Izvor_haruun.pdf

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA˝

GODINA 19.

VANREDNI BROJ

DECEMBAR, 2018.

I Z V O R

2

UMJESTO RIJEČI DIREKTORA

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

3

LEGENDO NAŠA Harune, legendo naša Kažu mi da napišem riječ neku za školske novine o Harunu, a ja ne želim da pišem o Harunu, već želim pisati tebi, Harune moj. Legendo mala, brato naš, kako smo te često zvali. Znam da nas vidiš na našem času, vidiš da Aldin i dalje sa Eminom priča, da Sanela sve opominje, da Sumeja pomalo spava, a Enis predsjednik razreda posta. Tek kad nekog izgubiš shvatiš koliko je važan i dobar bio. Fali nam osmijeh tvoj sa usnama povinutim na dole, fali nam komentar tvoj od kojeg bez riječi ostanemo, fališ nam brato naš. Za tebe smo klupu sa cvijećem stavili u red, učionicu devetog jedan po tebi ćemo zvati a tvoje ime ćemo često pominjati. Ljudi kao ti, što nas rano napustiše, daju mi snagu, hrabrost i vjeru da ćemo se tamo negdje u boljem svijetu bar još jednom sresti. Poozzzz Legendo mala Razrednik: Edin Milinkić

„Svako živo biće će okusiti smrt, i nama će se poslije vratiti“ (El-Ankebut, 57) Tvoja duša se vratila Uzvišenom Stvoritelju. Došlo je vrijeme za rastanak. Nije nam lahko, nikome, ali samo Allah zna zašto se određene stvari dešavaju u životu... Nedostaješ... Teško je ući u razred a znati da tebe nema. Ponekad sama sebe uhvatim kako želim da prozovem i tebe, pa se onda sjetim, nije tu, otišao je Milostivom Allahu, lijepo mu je. Sjetim se i koliko puta sam te zvala da mi vidiš nešto na telefonu jer ja to nisam znala, a ti se meni smiješ ko veliš „Pa šta ona ne zna, eee nastavnice..“ Zatim, kako nam je bilo lijepo na ekskurziji u Ajdinovićima, smijeh, veselje i sreća. Neću biti tužna, neću ni plakati jer Allah je tako odredio, već mogu obećati da te nećemo zaboraviti. Sjećat ćemo te se, učiti Fatihu i dovu Uzvišenom da nas opet spoji u Dženetu. Amin ja rabbil alemin! Nastavnica: Aida Djedović

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

4

BRATE MOJ Najveća je sreća kad imaš nekoga kome možeš otkriti svaku tajnu, požaliti se na sve probleme koje imaš, kao i on tebi. Sreća je i kad imaš nekoga s kim se možeš smijati i najvećim glupostima, uživati u svakom trenutku provedenim s tom osobom. Kad ti s tom osobom nije bitno ni vrijeme, ni mjesto, već samo da ste zajedno i zabava je osigurana. Sreća je kad volite i kad vas zanimaju iste stvari. Sve sam to imao u tebi, brate moj.

Poznaješ osobu od rođenja i postanete najbolji prijatelji, možda ne znate taj osjećaj, ali ništa bolje od toga nema. Svaki dan provodiš s tom osobom po nekoliko sati. Braniš je, brani te. I sve bude savršeno i iznenada se desi nešto neočekivano. Od nevelikog problema do preseljenja, ali Bog je tako htio i tako je moralo biti.. jer Allah zna najbolje. Svakim danom, svakim pređenim korakom, svakim mjestom koje posjetim, ja zamišljam da je tvoj predivan lik sa mnom ,jer znam da bi bilo još ljepše da si ti tu. Tvoj predivan lik mi se najčešće ukaže kada šetam sam, a napolju je mrak, učini mi se na trenutke da čujem tvoj glas pa se okrećem svuda oko sebe, ali tada shvatim da se ništa ne čuje osim vjetra koji nosi opalo lišće. Želim da te vidim još jednom, da mi izmamiš osmijeh kao i ja tebi, jer se nismo morali ni truditi oko toga.. pogledamo jedan drugog i počnemo se smijati i bratski se zagrlimo. Ti si bio pozitivna energija svima, ulijevao si nadu u mene i kada je nije bilo i kada bi svi odustali od mene, ti bi ostao. Bio si najvoljeniji u društvu, sve si nas nasmijavao. Često mi se prikaže i tvoje predivno lice, onaj osmijeh iz duše, nije se svako mogao smijati tako...priznajem, pustim pokoju suzu jer kad se navikneš na nešto, teško se odviknuti od toga, niti želim da se odviknem . Postoje navike od kojih se odvikneš, a postoje navike koje će te pratiti kroz cijeli život, eh ti si ta druga navika. Pamtit ću te uvijek, Harune moj. Obećavam ti da te nikad zaboraviti nećemo. Borio si se kao lav. Bio si najjači, pravi borac, heroj naš! Sjećam se svakog trenutka provedenog s tobom..ima ih preko milion.. Brate, kad smo prvi put pušili nargilu zajedno, pa poslije toga otišli igrati košarke, plakali smo od smijeha jer nismo mogli ni dobaciti do koša... Tebe više ne vidim, ali ti si još uvijek prisutan među nama. Naše tajne su ostale i zauvijek ćemo ih dijeliti. Jako sam izbirljiv po pitanju prijatelja, ali ti si imao sve što bi jedan prijatelj mogao poželjeti, znao si me u istoj sekundi i naljutiti i nasmijati, kroz humor si me tješio i to bi ti uspjelo svaki put, ne znam kako, ali to je možda što si ti bio Harun, a Harun je svima bio svjetlo na kraju tunela. Ti bi pomogao i osobama koje od tebe pomoć nisu ni zaslužile, to samo govori o tvojoj dobroti o tvojoj velikoj duši. Mogu se ostali ljutiti, ali ja najboljeg prijatelja, nakon tvog odlaska, nisam uspio pronaći. Nemoguće je u nekome pronaći ono što si ti imao. Posjedovao si nešto što niko drugi nije, bio si poseban, često i na svoju ruku ali to sam volio kod tebe. Pričam s drugima ,družim se, ali to bez tebe nije to. Nemaju ništa od onoga što si ti imao. Nasmijem se i njima, ali opet znam da si me ti znao najslađe nasmijati, kao što rekoh, bio si poseban. Svaku si prepreku u životu prešao, nikad nisi pao, bio si sve jači i jači . I kad ti je bilo najteže, uvijek bi nabacio osmijeh na lice i pokazao lajk. Nisi dopuštao da tebe drugi tješe, već si ti njih tješio..toliko si jak bio. Allah te uzeo sebi, nije dozvolio da se patiš. Gore ti je bolje, nego na ovom prolaznom svijetu.. U srcu je nastala pukotina, ali tvoje mjesto je u njemu i odatle nikad nećeš izaći.

Drug: Hamza Šabić ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

5

BRATO MOJ, KAJEM SE Brato moj, kajem se... Onaj posljednji put kad sam te vidio izvan bolnice, dok si na mostu stajao. Čim sam te vidio odmah sam spazio tu ošišanu kosu, ožiljak na glavi od operacije, oči u neprirodnom položaju. Mogao sam zaplakati iste sekunde, ali nisam htio da te obeshrabrim i znao sam da ćeš junački proći kroz sve to. I takav, u tom stanju, još uvijek si bio najljepši.

Lijepe smeđe oči, još ljepši osmijeh pa kad se sjetim tvog smijeha, zastane mi dah, pustim koju suzu, ali mi duša ipak bude puna jer sam te mogao nasmijati. Ali ipak se kajem, Hare moj. Kajem se što te taj put nisam zagrlio svom snagom, što ti nisam rekao koliko te volim. Ne znam šta me spriječilo da to uradim, možda to što bi sigurno počeo plakati, možda to, ali nisam siguran. Da sam znao da će se tako brzo završiti to bi uradio bez ikakvog razmišljanja.

Da mi je neko rekao da će dani u bolnici biti moji najdraži dani s tobom, ne bih vjerovao u to. To su dani kada sam te posjećivao, pričao sam ti šta se dešavalo u školi i kako ništa nije isto bez tebe, a ti bi uvijek govorio "Doću ja, eto mene." Nasmijavao si sve i u bolnici. Zračio si tom nekom pozitivnom energijom, mogao si se smijati i po cijele dane bez prestanka, što smo često i radili.. Ti si otišao, nastala je tišina. Tješi me to što znaš da sam te volio i što nas gledaš svaki dan.

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

Drug: Hamza Šabić

I Z V O R

6

NAŠEM LAVU HARUNU Dragi naš Harune, puno te volimo i uvijek ćeš ostati u našim srcima i pamtit ćemo te po dobrim djelima. Sjećam se kad sam bila kod tebe prije na mjesec dana škole 3. augusta. Tada smo pričali o školi i rekao si da ćeš sebi dati još mjesec dana raspusta i da još nisi uzeo knjige. Govorio si o tome kako voliš jesti pečenjke i da ti je nena neki dan kuhala. Nudio si nam bombone Bronhi i rekao si da su dobre za disanje i da se lakše diše. Pitali smo te jesi li poželio ići na bazene. Rekao si da te je više prošla volja za bazenima i da ćeš uskoro ići sa ocem na jezero pecati ribe i da ćeš sebi nabaviti akvarijum. Mi smo trebali biti kod tebe 5 ili 10 minuta, ali koliko si nas nasmijavao da ja nisam mogla reći da idemo kući. A kad je moja mama došla po mene i rekla da si se mašAllah udebljao, ti si rekao „Ma nećemo se vrijeđati.“ Ti si naša džennetska ruža. „Allahu uputi nas na pravi put.“ „Za iskušane nema boljeg lijeka od Kur`ana i sabura.“ „O svemu odlučuje samo Allah.“ „Nikada čovjekovo oko ne pusti suzu, a da prije toga melek ne pomiluje njegovo srce.“ „Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom.“

Belma Mašić

Harune naš, mnogo mi fališ... IX-1 je prazan bez tebe, osjećam veliku prazninu bez tebe. Dok si bio bolestan uvjek sam imala nadu da ćeš ozdraviti, dok su svi govorili da te neće moći spasiti, rekla sam, naš Harun je jak, preboljet će on to. Sve do 6.9. kada si nas zauvijek napustio, tada sam izgubila nadu za bilo čime. Više stvarno nemam nade ni za šta... Volimo te puno. Lave naš ... Sanela Kavgić I tako jedno jutro ustaneš i shvatiš da je život kratak, a za neke baš baš prekratak, Harune moj. U tom trenutku ti se čini da je cijeli život laž i da nikada ne znaš šta te očekuje. Sve se dešava sa razlogom, a na nama je to da li ćemo prihvatiti istinu ili ne. Ma koliko god bili tužni i skrhani to ne trebamo pokazivati, to se ostavlja među četiri zida. I trebamo misliti samo na jedno, na svoje zdravlje. Koga nema, nema ga. Trebamo prihvatiti istinu i krenuti dalje. Admila Mulahasanović Želimo ti nešto reći, iako ovo nikada nećeš čuti. Jer daleko si na nebu, dragi naš brate. Toliko toga smo imali da ti kažemo, toliko trenutaka smo željeli provesti zajedno uz osmijeh i radost. Koliko puta smo željeli da nam se vratiš bar na tren, bar jednom da te zagrlimo. Allah nam te uze i nikada te vratiti neće. Šta da kažemo brate naš? Da bar znaš koliko nam fale tvoje zezancije. One gluposti koje si samo ti znao da izmisliš. Često se znamo pitati zašto nam je Bog uzeo baš tebe? Svi mi trenutno osjećamo neku prazninu i bol. Prolazimo kroz veoma težak period, ali ipak jaki smo. Držimo se svi zajedno. Svi znamo da si na boljem mjestu. Heroju naš, nikada te nečemo zaboraviti, uvijek ćeš biti u našim srcima. VOLIMO TE HARUNE! Ema Sejranović Prijateljstvo je vrlo bogata riječ za čovjeka. Kad izgubiš prijatelja tek onda svatiš koliko je prijateljstvo bitno. Haruna sam poznavala četiri godine, i prosto sam se navikla na njegovu prisutnost. Harun je sjedio iza mene i uvijek me impresioniralo njegovo neznanje iz matematike. Bio je vrlo smiješna i interesantna osoba. Cijeli razred bi se smijao njegovim forama. Mnogo je volio jesti jogurte kojim je zarazio cijeli razred. Svi smo ga mnogo voljeli. Ostavio nam je svoj osmijeh i svoju duhovitost koja se ne može zaboraviti Elma Ćudić Otišao si jako mlad, ostale su samo uspomene na tebe, slike tvoje čuvamo, nadamo se da ćemo se nekada sresti pa makar to bilo i za mnogo godina, ali jednom ćemo ponovo biti zajedno. Enisa Buljubašić

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

7

NAŠEM LAVU HARUNU E Hare naš... Počela sam pisati priču o tebi, a suze same idu na oči. Niko se nije nadao da ćeš nam tako brzo otići i napustiti nas. Sjećam se svake tvoje provale i šale, a najviše kada si zezao Sumeju da će upisati elektromedresu da popravlja kandilje na džamiji. Mi te nikad nećemo zaboraviti jer si ti naša legenda. Možda jesi daleko od nas, ali ćeš nam biti uvijek blizu srca. Brato naš, uvijek ćeš nam faliti. Volimo te. Emina Duranović PRIJATELJSTVO Prijateljstvo je jedna od najvažnijih stvari na svijetu za svakog čovjeka. Imati prijatelja znači nikad u životu ne biti sam. Ali, kad izgubiš prijatelja, poznavao ga godinu ili osam, družio se s njim ili ne, kao da ti je cijeli svijet propao. Ispričat ću vam priču o mom i Harunovom prijateljstvu. Haruna poznajem od svoje osme godine (od trećeg razreda). Od trećeg do sedmog razred nismo se toliko družili, ali u osmom razredu se naše prijateljstvo povećalo. Cijeli osmi razred sam sjedila ispred Haruna. Harun je bio jako smiješan, vesel, fin, simpatičan i omiljena osoba u društvu. Bio je jako dobar prijatelj. Sve bi dao za prijatelje. Svi smo ga voljeli. Harun je imao jako čudne navike. Znao je pjevat na času, dobacivati neke smiješne izreke/činjenice. Najdraža pjesma koju je često pjevao bila je „Babie girl“. Na početku je bilo iritrantno, ali poslije je to prešlo u zabavu. Na času fizike bi uvijek dobacio nešto smiješno i tako bi nasmijao cijeli razred. Matematika bi me uvijek podsjetila na Haruna, kada bi bio kontrolni ili test zvao bi me da mu pomognem. Uvijek bi mu pomogla. Ali... Odjednom je nestao. Saznali smo da je ozbiljno bolestan, da roditelji čekaju najgore. Svi smo se zabrinuli, molili Allaha da ozdravi! Ali... 6.9.2018 godine sam primila vijest „ Nema ga više“. Izgubila sam se. Nisam mogla vjerovati da njega nema više, da neće biti njegove prisutnosti. Moje srce nikad neće moći prihvatiti da ga nema više. On će zauvijek biti u mom srcu. Najbolje sjećanje koje imam od njega jeste kad je 3.5.2018 bila pismena iz matematike i kao inače sjedila sam ispred Haruna. Prije početka pismene rekao mi je „Pomozi mi bar da dobijem četiri“. Kontrolni je počeo, uradila sam svih pet zadataka i odlučila da mu pomognem. Pomogla sam mu prvi, pa drugi, pa treći, pa četvrti i došao je red na peti zadatak. Rekla sam „Harune de i peti zadatak da dobiješ pet“,on je na to odgovorio „ De ba curca, tamam je meni četiri i onako će smanjit ocjenu.“ Deset minuta sam ga molila da uradi i peti zadatak, ali nije htio. To mi je najbolje sjećanje na njega, ima još mnogo, mnogo situacija koje me podsjećaju na Haruna. Ali izreka kaže „ Čovjek nije umro kad umre, čovjek je umro kad ga svi zaborave.“ MI NIKAD NEĆEMO ZABORAVITI HARUNA Ajla Mustafić Dragi Harune... Uvijek si me znao oraspoložiti kada sam bila najtužnija, uvijek si me znao nasmijati u najgorim situacijama... Toliko dobra sam od tebe naučila... Pamtim svaku tvoju šalu, svaku tvoju riječ i rečenicu koja me je nasmijala... Koliko si bio dobra osoba, nemoguće je opisati... Uvijek sam imala nadu da ćeš ozdraviti jer nisam ni mogla pomisliti da ćeš nas napustiti... Kad god bi neko rekao da nećeš moći, uvijek bih rekla:„ Hoće, Hare je naš jak.“ Ali od tog dana od dana kada si nas napustio, izgubila sam nadu za bilo čim. Imam samo jednu nadu, a to je da ćemo se sresti, vidjeti i biti zajedno na tom svijetu. Ostale su samo uspomene i bol. Koliko nedostaješ nemoguće je riječima i rečenicama opisati. Zaboravit te nikad neću moći i čekat ću dan kada ćemo se opet sresti... Enisa Buljubašić Stupiti u život znači početi umirati. Svaki čovjek ima veliku rupu u sebi koju prekrije lijepom robom i kaputima Kada je umro moj prijatelj, nešto je u meni umrlo s njim. Često se prisjećam dana provedenih s njim, to su ujedno i najljepši dani mog života. Tokom zimskih dana kada smo svi većinom neraspoložni, on bi nas nasmijavao praveći dženazu mojim naočalama ili bi oblačio moj dugi, ljubičasti džemper glumeći da leti. Jednom prilikom nas je nastavnik pitao koju školu želimo upisati i došao je red na mene, rekla sam: „ Elektrotehničku.“ , a Hare je dobacio „ Ona će elektro-medresu da popravlja kandilje na munari.“ Ovo su samo neki dijelovi mog života, koje je on uljepšao, a ima ih još mnogo. Sumeja Zahirović

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

8

NAŠ HARUN Da, bio je naš četrnaest divnih godina, četrnaest godina sreće, ljubavi, nježnosti, blagosti, iskrenosti i svega onog što je krasilo sultana našeg. Zato hvala Gospodaru svjetova što nam ga je dao i uljepšao taj period našeg života. Pokušat ću u što kraćim crtama da iznesem i podijelim s vama njegov život, njegovo stanje i sve ono što ga je krasilo i činilo onakvim kakav je bio. Još od ranog djetinjstva je pokazivao i isticao neke od svojih vrlina. Prvo bih spomenuo ljubav. Harun je bio takav da kada bi nekog volio baš bi ga volio, bez imalo rezerve i predrasuda, volio bi ga cijelim svojim srcem. Ta ljubav se kao što je i normalno najviše isticala prema nama njegovim roditeljima, non -stop bi nas grlio, ljubio, mazio i ako ništa makar svojim osmijehom i pogledom mjerkao.Toliko bi nas znao ljubiti i grliti da me je jedne prilike toliko snažno zagrlio i rekao “Joj koliko te volim, sad bih te stisno da sve izleti iz tebe”… Eh sine moj, da mi je još jedan takav zagrljaj pa makar mi bio i poslednji… A svojoj majci je često puta znao reći “Mama, volio bih da ja preselim, nego ti...” Ta ljubav je tolika bila da je jedne prilike slušajući ilahiju “Ti si ruža Dženetska “ rekao, “Mama, kad slušam ovu ilahiju nešto me steže u prsima.” Steže te sine zato što si zavolio Muhameda a.s. što ću kasnije još spomenuti i zato što je ta ilahija oslikavala tvoje stanje. Njegova nježnost i blagost su bile toliko velike da su svi oko njega to osjećali i primjećivali. Često nam se umiljavao i pružao taj nezaboravni blagi osmijeh. Imao je suosjećanja i milosti sa svima, od porodice, komšija, starijih a najviše sa svojim drugovima i drugaricama iz razreda i škole.Tako je bio osjećajan i milostivan da bi svaku svoju marku koju bi imao ili uštedio gledao da dadne svom bratu ili majci. Što se tiče škole često bi suosjećao s djecom koja nisu imala novca da sebi nešto kupe pa je znao reći, “Nešto me stid, al dao bi im ja svoju marku ili dvije”, koliko je već imao tog dana. Kada bi kod kuće ušao na fb i vidio da se traži pomoć za nekog bolesnog pokazao bi nam, a oči bi mu bile pune suza, duša moja draga…Svakog dana kada bi se vraćao iz škole, ušao bi u sobu i rekao “Selam alejkum roditelji”, Alejkumu selam sine moj… Harun je kao i gore ostale navedene vrline još od ranog djetinjstva pokazivao interesovanje i želju za vjeru i propise u vjeri što je zadnjih pet-šest godina njegovog života i bilo dio njega. Gospodar svjetova ga je počastio i uputio na pravi put i dao da bude onakav kakav je bio. Zašto kažem uputio? Zato što znam da je volio Muhammeda a.s. ,Jusufa a.s.,Uvejsa itd. Iz ljubavi prema Jusufu a.s. često je puta znao reći “Joj što mi niste nadili ime Jusuf ,sad bih predio da mogu. “ Kao što sam gore naveo volio je ljude, bio blag i nježan, bio iskren, toliko iskren da nam je istim tonom govorio kad u školi dobije i peticu i jedinicu i sve ono što mu je bilo na srcu izašlo bi na jezik. Nikad kako mi kao njegovi roditelji znamo nije slagao kao da je praktikovo hadis Poslanika a.s. “Govorite istinu pa makar i gorka bila”. Nikad nismo čuli da psuje, što bi narod rekao nije sastavio j i b, čak i kad bi nam pričao neke stvari gdje se psuje preskočio bi taj dio. Postio je sultan moj pet zadnjih Ramazana njegovog života i to pet najtežih Ramazana gledajući po dužini dana i visokim temperaturama koje su bile u tom periodu. Ovaj zadnji Ramazan nije ispostio. Devetnaestu noć Ramazana pred sami iftar je povratio i onako povraćajući sultan moj pita majku,” Mama jesam li se umrsio?” Nisi ružo moja Dženetska, nisi se umrsio. Pitao je zato što je za njega dan Ramazana bio svetinja isto kao i džuma-namaz jer je čak htio da pita nastavnika kad bi bio druga smjena u školi da ga petkom puštaju prvi čas da bi otišao u džamiju. I te noći je sve počelo i trajalo preko tri mjeseca. Neću pisati detalje o bolesti jer za to bi mi bilo potrebno hiljadu stranica tj. jedna podeblja knjiga. Potrudit ću se da napišem i da sjetim dijela onog što smo prošli, a što oslikavalo njegovu hrabrost, pribranost i suosjećajnost s nama jer umjesto da mi tješimo njega, on je tješio i ohrabrivao nas. Govorim ohrabrivao, kada smo pošli na preglede u Zagreb sjedili smo u sobi tj. on je sjedio s moje desne strane,pružio je ruku i stisnuo pesnicu, a to je značilo nabaci, bezbeli tako sam i uradio, a on veli “Ne sekiraj se biće to dobro ako Bog da.” Da tako je radio moj sultan, kao što jedan moj prijatelj kaže “On je čovjek u tijelu djeteta.” Pošto smo bili zasipani raznim informacijama i dijagnozama od strane doktora suze smo krili, ali ipak se pokoja i pred njim otrgla, a on bi odmah rekao, “ Eej nemoj da plačeš, meni je dobro, nije mi ništa.” ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

9

NAŠ HARUN Što se tiče našeg putovanja dječija klinika, neurohirurgija, Zagreb, Istanbul i nazad predao se i pomirio s tim, kao da idemo na ekskurziju, nije pitao ni zašto, ni kako, niti hoću li se izliječiti, ama baš ništa. U prvom mjesecu bolesti imao je dvije operacije. Obje su bile komplikovane, pogotovu druga, a za njega je to bilo kao da je popravljao zub. Kada je kretao na operacije to su bili rastanci gdje ne znaš hoće li se vratiti i on onako emotivan i osjećajan nije ni jednu suzu pustio, ne zato što mu nije bilo teško, nego zato da bi nas poštedio bola i patnje i zato sam mu često govorio ti si babin Halid ibn Velid, a on me pitao “Baba, ko je to?” “To je sine nejveći islamski vojskovođa koji iza sebe nema niti jedne izgubljene bitke.” Kroz svu tu borbu i bolest bilo je i lijepih stvari i njegovih fora kojim nas je pokušao nasmijati i razveseliti, ali kad bi sve to pisao oduljilo bi, ali ipak ću navesti jednu. Jedan dan ga u bolnici pitam “Sine, dolazil ti vizita?” A on veli, “Ma dođe ih po petnest, jedan me pregleda jedan gleda, a ostali samo dižu prašinu… “Ljubav babina, uz svu tu muku i bolest koju je imao nije ponestajalo smisla za humor. Ono što bih najviše volio da naglasim i da spomenem jest da je cijelo vrijeme bolesti slušao ilahije i kaside, a najviše gore spomenutu “Ti si ruža dženetska”, gdje je rekao da ga slušajući nju nešto steže u prsima i često je donosio salavate na našeg prvaka Muhammeda a.s. I zato sam i rekao da ga je volio što potvrđuje i sljedeće. Jedne prilike kad smo se vratili iz Turske bio je sam s majkom u sobi i u teškom stanju kako su doktori rekli ”polukomi”. U sobu je ušla doktorka i pitala ga “Harune, koji si razred završio?” On je rekao sedmi. Mati mu kaže “Nije sine sedmi, osmi”, on je šutio. Onda ga mati pita “Kolko imaš godina?” , on ponovo šuti. Mati ga ponovo pita “Jel imaš deset?”, on je samo slegnuo ramenima, ljubav naša… Pokušajte zamisliti kakvo je to stanje gdje dijete ne zna koji je razred i koliko ima godina? Ali zatim želeći da provjeri da li išta zna mati pita sultana svoga, “Sine, učiš li salavate?”, a on kaže “ Učim.” ” Pa kako ide znas li?”, a on odgovara, “Znam imaju dva “Allahume salli alla Muhammed ve alla ali Muhammed” pa je proučio i drugi duži salavat. Ljubav naša, ne zna koji je razred i koliko ima godina, ali salavat od nekoliko riječi zna. Kada govorim o njegovom stanju i vjeri ne mogu a da ne spomenem još jedan događaj koji je izmamio suze na mom licu. Kada je sultan naš ostao prvi put u bolnici, a tad je ostao sam da leži bez majke, to su bila četiri zadnja dana Ramazana pred Bajram. Toliko je želio da dođe kući da je cijelo jutro pisao majci bez prestanka može li ikako kući da bude za Bajram i pod cijenu da ga podignem na potpis. I onda dolazi poruka “Mama, ja sam sinoć molio Allaha da budem kući za Bajram i tražio sam znak i sanjam kako mi doktorka u snu kaže, Harune, mogo bi ti naskoro i kući” Allah mu je dao znak. I normalno sjeli smo u auto i za Tuzlu. Ušli smo kod njega i on je samo gledao meni u oči i govorio “ De baba molim te, samo jedan dan.” Ušao sam kod doktorke i rekao da ću ga dići na potpis ma šta da bude. Kada sam ušao kod njega i rekao mu “Sine, idemo kući.”, to sretno lice nikad neću zaboraviti. I dok smo se vraćali iz Tuzle negdje u putu mi Nerka reče, “Baba, on je još nešto molio, a stid ga ti reći”, a ja pitam “ Sine, šta si molio?” A zatim ašik moj reče, ”Molio sam, Ja ResulAllah, pomozi svome umetu.” Ljubav moja, dozivala Pejgambera da Bajram dočeka kod kuće i dova mu je bila uslišena. Suze su mi krenule, nisam se mogao obuzdati i ja mu velim “Jesil vidio sine, koliko je Allah milostiv? Ti si tražio dan Bajrama, a Milostivi ti dao tri.” On veli ”Jesam baba.” Hvala Allahu koji ga je počastio time a nadam se i vjerujem da mu se to isplatilo. Zašto? Zato što je prvi san kada je preselio u kojem ga je mati usnila bio radost za naša srca. U snu joj je rekao: “Mama, mene je poslanik zvao, Harune hajdi ovamo nemoj ništa nosit, ovamo sve ima.” U drugom snu ga je usnila nama bliska osoba gdje on kao i u trećem snu šalje istu poruku “Reci mami nek se ne sekira, meni je dobro”, pa joj ponavlja “Hodi vidi jest mi dobro.” A iza njega kaže prostranstva i ljepote koja nisu ništa drugo do dženet. U trećem snu ga je usnila jedna osoba koju je on puno volio i to hvala Allahu uoči petka. Kaže prišao joj je zagrlio je i rekao “Reci mami nek se ne sekira, meni je dobro, ja sam sa Muhammedom a.s.” Taj san je još više smirio naša srca i hvala Allahu koji daje lijepe snove jer kako Posalnik a.s. kaže lijepi snovi su od Allaha i zato ja vjerujem da je onako kako se u snovima desilo. Ima još tih divnih snova koji su čisti i jasni i puni poruka kojima mislim da Allah hoće da nam olakša bol i tugu u ovom velikom iskušenju. Da, iskušenje je veliko, ali milost Gospodara moga je veća od svega. Kako je iskušenje bilo veliko isto tako je i milost Božija bila velika, kako prema nama tako i prema Harunu. Nama se smilovao jer nam je dao veliki sabur, kako kroz bolest i samo preseljenje, tako i nakon toga. A našem Harunu je još za života prije bolesti podario sve ono što sam gore naveo, za vrijeme bolesti je prema njemu bio beskrajno milostiv, a kada je preselio na bolji svijet dao mu je Dženet prostran kolika su Nebesa i Zemlja i zato neka je Hvaljen i Slavljen Onaj koji život daje i život uzima, a neka je salavat i selam na našeg časnog i čestitog Pejgambera Muhammeda a.s. na njegovu časnu i čestitu porodicu, njegove prijatelje i vjerne ashabe. Amin…

Harunov babo: Fuad Hodžić ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

10

NAŠEM LAVU HARUNU Nedostaješ brate, neki ne mogu da shvate, kako tuga toliko traje i zašto ne živimo više kao prije.. Admila Mulahasnović Harune ti si u našim srcima zauvijek, nikada te nećemo zaboraviti, bit ćeš zauvijek naša Legenda i živjet ćeš u našim srcima. Kenan Ferizović

Znamo da negdje iz prikrajka budno motriš na nas brate...znam da si tu negdje. Znam da sa neba čuvaš nas, i snagu nam pružaš, znam da si još tu pored nas..znam da si tu negdje među nama.. Osjetimo brate, ponekad miris tvoj kao da nam podršku pružaš da nastavimo dalje.. Znamo da si tu negdje, tu duboko u našim srcima. NEDOSTAJEŠ NAM LAVE Admila Mulahasanović

Harune ti si naš vođa, ti si naša legenda, ti si nama sve! Nikad nismo gubili nadu u tebe, ali si nas iznenadio, iznenadio... Nikada te nećemo zaboraviti Harune, Hari naš. Za tebe bih dao sve što imam, da je moguće, Harune, Dao bih svoj život za tvoj! Ali to nije moguće... Harune, ti još uvijek živiš u našim srcima i živjet ćeš, zauvijek! Volimo te puno, tvoj IX-1! Ajdin Ćudić Nedostajao si mi danas. I sutra ćeš opet. Bez prestanka, bez pauze... Nedostaješ mi i nedostajat ćeš uvijek... Enisa Buljubašić

I nebo ponekad zaplače za onima koji su otišli prerano, kako ne bi čovjek...Bez obzira što neka srca ne kucaju više... Mi koji smo ostali, vječno ćemo ih voljeti i čuvati kao najdražu uspomenu života svoga... Enisa Buljubašić „Ako se možda jednog dana više ne vidimo na ovom dunjaluku, i rastavi nas smrti čas, onda je naš sastanak sjledeći u boravište vječnome, gdje će svako biti sa onim koga je volio“ Imam tamo negdje na nebu... Nekoga koga neću NIKAKO ZABORAVIT !! Željela bih da se vratim u prošlost. Ne da ispravim greške, već da zagrlim nekog ko više nije tu! „Allah uvijek bira, samo najbolje!“

Buraz moj, ja ostat ću jak, Znam da poslije svega čeka me novi dan, I svaku noć kada dođeš mi u san, Ja uvijek budim se nemiran. Sve priče negdje počinju i negdje se završavaju, Al` eto tvoja prekratko je trajala. Sad ostale su samo uspomene i snovi puni nemira. Uvijek imao si posebno mjesto u mom srcu i sad` ga imaš, Sad samo umjesto svjetlosti tu je tama. Tvoj humor bio je poseban onaj jedan u sto godina, Ti mogao si me nasmijati bez imalo truda, Zašto zemlja tebe uze, moj bruda.

Mirsad Mašić ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

Enisa Buljubašić

I Z V O R

11

NAŠEM LAVU HARUNU PUTOVANJE Na ovaj svijet svi smo došli kao putnici. Pitanje je samo čije će putovanje duže, a čije kraće trajati. Na ovom putovanju stalno oko sebe vidimo mrak i tugu.

Rijetko netko od putnika vidi osmijeh i vedrinu na ostalim licima. I od svega što je najtužnije, većina putnika nestane na pola puta. Admila Mulahasanović Nema te više otišao si, napustio si nas rano. Nedostaješ nam svakim danom sve više i više. Nema nas ko nasmijavati pričati nam viceve, glumiti nam... Nedostaješ, previše. Adna Okić

Nebo zaplaka te noći, gorke kapljice kiše padoše iz neba. Nestade osmijeh, sreća, veselje... Ostade samo tuga,bol i ogromna praznina u srcu. Odnese ti brato od svakoga nas po parče srca. Kao što rekoše: „Smrt nije kada umreš, već kada te svi zaborave“ A ti nikada nećeš biti zaboravljen, znam! Senida Ćudić

Tog četvrtka, šestog devetog naša srca pukoše na djeliće. Hladan znoj nas obli, Poče nas gušiti, zraka poče nestajati, suze potekoše iz oka. “We remember you“ Senida Ćudić

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

12

HARUNOVI RADOVI

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

13

HARUNOVI RADOVI

ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

14

HARUN MEĐU MELEKIMA Čuo sam za njih još dok sam imao samo nekoliko godina. Nikad ih nisam zamišljao na način kako je većina u njih vjerovala. Za mene njihov izgled nije bio bitan. Učio sam i vjerovao da su to bića od svjetlosti, ali njihova uloga je za mene uvijek bila drugačija od one koju smo učili u mektebu i na vjeronauci. Za mene su meleki uvijek bili bića koja su zbijali šale sa onim ljudima za koje su bili zaduženi da ih prate. Vjerovao sam da su meleki ti koji donose ljudima ideju kako da nekoga nasmiju i razvesele. Vjerovao sam da je to jedna radosna i vesela družina koja i sama jedni drugima prave razne smicalice i nestašluke kako bi se i sami smijali. Kasnije ću se uvjeriti da sam bio u pravu. Dok sam ležao u bolnicama mogao sam osjetiti njihovo prisustvo. Kad god bih osjetio imalo tuge u srcu, na svom licu bih osjetio blagi povjetarac i znao bih da su oni tu. U njihovom prisustvu moje stanje bi se promijenilo i ja bih osjetio sreću, radost i smiraj koji ne mogu riječima opisati. Znao sam da moji roditelji boluju moju bolest zajedno sa mnom. Često bih zamolio meleke da i njima pruže osjećaj smiraja i da budu uz njih kao što su uz mene. Mislim da su mi ispunjavali tu moju želju koja je dolazila iz dubine moje duše. Ne, nisam melekima govorio da želim da ozdravim, govorio sam im da samo želim da uvijek budem s njima, nije više bilo bitno na ovom ili onom svijetu. Meleki su i tamo i ovamo istovremeno, zar ne? Njihovo društvo me je inspirisalo i u moj um donosilo razne dosjetke i doskočice koje nisam mogao više izgovarati naglas, ali sam se u sebi od srca smijao i onda kada nisam mogao više da mnogo razgovaram s porodicom. Kada sam prešao u svijet svjetlosti jedino što su mi rekli je: “Sada uči salavate Poslaniku!” Bilo mi je drago što sam baš taj zadatak dobio zato što sam i tamo na vašem svijetu najviše volio učiti salavate. Na svojim rukama su me nosili kroz presvijetle poljane kakve ne mogu opisati. Kada sam ih upitao “Kuda me vodite?”, odgovorili su mi da me moraju predati Poslaniku: “Ti si njegov i On je tvoj”, rekoše. Volim Poslanika i radujem se što ću ga vidjeti. “Hoću li se moći družiti sa vama ponovo” upitah? “Naravno, ali malo drugačije. Ti ćeš nas morati podučavati i biti nam inspiracija.”, rekoše ozbiljno. “U čemu bih ja vama mogao biti inspiracija i čemu da vas podučavam?”, zbunjeno upitah. “U onome što si najbolje znao, ti ćeš nam biti inspiracija u izmamljivanju osmijeha na zabrinutim licima drugih ljudi. ” To rekoše i predaše me čovjeku s najljepšim osmjehom na licu kojeg sam ikad vidio.

Hfz. Esmir ef. Selimović ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

I Z V O R

15

HARUNOVI BISERI „Jogurat“ „Vasvija“ „Tuču se“ „Uskosnica“ „Ode u tuđe“ „Wednesdeej“ „Ae ne smaraj“ „Džempermen“ „Tako je reci joj!“ „Taka je, tako je“ „Ma bjaži, ma bjaži“ „Stani, ubi čoojkaa!“ „Tihina djeco, tihina“ „He needs some milk“ „On je mene kimbidovo“ „Haj naleti šta je njaaaa“ „Ti si najveća smaračica“ „Život je kratak, pojedi batak“ „Šefko, ja bih njemu sad dao 5“ „Despacito bla bla...Despacito...“ „Hoćemol zaplesat Gangam stajl?“ „Sretan rođendan, đe je torta, đe su grickalice“ „Na kontrolnom nastavnica više pisala od mene“ „Advija poskupila jogurat neću više ni kupovat“ „Nekome je život majka, a nekom hladna potkriža“ „Ne mogu ja poslat zahtjeva koliko nastavnica može odbiti“ „Decpacito, Seka Aleksić-Oslobodi me, Barbie, Gastoz-Namerno, Džek i Džoni“

Ta škola, taj razred, to društvo, ti retardi. Jer mi smo ludi, nepodnošljivi, ponekad bezobrazni, ne slažemo se uvijek baš najbolje u zbornici smo glavna tema. Ali to smo mi, ta ekipa jedna jedina i neponovljiva :D :D ŠKOLSKI LIST OSNOVNE ŠKOLE ˝RAPATNICA“

KASIDA POSVEĆENA HARUNU

Kasida o Harunu Harun ime bilo ti je, al uvijek si ti volio da Jusufom tebe zovem, jer je Jusuf lijep bio. Iskrenost je vrlina ti, istina je želja tvoja tvoja blagost velika je o dženetska ružo moja.

O Harune, srećo moja, ej ti rano srca moga kud god da se ja okrenem prisjetim se lica tvoga. Lijepo lice lijep osmijeh krasili su pogled tvoj Eh da mi je sam još jednom vidjeti te sine moj. Ovaj dunja prolazan je, Ahiret je vječna sreća svakim danom za sastankom u srcu je čežnja veća. Srešćemo se ako Bog da Pjegamber je to rekao da hiljadu ljeta živim tu bih radost dočekao. Ti u dženet kada pođeš za ruke češ ti uzeti roditelje drage svoje, bez nas ući nećeš htjeti tam je ljubav vječna sreća, tam za tugu ne zna se za sastankom srce žudi i Allahu molim se. Hodžić Fuad

Izdavač: OŠ „Rapatnica“ - Rapatnica Za izdavača: Muhedinović Zehrudin Redakcija: Pedljić Rusmira, Bajrektarević Alma Saradnici: Bajrektarević Alma, Milinkić Edin, Hodžić Fuad, Djedović Aida, Selimović Esmir , Mehmedović Idriz, učenici IX razreda Glavni i odgovorni urednik: Muhedinović Zehrudin Tehnički urednik: Pjević Muhamed Fotografije: učenici IX razreda Tiraž: 600 kom. Telefon/fax. Redakcije: 035/696-054 e-mail: [email protected]