Njekrasov, Vladimir

SVE JE NESTALO Naklonosti se uništiše, Razum surova uze prava; Ne vjeruj ni svom oku više! Svršeno... Sad je sijeda glava. Pa, dokle možeš - ti se trudi: Smrt čekaj... nije već daleko. Taj udes koji nama sudi Kao mirenje primaj neko. Sve je nestalo - što se ljubi! I mrtvog sutra grob pokriva. Al' zašto mašta trag ne gubi Što u ljubavi vječnoj sniva. Zaspi i - umri! PJESME MOJE! O, pjesme moje! Vi, svjedoci živi, Čitavog svijeta prolivenih suza! Vi se rađate: kad iz teških uza Jad ljudski vas krene!... I vi o srca ljudska udarate Ko vali od stjene!