Gdje Su Zakopana Sva Ta Tijela - Dr. Michael Parenti

Gdje su zakopana sva ta tijela? Dr.M.Parenti

napisao Michael Parenti Časopis Z, jun 2000.

Prevod: Bož ur

U martu 1999. NATO snage su pokrenule jedanaestotjedni neprekidni zrač ni napad na Jugoslaviju koji je prekrš io Povelju UN, Ustav SAD i zakon o ratnim ovlaš tenjima. Jugoslavija nije izvrš ila invaziju ni na jednu č lanicu UN ili NATO. Kongres SAD nije objavio rat. Niš ta za to. „Moralni imperativi“ i humanitarne brige su nagoviješ teni kao tako silni da su zakonitosti morale biti ignorirane. Ovdje su bila masovna zvjerstva koja su počinili demonski Srbi i njihov zli vođa Slobodan Miloš evićkoja nisu viđena od kako su nacisti divljali po Evropi; neš to se moralo uč initi – tako nam je rečeno.infrastrukture i druš tvene proizvodnje, da opasno oš tete njezinu ekologiju, da ubiju znatan broj njenih građana i izvrš e invaziju i okupiraju veliki dio njezinog teritorija u onom š to se jedino mož e nazvati agresivnim ratom. Tako, sedmicu dana prije nego š to su započ ela bombardiranja, David Scheffer, ambasador vanjskih poslova SAD opć enito za probleme ratnog zloč ina, navijestio je da na Kosovu „mi imamo viš e od 100 000 muš karaca etnič kih Albanaca koje ne mož emo objasniti“. Mjesec dana kasnije, Ministarstvo vanjskih poslova SAD tvrdilo je da je nestalo oko 500 000 Albanaca i da se strahuje da su mrtvi. Sredinom maja ministar obrane SAD William Cohen izjavio je da je nestalo 100 000 muš karaca po dobi vojno sposobnih i da su ih mogli ubiti Srbi. Nedugo nakon toga – kako je javna podrš ka za rat počela slabiti – ambasador Scheffer povećao je broj 100 000 u „ne manje od 225 000 muš karaca etnič kih Albanaca u dobi između 14 i 59 godina“ koji su ostali neobjaš njeni. On je ovo smatrao jednim od najveć ih genocidnih zloč ina protiv civilnog stanovniš tva. To je doista i bilo, ako je bilo istinito. Kako se rat nastavljao do iznemoglosti, a NATO funkcioneri vidjeli da je paž nja š tampe skrenula prema suprotnoj prič i – to jest da civile ubijaju NATO bombe – NATO je pojač ao svoje tvrdnje o srpskim „poljima za ubijanje“. Jako različ iti ali už asni brojevi iz služ benih izvora proš li su najč eš ć e neosporeni od medija i mnogih liberala koji su podupirali „humanitarnu spasilač ku operaciju“. Bašprije kraja zrač nog pohoda, britanski ministar vanjskih poslova Geoff Hoon rekao je da je „u viš e od 100 masakra“ bilo ubijeno oko 10 000 etnič kih Albanaca (u prosjeku 100 ž rtava po masakru). Premda je znatno smanjen od 100 000 do 500 000 koliko su sakupili funkcionari SAD, ovo je jošbio velik broj. Dan – dva nakon š to su bombardiranja stala, Associated Press je izvijestio da su Srbi ubili 10 000

Albanaca. Nije ponuđeno objaš njenje kako se stiglo do ovog broja, ako se uzme u obzir da ni jedno ratno popriš te jošnije bilo istraž eno, a NATO snage su baš počinjale stizati na Kosovo. Nakon nekoliko sedmicaa, New York Times je izvijestio da su „najmanje 10 000 ljudi zaklale srpske snage tokom svoga tromjeseč nog vojnog pohoda da istjeraju Albance sa Kosova.“ Prič a je nastavljena da bi se isprič alo o „istraž iteljima ratnih zločina, mirovnim trupama NATO i agencijama za pomoć koji su se borili da drž e korak sa svakodnevnim svjež im izvješ tajima o novootkrivenim tijelima i grobovima.“

2. augusta, jošjedna značajna izjava, ovoga puta nezatomljivog Bernarda Kouchnera, glavnog administratora na Kosovu Ujedinjenih naroda (i glave Doktora bez granica i prijatelja vođa Oslobodilačke vojske Kosova), koji je tvrdio da je nađeno 11 000 tijela u zajednič kim grobovima š irom pokrajine. On je kao svoj izvor naveo Međunarodni sud za ratne zloč ine poč injene na teritoriju bivš e Jugoslavije (ICTY). Ali ICTY masovni grobovi. Nekoliko sedmica nakon svoga dolaska, tim FBI-a vratio se kuć i, zač udo bez i riječ i da kaž e o svojoj istrazi. Mjesecima kasnije, londonski Financial Times izvijestio je da FBI nije naš ao hiljade nego 200 tijela na 30 lokacija. Forenzič ki eksperti iz drugih NATO zemalja imali su slič na iskustva na Kosovu. Francuski istraž itelj odbio je Kouchneru ili bilo kome drugome pribaviti bilo koju takvu informaciju. Do dana današ njeg nije jasno kako je on stigao do svoje procjene. Vijeć e za obranu ljudskih prava i sloboda sa sjediš tem na Kosovu, kadrovski djelomič no popunjeno funkcionerima Oslobodilačke vojske Kosova, prvo je objavio broj od 100 000 nestalih, š to se sadrž ajno zasnivalo na razgovorima sa izbjeglicama. Ministarstvo vanjskih poslova SAD i mediji Zapada mehanič ki su ponovili procjenu Vijeć a. Ali broj se morao uzeti na riječjer Vijeć e nije htjelo s drugima podijeliti svoju listu osoba koje su nestale.

Kao i u hrvatskim i bosanskim sukobima, neprestano je hiperbolizirana slika masovnih ubijanja od strane opakih brutalnih Srba. Humanitarne organizacije, militanti OVK, funkcioneri NATO-a i Ministarstva vanjskih poslova SAD i mediji vijesti hranili su se jedni od drugih. Procesom neprovjerene tvrdnje i neumornim ponavljanjem dokaz je postao irelevantan. Nepotkrijepljenim aluzijama na masovne grobove, od kojih je svaka svrsishodno ispunjena stotinama ili č ak hiljadama ž rtava, svakodnevno je davan publicitet kao nepobitno dokazanim č injenicama. U junu i augustu 1999. samo New York Times je imao u opticaju osamdeset č lanaka, gotovo po jedan po danu, koji su napravili neku aluziju na masovne grobove na Kosovu. A opet, kada se stiglo do pitanja neoborivog dokaznog materijala, izgledalo je da su grobovi nestali, kao š to je za sebe otkrio FBI.

Sredinom juna je FBI poslao jedan tim da istraž i dve od lokacijaa navedenih u optuž nici za ratne zloč ine protiv Slobodana Miloš ević a, od kojih je za jednu reč eno da sadrži 6 ž rtava, a za drugu 20. Tim je na Kosovo odvukao 46 514 kilograma opreme da obradi

ono š to je nazvano „najveć im popriš tem zloč ina u forenzič koj povijesti FBI-a, ali nije bilo nikakvih izvješ taja ,bili su frustrirani u Izbici,“ izvijestio je New York Times (18. jula), „kada se pokazalo da je prazan masovni grob kome se naveliko davao publicitet i u kojem su oč ekivali nać i oko 50 tijela“. Mora da su ga „prekopali bagerom, a tijela su tajanstveno nestala, rekli su istraž itelji, između optuž nice i dolaska NATO trupa“. Jednom š panskom forenzič kom timu reč eno je da se pripremi za najmanje 2 000 autopsija, ali je naš ao samo 187 tijela, obič no zakopanih u individualne grobove i ne pokazujuć i bilo kakve znakove masakra ili muč enja, nasuprot prič ama koje su sakupile humanitarne grupe i lokalno stanovniš tvo. Izgledalo je da su već inu ubile minobacač ke granate i vatreno oruž je. Kako je izvijestio Times of London (31. oktobra), jedan š panski forenzič ki ekspert, Emilio Perez Puhola, priznao je da njegov tim nije naš ao ni jedan masovni grob. On je odbio naveliko publicirane aluzije o masovnim grobovima kao dijelu „maš inerije ratne propagande“.

Isto izdanje London Times-a izvijestilo je da je Stratfor, privatni istraž ivač ki tim, zasnivajući svoju analizu na izvješ tajima forenzič kih timova uključenih u ekshumaciju tijela, utvrdio da je konačni ukupni broj onih koji su ubijeni na Kosovu stigao do „nekoliko stotina a ne hiljada“.

U julu 1999. Washington Post izvijestio je da bi 350 etnič kih Albanaca „moglo biti zakopano u masovnim grobovima“ oko jednog planinskog sela u zapadnom Kosovu. Moglo biti? Takva nagađanja zasnivala su se na izvorima koje su funkcioneri NATO-a odbili identificirati. Prelazeć i na potankosti, č lanak spominje „č etiri tijela u raspadanju“ koja su otkrivena blizu jedne velike gomile pepela, bez detalja u odnosu na tko su ili kako su umrli.

Krajem augusta 1999. nastavio je mahniti lov na mrtva tijela ostavljati na cjedilu funkcionere NATO-a i njihove medijske sluge. Los Angeles Times pokuš ao je spasiti temu o genocidu prič om o tome kako bi bunari Kosova mogli biti „masovni grobovi u pravom smislu“. Times je tvrdio da „su mnogi leš evi bač eni u bunare na Kosovu…Srpske su snage oč ito natrpale… mnogo tijela etnič kih Albanaca u bunare tokom svoje kampanje terora.“ Oč ito? Kada je prič a stigla do pojedinosti, ostala je na samo jednom bunaru u jednom selu – u kojemu je, skupa sa tri mrtve krave i jednim psom, nađeno tijelo muš karca od 39 godina. Nije dana ni njegova nacionalnost ni uzrok smrti. „Nikakvi drugi ljudski ostaci nisu otkriveni,“ blijedo je zaključ io Times. Jedna ranija prič a (18. jula) prič ala je o francuskim istražiteljima koji su izvukli raspadnuta tijela osam ž ena iz nekoliko bunara u uniš tenom selu Cirez, postupajuć i po vijestima od lokalnog stanovniš tva. Neprovjerene vijesti iz 44 sela u područ ju Deč ana o 39 mrtva tijela u bunarima jošje trebalo istraž iti. Koliko ja znam, nije bilo drugih prič ao tijelima u bunarima, š to bi sugeriralo da nije nađeno joštijela.

Na jednoj za drugom prijavljenom lokacijom groba tijela se nisu uspjela materijalizirati u

bilo kojim pouzdanim brojevima – ili u bilo kojim brojevima uopć e. U julu 1999. masovni grob u Ljubenić u blizu Peć i – područ ju znatne borbe – za koji se vjerovalo da sadrž i oko 350 leš eva, dao je samo sedam nakon ekshumacije. U Izbici, prič ale su izbjeglice, smaknuto je 150 etnič kih Albanaca u martu. Ali njihova tijela nisu nigdje nađena.. U Kraljanu su, navodno, ubijena 82 muš karca, ali istaž itelji nisu otkrili ni jedan jedini leš . U Đakovici su gradski funkcioneri tvrdili da je umoreno 100 etnič kih Albanaca, ali nije bilo tijela jer su se Srbi vratili usred noć i, iskopali ih i sve odvezli, smatrali su funkcioneri. U Pustom Selu su mješ tani tvrdili da su 106 muš karaca uhapsili i ubili Srbi krajem marta, ali opet nisu otkriveni nikakvi ostaci. Mješ tani su jošjednom ukazali na to da mora da su se srpske snage vratile i uklonile ih. Kako su Srbi izveli ova djela nestajanja masovnih grobova a da ne budu otkriveni, ne objaš njava se. Gdje je dokazni materijal o tome da su lokacije masovnih grobova ekshumirane? Gdje su nove lokacije grobova, sada po svoj prilici prepune tijela? I zaš to ih je tako nemoguć e otkriti? Pitanja ove vrste nikada nisu postavljena.

Najgori izgovor za tvrdnju o masovnim zvjerstvima, ratni zloč in pripisan jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloš ević u, reč eno je da se dogodio u rudniku Trepč a. Kako su izvijestili funkcioneri SAD i NATO-a, Srbi su bacili 1 000 ili viš e tijela u okna ili ih se riješ ili u rudničkim badnjevima solne kiseline. U oktobru 1999. ICTY je iznio nalaze forenzič kih timova Zapada koji su istraž ivali Trepč u. Ni jedno jedino tijelo nije nađeno u oknima rudnika, niti je bilo ikakvog dokaza da su badnjevi ikada koriš teni u nekom pokuš aju da se rastope ljudski ostaci. Naknadne priče o uređaju za uklanjanje tijela po uzoru na naciste u peć i „s druge strane planine“ od rudnika, potaknule su jedan forenzič ki tim da analizira pepeo u toj peć i. „Oni nisu naš li nikakve zube ili druge znakove spaljenih tijela.“Sud za ratne zločine prvo je provjerio najveć e prijavljene lokacije grobova, a ustanovio da već ina ne sadrž i viš e od pet tijela, „dajuć i naslutiti intimna ubojstva prije nego masovno umorstvo.“ Krajem godine pretjerivanje medija o masovnim grobovima primjetno se izjalovilo. Unaprijed imenovane lokacije masovnih grobova, koje su se smatrale najzloglasnijima, ponudile su sveukupno nekoliko stotina tijela, ne hiljade ili desetke hiljada ili stotine hiljada prije toga rastrubljenih i bez dokaza o mučenju ili masovnom smaknuću. U mnogim slučajevima nije bilo pouzdanog dokaznog materijala u vezi s nacionalnoš ć už rtve; i nikakvog izvješ taja o uzroku smrti. Sve ovo nije spriječ ilo Associated Press da sve do 30 novembra ponavlja optuž nicu da je „10 000 ljudi ubijeno na Kosovu.“ Sigurno je da je na Kosovu bilo grobova koji su sadrž avali dvije ili viš e osoba – š to je bila NATO-va definicija „masovnog groba.“ U novembru 1999. ukupan broj tijela za koja su tvrdili kopač i grobova Zapada da su ih otkrili bio je 2 108 prema prič i Wall Street Journal-a (31. decembra), „i ne svi od njih obavezno ž rtve ratnih zločina“. Ljude su ubijale bombe i sveobuhvatni kopneni rat koji je se nastavio između jugoslavenskih snaga i Oslobodilač ke vojske Kosova. Neki od mrtvih, kako je č ak priznao i New York Times, „su borci Oslobodilač ke vojske Kosova ili su mož da umrli uobič ajenim smrtima“ – kako bi se dogodilo tokom jedne godine među bilo kojim stanovniš tvom od preko dva milijuna. Nesumnjivo je bilo prezira

vrijednih ubijanja zbog mržnje i smaknuć a zarobljenika i nedužnih civila , kao u bilo kojem ratu, pogotovo u građanskom ratu, ali ne u mjeri koja bi opravdala etiketu „genocid“ ili opravdala smrt i razaranje i trajnu patnju koju su sile Zapada nametnule Jugoslaviji.

Nepostojanje masovnih ubijanja znač i da optužnica Haš kog tribunala za ratne zločine protiv Slobodana Miloš ević a „postaje jako sumnjiva“, rezonira Richard Gwyn u Toronto Star-u. „Čak jošsumnjivija u stalnom kaž njavanju Srba od strane Zapada.“ Ukratko, vođe NATO-a koristile su beskrajno napuhane procjene o umorenim kosovskim Albancima kao izliku da se nametnu unutraš njim poslovima jedne suverene zemlje, da uniš te puno njene i druš tvene proizvodnje, da opasno oš tete njezinu ekologiju, da ubiju znatan broj njenih građana i izvrš e invaziju i okupiraju veliki dio njezinog teritorija u onom š to se jedino mož e nazvati agresivnim ratom. Izvor: http://www.thirdworldtraveler.com/International_War_Crimes/WhereBodiesBuried_NA TO.htm