Prohibicija Djeci!

Kazne od 30 000 do 150 000 kuna. Vlasnik kafića u kojem se maloljetnom gostu proda alkoholno piće ili cigarete može biti kažnjen novčanom kaznom od 5000 do 100 000 kuna, konobar od 5000 do 15 000 kuna. Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna, kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako proda u trgovini na malo alkoholna pića i druga pića koja sadržavaju alkohol, osobama mlađim od 18 godina ( Zakon o dopunama zakona o trgovini ). Članak 27. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda propisuje kaznu od 30 000 do 150 000 kuna za pravnu osobu koja prodaje duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina. Čitajući o ovim ˝drakonskim˝ kaznama čovjek bi pomislio kako smo kao država odlučili stati na kraj uništavanju zdravlja, u pojedinim slučajevima i života maloljetnika. Ali, dakako, u praksi je to potpuno drugačija priča. Državni inspektorat je prošle godine ukupno naplatio tri kazne, i to one minimalne od po 30 000 kuna ( Jutarnji list od 19.10.). Kako onda očekivati da se trgovci i ugostitelji odreknu znatne koristi od prodaje alkohola i cigareta maloljetnicima? Ili da drugačije postavim pitanje. Biste li se vi odrekli takve dobiti znajući da iako činite nešto ilegalno za to vrlo vjerojatno nećete odgovarati? 43% 16 – godišnjaka barem jednom bilo pijano. U Hrvatskoj je zamjetan trend sve ranijeg i ranijeg početka konzumiranja alkoholnih pića ili cigareta. Naša vlada, kao uostalom i svi izabrani predstavnici u Saboru nisu, kao uostalom i u mnogo drugih područja, zauzeli konkretan stav žele li omogućiti profit ugostiteljima i trgovcima ili pokušati, kako su često i sami naglašavali spasiti zdravlje stanovništvu. Kada se uvodio zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima ministar Milinović uvjeravao nas je kako se sve to radi zbog zaštite zdravlja nacije. Na apele ugostitelja koji su rapidno gubili dobit ostajali su hladni tvrdeći kako su se sve zemlje u Europskoj Uniji, a i šire privikle na zabranu pa ćemo morati i mi. Zdravlje je bilo na prvom mjestu. Međutim, zdravlje je ubrzo palo u drugi plan i zabrana pušenja je zaboravljena. Međutim opijanje i konzumiranje duhana među mladima ( ispod 18, a pogotovo ispod 16 godina ) prema mojem skromnom mišljenju ne predstavlja samo problem zdravlja. Ta količina alkohola ili cigareta u vrlo malo slučajeva će značajno naškoditi zdravlju djece. Ono što mene brine jest to da mladi u djetinjstvu ( koje se na neki način proteže sve do

punoljetnosti ) gube upravo tu fazu u koju ih svrstavamo – djetinjstvo. Umjesto da mladi trče za loptom, igraju igrice, druže se, traže neke bezazlene načine zabave, oni zbog prevelike želje da odrastu postanu odrasli prebrzo. Imam osjećaj da se u današnjem društvu u životu mladeži gubi ona najbezazlenija, a tako bitna faza djetinjstva. To je period koji bi trebao biti lišen kompleksa, želje za uspjehom pod svaku cijenu, želje za pokazivanjem da smo ono što nismo. 43% 16-godišnjaka u Hrvatskoj, prema istraživanjima iz 2007. je u posljednjih 12 mjeseci barem jednom bilo pijano. Danas je ta brojka zasigurno veća, a gotovo sam sto posto siguran da je broj pijanstava veći i od deset kod većine mladih. Ništa bez pomoći države. U društvu se stvorio nekakav prešutan dogovor kako je alkohol zapravo dobra stvar. Svaki veći uspjeh u životu ili događaj zalijeva se alkoholom, reklame koje reklamiraju pivo redovito prikazuju kako je zabava tamo gdje je alkohol ( iako se pivo smatra prehrambenim proizvodom ). I sve je to u redu. Ali nije u redu da se takva slika alkohola prikazuje mladima. Mladi vjeruju kako je izlazak i opijanje bolje od igre koja je za djecu jer oni sebe sa šesnaest godina vide kao zrele i odrasle osobe. Oni piju i puše i svijet je njihov. A kada se jednog dana okrenu unazad i razmisle o djetinjstvu shvatiti će koliko su zapravo bili glupi trudeći se što brže odrasti jer će ˝odraslih stvari˝ u životu imati napretek, čak toliko da će im se često smučiti. Što mi tu možemo napraviti? Iako sam pobornik toga da je za većinu loših stvari koje djeca čine kriv odgoj, vjerujem kako je ovaj problem prevelik odgoj. Velik broj djece koja piju alkohol ne možemo okarakterizirati kao problematičnu djecu. Oni su dobri u školi, kulturni, može se čak reći i dobro odgojeni. Ali želju da se bježi od stvarnosti i mašta o nečem nedokučivom u tom trenutku, kao što je maštanje djece o tome da su stariji, ne može ˝ubiti˝ odgoj. Roditelji su što se ovog problema tiče gotovo nemoćni. Postoji nekoliko mogućih rješenja. Jedno je kompletna zabrana izlazaka što dovodi do asocijalizacije djece u mladoj dobi što nikako ne može biti bolja stvar od desetak pijanstava godišnje. Drugo je pokušaj razgovora i upućivanje djeteta u sve mane i probleme koje alkohol i cigarete donose. Međutim takvi razgovori, vodili ih roditelji ili učitelji i odgajatelji sa djecom, u velikom broju slučajeva završavaju jednako – kroz jedno uho savjeti ulaze, a kroz drugo izlaze. I postoji i treći način, a to je pomoć države.

Kazne za prodavače i konzumente. Imaju li vladajući za to snage? Djeca, nakon što kupe alkohol i cigarete mogu ih nesmetano konzumirati i ispred policije koja nema ovlasti zabranjene stvari im oduzeti ili obavijestiti roditelje, sve dok, naravno, ne remete javni red i mir. I upravo tu treba uskočiti država. Prije svega nužno je povećati nadzor ugostiteljskih objekata i trgovina u kojima se alkohol i cigarete prodaju mladima. Nadalje, vlasnike objekata koji prodaju potrebno je više kažnjavati. Propisati kazne nije dovoljno, treba ih i provoditi. Djeca koja su uhvaćena sa zabranjenim pićem i duhanom također trebaju biti kažnjena ( odnosno njihovi roditelji ) i to ne samo sa 1000 kuna i oduzimanjem spornih stvari, kako predlaže pravobraniteljica za djecu, već i sa mnogo većim kaznama. Što se tiče reklama, koliko god potencijalno štetne bile da se zakon provodi kako je napisan i zamišljen, ne bi predstavljale problem. Jer 16- godišnjaci koliko god sebe smatrali opasnima i odraslima u suštini su ono što i trebaju biti u tim godinama – djeca. A većina djece boji se reakcije svojih roditelja. Kada bi djeca znala da njihovi roditelji mogu platiti deset i više tisuća kuna za njihovo opijanje bila bi kud i kamo opreznija i manje željna svoju ˝zrelost˝ iskazivati opijanjem i pušenjem. A s druge strane, kada bi ugostitelji i trgovci znali da mogu platiti ogromne kazne, koje su kud i kamo veće u usporedbi sa dobiti koju ostvare prodajom duhana i alkohola djeci, sigurno bu dva puta razmislili prije no što bi prodali sporne stvari bez provjere isprava i dobi kupca. Sasvim je jasno da novac pokreće svijet i da se do njega često pokušava doći na sve moguće načine. Ugostitelji, trgovci, poduzetnici sasvim sigurno će se početno protiviti strožem provođenju zakona jer će im ono oduzimati profit. Ali siguran sam da će s vremenom shvatiti koliko je zapravo profit ostvarena na takav način bezvrijedna u odnosu na očuvanje jedne iznimno važne i potrebne faze djetinjstva vlastite, kao i svačije druge djece. Loptica je sada na izabranima u Saboru. Hoće li imati hrabrosti stati na kraj očitom neprovođenju zakona ili će još jednom, kao i puno puta do sada zatvoriti oči i praviti se kao da se ništa loše ne događa? Piše : Alen Bećirović [email protected]