Historija Interneta Ahaha Al Super Rad

Seminarski rad Tema: Historijat interneta

Sadržaj Sadržaj...................................................................................................2 Uvod......................................................................................................3 Definicije Interneta……………………………………………………4 Nastanak I razvoj Interneta……………………………………………5 Građa I način rada……………………………………………………..6 Prapočetak-ArpaNet…………………………………………………..7 Način povezivanja…………………………………………………….8 Protokoli………………………………………………………………9 Statistika korištenja……………………………………………………9 Zaključak……………………………………………………………..11 Literatura……………………………………………………………..12

Uvod Živimo u vremenu u kojem tehnologija igra glavnu ulogu. Smatra se da je zemlja razvijenija time što joj je veći stepen tehnološkog napretka. Medju taj tehnološki razvoj svrstavamo i tarzvoj računarske tehnologije, konkretnije, razvoj Interneta. U ovom seminarskom radu, u kratkim crtama će biti prikazan razvoj internetske mreže kroz vrijeme, njeno prihvatanje od strane korisnika, statistika i brzine rada.

Neke definicije interneta Postoji više vrsta definicija Interneta, kojima su stručnjaci na najjednostavniji način pokušali objasniti i ljudima približiti pojam Mreže, a neke od njih su: Internet je globalna mreža računala svih vrsta koja objedinjuje tisuće različitih računalnih mreža širom svijeta koje koriste iste tehničke standarde kako bi se ostvarila međusobna komunikacija. Ako se kućno računalo ili lokalna mreža, poveže s modemom preko telefonske linije (ili optičkim kabelom) prema davatelju Internet usluga (provider-a), te preko njega na tu 'svjetsku mrežu', postaje dio Interneta. Ne postoji centralna vlast koja upravlja Internetom. Učešće u radu Interneta zasnovano je na slobodnoj i kooperativnoj osnovi uz obavezu poštivanja tehničkih standarda kako bio se uspostavilo prisustvo na mreži. Internet društvo (Internet Society) u Fairfax-u, Virginia, USA, ima važnu ulogu i preporučuje tehničke standarde. Ova organizacija ostvaruje vezu između službenih vladinih ustanova u pojedinim zemljama i nevladinim institucijama kao sto su univerziteti i kompanije. INTERNET je i novi medij za publiciranje u kojem svaki pojedinac i organizacija može drugima staviti na raspolaganje svoje informacije, koje tako dobivaju globalni doseg. INTERNET je također veliki laboratorij u kojem se neprekidno ispituju nove ideje te novi softver i hardver; novi istraživački i obrazovni medij, te globalni medij za elektroničko poslovanje. INTERNET je "globalni informacijski sustav, logički povezan pomoću jedinstvenog adresnog prostora temeljenog na IP protokolu, koji podržava komunikacije korištenjem TCP/IP protokola te omogućuje servise visoke razine na toj komunikacijskoj infrastrukturi" (definicija Interneta koju daje Federal Networking Council) Upotrebom Interneta, poučavanje se može ostvariti praktično bilo gdje I u bilo koje doba. Polaznik više nije vezan za učionicu a ni za propisano vrijeme nastave. Internet treba smatrati alatom za poučavanje, koji nastavniku može bitno olakšati proces poučavanja, usmjeravnja I komuniciranja. Internet nudi mnoge prednosti: aktuelnost podataka, raznovrsnost, njihovo znatno brže I djelotvornije prikupljanje, redovito veći opseg informacija itd. Moguće su verbalna I vizualna komunikacija.

Sadržaji na Intrnet-u: Osnovno je šta Internet sadrži I šta se koristi u ustanovama za obrazovanje, a to je: 1) Elektronička pošta (E-mail) 2) NETNEWS (mrežne novosti) 3) IRC (Internet Relay Chat) 4) FTP (File Transfer Protocol) I 5) World Wide Web (WWW, Web)

NASTANAK I RAZVITAK INTERNETA

Osnove računalnih mreža postavljene su u prvoj polovini šezdesetih godina u okviru nezavisnih znanstvenih istraživanja o računalima i komunikacijskim mrežama u dva američka i jednom britanskom istraživačkom centru. Nastao je kao rezultat eksperimenta na području računalnih mreža. Istraživanja su jednim dijelom bila vezana i za vojne potrebe. Prvi su kontakti preko Interneta bili uglavnom s obrazovnim ustanovama I odvijali su se upotrebom elektroničke pošte (e-mail), odnosno sustava prenošenja poruka izmedju računara putem računarske mreže. Danas je Internet prisutan u svim područjima djelovanja, od svakodnevnog poslovanja pa do korištenja u svrhu zabave I relaksacije. 1961. L. Kleinrock razvio je prospajanje paketa tj. način rada računalne mreže u kojem se poruke dijele na pakete, a svaki paket traži svoj put do cilja. 1965. u SAD-u je uspjelo prvo povezivanje dvaju računala. 1969. proradila je u SAD-u ARPANET mreža u kojoj su bila uključena četiri superračunala. Ideja je bila izgraditi računalnu mrežu za vojne potrebe koja ne bi prestala raditi u slučaju djelomičnog otkazivanja ili prestanka rada neke od njenih komponenti, npr. u slučaju rata ili u situaciji nakon nuklearnog rata. Sedamdesetih godina razvijeni su važni Internet servisi kao što su elektronička pošta, korištenje udaljenih računala, prijenos datoteka i sustav elektroničkih novosti. 1983. uspostavljena je Europska akademska i istraživačka mreža. 1984. u SAD-u je stvorena temeljna mreža (backbone) s brzinom prijenosa od 56 Kbps. 1988. na Internet je bilo spojeno samo 8 zemalja i to: Amerika, Kanada, Denmark, Finland, Francuska, Iceland, Norveška i Švedska. 1989. brzina temeljne mreža proširuje se na 1,544 Mbps (T1) 1991. Hrvatska se uključuje na Internet. Razvijen je multimedijski World Wide Web (WWW) servis. 1994. pojavljuju se prve elektroničke (virtualne) prodavaonice te prva virtualna banka i radiostanica. 1994. i 1995. razvijeni su i prvi pretraživački servisi za Internet (Altavista) te katalozi (Yahoo). 1995. nastaje jezik Java za dinamičko programiranje za WWW te jezik VRML za modeliranje virtualne stvarnosti. Do 1996. brzina prijenosa kroz temeljnu mrežu porasla je desetak tisuća puta (danas i preko 1000 Mbps). U 2000. zabilježeno 315 milijuna Internet surfera, na Internet je spojeno 214 zemalja, te ima oko 104 milijuna hosting računala. Broj računala (neprestano priključenih) na Internetu vrtoglavo je rastao: � 1984. premašio je 1000 računala � 1987. 10 000 računala � 1989. 100 000 računala � 1992. 1 milijun računala � 1996. 10 milijuna računala � 1998. ima više od 30 milijuna računala � 2000. ima više od 100 milijuna računala

GRAĐA I NAČIN RADA INTERNETA Okosnica Interneta je temeljna mreža (backbone), tj. mreža velikog kapaciteta (>100 Mbps) koja omogućuje brzi protok velike količine podataka.

Usmjernici (routers) su računala koja povezuju pojedinačne mreže vezane na Internet s temeljnom mrežom te usmjeruju pakete do njihova odredišta. Na usmjernike se nadovezuju spojni pristupi (gateways), tj. računala koja pretvaraju protoke raznih računalnih mreža u Internet protokole i obrnuto. Paketi idu dalje u računala poslužitelje (servers) mreža spojenih na Internet. Mreže spojene na Internet mogu biti lokalne (local area network) ili raširene mreže (wide area network), te obuhvaćaju niz radnih računala (hosts). Za prijenos poruka koriste se telefonske linije, satelitske linije, optički kablovi itd. Internet koristi tehniku prospajanja paketa koja funkcionira tako što se poruke dijele u pakete, a svaki paket traži svoj put do cilja. Prijenos paketa odvija se putem koji je trenutačno najmanje opterećen. Pravila odvijanja prometa na Internetu reguliraju se različitim protokolima. IP protokol (Internet Protocol) dodjeljuje porukama adrese, dok TCP protokol (Transmission Control Protokol) dijeli poruke u pakete, pri čemu svaki paket preuzima adrese pošiljatelja i primatelja s poruke iz koje je nastao, a usto mu se dodijeli i redni broj paketa iz te poruke. U slučaju pojave grešaka u paketima traži se ponavljanje slanja samo onih paketa koji imaju greške. Kada paketi stignu na cilj, oni se poredaju po redoslijedu pripadnosti paketu te se tako rekonstruira cijela poruka.

Prapočetak interneta: Arpanet 1 '60-te godine -

Nastanak Internet se razvio iz projekta američkog Ministarstva odbrane šezdesetih godina 20. vijeka. Tada, u jeku hladnog rata, vladina je agencija DARPA (Defence Advanced Research Project Agency) započela razvoj tehnike i tehnologije za povezivanje različitih kompjuterskih mreža koje bi mogle razmjenjivati podatke preko žice, a ne kao što se to dotada radilo, prenošenjem magnetskih traka s jednog mjesta na drugo. Rezultat je trebala biti mreža koja bi mogla funkcionirati i u uslovima djelomičnog uništenja njene fizičke strukture, što je tada bila realna mogućnost zbog sovjetske prijetnje nuklearnim ratom. Tako je 1969. godine nastala mreža ARPANet, koja je povezivala američke naučne i akademske istraživače, a sastojala se od 4 čvora (Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu, Istraživački institut Stanford, Kalifornijsko sveučilište u Santa Barbari i Sveučilište Utah). Ta je mreža bila prethodnica današnjeg Interneta, a projekat je nastavljen jer se uvidjelo da takvo povezivanje omogućuje laganu razmjenu informacija. 2 '70-e godine - Razvoj Početkom sedamdesetih godina na mrežu je spojeno već 15 čvorova s 23 kompjutera. Povezani su mnogi američki univerziteti i naučne institucije te poneke komercijalne organizacije. Na ARPANet je 1973. godine spojen prvi čvor izvan SAD-a, i to University College of London u Velikoj Britaniji. U to vrijeme razvijen je i uveden novi mrežni protokol nazvan NCP (Network Control Protocol), koji je omogućio lakše umrežavanje i pisanje programa za mrežne usluge. Tvrtka BBN je 1975. godine osnovala telnet, prvu javnu komercijalnu informacijsku uslugu. Tih godina razvijaju se i e-mail, mailing liste i news grupe. Mreža se koristi za razmjenu e-mail poruka, rad news grupa, pristup udaljenim bazama podataka i prijenos datoteka. Krajem sedamdesetih, zbog uočenih nedostataka NCP-a, razvija se protokol na kojem se danas bazira Internet - TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol). 3 '80-te godine - Rast ARPANet se 1983. razdvaja na vojnu mrežu MILNet (MILitary Network) i ARPANet. Iste godine cijela mreža počinje umjesto dotadašnjeg NCP-a koristiti TCP/IP protokol, a preostali dio ARPANet-a postaje okosnica mreže. U raznim državama razvijaju se akademske i komercijalne mreže koje se polako priključuju na tu okosnicu - i tako nastaje Internet. Američka organizacija za znanost NSF (National Science Fundation) 1986. godine osniva 5 superkompjuterskih centara i povezuje ih vlastitom mrežom NSFNet, što dovodi do ubrzanog umrežavanja vladinih i obrazovnih ustanova. Razvija se NNTP (Network News Transfer Protocol), koji omogućuje rad news grupa. Sredinom osamdesetih uvodi se sistem označavanja kompjutera pomoću imena i domena (simboličkih adresa), koji olakšava pamćenje adresa kompjutera, a prva registrirana domena bila je symbolics.com. Zbog uvođenja 8

domena i simboličkih adresa, postalo je neophodno uvođenje sistema zvanog DNS (Domain Name System) koji pretvara simboličke adrese u numeričke IP adrese. Krajem osamdesetih godina na Internet je bilo priključeno preko 100.000 kompjutera iz oko 20 država, među kojima su SAD, Kanada, većina zapadnoevropskih država, Japan, Meksiko itd. 4 '90-te godine - Eksplozija rasta

Početkom devedesetih godina ARPANet prestaje postojati. Uvode se nove usluge i protokoli: WAIS (Wide Area Information Servers), Gopher te World Wide Web (WWW). Upravo nastankom WWW-a, koji će kasnije postati najpoznatija i najviše korištena usluga na Internetu, počinje prava eksplozija priključivanja na Internet. Tako je 1994. godine na Internet priključena i Bosna i Hercegovina putem UTIC-a (Univerzitetskog Telekomunikacijskog Informatičkog Centra u Sarajevu). Poslovni svijet i mediji počinju primjećivati veličinu i mogućnosti Interneta, tako da počinje njegova komercijalizacija. Na Internet se spajaju razne vladine i obrazovne institucije iz svih dijelova svijeta. Sve više firma postavlja na Internet svoje web stranice i 1994. se pojavljuju prvi on-line "prodavnice" u kojima je moguće kupovati preko Interneta. NSFNet se 1995. vraća svojoj prvobitnoj ulozi istraživačke i znanstvene mreže, a okosnica Interneta postaju komercijalni davaoci usluga. WWW postaje najpopularnija i najkorištenija usluga te prva po broju prenesenih podataka. Krajem devedesetih razvijaju se nove tehnologije i usluge, kao što su pretraživači Interneta (eng. search engines), Internet telefonija, elektronsko trgovanje (eng. e-commerce), portali, on-line bankarstvo, prijenos slike i zvuka uživo itd. Krajem 90-ih godina dvadesetog stoljeća na Internet je priključeno preko 56 miliona kompjutera oko 1,5 miliona domena iz skoro svih država svijeta, a koristi ga oko 200 miliona korisnika.

Nacin povezivanja sa internetom Postoji nekoliko načina spajanja na Internet. Prvi i najčešći je pomoću modema, koji pretvara digitalne kompjuterske signale u analogne i prenosi ih putem telefonske linije. Modemom se spajamo na pristupne modeme pružaoca Internet usluga kod kojeg imamo otvoren korisnički račun za telefonski pristup. Takav način povezivanja naziva se telefonski pristup (eng. dialup), a na Internet se spajamo samo kada želimo. Pri takvom načinu povezivanja koristi se PPP protokol, koji omogućava da kompjuter postane punopravni član Interneta s vlastitom (IP) adresom. Za korisnike sa većim zahtjevima postoji i pristup preko ISDN linija koji omogućuje pristup većim brzinama. Drugi način povezivanja na Internet je zakup stalne veze kojom smo na Internet spojeni 24 sata na dan. Takav način koriste poduzeća i ustanove, pogotovo ako žele da njihov poslužioc bude stalno povezan na Internet i tako dostupan drugim korisnicima. 9

Protokoli U svijetu kompjutera protokol označava skup pravila koja određuju kako dva uređaja ili programa međusobno komuniciraju. Kompjuteri komuniciraju tako da razmjenjuju nizove poruka, a protokoli određuju formate tih poruka i načine kako ih kompjuteri razmjenjuju. Time omogućavaju komunikaciju između raznih vrsta kompjutera (PC, Macintosh, UNIX) i uređaja bez obzira na njihove razlike. Kada govorimo o Internetu i povezivanju na Internet, postoji nekoliko vrsta protokola. Tako postoje: � modemski protokoli, tj. standardi, koji određuju način i brzinu povezivanja dva modema. � protokoli za serijsku komunikaciju između Vas i firme koja Vam pruža Internet usluge - stariji SLIP (eng. Serial Line Internet Protocol) i noviji PPP (eng. Point-to-Point Protocol). Danas se uglavnom koristi PPP.

� TCP/IP protokol koji omogućava komunikaciju između dva kompjutra na Internetu. � protokoli za svaku od Internet usluga, kao što su: . - HTTP (eng. Hypertext Transfer Protocol) za World Wide Web - FTP (eng. File Transfer Protocol) za prijenos datoteka - SMTP (eng. Simple Mail Transfer Protocol) i POP3 (eng. Post Office Protocol) za slanje i primanje e-mail poruka - NNTP (eng. Network News Transfer Protocol) za praćenje news-a telnet za rad na udaljenim računalima

Statistika koristenja interneta Procjenjuje se da u svijetu ima oko 200 milijuna korisnika Interneta. Točan broj ovisi o izvoru podataka i kreće se u rasponu od 172 (eMarketer) do 250 milijuna (Nua). Očekuje se da će ukupan broj korisnika Interneta doseći 350 milijuna najkasnije do 2005. godine. IDC procjenjuje da će broj korisnika Interneta u Češkoj rasti po 30,7% godišnje tijekom narednih pet godina, tako da će do 2003. Internet koristiti oko 1 milijun građana Češke. Trenutno u Češkoj Internet koristi 292 000 osoba, što je 3% ukupne populacije. Prema Carnation Consulting, 5% mađarske populacije, odnosno oko 500 000 osoba, sada ima pristup Internetu. Očekuje se da će se ovaj broj udvostručiti do 2001 godine. Godine 1995. bilo je samo 26 milijuna korisnika Interneta, krajem 1999. 205 milijuna, a predviđa se da će ih 2002. godine biti 500 milijuna. Usporedbe radi, za pridobijanje 50 milijuna slušatelja, radio je trebalo 38 godina, za 50 milijuna gledatelja televizija se trudila 13 godina a za 50 milijuna korisnika Interneta trebalo je samo 4 godine. Prema kontinentalnoj raspodjeli, raspored korisnika je slijedeći:

Poznata je činjenica da ovi podaci ne mogu vrijediti za duži vremenski period, jer se broj pristupnika Mreži mijenja iz dana u dan. Internet danas koristi više od 300 milijuna ljudi (>700 mil. do 2005. god.), od čega oko 135 mil. u SAD-u. U 2000. je na Internet bilo spojeno 214 zemalja. U Hrvatskoj ima oko 330 000 korisnika (47% je između 15 - 25 god.), a to je 8% stanovništva. U Sloveniji Internet koristi 500 000 ljudi - 29% stanovništva 11

Zaključak U ovom seminarskom radu, detaljnije je objašnjen nastanak Interneta, kao najefetkivnijeg I najpodobnijeg medija. Prikazan je razvoj kroz historiju, prihvatanje u svakodnevnom korištenju, procenti zastupljenosti u pojedinim zemljama itd. Također je dat neki manji osvrt na ulogu Interneta, značaj istog te načini povezivanja. Dakle, ovaj seminarski rad bi se mogao posmatrati kao jedna vrsta “Umanjenog objašnjenja” samog Interneta. Svi podaci, koji su ovdje izloženi su preuzeti iz najnovijih Svjetskih istraživanja.