PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU
ANALIZA SLUČAJA IZ GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA I RAŠČIĆ FAHIRA i dr. protiv ŠIPAD – KOMERC „NAMJEŠTAJ ̏ d.o.o. Sarajevo
Student : Lejla Brko Broj indeksa : 62613
Mentor: prof. Dr. Sanjin Omanović
Sarajevo, decembar 2017.
UVOD Tužba sadrži: - određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev); - činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev; - dokaze kojima se utvrđuju te činjenice; - naznaku vrijednosti spora; - druge podatke koje u skladu sa članom 334. ZPP-a mora imati svaki podnesak (oznaku suda, naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja; ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku navesti činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev; podnesci sa prilozima koji se dostavljaju protivnoj stranci, predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku). Odgovor na tužbu se sastoji od: - isticanje mogućih procesnih prigovora; - izjašnjavanje tuženog o priznavanju ili osporavanju postavljenog tužbenog zahtjeva; - ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, kad je u Zakonu o parničnom postupku predviđeno da stranka može staviti određen prigovor ili prijedlog, ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu. Presuda mora imati: uvod, izreku, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. -
Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime sudije, ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi bili prisutni, te dan kad je presuda donesena.
-
Izreka presude sadrži: odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.
-
U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka. U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.
Žalba mora sadržavati: označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba; izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu; razlog žalbe; potpis podnositelja žalbe.
2
I TUŽENI
Tužena strana u ovom parničnom postupku je ŠIPAD – KOMERC „NAMJEŠTAJ ̏ d.o.o. Sarajevo. Aktom Kantonalnog suda u Sarajevu, a na osnovu člana 69. Zakona o parničnom postupku, tuženom je dostavljena tužba sa prilozima tužioca Raščič Fahire i drugih, radi naplate, a koja je primljena kod ovog suda 26.07.2004. godine, a na koju tuženi treba da odgovori u roku od 30 dana od dana prijema. Tuženom je data pouka, da je na osnovu člana 70. stav 1. Zakona o parničnom postupku, dužan dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu, kao i da odgovor na tužbu mora biti razumljiv i sadržavati:oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv pravne osobe, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora sadržaj izjave i potpis podnositelja (član 344. Zakona o parničnom postupku). U odgovoru na tužbu tuženi će istaći moguće procesne prigovor i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev (član 71. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge zbog kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog (član 71. Stav 2. Zakona o parničnom postupku). Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu podnijeti protivtužbu (član 74. Stav 1. Zakona o parničnom postupku) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbenii zahtjev očigledno neosnovan (član 182. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Tuženom je stavljena napomena da se odgovor na tužbu sa prilozima predaje sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, pozivom na broj predmeta. Prvostepeni sud kada ocijeni da je tužba uredna, istu zajedno sa prilozima dostavlja tuženom na odgovor. Ova obaveza suda je u skladu sa NAČELOM SASLUŠANJA STRANAKA I KONTRADIKTORNOSTI (čl.5 Zakona o parničnom posupku). Time se obezbjeđuje ravnopravnost stranaka u postupku. Dostavljanjem se omogućava svakoj stranci u postupku da sazna za mjesto i vrijeme poduzimanja parničnih radnji i za njihov sadržaj. Odgovor na tužbu je važna procesna radnja kojom se u punoj mjeri primjenjuje načelo kontradiktornosti ili raspravno načelo, zatim dispozitivnosti i efikasnosti postupka.
3
II TUŽBA
Ovaj parnični postupak vođen je pred Općinskim sudom u Sarajevu, kao mjesno i stvarno nadležnim. Pravni osnov za nadležnost suda je član 28. i 29. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03) i Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH” br. 43/99, 32/00 i 29/03)1.
Tužitelji : RAŠČIĆ FAHIRA iz Sarajeva, ulica Smaje Šikala broj 112, (u daljem tekstu prvotužiteljica) i RAŠČIĆ MUAMER iz Sarajeva, ulica Smaje Šikala broj 112, ( u daljem tekstu: drugotužitelj), a koje po punomoći zastupa Turkmanović Indira, advokat iz Sarajeva (u daljem tekstu u kontekstu pominjanja pojama prvotužiteljice i drugotužitelja može se koristiti i termin u množini: tužitelji) Tuženi : ŠIPAD – KOMERC „NAMJEŠTAJ ̏ d.o.o. Sarajevo ( u daljem tekstu: tuženi ) Radi : isplate plaća, regresa i toplog obroka na osnovu člana 68 do 74 Zakona o radu i odredaba ZPP Vrijednost spora : 8.050,00 KM Predmetna tužba sadrži činjeničnu osnovu na kojoj tužitelj zasniva svoju tvrdnju da mu pripada pravo na određenu pravnu zaštitu. Činjenični osnov čine pravno relevantne činjenice iz kojih proizilazi pravna posljedica koja se tužbom traži. Prvotužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženog i bio je raspoređen na mjesto prodavača u organizacionoj jedinici RK 874 Sarajevo. Drugotužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženog i bio je raspoređen na mjeso skladištar – knjigovođa u skladištu 903 Sarajevo. Dokaz :Ugovori o radu koji su priloženi uz tužbu Kako tužitelj posluje sa lošim rezultatima, tužitelji su kao i ostali uposlenici primali minimalnu plaću. Dokaz: Neosporno Tuženi je propustio da isplati prvotužitelju plaće za period od januara do juna 2002. godine, regres za 2001. godinu, 2002. godinu i 2003. godinu, kao i topli obrok za period od avgusta 2001. godine do juna 2004. godine. Tuženi nije isplatio drugotužitelju plaće za period od januara do juna 2002. godine, regres za 2001. godinu, 2002. godinu, te topli obrok za period od avgusta 2001. godine do juna 2002. Dakle, na osnovu naprijed navedenog tuženi duguje prvotužiteljici novčani iznos od 5000,00 KM i drugotužitelju novčani iznos od 3.050,00 KM. Dokaz:Neosporno, po potrebi saslušanje parničnih stranaka ili vještačenje U trenutku podnošenja tužbe na snazi su bili Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03) i Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH” br. 43/99, 32/00 i 29/03), a koji su naknadno izmjenjeni i dopunjeni ili je donesen potpuno nov zakon, kao što je slučaj sa Zakonom o radu FBiH. 1
4
S obzirom da su tužitelji u više navrata i usmeno i pismeno zahtijevali isplatu zaostalih potraživanja od tuženog, a kako tuženi nije do danas izmirio svoja dugovanja, tužitelji imaju pravni interes da putem suda ostvare svoja prava pa predlažu da sud nakon provedenih dokaza donese p r e s u d u.
III PRESUDA
Prijedlog tužitelja da sud donese presudu na osnovu činjeničnog sanja i uvida u dostavljenje dokaze koja treba da glasi;
Obavezuje se tuženi ŠIPAD – KOMERC „NAMJEŠTAJ ̏ d.o.o. Sarajevo, da isplati prvoužiteljici Raščić Fahiri, ukupan iznos od 5.000,00 KM za navedeni period i to na ime razlike neisplaćenih plaća, na ime neisplaćenih regresa i na ime neisplaćenih toplih obroka, sa zateznom kamatom propisanim Zakonom o visini stope zatezne kamate, kao i da joj naknadi troškova parničnog postupka. Obavezuje se tuženi da drugotužitelju Rašić Muameru isplati ukupan iznos 3.050,00 KM za navedeni period i to na ime razlike neisplaćenih plaća, na ime neisplaćenih regresa i na ime neisplaćenih toplih obroka sa zateznom kamatom propisanom Zakonom o visini stope zatezne kamate, kao i naknadi troškove parničnog postupka. Nalaže se tuženom da isplati tužiteljima troškove postupka koje budu imali u toku postupka. Istovremeno predlaže da ukoliko tuženi u skladu sa odredbama člana 182. Zakona o parničnom postupku, ne dosavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, da sud donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presudu zbog propuštanja).
IV UGOVOR O RADU Prvotužiteljica je uz tužbu podnijela ugovore o radu, odnosno da je prvi ugovor o radu između tuženog i prvotužiteljice zaključen dana 01.01.2002. godine iz kojeg je vidljivo da je ista kod tuženog obavljala poslove SSS – prodavača i da je ugovor zaključen na dvije godine, zaključno sa 31.12.2003. godine, kao i ugovor o radu zaključen 01.01.2004. godine na određeno vrijeme do 31.12.2005. godine i iz istih je vidljivo da je ugovorena plaća i druge naknade koje zaposleniku pripadaju u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom. V RJEŠENJE Prvotužiteljica je uz tužbu podnijela rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj 211/02 od 29.04.2002. godine. Rješenje o korištenje godišnjeg odmora izdato je od strane tužene. 5
Gore navedeno rješenje ima nedosataka, odnosno isto ne sadrži pouku o pravnom lijeku. U skladu sa odredbama člana 208. stav (5) Zakona o upravnom postupku FBiH, „ Kad u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom slučaju rok za žalbu, odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rješenja”.
VI OBRAZLOŽENJE RJEŠENJA
Iz obrazloženja rješenja o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj 211/02 od 29.04.2009. godine vidljivo je da prvotužiteljica koristi godišnji odmor za 2002. godinu u jednom dijelu u trajanju od 23 radna dana u vremenskom periodu od 06.05.2002. godine do 31.05.2002. godine i da je dužna da se javi na posao dana 01.06.2002. godine.U obrazloženju je navedeno da rješenje stupa na snagu danom donošenja.
VII RJEŠENJE Prvotužiteljica je uz tužbu podnijela rješenje o korištenju drugog dijela godišnjeg odmora za 2003. godinu broj 25/04 od 30.01.2004. godine. Rješenje o korištenje godišnjeg odmora izdato je od strane tužene. Iz dispozitiva rješenja o korištenju drugog dijela godišnjeg odmora za 2003. godinu broj 25/04 od 30.01.2004. godine vidljivo je da prvotužiteljica koristi drugi dio godišnjeg za 2003. godinu u vremenskom periodu od 03.02.2004. godine do 14.02.2004. godine, kao i da je prvi dio godišnjeg odmora koristila u trajanju od 12 radnih dana u vremenskom periodu od 28.07.2003. godine do 09.08.2003. godine
VIII OBRAZLOŽENJE RJEŠENJA
U obrazloženju je navedeno da je raspored korištenja godišnjeg odmora usaglašen sa potrebama neometanog izvršavanja poslova kod poslodavca, a vodilo se računa i o željama zaposlenika u pogledu vremena korišćenja odmora u skladu sa kolektivnim ugovorom za zaposlenike u djelatnosti trgovine i Pravilnikom o radu. U ovom rješenju navedena je pouka o pravnom lijeku, odnosno da se može uložiti prigovor pismenim putem poslodavcu u roku od 15. dana od dana prijema rješenja. Gore navedeno rješenje ima nedosataka, odnosno isto ne sadrži pravilnu pouku o pravnom lijeku.U upravnom postupku redovni pravni lijek je žalba, a ne prigovor. 6
IX UGOVOR O RADU Drugotužitelj je uz tužbu podnio ugovor o radu, zaključen između tuženog i drugotužielja dana 01.01.2002. godine iz kojeg je vidljivo da je isti kod tuženog obavljao poslove SSS – skladištar – knjigovođa i da je ugovor zaključen na dvije godine, zaključno sa 31.12.2003. godine i iz istog je vidljivo da je ugovorena plaća i druge naknade koje zaposleniku pripadaju u skladu sa Pravilnikom o plaćama, Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom. X UGOVOR O ISPLATI OTPREMNINE Drugotužitelj je uz tužbu podnio ugovor o isplati otpremnine, zaključen između tuženog i drugotužitelja dana 17.07.2002. godine iz kojeg je vidljivo da je istom prestao radni odnos kod tuženog i da mu je isplaćena otpremnina u iznosu od 500,00 KM. U ugovoru se navodi da tužena bila dužna isplatiti otpremninu u roku od 7 dana. Ugovor sadrži i odredbu u kojoj je navedeno da ugovorne strane potvrđuju da su sva prava i obaveze ugovornih strana riješene u skladu sa Zakonom o radu. Ovakva odredba ukazuje da tuženi nije postupao u dobroj vjeri jer je ovakvom odredbom ugovora imao namjeru da se eventualno oslobodi svih obaveza prema drugotužitelju koja proizilaze iz Zakona o radu, navođenjem „da su sva prava i obaveze ugovornih strana riješene u skladu sa Zakonom o radu“., iako je iz užbenog zahtjeva vidljivo da tuženi prema drugotužielju nije ispunio sva prava i obaveze koje proizilaze iz Zakona o radu (npr. naknade topli obrok regres) XI ODLUKA O OTKAZU UGOVORA O RADU Drugotužitelj je uz tužbu podnio Odluku o otkazu ugovora o radu broj 087/02 od 12.07.2002. godine u kojoj je navedeno da se drugotužitelju otkazuje ugovor o radu sa danom 26.07.2002. godine, a da ugovor o radu prestaje zbog potebe za obavljanjem poslova. U odluci je navedeno da će radnik raditi u otkaznom roku od 15 dana od dana prijema ove odluke tako da mu ugovor presaje istekom otkaznog roka zaključno sa danom 26.07.2002. godine. U odluci je utvrđeno pravo na otpremnini koje će se utvrditi pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca. U obrazloženju odluke navedeno je da drugotužitelju radni odnos prestaje zbog transformacije društva i uslijed smanjenja obima poslova tužene.
XII RJEŠENJE Drugotužitelj je uz tužbu podnio rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj 235/02 od 23.05.2002. godine. Rješenje o korištenje godišnjeg odmora izdato je od strane tužene.
7
Gore navedeno rješenje ima nedosataka, odnosno isto ne sadrži pouku o pravnom lijeku. U skladu sa odredbama člana 208. stav (5) Zakona o upravnom postupku FBiH, „ Kad u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom slučaju rok za žalbu, odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rješenja”. XIII OBRAZLOŽENJE RJEŠENJA Iz obrazloženja rješenja o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj 235/02 od 23.05.2002. godine vidljivo da drugotužitelj koristi godišnji odmor za 2002. godinu i to prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od 12 radnih dana u periodu od 03.06.2002. godine do 15.06.2002. godine, dok nije navedeno kada će koristiti drugi dio godišnjeg odmora. U obrazloženju je navedeno da rješenje stupa na snagu danom donošenja. XIV RJEŠENJE Drugotužitelj je uz tužbu podno rješenje o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj 374/02 od 15.07.2002. godine. Rješenje o korištenje godišnjeg odmora izdato je od strane tužene. Iz dispozitiva rješenja o korištenju godišnjeg odmora za 2002. godinu broj određeno je da će se godišnji odmor koristiti u trajanju od 11 radnih dana, dok je vidljivo da drugotužitelj ima ukupno 23 radna dana po zakonskom osnovu i po osnovu staža osiguranja. kao i da će godišnji odmor korisititi u trajanju od 15.07.2002. godine do 26.07.2002. godine.
XV OBRAZLOŽENJE RJEŠENJA U obrazloženju je navedeno da je raspored korištenja godišnjeg odmora usaglašen sa potrebama neometanog izvršavanja poslova kod poslodavca, a vodilo se računa i o željama zaposlenika u pogledu vremena korišćenja odmora u skladu sa kolektivnim ugovorom za zaposlenike u djelatnosti trgovine i Pravilnikom o radu. U ovom rješenju navedena je pouka o pravnom lijeku, odnosno da se može uložiti prigovor pismenim putem poslodavcu u roku od 15. dana od dana prijema rješenja. Gore navedeno rješenje ima nedosataka, odnosno isto ne sadrži pravilnu pouku o pravnom lijeku.U upravnom postupku redovni pravni lijek je žalba, a ne prigovor. Uz podneske se prilažu isprave kao dokazno sredstvo koje mogu biti u: - izvorniku, - prepisu i –presliku (fotokopiji). Uz konačne podneske se prilažu samo isprave u izvorniku. Ako stranka priloži izvornik isprave, sud će ispravu zadržati, a protivniku dopustiti da je razgleda.Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnositelja da sudu priloži prepis ili preslik. Kada se takvom ispravom dokazuje potraživanje prepis ili preslik trebaju biti ovjereni. 8
XVI ZAPISNIK Dana 17.02.2005. godine održano je pripremno ročište kojem su pristupili punomoćnici tužitelja i tuženog. Punomoćnica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a punomoćnik tuženog ostaje kod odgovora na tužbu iz podneska od 15.09.2004. godine. Punomoćnica tužitelja opredjeljuje tužbeni zahtjev u odnosu na prvotužiteljicu i isti precizira u dijelu koji se odnosi na neisplaćeni topli obrok do 31.12.2002. godine, na iznos od 1060,00 KM, e za 2003. godinu na iznos od 1120,00 KM, tako da će ukupan zbir potraživanja prvotužiteljice iznositi 5280,00 KM. U odnosu na drugotužitelja opredjeljeni zahtjev ostaje neizmjenjen. Predlaže da se na glavnoj raspravi provedu slijedeći dokazi: - Uvid u ugovor o radu zaključen između Fahire Raščić i tuženog 1.1.2002.godine - Ugovor o radu zaključen između Fahire Raščić i tuženog 1.1.2004. godine - Rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 29.4.2002. godine, od 30.1.2004.godine - Ugovor o radu zaključen između Muamera Raščića i tuženog 10.1.2002.godine - Ugovor o isplati otpremnine od 17.7.2002. godine - Odluku o otkazu ugovora o radu od 12.7.2002.godine - Rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 23.5.2002., i 15.7.2002. godine Punomoćnik tuženog ne može se izjasniti na danas precizirani tužbeni zahtjev, a posebno njegovu visinu. Prigovara litispedenciji i navodi da je kod ovog suda u toku parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja Muamera Raščića, Fahire Raščić i drugih - ostalih 42 tužitelja protiv tuženog ŠIPAD – KOMERC „NAMJEŠTAJ ̏ d.o.o. Sarajevo, radi isplate plaća, pa se petitom potražuje isplata neisplaćenih minimalnih plaća za period 1.5.2000 31.10.2002. godine, upravo kako se i ovom tužbom traži. U svakom slučaju, traži se isplata plaća za 2002 godinu. Prema saznanju punomoćnika tuženog 2.2.2005. godine zakazano je pripremno ročiste. Punomoćnica tužitelja sud obavještava da je u predmetu broj Pr - 438/02 od vlastodavaca zadužena da povuče tužbu, kako bi se nastavilo raspravljanje u ovom predmetu. Punomoćnik tuženog predlaže da se pribavi spis ovog suda broj Pr - 438/02, i da se na glavnoj raspravi izvrši uvid. Punomoćnici parničnih stranaka saglasno predlažu da se današnje pripremno ročište odloži, zatim zakaže nastavak, obzirom da su u toku pregovori stranaka o eventualnom mirnom rješavanju spora, zatim obzirom da je još uvijek u toku parnični postupak između istih stranaka u predmetu broj Pr - 438/02, pa će tuženik, ovisno o ishodu u drugom postupku istaći i dokazne prijedlog koji će biti relevantni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Sud je donio rješenje da se pripremno ročište odlaže za četvrtak, 10.03.2005. godine u 11,15 sati o čemu se prisutni umjesto poziva obavještavaju. Dana 10.03.2005. godine održan je nastavak pripremnog ročišta kojem su pristupili punomoćnici tužitelja i tuženog. Konsatuje se da je priklopljen spis ovog suda br. Pr-438/02, pa sud konstatuje da je rješenjem tog suda od 18.2.2005. primljeno na znanje povlačenje tužbe, između ostalih i Fahira Raščić, Muamer Raščić i Alma Raščić.
9
Nastavlja se pripremno ročište. Punomoćnica tužitelja izjavi da ostaje kod tužbe, zahtjeva kako je na pripremnom ročištu precizirala od 17.1.2005. godine Punomoćnica tuženog ostaje kod odgovora na tužbu iz podneska od 15.9.2004., te dodaje da priznaje potraživanje tužitelja po osnovu plata za januar-juni 2002.godine u iznosu od 1.549,10 KM, dok osporava potraživanja drugotužitelja Rašćić Muamera jer su mu plate za ovaj period u cjelosti isplaćene. Također, osporavaju potraživanja oba tužitelja iz osnova regresa i toplih obroka, obrazlažući to činjenicom da tuženik nije potpisnik Granskog kolektivnog ugovora, zbog čega za njih ne proizilazi obaveza isplate naknada - regresa i toplog obroka. Punomoćnica tužitelja izjašnjavajući se na prednje navode upućuje da je u odgovoru na tužbu od 15.9.2004. tuženik priznao osnov za isplatu i plaća i naknada, ali je to opravdao lošom finansijskom situacijom. Što se tiče navoda o isplati plaće drugoužitelju, a o čemu je i punomoćnica tuženika danas predala nalog blagajni od 13.8.2002., zadržava pravo zahtjev precizirati nakon provjere s vlastodavcem. Punomoćnica tužitelja izjavljuje da osim dokaza kako je predložila na pripremnom ročištu, drugih dokaznih prijedloga nema, predlaže da se, iz razloga ekonomičnosti danas provede i glavna rasprava. Punomoćnica tuženog predlaže da se na glavnoj raspravi provede dokaz uvidom u nalog blagajni od 13.8.2002., izvod iz evidencije rada za Fahiru i Muamera Raščića od 8.3.2005., saglasnaje da se danas provede glavna rasprava. Sud donosi RJEŠENJE Glavna rasprava provest će se odmah po zaključenju pripremnog ročišta, pa će se provesti dokazi uvidom u ugovor o radu između prvotužiteljice i tuženika od 1.1.2002. i 1.1.2004., rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 29.4.2002.,30.1.2004., ugovor o radu zaključen između prvotužitelja i tuženog od 10.1.2002., ugovor o isplati otpremnine od 17.7.2002., odluku o otkazu ugovora o radu od 12.7.2002., rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 23.5.2002. i 15.7.2002., izvod iz evidencije rada za tužitelje, te nalog blagajni od 13.8.2002. godine. Otvara se glavna rasprava i objavljuje predmet raspravljanja. Izlaže se tužba. Punomoćnica tužitelja izjavi da ostaje kod tužbe, zahtjeva kako je precizirala na pripremnom ročištu kao i kod svih dosadašnjih navoda, a u ovom trenutku ponovno precizira tužbeni zahtjev, te tužbu povlači u odnosu na dio koji se odnosi na neisplaćene plaće Muameru Raščiću, zajedno sa kamatama na ove iznose, dok u odnosu na drugotužitelja ostaje kod zahtjeva za isplatu regresa i toplog obroka, dok je u odnosu na prvotužiteljicu već ranije precizirala. Punomoćnica tuženika ostaje kod odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda. Sud donosi RJEŠENJE Vrši se uvid u ugovor o radu između prvotužiteljice i tuženika od 1.1.2002. i 1.1.2004., rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 29.4.2002., 30.1.2004., ugovor o radu zaključen između prvotužiteljice i tuženog od 10.1.2002., ugovor o isplati otpremnine od 17.7.2002., odluku o otkazu ugovora o radu od 12.7.2002., rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 23.5.2002. i 15.7.2002., izvod iz evidencije rada za tužitelje,te nalog blagajni od 13.8.2002. godine Parnične stranke nemaju primjedbi na izvršeni uvid. Dokazni postupak dovršen.
10
U završnom obraćanju punomoćnica tužitelja predlaže da sud donese presudu kojim će tužbenom zahtjevu udovoljiti u cjelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka prema troškovniku koji predaje u spis. Punomoćnica tuženog predlaže da sud donese odluku kojom će odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji je osporen, te da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka. GLAVNA RASPRAVA ZAKLJUČENA. Parnične stranke se obavještavaju da će presuda u ovoj pravnoj stvari biti donesena u dan petak 8.4.2005., da će stranke tog dana moći preuzeti pismeni otpravak u parničnoj pisami ovog suda, soba br.137/1, od kada im teče i petnaestodnevni rok za žalbu.
XVI PRESUDA
Općinski sud u Sarajevu u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika «Šipad-komerc» d.o.o. «Namještaj» Sarajevo, ul. Zmaja od Bosne br. 74, radi duga, v.sp. 6.630 KM, nakon održanog ročišta za glavnu, usmenu i javnu raspravu dana 10.3.2005., u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, dana 8.4.2005., donio je presudu da je tuženik «Šipadkomerc» d.o.o. «Namještaj» Sarajevo dužan; prvotužiteljici, Fahiri Raščić isplatiti: na ime neisplaćenih plaća ukupan iznos od 1550,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na ime neisplaćenih regresa ukupan iznos od 450,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćenog toplog obroka ukupan iznos od 3280,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom drugotužitelju Muameru Raščiću na ime neisplaćenih regresa ukupan iznos od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćenog toplog obroka ukupan iznos od 1200,00 KM sa zakonskom zateznom kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 792 KM, a sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev se odbija. Obrazloženje Tužbom od 26.7.2004., odnosno zahtjevom preciziranim na ročištu od 10.3.2005. predloženo je da sud donese presudu kao u izreci. U obrazloženju se navodi da je prvotužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, raspoređena na radno mjestu prodavačice, dok je drugotužitelj obavljao poslove skladištaraknjigovođe, pa su, kao i ostali uposlenici primali minimalnu plaću, zbog lošeg poslovanja. prvotužiteljici nisu isplaćene plaće za period januar-juni 2002., regres za period 2001.-2003., kao i topli obrok za period august 2001.- juni 2004. Drugotužitelju nisu isplaćene plaće za period januar-juni 2002., regres 2001., 2002., te topli obrok za period august 2001. juni2002. Od tuženika su zatražili izmirenje obaveza, bez uspjeha, pa predlažu kao gore. U odgovoru na tužbu iz podneska od 15.9.2004. tuženik priznaje osnov potraživanja u dijelu zahtjeva koji se odnosi na neisplaćene plaće za period januar - juni 2002., a koje zbog teške finansijske situacije nisu isplaćene. U dijelu koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa na ime toplog obroka, tuženik u načelu, ne spori zakonski osnov tražbine, ali dodaju da tokom bolovanja i u vrijeme korištenja godišnjeg odmora, uposlenik nema pravo na naknadu za topli obrok. U dijelu zahtjeva koji se tiče naknade regresa za korištenje godišnjeg odmora, tuženik priznaje zakonski osnov ovoj tražbini, pravda se činjenicom teške finansijske situacije.
11
Tokom postupka prigovara litispedenciji, obrazlaže da su tužitelji u istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi podnijeli tužbu kod, ranije Općinskog suda II u Sarajevu, postupak se u istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vodi pod brojem Pr-438/2002. Ipak, do kraja postupka osporavaju osnov tražbina tužitelja koji se tiču regresa i toplog obroka, pravdaju točinjenicom da nisu potpisnici Granskog kolektivnog ugovora. U toku dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u ugovore o radu zaključene između prvotužiteljice i tuženika u dane 1.1.2002., 1.1.2004., rješenja o korištenju godišnjeg odmora od 29.4.2002.,30.1.2004., ugovor o radu zaključen između drugotužitelja i tuženika od 10.1.2002., ugovor o isplati otpremnine od 17.7.2002., odluku o otkazu ugovora o radu od 12.7.2002., rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 23.5.2002. i 15.7.2002., izvod iz evidencije rada za tužitelje, te nalog blagajni od 13.8.2002., pa je nakon ocjene provedenih dokaza u smislu člana 8. ZPP-u i navoda nespornih među strankama, odluka kao u izreci donesena iz sljedećih razloga. Sud je, nakon priklapanja spisa utvrdio da je u predmetu br. Pr-438/02. dana 18.2.2005. sud primio na znanje povlačenje tužbe sa strane Fahire i Muamera Raščić, između ostalih, zbog čega prigovor litispedencije nije osnovan. Uvidom u ugovore o radu zaključene između prvotužiteljice i tuženika utvrđeno je da su zaključeni u dane 10.1.2002. i 5.1.2004., oba na određeno vrijeme na period od po dvije godine, dok je iz rješenja o korištenju godišnjeg odmora utvrđeno da je godišnji odmor koristila u 2002. u periodu 6.5.2002. 31.5.2002., te u 2003. u periodu 3.2.2004.- 14.2.2004., i ranije 28.7.2003. - 9.8.2003. Iz ugovora o radu od 10.1.2002. zaključenog između drugotužitelja i tuženika utvrđeno je da je zaključen na određeno vrijeme na period od 2. godine, da je drugotužitelj obavljao poslove skladištar - knjigovođa. Iz ugovora o isplati otpremnine proizilazi da je s drugotužiteljem tuženik, nakon prestanka radnog odnosa po odluci od 12.7.2002., a s danom 26.7.2002. ugovorio isplatu otpremnine u iznodu od 500,00 KM. Iz rješenja o korištenju godišnjeg odmora proizilazi da je drugotužitelj godišnji odmor u 2002. iskoristio u prvom dijelu u periodu 3.6.2002. - 15.6.2002., dok je u drugom dijelu odmor iskoristio u periodu 15.7.2002. - 26.7.2002. godine. Iz svega naprijed iznesenog, utvrđeno je da je prvotužiteljica u periodu 1.1.2002. 30.6.2002. bila uposlenica tuženika, prema zaključenom ugovoru o radu od 5.1.2004., da u ovom periodu nije primila plaću, zbog čega joj i pripada pravo na minimalnu plaću u skladu sa članom 69. Zakona o radu, a u iznosu koji među strankama nije sporan, a to je 1.550 KM. Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (Službene novine FBiH broj 19/2000), shodno članu 1. stav 2. alineja 1. obavezuje sva preduzeća, privredna društva, institucije i ustanove na području FBiH, bez obzira na vlasničke odnose, vrstu kapitala i načina organiziranja. Ovaj sud smatra irelevantnim navod tuženika da nije potpisnik granskog kolektivnog ugovora, te njegov pokušaj da se na ovaj način oslobodi obaveze plaćanja toplog obroka i regresa. Zato je dijelu zahtjeva koji se odnosi na neisplaćene regrese valjalo udovoljiti i to za prvotužiteljicu koja je, kako iz izvoda iz evidencije rada od 8.3.2005. proizilazi u septembru, novembru i decembru 2001. koristila godišnji odmor, zatim je kako iz ove evidencije i rješenja o korištenju godišnjeg odmora proizilazi odmor koristila i u 2002. u periodu 6.5.2002. - 31.5.2005, zatim u 2003. u periodu 28.7.2003. - 9.8.2003. i u 2004. u periodu 24.5.2004. - 5.6.2004. Stoga joj pripada pravo na regrese u godišnjem iznosu od 150 KM, dakle 450 KM za 2001., 2002. i 2003. Ovu naknadu priznaje joj odredba člana 1. Općeg kolektivnog ugovora. Kad je neisplaćeni topli obrok u pitanju odredba ugovora o radu , čl. 8. i 9. ukazuje na pravo uposlenika i na naknade koje propisuje kolektivni ugovor. Zato je temeljem odredbe člana 17. Općeg kolektivnog ugovora pripada i pravo na naknadu za ishranu u toku rada i toza 2001. u iznosu od 500,00 KM, za 2002. u iznostu od 1060,00 KM, za 2003. U iznosu od 1120,00 KM i 600,00 KM za 2004. godinu, što predstavlja zbir dana u kojima je tužiteljica radila, a obračun je izvršen na način regulisan navedenom odredbom 12
Općeg kolektivnog ugovora.Kad su pravo na regres i topli obrok drugotužitelja u pitanju, također mu pripada pravo na regres ali samo za 2002., jer u spisu nema dokaza da je godišnji odmor u 2001, koristio, to naime ne proizilazi iz evidencije o radu što je dokazni prijedlog tuženika, a tužitelj takav dokaz sudu nije ponudio, pa je dakle dio zahtjeva koji se odnosi na regres za 2001. valjalo odbiti. Saglasno tuženikovim evidencijama o drugotužiteljevom prisustvu na poslu, odlučeno je o visini toplog obroka za 2001. u iznosu od 500,00 KM, te 700,00 KM za 2002., dok je pravni osnov obrazložen naprijed. Shodno odredbi člana 277. ZOO tužiteljima pripada i pravo na kamate na nominalne iznose koji su dospjeli i ranije, ali, shodno postavljenom zahtjevu; teku kako je sud u izreci odredio, a prema postavljenom zahtjevu, Iz navedenih razloga, sud je donio odluku kao u izreci. Na osnovu člana 386.ZPP-u odlučeno je o troškovima postupka koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 360 KM, zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 360 KM, na nastavku pripremnog ročišta u iznosu od 180 KM, te glavnoj raspravi u iznosu od 360 KM, uz uvećanje za zastupanje više osoba u iznosu od 20-nominalno 252 KM, ukupan iznos je 1.512 KM, a uz 10 poreza troškovi su 1.663 KM prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata. Međutim, opredjeljen troškovnik je postavljen na iznos od 792 KM, pa kako sud odlučuje samo u okviru postavljenog zahtjeva, odlučeno je kao u izreci.
XVII PRAVNI LIJEK ŽALBA PROTIV PRESUDE Tuženi je dana 20.04.2005. godine, podnio žalbu Kantonalnom sudu U Sarajevu, a protiv presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-1456/04 od 08.04.2005. godine, kojom je tuženi «Šipad-komerc» d.o.o. «Namještaj» Sarajevo dužan prvotužiteljici, Fahiri Raščić isplatiti: na ime neisplaćenih plaća ukupan iznos od 1550,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na ime neisplaćenih regresa ukupan iznos od 450,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćenog toplog obroka ukupan iznos od 3280,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom a drugotužitelju Muameru Raščiću na ime neisplaćenih regresa ukupan iznos od 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćenog toplog obroka ukupan iznos od 1200,00 KM sa zakonskom zateznom kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 792 KM, a sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Ovu presudu pobijaju djelimično zbog: zbog pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se žalba sa čitavim spisom dostavi drugostepenom sudu, a ovaj da uvažavanjem žalbe preinači prvostepenu presudu ili ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
13
Obrazloženje Presudom Općinskog suda Sarajevo, br. Pr-1456/04 od dana 08.04.2005.godine tuženi je dužan tužiteljima isplatiti iznos od 6.630,00 KM na ime potraživanja iz radnog odnosa. U obrazloženju presude je navedeno da je tuženi dužan isplatiti tužiteljima topli obrok i regres u iznosu kako je precizirano u tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da im to pravo pripada po Općem kolektivnom ugovoru za teritorij F BiH (Službene novine F BiH br. 19/2000) shodno članu 1. stav 2. alineja 1. ovog ugovora koji obavezuje sva preduzeća privredna društva, institucije i ustanove na području F BiH, bez obzira na vlasničke odnose, vrstu kapitala i način organiziranja. DOKAZ: Presuda Ističu da tuženi i dalje osporava zakonski osnov potraživanja tužitelja po osnovu toplog obroka i regresa iz razloga što tuženi nije potpisnik Općeg kolektivnog ugovora za FBiH, a koji u svom članu 1. stav 2. alineja 1. kaže da se ovaj Kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom na teritorij i Federacije BiH. S obzirom da tuženi nije preduzeće sa državnim odnosno većinskim državnim kapitalom, smatraju da se Kolektivni ugovor za F BiH ne može odnositi na tuženog. Posebno ističu da i sam član 115. Zakona o radu F BiH, navodi da se Kolektivni ugovor za F BiH, odnosi samo na strane koje su ga potpisale. Smatraju s obzirom da je prvostepeni sud, udovoljio dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, a koji se odnosi na isplatu toplog obroka, da je pri određivanju visine dosuđenog, u ovom dijelu tužbenog zahtjeva morao uzeti u obzir izvod iz evidencije rada tužitelja, jer je očito da je topli obrok obračunat u iznosu od 4,00 KM dnevno, a kada se ovaj iznos pomnoži sa brojem radnih dana iz evidencije rada tužitelja, vidljivo je da je dosuđeni iznos veći od iznosa koji bi se dobio množenjem 4,00 KM dnevno sa danima stvarnog prisustva tužitelja na radnom mjestu. U dijelu presude koji se odnosi na troškove punomoćnika tužitelja, mišljenja su da su troškovi previsoki i da bi se isti trebali uskladiti sa važećom advokatskom tarifom. Iz svega naprijed navedenog, uženi smatra, da prvostepeni sud odlučujući o ovoj pravnoj stvari, nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje niti pravilno primjenio materijalno pravo, te imajući u vidu izloženo, ova žalba se ukazuje osnovanom, pa se predlaže kao u uvodu. Žalba kao redovni pravni lijek u parničnom postupku predstavlja dispozitivnu stranačku parničnu radnju kojom se pobija prvostepena presuda i od suda traži njena izmjena, tj. ukidanje ili preinačenje prvostepene presude. Obzirom na takav karakter žalbe kao redovnog pravnog lijeka, njena osnovna svojstva su: suspenzivnost, devolutivnost i dvostranost. Ovakva svojstva ima samo blagovremena, dopuštena i potpuna žalba. Naime, izjavljivanjem žalbe odlaže se pravosnažnost presude, iz čega jasno proizilazi njeno suspenzivno dejstvo. Devolutivno svojstvo žalbe podrazumijeva da o istoj odlučuje instancioni sud, a svojstvo dvostranog pravnog lijeka proizilazi iz činjenice da se žalba obavezno dostavlja protivnoj strani na odgovor, jer ista ima pravo da se izjasni o navodima žalbe. Kako je u ovom predmetu izjavljena žalba, ova prvosepena presuda nije pravomoćna.
14