Poruka Biskupa Bih

Sarajevo, 4. lipanj 2009.

PORUKA NA SVRŠETKU TROGODIŠNJE DUHOVNE OBNOVE OBITELJI U BIH Mir i radost u Gospodinu svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima! Na kraju Trogodišnje duhovne obnove (Presveto Trojstvo, 2006. - Presveto Trojstvo, 2009.), u kojoj su sudjelovale naše obiteljske, redovničke, osobito župne i biskupijske zajednice, obraćamo vam se ovom zaključnom Porukom sažimljući četiri stožerne teme koje su istaknute i na prigodnom plakatu i sličici: Molitva, Euharistija, Crkva, Obitelj; četiri vrijednosti kao ugaoni temeljci našega kršćanskog života. A sve želimo potkrijepiti mislima i porukama Sv. Pavla, propovjednika istine i učitelja naroda, na izmaku ove njegove Jubilarne godine. Molitva. Kao što sok prenosi i podržava život svemu bilju ili kao što krv prenosi i podržava ljudski život, tako je i molitva poput soka i krvi u našemu duhovnom životu. Molitva kao čin klanjanja Bogu u poniznosti i stvorenosti naše ljudske naravi; molitva kao izraz kajanja zbog svih propusta dobra koje smo trebali učiniti i zbog svih čina zla koje nismo smjeli počiniti; molitva kao slava i zahvala Bogu zbog njegovih neizmjernih darova i ovozemnih provjera kojima ispituje našu slobodu; molitva kao molbenica Bogu za ispunjenje raznih potreba duhovnih i tjelesnih, zemaljskih i prekogrobnih. Molitva kao osobni i obiteljski čin vjere, ufanja i ljubavi. Gospodin Isus i praksom i poukom pokazuje da je molitva nužno sredstvo našega napretka i puta u život vječni. Zato nam je Gospodin ostavio savršenu molitvu sa sedam zaziva (Mt 6,9-13) i naredio da nam uvijek bude i u srcu i na usnama: da Božje ime bude sveto u nama i po krštenju i po kršćanskom nastojanju; da njegovo kraljevstvo istine i pravde, milosti i mira raste među nama i po darovima Duha Svetoga i po vlastitom svjedočenju; da se volja Očeva ispuni u svemu i u svima i po milosti svećeništva koje prikazuje najuzvišeniju žrtvu i po našoj spremnosti na svaku žrtvu u životu; da imamo kruha svagdanjega, a osobito žarke želje i ljubavi za euharistijskim; da praštamo dugove jedni drugima, od srca, kako bi i Bog

oprostio svima nama, napose u sakramentu pomirenja; da nas oslobodi napasti kojima je ugrožen naravni red, kršćanski brak, obiteljska zajednica te da poštujemo sakrament ženidbe kao stup života; i od svakoga zla, ovozemnoga i onovječnoga, napose darom sakramentalnoga pomazanja bolesnih, koje služi dobru duše, a, po volji Božjoj, i tijela! Sv. Pavao o kršćanskoj molitvi ovako zapamtljivo poručuje: u nadi radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! (Rim 12,12). Euharistija jest Očev projekt koji je Sin Božji, Isus Krist, odlučno i doslovno proveo, uz cijenu vlastita života, makar ga svi sljedbenici, pa i oni najintimniji, napustili (Iv 6,67). Euharistija je istodobno otajstvo i čudo (mysterium et miraculum) koje nadilazi naše ljudsko razumsko shvaćanje, ali koje se može i treba prihvatiti vjerom, ljubavlju, srcem, svim bićem. Euharistija je spomen-čin svega Božjega djelovanja u povijesti spasenja; ona je duhovna hrana našemu životu i upućuje nas i vodi u život vječni; ona je žrtva u kojoj se krv i tijelo Kristovo predaju za nas, da budemo otkupljeni te da zajedno s Kristom pobjeđujemo svijet, grijeh, đavla i smrt. I da nam nikada ne ponestane službenika Euharistije, koje Gospodar života, na našu molitvu, poziva i šalje kao svoje poslenike u svoju ekonomiju spasenja. Sv. Pavao insistira na tome da mi kršćani jasno i uvijek razlučujemo dobro od zla, spasenje od propasti, a to osobito činimo izbjegavajući idolopoklonstvo ovoga svijeta i prihvaćajući Krista euharistijskoga: „A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?“ (1 Kor 10,20-22). Mi se napose odričemo sotone i njegova sjaja, utjecaja i zavođenja prigodom primanja sv. krštenja i sv. Potvrde, a prianjamo uz vjeru Crkve. Euharistija nam pomaže da budemo povezani i sjedinjeni s Kristom Spasiteljem. Crkva. Sv. Ciprijan (199.-258.), biskup u afričkoj Kartagi, crkveni otac i mučenik, u tumačenju Očenaša za Crkvu kaže da je ona „puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga“.

Izravno povezana s Presvetim Trojstvom, jer su se sve tri božanske Osobe uključile u idejni i izvedbeni plan Crkve koja je od Oca u povijesti divno pripravljena, u Sinu ustanovljena, u Duhu Svetom očitovana. Ona je zajednica molitve, zajedništvo Euharistije i svih ostalih sakramenata. Taj puk za glavu ima Krista, za zakon novu zapovijed ljubavi, za svrhu Kraljevstvo Božje. U svijetu nazočna i djelatna na čelu s Kristovim namjesnikom i Petrovim nasljednikom i svim zborom biskupa, a u pojedinim mjesnim dijecezama po biskupu i svim sakramentima, osobito po presvetoj Euharistiji. „Kao što je Krist izvršio djelo otkupljenja u siromaštvu i progonu, tako je i Crkva pozvana da ide istim putem, da saopći ljudima plodove spasenja“ (LG, 8). Sv. Pavao radosno i smiono: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1,24). Dopunja, ne u objektivnom Otkupljenju, jer je to božanski savršeno Krist učinio, nego u subjektivnom smislu, primjenjujući Kristovo Otkupljenje na sebe, na svoje vjernike, na cijelu Crkvu. Obitelj. Ona je bila izravan povod ovoj našoj trogodišnjoj obnovi; njezina ugroženost, raspršenost, razorenost. Nasuprot tim razaralačkim silnicama postavili smo pred oči „Obitelj zajednicu vjere, života i ljubavi.“ Tako je naslovljen i zbornik predavanja održanih u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci - 2006.2008. - pod pokroviteljstvom Biskupske konferencije. Zaželjeli smo ovu obnovu u molitvi, crkvenosti i sakramentalnosti, da se obitelj ponovno pokaže i raste kao „Crkva u malom“, kao mjesto rađanja i odgoja djece, izvorište tjelesnoga života i svih darova od Boga danih, napose duhovnih zvanja. Jer po obitelji, temeljnoj stanici života, vraćaju se među nas sve one vrijednosti koje su pogođene ratom i uništenjem i zahvaćene duhom svijeta, svjetovnim medijima na kojima zlo osvaja jednako prostora i prava kao i dobro, pa i više od dobra, relativizirajući istinu, dobrotu i ljepotu kojima je izvorište u Presvetome Trojstvu. Sv. Pavao za kršćansku ženidbu kaže da je to „otajstvo veliko“ (Ef 5,32), jer odražava ljubav Krista i Crkve. Ne samo ženidba, nego otajstvo je veliko i cijela obitelj u kojoj struji Božja ljubav

među samim roditeljima – bračna; među roditeljima i djecom – roditeljsko-sinovska; među samom djecom – bratsko-sestarska. A ništa od toga nije moguće postići bez ustrajne molitve: „Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete“ (Ef 6,18). Mi, vaši biskupi, do sada smo na više načina – knjigama, predavanjima, porukama, sličicama, plakatima - željeli posvješćivati tradicionalnu lozinku Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu i preporučivati Molitvu Presvetomu Trojstvu za obitelj i Ispovijed vjere Hrvata katolika. To i dalje svesrdno preporučujemo svakoj obitelji. Na svršetku ove Trogodišnje duhovne obnove stavljamo na raspolaganje također prikladan Molitvenik za obitelj sa željom da ga što češće koristite za svoje osobno i zajedničko duhovno dobro. Na sve vas zazivamo blagoslov Trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Duhovi, 2009. Vaši biskupi