Nuklearna Energija

Karl Bruckner:

SADAKO HOĆE ŽIVJETI

POSLJEDICE UPORABE NUKLEARNE ENERGIJE NA ČOVJEKA I OKOLIŠ

 Šestog kolovoza 1945. godine sanduk nad kojim su bdjeli generali oprezno je ukrcan u snažni američki četveromotorac V 29 pod zapovjedništvom brigadira Tibbetsa. Kako je riječ o važnoj vojnoj operaciji, zrakoplov je dobio ime Enola Gay, po Tibbetsovoj majci. Zrakoplov se uputio prema gradu Hirošimi.

 Izbačena padobranom s osam tisuća metara atomska bomba eksplodirala je na četiri stotine metara visine, aktivirajući lančanu reakciju urana 235. Za svijet je počelo atomsko doba, osvijetljeno sjajem milijunima puta jačim od nebeskog sunca, doba koje je već u svom početku progutalo dva japanska grada, Hirošimu i Nagasaki.

 U vatrenoj kugli samo u Hirošimi izgorjelo je 86.100 ljudi!

 Toga je dana japanski grad Hirošimu uništila američka atomska bomba, a 80 tisuća ljudi je u nekoliko sekunda pretvorila u prah, dok je više od 220.000 osoba, ubijeno posljedicama zračenja. Generacije japanske djece rađana su bolesna, deformirana, umirala od leukemije i karcinoma.

 “ U toj je sekundi slika i prilika Božja izvela prvi pokušaj da uz pomoć znanosti uništi samu sebe . Pokušaj je uspio. “ Karl Bruckner

 Nikada više Hirošime, izgovoreno je od onda na bezbrojnim konferencijama, simpozijumima, summitima i drugim oblicima druženja svjetskih političara. No, ništa od parafraziranja i dogmatičarskih političkih izjava. Živimo na Planeti kao na bačvama punim nuklearnih bombi čije upaljače drže 2-3 čovjeka u svojim džepovima.

Utrka u atomskome naoružavanju nije zaustavljena  Nakon 62 godine od spaljene Hirošime, nuklearno oružje "službeno" posjeduju SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija, Pakistan, Indija, Sjeverna Koreja. Za Izrael se već dugo smatra da posjeduje oko 200 nuklearnih glava. Iran je pod "sumnjom" da pod razvojem nuklearne energije u civilne svrhe gradi atomsku bombu. Međunarodna agencija za atomsku energiju nedavno je također spomenula da su interes za razvoj nuklearnog programa izrazili i Alžir, Egipat, Maroko i Tunis. Za još 32 zemlje smatra se kako posjeduju plutonij ili uran, potreban za izradu atomske bombe. Šest arapskih zemalja Perzijskog zaljeva su krajem 2006. izjavili kako u civilne namjeravaju zajednički razvijati nuklearni program.

Iskorištavanje nuklearne energije po državama

 Država koja proizvodi najveći udio svoje električne

energije u nuklearnim elektranama je Francuska sa 75% proizvedene električne energije u nuklearnim elektranama. Slijede je Litva sa 73%, Belgija sa 58%, Bugarska, Slovačka i Švedska sa 47%, Ukrajina sa 44% i Republika Koreja sa 43%. U još deset država iz nuklearne energije proizvodi se po više od 25% električne energije. SAD proizvode 19.8% svoje električne energije u nuklearnim elektranama, ali zbog velikog opsega proizvodnje zauzimaju najveći udio u ukupno proizvedenoj energiji u nuklearnim elektranama sa 28%. Slijedi ih Francuska sa 18% i Japan sa 12%.

 Sa povećanjem broja država koje imaju

nuklearne elektrane, povećao se i rizik da gorivo iz nuklearnih elektrana dođe do pojedinaca koji ga žele upotrijebiti za svrhe koje nisu mirnodopske. U zadnje vrijeme je aktualan terorizam, a teroristi bi s nuklearnom tehnologijom mogli prouzročiti ogromnu nuklearnu katastrofu. Kod zaštite od zlonamjernog korištenja nuklearne energije i političari i znanstvenici moraju poduzeti određene mjere. Zbog tog problema međunarodne organizacije nametnule su pravila o sigurnosti za 140 država diljem svijeta. Problem sa čuvanjem nuklearnog goriva (a i radioaktivnog otpada) trenutno je najizraženiji u siromašnim državama koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza.

Utjecaj na okoliš i spremanje radioaktivnog otpada  Kao i svi procesi proizvodnje energije iz neobnovljivih

izvora i nuklearne elektrane proizvode otpad. Kod njih je to radioaktivni otpad i vruća voda. Budući da nuklearne elektrane ne proizvode ugljični dioksid, njihovom upotrebom se ne povećava efekt staklenika. Radioaktivni otpad dijeli se na dvije osnovne kategorije: niskoradioaktivni i visoko-radioaktivni otpad. Većina nuklearnog otpada je nisko radioaktivni otpad. To su: obično smeće, alati, zaštitna odjela i ostalo. Taj se otpad kontaminirao sa malom razinom radioaktivnog praha ili čestica, a mora se čuvati na način da ne dođe u kontakt sa predmetima izvana.

 Pravi problem kod nuklearnih elektrana je ostatak iskorištenog goriva koji je visoko-radioaktivni otpad i mora se skladištiti u specijalnim bazenima (voda ohlađuje nuklearno gorivo i ponaša se kao štit od radijacije) ili u suhim kontejnerima. Starije i manje radioaktivno gorivo skladišti se u suhim skladištima. Tamo se zatvara u specijalne betonske armirane kontejnere.

Bolesna razmišljanja o upravljanju klimatskim promjenama  Vojni eksperti SAD i Rusije prije nekoliko godina poigrali su se "nuklearnog rata na kontroliranom području". Kompjuterskom su simulacijom oponašali učinak od 100 eksplozija od 15 kilotona, kakva je bila i atomska bomba bačena 1945. na Hirošimu. Simulacija je pokazala da bi od zračenja nakon nuklearnog udara umrlo od 3 do 16 milijuna ljudi na "pogođenom cilju". Emisije oko 5 milijuna tona izazvale bi ogromne požare i vatrene oluje. Čestice čađi upijale bi sunčeve zrake, ostale visoko u atmosferi najmanje šest godina, pa bi atomski udar prouzročio dva puta veće zahlađenje koje bi potrajalo desetljećima. Po mišljenju sumanutih vojnih eksperata, ledeno bi doba bilo svojevrsna protuteža globalnom zatopljenju koje utiče na mijenjanje klime i količine padalina: smanjili bi prodor sunčevih zraka na Zemlju, pa bi se malo "ohladili" i tako zaustavili klimatske promjene i globalno zatopljenje.

 Zvona i danas, 6.kolovoza 2007.godine zvone u Hirošimi kao i svakog 6. kolovoza, kako bi se svijet sjetio da je tog ljetnog jutra 1945. godine američki zrakoplov bacio atomsku bombu nazvanu "Little Boy". Japan je nakon toga godinama bio pacifistička i anti-nuklearna zemlja. No, sada se i tamo sve više govori o prijetnji nuklearnog oružja. Najveću prijetnju predstavlja Sjeverna Koreja i njezini nuklearni program te se u američkim ali i japanskim konzervativnim krugovima sve više govori o tome da bi i Japan trebao razviti atomsko oružje kao mogući odgovor na prijetnju nuklearnog oružja iz "susjedstva".

 Rat je smrt, ne zaboraviti ratove iz prošlosti, pamtiti posljedice ljudske gluposti i raditi svim snagama da se to sve skupa ne ponavlja - znači stvarati sigurnu budućnost. Nikad ne zaboravite datum 6.kolovoza 1945.godine, dan kada je čovječanstvo otkrilo da samo sebe može uništiti.

Na spomen! U Vrtu mira u Hirošimi stoji jedan spomenik: na vrhu simbolički prikazane nuklearne bombe uzdiže se lik djevojke Sadako Sasaki izliven iz bronce. Njene ruke uzdignute prema nebu drže zlatnog ždrala.

 Gradnju tog spomenika visokog nekoliko metara omogućili su svojim novčanim prilozima japanski učenici i učenice iz čitave zemlje.  Oni su htjeli da tom građevinom, podignutom u znak opomene, doviknu majkama i očevima u svim zemljama: Sjetite se djevojke Sadako Sasaki! Mislite na svoju djecu! Nemojte reći: Pametnije je da svojoj djeci ne govorimo ništa o onome što se dogodilo. Nije to pametnije! Jer – tko ne poznaje opasnost, pogiba od nje. I imajte na umu: Na tisuće je hidrogenskih bombi spremno! A razorna snaga takve bombe tisuću je puta veća od one uranijske bombe koja je u nekoliko sekundi uništila Hirošimu.

 Zanimljivost: - COLUMBUS – Paul Tibbets, američki pilot zrakoplova Enola Gay, koji je izbacio prvu atomsku bombu na Hirošimu, umro je u četvrtak; 1. 10. 2007. u 92 godini života. Prema njegovoj želji, nije se održala pogrebna ceremonija niti mu je postavljen spomenik. Tibbets, naime nije htio da se uz njegov grob održavaju prosvjedi. Bomba nazvana “ Little boy “ bila je teška pet tona, a u eksploziji atomske bombe na Hirošimi poginulo je između 70.000 i 100.000 ljudi.

 Prezentaciju izradili: Matej Zvonar Martina Carek Franjo Dautanec Josip Benšić