to već prošli i kod Horge i kod Bakrana, tak’ da.. G1: Pa ja mislim da ćemo stić’, ti? G2: da, brijem da ‘oćemo, a vjerojatno će se puno ponovit’, i mislim da će bit’ lagano.

Literatura 





Silić, J. (1997). Razgovorni stil hrvatskoga standardnoga jezika. Kolo, VI, 4, 483-495. Silić, J., Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga jezika – sintaksa, morfologija, fonologija. Zagreb: Školska knjiga. Simeon, R. (1969). Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, I. dio, Zagreb: Matica hrvatska

Hvala na strpljenju!!! Sabina & Ivana