Daleko u prošlosti . . .
...kada je jedan tata kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila vrlo dragocjenu stvar, a novaca je u ono vrijeme bilo veoma malo.
Bio je Božić. Sljedećeg jutra, djevojčica je donijela malu kutiju na poklon i rekla:
“ Tata, to je za tebe”!
Tati je bilo vrlo neugodno, a kad je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio: “Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto nađe”!!
Djevojčica ga je žalosno pogledala i sa suznim očima rekla: “ Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe”.
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oproštaj.
Do kraja života
čuvao je tu kutiju pored kreveta.
Uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, uzeo je, otvorio, te iz nje uzeo jedan poljubac, sjetio bi se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju voljeni, prijatelji, djeca, Bog...
“NE POSTOJE VAŽNIJE STVARI, KOJE BI MOGLI DOBITI”.
PRIJATELJI SU ANĐELI, koji nas dignu s dna, kada imamo poteškoće