- Tata! Tata je čitao novine i promrmlja: - Ma, što je dijete?
-Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem? - Pa naravno. - Zašto, tata?
Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine. - Zašto tata? Želio bih znati! - Aa? Što zašto?
-Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik? - O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!
-Što to znači biti u tijeku događanja, tata? -O nebesa! Dijete, to ti je kao... orijentirati se... razumiješ li? - Ne razumijem!
-O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam. - A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram? - Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je
manje moguće govoriti, zapamti to! - Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata! - E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti.
Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li? - Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat tad me učitelj kori. - O, grome! Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!
-Hoćeš li itamo morati čitati novine? - Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina! - A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!
Prezentaciju napravila: http://plodoviduha.blog.hr