Mn.146 Nandakovada Sutta - Nandakova Pouka Redovnicama

Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka ---\\ Majjhima nikaya ---\\ Kontekst ove sutte

Majjhima nikaya 146

Nandakovada sutta Nandakova pouka redovnicama Prevod Čedomil Veljačić Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

-- Ovako sam čuo: Jedanput je Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinu gaju, u samostanu Anatapindike. Tada Velika Pomajka Gotami posjeti Blaženoga sa pet stotina redovnica, pozdravi ga i stade po strani, pa tako stojeći reče Blaženome: -- Molimo, gospodine, da Blaženi održi propovijed redovnicama, da ih pouči i rastumači im Istinu. U to je doba, međutim, bilo uobičajeno da stariji redovnici propovijedaju redovnicama prema određenom redoslijedu, ali redovnik Nandako nije želio da im propovijeda kad je na njega došao red. Blaženi se tada obrati Anandi i upita ga: -- Anando, na koga je danas red da propovijeda redovnicama? -- Na Nandaka, gospodine! Tada se Blaženi obrati Nandaku riječima: -- Pouči redovnice, Nandako, propovijedaj im! Održi, brahmane, redovnicama govor o Istini! -- Da, gospodine -- odgovori redovnik Nandako. . . (a kasnije se obrati redovnicama ovako): -- Sestre, razgovarat ćemo tako da ću vam ja stavljati pitanja. One koje razumiju pojedino pitanje neka kažu da razumiju, a one koje ne razumiju neka kažu da ne razumiju. A ako nekoj od vas neko pitanje bude sumnjivo ili nejasno, onda treba da pita da joj razjasnim njegov smisao. -- Zadovoljne smo time i drago nam je što nas je otac Nandako pozvao da se tako izjasnimo. Šta mislite, sestre! Je li oko (likovi i vidna svijest) postojano ili nepostojano? -- Nepostojano, gospodine! -- A ono što je nepostojano, je li bolno ili radosno? -- Bolno, gospodine! -- Je li, dakle, ispravno smatrati za ono što je nepostojano, bolno i promjenjivo: “To je moje; to sam ja; to je moja duša (atta, ‘svojsvenost’)”? -- Ne, gospodine! (Ista se vrsta pitanja i odgovora nastavlja za ostala osjetila, njihove predmete i vrste svijesti, te za “osjetilo razuma” i njegove predmete i misaonu svijest).

-- Dobro je, sestre! Tako, doista, oplemenjeni učenik potpuno mudro treba da shvati te pojave kakve zbilja jesu -usporedive s upaljenom uljanicom, gdje su isto tako nestalni i promjenjivi i ulje, i žiža i plamen, a i svjetlost. Kad bi neko, sestre, rekao da su ulje, žiža i plamen uljanice nestalni i promjenjivi, ali da im je svjetlost stalna, postojana, vječna i nepromjenjiva -- bi li to bilo ispravno rečeno? -- Ne, gospodine! -- Isto tako, sestre, kad bi neko rekaa: “Ovih šest unutarnjih područja osjetnosti su nepostojana i promjenjiva, ali osjećaj radosti ili bola ili ni-radosti-ni-bola koji doživljavamo na osnovu tih osjeta je trajan, postojan, vječan i nepromjenjiv” -- bi li to bilo ispravno rečeno? -- Ne, gospodine! A zašto? Zato što određeni osjećaji nastaju na osnovu određenih posebnih uslova, Kad tih uslova više nema, onda prestaju i osjećaji koji su njima uslovljeni... (Kad su redovnice otišle poslije propovijedi, Blaženi reče redovnicima): -- Kao što uoči praznika punog Mjeseca nema mnogo sumnje ni neizvjesnosti o tome da li je Mjesec već pun ili još nije, jer Mjesec tada još nije pun, isto je tako i s ovim redovnicama. Iako su zadovoljne Nandakovom propovijedi, njihova se iščekivanja ipak još nisu ispunila. Tada Blaženi reče Nandaku: -- Zato, Nandako, ponovi. tu istu propovijed redovnicama i sutra. (Kad je Nandako slijedećeg dana to učinio) i najzaostalija od tih pet stotina redovnica postiže stepen zahvaćenosti strujom Istine (prvi od triju krajnjih stepena duhovnog oslobođenja).

Rev. 24/3/2007 www.geocities.com/canon/majjhima/mn146.html